Noć se ruši

Noć se ruši
Iznad grada
Svjetla u prozorima
Iz zavjese
Jedna dama
Sjedi
Monitor
Slova na stolu
Miš u ruci
Za igru se prema
Kompjuter je novi
Ispred njega
Oskudno odjevena

Pali cigaru
Da sve bude u stilu
Dekolte
Podvezice
Rastvoren ogrtač
Iznad bedara
Smiješak na licu
U ruci
Visoka čaša
Martini

Čitaš slova
U priči te ljubim pomalo skidam
Oblizujem usne
Ližem martini

Druga slika
Scena nova
Sjedimo u kinu
Gaziš me petom
U mraku, tišini
S' ekrana
Šum rijeke
Kotlinom teče
Dah me pali
Ruka na bedru
Šapćeš
Želim te mali

Uzbuđenje u meni
Nemam glasa
Tražim usne
Tvoj jezik
Lice mi gori
Volim
Te mila
Kad me zavedeš

Milujem koljena
Grlim te nježno
Tvoja glava
U krilo mi pada

Igra je nova
Šećemo šumom
Ruku ti držim
Kraj velikog stabla
Ljubiš me strašću
Pod bedro te primam
Podižeš nogu
Skidaš me grubo
Pod haljinom
Ničega nema
Glatka put
Tek
Moj dodir
Mami

Još jedna cigara
Gori kraj tebe
Pišeš mi
Uzmi me dragi
Ne znam što mi je
Sva gorim
Oh
Zar je ovo zbilja
Sva drhtim
Jecaj mi kreće
Dok izgovaram
Zadnje riječi
Za ovo veće'
Mila
Već sam u tebi
Sav ti se dajem
Vrtlog strasti
Iz monitora
Sa stolica
Smo skoro pali


Sve si ih ti ubio

Sve si ih ti ubio
No krivio si neke druge
I nisi ih ubio
Što si ubojica
Već zato
Što
Su u tvom društvu
Umrijeti htjeli

Sve si ih ti ljubio
I krivio si neke druge
Nisi ih ljubio
Zato što si ubojica
Već zato
Što su u tvom društvu
Umrijet željeli

I smišljaju priče
O bogovima i ljudima
O savršenom svijetu
I neskladu
Stvorenog
Kako savršeni stvara ne savršeno
Kako mu uspijeva
Obmana
Da je bolji od
Stvorenog
A stvoreno iz njega
Istječe
Kao što rijeka izlijeva svoju
Ljubav negdje u podnožju planina

Kako se igraju bogovi
Varajući ljude
Od kuda je stvoren
Svijet opsjene
Čemu služi
Zar je to koprena
Sna
Umornih dei

Što duša trpjeti treba
Okovana čeljustima ega
Koji ju drobi
Žvače
I ispljune
Pa prvi koji naiđe
Na nju stane
Jer nevidi je

Moje suze
Padaju na slova ispisuju te riječi
Mila
Jedina
Zar ne bismo
Trebali
Zaplesati
Ovaj valcer
Strasti
Tango pohote
Menuet žudnje
Ili kaubojske poskočice
Raspaljenih tijela
Željnih spajanja
U trenutku
U sreći
Taj trenutak
Bi svaki dan bio

Iznimke
Ništa ne potvrđuju
Ne postoje pravila
Za voljeti
I biti ljubljen
U naručju dragane
Biti
Vjeran
Odan
Ako nisi sebi
Srcu duše
Zrnu
Koje klija
Sve kreacije

U ovoj zimi
Kad suze teku
Jer postelja
Zajednička nije
Ti kraj muža
Ja kraj žene
Moje misli su kod tebe
Tvoje kod mene
I srca su sretna
Koliko god
Oštar vjetar
Huji oko zgrada
Po pustopoljinama
Ispod bijelih vrhova
Himalaja
Kilimanjara
Alpe su u ledu
Rocky Mountain
Ispunjava
Oči priviđenja
Fuji
Ili Ande
Mora
Oceani
Pa rijeke
Pješčane doline
Nevidljiva strana Mjeseca
Toplina Sunca
Sve to
Ne znači ništa
I vrijedi manje
Od jednog tvog
Zagrljaja

Volim ti pisati
Moj
Anđele Dobrote
Jer ti
Si spašen
Pa spašavaš mene

Mila moja
Noć ide
Želim ti
Reći
Poljubi me
Zagrli me
Privini se uz mene
U opsjeni ovoj
Stvorit ćemo
Privid
Vlastitih htijenja
Ispunjenje želja
Odricati
Se ničega
Zbog nikog
Ne
Treba

Sreću ne nosim ni ja
Ni ti meni
Sretni smo
Jer voljeti znamo
Kad izgovorim te
Riječi
One znače
Da osjećam
U srcu te nosim
Ni uzvrat
Ni poljubac
Ne očekujem zato
A ako se desi
Ja se
Kao klinac
Smijem

Oči moje
Zjenice tvoje
Govore
Zemaljske
Riječi
Neka slova
Volim te
Mila
Jedina
Moja

Kad bude vrijeme Znat će što treba Tko je tko I tko, tko je
Zemaljskim tipovima Nerazumljivo je Nezemaljsko Mi smo putnici na
gostovanju Ostajemo U knjigama Zemlje Kao i u pričama drugim Gdje god
smo bili Naša slava je od nas samih veća Hej mila dođi grlim te i
grijem Neka suze u mene teku ja sam Uzimatelj tuge Uništavač grijeha


Klub živih pjesama

Klub živih pjesama
Pjesnici dugačkih rukava
Čarobnjaci vještice
Šarlatani komedijanti
Svaka pjesma
Napisana je perom duše
Svaka uspon i padove ima
Riječi, riječi
Slažu rečenice
Oduzmeš jedno slovo
Značenje se gubi
Izmiješaš riječi
Novi smisao se budi

Bose noge
Prašnjave ceste
Ljetni dan
Pjev slavuja
Sunce visoko
Sjene kratke
Pjesnici
Djeca
Pomisli
Svako neku riječ kaže
Rečenica
Svi govore u stihovima

Stihovi razumljivi samo njima
Puste pjesme da svijetom lete
Dohvati ih vjetar
Nosi melodije
Već ima neke
Pa ih isprobava
Kojoj koja pristaje

Glas oluje
Pjeva oblak
Munja sijeva
Prve kapi
Na lica se spuste
Ljetne
Pahuljice
Otisak
Prašini daju
Kap udara
Oko nje se maglica diže
Kristal
Nevidljiv
Običnom oku

Pjesnici djeca
Za ruke se drže
Vrtlože se
U krugovima
Nad zemljom
Majkom milom
Lebde
Smijeh
Stihovi novi
Melodije
Koje otac nebo
Svira

Anđeoski glasovi
Rifovi gitara
Pa nježne flaute
Akustika svira
Grom bljesne
Svi su na struju
A duše sretne
Plešu sve brže
Vjetar se spušta
Pa ih diže
Nosi
Iznad mora
Nad površinu spusti

Čuje se pisak
Delfini
Svakog jedan čeka
Brzo plove
Obale nove
Indijanci
Brača
Na obroncima
Vučja plemena
Čekaju
Pjesnike vode
U duboke šume
Mira i sklada
Jezera
Izvori rijeke
U tim šumama
Nitko nikoga ne lovi
Nitko nikoga ne jede
Nitko ne vlada

Šume su davne
Gdje smo se sreli
To jezgro
Svijeta
Pomalja se
Rasipa boje
Izvor
Su pjesnici
Razdragana djeca
U šumama
Djece samo ima
Djeca ne odrastaju
Smisao
Je igra
Igra bez kraja

Pjesnici
Pjevaju
Od nemila do nedraga
O svakoj ljudskoj kušnji
O onom što se zove nada
O čežnji strasti
O koje čemu
Ovo je svemir
Slobodne volje
Zašto su ljudi
Roboti
Sa najjačim programom
Auto kontrole
Svemu sude
Pjesnik kad umre
Nacije se dive

Što da ti kažem
Sama znaš kao i ja
Većina ih misli
Da tehnika
Kontrola
Napori
Želje
Napredak nose
No to je slijepa ulica
Istina dugačka
Kao Ilice dvije
Samo pjesnici
Pjevajući
Neprolazne melodije
Donose
Novo svitanje


Daljina, mjesto, točka

Daljina, mjesto, točka
Okreće li se svijet
Ili ti oko svijeta
Hodaš li neprestano oko kugle
Ovog globusa
Gledajući u njega
Čitajući slike koje staklo daje
Misli iz sfere stižu
Određuju raspoloženja
Postavljaju pitanja
Tko s kim manipulira

Bačeni grah na sredini stola
Kugla u koju se gleda
Tko što vidi
Priča o tome
Zar stvarno mislite
Da je to istina
Tako mala
Da bi u kuglu stala

U kazalištu predstava
U publici
Gospođa se smije
Gleda scenu
Prava komedija*

Na sceni
Glumci mašu nožem
Jedan drugog ubija
Prasak pištolja
Umiru oboje
Tragedija na kraju komada

Što je smiješno
Publici svetoj
Ta lica, grimase
Skriveni osmjesi, aktera farse
No samo jedan vidi
Te geste
Pokrete
Komedije

Glumac maše nožem
Smije se dami
Koja damski pištolj vadi
Namiguje
Zamahuje nožem
Kaže mu šaptom
Privini me
Jedva čekam
Da se tvoj ud u mene zabode

Padaju na daske upucani, probodeni
Zastor se spušta
Ta igra
Još izlazak na scenu
Naklon
Na bis
A onda
Brže bolje garderoba
Šampanjac
Delicies
Krevet
Raspremljen čeka

Publika hita kući
Snježna vijavica usred ljeta
Klimatske promjene
Kiša pada
Led se topi
Još brže se stvara

U sobi televizora
Sa daljinskim upravljačem
Na glavi kaciga
Kao kanta puna žica
Vizualno on prati
Najnovija ratišta
Presude
Krv po ulicama

Na pladnju
Kraj njega
Samo čaša vode
U kostimu sjajnom
Kao za let
Do mjeseca
Danima sjedi
Mijenja ekrane
Nove priče
Reciklirano
Sranje

Odvojen od
Sebe
Zaokupljen sobom
Promatra
Tragedije drame
Komedije
Sa plinom za smijanje

Neprestance, tu se ljubi
Puca
Zamke spremaju
U koje netko pad
Program mu omogućava
Da ostane u stolici
Kad izabere
Monitor
U igru se uključi
Otvaraju se vrata
Nepozvani lik
Mijenja tok rata
Ljubavne priče
Spašava
Ubija
Pravdu dijeli, život oduzima
I tako
Milijun godina
Ili svega nekoliko minuta

Takvih igrača
Puna je soba
Igraju se
Gledajući
Tuđe živote
Ako to jesu
Ili su oni
Režiseri iza maske
Muče te likove
Glumice i glumce
Taman kad potrče
Filmski
Podmetnuta noga
Koliko su dugački
I široki
Padaju

Mnogima je dosta
No nikako iz priče
Uze uvjeta
Tako su stroge
Jedan drugog opominje
Pazi
Tu ne možemo ništa

Sjećaš li se onog kreveta
One sobe
Glumice i glumca
Sad su u zagrljaju strasnom
Virtualno biće
Otvara vrata
Sprema metež
Namjera da
Između ljubavnika
Stane
Da se mrze
Ne vole
Da krenu svađe
Da stvarno smrću završe

Nježna žena u zagrljaju voljenog
Krajičkom oka ugleda
Tu spodobu
Iz očiju bljesnu
Munja što pali
Glas jasan, bridak
Marš u pizdu materinu
Nestani

Ovaj put
Lik
U pepeo se ruši
Tamo u stolici
Ustaje skida odijelo
Izvlači se iz njega
Skafander je prazan
Kraj njega
Nikog nema
Tko sliku u slici stvara
Pođimo do njega
Baš da ga pitam
Što nosi na duši


*Charlie Chaplin je jednom život opisao kao tragediju kad se gleda izbliza, ali kao komediju kad se promatra izdaleka.


Amrita

1
Amrita* na koži
Ruke i noge
Tvoje i moje
Okus vječnosti
Ne zaborava
Nema prolaznosti
U ovoj svjetlosti
U ovom stanju
Ruku pod ruku
U krevetu radosti
Snaga u tvojim rukama
Skrojen po mojoj mjeri
Haljina ovog života
Moje tijelo oblači tvoje
Kad brojevi se slože
Riječi zbroje
Znam pravu mjeru
Tvog kaputa
Božanski ogrtač
Ogrćem te njime
Kralju ljeta i zime
Gospodar si uma
Srce za te kuca
Duša sretna
Što ćeš više

2
Ne plači
Milo
Najdraže
Stvarno sam kraj tebe
Udahni duboko
Skini košulju
Neka vjetar
Miluje tvoja njedra
Dok ti mrsim kosu
Ljubim ruke
Dok si ti uz mene
Kako dalek bio
Osjećam te tu si
Zagrlim jastuk
Mir je oko mene
Čuvaš me
Tvoja slika
U očima mojim
Vidljiva kao šarenica
Svjetlo mijenja boju
Lice dragi
Tvoje lice ljubim
Odaje me pogled
Osmjeh
Nije me briga

3
Sunce jutra
Svjetlo tame
Znam ti postojiš
Nisi lice
Iz pjesama
Koje su me dovele do tebe
Pad
Bol
Iscjeljenje
Kruna si
Koju nosim
Nema dragulja
Niti zlata
Koji sjaje jače od tebe

4
Tepam ti
Topao si zlatan
Nježan brižan
Prirodno je stanje
Nema prijetvornosti
Grimasa
Niti zareza u priči
Sve teče
Lako
Kad kliziš
Razlijevaš se po meni
Pa vatru
Daješ
Moje tijelo
Sa tvojim
Kao zvijezde dvije
Galaksija
Sjaji

5
Poslije eona
Tu su
Sretne duše
Nema riječi da opišu
Zadovoljstvom zrače
Tama se gubi
Zavjesa raspada
Zrake svjetla
Sunca
Nebeske slave
Za sve svjetove
Svjetlo se širi
Od mraka
Ostaju prnje
Stare krpe
Stanje
Raspadanje

6
Kao mlado ptice
Paperjasta krila
Tresem njima
To su moje ruke
Padam
Prema dnu se gubim
Iznad vučje glave uz urlik
Kliktanjem pozdravljam
Tog najmilijeg brata
Za mnom
Kako letim
Svijetli trag me prati
Dno duboke rijeke
Odbljesak tog svijetla
Pijesak natrag vrati

7
Orao što leti
Nema sjene
Samo voda života
U kljunu Garude
Tko je kome gospodar
Tko kontrolira
Prostor
Tko dijeli vrijeme
Na cvjetnim poljima
Prostor pun mirisa
Trave
Proljetnog cvijeća
Sanjare oblaci visoko daleko
Nad tom slikom
Često prođu
Nasmiju se
Pa odlete

8
Ljubiš me anđele
Tvoje ruke su nježna krila
Snažne da me ponesu
Zagrljajem ti me čuvaš
Pališ vatru na mojim usnama
Kad me ljubiš
Tvoje tijelo, tvoja bedra
Tvoja lava grije me
Danima
Tvoj odraz je u mojoj duši
Moja duše
Nađe onaj dio sebe

9
Pod slapom
Dok me kupa
Prilaziš mi
Tako blizu
Pritajeno dišem
Da ne čuješ
Kolika je želja
Pa malo se primaknem
Sad te dražim
Želim da sve tvoje
K meni
Dođe
U tom trenu
Ništa ne postoji
Sjedinjenje tebe i mene

10
Ruke
Isprepleteni prsti
Ljubim te
Umornog
Poslije bitaka slatkih
Pobjednika nema
Taj rat što se vodi
To je samo forma
Igra sjedinjenja
Gdje svatko predati se želi
Da ga onaj drugi zarobi
Da se s njime igra
Dok ga ljubi

11
San tada
Odnesen sa očiju
Zatvoreni kapci
Nozdrve udišu
Miris tijela
Stapanje kože
Dodiri
Traženja
Mame dodir novi
Da mili
Tako se voli

12
San nas prevari
Pa jutro stiže
Kraj mene si
Moj najvredniji
Radeći
Cijele noći
Čineći ugodu
Dajem ti se
Za pozdrav jutarnji

13
Melodije od tanga
Do bossa nove
Kakvi sve plesovi
U postelji
Stvaranja
Kad mi netko kaže
To je grijeh
Nasmijem se
Sigurno je šala
Zar sve ovo nije dao svemogući
Kao što daje dah i put duši
Ženu čovjeku
Muškarca ženi

14
Laku noć i dobro jutro
Ne prestaju danom
Lud sam za tobom
Ljubav ti je ime
Volim se više od svega
Dajem si radost najveću
Da volim tebe
Sebičan u pričama vjerovanja
Znam da je istina
Ljubav
Moja jedina

*http://en.wikipedia.org/wiki/Amrita
**http://en.wikipedia.org/wiki/Garuda



Još jednom o bogu

Još jednom o bogu
Tražiš ga po svijetu
Ikone, oltari
Diviš se umjetničkim djelima
Katedralama
Spomenicima
Portalima
Zar dosita misliš
Da bog stanuje
U arhitekturi
Slikama
Riječima
Slovima
Čudima

Podsjetit ću te ono što znaš
Ignoriraš svijet opsjene
Iluziju koja ti se čini stvarna
Toliko je snažna

Bojiš se preči granicu
Narušiti
Patnju boli
Tvoje dvije prijateljice
Zagrliti
Žetvu jednote
Od sada
Pa u sada
I prije i poslije
Biti što si oduvijek bio
Jedno sa svima u svemu jedno

Teško je vidjeti istinu
Onakvu kakva je
Ni velika ni mala
Jer nema mjeru
Na drugoj strani vage nema ničega
Jer u istini
Ni vaga ne postoji

Govoriš o laži
U svijetu privida
Gdje istina ne obitava
U hologramu
Holograma
Filmići koji se vrte
Dok ima trake
Kad zadnji kadar
Prođe
Ostane samo svjetlo na ekranu
Kažeš
Takav je život
Bio
Svaki film umire
Ili ide iznova
Ako se rola stavi
Projekcija krene iz početka

Sjećaš li se kako su filmove
Prevozili
Brodom, avionom, vlakom
Autobusom do tvog kina
Na panou je bio plakat
Sa naslovom
Crtež ili slika
Velika slova
Najveća pustolovina,
Ratna drama
Romantična komedija
Ili
Crtani
Avanture
Pustolovine
Putopisi
Projekcija, dvije
Film ide dalje

Tko razvozi filmove
Svemirom, galaksijama, sazviježđima
Jesu li anđeli kino operateri
Zamisli
U tim i takvim filmovima
Glumci jedni drugima govore da lažu
Ili
Ja govorim istinu
Moje istina je najistinitija
Kako u hologramu
U opsjeni
I zabludi uma
Može
Istina biti dokučena

Što je sa redateljem
Krše li se njegova autorska prava
Glumci
Žele ovako a ne onako
Cijela zbrka
Publika se uživljava
Smije se i plače
Ozbiljno komentira
Pišu se analize
Kritike
Studijska djela
O čemu
O malo zvjezdane prašine

Nastaju tomovi
Književnih vrsta
No film se odmota
Spakira, putuje dalje
Hej, zar ne shvaćaš
Film je snimljen
Tvoji napori
Riječi
Geste
Kostimi
Traka se vrti
Filmovi se izmjenjuju
A ti si zarobljen u sličicama filma
I kad te na platnu
Osvijetli svjetlo
Projektora
Misliš da živiš
Da je to smisao života

Zamisli velike smrti
Velike ljubavi
Značajne živote
Kako se prekraja povijest
Kad se zaustavi projekcija
Uspavana publika
Otvori oči
Isti gledatelji
U istom redu
A stvarno
Sjeća li se tko
Što se u stvari gleda

Da li iz misli nastaju djela
Mislima stvaramo osjećanja
Volimo
Sve tome je posvećeno
Da li se kroz ljubav
Realiziramo
Kad se pojave
Zapreke
Uzima li nam netko
Najbolje godine života

Što smo kadri
Činiti
Kad smo zaljubljeni
Kad volimo
Ne postoji druga istina
Osim naši osjećanja
Pa zašto su uz to vezane
Riječi
Krivnje, prevare
Dvojnosti, cijepanje duše
Kao cijepanje atoma
Samo što mjesto
Eksplozije
Duša sama sebe uništava
Ili samo mislimo tako
Kako kome paše

Neki krajevi
Na ovoj kugli
Poznaju
Život
Muškarca sa više žena
Drugi se zgražavaju nad tim
Jedni o drugima
Gotovo ne znaju ništa
Osim što ističu
Svoja vjerovanja

Jesu li žene
U haremima potlačene
A žene
Zaposlen majke
Slobodne
Da rade dvije smjene
Što znači biti ravnopravan
U svijetu dominacije
Gdje je nekima
Dozvoljeno
A drugima nije
Gdje zakon služi
Za one dolje
Onima gore
Za to se fućka
Klub izabranih
Tome se smije

U kulturi smrti
Slavi se
Uskrsnuće
Kako to da se uskrsava
U različite dane
Kalendara
Koji su stari skriveni
Obredi
Osnova takvog vjerovanja

Jeli sretniji
Čoban
Među planinskim lancima
Mir, pjev, bistra voda, čisto nebo, kiše, oluje
Pa pogled omeđen brdima
No kad se dođe na vrh planine vidi se slijedeća
Planina
Ravnica
More
Ili je sreća
U trgovačkim lancima
Shopping centrima
Gdje hrle mase poklonika
Bježeći od sebe
U ritmovima robne kuće

Što bog misli o tome
Misliš da diktira knjige
Mentalno pisanje
Tako se to zove
Možda ja ovo pišem
Možda bog kroz mene
Nazovi kako to želiš
Pitanja
Traže odgovore

Znanost sa velikih ekrana
Povezana sa vjerovanjima
Pitanje
Glasi
Izađi
Stani pred nas
Pokaži se
Reci čemu sve ovo
Zar stvarno misliš
Da nije došlo vrijeme
Da stresemo sa sebe
Kao pas buhe
Smeće ovo

Treba li bogu sljedba
Što on stvarno je
Ne znam
A svijet je pun krivih odgovora
O božjim kaznama i božjoj ljubavi
O izabranima i prokletima
O letećim i palim anđelima
Pa cijela svita
Raznoraznih i u biti samozvanih
Slugu, pomoćnika i ostalih jadnika
Koji tlače bespomoćne
Uboge
Kljaste
Bačene
Na daske kazališta
Kao u arenama
U borbi sa divljim zvijerima

Zar je bogu potrebno bolestan biti
Kad je bolest
Naša draga iluzija
Gdje, ja se skriva
Jer se boji
Svijeta
Većega od sebe
Neko se nađe
Šapne
Krivac si ti
Ja umire
Od straha

Tko te krivi
Kada se to događa
Kad kreneš svojim putem
Otvaraju se vrata
Sreća
Sloboda
Baciš križ života
Ne žrtvuješ se za nizašto
Jer kako onaj koji
Se nije rodio
Ili rođen je u kinu
U jednom filmu
O kojem se stalno priča
Može biti raspet
I otkupiti grijeh
Svijeta
Zabluda je to
Jer dogodilo se
Ovo
Jedan skakaču vremenu
Sa družinom svojom
Uletio je u kino dvoranu
Prekinuo projekciju
Upalio svjetlo
I rekao
Idite van
Tamo je sloboda

No samo neki
Krenuše tim putem
A čuvar kina
Ih sačeka
I otpoče
Sječa glava
Zato gase
Svjetlo
Kad počne predstava
Da se drama pojača
Naglasi emocija
I diže kosa publici sa glava

Ne zaboravi
Sve su to hologrami
Bog ne koristi glasnogovornika
Ne treba mu
Tumač
Prevoditelj
Njegov je jezik jasan
Ponekad
Zamućen kao bistra voda
No talog se slegne
I bi odnesen
Na površini samo obris srca
I tko u srce gleda
Svatko čita
Na jeziku svom
Osjeća što je još važnije
Napisana slova
Volim te
To su riječi
Boga

Sabili su čovjeka u zabrane vjerovanja,recikliranje karme, vrijeme jada.
Zaboravimo sve što su nam dali, napišimo vlastite knjige postojanja, već ovim pisanjem,
Mijena se sve postojanje, svi denziteti, ukidaju se sva uvjetovanja. Uzmimo svoju moć, jer oni kojim smo ju dali, ne znaju što sa njom da čine, zato nas pritišću, žrtvuju i pale. Pitaju me ovih dana zašto nas se boje, ne boje se oni, oni jednostavno nestaju, sve filozofije prestaju pred ljudskom rasom koja se budi koja je ljubav, sloboda, sam život u svim oblicima, na svim mjestima, svaka iluzija se raspada i nitko više nema moć nad postojanjima, ukidaju se svi denziteti jer sve podjele postaju a time nestaju u SADA!



Svatko sjedi u svojoj pećini

Svatko sjedi u svojoj pećini
Okovan strahom
Od vanjskog svijeta
Pećinski svijet je sličan vanjskom
Onaj u pećini to ne zna
Zakon broj jedan
Kaže
Ne izlazi
Pećina se nalazi u umu nekog bića
Nezamislivog mravima
Većim od cijelog njihovog svijeta
I osim uma da li što drugo postoji
Um stvara
Razara
Postavlja uvjete
Vuče crte
Na njima
Ispisuje
Zemlje i
Granice

U vanjskom svijetu
Sve je nepoznato
Vrebaju neprijatelji
Kao da ih u pećini nema
Toliko sjena
Pokreta
Igre svjetla
Pećinsko sunce izlazi i zalazi
Pa godišnja doba
Ljeta i zime
U umu
Nepoznatoga

Što drži ta bića u pećini
Ima li što jače
Od neznanja
Ono je kao crne sablasti
Strahovi u žilama
Panika u očima
Misli razbacane

Čuo sam priče o matrici
Ne znam da li razumijem
No došlo mi je odmah pitanje
Da li se matrica nalazi unutar veće
Matrice ili kako se zove
Obrazac ponašanja

Znaš ono, kada dođeš iz Rusije
Doneseš babuške
Jedna u drugoj
Koliko ih ima

Koliko je matrica čvrsta
Kako djeluje iluzija
Da li se ona reproducira stvarajući glave
Pa se naseljava u glavama
Puno pitanja

Kontroliramo sebe
Jedni druge
Ispunjavanje nečijih snova
Time što
Je projekcija iz uma
Kroz oči
Vidljivog svijeta
Da li
Se može reći
Da ništa mi ne odlučujemo
Da je sve već napisano
Pa i ovo što pišem sada
Ja mislim da pišem
A samo reproduciram
Ne znam čija
Viđenja

Sjedim za stolom
Ispred monitora
Vidim slova
A slova se nalaze iza stakla
Prozora
Okna
I da se otvori bezbroj mogućih prozora
Hoću li osjetiti dašak
Vjetra

Ustanem
Izađem
Na ulicu
Počinje kiša
Na licu kapi
Kapaju i suze
Kapi su kapi
Okus je stvar izbora
Da li stvarno kiša pada
Po mojim rukama
Moja stopala
U šupljim cipelama
Voda me hladi vjetar zima
Uključi li se onda program
Zvan prehlada

Koje bolesti su
U zapisu DNK-a
Kako dolazi do bola
Jeli potrebna rana
Ili je ona već
Program koji se manifestira
Probijanjem metka
Ubodom noža
Padom
Krv iz ruku i koljena
Da li to sve
Stvarno postoji
Znam, znam
Vičete
Pa to boli

Što učim cijelo vrijeme
Kako da budem mali
Još manji kako starim
Jeli starenje dio programa
Čemu se nadam
Kad ništa ne znam
Jer sam budala

Razne ideje
I vjerovanja
Bili su moji kaputi
No ispod njih uvijek bijah
Gol do kože
Uvijek isto pitanje
Čemu sve to
Da li se drugačije može

I na kraju svake epizode
Pomislih kako sam pametan postao
Onda vidjeh
Nove stvari
A stare nestajahu
U ponorima beznađa

Za što nam je potrebna nada
Vjerovanja
Zar je toliki strah u našim stanicama
Da se bojimo vlastitog života
Pa pristajemo na kontrolu
Kontroliramo sebe
Kontrolirajući druge
Isprazna vjerovanja
I ona rečenica
Sve je pod kontrolom
Znači
Ne pitaj dalje
Ne znam odgovor ni na jedno pitanje

U jednom danu pomislih
A što ako kontrole nema
I ako se svi zakoni
Sva traženja
Izmišljeni
Kuda to vodi
Sav svijet se raspada
Što ostaje
Slobodi
Da čini sama sebi
Da li ona postoji
Ili je samo jedan od snova
Života u pećini
Preplašenog stvora

Slobodna volja
Biranje ponuđenih rješenja
Bavim se idejama
O kojima ne znam ništa
Osim onoga
Što je riječ izrečena
Riječ zablude
Zida
Koji sam dižem
Krečim, popravljam, uređujem
Kako bih ostao u zatvoru
Jer izvan pećine
Ne postoji ništa
Ili je i to stvar vjerovanja

Zamisli
Izađeš
Ispod zvijezda
Zvijezde nestanu
Vjetar koji šiba lice
Stane
Nema zraka
Ni potrebe disanja
Urlik iz daljine koji si čuo
Više ne čuješ
Samo tišina
A ni nju ne čuješ

Padaš
I to je osjećaj zavaravanja
Kad nemaš tijela
Ne postoji ni visina
Dubina
Nepoznata
Jesi li
Na početku stvaranja
Jeli to stvarnost
Tvoj pravi dom
U kojemu nema nikoga
I ništa ne obitava

Percepcija
Zatvora
Pet osjetila
Ni misli više ne postoje
Zove li se to nirvana
Jeli to
Ona rečenica
Dobro došao sine
Konačno si se vratio
Doma



Stare slike na stolu

Stare slike na stolu
Kapaju suze iz oka
Kako koja na sliku kapne
Slike nestaju
Kao da izgore
Tako gori prošlost
Zapaljena sjećanja
Rješavam se prtljage
Uspomena
Tamo gdje idem
Ništa mi ne treba

Osuđeni jedni na druge
Zatvorenik i policajac
Zamjenjuju uloge
Zarobljenici srušene svijesti
U tamnom grotlu svijeta
Skriveni izvor iluzija
Baca sjene svakoj duši
Pa ju opsjeda
Guši
Toliko joj daje da diše
A onda um steže
Portom*
Zarobljenici
Se ne mogu dosjetit
Čemu to služi
Ni krivi ni dužni
Otisak pečata
Znamena
Utisnut u energetsko polje
Za vijek vjekova
Ključ koji se ne gubi
Ego u umu
Čemu služi
Povrede su naši odgovori
Na ne prihvaćanje

Vjerna sluge
Patnje i boli
Napadaju ljubav gdje god se pojavi
Govore joj ti nisi prava
Pogledaj nas dvije
Zbog ljubavi u kakvom smo stanju
Mi smo djeca ljubavi
Nisi od nas veća
Ljubav se smije
Bez smijeha nema lijeka
Slušajte me vas dvoje
MY rYéNY i ljubavnik
Ovo su vaša
Zemaljska imena
Volite se i smijte
Život je od svega veći
Dva tijela u jednoj duši
Istina ste
Kao i ja

Čuvam te dušo
Vukove zovem
Dolaze brača
Satjerat te zmije i hulje
Pod zemlju tamnu
Neka ih bol i tuga
Patnja koju skupih
U zemaljske dane
Lomi neka
Skrivena svjetlost
Ove noći
Skakačima kroz vrijeme
Pronijeta planetom
Raznesena

Udarac silnog
Odgovor boga
Kao kad kamen baciš
Sa obale mora
Na tren vidiš
Gdje kamen pade
A onda opet ravnina
Mreška se more
U stvari se smješka
Ogleda se u njemu
Oblak, duboko plavo
Kao i dubina u oblaku se gleda
Ta boja vibrira tako
Jer ista je dužina vala
Između
Jednog, drugog
Zvuk, svjetlo
Izvire nebo
Iz mora oblaka
Oblak se kupa
U dubinama oceana

Na proplanku između
Šuma
Planina
Postelja kraljevska čeka
Tijela svoja spuštamo
Ples tada započinje
Igra bez tijela

Između oblaka, ispod sunca
Jasna slika
Šape
Vuka
Poglavice
Sretnog srca
Kraljevstva
Ja jesam
Prije i poslije
Uvijek u sada

Kako, si što boli
Grlim te grijem
Uzimam niske frekvencije
Čuvam te pazim
Dodirom rane
Liječim
Dajem ti poljubac mira, odmora
Ozdravljenja
Ja te volim
Dolaze
Kucaju na vrata
Otvara im avet
Sva od zlata
Svjetlija od tisuću sunaca
Dosta je rata
Ta avet njihovog
Svijeta
Ima samo ime
Istina
Ljubavnika

Oluje spavaju
Ja sam im gospodar
Snaga je u tišini
Uznemireno ništa
Prekrije sve bitke na bojnom polju
Glavna bitka
Vodi se u umu
Opsjene
Tu se razgovara
Liječi rane
Um ostaje
Kao ljuštura
Kako kada zmija skine kožu
No unutra nema
Onog što puzi
Već to je div
Koji korača

Tehnologije ne znače ništa
Prema nevidljivom licu kreacije
Čestica dana svima
A onda zazidana
Izgubljena
Ugrađivana u sve i svašta
Zaboravljena
Od svih
Koji odoše negdje dalje
U novo stvaranje

Volim svetu zemlju
Sveta mjesta
Tako nestaje đavolje sjeme
Koje zabraniše
Kao što se istina brani
Skrivena
Tko o njoj progovori
Taj nastrada
Jer đavo je ime za istoga
Neki ga zovu bogom
Drugi sotonom
Pa se navodna borba vodi
Razdvajaju se i spajaju
Kroz milijune godina
Nema razlike
Zar zlo postoji negdje drugdje
Osim u našim glavama

Sveta mjesta
Ljubavi se klanjaju
Činu sjedinjenja
Ne glupim obredima
Koji uvjetuju
I dijele
Svi viču
Mi smo božja djeca
A što bog s time
Ima
Kažu poslao je svojeg
Predstavnika
Slušajte ga kad' i laže
Jer njegova usta za laž su posvećena
Pa mašu nam ispred nosa
Teškim križevima života
Život križ nije
On od smijeha puca
Toliko se smije
Da može da se valja usred blata
A oni odsječeni
Kažu
Gle kakva
Životinja

Crvena lica, zajapuren
U procesijama vuku kola
Križeve na leđima
Želja im je da ih se mlati do bola
Kao spasitelja
A spasitelja
Nije bilo
Već hologram u jednom trenu
Pa se priča
O raspeću
Otkupljenju
Svih grijeha
Ovoga svijeta
Obična budalaština

Sada klekni zagrli mi bedra
Leći ću na tebe
Ljubeći te svuda
Uzmi štapić čarobni
Gorući, vrući
U sebe ga stavi
Čarolija neka živi
Neka bude igra
Nas dvoje
Zvjezdanih bića

Pare u džepu
Govori oltara
Ima li što bolje
Od ljubiti tebe
Na oltaru ću te
Obljubiti
To neće biti crna misa
Već radost života
Kraj
Prevarenih
Svijeta laži
Bogu je sve dozvoljeno
Pa sad mi kaži
Znaš li
Tko se vozi
U kolima
Bez kočijaša
Samo bog
U tebi
Jedno je
Jednom dano
Sve spojeno
Nikad nije bilo
Ostavljeno

Iskra
Sila
Bitak
Svemogući
Osluhni ga
Između otkucaja
Srca
Tamo boravi
Istina
Tebi je
Ista dana


*PORTO-metoda mučenja pri kojoj se žrtva vezala za okvir snažnom užadi koju je mučitelj stezao.


Letim iznad oblaka

Letim iznad oblaka
Ispod praznog neba
Ideja u noći
Sumnje, dvoumice
Kuda poći

To dijete u meni
Zovu ga vrata
Odaja od zlata
Iznad piše
Zarobljeni

Prazna soba
Stvari po volji
Nasuprot
Još niže dolje
Jedinstveno polje
Puno zaborava

Usađeni strah
Na povratku kući
Stoji na stepenicama
Prema gore
A ja se bacam
Duboka je rijeka
Proći ću do dna
I dno ću proći
Izaći na drugom kraju svijeta

Anđeo dobrote
Pruža ruke
Izgubljenu dječaku
Dođi
Ne boj se
Sve je u redu
Ja sam tvoja najmilija

Proleti mi glavom
Zadovoljstvo
Radost
Neograničeni
Nema onog što straši
Bezbrižan bih bio
Dok teku zemaljski dani

Teške su te uze
Djeteta koje pozna suze
Pa u sebe plače
Čeka mrijeti
Da završi ono što ne završava
Ova poema

Anđeo mili
Daje kolac
Udri mali oko sebe
To su sjene
Opsjene
Ovoga svijeta
Svatko samo gleda sebe
Pa i ona koja kaže
Stalo mi je do tebe

Nabrajaju zasluge
Nisu oni krivi
Čini ti se
Da si
Ništa i ni'ko
Bit' će to po mome
Vrag donio šalu
Razbija sve
Jer iluzija se mijenja
Nestaje

Glogov kolac
Smrt stiže do zore
Dječarac uplašen
Ne zna kamo
Još uvijek maše
Nevidljive oko sebe udara
Bole ga ruke
Nema druge
Jer njih je
Sveprivlačan
Već pobio

Put je neznan
Ne vidi se ništa
Samo jarka svjetlost
Slijep kod očiju
Ruke pružam
Napravim korak
Pod nogama
Samo se slijedeći ukaže
Kao da dođe pod moja stopala

Sad krenuo si
Nemaš kamo
Magla oko tebe
Sve jače je svjetlo
Jeli to tunel
Kojim putuju umirući
Koji se odlazi
Iz ovog svijete
Ili je to prolaz
Do zemlje
Zvane sreća
Što nas to vraća
U jad i patnju
Nisam ja miš
Izlazim iz kotača

E moj klinac
Ako želiš život pravi
Poruši mostove
Za sobom
Prošlost zapali
Što će ti
Hrpa uspomena
Da bol nosiš
U buduće dane
Uzdišeš i plačeš
U prošlost gledaš
Ne vidiš ljepotu
Oko sebe
Kad' živiš u jučer
Kao da te nema

Novi život
Na dohvat ruke
Ako treba
Zgrabi i bježi
Prošlost tada
Ne može ništa
Jer u danu
Kada potrčiš
Ona više snage nema

Pogledam iza sebe
Polagana, tiha smrt
Na toj strani
Već koračam prema naprijed
Što god da me čeka
Umoran od prošlih stanja
Otvaram vrata
Jedinstvenog polja
Izlazim iz zablude
Padam
U stvari letim
To što vidim
Ispričat ću vam
Kad
Stignem do pravih riječi
Ikada



Gledao sam

Gledao sam
Napade sa strane
Tijela padaj
U borbi
Najviše im smeta
Ljubav, istina
Ako to saznaju ljudi
Nema njihove moći

Ljubav su pretvorili
U nešto sveto
To pripada svima
Istinu zatrpali laži
Pa ju važu
Kažu
Nije za svakog
Istina

Gledam
Kao da si pod zemljom
Sve crno, kupola nad tobom
Mala svjetla
Lebde uzduž tijela
Pomislim
Da te liječe
Sve tamnija slika
Ti nisi pod zemljom
Već oteta

Brod kroz tamu plovi
Ni zvijezda ni vala
Možda obris stijena
Tihi zvuci signala
Nešto što razara
Tijelo
Um muči

Naprežem
Svu snagu intelekta
Svjetlost
Nešto jede
Tad stvorih
Pijuk u ruci
Udaram po kupoli iznad sebe

Puca razbijeno srče
Probija se nebo puno zvijezda
Izvlačim tvoje tijelo
Pomaže mi netko
Ne vidim lice
Samo odora
Tamna poput moje
Crno upija svjetlo
Tama je u tebi
Najmilije moje

U naručju te nosim
Na konja se penjem
Sagittarius nas nosi
Kroz zaplete noći
Uz rijeku
Putem dugim
Tišina
Ni zvuka
Ni ptice ni hijene

Tu i tamo
Kroz oblak
Probija se bljesak
U mrklu noć
Minute su sati
Jašemo dugo
Vidljivi postaju obrisi klanca
Izmaglica
Zoru skriva
Stjenje
Stijenje
Usjek prolazim
Konj staje
Na livadi mokroj
Silazim
Na zemlju te stavljam
Dan se dani
Tepih poljskog cvijeća

Rosom umivam ti lice
Čelo, kapke, usne
Rosu piješ sa moga dlana
Zatrepere trepavice
Otvaraš oči
Gledaš
Gledam
Nasmijano lice

Saginjem se
Podižeš ruke
Grlim te
Plačem od sreće
Tu si mila
Dušo
Dišeš
Samo mirno
Polako
Razdvojeni dio
Ponovo je spojen

Na uzvisini
Svijetle oči
Sunce se podiže
Podižem te u naručje
Čudnu snagu imam
Trčim
Prema tim očima

Evo ih kraj tebe
Svi sretni
Svaki njuškom dodiruje ti ruku
U naručju te nosim
Put je njima znan
Idu prema visokoj stijeni
Vode nas u utočište

Armageddon ovaj
Noćas je pao
Negdje poražen je svijet
Koji sam znao
Više ničeg nema
Osim vukova i mene
Ti si ja u jednom
Iz nas ne ostaju sjene



Marianne

Marianne, sjećaš li se dana
Provedenih na rubu šume
U vrijeme nemira,rat na granicama
Nikog nije bilo da nas štiti
Zemljom su jurili konjanici
Sjekli sve što se micalo
Mi, preplašeni
Pođosmo u šumu
Što duže hodasmo
Šuma bijaše tamnija
Stabla sve viša
Krošnje su dodirivale tamne oblake
Bljesak oluje
Munja koja para zrak
Već prve kiše
Dodiruju lica
Strah nas goni
Da trčimo brže
Uletjesmo u tminu
Hladnoća na koži
Samo još naše ruke
Spojene
Nijemi
Preplašeni
Odjednom bljesak svijetla
Obasja čistinu ispred nas
Pred nama
Se ukaza
Vila
Mir
Osmjeh
U tom trenu to postade naš
Spas
Poslije su pričali
Da vješticom je zovu
Magijom se bavi
Čini baca
Čudili se nama
Kako živi
Vratismo se
Pjevajući
U sav glas

I poslije toliko
Svijetlosti svijeta svijesti
Dođoh
U neki pozni čas
Na rub šume
Već zvijezda svjetluca
Pođoh u nju
Da potražim
Predah
Kratak odmor
Od progonitelja spas
A letjeli su blizu
Iznad moje glave
Isključih svijest
Ne ostavih tragova
Na meni ništa
Čak i otkucaj srca
Što dalje
Odmiče
Čas
Utiša se
Prorijedi
Ne imah u tome trenu
Ni glas
Kroz zemlju se krećem
Pa kroz
Jelu, bor
Mijenjam se
Kako mijenja se kraj
Staza postadoh
Prema tmini krenuh
Sve nestade
Odjednom bljesak svijetla
Obasja čistinu ispred
Ja bijah
Čvrst
Uspravan
Nasmijan
Iz svjetla
Izađe ona
Vila
Vještica
Ljepotom sjajnom
Zaslijepi mi oči
Čujem
Kako govori
Ne kleči
Ustani
John
Pruža mi ruke
Podižem se
Ovlaš mi rukom dodirne bedro
Pravi si junak postao
Primih ju ispod ruke
I povede me
U sretne dane djetinjstva
Kad nam je pokazivala zvijezde
Radila napitke
Od samog nektara
Orao još stoji
Kraja vrata njene kuće
Te oči duboke
Te oči visoke
Gleda u daljinu
Gleda kroz svjetove
Pomilovah mu kandžu
Samo glavu okrene
Uvede me
Idi se uredi
Okupaj odjeni
Čekala sam da se vratiš
Da mi pričaš
Svoje doživljaje
Ja stadoh
Gledam ju
Ni sekunde ostarjela nije
Lijep osmjeh
Nasmijano lice
Vještice drage
A nad glavom
Kao i nekad
Okreću se
Zvijezde
Jure komete
Osjetih mir
Radost
Kao kući da se vratih
No znao sam
To je tek predah
Bacih
Odjeću sa sebe
Stadoh ispod mlaza
Zatvorih oči
Na tren mi se učini
Osjetih ruke njene
Na leđima mojim
Nježno me kupa
Kao majka dijete
Voljena ljubavnika
Okrenuh
Se
Zagrlih ju nježno
Cjelov joj dadoh
Odjednom
Propadati počnem
Sve se vrti
Boje uskomešane
Tijelo u srhu
Svijest leluja
Zvijezde
Ne postojanja
Tek rođenog svijeta
Vidjeh sebe i nju
Kako držeći se
Za ruke
Ulazimo
U valove oceana

Neko me drma
Hej budi se
Uskoro dolaze
Zove nas Majka Zemlja
Hej John
Zar me ne poznaješ
Ja sam
Marianne

Marianne*copyright Leonard Cohen

Stranica 12 od 17 Sve stranice