Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish



Život izme?u smrti i ponovnog ro?enja 6/16
Život izme?u smrti i novog ro?enja
Munich, 28 studeni 1912

Prekju?erašnje predavanje o uvjetima izme?u smrti i novog života pokazuje kako tijesno je cijelo ?ovjekovo bi?e povezano s univerzalnim životom u kozmosu. Zaista su samo za vrijeme ovog zemaljskog života ljudska bi?a fiksirana za jedno mjesto, zauzimaju mali prostor, dok su tijekom perioda izme?u smrti i novog ro?enja dio planetarnog sustava a, kasnije nakon smrti, ?ak i svijeta iza planetarnog sustava. U svom razvoju izme?u ro?enja i smrti ljudska bi?a su izraz mikrokozmi?ke slike makrokozmosa, dakle izme?u smrti i novog ro?enja ona su makrokozmi?ka; ona su prelivena u makrokozmos. Ona su makrokozmi?ka bi?a, i moraju iz makrokozmosa povu?i snage potrebne za novu inkarnaciju.

Za vrijeme prvog perioda poslije smrti ?ovjek još nosi ljusku zemaljskog života oko sebe. On je povezan s onim što mu je dao zemaljski život i mogao s njim napraviti. Ovaj period je posebno blizu potrebama i interesima srca. Okultna vizija promatra nekog tko je napustio fizi?ki plan prije relativno kratkog vremena u sferi kamaloke, koja se prostire u makrokozmi?kom smislu do orbite Mjeseca. ?ovjekova duša i duh su se proširili na takav na?in da on boravi u cijeloj sferi Mjeseca. Za vrijeme ovog perioda on još nije razdvojen od zemaljskog svijeta. Želje, prohtjevi, interesi, simpatije, antipatije koje je prethodno formirao vuku ga natrag u zemaljski svijet. Tijekom perioda kamaloke on je zatvoren unutar atmosfere vlastite astralne prirode ste?ene na Zemlji. Još želi imati ono što je želio imati na Zemlji. Zanima se za stvari koje su ga zanimale na Zemlji. Smisao ovog perioda kamaloke je da može odbaciti ove interese, i utoliko što su zavisni o fizi?kim organima, a to je to?no za sva ?ulna zadovoljstva, oni ne mogu biti zadovoljeni. Postepeno se odvikne od njih upravo zato jer ne mogu biti zadovoljeni. Razumljivo da se to odnosi na individualnost ?ovjeka u najužem smislu, dijelu astralnosti ljudskog bi?a koje treba biti uništeno, uklonjeno.

U još jednom pogledu ?ovjek nosi svoje zemaljske veze sa sobom u kamaloku, jer bi?a ili doga?aji s kojima ?e se tamo susresti zavise od prirode njegova unutarnjeg života, dispozicije njegove duše. Na primjer, razmotrimo ?ovjeka koji ide kroz vrata smrti i drugog s kojim je imao bliske veze koji je kroz vrata smrti prošao nešto ranije. Oboje su u kamaloki i mogu se na?i. Okultno istraživanje pokazuje da se ?ovjek ne bavi samo vlastitim razvojem — procesom rješavanja svojih želja i interesa, na primjer — ve? je ubrzo nakon smrti, nakon kratkog embrijskog perioda sna, ujedinjen s onim individualnostima s kojima je bio usko povezan na Zemlji. Ipak, govore?i op?enito, mala je mogu?nost da ?ovjek na?e sve one koji su s njim u kamaloki. Prostorni i vremenski odnosi, posebno prostorni, tamo su sasvim razli?iti. Nije da ne pristupa takvim bi?ima. ?ovjek im može do?i blizu ali ih ne primijetiti pošto se percepcija tamo ra?a iz bliskosti veze u životu. Dakle, kratko nakon smrti u periodu kamaloke, ?ovjek se na?e u okruženju onih s kojima je bio usko povezan u životu, i tako u po?etku teško da bilo koje drugo bi?e do?e u obzir. Odnosi nakon smrti su još u skladu s onim što smo prije bili razvili. U kamaloki povezani smo s drugima upravo na isti na?in kao što smo bili na Zemlji osim što ne možemo napraviti ono što je ovdje još mogu?e, to jest, promijeniti odnos. To ostaje kako je bilo na Zemlji. Ovdje možemo razviti mržnju za nekoga koga smo jednom voljeli, ili ljubav za nekog koga smo jednom mrzili. Možemo težiti promjeni našeg odnosa. To u kamaloki nije mogu?e.

Recimo da do?emo nasuprot osobe koja je umrla prije nas. Na po?etku se osje?amo povezani s njom na na?in koji odgovara zadnjem odnosu koji smo s njom imali na Zemlji. Tada, kao što znate, živimo unatrag u vremenu. Ako smo prije imali druga?iji odnos, to se ne može umjetno napraviti. Moramo mirno živjeti unatrag i dosegnuti odgovaraju?i period vremena gdje ponovno možemo doživjeti odnos koji smo prije imali s njom. Ovo se opet ne može promijeniti. To se izražava onako kako je bilo na Zemlji.
Možete biti spremni zamisliti da je to iznimno bolno iskustvo, i to je u izvjesnom smislu to?no. To je kao da se želimo pomaknuti, ali smo prikovani za tlo. Osje?amo se duhovno ograni?eni odnosom koji je uspostavljen na Zemlji. Osje?amo doslovno stanje prinude. Naravno, ako je ovo stanje prinude dovoljno jako, odnos ?e biti bolan. Sada da bi ispravno shvatili ovo stanje i osjetili ga iz srca, ne smijemo samo misliti da je bolno. U mnogim pogledima je tako ali mrtvi nisu svjesni samo bolnog aspekta. Oni su zasigurno svjesni da su ovi uvjeti neophodni, i da bi izbjegavanje ovakve boli samo zna?ilo stvarati budu?e prepreke na njihovom putu.

Što se doga?a kao rezultat ovog procesa? Zamislite da nakon smrti doživljavamo odnos koji smo s drugom osobom formirali u životu. Kroz fiksno zurenje naše percepcije, kroz doživljaj odnosa, u našoj duši se oblikuju snage, u po?etku u njihovim duhovnim prototipovima. One su potrebne tako da nas naša karma može ispravno voditi u budu?nost, tako da se možemo na?i zajedno s drugom osobom u slijede?oj inkarnaciji na takav na?in da može do?i do karmi?kog poravnanja. Snage neophodne za to karmi?ko poravnanje zavaruju se zajedno tehni?ki, takore?i.

Za po?etak, mrtvi teško mogu dovesti do bilo kakve promjene u njihovom okruženju, a ipak se povremeno za to javi instinktivna težnja. Neispunjene želje stje?u veliki zna?aj ali najviše one koje u životu ne dolaze uvijek na površinu svijesti. U vezi toga iznimno je važno obratiti pažnju na slijede?e. U svakodnevnom životu na fizi?kom planu svjesni smo naših simpatija i od njih pravimo mentalne predstave, tako?er, ali ispod toga leži podsvijest. Ona se ne uzdiže snažno u našu gornju svijest, u pravu ego-svijest. Kao rezultat, nešto nepotpuno uzdiže se u svijest ljudskog bi?a. Zaista, mi teško da ikad živimo kao potpuno svjesno bi?e u životu. Naš duševni život je iznimno složen. ?ovjek je rijetko stvarno svoj. Može se dogoditi da zbog predrasuda, indolencije ili nekog drugog razloga, ?ovjek u svojoj uobi?ajenoj svijesti ima jaku odbojnost ili ?ak mrzi nešto, dok u njegovoj podsvijesti postoji snažna težnja baš za tim što mrzi u svojoj gornjoj svijesti. Nadalje, duša ?esto pokušava sebe obmanuti u ovakvim stvarima.

Uzmimo za primjer. Dvoje ljudi žive zajedno. Jedno do?e do antropozofije i oduševljeno je s time, drugo ne dijeli taj entuzijazam. U stvari, što prvi više postaje zainteresiran za antropozofiju, drugi više bjesni protiv duhovne znanosti i kleve?e je. Sada je mogu?e slijede?e, jer je ljudski duševni život kompliciran. Onaj koji kleve?e antropozofiju postao bi nakon nekog vremena sam antropozof ako njegov prijatelj ili osoba povezana s njim nije postala antropozof. Onaj koji živi s njim prepreka je da on postane antropozof.
Ovo se zasigurno može dogoditi. Onaj koji kleve?e antropozofiju, iznose?i svakakve stvari protiv nje pri svojoj ego-svijesti, može imati najja?e težnje prema njoj u svojoj podsvijesti ili astralnoj svijesti. Zaista, što više kleve?e duhovnu znanost ja?e su njegove želje za njom. Može se sasvim dogoditi da ?ovjek kleve?e one stvari u svojoj gornjoj svijesti koje se sve ja?e javljaju u njegovoj podsvijesti.

Smrt, me?utim, transformira neistine u istine. Tako možemo promatrati ljudsko bi?e kako prolazi kroz vrata smrti koje je iz indolencije ili sli?nih razloga klevetalo duhovnu znanost, a ovo je primjenjivo na mnoge druge stvari, kako nakon smrti doživljava duboke težnje kojih nije bilo svjesno za vrijeme života. Tako možemo promatrati ljudska bi?a prolaze?i kroz vrata smrti koja o?ito ne pokazuju želju za neku odre?enu stvar, i u kojima se, ipak, nakon smrti javlja najja?a želja za tim. Tijekom naših iskušenja u periodu kamaloke je dakle bezna?ajno da li su naše želje, prohtjevi ili strasti prisutni u našoj gornjoj ego-svijesti ili borave u našoj astralnoj podsvijesti. Oboje radi kao goru?i faktor nakon smrti, ali one želje i prohtjevi koje smo tijekom života prikrivali ?ak su i aktivnije nakon smrti.

Treba imati na umu da zbog same prirode duše sve što je povezano s njom ?e, u svim okolnostima, napraviti utisak na nju. Pažljivo je bilo istraženo slijede?e i dobro je ako uzmemo primjer u vezi antropozofije. Pretpostavimo da dvoje ljudi živi na zemlji zajedno. Jedan od njih je žarki antropozof, drugi ne želi ?uti za duhovnu znanost. Sada pošto je duhovna znanost u njegovom okruženju, ovaj drugi ne ostaje bez utjecaja od nje na njegovo astralno tijelo. Stvari od prili?nog zna?aja i kojih nismo svjesni stalno se doga?aju našim dušama. One rade duhovnim putem i postoje utjecaji koji transformiraju naš duševni život.

Dakle teško ?emo na?i nekoga tko je živio u okruženju antropozofa, koliko god je tvrdoglava njegova opozicija, koji u svojoj podsvijesti ne pokazuje sklonost prema duhovnoj znanosti. Upravo se me?u oponentima antropozofije nakon smrti može na?i manifestirana sfera želja strastvenih težnji za duhovnom znanoš?u. To je zašto je praksa koja je unutar nas postala uobi?ajena dokazala da je tako blagotvorna za mrtve, odnosno, ?itati onima koji tijekom života nisu željeli primiti mnogo antropozofije. To se pokazuje iznimno korisno za duše o kojima se radi. To treba raditi živo predstavljaju?i lice osobe koja je umrla kakvo je bilo u zadnjem periodu života na Zemlji. Tada se uzme knjiga i mirno ide od re?enice do re?enice s mislima usmjerenim prema mrtvoj osobi kao da sjedi ispred. Ona ?e to objeru?ke primiti i mnogo dobiti s tim.

Ovdje dolazimo do to?ke gdje antropozofija ulazi u život na prakti?an na?in. Ovdje se materijalizam i duhovnost ne samo teoretski sudaraju ve? kao stvarne sile. U stvari, pomo?u duhovnosti stvoreni su mostovi komunikacije izme?u ljudi bez obzira da li su živi ili mrtvi. Pomo?u aktivnog duhovnog života možemo pomo?i mrtvima na ovaj ili mnoge druge na?ine o kojima ?emo govoriti kada bude prilike.

Ako ne stojimo unutar duhovnog života, me?utim, rezultat nije samo nedostatak znanja. To tako?er zna?i da boravimo unutar ograni?enog prostora egzistencije zaokruženog jedino fizi?kim svijetom. Materijalisti?ki sklona osoba odmah gubi vezu s onim tko je prošao kroz vrata smrti. To pokazuje kako je važno za jedan svijet da radi u drugom. Ako se, na primjer, mrtva osoba, koja ima jaku težnju da nau?i nešto od duhovne mudrosti, mora suzdržati od te želje, to ?e joj ostati teret. Uglavnom, može biti mogu?e, premda je ?ak i u kamaloki to malo vjerojatno, da ?e susresti drugu osobu koja je umrla i sa kojom je na Zemlji imala takvu vezu da ?e iz same prirode odnosa na?i neko ograni?eno zadovoljenje. U stvari je to teško zamisliti u usporedbi s zna?ajnom uslugom i djelom milosr?a koje živi mogu izvršiti za mrtve.

Razmotrite situaciju jednog umrlog. On ima neku intenzivnu želju. U periodu nakon smrti ta želja ne može biti zadovoljena pošto je ono što nosimo u duši nepromjenjivo utvr?eno, ali sa Zemlje može te?i struja u ovu ina?e fiksiranu težnju. To je u stvari jedini na?in na koji se stvari koje se odvijaju u našoj duši mogu promijeniti. Prema tome, tijekom prvog perioda nakon smrti, doživljaji mrtve osobe mnogo zavise o vrsti duhovnog razumijevanja koja se otkriva kod živih koji su bili blisko povezani s njom.

Djeluju?i u skladu s onim što se može nau?iti kroz duhovnu znanost, u životu se mogu formirati sasvim razli?ite veze, veze koje rade iz jednog svijeta u drugom. U vezi ovog još nema mnogo napretka, posebno u pravljenju antropozofije živom snagom. Toliko toga još treba napraviti u razvoju antropozofije tako da izniknu prave snage. Dobro se prema tome upoznati s istinama duhovne znanosti i zatim usmjeriti cijeli život u skladu s njima. Ako bi antropozofija bila shva?ena u ovom dubljem smislu, pulsirala bi kao krv života i bilo bi manje rasprava i nesloga u svijetu o duhovnim teorijama. Trebamo zapamtiti da je ne samo naša egzistencija na zemlji ve? cijeli život ?ovje?anstva transformiran kroz duhovnu znanost. Kada antropozofija postane, putem razumijevanja ideja, više stvar srca, ljudi ?e djelovati i ponašati se u duhu antropozofije, da kažem trivijalno. Tada ?e se ovakve me?usobne veze javljati sve ?eš?e.

Sada moramo na?eti stvar koja nije tako lako prihvatljiva, iako se to može shvatiti ako se zaroni u to. ?ovjekovo znanje na fizi?kom planu je iznimna zabluda. To je zaista velika obmana jer na fizi?kom planu ne zna više od ?injenica i veza koje promatra. Dok je za obi?ne matemati?ki nastrojene znanstvenike ovo sve što jest i kraj svega onoga što on naziva stvarnost, to predstavlja samo sitnicu duševnog života.

Dat ?u vam o?ito paradoksalan primjer. Bez sumnje se sje?amo Schopenhauerovih rije?i da se istina mora crvenjeti jer je paradoksalna. ?ovjek je svjestan ?injenica i kombinira ih intelektualno. On zna, na primjer da je sati sedam i trideset. Izlazi iz ku?e i prelazi ulicu. U osam sati je negdje došao. To zna pomo?u ?ulne percepcije, preko intelektualnog kombiniranja, ali u ve?ini slu?ajeva ne shva?a zašto nije otišao iz ku?e dva ili tri minuta kasnije nego je namjeravao. Malo ljudi ?e brinuti o takvoj ?injenici kao što je odlazak par minuta prije ili poslije. Ipak, to može biti zna?ajno.

Uzeti ?u groteskni primjer, ali primjeri ovakve vrste u minijaturi stalno se doga?aju u životu, ?ovjeku koji tri minute kasni. Da je napustio ku?u to?no bio bi pregažen i ubijen, i nije ubijen pošto je tri minute kasnio. Nije vjerojatno da se doga?aji dogode na ovaj groteskni na?in, a ipak se cijelo vrijeme pojavljuju na više-manje ovakav na?in, ali ljudi ih nisu svjesni. ?ovjek je krenuo tri minuta kasnije, i baš kao što je to?no da bi bio mrtav da je napustio ku?u to?no u osam sati, to?no je i da je sada živ. Njegova karma ga je spasila od smrti jer je krenuo tri minuta kasnije. Sada ovo može izgledati nevažno, ali nije tako. U stvari, osoba je indiferentna prema ovakvom doga?aju u mjeri u kojoj nije svjesna prave stvarnosti. Kada bi znala, ne bi više bila indiferentna.

Da ste bili svjesni ?injenice da bi bili mrtvi da ste izašli to?no ne bi bili ravnodušni prema tome. To bi u stvari napravilo duboki utisak na vas i duboki utjecaj bi zra?io u vašu dušu kao rezultat te svjesnosti. Trebate se samo sjetiti zna?aja ovakvog doga?aja za naš duševni život kada se ovakav doga?aj stvarno dogodi. Ali zar to nije jednako kao re?i da stalno idemo kroz život ?vrsto zatvorenih o?iju? To je u stvari to?no.

?ovjek zna što se vani doga?a ali nije svjestan o tome što bi mu se dogodilo da su se stvari odvijale samo malo razli?ito. To zna?i da je znanje o razli?itim mogu?nostima uskra?eno od njegove duše. Duša živi indiferentno, bez obzira da li ?e znanje o raznim mogu?nostima skrhati ili uzdi?i našu unutarnju svjesnost. ?ovjek zna samo sitnice o postoje?im vezama. Zna jedino do ?ega dolazi zbog okolnosti. Kao rezultat, život duše je siromašan, i ono što bi ina?e bilo izraženo to nije. Možda ne bi dali ovakvu naizgled paradoksalnu izjavu ako to ne bi bilo zbog ?injenice da ne obra?amo pažnju na istraživanja života poslije smrti. Me?u mnoge stvari koje se javljaju u duši moramo uklju?iti i ono što je upravo opisano. Nakon smrti se mnoge stvari pojavljuju živo ispred duše o kojima nije ni slutila da ste u tim trenucima bili u opasnosti za život ….. u to i to vrijeme odbacili ste svoju sre?u ….. ovdje ste bili lijeni, i da niste bili ležerni mogli ste napraviti nešto dobro. Nakon smrti se suo?avamo s gomilom stvari koje nismo zapazili. Ono što se ?ini smiješno nakon smrti postaje stvarnost. Pojavljuje se cijeli svijet kojeg u životu nismo bili svjesni.

Zar stvari o kojima smo govorili nisu stvarno tamo? Uzmimo opet primjer u kojem smo krenuli tri minuta kasnije nego smo namjeravali, i time smo izbjegli smrt. Toga nismo svjesni. Materijalista ?injenicu da nešto nismo znali gleda kao nevažnu. Inteligentna osoba ne pridaje nepotrebnu važnost ?injenici da nešto znamo ili ne zato jer shva?a da su stvari jednostavno tamo bili ih mi svjesni ili ne. Djelovanje i opozicija sila je bila tamo a tako i mi. Svi pripremni uvjeti za našu smrt su bili prisutni. Sile su radile jedna prema drugoj. Prošle su blizu, i ipak se približile jedna drugoj. Ima mnogo ovakvih slu?ajeva u životu. Nešto je stvarno tamo. Mi to ne percipiramo, ali je svejedno oko nas.

Ako u našem sadašnjem ciklusu evolucije ljudi stalno stje?u razumijevanje za duhovni svijet, stvari koje ne mogu postojati za ?ulnu percepciju ali su ipak u našem okruženju raditi ?e na nama na odre?eni na?in. To nas vodi do iznimno zanimljive ?injenice. Pretpostavimo da se doga?aji dogode kako je opisano, i da smo izbjegli smrt jer smo tri minute kasnili. To na materijalista ne?e ostaviti bilo kakav utisak. Ali u ?ovjeku koji postepeno otvara razumijevanje u svom srcu za ovakve veze biti ?e promjena.
Zapamtite da je razvoj antropozofije tek samo po?etak. Ako je netko razumio i živio u antropozofiji, ne samo sakupio vanjsko razumijevanje ve? stvarno živio s njom sa srcem i umom, tada ?e njegov doživljaj biti razli?it. On je mogao krenuti tri minute kasnije, tako izbje?i smrt, ali u trenutku kada je smrt mogla udariti da su okolnosti bile druga?ije, on ?e unutar sebe osjetiti nešto što ?e se manifestirati kao osje?aj za razli?ite mogu?nosti. To ?e biti rezultat kada antropozofija postane krv života duše.

Što ?e se dogoditi kada mi postepeno otvorimo ovakve osje?aje, kada ljudska priroda usmjerava sebe prema duhovno znanstvenom razumijevanju? Trenutci u kojima nam se nešto moglo dogoditi na kratko vrijeme nas podižu u neku vrstu medijumskog stanja za vrijeme kojeg možemo pustiti da duhovni svijet zasja u našoj svijesti. Ovakvi trenutci mogu biti iznimno plodonosni kada osoba svjesno zna nešto od djelovanja mrtvih na njoj. Trenutci kada se doga?aji koji se nisu dogodili doživljavaju na opisani na?in bude impresije iz duhovnog svijeta. Cijela ?udna oblast svijeta suptilnih ?ula otkriti ?e se u onima koje privla?i antropozofija.

?ovje?anstvo evoluira, i samo tupa osoba ?e podržavati da je ljudska rasa uvijek bila obdarena istim duševnim snagama.

Duševne snage se mijenjaju, i premda je ispravno re?i da je današnji ?ovjek primarno opremljen za vanjsku percepciju prema kojoj radi s svojim mišljenjem, jednako je to?no da ?e kroz iskustva kakvo je bilo opisano on evoluirati u period gdje ?e se razviti duševno-duhovne snage. U tom smislu, tako?er, imamo mogu?nost da duhovna znanost postane stvarna sila koja se kreativno miješa u život. Ranije smo razmotrili kako utjecaji sa fizi?kog plana mogu biti izvršeni na život poslije smrti, a sada smo vidjeli gdje se mogu kreirati vrata i prozori tako da se doživljaji mrtvih mogu percipirati ovdje u zemaljskom životu. Želio sam vam tako?er dati i ideju kako se pojavljuju mogu?nosti za uspostavljanje komunikacije izme?u dva svijeta.

Izme?u mnogih stvari koje se mogu kazati o životu izme?u smrti i ponovnog ro?enja, a mi ?emo ih upoznavati kako vrijeme ide, ovo ?u danas samo spomenuti. Za vrijeme života izme?u smrti i novog ro?enja vidimo da esencijalno tri snage — mišljenja, osje?anja i volje ili želje — dolaze do izražaja u duši. Snage mišljenja ili intelekta izražavaju se na takav na?in da je naša svijest ili jasna ili maglovita; snage osje?anja u tome da smo više ili manje osje?ajni ili beš?utni, više ili manje religiozni ili nereligiozni u našem držanju; snage volje i želje u tome da su naša djela više ili manje egoisti?na. Tako ove tri vrste sila isti?u sebe. Svaka od ovih duševnih snaga ima razli?ito zna?enje za život nakon smrti.

Razmotrimo intelektualne snage. Kako nam one pomažu nakon smrti? One pomažu izraziti naše svjesno iskustvo perioda izme?u smrti i novog ro?enja posebno jasno. U stvari, što više nastojimo misliti jasno i vjerno tijekom naše fizi?ke egzistencije, što su ve?i naši napori da steknemo pravo znanje o duhovnim realitetima, svjetlija i jasnija ?e biti naša svijest izme?u smrti i novog ro?enja.
Govoriti ?u ovdje sasvim konkretno. ?ovjek, na primjer, koji je neistinit u svojim intelektualnim kvalitetama, kojem nedostaje interesa za stjecanje pravog znanja o uvjetima koji su u duhovnom svijetu, na?i ?e da, premda se svijest razvija, polako postaje zamagljen. Premda se može ?initi ?udno, ovo zamagljenje svijesti nakon smrti uzrokuje da pro?emo odre?eni period brže. Brže prolazimo kroz duhovni svijet što smo više uspavani. Ako je, prema tome, ?ovjek tup u svom intelektu, premda ?e neko vrijeme zadržati svijest, ne?e je mo?i održati iza izvjesne to?ke. Njegova zatupljenost dovesti ?e do uvjeta sumraka, i od tada nadalje njegov ?e život u duhovnom svijetu prolaziti brzo i relativno brzo ?e se vratiti u fizi?ko tijelo.

Razli?ito je sa snagama volje i želje. One nam pomažu da iz okruženja makrokozmosa izme?u smrti i ponovnog ro?enja povu?emo jake ili slabe sile koje su potrebne za izgradnju naše slijede?e zemaljske egzistencije. ?ovjek koji u ove makrokozmi?ke uvjete u?e s nemoralnim duševnim držanjem ne?e mo?i privu?i snage koje su esencijalne za ispravnu izgradnju astralnog i eteri?kog tijela, koja ?e tada biti osaka?ena. To dovodi do boležljivosti ili sli?no. Dakle to je moral što daje sposobnost povla?enja snaga iz viših svjetova za slijede?u inkarnaciju. Intelektualnost i moralnost su usko povezani s onim što ?ovjek postaje kao rezultat boravka u nadosjetilnom svijetu izme?u smrti i ponovnog ro?enja.

Snage srca i osje?aja, najdublje snage u ljudskoj duši, dolaze pred nas nepristrano u odgovaraju?em periodu izme?u smrti i novog ro?enja. One su izvan nas. To je zna?ajno. Onaj tko je sposoban za ljubav i suosje?anje živi kroz svoj život izme?u smrti i novog ro?enja okružen slikama koje predstavljaju život i sre?u koja odgovara mjeri njegovog suosje?anja. To dolazi pred dušu kao njeno okruženje. Slike mržnje dolaze pred onog tko je mrzio.

Na odre?enom stupnju perioda izme?u smrti i novog ro?enja promatramo kao vanjske kozmi?ke slike ono što smo u našem najdubljem bi?u. Nema boljeg slikara od ovih snaga, i nakon smrti je nebeski svod ispunjen s onim što mi stvarno jesmo u srcu i umu. Promatramo ovu najdublju živu sliku baš kao što ovdje na Zemlji promatramo nebeski svod svemira. Tako izme?u smrti i novog ro?enja imamo nebeski svod, i on ostaje s nama. To je uvjetovano s tim da li smo primili Misterij na Golgoti u najdubljoj dubini naše duše u prije nazna?enom smislu kao što je izraženo u rije?ima Sv. Pavla, “Ne JA ve? Krist u meni.” Ako doživljavamo Krista u nama, tada imamo mogu?nost tijekom naše Sun?eve egzistencije doživjeti u okolnom slikovnom svijetu Akashi Krista u Njegovoj naj?udesnijoj formi, u Njegovoj manifestiranoj slavi, kao element u kojem živimo i boravimo. Ova misao ne mora imati samo egoisti?ko zna?enje. Može tako?er biti objektivnog zna?aja jer je u našoj daljnjoj egzistenciji ova raširena slika ponovno uzeta u dušu i donesena dolje u našu slijede?u inkarnaciju. Kao rezultat, mi ne samo da pravimo sebe boljim ljudskim bi?ima, ve? tako?er boljom snagom u evoluciji Zemlje.

Dakle napori koje radimo da transformiramo naše snage srca intimno su povezani s našim sposobnostima u idu?em životu, i vidimo tehniku koja je na djelu u transformiranju snaga našeg srca u veliku kozmi?ku panoramu, kozmi?ki nebeski svod izme?u smrti i novog ro?enja koji je tada ponovno inkorporiran u naše bi?e, daju?i nam ve?e snage nego prije. Dakle sveukupni proces ja?anja je rezultat ?injenice da u periodu izme?u smrti i novog ro?enja promatramo ono što je iznutra proživljeno u životu.

Ponovno smo razmatrali stvari velike važnosti u odnosu prema uvjetima egzistencije izme?u smrti i novog ro?enja. Oni su zna?ajni jer na Zemlji mi nismo ništa drugo osim onog što je život izme?u smrti i novog ro?enja od nas napravio. Nadalje, ako ih ignoriramo, mo?i ?emo sve manje ste?i pravo znanje o našem vlastitom bi?u. Ako ignoriramo uvjete postojanja izme?u smrti i novog ro?enja, ne?emo biti sposobni za pravo djelovanje i mišljenje u vremenima koje dolaze. Ove studije su dio šire materije koja se može spomenuti u odnosu prema životu izme?u smrti i novog ro?enja. Želio sam po?eti sa sadržajem koji ?e sve više postati supstanca duhovne znanosti.

 

Stranica 6 od 16 Sve stranice