Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Rudolf Steiner - 9 predavanja o p?elama - Poglavlje



PREDAVANJE VIII
Dornach, 15. 12. 1923.

Dobro jutro, gospodo!

Danas ?u nastaviti s predmetom s kojom smo se bavili zadnji put u odgovoru na pitanje g.Dollingera. Ako se pojavi neto drugo, moemo i to razmatrati tako?er.

U mom odgovoru na pitanje g. Dollingera, govorio sam o mravima, i kako su ova stvorenja, p?ele, ose i mravi me?usobno povezana, premda su im na?ini ivota sasvim razli?iti. Uzevi tu ?injenicu kao nau polaznu to?ku, moemo zaista mnogo nau?iti o cjelokupnom doma?instvu Prirode, jer to vie razumijemo ova mala stvorenja i njihove na?ine, vie uvi?amo kako je mudro reguliran njihov rad, i sve to mogu posti?i u oblasti Prirode.

Zadnji puta, rekao sam vam kako mravi rade njihova gnijezda, bilo da grade humke od samog tla, ili sakupljaju si?une djeli?e mrtvog drva, ili od drva koje je postalo dosta tvrdo, i vie nije ivo; tako?er i od raznih drugih supstanci koje mijeaju zajedno. Unutar ovih mravljih breuljaka su bezbrojni prolazi, du kojih se mravi kre?u u procesiji, cijelo doma?instvo. Vidi ih se kako izlaze na izlazima, pretrauju?i svoje okruenje, i sakupljaju?i ono to trebaju. Ponekad se me?utim, doga?a da ova stvorenja ne grade odmah humak, ve? koriste neto pogodno to je ve? tu. Moda, na primjer, stablo je posje?eno a panj je ostao; kolonija mravi dolazi i unutra pravi malu dvoranu, izdubljuje vani, i ?ini svakakve prolaze i svoje izlaze. Tada moda, nabace malo zemlje, naprave prolaz, zatim drugi, onda tre?i i tako dalje, i pomo?u ovih prolaza sve je me?usobno povezano.

Vidite, re?i da je sve ovo zbog instinkta ovih stvorenja moe biti u redu, ali time nije mnogo re?eno, jer kada se stvorenja ne mogu koristiti panjem stabla, ona grade pje?ani humak; kada na?u pogodan panj, tada tako urede stvari da utede na radu koji bi bio potreban da naprave brdace. Mala stvorenja se prilago?avaju pojedinoj situaciji, i postaje vrlo teko izjaviti da je to zbog instinkta. To bi im samo omogu?ilo da sve rade u skladu s instinktom; ali ona se u stvari prilago?avaju vanjskim okolnostima. To je vana stvar.

Ovdje, u naoj zemlji, ne doga?a se ?esto, ali to se ide dalje prema jugu mravi prave ve?e neprilike. Zamislite ku?u, i na jednom njenom kutu, bez da je vlasnik ita primjerio, mravi su se skupili; donijeli su svakakve stvari, djeli?e zemlje, si?une fragmente drva, i u nekom kutu na koji se ne obazire kod ?i?enja, napravili malo boravite koje nitko nije primijetio. Odatle rade prolaze u kuhinju, u ostavu, slijede?i najzamrenije putove, i odnose?i sve to trebaju za hranu ili u druge svrhe, iz kuhinje ili ostave. To se moe dogoditi u junim zemljama, i ku?a moe biti prili?no proeta kolonijom mrava bez da itko tko tamo ivi zna da su im mravi kolege stanovnici, dok ne otkriju slu?ajno, ili pogledom, da je neto od zalihe na ormari?u grickano, a do pravog izvora se dolazi jedino slijede?i tragove. Ovdje ponovno, ne dolazimo daleko govore?i o samom instinktu, jer bi tada morali re?i da je Priroda dala ovim stvorenjima instinkt da uzmu svoje boravite upravo u toj ku?i; ono to su tamo izgradili mora biti prilago?eno upravo za tu ku?u.
Ali vidite, ova stvorenja ne rade samo iz instinkta; u tome to rade postoji mudrost. Ako testirate pojedinog mrava, sigurno ne?ete do?i do zaklju?ka da je posebno mudar, jer ono to radi kada je odvojen od kolonije, ili ono na to ga se moe prisiliti da radi, ne otkriva nikakvu posebnu mudrost. Tada po?injemo shva?ati da nije pojedini mrav to to ima razum, ve? cijela kolonija mrava kao cjelina; kolonija p?ela je, na primjer, mudra u ovom smislu. Pojedini mrav kolonije nema individualnu inteligenciju, i iz tog razloga rad izvrava cijela kolonija na iznimno interesantan na?in. Ima, nadalje, mnogo drugih zanimljivih doga?anja unutar ovih mravljih humaka. Postoji, na primjer, vrsta mrava koja radi slijede?e: ponegdje na zemlji rade vrstu zida (crtanje na plo?i); ovdje je podignut; ovdje, formira krug na okolnoj zemlji, ovdje, iskopa rupu. Unutra su mravi. Ponekad je otvor na vrhu, kao krater vulkana; unutra su mnogi prolazi sa svojim izlazima.

Ovi mravi sada rade neto osobito. Unite svu travu i biljke koje rastu okolo, s izuzetkom jedne posebne vrste trave. Sva ostala trava je unitena, ?ak s vremenom, sve ostale biljke. Dakle, u centru imamo nekakvo brdace, a svuda okolo izgleda kao da je tlo vrlo fino poplo?ano. Poto su mravi sve odstranili, tlo je postalo vrlo kompaktno, i vrlo je tvrdo. Imamo mravlji humak, i svugdje okolo glatko poplo?ano, gotovo kao asfalt, ali ipak svjetlije.

Mravi zatim trae svuda okolo i sakupljaju odre?enu vrstu trave koju zatim uzgajaju. ?im vjetar donese ostalo sjemenje, oni reu nove biljke u trenutku kada po?inju rasti; ne?e ih biti na mjestu koje su napravili toliko glatkim, i u cijelom okolnom podru?ju ni?emu nije doputeno rasti osim ovoj posebnoj vrsti trave. Mravi su utemeljili vlastito malo imanje, takore?i, i uredno uzgajaju vrstu trave koja im najbolje slui; ne doputaju da tamo raste nita drugo; sve druge biljke su odsje?ene. Trava kojoj doputaju da raste postaje po karakteru neto sasvim drugo od iste trave koja raste daleko, gdje, na primjer, raste na rastresitom tlu. Na o?vrsnulom tlu koje su mravi napravili, uzgojena trava ima prili?no ?vrsto sjemenje, tvrdo kao kamen. Mogu se prona?i ovi mravlji humci. Oko njih je uredna mala farma, i mravi su angairani u poljodjelstvu. Darwin, koji je posebno promatrao ove stvari, zove to tako. Na tlu se nalazi vrlo tvrdo sjemenje kao mala zrna kukuruza, i kada je sve gotovo, mravi izlaze, odgrizu vrhove, i nose ih u svoje boravite. Neko vrijeme stoje unutra; ne vidi ih se, ali oni su unutra prili?no zaposleni. Sve to im nije potrebno, kao male stabljike koje su jo zaka?ene na tvrdo sjemenje, oni odgrizu, a poslije opet izlaze i prolaze svuda, i izbacuju sve to ne ele, zadravaju?i u svojim humcima samo sjeme tvrdo poput silicija. Oni ih djelomi?no koriste kao hranu, grizu?i ih svojim vrlo jakim zubima, ili ih koriste za svoje gra?evine. Sve to ne mogu koristiti oni izbace vani. Napokon, mi ljudi ?inimo sasvim isto. Ovi farmerski mravi snabdiju se svime to im treba na vrlo lijep na?in!

Zaista se treba upitati: to se stvarno tamo odvija? U stvari, dolo se do potpuno nove vrste trave. Ovo sjeme tvrdo poput silicija ne moe se nigdje drugdje na?i. Nju proizvode samo mravi, i mravi dalje rade na njoj. to se onda stvarno tamo zbiva?

Prije nego ovo razmotrimo, pitanju ?emo pri?i s druge strane. Vratimo se na ose, me?u kojim sam rekao da, nalazimo stvorenja koja polau svoja jaja na listovima, i na kori drveta; onda se formiraju ora?i?i iz kojih izlaze mlade ose. Ali mogu se dogoditi i druge stvari. Postoje izvjesne gusjenice koje izgledaju ovako (crtanje na plo?i). Svi ih znate; ove gusjenice su prekrivene vunastim dlakama, sa dosta bodljikavim vunastim dlakama. Ovim se gusjenicama moe dogoditi slijede?e. Jedna ili vie osa posebne vrste jednostavno umetnu svoja jaja u gusjenicu, i kada jaje sazrije li?inke izmile vani. P?ele, i drugi takvi insekti, svi se na po?etku pojavljuju kao larve, tako?er i mravi. Znate kako, kada o?istite hrpu mrava, nalazite bijela, takozvana mravlja jaja, koja se daju pticama u krletkama. Ona me?utim, nisu jaja, ve? li?inke koje su izmiljele vani iz jaja. Nije ispravno zvati ih jajima.

Sada kada ose polau svoja jaja u gusjenicu, to je stvarno izvanredno. Kao to sam ve? rekao, ove li?inke kada se tek izlegu veoma su gladne, i u gusjenici ih ima dosta. To je stvarno izvanredno, jer ako bi jedna od li?inki po?ela jesti stomak gusjenice, cijela stvar oko razvoja osa bi zavrila, jer gusjenica ne moe ivjeti ako bilo koji organ, oko, ili vezan uz srce ili probavu, bude pojeden. Tada bi se stvari zavrile. Ali ove si?une li?inke pokazuju svoju inteligenciju time to ne grizu, ili se hrane nekim vitalnim organom, ve? jedu?i samo one organe koji mogu biti ozlije?eni due vremena. Gusjenica ne umire, ona je bolesna; ali li?inke ose mogu je nastaviti prodirati. To je najmudrije ure?eno tako da li?inke ose ne grizu bilo to to bi moglo fatalno ozlijediti gusjenicu. Mogu?e, da ste vidjeli kako ove larve izlaze u gusjenici kada sazriju? Gusjenica je bila njihova pomajka, hrane?i cijelo gnijezdo svojim tijelom. Sada se izvla?e, dalje razvijaju, i trae svoju hranu od biljaka. Kada su potpuno razvijene, jaja se ponovno polau u sli?nu gusjenicu.

Mogli biste dobro re?i da ima neto iznimno pametno u svemu ovom, i zaista, kao to sam ve? rekao, to se vie promatraju ove stvari, one vie bude najdublje divljenje. Ne moe se druga?ije; ?udo se rasplamsava, i pitamo se o zna?enju ovih stvari.

Ako bi netko otkrio njihovo zna?enje, prvo bi morao re?i; imamo biljke koje rastu iz zemlje; imamo gusjenice. Zatim se pojavljuju ovi insekti, i jedu od cvije?a, i gusjenica, i onda se reproduciraju. Tako to ide, opet i opet ispo?etka. Nama ljudima izgleda kao da bi taj cijeli svijet insekata mogao uop?e niti ne postojati. Prirodno, kao ljudska bi?a, kada ugledamo p?elu, kaemo; p?ele nam daju med, prema tome p?elarstvo nam je korisno. Vrlo dobro; ali to je s to?ke gledita ?ovjeka. Ako su p?ele otima?i, i samo uzimaju nektar od cvije?a, a zatim mi ljudi koristimo med za nau prehranu, ili kao lijek, tada je to sve za nas prednost. Ali sa to?ke gledita cvije?a, to izgleda kao ?ista plja?ka u kojoj mi, kao ljudi, imamo udjela. Pitanje je dakle, da li bi sa to?ke gledita cvije?a trebalo re?i, takore?i; tamo su oni plja?kai, p?ele, ose i mravi koji nam otimaju nae sokove; moramo vie bujati ako ne?emo ostati bez soka.

Vidite, gospodo, to je stajalite koje ?ovjek obi?no ima u odnosu na cvije?e. Ali to nije tako; to nikako nije tako. Stvari su potpuno razli?ite. Kada gledamo neki cvijet, i kako insekt, recimo p?ela, sie sokove cvije?a, ili cvijeta vrbe, treba sebi re?i: kako bi to bilo za biljku kada p?ela, ili osa ili neki drugi insekt, ne bi doao sisati taj nektar? Kako bi onda bilo?

Na to je pitanje naravno mnogo tee odgovoriti nego na ono o samoj plja?ki, jer treba gledati duboko u samo doma?instvo Prirode. Nije mogu?e do?i do pravog zaklju?ka osim ako nismo sposobni gledati natrag na ranije stupnjeve zemaljske evolucije. Vidite, zemlja nije uvijek bila ista kao to je danas. Da je zemlja uvijek bila kakva je danas, kada nalazimo mrtve vapnena?ke stijene, mrtvi kvarc, ili kriljac, i tako dalje; kada nalazimo izrastanje iz dananjih sjemenki, biljke, kada nalazimo ivotinje. Da je zemlja uvijek bila ovakva, sve to danas vidimo ne bi postojalo, ne bi uop?e bilo tu! Oni koji po?inju svoju znanost na osnovu onog to postoji danas, odaju se potpunoj iluziji.

Onaj tko bi traio sve misterije, sve zakone zemlje samo u onome u ?emu ih trai moderna znanost, to je kao da stanovnik Marsa si?e na zemlju, koji nema pojma o ivu?em ?ovjeku, koji samo do?e u mrtva?nicu i tamo vidi mrtvog ?ovjeka. Mrtvi tu ne bi uop?e mogli biti da prethodno nisu bili ivi ljudi. Stanovnik Marsa koji nije nikada vidio ivu?eg ?ovjeka, i vidio je samo mrtvog, prvo bi morao biti odveden do ivu?eg ?ovjeka; tada bi on mogao re?i Da, sada razumijem zato mrtvi imaju ovaj oblik; prije to nisam razumio, poto nisam poznavao ivu formu koja je prethodila mrtvoj. Dakle, treba se vratiti na ranije uvjete da bi znali zakone zemaljske evolucije. Zemlja je davno prije imala vrlo razli?it oblik; O tome sam govorio kao o Mjese?evim uvjetima, i u mojoj knjizi, Kratak pregled okultne znanosti, tako?er se zovu Mjese?evi uvjeti, poto je sadanji Mjesec ostatak ove drevne zemlje. Ostali stupnjevi evolucije prethodili su ovom od Mjeseca. Zemlja se transformirala; originalno je bila u potpunosti razli?ita.

Zemlja je jednom bila na tom stupnju da biljke i insekti kakve imamo danas, uop?e nisu postojali. Materija je, gospodo, bila ovakva; bila je, recimo, neto to se moe uspore?ivati s zemljom danas. Iz toga su rasli biljkoliki oblici, ali biljkoliki oblici koji su se neprestano mijenjali, koji su neprestano uzimali druge oblike, kako to rade oblaci, na primjer. Tada su takvi oblaci bili u okruenju zemlje, ali oni nisu bili oblaci kao ovi to ih vidimo danas, koji su mrtvi, ili barem izgledaju mrtvi; bili su ivi oblaci, ivi kao to je dananje cvije?e. Ako moete sebi predo?iti da nai oblaci mogu postati ivi i poprimiti zelenkastu boju, tada imate predodbu o biljnom carstvu to vremena.

Dananja gospoda znanstvenici imaju vrlo ?udne predodbe o ovim stvarima. Bio je nedavno najsmjeniji ?lanak u novinama. Jo jednom je dolo do znanstvenog otkri?a, sasvim na moderan na?in. To je bilo zbilja apsurdno! Izjavljeno je da ako se pripremi na odre?eni na?in, mlijeko je lijek za skorbut, vrlo runu bolest. Dakle, gospodo, to dananji znanstvenici rade? Ve? sam se osvrtao na ovo. Oni analiziraju mlijeko. Zatim utvrde da mlijeko sadri te i te kemijske komponente. Ali ja sam vam tako?er rekao da netko moe hraniti mieve s kemijskim supstancama koje se nalaze u mlijeku, ali ako im se daje samo to, mievi uginu za par dana. Bungeovi u?enici su ovo potvrdili, (vidi prethodno spominjani ?lanak u Schweizerische Bienenzeitung) i samo rekli; Dakle, da, postoji ivotna supstanca u mlijeku, tako?er i u medu, Vitamin. Sje?ate se, kako sam prije rekao, moe se jednako tako kazati poezija dolazi iz siromatva, kao i ono to je tu re?eno, u njemu je Vitamin.

Dakle gospodo, dolo se do vanog otkri?a, u mlijeku postoje razli?ite supstance, one imaju vrlo komplicirana imena i mlijeko je kada se pripremi na poseban na?in, lijek za skorbut. Zatim su na istinski u?en na?in napravljena istraivanja da se vidi moe li se lije?iti skorbut ako se pacijentu daju samo sve one stvari sa u?enim imenima koje mlijeko sadrava. Nisu uop?e bili izlije?eni s bilo kojom od ovih supstanci. Ali kada su prisutne sve (u posebno pripremljenom mlijeku) tada je skorbut izlije?en. Ni jedna komponenta sama ne lije?i, samo sve zajedno. Dakle kau znanstvenici sami sebi; to ostaje kada se odstrane sve komponente? to je tada preostalo? Jer sada smo ih sve eliminirali. Oni ne priznaju da ove komponente imaju eteri?ko tijelo, oni ra?unaju da su sve odstranili, i to preostaje?

Vitamin! Vitamin koji mora biti da lije?i skorbut ne moe se na?i unutar komponenti. Gdje je dakle on? Tako oni sada ?ine lijepu pri?u mora biti u vodi mlijeka! Prema tome, lijek za skorbut je voda! Ovo je stvarno apsurdno, ali to su danas u?ene stvari. Jer ako bi voda sadravala vitamin, tada bi se s naim u?enjem trebali popeti do oblaka. Trebali bi pogledati oko sebe i re?i: Voda je svugdje i vitamin je u vodi. Ali tada bi bili na stupnju na kojem je zemlja jednom bila. Jedino to danas, to vie nije tako. Tamo je bio biljni ivot, ivi biljni prekriva?, i ovaj ivi biljni prekriva? je bio oplo?en iz svih smjerova iz okruenja. Tada nije bilo posebnih ivotinja, osa na primjer, ve? je iz okolnih regija tamo dola supstanca koja je bila ivotinjske prirode. Naa je zemlja bila jednom u takvim uvjetima da je bila okruena oblacima koji su unutar sebe imali biljni ivot; iz periferije, pristupali su drugi oblaci i oplo?ivali ih; ovi oblaci su imali ivotinjsku prirodu. Od kozmi?kih prostora dolazi ivotinjska priroda; od zemlje esencija bi?a biljke cvjeta prema gore.

Sve se ovo promijenilo. Biljke su postale nae biljke s jasnim konturama koje rastu iz zemlje, vie ne formiraju velike oblake. Ali unutar biljaka ostala je tenja za primanje utjecaja izvana. Ovdje imamo ruu koja raste iz zemlje; ovdje ruinu laticu, ovdje drugu, zatim tre?u i tako dalje. Sada dolazi osa. Osa odmah uzima komad van iz ruine latice, odnosi u svoje gnijezdo, i koristi za gra?enje, ili je daje svojim mladima kao hranu. Komad ruine latice jednostavno je izvu?en od ose, i odnesen tamo, Dobro, kao to sam prije rekao, nai grmovi rua nisu vie oblaci: postale su jasno oblikovane stvari. Ali ono to je jednom ivjelo u njima, to je bilo jednom ujedinjeno sa svime to je ulo kroz esenciju animalnog ivota, to je preostalo unutar ruinih listova i cvjetova. To je tamo unutar njih. Kod svake rue je ono to neophodno mora na neki na?in biti oplo?eno izvana, iz cijelog okruenja.
Vidite, gospodo, ono to cvije?e treba, to stvarno treba, tako?er je i supstanca koja igra vanu ulogu u ljudskom tijelu. Kada prou?avate ljudsko tijelo u njemu se mogu na?i najrazli?itije supstance. Ali svugdje u ljudskom tijelu ove supstance su transformirane u neto to je, u odre?enim koli?inama, uvijek prisutno unutar ljudskog tijela i potrebno mu je. Ta supstanca je mravlja kiselina.

Ako idete na mravlji humak, skupite par mrava i stisnete ih, dobijete sok. Ovaj sok sadri mravlju kiselinu i malo alkohola. On je unutar mravi. Ali ovaj sok je tako?er vrlo fino distribuiran kroz vae tijelo. to god jeli tijekom svog ivota uvijek je transformirano u mravlju kiselinu, ne naravno, ekskluzivno, jer ima tako?er i drugih supstanci, ve? u malim koli?inama. Ova mravlja kiselina proima cijelo vae tijelo. Kada ste bolesni, i nemate dovoljno mravlje kiseline unutar sebe, to je za vae tijelo ozbiljna stvar, jer ono tada ima tendenciju, upravo zato to nemate dovoljno mravlje kiseline unutar sebe, (i ovdje opet dolazim do pitanja g. Mllera, u odgovor na njega) vae tijelo ima tendenciju postati naduveno, ili reumati?no. Razvija previe mokra?ne kiseline, a premalo mravlje kiseline. Mravi tako?er u svojim tijelima imaju ovu supstancu koju treba i ljudsko tijelo. Ova mravlja kiselina je, gospodo, zaista neto to koristi cijela Priroda, U stvari ne moe se na?i kora ni jednog stabla koje ne sadri neto mravlje kiseline. Mravlja kiselina je svugdje u stablu, ba kao to je i u ljudskom tijelu. U svakom listu, svugdje mora biti mravlja kiselina.

Ali samo mravlja kiselina nije ono to treba biti tamo, ve? tako?er i neto to je srodno s njom, i kasnije postaje otrov p?ele. Svi ovi insekti unutar sebe sadre odre?enu supstancu koja je otrovna. Ako nekog ubode p?ela, dobije upalu; ako ga ubode osa, ponekad je i gore. Ubod ose moe biti dosta nezgodan. Brehm opisuje kako ovi insekti mogu igrati nezgodnu ulogu kod ljudi i ivotinja.
Dogodilo se da je ve?e stado krava izvedeno vani na ispau, i da je panjak bio pun osinjih gnijezda. Pastirski pas tr?i okolo; napokon pastirski pas podivlja, juri okolo kao ludi pas, i nitko ne zna to se dogodilo. Najbre to moe pas pojuri u susjedni potok, bacaju?i se u vodu, i trese se. Mladi?a je to uznemirilo, i odlazi spasiti psa. On ne sko?i u vodu, ve? mu pokuava pomo?i s obale. Prili?no nesretno ugazi na gnijezdo, kao to je vjerojatno i pas prije napravio, i ose ubodu i njega, i on po?inje juriti okolo kao lu?ak, i kona?no sko?i u vodu. I sada, poto je pas nestao, i pastir je nestao, u stadu krava dolazi do konfuzije. I krave koje gaze po gnijezdu tako?er su ubodene, i ponaaju se kao lude. Kona?no, ve?ina stada je tako?er u potoku kao da su sve lude.

Vidite, ubodi insekata mogu veoma poremetiti stvari. Sva ova stvorenja imaju u sebi otrov; ?ak i kad mrav nekog ubode, uzrokuje malu upalicu jer je u ranu injektirao malo mravlje kiseline. Ova mravlja kiselina, nadalje, prisutna je u svim ivim stvarima u pravoj razrije?enosti. Kada ne bi bilo mrava, p?ela i osa, koji pripremaju ove otrove, to bi se dogodilo?

Istinski, gospodo, ista stvar koja bi se dogodila kod razmnoavanja ljudske rase kada bi svima mukarcima bile odsje?ene glave, i na zemlji ostale samo ene. ?ovje?anstvo vie ne bi moglo postojati, jer ljudsko sjeme vie ne bi bilo tu. Dakle, ova stvorenja dodatno sva imaju sjeme, ali ona pored toga trebaju za svoje postojanje ono to dolazi od ovih otrova, jer su ovi otrovi preostali od onog to je jednom bilo u cijelom okruenju. U najfinijem stanju razrije?enosti, p?elin otrov, osin otrov, mravlji otrov, jednom se spustio na biljke iz kozmi?kih prostora, i ostatak je jo prisutan danas. Dakle kada vidite p?elu na nekoj vrbi ili na nekom cvije?u, ne smijete re?i: insekt eli samo plja?kati cvijet ili neto sli?no; ve? morate re?i: kada mala p?ela sjedi tamo i sie, cvijet je toliko zadovoljan da puta da njegov sok te?e do to?ke gdje p?ela sie. Dok p?ela uzima neto od cvijeta, p?elin ili osin otrov te?e od p?ele prema cvijetu. Od osa, osin otrov te?e, i posebno kada mrav napada iverak koji vie nema ivota, mravlja kiselina te?e unutra. Ako mrav posjeti cvijet, tada se sok cvijeta ujedini s mravljom kiselinom. To je neophodno.

Kada se ove stvari ne bi doga?ale, ako p?ele, ose i mravi ne bi postojali i stalno napadali biljke i grizli u njih, tada neophodna mravlja kiselina, neophodni otrovi, ne bi utjecali u cvije?e, i biljke bi s vremenom izumrle.

Vidite, supstance koje se obi?no nazivaju ivotne supstance, visoko su cijenjene od ?ovjeka; ipak to su upravo ove supstance koje su stvarno ivotne supstance. Ako imamo smrtonosnu buniku, unutar nje je otrov, vrlo snaan. Ali to je smrtonosna bunika? Ona sakuplja duhovnost iz svjetskog okruenja. Otrovi se sakupljaju iz duhovnog; iz tog razloga oni su lijekovi. Fundamentalno govore?i, cvije?e obolijeva preko ivotnih supstanci, a male p?ele, ose i mravi, stalno rade kao mali lije?nici donose?i mu mravlju kiselinu koju treba, i u isto vrijeme, lije?e?i ih. Tako je opet sve izlije?eno.

P?ele, ose i mravi nisu samo plja?kai, jer u isto vrijeme biljkama donose ivot.

Tako je isto ?ak i s gusjenicama koje bi izumrle, i nakon nekog vremena ni jedna ne bi ostala. Vjerojatno biste rekli da ne bi bilo neke tete ako bi nestale sve gusjenice; ali s njima se hrane ptice. Kroz cijelu Prirodu postoje ove unutarnje povezanosti. Kada vidimo, na primjer, kako mravi sve proimaju sa svojom mravljom kiselinom, gledamo u cijelo doma?instvo Prirode i njenu veli?anstvenost. Svugdje se doga?aju stvari koje su esencijalne za odravanje ivota, i svijeta.

Vidite, ovdje je stablo, i stablo ima koru. Kora odumre kada posije?em drvo; zatim se raspadne. Ljudi kau: Dobro, neka istrune. Samo pokuajte zamisliti svu trule u umi, palo li?e i tako dalje, unutar tijeka godine! ?ovjek je voljan pustiti sve da istrune, ali Priroda nalae druga?ije. Svugdje su mravlji humci, i od tih mravljih humaka mravlja kiselina ulazi u tlo i u umu. Kada imate oboje umsko tlo i mravlje humke, to je isto kao da dodate ?au vode i u nju dodate kap ne?ega; to odmah utje?e na sav sadraj. Ako stavite sol, sva voda odmah postaje slana. Ako imate mravlji humak tada mravlja kiselina odmah ide u umsko tlo, i sve tlo koje se ve? raspada zasi?eno je ovom mravljom kiselinom.

To nije samo u unutarnjim dijelovima ivih biljaka, i u jo ivu?im gusjenicama da mravlja kiselina prodire dok p?ela sjedi na cvijetu, a cvijet apsorbira ono to prima od p?ele. Sve ove stvari mogu se nau?iti samo pomo?u duhovne znanosti; drugu vrstu znanosti zanima samo ono to p?ela uzima od cvije?a. Ali p?ele nikada ne bi mogle tisu?ama godina sjediti na cvije?u ako ga ne bi gajile ubadanjem u njega.

Tako je tako?er s beivotnim supstancama drve?a. ?ak i fizi?ka znanost kakva je danas, zaklju?uje da ?e zemlja jednog dana biti sasvim mrtva. Zaista bi bilo tako, jer bi do takvog stanja eventualno moglo do?i kada truljenje bude prevladavalo, kada ?e zemlja biti mrtva. Da ovo ne?e biti tako, to je zbog toga jer gdje god da zemlja truli tu odmah prodire sve to donose p?ele, ose i mravi. P?ele, to je to?no, daju samo ivom cvije?u, ose ve?inom tako?er ivim biljkama. Ali mravi daju ono to predaju direktno u mravljoj kiselini onome to truli i mrtvo je; u izvjesnom stupnju pobu?uju ivot, na ovaj na?in igraju?i svoju ulogu u tome to zemlja u svojim trule?im supstancama jo mora zadrati ivot. Dobro moe netko re?i da je ?udo prisutno u svim stvarima kroz djelovanje duha, ali kada tome blie pristupimo, tada se shva?a da to ima neizmjerno zna?enje.

Pogledajmo jo jednom one mrave farmere koji obra?uju njihovo malo polje, i mijenjaju karakter biljaka koje tamo rastu. Stvarno, gospodo, ?ovjek se ne bi mogao hraniti s onim to tamo raste, jer kad bi ?ovjek iao jesti ta mala zrnca rie koja su tvrda kao silicij, prvo bi dobio ?udnu bolest poto bi u sebi imao previe mravlje kiseline, i kao dodatak tome, tako ozlijedio svoje zube da bi neko vrijeme zubari imali posla. Na kraju, umro bi jadno, zbog ovih tvrdih zrnaca rie koja su ovako razvijena.

Ali mravlji humak bi rekao: kada mi mravi idemo vani u prirodu i to siemo od biljki koje su svugdje naokolo, tada dobivamo premalo mravlje kiseline, i premalo je moemo dati zemlji. Hajdemo zato, odabrati biljke koje moemo uzgajati tako da postanu prili?no ?vrste, ?vrste kao kamen, i tada moemo imati mnogo mravlje kiseline od te tvrdo?e. Dakle ovi farmerski mravi rade to da bi mogli dobiti najve?u mogu?u koli?inu mravlje kiseline. Upravo su to ti mravi koji ponovno vra?aju mnogo mravlje kiseline zemlji. To je povezanost. Iz ovog moete vidjeti da su otrovi koji uzrokuju upalu, ili sli?no, tako?er i vje?ni lijek za oporavak od procesa umiranja. Moe se re?i, to je upravo p?ela koja ima veliku vanost u ovom smislu, da sve moe biti o?uvano unutar cvije?a; postoji velika privla?nost izme?u p?ela i cvije?a.

Ovo o?uvanje u stvari pokazuje da svaki puta kada insekti obavljaju svoje aktivnosti na zemlji, zemlja je, takore?i, oivljena njihovim otrovom. To je duhovna povezanost. Ako netko pita to su duhovne povezanosti, ne volim samo re?i da su to i to; dajem ?injenice, a iz ?injenica moete sami prosuditi da li imaju zna?aj ili ne. ?injenice su takve da se zna?aj vidi svugdje. Ali ljudi koji danas zovu sebe znanstvenici, tako ne govore. To ima odre?ene efekte na ivot. U naoj zemlji to se moda manje uzima u obzir, ali kada idete dalje na jug, jednostavan narod, seljani, ?esto ?e izre?i neku vrstu instinktivnog znanja; ne smiju se unitavati ovi mravlji humci, jer oni sprje?avaju humus da postane lo. Oni koji su jo mudriji, ako hodate s njima kroz umu re?i ?e neto sasvim razli?ito, posebno gdje su stabla odsje?ena i ni?u mlada stabla. Tada ljudi koji su mudri u svojim nosovima, ne u svojim pri?ama (moe se biti mudar tako?er i u nosu) kada ovi ljudi idu gdje su stabla pala a paeno je na mlada stabla, oni ?e re?i: Ovdje, sve ?e biti u redu; ne mirie tako pljesnivo kako to ?esto bude; mravlji humak mora da je blizu, i dokazuje svoju korisnost. Ti ljudi to miriu; vrlo su pametni sa svojim nosovima. Mnogo prostog i korisnog znanja je proizalo iz pametnog nosa! Na nesre?u, moderna civilizacija jedino gleda na kultivaciju mozga, i odbacuje sve to je instinktivno; instinkt je postao samo rije?.

Stvorenja kao p?ele sve ovo znaju kolektivno, kao kolonija, kao mravlji humak; to dolazi iz vrste ?ula mirisa. Kao to sam prije rekao, mnogo toga to je instinktivno znanje moe do?i iz pameti nosa.

Dobro, gospodo, nastaviti ?emo temu slijede?eg tjedna u isti dan, elio sam re?i da p?ele, ose i mravi ne samo da plja?kaju Prirodu, ve? pomau da bude mogu?e da Priroda ivi i buja.

 

Stranica 8 od 9 Sve stranice