Eh

Eh, kad padneš
Iscijeđeno srce
Prazni džepovi
Duša umire
Svijet se ruši
Niko te ne voli
Ostaješ  sam
Sivo nebo
Kapi kiše
Nešto bi popio
Samo malo da se opustiš
Nešto bi
Samo malo da se smiriš

Sjediš na peronu
Stanica u Karlovcu
Drma te nečija ruka
Hej druže
Ličnu kartu
Kuda si pošao
Imaš li novca

Ne vjeruješ
To što čuješ
Izglancane crne čizme
Dugi kaput poput šinjela
Opasač
Sa pendrekom
I pištoljem na desnoj strani

Hej
Stani
Što se događa
Ovdje je ego u gadnom problemu

Nova slika
Pustopoljine
Približi sliku
Nadletimo
Inkubatori su otvoreni
Iz njih ispadaju djeca
Oni ispred
Puze
Prvo izašli
Hodaju
Hrani ih svjetlo
Nad njima
Prelijevaju dugine boje
Približavaju se oceanu
Prvi koraci
Idu nesmiljenim tempom
Bržeg hoda
Hodaju po vodi
Delfini
Izvode skokove
Komuniciraju
Smiju se djeca

Mentalni razgovori
Razmjena poklona
Topla struja
Srca
Izvodi bravure
Aurora borealis
Preplavljuje Zemlju

Kodovi su vraćeni
Sjećanja kao na dlanu
Kolektivno je jedno
Jedno je posebno
Nema tajnih skrivenih
Simbola

Istina srca
Ljubav jednote
Zemlja ubrzava vibraciju
Oscilacija jača
Milijuni
Bića hodaju
Kao u pričama
O ljudima
Koji koračaju
Nad nemirnim vodama

Ljudska rasa
Stare obitelji
Sazviježđa
Sedam sestrica
Vraćeni iz budućnosti
Spojeni u sada

Tihom pjesmom
Majka
Budi svoje čedo
Mila
Djeco
Moj zagrljaj vama
Pripada

Utihnule su oluje
Vjetra je stao
Ni toplo ni hladno
Vibracija
Snaga
Kao zvuk iz dubine
Iz krila pra stvoritelja
Matrica mijenja boju
Rešetke od leda
Ispare u trenu
Svjetlo se igra
U rukama
Dječaka
Djevojčice
Nema nikakvog znaka
Ljubav
Mir
Tišina

Ležiš u parku
Na klupi
Blizu je
Stanica u Leskovcu
Drma te nečija ruka
Hej druže
Ličnu kartu
Kuda si pošao
Imaš li novaca

Ne vjeruješ
To što čuješ
Izglancane crne čizme
Dugi kaput poput šinjela
Opasač
Sa pendrekom,
Pištoljem na desnoj strani

Sada
Poslije svega
Znaš
Mamac si bila
Tek
Tvoja
Savršena uloga
Dok u zagrljaju držiš
Najdraže biće
U stanju
Epileptičkog napada
Na putu prema negdje
Policije te traže
Dok prelaziš granice
Sanjajući pejzaže
U tom trenu znala si
Jedino da voliš
To biće u naručju
Više od
Ičega

Sada
Na dnu mora
Odmaraš
Morski svijet pliva
U tvojim
Njedrima
Zvijezde oko tebe
Sretna
Si
Jer
Ponovo si što jesi
Majka zemlja

Pjesme neobičnih obrata
Priče
Ne dovršene
U kojima nema kraja
Sve dolazi na svoje mjesto
Smisao besmisla
Besmisao smisla
Osmjehuje se srce
Ti si
Radost duše
Kad se raduješ
Smiješim se
I ja


Uđeš u vlak

Uđeš u vlak
Sjedneš
I onda se sve pokrene
Kraj tebe prolaze
Gradovi
Sela
Polja
Ravnice i planinski lanci
Godišnja doba
Iluzorno vrijeme
Stariš
A u stvari nikud nisi ni išao
Dvorana snova
Projekcija holograma
Nije li to dosadno
Misliš da živiš
A spavaš

San
U nekoliko nivoa
Stvarnost koja se pretapa
Kao duga
Kad prelijeva boje
I onda nestane
Prije nego što stigneš do nje
Zašto je uvijek u daljini
Zašto nisi u njoj

Mjesec u tvojem snu
Kako on putuje
Danju i noću
Ili se sam vozi
Oko zemlje
Pojačaju i smanje gas
Produže i skrate vrijeme
Zaustave sat
Promijene scenu
I uloge
Svi gradovi su tamni
Uz bezbroj neona
Gdje je prava svjetlost
Koja osvjetljava put
Kojim putuje duša

Sjedim u vlaku
Drugi razred
Gledam kroz prozor
Promiču krajolici
Stada konja
Indijanska sela
Plemenske zajednice
Mir na zemlji

U noći
Slika se mijenja
Čuje se pištanje lokomotive
Zvuk napornog uspinjanja
U daljini pjesma vukova
Surround
Hologram bez naočala
Potpuni doživljaj
Svijeta sna

Noć je
Promiče nebo sa zvijezdama
Rukom ih možeš dohvatiti
Ispružiš ruku
One se udalje

Budan si
Nemaš program spavanja
Veza sa izvorom je čista
Nema smetnji u eteru
Otvaraju se vrata
Kondukter
Ulazi
Dobra večer
Molim kartu
Gledaš kroz prozor
Oprostite
Vaša karta je istekla
Prije 15 minuta
Molim vas izađite van

Podižem se
Izlazim
Još jednom pogledam nebo
Nakrcano zvijezdama
Sve je to kopija
Znam
I sam sam san

Izlazim iz kupea
Otvaram vrata
Peron
Buka
Galama
Moja noga
Staje
Na kameni pločnik
Glavnog kolodvora

Prilaziš mi
Širiš ruke
Draga Suzanne
Grlim te
Čujem
Tvoje riječi
Vratio si se mili
Sa daleka puta
Čekala sam te
Hajdemo sada
U
Novi san

*Suzanne, copyright: Leonard Cohen



Podijeli ljude oni će podijeliti zemlju

Podijeli ljude oni će podijeliti zemlju
Ti ljudi nisu ljudi
Dok nose r-kompleks
Mi smo bili
Ljudi
Još jedna mogućnost nam dolazi u susret
Da budemo ljudi

Ranjavamo zemlju
Tisuće godina
Ne pitamo ju za dozvole
Već rujemo i kopamo
A komarac kad sleti
I ubode našu kožu
Ubijamo ga
I rana se zacrveni i boli
Otekne
Samo na trena
Zamislimo
Kako je zemlji

Zatvoreni u pet osjetila našeg postojanja
Ne čujemo ni vlastite jecaje
Samo ego
Kad se uplaši
Suze naviru
Poniru po licu
Kapaju po grudima

Zemlja je stvorena
Topla nježna
Odjeća se nije nosila
Dok smo bili fluid
Ne poznajući
Posesivnosti ni straha

Stojimo kraj zapaljenih vatri
Kraj iskopanih raka
Umro je moj otac
Umro je moj brat
Moje sestre nema
I moje ego je sam
O kako sam žalostan

Zašto me ostaviše
Tko će da me čuva
Da me pazi
Da me uči
Mir i rat

Nema svijeta
Do Bosne lijepe
Jeste li se ikad pitali
Zašto se ovdje lome koplja
I kome i zašto su važna balkanska brda
Udoline prožete mirom
Pjevom ptica
Žuborom potoka
I glasnim dozivanjem momaka i djevojaka
Kome je trebalo
Poslije spuštanja mora
Da stalno ugurava ratove
Između planinski visova
Morskih obala
I slavonskih ravnica
Čiji su bičevi
Gonili konje u galop
A jahači
Sjekli
Malene
U majčinim rukama
Da li su sijevale
Baterije topova
Jače od baterije bubnjeva

U današnjem danu
Srca hvataju isti ritam
To nije ritam tam tama
To je ritam
Buđenja
Iz ljepljivog i zapletenog sna
Koprena
Očiju
Kroz paučinu
U magli
Jednostavno ne postoji
Više u našim gledanjima

Ujedini ljude, oni će ujediniti zemlju
Ljudska rasa
Naši unuci
Neće više nositi
R-kompleks


Jedna riječ

Jedna riječ
Dovoljna je
Za bolje ili
Lošije
Pismo iz daljine
Rastuži i razveseli

Uspješan si u ovom svijetu
Kako stojiš kod boga
Misliš da je to njemu važno
Pogledaj što si dao
Ne gledaj što si primio

Kad sve svrši
I ne bude straha
Hoćeš li moći
Sretno živjeti
Ne brini
Biti ćeš reprogramirana
Na principu
Svijesti
Sveprisutnosti
Sveznanja

Tražiš odgovore
Hodajući svijetom
A odgovore si sakrio
U svojoj nutrini
U srcu duše

Um te zbunjuje
I veže
Svilenim konopima
Čežnje
Lancima
Nezadovoljstva
Okovima
Napuštenosti
U kavezu straha
U rešetkama od cvjetova
Zapleten u iluziju
Sanjanja
U maglu
Prošloga
I smišljanjem
Budućeg

Oči plutaju
U zori
Opijumskog dima
Na valovima
Strasti
Protkane strahom
Programima morala
Dokazivanjem čovječnosti
A tek ćeš saznati
Što to znači
Ili bolje rečeno
Sjetiti se svega

Učitelj bez učitelja
Ti postaješ
U trenutku
Učeći samog sebe
Nema odgovora
Osim onih u tebi

Vidiš li dobro
Gledajući kroz kaleidoskop
Dok ga vrtiš u rukama
Pa istina mijenja boju
Ne možeš se odlučiti
Koja ti je ljepša
Crvena
Plava
Ljubičasta
Žuta
Neka druga
Ili slika cjeline
Bijela svjetlost
Prelomljena u prizmi
Opsjena uma
Jer očima ništa
Vidjeti nećeš
Ušima ne možeš
Osluhnuti
Šapat duše
Govoriti ćeš riječi
Riječima opisati nećeš
Svoju nutrinu
Sebe samu

Nije li iskustvo koje stvaraš
Potreba kreacije
Proizvod dosade
Trebaš jaki ego
Potreba za borbom
Zaboravljaš ljubav

Ljubav
Koja je oduvijek u tebi
Jer um umije
Smišljati razne priče
Od zvuka koji stvara, nosi
Od svjetla koje zvuči

Dok emocije razigrane
Sa visine padaju
U provalije
Pa opet uzlete
Letiš bez krila
Let je samo
Putovanje uma
Bez početka
Nema ni kraja
Tako
I ova pjesma
Ne završava

Stranica 7 od 17 Sve stranice