Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Rudolf Steiner - 9 predavanja o p?elama - Poglavlje


PREDAVANJE IX
Dornach, 22. 12. 1923.


DOBRO jutro, gospodo!

Moda bi trebali jo neto re?i o temi iz g. Dollingerovog pitanja. On je pitao, u vae ime, jer je to vjerojatno u interesu svima vama, koja je duhovna povezanost izme?u doma?instava insekata koji, lepraju?i okolo, pristupaju biljkama i onom to se moe na?i u biljkama. Rekao sam vam ju?er, jer po?eli smo odgovarati na ovo pitanje proli puta, da svuda oko nas nije inteligencija, kisik i duik, ve? da kroz Prirodu postoji inteligencija, stvarna inteligencija. Nikoga ne iznena?uje kada se kae da je dah u zraku, jer zrak je svugdje, i dananja znanost je to toliko rasprostranila u svim kolskim knjigama da svatko zna da je zrak svugdje, i da ga mi udiemo. Isto tako znao sam neke ljude sa sela koji su mislili da je ta ideja fantazija, jer oni nisu znali da je zrak svugdje; na isti na?in danas postoje ljudi koji ne znaju da je inteligencija svugdje. Oni misle da je fantazija ako se kae da mi udiemo zrak s naim plu?ima, tako da udiemo inteligenciju, na primjer, kroz na nos, ili kroz nae uho. Ve? sam davao primjere gdje ste mogli vidjeti da je inteligencija svugdje.

Govorili smo o posebno zanimljivom dijelu prirodne znanosti, o p?elama, osama i mravima. Ima, moda, malo toga u Prirodi to nam doputa tako duboko pogledati u samu Prirodu, kao aktivnosti insekata; insekti su ?udna stvorenja, i jo imaju mnoge tajne za otkriti.

Zanimljivo je da smo raspravljali o insektima upravo kada je stogodinjica ?uvenog promatra?a insekata, Jean Henri Fabre-a, koji je ro?en 23 prosinca, prije sto godina, i ?ije se ivotno vrijeme podudara s dobom materijalizma. Fabre je prema tome sve tuma?io materijalisti?ki, ali je tako?er iznio na svijetlo enorman broj ?injenica. Tako je sasvim prirodno da ga se sjetimo danas kada govorimo o insektima.

elio bi za po?etak, dati vam primjer vrste insekata koja ?e vas zanimati u vezi s p?elama. Rad p?ela savren je u vrlo visokom stupnju, ali najzna?ajnija stvar kod p?ele u stvari nije to to proizvodi med ve?, da proizvodi veli?anstvenu strukturu medenog sa?a sasvim iz svog vlastitog bi?a. Materijal koji koristi, mora sama donijeti u konicu, ali p?ela u stvari radi tako da ne koristi ovaj materijal direktno, ve? ga potpuno transformira, potpuno transformira ono to donosi u konicu. P?ela radi iz svog vlastitog bi?a.
Sada postoji vrsta p?ele koja ne radi na taj na?in, ali pokazuje, upravo u svom radu, da je u cijeloj Prirodi neizmjerna inteligencija. Razmotrimo ovu p?elu; obi?no se naziva drvna p?ela, i nije toliko cijenjena kao doma?a p?ela, poto je uglavnom neprijatna. Razmotrit ?emo ovu drvnu p?elu i njen rad.

To je strano marljivo malo stvorenje, stvorenje koje da bi ivjelo ne pojedina p?ela, ve? cijela vrsta mora izvravati ogromnu koli?inu rada. Ova p?ela trai takvo drvo koje vie nije na ivom stablu, ve? je od njega neto napravljeno. Drvnu p?elu koju ?u odmah opisati nalazimo, sa njenim gnijezdom na mjestu gdje su drvene tra?nice, ili stupovi bili zabijeni i drvo je prema tome o?igledno mrtvo. Gnijezda se obi?no mogu na?i u drvenim tra?nicama ili stupovima, na vrtnim klupama, ili vrtnim vratima, u stvari svugdje gdje se koristi drvo. Ovdje drvna p?ela pravi svoje gnijezdo, ali to radi na sasvim jedinstven na?in.


Predstavite sebi stup (Dijagram 16.) Drvo nije vie dio stabla. Drvna p?ela dolazi naprijed i najprije izvana bui nagnuti prolaz. Kada do?e unutra, kada je izbuio nekakav prolaz, po?inje buiti u sasvim drugom smjeru. Pravi malu prstenastu upljinu, tada leti i sakuplja svakakve stvari iz okoline, i sa njima podstavlja upljinu. Zavrivi podstavljanje, polae jaje koje ?e se razviti u li?inku. To je sada unutar upljine. Kada je jaje tamo stavljeno, mala p?ela ga prekriva, u sreditu kojeg se nalazi rupa. Sada ponovno po?inje buiti iznad prekriva?a, i pravi drugu malu upljinu za drugu p?elu koja ?e se izle?i, podstavlja je i ostavlja rupu i poloi drugo jaje. Drvna p?ela nastavlja ovako dok ne konstruira deset ili dvanaest ovih nastavljenih boravita; u svakom se nalazi jaje.

Vidite, gospodo, li?inka sada moe sazrijevati u ovom komadu drva. P?ela stavlja malo hrane do li?inke koja prvo jede ono to je za nju pripremljeno, i raste dok nije spremna za izlazak. Prvo imamo li?inku koja postaje ?ahura, onda se transformira u p?elu s krilima koja ?e odletjeti. Unutra je tako ure?eno (vidi Dijagram 16), da sada razvijena li?inka moe izletjeti u pravom trenutku. Kada do?e vrijeme da je li?inka razvijena, pretvorena u ?ahuru, a zatim u potpunog insekta, tako je ure?eno da ona moe izletjeti kroz prolaz. Tako je vjeto izra?eno da to omogu?ava potpuno formiranom insektu da izleti kroz prolaz koji je prvi probuen.

Dakle dobro, ali drugi insekt koji je malo mla?i, sada se pojavljuje, i tre?i koji je jo mla?i; poto majka insekt mora najprije napraviti ova boravita, stvorenja ne bi nala nikakav izlaz, situacija bi bila kobna za li?inke u gornjim odajama, one bi polako uginule. Ali insekt majka ovo sprje?ava lee?i jaja tako da kada se mlada li?inka izlee, ona nalazi ovu drugu rupu koju sam opisao, i sputa se dolje, i leti vani. Tre?e stvorenje dolazi dolje kroz dvije rupe i tako dalje. Poto je svaki insekt koji kasnije izlazi kasnije sazrio, on ne ometa one ispod njega koji su se izlegli ranije. Vremena nikada nisu ista, jer je raniji uvijek ve? izletio.
Vidite, gospodo, cijelo gnijezdo je tako mudro planirano da se moemo samo tome ?uditi.

Danas kada ?ovjek mehani?ki imitira, stvari koje kopira su ?esto ove vrste, ali u pravilu su manje mudro konstruirane. Stvari koje postoje u Prirodi iznimno su mudro napravljene, i mora se stvarno re?i da u njima ima inteligencije, stvarne inteligencije. Moe se dati stotine i tisu?e primjera o na?inu na koji insekti grade, o na?inu kako izvravaju zadatke, i kakva inteligencija ivi unutar ovih stvari. Promislite koliko je inteligencije u onome to sam vam ve? rekao o mravima farmerima koji osnivaju vlastitu farmu, i planiraju sve s predivnom inteligencijom.

Ali razmatraju?i ove insekte, p?ele, ose i mrave, u isto vrijeme imamo posla s jo jednom problematikom. Rekao sam vam da ova stvorenja sva imaju otrovne supstance unutar sebe, i da su ove otrovne supstance tako?er, ako se daju u pravoj dozi, izvanredni lijekovi. Otrov p?ele je izvanredan lijek; otrov ose je isto, a mravlja kiselina izlu?ena od mravi posebno je dobar lijek. Ali kao to sam ve? nazna?io, ova mravlja kiselina koju nalazimo kada idemo do mravljeg humka i uzmemo par mrava i zgnje?imo ih, ovi mravi imaju mravlju kiselinu unutar sebe; gnje?e?i ih dobijemo mravlju kiselinu. Ona se posebno nalazi u mravima.

Ali gospodo, kada bi znali koliko, (naravno, govore?i u usporedbi,) koliko mravlje kiseline ima u ovoj dvorani, bili bi veoma iznena?eni. Mogli bi re?i, sigurno ne?emo traiti mravlji humak u nekom kutu! Ali svi vi, koliko god vas tu sjedi, zaista ste vrsta mravljeg humka, jer svugdje u vaim udovima, mii?ima i drugom tkivu, u srcu i plu?ima i u tkivu jetre, iznad svega u tkivu slezene, svugdje je mravlja kiselina; zasigurno, nije tako koncentrirana kao u mravljem humku, pa ipak, prili?no ste ispunjeni mravljom kiselinom. To je ?injenica vrlo vrijedna panje.

Zato mi imamo mravlju kiselinu u naim tijelima? Trebali bi mo?i prepoznati kada je ?ovjek ima premalo. Ako netko izgleda bolestan, a ljudi su ve?inom malo bolesni, moe imati neku od stotinu razli?itih bolesti koje bi izvana, izgledale sli?no. Treba znati to je stvarno u pitanju; ako je blijed ili nema apetit, to su samo vanjski simptomi. Treba na?i to je to?no u pitanju. U mnogim slu?ajevima, problem lako moe biti da on sam nije dovoljno mravlji humak, da proizvodi premalo mravlje kiseline. Ba kao to se mravlja kiselina proizvodi u mravljem humku, tako i u ljudskom tijelu, u svim njegovim organima, posebno u slezeni, mravlja se kiselina treba energi?no proizvoditi. Kada ?ovjek proizvodi premalo mravlje kiseline, treba mu dati pripravak, lijek koji mu pomae proizvoditi dovoljno mravlje kiseline. Treba u?iti promatrati to se doga?a ?ovjeku koji u sebi ima premalo mravlje kiseline. Ovakva promatranja moe napraviti jedino netko tko ima pravo znanje o ljudskoj prirodi. Treba napraviti predodbu o tome to se doga?a u dui ?ovjeka koji, za po?etak, ima dovoljno mravlje kiseline, i kasnije, ima premalo. To je jedinstvena stvar, ali ?ovjek ?e vam ispravno re?i o svojoj bolesti, ako ga pitate na pravi na?in. Pretpostavimo, na primjer, imate ?ovjeka koji vam kae: Zato sam, boe blagi, prije par mjeseci imao toliko dobrih ideja, i mogao sam o njima razmiljati. Sada vie nije tako; ako bilo to treba zapamtiti, to ne mogu. Ovo je ?esto mnogo vaniji simptom nego to ga bilo koje vanjsko ispitivanje moe dati. to se danas radi je naravno opravdano, to treba raditi. Danas se moe testirati urin za proteine, e?er i tako dalje; dobiju se sasvim zanimljivi rezultati. Ali u izvjesnim okolnostima, moe biti daleko vanije kada vam ?ovjek kae neto sli?no kao to sam upravo rekao. Kada vam ?ovjek kae neto ovakvo, treba naravno, u?iti i druge stvari o njemu tako?er, ali moe se otkriti da je mravlja kiselina u njegovom tijelu nedavno postala nedovoljna.

Dobro, svatko tko jo misli samo o vanjskome, moe re?i: Ovaj ?ovjek ima premalo mravlje kiseline, ja ?u zgnje?iti neto mravlje kiseline, ili ?u je dobiti na drugi na?in, i dati mu pravu dozu. To se moe raditi neko vrijeme, ali pacijent ?e vam do?i i re?i da mu to uop?e ne pomae. U ?emu je onda stvar? To mu stvarno uop?e ne pomae. Bilo je sasvim ispravno; ?ovjek ima premalo mravlje kiseline, dana mu je mravlja kiselina, ali to nije pomoglo. to je tomu razlog? Vidite, kada dalje ispitujete, do?ete do ovoga. U jednom slu?aju mravlja kiselina ne pomae, u drugom slu?aju, nastavlja pomagati. Dakle sada u?imo vidjeti razlike. Oni kojima mravlja kiselina pomae, obi?no pokazuju sluz u plu?ima. Oni kojima ne pomae, pokazati ?e sluz u jetri, bubrezima, ili u slezeni.
To je vrlo zanimljivo. To je prema tome vrlo razli?ita stvar ako plu?ima, na primjer, fali mravlja kiselina, ili jetri. Razlika je u tome to mravlja kiselina koja je u mravljem humku, moe odmah utjecati na plu?a. Jetra ne mogu nita s mravljom kiselinom, uop?e je ne mogu koristiti.

Sada dalje u pitanje dolazi jo neto. Kada otkrijete da ?ovjekova jetra, ili posebno crijeva nisu sasvim u redu, i ako mu dajete mravlju kiselinu ona mu ne pomae, iako je stvarno nema dovoljno, tada mu treba dati oksalnu kiselinu. Treba uzeti umsku lobodu, ili obi?nu djetelinu koja raste u polju, izvu?i kiselinu, i dati mu to.

Dakle vidite, svakome s problemima s plu?ima treba dati mravlju kiselinu, dok ako je problem u jetri, ili crijevima, treba mu dati oksalnu kiselinu. Izvanredna stvar je da ?e ?ovjek kojem je dana oksalna kiselina, polako sam promijeniti oksalnu kiselinu u mravlju kiselinu. Glavna stvar je dakle, da se jednostavno ne unose ovakve stvari u ?ovjekovo tijelo, ve? da se poznaje to organizam moe napraviti pomo?u vlastitih resursa. Kada mravlju kiselinu unesete u organizam, on kae; To nije za mene; elim biti aktivan, ne mogu raditi s gotovom mravljom kiselinom, ne mogu je odnijeti u moja plu?a. Prirodno, mravlja kiselina je otila u stomak; odatle kona?no prelazi u crijeva. Tada ljudsko tijelo eli biti aktivno, i kae, takore?i: to bih sada trebao raditi? Ne?u sam raditi mravlju kiselinu, mravlja kiselina mi je dana; trebam li je poslati gore u plu?a? To ne?u napraviti. Tijelo eli oksalnu kiselinu, i iz toga proizvodi mravlju kiselinu.

Da, gospodo, ivot se sastoji od aktivnosti, ne od supstanci, i najvanije je prepoznati da se ivot ne sastoji samo od jedenja kupusa i repe, ve? od onog to ljudsko tijelo mora napraviti kada su kupus i repa unutra.
Iz ovoga vidite kakve ?udne veze postoje u Prirodi. Tamo vani, su biljke, djetelina je samo karakteristi?na, jer se oksalna kiselina nalazi u svim biljkama; kod djeteline je prisutna u ve?oj koli?ini, zato je spomenuta. Ali ba kao to je mravlja kiselina svugdje u Prirodi i svugdje u ljudskom tijelu, tako je i oksalna kiselina svugdje u Prirodi i u ljudskom tijelu.


Ima jo neto to je vrlo zanimljivo. Recimo da uzmete retortu, kakva se koristi u kemijskim laboratorijima. Ispod nje napravite plamen, i u retortu stavite neto oksalne kiseline ona je kao slani, izmrvljeni pepeo. Zatim dodate neku koli?inu glicerina, izmijeate zajedno, i grijete. Mjeavina ?e se destilirati ovdje, (Dijagram 17) i mogu kondenzirati ono to ovdje dobijem (Dijagram 17). U isto vrijeme primje?ujem da zrak bjei u ovoj to?ci. Ovdje bjei. Kada sada ispitam ovaj zrak to bjei, nalazim da je to karbonska kiselina. Tako karbonska kiselina bjei ovdje, i ovdje, gdje kondenziram (Dijagram 17) dobijem mravlju kiselinu. Ovdje unutra, imao sam oksalnu kiselinu i glicerin. Glicerin ostaje, ostalo ide preko, teku?a mravlja kiselina kaplje dolje i karbonska kiselina daje vani zrak.

Dakle, gospodo, kada cijelu ovu stvar razmotrite temeljito, mo?i ?ete kazati: pretpostavite, da umjesto retorte ovdje imamo ljudsku jetru ili recimo neko ljudsko ili animalno tkivo, neki animalni abdominalni organ, jetru, slezenu ili neto takve prirode. Preko stomaka unosim oksalnu kiselinu. Tijelo ve? posjeduje neto od prirode glicerina. Tada u crijevima imam oksalnu kiselinu i glicerin. to se doga?a?

Sada pogledajmo ljudska usta, jer tamo karbonska kiselina izlazi vani, i prema dolje od plu?a mravlja kiselina svugdje kaplje u ljudskom tijelu u smjeru organa. Tako sve to sam ovdje nacrtao imamo i u naim vlastitim tijelima. Unutar naih vlastitih tijela mi neprestano transformiramo oksalnu kiselinu u mravlju kiselinu.

A sada predo?ite sebi biljke rairene preko povrine zemlje. Svugdje u biljkama je oksalna kiselina. I sama mislite na insekte; sa insektima sve ovo se pojavljuje na naj?udniji na?in. Prvo mislite na mrave; oni idu na biljke, na sve to trune u biljkama, i tamo je svugdje oksalna kiselina, i ova stvorenja od nje prave mravlju kiselinu na isti na?in kako to radi ?ovjek. Mravlja kiselina je svugdje prisutna.

Materijalista gleda u zrak i govori: Da, u zraku je duik i kisik. Ali gospodo, u vrlo, vrlo malim koli?inama tako?er uvijek ima prisutno neto mravlje kiseline, poto insekti lepraju kroz zrak. U jednu ruku imamo ?ovjeka. ?ovjek je mali svijet; on u sebi proizvodi mravlju kiselinu, i stalno ispunjava svoj dah s mravljom kiselinom. Ali u velikom svijetu vani, na mjestu onog to se doga?a u ?ovjeku, postoji doma?instvo insekata. Veliki dah zraka koji okruuje cijelu zemlju uvijek je proet s mravljom kiselinom koja je transformirana oksalna kiselina biljaka. Tako je to.

Ako se pravilno promatra i prou?ava donji dio ?ovjekova tijela s unutanjim organima, stomakom, jetrom, bubrezima i slezenom, i dalje unutra, crijevima, u stvari je tako da se oksalna kiselina stalno mijenja u mravlju kiselinu, ova mravlja kiselina prolazi s udahnutim zrakom u sve dijelove tijela. Tako je unutar ?ovjeka.

Na zemlji su biljke svugdje, i svugdje nebrojena doma?instva insekata ledbe iznad njih. Ispod je oksalna kiselina; insekti lepraju prema njoj, i od njihovih ugriza u biljke die se mravlja kiselina i ispunjava zrak. Dakle mi stalno udiemo mravlju kiselinu iz zraka. Ono to imaju ose je otrov sli?an mravljoj kiselini, ali ipak nekako razli?it; ono to p?ele imaju u otrovu njihovih alaca, premda u stvari to proima njihova cijela tijela, tako?er je transformirana, sublimirana mravlja kiselina.

Gledaju?i na cjelinu, imamo ovu sliku. Kaemo sebi: gledamo insekte, mrave, ose i p?ele. Izvana, oni rade neto iznimno pametno. Zato to rade? Kada mravi ne bi imali mravlju kiselinu sve to sam vam opisao i to je tako predivno bilo bi sasvim glupo. Samo jer su mravi tako konstituirani da mogu proizvesti mravlju kiselinu, samo zbog toga, sve to oni izvravaju javlja se kao inteligentno i mudro. To isto vrijedi za ose i p?ele.

Zar nemamo sve razloge za re?i (jer mi proizvodimo ovu mravlju kiselinu u sebi): U Prirodi je inteligencija svugdje; ona dolazi kroz mravlju kiselinu. I u nama je svugdje ta inteligencija poto mravlju kiselinu imamo unutar nas. Ova mravlja kiselina ne bi mogla postojati ako ne bi prije tamo bila oksalna kiselina. Mala stvorenja lebde?i iznad biljaka vide da se oksalna kiselina promijenila u mravlju kiselinu, da je metamorfozirala.

Netko potpuno razumije ove stvari samo ako pita: Kako stoje stvari s oksalnom kiselinom? Oksalna kiselina je esencijalna za sve to ima ivot. Gdjegod je ivot, tamo je oksalna kiselina, eteri?ko tijelo. Eteri?ko tijelo dovodi do toga da je oksalna kiselina obnovljena. Ali oksalna kiselina nikada ne postaje mravlja kiselina koja se moe koristiti u ljudskom ili ivotinjskom organizmu ukoliko prije nije transformirana od astralnog tijela od oksalne u mravlju kiselinu. Mravlja kiselina koju sam ovdje izvukao iz oksalne kiseline, beskorisna je i ljudskom i ivotinjskom organizmu. Iluzija je misliti da se moe koristiti; ona je mrtva. Oksalna kiselina koja je proizvedena u ?ovjeku, i kroz insekte je ivu?a, i pojavljuje se svugdje gdje je prisutna senzacija, ili neto od prirode due.
?ovjek treba u sebi proizvesti mravlju kiselinu ako eli do?i do ne?ega od prirode due samo od ivotnih procesa nieg tijela gdje oksalna kiselina prevladava. Tada, u mravljoj kiselini daha ivi duevni kvalitet koji se uzdie, i moe biti aktivan u glavi. Dua u ?ovjeku treba ovu transformaciju oksalne u mravlju kiselinu.

to se onda u stvari doga?a kada je oksalna kiselina promijenjena u mravlju kiselinu? Vidite, prva stvar koju sam vam rekao moe vam ovo pokazati. Drvna p?ela koju sam opisao, posebno je zanimljiva jer radi u drvu koje vie nije ivo. Ako ova drvna p?ela ne bi mogla koristiti drvo na pravi na?in, traila bi boravite drugdje. Ona ne radi gnijezdo na drvetu, ve? u trulom drvu, i gdje tra?nice i stupovi po?inju truliti; tamo pravi gnijezdo i polae jaja.

Ako prou?avate vezu drva koje truli i drvne p?ele, ose, itd., tada nalazite da se sli?ni procesi truljenja stalno odvijaju u ljudskom tijelu. Ako ovaj proces truljenja ode predaleko, tijelo umire. ?ovjek mora stalno provoditi u sebi ono to se doga?a izvana; mora graditi ?elije, a to moe samo transformiraju?i sve to je biljne prirode unutar njega i proeto oksalnom kiselinom; mora sve to promijeniti u mravlju kiselinu tako da je sve proeto mravljom kiselinom.

Re?i ?ete: Kakav zna?aj ima sve ovo za Prirodu?

Zamislimo jedan od ovih trule?ih stupova ili tra?nicu. Ako ih neka od ovih drvnih p?ela ne bi otkrila, ?ovjek to sigurno ne bi alio, jer se broj ovih p?ela brzo pove?ava, i stup kojeg su izduble pao bi slijede?e godine. ?ovjeku to nije drago, ali Priroda misli da je to dobro, jer kada ne bi bilo ovih stvorenja sve drvene supstance bi se postepeno izmrvile u prah, i postale potpuno beskorisne. Drvo u kojem su radile drvne p?ele ne i?ezne u prah, dan mu je novi ivot. Od ovog trule?eg drva to je malo oivljeno od ove drvne p?ele, ili od drugih insekata, dolazi mnogo toga to spaava nau zemlju od potpunog truljenja, od toga da se raspri kao prah u kozmi?ki prostor; naa zemlja moe ivjeti jer je oivljena od insekata. Kao ljudi mi udiemo mravlju kiselinu; u Prirodi mravlja kiselina je pripremljena od insekata iz oksalne kiseline biljaka, i radi tako da zemlja obnavlja svoj ivot.

Razmotrite povezanost. Imamo ?ovjeka, i imamo zemlju. Uzmimo najprije mlado dijete, jer mlado dijete spremno transformira oksalnu kiselinu nieg organizma u mravlju kiselinu. Organi mladog djeteta dovoljno su snabdjeveni mravljom kiselinom; ljudska se dua razvija u djetetu. Imamo mravlju kiselinu kao osnovu za duu i duh. Ali kako ?ovjek stari i ne moe razviti dovoljno mravlje kiseline, tada dua i duh moraju napustiti tijelo. Mravlja kiselina povla?i duu i duh u tijelo; ina?e ga dua i duh moraju napustiti. To je duboko zanimljivo.

Ako na primjer promatrate ?ovjeka koji je razvio brojne nezavisne unutarnje procese, na?i ?ete da je to mravlja kiselina koja mu pomae da svladava ove nezavisne unutarnje procese. Tada dolazi do prave povezanosti izme?u astralnog tijela i fizi?kog tijela koja je ometana od ovih nezavisnih procesa tijela. Mravlja kiselina je uvijek potrebna kao prava osnova za duu i duh. Kada je tijelo ima premalo ono truli, i vie ne moe zadrati duu; tijelo stari i dua ga mora napustiti.

Tada imamo, na jednoj strani ?ovjeka i Prirodu na drugoj. U Prirodi se mravlja kiselina stalno priprema od oksalne kiseline, tako da zemlja mora biti uvijek okruena ne samo s kisikom i duikom, ve? tako?er i s mravljom kiselinom. Mravlja kiselina sprje?ava svake godine zemlju od umiranja, daju?i joj svake godine obnovljen ivot. to je pod zemljom traje kao sjeme za mravlju kiselinu iznad, za obnovu njenog ivota. Svake zime duh zemlje u stvari tei da napusti zemlju. Duh zemlje umrtvljuje zemlju zimi, da bi je opet oivio u prolje?e. To se doga?a poto ono to ?eka kao sjeme pod zemljom privla?i mravlju kiselinu koja je nastala kroz cijelo op?enje svijeta insekata i biljaka kroz proteklu godinu. Sjeme ne samo da raste u kisik, duik i ugljik, ve? i u mravlju kiselinu; ova mravlja kiselina ih stimulira na njihov red da razviju oksalnu kiselinu, tako da jo jednom slijede?e godine moe postojati mravlja kiselina.

Ba kao to u ?ovjeku mravlja kiselina moe biti osnova za njegovu duu i duh, tako i mravlja kiselina koja je rasprena vani u kozmosu moe biti osnova za duu i duh zemlje. Tako moemo re?i da je za zemlju tako?er, mravlja kiselina osnova za zemljinu duu i zemljin duh (vidi Dijagram 18).


Vidite, zapravo je mnogo tee telegrafirati u okrugu gdje nema mravljih humaka, jer elektricitet i magnetizam neophodni za telegrafiranje zavise od mravlje kiseline. Kada telegrafske ice idu kroz gradove gdje nema mravljih humaka, snaga mora biti sakupljena iz polja van grada da bi omogu?ila elektri?nim strujama da pro?u kroz gradove. Prirodno, mravlja kiselina je prisutna i u zraku gradova tako?er.

Dakle moemo re?i: Ono to je unutar ?ovjeka kao proizvodnja mravlje kiseline, tako?er je i vani u vanjskoj Prirodi. ?ovjek je mali svijet, a izme?u ro?enja i smrti on moe proizvoditi mravlju kiselinu iz oksalne kiseline. Kada to vie nije u stanju, njegovo tijelo umire. Mora opet uzeti tijelo koje u djetinjstvu na pravi na?in moe razvijati mravlju kiselinu iz oksalne kiseline. U Prirodi ovaj proces je neprekidan, zima-ljeto, zima-ljeto; uvijek oksalna kiselina prolazi transformaciju u mravlju kiselinu.
Ako gledamo pored umiru?eg ?ovjeka stvarno imamo osje?aj da pri umiranju, on prvo proba da li njegovo tijelo jo moe razviti mravlju kiselinu. Kada to vie ne moe izvriti, doga?a se smrt. ?ovjek prolazi u duhovni svijet, jer vie ne moe nastanjivati svoje tijelo. Stoga, kaemo da ?ovjek umire u danom trenutku. Uz vrijeme koje tada prolazi, on se vra?a da uzme drugo tijelo; u me?uvremenu, on je u duhovnim svjetovima.

Dakle, gospodo, kao to sam vam rekao, kada se mlada Kraljica izmigolji u konici, p?ele neto uznemiruje. Prethodno su ivjeli u njihovom svijetu sumraka; sada vide da mlada Kraljica po?inje sjajiti. to je povezano s ovim sjajenjem? Povezana je ?injenica da mlada Kraljica otima staroj Kraljici p?eli snagu p?elinjeg otrova. Cijeli odlaze?i roj osje?a ovaj strah, strah da vie ne posjeduju dovoljno otrova, ne?e se vie mo?i zatititi, ili se spasiti. One odlaze ba kao to ljudska dua odlazi pri smrti kada vie ne moe na?i mravlju kiselinu koju treba: dakle tako?er, stare p?ele odlaze kada vie nema dovoljno mravlje kiseline, p?elinjeg otrova, u konici.

Dakle sada, ako promatramo roj, jo nam vidljiv, ipak to je kao ljudska dua kada mora napustiti tijelo. To je veli?anstvena slika, ovaj odlaze?i roj. Upravo kako ljudska dua naputa tijelo, tako i kada je tamo mlada Kraljica, stara Kraljica sa svojim drutvom naputa konicu; u lete?em roju moe se stvarno vidjeti slika odlaze?e ljudske due.

Koliko je sve ovo stvarno veli?anstveno! Ali ljudska dua ne izvrava proces tako daleko da razvija svoje sile u stvarna mala stvorenja; tendencija da to napravi je ipak tamo. Mi imao neto u sebi to elimo transformirati u sitna stvorenja, u bacile i bakterije u si?une p?ele. Ali mi guimo ovu tendenciju da bi mogli biti u potpunosti ljudi. Roj p?ela nije cijeli ?ovjek. P?ele ne mogu na?i svoj put u duhovni svijet, to smo mi koji ih trebamo dovesti u novu inkarnaciju kao novu koloniju.

Ovo je, gospodo, direktna slika reinkarniranog ?ovjeka. Svatko tko ovo moe promatrati, ima neizmjeran respekt za ove p?ele koje se roje sa svojom Kraljicom, jer ovaj roj koji se tako ponaa radi to jer ?ezne da ide u duhovni svijet; ali za to je postao suvie fizi?ki. Prema tome ove p?ele se sakupljaju zajedno, i postaju kao jedno tijelo; one ele biti zajedno, ele napustiti svijet. S obzirom da bi ina?e odletjele, sada se smjeste na nekoj grani ili grmu, grupiraju se tiho kao da zaista ele i?eznuti, i?i u duhovni svijet.
Ako ih sada vratimo natrag, ako im pomognemo smjetaju?i ih u novu konicu, tada mogu jo jednom postati potpuna kolonija.
Moramo re?i da nas insekti u?e najviim stvarima Prirode. To je zato je u proteklim vremenima ?ovjek uvijek bio prosvijetljen kada je gledao na biljke; oni su posjedovali instinktivno znanje o ovim stvarima o kojima sam vam govorio, znanje potpuno izgubljeno za modernu znanost. Ti ljudi su promatrali biljke na svoj vlastiti na?in. Kada ljudi danas donose u svoje ku?e granu jele za boi?no drvce, podsje?aju se da sve to je vani u Prirodi moe tako?er imati udjela u naem ljudskom i socijalnom ivotu. Ova grana jele iz koje je napravljeno boi?no drvce treba za nas postati simbol ljubavi. Obi?no se misli da je boi?no drvce veoma star obi?aj, ali drvo jele se koristi tek oko 150 do 200 godina. U ranijim vremenima ovaj obi?aj nije postojao, ali se u vrijeme Boi?a koristila druga biljka. Kada su boi?ni igrokazi, na primjer, bili izvo?eni u selima, ?ak i u 15-om i 16-om stolje?u, uvijek je bio ?ovjek koji je iao okolo da bi najavio one koji su nosili neku vrstu boi?nog drvca u ruci. To je bila grama kleka koja ima predivne bobice; klek je bilo boi?no drvce. To je bilo zato to ove bobice kleka, koje ptice toliko vole, sadri neto od tog otrova koji mora proeti sve to je zemaljsko, tako da se ovaj zemaljski ?ovjek ponovno uzdigne u duhu. Ba kao to mravi daju umi, ili drvna p?ela trule?em stupu, tako i kada ptice svako jutro jedu klekove bobice, odre?ena kiselina, premda slabija, je razvijena. Ljudi u starijim vremenima su to znali instinktivno, i sebi govorili: Zimi kada ptice do?u jesti bobice kleka zemlja je oivljena kroz klek. To je za njih bio simbol oivljavanja zemlje kroz Krista.

Tako moemo re?i: Kada stvari promatramo na pravi na?in, vidimo kako su procesi u Prirodi u stvari slike i simboli onog to se doga?a u ljudskom ivotu. Ovaj ?ovjek starijih vremena promatrao je ptice na kleku s istom ljubavlju s kojom mi gledamo na kola?i?e i darove na boi?nom drvcu. Za njih je klek bio vrsta boi?nog drvca koji su nosili u svoje ku?e; klek je postao vrsta boi?nog drvca.

Poto svi sada imate posebno dosta posla, moramo zavriti. Nisam elio zavriti dananje predavanje a da se ne dotaknem pitanja od stvarne vanosti. Zato sam govorio o kleku na koji se stvarno moe gledati kao na vrstu boi?nog drvca, i koje je za ptice isto kao i cvjetovi za p?ele, drvo za mrave, i za drvne p?ele i insekte op?enito.

Kao zaklju?ak, elio bih svima zaeljeti sretne, vedre boi?ne blagdane, one koji mogu uzdi?i vaa srca.


 

Stranica 9 od 9 Sve stranice

»