Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Rudolf Steiner - 9 predavanja o p?elama - Poglavlje



PREDAVANJE II
Dornach, 26. 11. 1923.

[U vezi papira pro?itanog radnicima od g. Müller-a]

Dobro jutro, gospodo! Samo ?u dodati par opaski na izjave koje je dao g. Müller — opaske koje bi vas mogle zanimati, premda prirodno, što se današnjeg dana ti?e, još nije došlo vrijeme da bi se ove stvari mogle primijeniti na prakti?no p?elarstvo. Za sada, na ovoj strani prakti?nog p?elarstva, veoma malo, ili možda i ništa se ne može re?i, pošto vam je g. Müller ve? dao predivan izvještaj o na?inu kako su stvari ure?ene u današnje vrijeme.

Ako ste ga pažljivo slušali moralo vam je do?i do toga da cijelo pitanje p?elarstva ima prirodu zagonetke. O?ito, p?elar je prvi zainteresiran za ono što mora raditi. Svatko bi morao, u stvarnosti, imati veliki interes za p?elarstvo, jer u stvari, više u ljudskom životu zavisi od toga nego se obi?no misli.

Pogledajmo širi smisao. Kao što ste ?uli na predavanjima koja vam je ovdje dao g.Miller, p?ele su sposobne skupljati ono što je kao nektar prisutno u biljkama. One stvarno samo skupljaju nektar, a onda mi ljudi oduzimamo dio kao med od onog što su skupile za košnicu — u cjelini to nije veoma veliki dio. Možemo re?i da ono što ?ovjek oduzima je negdje oko 20% — grubo govore?i.
Ali kao dodatak ovome p?ela, pomo?u tjelesne strukture i organizacije, može tako?er uzeti polen od biljaka. Prema tome p?ela skuplja od biljke nešto ?ega tamo ima u veoma malim koli?inama i što je teško nabaviti. Polen je sakupljen od p?ela, uz pomo? malih ?etkica privijenih na njihova tijela, u veoma, veoma malim koli?inama u kojima je, relativno govore?i, dostupan; ovaj polen je zatim spremljen ili konzumiran u košnici.

Prema tome u p?eli mi ispred sebe imamo bi?e koje skuplja supstance iznimno delikatno pripremljene od prirode, i ?ine?i to, koristi ih u svom vlastitom doma?instvu.

Dijagram 1
 


Sada ?emo i?i korak dalje, na nešto vrlo rijetko primije?eno jer se ne prestaje razmišljati o tome. Pošto transformiraju hranu pomo?u vlastitih tjelesnih supstanci u vosak — ovo p?ela sama proizvodi — p?ele sada rade posebni mali kontejner u koji ?e položiti jaje ili u koji ?e smjestiti zalihu hrane. Ova posebna mala posuda je, želio bih re?i, zaista veliko ?udo, Pojavljuje se kao heksagonalna kada je pogledamo odozgo; gledano sa strane zatvorena je na ovaj na?in. (Dijagram 1 i Dijagram 2.) Tu mogu biti deponirana jaja, ili može biti spremljena hrana. Svaka posuda leži do slijede?e; iznimno dobro se uklapaju zajedno, tako da ova "površina" sa kojom je jedna ?elija, (jer tako se zove), udružena sa drugom u medeno-sa?e, je iznimno iskorištena — prostor je dobro iskorišten.

Dijagram 2
 


Kada se pojavi pitanje kako može p?ela instinktivno izgraditi tako vješto formiranu ?eliju, ljudi obi?no odgovaraju: “To se radi da bi prostor mogao biti potpuno iskorišten.” To je to?no. Ako pokušate zamisliti bilo koji drugi oblik ?elije uvijek bi bilo razmaka, sve je spojeno zajedno tako da je svaki dio površine sa?a iskorišten.

Ovo je svakako jedan razlog, ali vidite nije jedini. Moramo razmotriti kako je mala larva koja leži unutar nje potpuno izolirana, i ne smijemo ni na koji na?in vjerovati da bilo što postoji u prirodi što je bez sila. Ovo šesterokutno, šestero površinsko stanište ima odre?ene sile unutar sebe; bila bi potpuno druga stvar kada bi larva zauzimala okruglo mjesto. U prirodi ozna?ava nešto sasvim odre?eno to da leži unutar šest-površinskog malog staništa. Larva prima sile oblika koje kasnije osje?a u svom tijelu pošto je bila u heksagonalno oblikovanoj ?eliji, u svojoj mladosti kada je bila prili?no mekana.

P?ela je kasnije sposobna graditi sli?ne ?elije iz istih sila koje je tada apsorbirala. Tu leže snage kroz koje kasnije p?ela radi, jer ono što p?ela radi izvana leži u njenom okruženju.

Dijagram 3
 


To je prva stvar koju moramo primijetiti. Dalje ima druga vrlo iznimna ?injenica koja vam je opisana. U gnijezdu postoji raznovrsnost ?elija. Mislim da svaki p?elar može dobro napraviti razliku izme?u ?elija radilica i onih od trutova. To nije teško, zar ne? Još je i lakše razlikovati izme?u ?elija radilica i trutova i onih od matica, jer potonje uop?e nemaju takvu formu, one su više vre?aste. ?elije matica nemaju takav oblik, više su kao neka vrsta vre?ice; tako?er ih ima veoma malo u gnijezdu. Dakle moramo re?i: Radilice i trutovi (mužjaci) se razvijaju u heksagonalnim ?elijama, ali matica se razvija u "vre?ici". Ona uop?e ne želi imati heksagonalno okruženje. (Dijagram 3 i Dijagram 4).

Dijagram 4
 


Onda moramo razmotriti nešto drugo. Vidite, matica za svoj razvoj, tj. dok ne postane sasvim razvijeni insekt, treba samo šesnaest dana. Tada je ona potpuno zrela. Radilica treba oko dvadeset jedan dan do zrelosti, što je duži period. Netko bi mogao re?i da priroda poklanja mnogo više pažnje razvoju radilica nego onom od matice.

Ali uskoro ?emo vidjeti da se radi o sasvim drugom razlogu. Radilica dakle, treba dvadeset i jedan dan, a trut, mužjak — koji ?e najranije od svih izvršiti svoj zadatak — treba dvadeset i tri do dvadeset i ?etiri dana. Mužjaci su ubijeni kada izvrše svoj zadatak.

Ovdje imamo sasvim novu situaciju. Razli?ite vrste p?ela — matice, radilice i trutovi — sve trebaju razli?it broj dana za svoj razvoj.

Dakle, razmotrimo ovaj dvadeset i jedan dan koji je potreban radilicama. U ovome ima nešto veoma posebno. Period od dvadeset i jedan dan nije bez zna?enja za ono što se doga?a na Zemlji. Dvadeset i jedan dan je jednako periodu vremena za vrijeme kojeg se Sunce, aproksimativno govore?i, jednom okrene oko svoje osi.

Sada razmislite, radilica uzima baš toliki period za svoj razvoj koliki i Sunce uzima da se okrene oko svoje osi. Radilica proživljava jednu revoluciju Sunca, i pošto proživljava jednu kompletnu revoluciju ona ulazi u sve što Sunce može dati.

Dijagram 5
 


Ako bi željela i?i dalje uvijek bi se susrela s istim sun?evim utjecajem, jer ako sebi nacrtate ovdje radilicu, [dr. Steiner crta na plo?i.] (Dijagram 5) a ovdje Sunce u trenutku kada je položeno jaje, tada ?emo ovdje imati to?ku potpuno suprotnu Suncu. Sunce se okrene oko svoje osi za dvadeset i jedan dan; zatim se ponovno vrati i po?etna to?ka je opet ovdje. Ako bi se ovo nastavilo, samo takav rad Sunca bi bio tamo kakav je ve? jednom bio. Tako je radilica kroz to vrijeme kada se potpuno razvila proživjela sve što Sunce može dati. Ako bi radilica nastavila razvoj morala bi napustiti Sunce i u?i u zemaljski razvoj; tada više ne bi imala utjecaj Sunca u svom razvoju pošto sve to ve? ima, i to je okusila potpuno. Sada prelazi u zemaljski razvoj, ali samo kao savršeni insekt, kao zrelo stvorenje. Mogao bih re?i — radilica se okupira samo trenutno sa zemaljskim razvojem, i kada je završila sa sun?evim razvojem, ona je potpuno stvorenje Sunca.

Sada pogledajmo trutove. Trut, mogao bih re?i, razmatra stvari malo dulje. On ne smatra da je potpuno spreman nakon dvadeset i jednog dana, tako prije negoli je potpuno zreo ulazi u zemaljski razvoj. Trut je prema tome zemaljsko bi?e, dok je radilica u potpunosti dijete Sunca.

Kako stoje stvari s maticom? Matica ?ak i ne prolazi kroz cijelu sun?evu revoluciju, ve? stoji iza i uvijek ostaje stvorenje Sunca. Iz ovo razloga matica je mnogo bliže stanju larve od ostalih; trutovi (mužjaci) su najviše odvojeni od stanja larve. Matica je pomo?u toga sposobna le?i jaja. Kod p?ela jasno se može vidjeti što zna?i izloženost zemaljskom utjecaju ili sun?evu utjecaju. Kao što znate, to u potpunosti zavisi o tome da li p?ela završi ili ne završi svoj sun?ev razvoj, tako da postaje matica, radilica ili trut. Matica leže jaja, a to je zato što uvijek ostaje pod utjecajem Sunca i ne uzima ništa od Zemlje tako da ima tu sposobnost. Radilica ide malo dalje i razvija se još slijede?ih ?etiri ili pet dana; ona kuša Sunce u potpunosti. Ali tada, upravo kada njeno tijelo postaje dovoljno ?vrsto ona ide dalje, samo na trenutak, kao što sam rekao, u zemljin razvoj. Dakle radilica se ne može vratiti ponovo Suncu, jer je ve? apsorbirala njegove utjecaje. Stoga radilica ne može le?i jaja.

Trutovi su mužjaci; oni mogu oploditi; ova mo? oplodnje dolazi od Zemlje; trutovi je sakupe u nekoliko dana za vrijeme kojih nastavljaju rast unutar zemaljske evolucije i prije nego dosegnu zrelost. Tako sada možemo re?i: kod p?ela jasno je vidljivo da oplodnja (muška plodnost) dolazi od zemaljskih snaga, a ženska sposobnost da razvije jaje dolazi od snaga Sunca. Dakle vidite, lako je zamisliti koliko je zna?ajna duljina vremena kroz koju se stvorenje razvija. Ovo je vrlo zna?ajno jer, prirodno, nešto se doga?a unutar odre?enog vremena što se ne bi moglo desiti bilo u kra?em ili dužem vremenu, jer bi se tada dogodile sasvim druge stvari.

Ali nadalje ima još nešto za razmotriti. Vidite, matica se razvija u šesnaest dana. Tada je to?ka na Suncu nasuprot nje možda tek ovdje; [Crtanje na plo?i.] (Dijagram 5) matica ostaje unutar sun?eva razvoja. Preostali dio sun?eva kursa prolaze radilice, ali one tako?er ostaju unutar sun?eva razvoja; one zapravo ne prelaze na zemlju. I tako, vidite, one se osje?aju potpuno srodne s maticom jer pripadaju istom sun?evu utjecaju; cijelo doma?instvo radilica osje?a se povezano s maticom. One kažu: — “Trutovi su izdajice; oni su pali na Zemlju. Više nam ne pripadaju; podnosimo ih samo jer ih trebamo.”

Za što ih trebaju?

Kao što znate, ponekad se doga?a da matica nije oplo?ena; premda leže jaja. Nije neophodno da matica bude oplo?ena kako bi legla jaja. Ovdje imamo ono što se naziva “djevi?ansko leglo.” Ovo se doga?a i sa drugim insektima; znanstveno ime za to je partenogeneza. Ali samo trutovi se mogu izle?i iz ovih neoplo?enih jaja; ni radilice ni matice. Dakle kada je matica neoplo?ena, radilice i matice ne izlaze, samo trutovi; ovakva kolonija je prirodno beskorisna.

Vidite, u “djevi?anskom leglu ” može dati jedino suprotni spol, isti spol ne. Ovo je veoma zanimljiva ?injenica, i važna za cijelo doma?instvo prirode — naime, da je oplodnja neophodna da bi se ostvario isti spol (ovo vrijedi za niže životinje naravno, ne za više). Sa p?elama je slu?aj da se izlegu jedino trutovi ako nije bilo oplodnje.

Ova oplodnja p?ela je zaista vrlo posebna stvar; tu nema ni?eg kao što je bra?ni krevet na kojeg se povla?i, to sve ima potpuno druga?iji smjer. Doga?a se otvoreno, pri punom sun?evu svjetlu i, iako to može izgledati ?udno na po?etku, što je mogu?e više u zraku. Matica leti što je više mogu?e prema Suncu kojem pripada. (Ovo sam vam ve? opisao), i da samo trut koji može nadja?ati zemaljske snage — jer su trutovi ujedinjeni sa zemaljskim snagama — samo onaj trut koji može letjeti najviše je sposoban oploditi maticu gore u zraku.

Matica se vra?a i leže jaja. Dakle vidite, p?ele nemaju svadbeni krevet, one imaju svadbeni let; one moraju stremiti koliko god mogu, prema Suncu. Treba imati, zar nije tako, dobro vrijeme za ovaj svadbeni let koji zaista treba Sunce? Po lošem vremenu ne može se odigrati.

Dakle sve ovo pokazuje koliko blisko matica ostaje povezana sa Suncem. Kada se odigrala oplodnja, tada se radilice izlegnu iz ?elija radilica; prvo se pojavljuje mala larva, što je g. Müller tako dobro opisao, i onda se nakon dvadeset i jednog dana razvije u radilicu. U vre?astim ?elijama razvija se matica.

Dijagram 6
 


Sada ako ?emo i?i dalje, moram vam re?i nešto što možete prirodno primiti s odre?enom sumnjom, jer to traži egzaktno istraživanje. Ipak, to je stvarno tako. Povezati ?u ovu materiju sa slijede?im: — Radilica sada zrela i spremna, zaputi se na svoj let, posje?uju?i cvije?e i stabla na koja se zaka?i sa malim kukama na nogama. (Dijagram 6) Skuplja oboje i nektar i polen. Polen je nošen na tijelu pomo?u posebne majstorije za deponiranje; nektar siše s jezikom. Dio nektara se koristi za vlastitu hranu, ali ve?i dio se drži i to, na povratku u gnijezdo, p?ele ispljunu. Stvarno, kada jedemo med mi jedemo ispljuvak p?ele; to bi nam trebalo biti prili?no jasno, ali to je vrlo ?ist i sladak ispljuvak.

Dijagram 7
 


Tako p?ela sakuplja sve što treba za hranu, za spremanje, i za daljnju razradu u vosak, itd. Sada se moramo upitati, kako p?ela nalazi svoj put do cvije?a? Ona nalazi svoj put do cvije?a sa apsolutnom sigurnoš?u, ali ovo se ne može objasniti samo promatraju?i o?i p?ele. Radilica (trutovi imaju nešto ve?e o?i), ima samo dva mala oka, jedno na svakoj strani, i tri sasvim mala na ?elu (Dijagram 7). Trutovi imaju ve?e o?i. Ali ako studiramo ova dva oka p?ele, otkrivamo sa njima vidi veoma malo, a da sa tri mala prednja oka, za po?etak, uop?e ne vidi ništa. To je ?udna stvar da p?ela ne nalazi cvije?e pogledom, ve? sa osjetilom koje je sli?nije osjetilu mirisa. Ona nalazi svoj put do cvije?a osjetilom koje je izme?u okusa i mirisa, na svom letu ona ve?, tako re?i, kuša polen i nektar. Kuša ih izdaleka, tako da p?ela uop?e nema potrebu koristiti o?i.

Sada na?inite sebi jasnu sliku sljede?eg.

Mislite na maticu ro?enu u oblasti Sunca, a nije iskusila djelatnost Sunca u potpunosti, ostala je, tako re?i, potpuno pod utjecajem Sunca. Cijelo doma?instvo radilica, pošto je završilo tijek sun?eve revolucije, nije u stvari prešlo u zemaljski razvoj. Ove radilice se osje?aju ujedinjene s maticom, ne zato što su bile pod istim Suncem, ve? zato što su ostale unutar sun?eva razvoja; to je zašto se osje?aju tako ujedinjene s maticom. U svojem razvoju nisu se odvojili od onog od matice. Trutovi im ne pripadaju; oni su sebe odvojili.

Ali sada se doga?a slijede?e. Da bi se mogla ostvariti nova matica, mora se poduzeti svadbeni let. Matica ide vani u Sunce. Ostvaruje se nova matica. U tom trenutku doga?a se veoma iznimna stvar za cijelo doma?instvo radilica koje se osje?a povezanim s starom maticom. Njihove si?ušne o?i po?inju vidjeti kada je ro?ena nova kraljica. Ovo one ne mogu podnijeti; ne mogu izdržati da ono što su oni sami, može do?i od drugdje. Tri si?ušna prednja oka, ova tri veoma mala oka radilice, su izgra?ena iznutra; ona su protkana s unutrašnjom krvlju i tako dalje, p?ele; nikada nisu bila izložena vanjskom radu Sunca. Ali sada je nova kraljica ro?ena od Sunca, i donosi sun?evu svjetlost sa vlastitim tijelom u košnicu; sada p?ela postaje — želio bih re?i — vidovita sa svojim malim o?ima. One ne mogu izdržati ovo svjetlo na novoj kraljici. Cijelo se njihovo doma?instvo priprema za rojenje. To je kao strah od nove kraljice, kao da su zaslijepljene. To je kao da mi moramo gledati u samo Sunce.

To je zašto se p?ele roje. I sada treba još jednom ponovno utemeljiti koloniju na temelju ve?ine radilica koje još pripadaju košnici — to jest, staroj kraljici. Nova kraljica mora na?i nove ljude. Dio populacije košnice je naravno, ostao iza, ali to su one ro?ene pod druga?ijim okolnostima. Razlog zašto se p?ele roje leži u ?injenici da radilice ne mogu trpjeti novu kraljicu koja donosi novi sun?ev utjecaj.

Sada bi mogli pitati, “Zašto su p?ele tako osjetljive prema novom sun?evu utjecaju?” To je zaista vrlo ?udna stvar. Bez sumnje znate da ponekad nije uop?e ugodno sresti p?elu; može vas ubosti. Ako se radi o životinji velikoj kao ?ovjek u najgorem slu?aju ?e se upaliti koža; svejedno je prili?no neugodno. Manje životinje mogu ?ak i uginuti od uboda p?ele. To je zbog ?injenice da je žalac zaista cijev u kojoj se neka vrsta klipa mi?e gore i dolje, koji je povezan s otrovnom vre?icom. Ovaj otrov (veoma neugodan za onog tko ga je osjetio) je me?utim, od velike vrijednosti za p?ele. Nikako nije ugodno za p?elu da ima dio sa svojim otrovom, i stvarno ga ima samo zato jer ne može podnijeti da se približi bilo koji utjecaj izvana. P?ela želi uvijek ostati unutar sebe, ostati unutar sfere vlastite supstance. Svaki vanjski utjecaj osje?a kao uznemiravanje, kao nešto što treba odagnati svojim otrovom. Ali ovaj otrov ima u isto vrijeme sasvim drugo zna?enje, jer u sitnim koli?inama on neprestano prolazi kroz cijelo tijelo p?ele; bez njega p?ela ne bi uop?e postojala.

Pri prou?avanju radilice treba razumjeti da ona nije u stanju vidjeti sa svojim malim prednjim o?ima, i to je zato jer otrov neprestano prožima ove prednje o?i. U trenutku kada se pojavi nova kraljica sa svojim novim sun?evim utjecajem, to na ovaj otrov djeluje štetno. On prestaje biti aktivan, i male o?i napokon po?inju vidjeti, jer je ?injenica da p?ela živi svoj život u vje?nom sumraku zbog otrova.

Ako bi vam u slikovitoj formi opisao što p?ela proživljava kada se nova kraljica izvu?e iz svoje 'vre?aste' ?elije, morao bih re?i: “P?ela stalno živi u sumraku, i nalazi svoj put pomo?u osjetila izme?u okusa i mirisa; živi u sumraku koji joj je blizak. Ali kada se pojavi nova kraljica to je potpuno isto kao kada mi ušetamo u sumrak lipanjske ve?eri, i mali svjetle?i crvi sjaje.” ?ak i da tako nova kraljica sjaji za roj, jer otrov nije dovoljno jak da drži p?ele u njihovom izdvajanju od svijeta. Drži se za sebe ?ak i kada leti vani, jer je tada sposobna sa svojim otrovom držati se za sebe. Ona treba otrov kada se boji da bi je nešto izvana moglo uznemiriti. Cijela kolonija želi potpuno biti sama za sebe.

Zaista, da bi kraljica mogla ostati u oblasti Sunca ne smije boraviti u uglatoj ?eliji, ve? unutar okrugle. Tamo ostaje unutar sun?eva utjecaja.

Ovdje smo dotakli nešto što ?ini p?elarstvo iznimno zanimljivo za svakog. Jer vidite, u stvarnosti, stvari se u košnici odvijaju na potpuno isti na?in kao u ljudskoj glavi, sa samo malom razlikom. U našoj glavi, na primjer, supstance ne rastu do takvih dimenzija. U ljudskoj glavi mi imamo živce, krvne sudove, i odvojeno smještene okrugle ?elije koje uvijek nalazimo. Imamo ove tri vrste ?elija u ljudskoj glavi. Nervi se sastoje od odvojenih ?elija koje jedino ne rastu do samostalnih bi?a pošto ih je priroda sa svih strana zatvorila; u stvarnosti, me?utim, ovi nervi bi voljeli postati male životinje. Ako bi se nervne ?elije ljudske glave mogli razvijati u svim smjerovima, pod istim uvjetima kao one u košnici, tada bi nervne ?elije postali trutovi. Krvne ?elije koje teku venama postale bi radilice; a pojedine slobodne ?elije koje su, iznad svega, u sredini glave i prolaze najkra?i razvoj, mogu se usporediti s maticama.

Dijagram 8
 


Dakle u ljudskoj glavi imam iste tri sile ( Dijagram 8 ) kao i u košnici.

Sada radilice donose ku?i ono što sakupe od biljaka, i prera?uju to u vlastitim tijelima u vosak, od kojeg zatim grade predivne strukture sa?a. Krvne ?elije u ljudskoj glavi me?utim, rade istu stvar. Iz glave one prolaze u cijelo tijelo. Kada gledate na primjer, kost, na dio kosti, svugdje nalazite heksagonalne ?elije. Krv koja cirkulira kroz cijelo tijelo prenosi isti rad kao i onaj kojeg u košnici rade p?ele. Sli?no je i sa ?elijama naših miši?a koje, još jednom, odgovaraju voštanim ?elijama p?ela, ali pošto su mekše, brže se rastvaraju, tako je to manje primjetno. Prou?avanje kostiju dobro to pokazuje. Dakle, krv ima iste snage kao što su one od radilica.

Može se ?ak pratit njihov razvoj kroz tijek vremena. ?elije koje ?ete prve na?i razvijene u ljudskom embriju, i koje zatim ostaju nepromijenjene, su one koje ve? postoje na ranom stupnju života embrija. Ostale, krvne ?elije, pojavljuju se nešto kasnije, i kona?no se razvijaju nervne ?elije — baš kao u košnici. Jedino što ?ovjek gradi tijelo koje o?ito pripada njemu; p?ela tako?er gradi tijelo, ali za radilice, to tijelo je košnica — ?elije. Ova gradnja sa?a odgovara onom što se doga?a unutar naših tijela, — naime, da krvne ?elije u stvarnosti rade ovo iz vrste voska — ali to nije lako dokazati.

Mi sami smo gra?eni od vrste voska, baš kao što sa?e formira veli?anstvenu strukturu koju nalazimo u košnici.

Dakle to je onako kako je. ?ovjek ima glavu, a ova glava radi na svom divnom tijelu koje je ustvari "košnica" i sadrži u svojoj vezi izme?u bjelan?evinastih ?elija (koje ostaju okrugle) i krvi, istu vezu koja postoji u košnici izme?u kraljice i radilica. Naši nervi se stalno uništavaju; mi stalno koristimo naš nervni sustav. Mi naše nerve ne ubijamo odmah — kao što p?ele ubijaju trutove — jer bi u tom slu?aju trebali svaku godinu umrijeti, ali, i pored toga, naši nervi svaku godinu slabe, i kroz ovo postepeno slabljenje nerva, ?ovjek stvarno umire. Tada mi više ne možemo osje?ati naše tijelo ispravno; ?ovjek u stvari uvijek umire od istrošenosti svojih nerva.

Kada pogledate glavu — koja predstavlja gnijezdo — vidjeti ?ete da je tu sve dobro zašti?eno. Ako se ozlijedi glava, to je ozbiljna stvar; glava to ne može podnijeti. Jednako, ono što se doga?a kroz prisutnost nove kraljice — koja je tamo zbog svadbenog leta — to je nešto što p?ele ne mogu podnijeti; radije odlaze nego ostaju s njom.

To je zašto je p?elarstvo uvijek bilo gledano kao da ima najdublje zna?enje. ?ovjek oduzima p?elama — možda 20% njihova meda — i može se opravdano re?i da je ovaj med iznimno vrijedan za ?ovjeka, jer sa uobi?ajenom prehranom dobiva se vrlo malo meda pošto je med distribuiran u veoma malim koli?inama u biljnom svijetu. Na ovaj na?in dobivamo samo si?ušne koli?ine meda u naša tijela.

Mi tako?er imamo“p?ele” unutar nas, naime, našu krv, koja prenosi med u razli?ite dijelove našeg tijela. Med je ono što p?ele trebaju za proizvodnju voska, iz kojeg zatim radi "tijelo" kolonije.

Kako starimo, med ima iznimno pogodan efekt za nas. Kod djece, mlijeko ima sli?an efekt; med nam pomaže da izgradimo naša tijela i strogo je preporu?ljiv ljudima koji stare. To je izvanredno zdrava hrana; samo ga se ne smije jesti previše! Ako ga se jede previše, koriste?i ga ne samo kao dodatak, mogu oblikotvorne snage postati previše aktivne. Oblik tada može postati previše rigidan, i mogu se razviti svakakve bolesti. Zdrav ?ovjek osje?a koliko meda bi trebao uzeti. Med je posebno dobar za starije ljude pošto tijelu daje pravu ?vrstinu.

Tako?er treba napraviti plan za davanje prave koli?ine meda djeci koja pate od rahitisa kada su devet do deset mjeseci stara, i nastaviti s ovom dijetom medom sve do dobi od tri ili ?etiri godine. Rahitis tada ne bi trebao biti toliko izražen, jer ovo je bolest da je tijelo premekano, i lomljivo. Naravno, u prvim tjednima djeci treba samo davati mlijeko; med u toj dobi nema efekta. Med sadrži snage koje ?ovjekovom tijelu daju ?vrsto?u. Ove stvari bi trebalo razumjeti.

Dakle može se re?i da bi mnogo više pažnje trebalo posvetiti p?elarstvu nego je to obi?aj.

Mogu?e je i slijede?e. U prirodi sve je predivno me?usobno povezano. U prirodi oni zakoni u koje ?ovjek ne može prodrijeti svojom uobi?ajenom inteligencijom su i najvažniji. Ovi zakoni rade — zar ne rade? — uvijek sa savršenom slobodom. Ovo je primjenjivo na primjer, sa odnosom spolova na Zemlji. To nije uvijek isto, odnos muškaraca i žena nije uvijek, ve? samo više ili manje jednak jedan drugom; on je aproksimativno jednak na cijeloj Zemlji. To je donijela mudrost prirode. Ako bi ikada do toga došlo — vjerujem da sam vam ovo ve? rekao — da bi ?ovjek bio kona?no sposoban odrediti ovu stvar proizvoljno, tada bi sve palo u konfuziju. Ako bi u bilo kojoj zemlji populacija bila desetkovana ratovima poslije bi postala brojnija. U prirodi, svaka potreba doziva rad suprotnih sila.

Sada, dok p?ele traže nektar od biljaka, one prirodno uzimaju ovo od biljaka koje tako?er imaju i drugu uporabu — koje nam daju vo?e i tako dalje. Ali iznimna stvar je to da te vo?ke uspijevaju mnogo bolje na mjestima gdje se drže p?ele, nego na mjestima gdje nema p?ela.

Kada p?ele uzmu nektar od biljaka priroda ne ostaje besposlena, ve? proizvodi više plodonosnih biljaka. Tako ?ovjek nema dobit samo od meda koji rade p?ele, ve? prima više i od biljaka koje p?ele posje?uju. Ovo je zakon velike važnosti, i koji možemo dobro razumjeti.

Promatraju?i stvari na ovaj na?in, može se re?i — u cijeloj me?usobnoj povezanosti kolonije p?ela — tog organizma — priroda otkriva nešto za nas veoma divno. P?ele su subjekt sila prirode koje su zaista divne i od velikog zna?aja. Ne može se nego osje?ati stid mumljaju?i me?u ovim silama prirode. Danas postaje sve više i više o?ito da kada se ?ovjek neumjesno upli?e u ove sile on ne ?ini stvari boljima, ve? lošijima. On ih ne ?ini lošijima iznenada, jer je zaista tako da to priroda svugdje ometa, premda pored svega toga ometanja priroda radi najbolje što može. Odre?ena ometanja ?ovjek može ukloniti, i njihovo uklanjanje može za prirodu olakšati stvari. Na primjer, izgleda da on u stvari pomaže prirodi kada koristi košnice koje su zgodno složene, umjesto korištenja starih slamnatih.

Ali ovdje dolazimo do samog pitanja o umjetnom p?elarstvu. Nemojte misliti da nisam u stanju vidjeti — ?ak i sa ne-antropozofskog stajališta — da su metode modernog p?elarstva na prvi pogled veoma atraktivne, jer zasigurno, to ?ini mnoge stvari mnogo lakšim. No jako držanje zajedno — želio bih re?i — jedne generacije p?ela, jedne familije p?ela, biti ?e na duge staze smanjeno.
Govore?i danas op?enito, ne može se nego hvaliti moderno p?elarstvo; tako dugo dok ?emo vidjeti sve takve mjere opreza o kojima nam je govorio g.Miller, moramo im se diviti na odre?eni na?in. Ali moramo ?ekati i vidjeti kako ?e stvari stajati za pedeset do osamdeset godina, jer do tada odre?ene sile koje su dosad bile organske u košnici postati ?e mehanizirane, postat ?e mehani?ke. Nije mogu?e do?i do tog intimnog odnosa izme?u kolonije i kraljice ako je kupljen, do kojeg ina?e dolazi prirodno kada se kraljica pojavljuje na prirodan na?in. Jedino, u po?etku ove stvari nisu promatrane.

Naravno, ni na koji na?in ne želim da se pokrene kampanja protiv modernog p?elarstva, jer se takve stvari ne mogu raditi u prakti?nom životu. Napraviti to bilo bi više kao nešto što ?u vam sada re?i. Mogu?e je aproksimativno izra?unati vrijeme kada na zemlji više ne?e biti ugljena. Zemljino snabdijevanje ugljenom je iscrpljivo; jednog dana do?i ?e do kraja. Sada bi bilo mogu?e ograni?iti koli?inu ugljena koji se uzima iz zemlje, tako da snabdijevanje traje koliko i sama Zemlja. Ne može se re?i da bismo trebali to u?initi, jer bismo trebali imati malo vjere u budu?nost. Netko kaže “Dobro, mi naravno plja?kamo zemlju za ugljen, to jest plja?kamo ugljen naših nasljednika, ali oni ?e izumiti nešto drugo tako da više ne?e trebati ugljen.” Prirodno, netko može kazati isto i za nedostatke modernog p?elarstva!

Ipak, dobro je biti svjestan ?injenice da rade?i mehani?ki mi uništavamo ono što je priroda razradila na tako divan na?in. Vidite p?elarstvo se u svim vremenima visoko cijenilo; posebno u starijim vremenima, p?ele se držalo za svete životinje. Zašto? Tako je smatrano jer u njihovoj cjelokupnoj aktivnosti, otkrivaju se procesi koji se odvijaju i u samom ?ovjeku. Ako u ruku uzmete komad p?elinjeg voska vi u stvari držite nešto izme?u krvi, miši?a i kosti, što u ?ovjekovoj unutarnjoj organizaciji prolazi kroz stanje kada je vosak. Vosak me?utim ne postaje ?vrst, ve? ostaje fluidan dok se ne transformira u krv, ili miši?e, ili u stanice kosti. U vosku mi ispred sebe imamo ono što nosimo u sebi kao sile, ne kao supstancu.

Kada je ?ovjek u starijim vremenima napravio svije?e od p?elinjeg voska i upalio ih, znao je da se odigrava divan i sveti ?in: “Ovaj vosak koji sada palimo uzeli smo iz košnice; tamo je o?vrsnuo. Kada je plamen topi i on isparava, tada vosak prelazi u iste uvjete kakvi su u našim vlastitim tijelima.”

U topljenju voska svije?e ?ovjek je jednom shva?ao nešto što se uzdiže na nebesa, nešto što je tako?er unutar njegovog vlastitog tijela. To je u njima budilo molitveno raspoloženje, a ovo raspoloženje ih je na svoja na?in vodilo da gledaju na p?elu kao posebno sveto stvorenje, jer ona priprema nešto što ?ovjek stalno treba raditi u sebi. Iz tog razloga, što idemo više natrag više nalazimo kako ?ovjek pristupa p?elama s poštovanjem. Naravno, to je kada su još bile u divljem stanju; tako ih je ?ovjek našao, i gledali su na ove stvari kao otkrivenje. Poslije su p?ele doveli u svoja doma?instva.

Sasvim divna zagonetka leži skrivena u svemu što se doga?a oko p?ela, i ozbiljnim prou?avanjem njih može se nau?iti što se doga?a izme?u glave i tijela u ?ovjeku.

Sada sam vam rekao nekoliko takvih stvari o kojima sam želio govoriti. U srijedu ?emo imati naš slijede?i sastanak, i možda ?e biti mnogo pitanja. Nešto se tako?er može pojaviti i kod g.Mullera.
Danas sam samo želio napraviti ove primjedbe koje, napokon, izvan svake sumnje, su temeljene na stvarnom znanju. Ali, može biti još toga što bi trebalo razjasniti.
 

Stranica 2 od 9 Sve stranice