Čini se da pored tisuća raznoraznih podjela kojima smo kao ljudska bića izloženi na ovoj planeti, u suštini, podijeljeni na samo dvije vrste ljudi.
Ljudi sa dušom (poznati i kao: "sin čovječji" ili adamični ljudi), i ljudi – bez duše (organski portali, pre-adamični ljudi ili antropoidi).
Da bi se objasnio pojam - “sin božji”, pre-adamični čovjek ili organski portal, potrebno je proučiti pojam psihopatije, s obzirom, da je jedan psihopata “karikatura” jednog organskog portala. (Znamo da karikatura samo naglašava određene karakterne crte originala).
Psihopatija je samo jedan primjer kako mentalni sklop antropoida može izgledati u svojoj krajnosti. Međutim, da bi se razumio antropoid, morat ćemo zaviriti u mentalni profil klasičnog psihopate. Mnogi ljudi pod pojmom psihopate automatski zamisle nekog napasnika ili serijskog ubojicu, dok u stvarnosti većina psihopata rijetko kad dolazi u sukob sa zakonom, čak bi se moglo reći da ih mnogi od njih i pišu. Jedna od zajedničkih crta im je – opsesija za nametanjem svojih stavova/mišljenja/iluzija drugima, kako bi ih kontrolirali. Istovremeno i – zauzimanje neprijateljskog stava prema svim onima koji se ne slažu s njima.
Odavde slijedi izvod iz originalnog teksta pod originalnim naslovom:
Organic Portals, the Other Race, koji je prenesen sa: www.cassiopaea.com, tekst preveden na www.galaksija.com.
Kod istraživanja psihopatije, od velike pomoći mogla bi biti knjiga The Mask of Sanity, od H. Cleckley. Postoji jedan tip psihopata koje slobodno možemo nazvati “skriveni psihopati”. Tu se radi o ‘uspješnim’ psihopatama, tj. o onima koji nikada ne bivaju otkriveni. Oni operiraju nevidljivo u našem društvu. Oni izgledaju isto kao i ‘mi’, obavljajući svoje dnevne zadatke, međutim, pri svemu tome, kod njih ‘nešto fali’. Cleckley to opisuje ovako:
Posmatrač je tu suočen sa jednom ubjedljivom maskom trezvenosti. Sve vanjske crte te maske su veoma čvrste; ona se ne može pomaknuti, skinuti ili penetrirati uz pomoć pitanja usmjerenih prema dubljim nivoima ličnosti.
Isljednik se kod njih nikada ne može susresti sa kaosom, kao što je onaj kojeg obično nalazimo ispod “fasade,” kod paranoidnih šizofreničara.
Njihovi procesi razmišljanja zadržavaju sve normalne aspekte, kod psihijatrijske istrage, kao i kod tehničkih testova koji su specijalno dizajnirani da izbace na vidjelo sve skrivene simptome nekog psihičkog poremećaja.
Kod samog pregleda postaje jasno da tu nemamo posla sa nekom jednostavnom dvo-dimenzionalnom maskom, nego s nečim što odaje čvrstu i stabilnu sliku jedne trezvene i racionalne ličnosti.
To bi možda mogao biti primjer onoga sto je Trélat mislio da izrazi pojmom, la folie lucide.
Nadalje, ta struktura ličnosti funkcionira u svim teoretskim situacijama na način koji je skoro identičan jednom normalnom trezvenom funkcioniranju.
Njihovi logički procesi razmišljanja mogu izgledati kao jedna perfektna operacija, bez obzira kako da su te osobe stimulirane ili tretirane pod eksperimentalnim uslovima.
Nadalje, promatrač kod njih nalazi sve one verbalne i facijalne izraze, boju glasa, kao i druge znakove, za koje znamo da odražavaju emocije čovjeka i njegove reakcije u normalnom životu, iste kako kod nas samih tj. onakve kakve bi mi očekivali da vidimo kod drugih ljudi.
Prilikom verbalnog ispitivanja jednog psihopate, sva njegova prosuđivanja, kao i emocionalne reakcije, čine se trezvenim i odgovarajućim.
Samo uz pomoć jednog dugotrajnog i kompleksnog procesa ispitivanja i prosuđivanja, koji je baziran na skupljanju višestrukih sitnih impresija, možemo se uvjeriti da uprkos svim tim čvrstim, racionalnim procesima, svim normalnim emocionalnim afirmacijama, i njihovoj konzistentnoj aplikaciji u svim pravcima, mi u svakom slučaju nemamo posla sa kompletnim čovjekom, nego s nečim što nam sugerira na jednu fino konstruiranu refleksnu mašinu, koja je u stanju da perfektno oponaša ljudsku ličnost.
Taj psihički aparat, koji radi veoma glatko i konzistentno, reproducira ne samo primjere dobrog ljudskog rezoniranja nego takođe i odgovarajuće simulacije normalnih ljudskih emocija, kao odgovor na sve one raznovrsne stimulanse koje donosi život.
Ta reprodukcija jednog cjelokupnog normalnog ljudskog bića je toliko perfektna da nitko ko psihopatu pregledava u jednoj normalno opremljenoj klinici, nije u stanju da objasni, uz pomoć nekih naučnih ili objektivnih pojmova, zašto ili kako se tu ne radi o jednom istinskom čovjeku.
Isto tako, tu na kraju vidimo i osjetimo da ona realnost, u smislu jednog potpunog i zdravog doživljavanja samog života, kod njih nedostaje.
Cleckley ovdje opisuje osobu koja je u stanju da oponaša ljudsku ličnost, ali koja istovremeno i ostavlja utisak da nešto tu nedostaje, ili nije u redu. Oni imaju strukturu ličnosti koja “funkcionira na način koji je skoro identičan s jednim normalnim, trezvenim funkcioniranjem” i opet, na kraju, bez obzira na sve to što je rečeno, “mi ovdje nemamo posla s nekim kompletnim čovjekom, nego s nečim sto nam sugerira na jednu fino konstruiranu refleksnu mašinu, koja je u stanju da perfektno oponaša ljudsku ličnost” i to toliko perfektno da “nitko ko ga pregleda u jednoj normalno opremljenoj klinici, nije u stanju da objasni, uz pomoć naučnih ili objektivnih metoda, zašto ili kako se tu ne radi o istinskom čovjeku.”
Oni koji su imali priliku vidjeti film The Man Who Wasn’t There, u glavnoj ulozi sa Billy Bob Thornton-om, prepoznat će ovaj opis.
Međutim, moramo imati na umu da je Cleckley imao posla sa kliničkim slučajevima, tj. onim psihopatama koji su bili otkriveni, kod kojih je došlo do ‘kvara u programu,’ jer u drugom slučaju, oni se ne bi ni našli u njegovoj klinici. Takvi ljudi, čak i sa malim greškama u programu, mogu veoma lako proći među nama kao normalne osobe.
Međutim, postoje i drugi, koji se zovu “Organski Portali” (iz razloga koji će kasnije biti pojašnjeni.) To su tzv. uspješne psihopate. To su ljudi koji imaju toliko razvijene sposobnosti imitacije, koje su jednostavno postale dio njihove ličnosti, da oni mogu biti otkriveni samo nakon jednog dugogodišnjeg promatranja. Oni će veoma rijetko kršiti zakon ili postati kriminalci. Oni će prije biti oni koji pišu zakone, nego oni koji ih krše. Oni možda nikada neće biti u situaciji da nešto ukradu, jer je moguće da su vlasnici ili se nalaze na čelu banaka. Ovaj nedavni članak sa osvrtom na govor Doktora Robert-a Hare-a, može poslužiti kao ilustracija za ovu tvrdnju.
Tako većina organskih portala nema tendenciju da krši zakone, međutim, ono čemu oni neprestano teže, to su tzv. “A uticaji” (pojam Borisa Mouravieff-a) inače poznati i kao socijalne norme, kao npr. novac, seks, brak, slava ili bilo koji iz grupe onih “ideala” koji nam se serviraju još od naše rane mladosti. Ostvarenje tih ciljeva smatra se u ovom globalnom društvu kao jedna kulminacija čovjekove potrage za srećom, mada je istovremeno evidentno iz situacije u kojoj se ovaj svijet danas nalazi, da je istinska sreća samo jedna od naših iluzija… tj. to je vidljivo bar za one koji imaju osjećaj kako mora postojati “nešto više”.
Dobro, odakle onda dolaze ti naši tzv. “životni ciljevi” koji nam tako ‘lijepo’ služe? Da li je moguće da se tu radi o nečijim tuđim idejama i ciljevima, koje nam oni nameću… da li je možda u interesu nekih drugih da veći dio nas troši svoju energiju u trci za nekom himeričkom srećom?
Pa dobro, ovakav jedan koncept nije ništa posebno novo, međutim, ono što bi moglo biti novo i interesantno, to je samo jedna mogućnost da trenutno postoji cijela jedna “vojska” organskih portala čija je jedina funkcija da održavaju ovakvu jednu beskorisnu potragu kroz “pustinju i prašumu” kao jedan standardni modus operandi za ovu planetu, i tako osiguraju neprekidnu produkciju “loosh-energije” od strane 6 milijardi stalno frustriranih ljudskih bića. Ovdje moramo naglasiti, da mi ni u kom slučaju ne razgovaramo o nekom malignom obliku ili zlu koje dolazi od strane organskih portala, jer kako se čini, oni se samo ponašaju u skladu s njihovim prirodnim nagonima, a sama njihova priroda čini se da je “bez-dušna.”
Kako su se ovo istraživanje, ideje i misli razvijali, otkrića su stizala jedno za drugim, i uskoro je postalo jasno kako bi to bilo moguće da se jedan Grandiozni Plan sprovede u djelo:
Čini se da mi trenutno ovu planetu zajednički dijelimo sa 3 milijarde organskih portala, što bi značilo da je svaki drugi čovjek na ovoj planeti, u suštini, bez-dušan.
Adamična i Pre-adamična rasa
U trećem dijelu svoje knjige (Book III ) Gnosis, Boris Mouravieff diskutira nešto što on naziva "pre-adamično čovječanstvo" i "adamično čovječanstvo." Evo par izvoda iz onoga šta je Mouravieff tu rekao:
U prvom dijelu knjige ‘Gnosis’, već nekoliko puta smo govorili o koegzistenciji dvije, u suštini, različite rase: jedne od Ljudi, i druge od Antropoida. Moramo naglasiti da sa ezoterične točke gledišta ovaj drugi pojam nema nikakvo ponižavajuće značenje.
…Svete knjige sadrže više od jedne reference na temu koegzistencije na našoj planeti tih dvaju čovječanstava – koja su sada međusobno slična oblikom, ali ne i svojom suštinom. Možemo čak i reći da se cijela povijest čovječanstva, od Adamovog izgnanstva iz raja, pa do danas, uključujući i ovo novo doba, nalazi u jednoj stalnoj sijenci te koegzistencije dvaju ljudskih rasa, koje će se međusobno razdvojiti tek kad stigne Posljednji Sud. (str. 107)
…Te ljudske ljušture, antropoidna rasa, su potomci pre-adamičnog čovječanstva. Glavna razlika između suvremenog pre-adamičnog čovjeka i adamičnog čovjeka – razlika koja se čulima ne može ustanoviti – je ta da ovaj prvi ne posjeduje razvijene više centre koji postoje kod ovog drugog, koji mu, iako odsječeni od njegovog budnog dijela svijesti još od vremena Pada (“Adamovog izgnanstva iz raja” prim. prev.,) nude jednu stvarnu mogućnost ezoterične evolucije. Osim u ovom slučaju, ove dvije rase su slične: one imaju iste niže centre, istu strukturu ličnosti i fizičko tijelo istog izgleda, iako je ono u mnogo više slučajeva jače kod pre-adamičnog čovjeka nego kod adamičnog; što se ljepote tiće, ne smijemo zaboraviti da su pre-adamični čovjek i žena stvarani s božje strane šestog dana, “po svojemu obličju” i da su kćeri te rase bile lijepe.. (str. 108-109)
Identificirajući sebe sa “Ja” njegove ličnosti, Adam je izgubio svjesnost svog istinskog “Ja” i pao iz Edena koji je bio njegovo originalno stanje u isto stanje kao pre-adamični ljudi.… Ta dva čovječanstva koja dolaze iz dva različita procesa stvaranja, kasnije su se međusobno pomiješala na nivou organskog života na Zemlji… Od tada pa nadalje, koegzistencija ove dvije vrste ljudskih bića, kao i konkurencija koja je iz toga proistekla, postala je jedna norma… mi možemo vidjeti kako su kroz vjekove, pa čak i dan danas, adamični ljudi u svom post-edenskom stanju, bili i jesu u jednom generalno inferiornm položaju u odnosu na pre-adamične ljude.
…Za sada ćemo se zadržati samo na tome da još jednom ponovimo da suvremeni adamični čovjek, s obzirom da je izgubio kontakt sa svojim višim centrima a odatle i sa svojim istinskim “Ja,” sada izgleda praktično isto kao i njegov pre-adamični suparnik. Međutim, za razliku od ovog posljednjeg, on još uvijek ima svoje više centre, koji mu osiguravaju mogućnost kretanja putem ezoteričke evolucije. U sadašnjoj situaciji, pre-adamični čovjek nema jednu takvu mogućnost, međutim, ona će mu biti data ukoliko se adamično čovječanstvo razvije onako kako bi trebalo, za vrijeme doba Svetog Duha. (str. 129)
Mouravieff nam kaže kako u suštini postoje dvije rase koje evoluiraju na zemlji i koje mada fizički izgledaju skoro identično, one se međusobno razlikuju s tačke gledišta duše. Čini se da jedna rasa ima potencijal da razvije jednu suverenu i integralnu dušu u ovom životnom vijeku, dok se drugi mogu porediti sa praznim cilindrima, koji će morati sačekati “drugi krug” svemirskog ciklusa. Adamična rasa je rasa koja je doživjela “izgnanstvo iz raja,” što je značilo i prekid veza izmedu viših centara (koji omogućavaju pristup višim saznanjima/svjesnosti) i nižih centara (koji upravljaju fizičkom egzistencijom), što je prouzrokovalo da se adamični čovjek našao na istom terenu “u igri” sa pre-adamičnim čovjekom.
Tako nas nebi trebalo čuditi što Moravjeva definicija ovih dvaju rasa i razlika između njih dosta podsjeća na onaj gore navedeni opis Cleckley-a, razlike između psihopate i čovjeka koji ima dušu. Da li bi upravo ono nešto što nedostaje psihopatama moglo povezati sa nečijom potencijalnom mogućnošću kontakta sa svojim višim centrima?
Moravjev opis “izgnanstva” Adam-ične rase iz ‘raja’ takođe je veoma sličan onome što su nam rekli Kasiopejci, što ukazuje na to da ono ‘izgnanstvo’ simbolično predstavlja ‘pad’ našeg stanja svijesti:
… (- slijede izvodi iz channeling seanse Geneza, koja se može naći i ovdje: http://www.galaksija.com/geneza1.htm)
Adamična rasa, sa svojom cjelokupnom DNA, sa jednom funkcionalnom vezom sa svojim višim centrima, je ono što nam Kasiopejci indiciraju opisom u smislu 3D OPD načina života, u “nekoj vrsti” 4D stanja, i na sličnoj “valnoj dužini” sa 4D OPD. To je moralo biti lijepo….
Kada smo odlučili da doživimo jedan veći stupanj fizikalnosti, naš ‘odjeljak’ svijesti se otcijepio od OPD stanja, izgubio vezu sa svojim višim centrima i tako doživio “izgnanstvo” (kao “Adam”) iz “raja”. Tako smo se našli i na manje više istom nivou kao i pre-adamična rasa, koja nema mogućnost za ostvarenje veze sa višim centrima zbog toga što u njihovoj DNA nedostaje za tako nešto potreban ‘hardware’. Međutim, uslijed toga što taj novi 3D OPS tip egzistencije nije bila jedna “prirodna okolina” za tijelo koje ima potencijal da dosegne svoje više centre, “izgnana rasa” se našla u podređenom položaju u odnosu na pre-adamičnu rasu.
Nakon što je primjetila sličnosti kod opisa ove dvije rase Moravjeva i Cleckley-jevog opisa psihopate, Laura je odlučila postaviti par pitanja Kasiopejcima:
Što je to Organski Portal?
P (pitanje): U trećem dijelu svoje knjige (Book III ) Gnosis, Boris Mouravieff diskutira nešto što on naziva "pre-adamično čovječanstvo" i "adamično čovječanstvo." Kad sam ovo čitala primjetila sam da onaj pojam psihopatije, za kojeg sam se dobro napatila da bih ga razumjela (psychopathy ,) kao što smo to diskutirali u Adventures Series, bilo u stvari upravo ono o čemu je Mouravieff govorio. Međutim, on je pokušao da to objasni uz pomoć Biblije, i kako mi se čini, to mu nije baš najbolje pošlo za rukom. Bez obzira na to, osnovna ideja je ta da pre-adamični tipovi čovjeka u svojoj osnovi nemaju “dušu,” niti mogućnost da je razviju. To je stvarno na neki način šokantno, međutim, postoji dosta naučnih diskusija na tu temu, baziranih na nečemu što liči na kliničke dokaze, tj. da stvarno postoje ljudska bića koja su po svojoj suštini “mehaničke” prirode i uopće nemaju svoje suštinsko ili više “Ja”. Gurdjieff je davno govorio o tome, a takođe i Kastaneda. Tako bih željela pitati da li su njegove tvrdnje o postojanju dvije bazične VRSTE ljudi, ispravne?
O (Odgovor): Jesu zaista, iako opet i tu postoji jedno “ukrašavanje” stvari Biblijom [Pre-adamični ljudi su] "organski" portali između nivoa denziteta.
Iz toga je naravno proizašlo i pitanje, da li uopće ima ikakve svrhe u pokušavanju pružanja “pomoći” ili “spašavanju” takvih individua, tj. da li bi se tu samo radilo o gubljenju vremena.
O: Otprilike tako. Većina njih su samo vrlo efikasne mašine. Oni koje ste vi identificirali kao psihopate, to su samo oni “sa greškom.” Najbolje od njih ne može se otkriti, osim u slučaju jednog dugotrajnog i pažljivog ispitivanja.
Jedan od dugogodišnjih članova grupe htio je da sazna da li se itko od nas do sada u životu susreo s nekim od tih “organskih portala” i ako jest, da li ga Kasiopejci mogu identificirati, čisto da može poslužiti kao primjer.
O: Ako uzmete u obzir da je populacija ravnomjerno raspoređena, onda bi trebali i razumjeti da će jedna osoba koja ima dušu u svom životu susresti isto onoliko organskih portala, koliko i onih koji imaju dušu. MEĐUTIM, kad se neko nalazi u situaciji da počinje “odgajati” i ojačavati svoju dušu, Kontrolni Sistem će čak pokušati da ubaci još više “jedinki” (organskih portala, prim.prev.) u život te osobe. Sada, razmislite o svim ljudima koje ste ikada u životu sreli, posebno o onima sa kojima ste bili ili još uvijek jeste intimni. Koju polovinu od svih njih bi ste mogli identificirati kao organske portale? Teško za reći, zar ne?
P: (V) Da li je to originalno značenje onog pojma "zagađenja krvne loze?"
O: Da.
To je u svakom slučaju dalo jedno novo značenje onim događanjima koje sam opisala u onoj seriji tekstova - Adventures series.
Takođe je postalo jasno da sam rad na razlikovanju ‘organskih portala’ od ljudskih bića sa individualnom dušom, VEOMA BITAN u tzv. “procesu ascenzije.” Bez jednog osnovnog razumjevanja transformacije i konzerviranja energije, nema ni mogućnosti za fuziju magnetnog centra. I tako, čini se da su sva ona iskustva koje sam opisala u Adventures Series stvarno bila potrebna za jedno pročišćavanje tih energija, kao i razvijanje razboritosti i pronicljivosti do jednog višeg nivoa. U to vrijeme, jedan od članova naše grupe je tvrdio kako u njenoj obitelji postoji netko za koga je ona sigurna da je “organski portal”. Na to su Kasiopejci žustro odgovorili:
O: Nemojte sada odmah počinjati sa etiketiranjem, bez uzimanja u obzir svih činjenica. Zapamtite da veoma često oni koji ispoljavaju kontradiktorno ponašanje, mogu biti i ljudi sa individualnom dušom koji se nalaze u nekoj vrsti konflikta.
P: (L) Mislim da ono glavno što ste htjeli reći je upravo to da se one najbolje – ne može drugačije prepoznati osim u slučaju jednog dugotrajnog i pažljivog promatranja. Jedan od ključeva kojeg smo otkrili prilikom proučavanja psihopata je taj, da njihovi postupci nisu u skladu s njihovim riječima. Međutim, što ako je to samo simptom lične slabosti i nedostatka volje? (A) Kako ja mogu znati da li imam dušu?
O: Da li si ikada nekoga povrijedio?
P: (V) Ja mislim da oni govore o sažaljenju ili milosrđu. Te bezdušne individue nikada nije briga za ono šta se događa drugima. Ako neko drugi pati ili se nalazi u bilo kakvoj nevolji, njih za to uopće nije briga.
O: Jedini bol koji oni mogu osjetiti to je kad “ostanu bez hrane” ili osobne udobnosti, ili bilo čega što oni žele. Oni su takođe majstori u manipulaciji percepcije drugih tako da u njihovim očima izgledaju kao suosjećajni. Međutim, generalno govoreći, ti njihovi postupci imaju samo za cilj - očuvanje kontrole.
P: (A) Da li posjedovanje ili ne posjedovanje duše ima ikakve veze sa ‘krvnom’ (porodičnom) lozom?
O: Genetika se vjenča s dušom, ukoliko je ova prisutna.
P: Da li “organski portali” idu u peti denzitet nakon njihove smrti?
O: Samo privremeno, do njihove “druge smrti”.
P: (V) Odakle potiču ti ljudi tipa organskih portala? Odakle oni dolaze?
P: Oni su u početku bili dio mosta između 2-gog i 3-ćeg denziteta. Pogledajte ponovo zapise seansi na temu ciklusa kratkih valova i ciklusa dugih valova.
Onda smo postavili par pitanja u vezi spavanja. Ark je prethodno čitao zapise sa prošlih seansi i tamo je primjetio da su Kasiopejci jednom prilikom rekli kako je spavanje potrebno ljudima jer je to period "odmora i ‘punjenja energijom’." Oni su takođe tad rekli da se DUŠA odmara dok tijelo spava. Tako, je i pitanje bilo - o kakvom se izvoru radi kojeg mi koristimo kako bi napunili energijom našu dušu i tijelo.
O: To pitanje treba razdijeliti. Ono što se događa kod ljudi sa individualnom dušom je drugačije od onoga što se događa kod jedinki organskih portala.
U tom momentu smo zastali s pitanjima i počeli razgovarati o mogućnosti da životna utjelotvorenost kod organskih portala mora biti nesto slično teorijskom konceptu ‘duhovnog bazena’ koji je karakterističan za floru i faunu. To bi ujedno moglo i objasniti jednu nevjerovatnu sličnost između psihopata, koja je tako dobro definirana, da se oni razlikuju jedan od drugog isto kao što bi se međusobno mogla razlikovati dva drveta različite vrste, u svojoj općoj klasi “drveća”. Tako, podijelili smo pitanje a onda upitali prvo ovo:
P: ... odakle stiže energija kojom se napajaju Organski Portali.
O: Iz duhovnog bazena kojeg ste upravo pomenuli.
P: Da li energija kojom se napajaju ljudska bića s dušom, dolazi iz nekog sličnog bazena, koji bi mogao biti označen kao npr. “ljudski duhovni bazen”?
O: Ne – ona dolazi iz tzv. seksualnog centra koji je istovremeno i jedan viši centar kreativne energije. Za vrijeme sna, emocionalni centar koji tada nije blokiran od strane nižeg intelektualnog centra i centra za kretanje, transducira energiju iz seksualnog centra. To je takođe vrijeme kada se viši emocionalni i intelektulani centri mogu odmoriti od "iscrpljenja" do kojeg dolazi prilikom interakcije nižih centara sa onim dosadnim organskim portalima, koje ti niži centri veoma vole. Samo to bi već bilo dovoljno da se uoči jedna razlika. Tada je, takođe, energija seksualnog centra mnogo pristupačnija drugim višim centrima.
P: Odakle taj tzv. “seksualni centar” dobija SVOJU energiju?
O: Seksualni centar je u direktnoj vezi sa 7-mim denzitetom u svojoj “ženskoj” kreativnoj misaonoj formi od - "Tebe, Ja Volim." To je tzv. “Božji izdisaj,” koji oslobađa od konstrikcije. Pulsiranje. Nestabilni Gravitacijski Valovi.
P: Da li ti “centri” koje opisuje Moravjev, imaju ikave veze sa pojmom čakri?
O: Prilično blizu. Kod jedne individue organske vrste, one tzv. više čakre su stvorene kao “posljedica krađe” energije od ‘duševnih’ ljudskih bića. To je ono što im daje sposobnost da oponašaju duševna ljudska bića. To dovodi i do toga da jedno ‘duševno’ ljudsko biće u njima vidi samo jedno ogledalo svoje vlastite duše, kad ono takvim bićima pridodaje “kvalitete duhovne prirode.”
P: Da li se ta sličnost odražava u tome da bazalna čakra odgovara seksualnom centru, kako kaže Moravjev?
O: Ne. “Seksualni centar odgovara solarnom pleksusu. Niži centar za kretanje – bazalna čakra. Niži emocionalni centar – seksualna čakra. Niži intelektualni centar – vratna čakra. Viši emocionalni centar – srčana čakra. Viši intelektualni centar – krunska čakra.
P: (V) Kakva je to 7-ma čakra ili tzv. “čakra trećeg oka?”
O: Vidovnjak. Sjedinjenje srčanog i višeg intelektualnog centra. Time se “zatvara krug” kod konfiguracije “pastirskog štapa.”
P: (V) Što u vezi one teorije da mi imamo 12 čakri, koja se promovira u mnogim New-age izvorima?
O: Takve ne postoje. Tu se radi o jednoj iskrivljenoj konceptualizaciji koja je bazirana na pogrešnom vjerovanju da je aktivacija fizičkog endokrinog sistema isto što i stvaranje i fuzija magnetnog centra. Ti viši centri jedino se mogu “ugnjezditi” uz pomoć “magnetiziranja.” I to manje više “Vanjsko” [neugnježdeno] stanje Viših Centara, bilo je primjećeno od strane nekih individua. Oni su kasnije to pripajali zamišljenim mjestima za njihovo potencijalno “ugnježdenje.” Sve ovo je na kraju dovelo do jedne “unakrsne konceptualizacije” koja je bila bazirana na pretpostavkama!
P: Da li su nivoi inicijacije i nivoi na stepenicama koje je Moravjev prikazao prilično točni?
O: Da, međutim, neki već dostignu različite nivoe u nekim tzv. prethodnim životima, tako da si tako mogu olakšati intenzitet nekih nivoa, u “narednom” životu.
U seansi koju smo naveli u tekstu Ascension II, Kasiopejci su nam potvrdili da postoje dvije rase, i da bi Moravjevov opis toga bi bio prilično točan, kada bi se iz njega odstranilo ono ‘biblijsko poliranje.’ Tako su nam oni lociranjem pre-adamične rase u okvir hiperdimenzionalne realnosti i kontrolnog sistema Matrice, pomogli da dublje shvatimo ovu problematiku. Da pogledamo sada ove glavne četiri točke:
Pre-adamična rasa služi kao portal između nivoa denziteta.
Oni su “veoma efikasne mašine” i “najbolji od njih ne mogu se otkriti osim u slučaju jednog dugotrajnog i pažljivog promatranja.”
Oni kradu energiju od ‘duševnih’ ljudskih bića, tako ih mogu i oponašati.
Oni čine polovinu čovječanstva.
Jedna polovina čovječanstva. Kradu energiju od ljudskih bića sa individualnom dušom. Moramo malo razmisliti o svemu ovome.
Međutim, postoji nešto što je veoma bitno za razumijeti, prije nego što nastavimo dalje: ove dvije rase se međusobno križaju kroz jedan veoma, veoma dugi vremenski period.
Križanje Rasa
Vrlo je bitno razumjeti da se ove dvije rase međusobno križaju tokom tisuća, ako ne i desetina tisuća godina. Danas je nemoguće, za bilo koju rasu na zemlji, crvenu, bijelu, crnu ili žutu, reći da se ona sastoji od pre-adamičnih ili bez-dušnih ljudi. Ne možemo razgovarati o grupama, nacijama, plemenima, ni ljudima, koji su pripadnici neke “bez-dušne” rase, kao jedne grupe. DNA od ove dvije rase je sada kompetno izmješana. Dušu su u stanju da akomodiraju samo oni sa odgovarajućom genetskom strukturom i odatle dobiju šansu za daljnji napredak u ezoteričkom smislu. To bi značilo da u vezi s tim ne postoji ni jedna eksluzivna etnička grupa koja u tom smislu ima prednost nad ostalima.
Nadalje, moramo uzeti u obzir i sljedeće; DNA ove dvije rase je već toliko izmješana da se oba tipa mogu naći unutar jedne te iste familije.
Znači, sama ova stvar nema nikakve veze sa rasizmom. Obe ove rase su sada toliko isprepletene da se sve svodi na stvar individualne genetske strukture svakog pojedinca na ovoj planeti. To je pomenuto i u ovim komentarima Kasiopejaca:
P: (L) Želim se vratiti na ono pitanje na koje mi niste odgovorili... Želim znati tko je, točno i zašto, genetički inžinjerirao semitske narode, i zašto jedno toliko neprijateljstvo vlada između njih i Kelta i Arijevaca.
O: Ne radi se samo o neprijateljstvu između Jevreja i Kelta, ako ste primjetili. Osim toga, ono što se računa, to je individualni aurični profil a ne grupiranja ili klasifikacije. Međutim, da odgovorimo na to vaše pitanje: postoji mnogo razloga, sa i izvan ove planete...
P: (L) Tako, stvaranje njemačke "Gospodarske Rase” je bilo ono što su oni namjeravali, kako bi ovdje formirali jedan “uzgojni centar”?
O: Da.
P: (L) I takođe im je bilo bitno da se rješe Jevreja? Zar se nije mogla stvoriti ta njemačka gospodarska rasa bez uništavanja neke druge grupe?
O: Ne.
P: Zašto?
O: Zbog prethodnog inkodiranja profila njihove sudbinske misije u 4-tom denzitetu.
P: (L) Što to znači?
O: To znači inkodiranje, kako bi se aktivirali nakon dolaska u 4-ti denzitet, tako, ukoliko ne bi bili prethodno eliminirani, mogu onemogućiti dominaciju i apsorpciju Nefilima. Jevreji su bili prethodno inkodirani kako bi obavili tu misiju, nakon konverzije, mada na individualnoj bazi….
Ovdje možete primjetiti da nas Kasiopejci navode u pravcu pojedinaca a ne neke grupe. Ne radi se o grupama ili klasifikacijama, radi se o “individualnom auričnom profilu.” I to je upravo u skladu s onim što nam i Moravjev kaže ovdje:
…Ali to mješanje kromosoma je sada već jedan svršen čin, tako da je hormonalna simetrija adamične rase prirodno smanjivana iz generacije u generaciju dok se nije stabilizirala u ovoj točki koju je sada dostigla… određene indikacije u Jevanđeljima navode nas na zaključak da su ove dvije ljudske rase, koje danas zajednički koegzistiraju na Zemlji, brojčano jednake … (str. 130)
Ponavljamo: DNA ove dvije rase je već toliko izmješana da se oba tipa mogu zadesiti čak i u okviru jedne porodice. Vaš brat, sestra, majka, otac, kćerka ili sin. Ne tamo “netko” na nekom drugom kontinentu, ili s druge strane ulice, ko je druge vjere ili drugačije boje kože. To može biti i neko s kim vi živite, s kim provodite svaki dan u svom životu. S obzirom na to, moramo naglasiti da oni imaju samo jednu svrhu u životu, a to je distrakcija, crpljenje energije iz adamičkih ljudskih bića kao i onemogućavanje ovih da evoluiraju.
Put do ponovne aktivacije DNA u cilju ostvarivanja kontakta sa višim centrima ne može biti uz pomoć genetičke manipulacije, što je samo jedan aspekt pokušavanja rješavanja ovog pitanja kroz “A” uticaje. Put ka ponovnoj aktivaciji naše DNA vodi kroz staru, antičku, spiritualnu nauku, ono na čemu su alkemičari istinski radili, kao i ono na čemu rade i članovi Quantum Future School. Rad na samom sebi uz pomoć kojeg se ostvaruje “zagrijavanje retorte”, neo-korteksa, re-aranžira nervna struktura mozga, tako da bi se one stare veze sa našim višim centrima mogle ponovo uspostaviti. Tu se radi o jednoj fuziji “magnetnog centra” i izgradnji neuništivog, istinskog “Ja.” To je “genetička modifikacija” gledana kroz prizmu “B” uticaja. Velika razlika.
P: (A) Koji se dio ljudskog bića proteže u 4-ti denzitet?
O: Onaj koji je pod uticajem hipofize.
P: (L) A koji je to?
O: Psihički (psi-onički, prim.prev.)
P: (A) Da li postoje neke određene genetičke sekvence u DNA koje olakšavaju transmisiju između denziteta?
O: Dodatak lanaca.
P: (L) Kako netko dođe do tih dodatnih lanaca?
O: Vi ne dolazite, nego primate.
P: (L) Odakle ih primamo?
O: Svojom interakcijom sa dolazećim valom, ukoliko su vibracije usklađene.
P: (L) Kako neko može znati da se to događa?
O: Psiho-fiziološke promjene se manifestiraju.
P: ...Čini se da postoji mnogo pojedinaca koji su došli u ovaj vremenski period iz budućnosti, vraćajući se u prošlost, kroz inkarnacioni ciklus, kako ne bi narušavali slobodnu volju, koji su pažljivo izabrali tijela sa određenom DNA, koju oni sada malo po malo aktiviraju, tako da se njihovi aspekti iz 4D ili viših denziteta, mogu manifestirati u ovoj realnosti. Da li je moguće da se takve energije manifestiraju u tjelima ljudi koji se bude?
O: OPD imaju tendenciju da obave ovaj proces uz pomoć jednog prirodnog toka stvari. OPS pokušavaju da izmjene proces kreacije/stvaranja kako bi zadovoljili svoje osobne ciljeve [kao npr. uz pomoć otmica i/ili “magije.”]
U svakom slučaju, oni koji razumiju o čemu se radi, shvatit će i to da su podjele ljudi na: Srbe, Hrvate, Bosance, Slovence, Crnogorce, Njemce, Amerikance, Australce, Kineze, Arape, Vojvođane, šumadince, kosovare, katolike, protestante, pravoslavce, muslimane, šite, sunite, prezbiterijance, mormone, jehovine svjedoke, raelance, teozofiste, vjernike, nevjernike, dinamovce, hajdukovce, bijele, žute, crne, crvene, vojnike, građane, seljake, pismene, nepismene, republikance, komuniste, demokrate, radikalce, fundamentaliste, anarhiste, konzervativce, one koji su gore, one koji su dolje, bogate, siromašne, one koju su za…, one koji su protiv… itd.itd.itd. – samo jedne umjetne mentalne tvorevine, često dio jednog mentalnog programa, uz pomoć koga se odvlači pažnja od jedne i jedine, stvarne razlike izmedu ljudskih bića.
U suštini, jedina razlika između ljudi je ta, što - jedni imaju dušu, - a drugi je nemaju. Stvar je prilično – jednostavna.
I ne samo da se odvlači pažnja, nego se na osnovu umjetno induciranih “razlika” postavlja pozornica i uslovi za forsiranje jedog neprekidnog konflikta izmedu različito programiranih grupa i pojedinaca, tj. onih koji se po “nečemu razlikuju”.
Tragikomičnost ove situacije je u tome što cijelo to vrijeme, organski portali kopiraju duhovne ‘komponente’ adamičnih ljudi, dok adamični ljudi prihvaćaju kao svoje sve one društvene norme, mjerila uspjeha, kao i ‘životne ciljeve’ dizajnirane u skladu sa prirodnim nagonima organskih portala, te pokušavaju kopirati organske portale u smislu beskompromisnog ispunjavanja tih “ciljeva/ideala.” Poštujući i prateći nametnuta im “pravila igre,” mentalno kontuzirani adamični ljudi gube dušu u potrazi za “uspjehom.” To što je uspjeh i što nas treba činiti sretnima – naravno, propisuje ‘kontrolni sistem’ matrice. Istovremeno, savjest koju organski portali nemaju, igra veliku ulogu kod adamičnih ljudi. Ona ih ‘koči’ u toj suludoj trci, tako, da organski portali većinom stižu u jednom većem broju do samog vrha sistema, društva, vojske, politike, nauke, državnih, religioznih i drugih institucija, te odatle nadalje manipuliraju adamičnim ljudima.
Blago nama!
Dok prihvatanje njenih pravila i aktivno učešće u cijeloj ovoj igri može skupo koštati adamične ljude, organski portali nemaju što izgubiti.
Tako, mentalno izmanipulirani adamični ljudi služe kao izvor energije za 4D OPS oblast i entitete koji tamo obitavaju, a da im nije jasno šta se događa. U neznanju se rađaju, u neznanju žive, u neznanju umiru. Ili što bi Gurdijev rekao: “Većina ljudi cijeli svoj život provede u snu, neki se u tom snu bave i naukom, a neki čak pišu i knjige.”
Cijelo to vrijeme, organski portali crpe energiju iz adamičnih ljudskih bića, - i prosljeđuju je “gore”. (Oni te svoje uloge, naravno, nisu svjesni.)
Istovremeno, svako adamično stvorenje je odgovorno za stanje svoje vlastite svijesti u svakoj točki vremena/prostora! (nema: “nisam znala…ja sam mislila…”)
Organski portali i jedna šira slika
To da na ovoj planeti postoji jedna bez-dušna rasa koja broji blizu 3 milijarde pripadnika, sigurno pomaže pri razumijevanju razloga zašto se ova planeta nalazi u jednom ovakvom stanju. To što ova bez-dušna rasa služi kao portal uz pomoć kojeg entiteti OPS tipa iz 4D održavaju svoju kontrolu nad nama predočava nam i samu dubinu ove manipulacije.
Članovi grupe Quantum Future School počeli su sa sprovođenjem jednog šireg istraživanja ove tematike kako bi bili u stanju da razumijemo istinsku prirodu organskih portala kao i njihovo mjesto u životnoj dinamici na ovoj planeti. Za vrijeme samog procesa tog istraživanja, odvijala se i sljedeća diskusija:
J je napisala: kada razgovaramo o organskim portalima koji čine 50% populacije, pretpostavljam da ne govorimo o onim subjektima koji su bili predmet istraživanja Cleckley-a u knjizi the Mask of Sanity... Hoću reći, veoma malo nas je imalo priliku da se sretne sa psihopatama onog tipa koje je on predstavio u svojoj knjizi. Da li to znači da su psihopate samo jedna ekstremnija vrsta organskih portala?..
Kakva je veza između psihopata i organskih portala? Da li itko ima kakvu ideju?
L je odgovorila: Psihopate su organski portali sa greškom u software-u.
Mislim da bi se moglo reći da su organski portali primarne psihopate, ali nisu svi organski portali psihopate u pravom smislu te riječi. Ja sam ih prije zvala "skrivene psihopate" dok nisam čula od Kasiopejaca za izraz organski portal, jer nakon što sam imala posla s nekoliko njih u jednom ekstremnom obliku – postalo mi je jasno da je to bilo nesto slično kao kad vidiš nečiju karikaturu. Karikatura prenaglašava određene ključne karakteristike koje veoma lako možeš povezati sa određenom osobom, kad je vidiš.
Psihopate – mogu imati u raznim oblicima jednu ili više karateristika organskih portala koje se manifestiraju u jednoj iskrivljenoj ili prenaglašenoj formi.
Ono što su Kasiopejci naglasili, a što sam i sama znala iz svog vlastitog iskustva, to je da se te “skrivene psihopate” ili organski portali ne mogu identificirati osim uz pomoć jednog dugog i pažljivog ispitivanja. Oni su toliko dobri u kopiranju da su u stanju i “dušu” perfektno iskopirati.
Naravno, Kasiopejci su rekli da ovi to čine uz pomoć krađe duševne energije. Meni to tada nije ni padalo na pamet. Mislila sam da se radi o jednoj izopačenoj, specijalnoj sorti ljudi koji svjesno lažu. B___ je pominjao da oni možda nemaju dušu ali ja sam odbacivala tu ideju. Mislila sam da oni imaju samu jednu zlu dušu. Međutim, Kasiopejci su rekli da nemaju. B___ je bio u pravu.
Postoje i sekundarne psihopate. Tu se radi o individuama koje imaju dušu ali koje su izabrale “mračnu stranu.” Oni se ponašaju slično kao i primarni psihopati, mada su obično još gori od njih.
B je odgovorio: Sada kad smo se ponovo vratili na ovu temu moram pomenuti onu tvoju usporedbu između “portala” (organskih) i “hodnika.” (doorways – prim. prev.) Čini mi se da je veoma moguće da je ta funkcija organskog portala uzurpirana od strane OPS entiteta iz 4D i da su ih oni pretvorili u nešto slično crijevu uz pomoć koga se oni hrane, tj. to crijevo služi za sprovođenje energije (hrane). Ovim sam htio reći da sama priroda organskih portala nema nikakvu orginalnu vezu sa crpljenjem energije iz “adamične rase”.
Iz onoga što su Kasiopejci rekli, čini se da je prirodna uloga organskih portala podrazumjevala uspostavljanje jednog mosta između svijesti 2-gog nivoa i 3-ćeg nivoa denziteta. Da li sam ja ovo dobro shvatio ...?
J je odgovorila: I ja sam upravo to pomislila, međutim, ostaje pitanje kako se sve to odvija?....Kasiopejci su rekli ovo:
P: (V) Kakvo je “porijeklo” tih ljudi tipa organskih portala? U shemi kreacije, odakle to oni dolaze?
O: Oni su orginalno bili dio mosta između 2-gog denziteta i 3-ćeg denziteta. Pogledaj zapise seansi na temu ciklusa kratkih valova i ciklusa dugih valova.
A ovo u vezi ciklusa kratkih/dugih valova...
"....flora i fauna, s obzirom da se nalaze na prvom i drugom prirodnom nivou, normalno bi prolazili kroz/doživljavali jedan dugi period ili ciklus dugih valova na fizičkoj ravnini postojanja, što je suprotno fizičkom i eteričkom ciklusu kratkih valova, kroz koji sada prolaze, zahvaljujući svojoj interakciji sa ljudskom vrstom koja se nalazi u svom eteričko-fizičkom ciklusu kratkih valova."
Kasiopejci su takođe rekli da organski portali crpe svoju životnu energiju iz jednog ‘bazena,” kao da se tu radi o dijelu jedne grupne duše, skoro na isti način kao što se sugerira i za drveće...
Međutim, sada se postavlja pitanje kakva je prava priroda funkcije tog mosta između 2-gog i 3-ćeg denziteta, i kakva je bila orginalna svrha organskih portala, prije nego što su oni bili uzurpirani …? Da li se možda tu, u stvari, radi o dušama 2-gog denziteta ili djelovima jedne grupne duše 2-gog denziteta koji nastanjuju 3D tijela?
B je odgovorio: Ovdje moramo biti svjesni da organski portali nisu ni “zli” ili “loši” u smislu osobina koje se nekome mogu pripisati bez razumjevanja njegove prirode. Iz gore navedenog možemo vidjeti da je njihova originalana funkcija bila da djeluju kao “vozila” za novopristigle, evoluirane duše iz 2-gog denziteta, koja po samoj svojoj prirodi još uvijek nemaju svoje individualne i potpuno integrirane duše. Međutim, moramo imati na umu riječ ‘originalno’ tj. u početku je to bilo tako. To implicira da je u međuvremenu došlo do uzurpacije te njihove uloge tj. da su oni u međuvremenu pretvoreni da služe za druge svrhe. … par riječi koje mi padoše na pamet su...crpljenje energije, distrakcija, konfuzija, manipulacija ... (“žrtve” su ljudska bića sa individualnom dušom)...
Da li postoji neka veza između onoga aspekta kreacije kojeg mi nazivamo arhetipski izraz i “grupne duše”? To bi moglo biti nešto što je ipak drugačije od onoga što mi nazivamo duševnom jedinkom, ili što mi, u našem slučaju, podrazumjevamo pod pojmom “odcijepljena duševna” jedinka.
*(u ovom slučaju pojmovi: "soul unit"; i "fractured soul" unit, podrazumjevaju “odcijepljenu” grupu duša koja je stigla iz viših denziteta i naselila tijela u ovom 3-ćem denzitetu. Radi se o grupi individualnih duša koje su “nekada” pripadale jednoj većoj grupi od koje su se “odcijepile” i obrele u ovom denzitetu. – prim. prev.)
Ukoliko postoji razlika između ovo dvoje, onda je sasvim moguće da fragmenti arhetipskog izraza kreacije imaju potencijal “odgojiti” aspekte ili izraze kreacije, koje mi nazivamo ili podrazumjevamo pod jednom – dušom. Organski portali bi u tom slučaju bili nosioci tog procesa. U jednoj od seansi, Jan i Terry su saznali da se jedna od njihovih mački nalazi na pragu svoje inkarnacije u ljudskom obliku. U to vrijeme, niko od nas još nije bio svjestan ovog koncepta organskih portala, tako da nam je bilo sasvim prirodno da pretpostavimo kako taj dio doživljajnog ciklusa, u ljudskom tijelu, podrazumjeva i atribute duše. Međutim, možda se tu radi samo o jednom prelaznoj stepenici razvoja gdje taj izraz kreacije dobija priliku da “odgoji” atribute duše kroz mnoga životna iskustva.
Lako je špekulirati u vezi svega toga, međutim, moramo razmišljati izvan vanjskih granica realnosti ove “kutije” u kojoj se sada nalazimo. Moramo uzeti u obzir sve ove mogućnosti.
Jedan drugi član je dodao ovo: Upravo sam ponovo pročitao tekst „Ascension part 2“ u kome se diskutiralo na temu organskih portala. Stekao sam utisak da su organski portali način za manifestaciju bića iz 2D, u 3D, što predstavlja samo jedan prirodni dio njihovog razvojnog ciklusa tj. njegovu narednu fazu. Međutim, s obzirom da se radi o portalima, njih takođe mogu upotrebljavati entiteti iz 4D. Posebno zato što ovi nemaju dovoljno znanja kako da im se suprostave, odnosno zaštite od njih.
Iz te seanse saznali smo sljedeće:
P: Da li ti “centri” koje opisuje Moravjev, imaju ikave veze sa pojmom čakri?
O: Prilično blizu. Kod jedne individue organske vrste, one tzv. više čakre su stvorene kao “posljedica krađe” energije od ‘duševnih’ ljudskih bića. To je ono što im daje sposobnost da oponašaju duševna ljudska bića. To dovodi i do toga da jedno ‘duševno’ ljudsko biće u njima vidi samo jedno ogledalo svoje vlastite duše, kad ono takvim bićima pridaje “kvalitete duhovne prirode.”
Palo mi je na pamet da bi to mogao biti i jedini način kako jedan organski portal dolazi u kontakt sa energijom koja mu onda možda, na neki način, omogućava da raste. To “preslikavanje” ili “refleksiju” duše koju oni rade, vjerovatno je nešto slično onom procesu kojeg je i Gurdijev opisao kada je govorio o individuama koje sami sebi često imaju običaj da kažu “JA (JE)SAM”. Oni još uvijek nisu, ali tvrdeći to, oni dolaze u situaciju da počnu da se ponašaju “kao da jesu”. Individue sa individualnom dušom koje pokušavaju da kontaktiraju taj viši dio njih samih - “pretvaraju” se kao da već “JESU”. Oni to mogu činiti jer su svjesni da taj viši dio njih samih postoji. Oni imaju to znanje. Organski portali, nemajući nikakvo iskustveno znanje, odnosno, spoznaju o postojanju duše, uče o tome uz pomoć “krađe te vrste energije od ljudskih bića sa individualnom dušom”.
U tom slučaju, sam taj proces “krađe energije” sačinjavao bi prirodni dio plana razvoja, dok istovremeno omogućava i postojanje jednih “vrata” koja mogu koristiti 4D OPS stvorenja kako bi se hranila tom vrstom energije duše.
Jedan drugi član grupe je još više proširio ovu teoriju.
Slažem se sa tim da bi organski portali mogli biti dio jednog prirodnog mosta između 2D i 3D. Gledajući na tu njihovu funkciju sa jednog višeg aspekta kreacije, tu se u suštini radi o nečemu što je potpuno prirodno, a ni u kom slučaju o nekoj devijaciji, ili nekoj manifestaciji “sila mraka”.
Većina stanovnika 2D ima jednu grupnu dušu u kojoj su utisnuti segmenti njihovog prirodnog ponašanja sa svojim specifičnim karakternim crtama koje variraju od vrste do vrste i u skladu su s onim što se podrazumjeva pod “instiktivnim ponašanjem”. To je zbog toga što su oni bukvalno piljevina koja potiče od jedne klade, ili fragmentirani dijelovi jedne totemske duše.
Činjenica je da postoje stvari kao što su npr. Totemski Spirit Tigra, Totemski Spirit Krokodila, Totemski Spirit Majmuna, Totemski Spirit Lava, - Sekmet i ostalo bratstvo, - svi oni obitavaju u jednoj arhetipskoj oblasti i obuhvataju sve one posebne karakteristike “tigeraštva”, “majmunstva”, itd. Uz pomoć procesa fraktalne replikacije, oni projiciraju taj svoj identitet, kopiju njihovih duša koja onda animira sva tijela u 2D, koja pripadaju njihovoj vrsti, a onda ti isti duševni fragmenti zajedno sa svim iskustvima koje su stekli za vrijeme svog bivstvovanja u fizičkom svijetu, vraćaju se nakon svoje smrti toj svojoj totemskoj duši donoseći svaki svoj doprinos njenom općem razvoju. To je i razlog zašto se “stečene karakteristike” ponašanja prenose na sljedeću generaciju u obliku instinkta, u okviru životinjskog carstva.
One više razvijenije životinje na kraju stižu do jedne točke kad prerastaju ovu matricu uspjevajući se razviti na jedan individualniji način. Od tog momenta oni se više ne uklapaju u onu staru “roditeljsku ćeliju” iz koje su proistekli, nego sada zahtjevaju drugu genetičku konstrukciju, koja im više odgovara u njihovom idućem inkarnativnom krugu.
Takođe, trebamo se sjetiti i onoga što su Kasiopejci jednom rekli – “duša se vjenčava sa genetskom konstrukcijom kada je ona prisutna”, što podrazumjeva da te nešto više individualizirane duše rade jedan kvalitativni skok na jedan viši nivo genetske konstrukcije (u ovom slučaju – ljudsko tijelo).
Možda se može reći da onda većina onih duša koje nakon što su prevazišle matricu određene duševne-grupe, počinju se inkarnirati kao 3D organski portali, kako bi počeli sa procesom razvoja individualne ljudske duše, koju H___ pominje. U prvoj fazi razvoja u 3D, oni to rade najviše uz pomoć imitacije. To bi bio i jedan logičan proces napretka s obzirom da je jasno da oni ne stižu u 3D sa potpuno razvijenom individualnom dušom. (Gurdjieff je vjerovatno prvi koji nas je obavijestio o tome). Takođe bi trebalo biti jasno da lekcije koje su potrebne da bi čovjek razvio taj jedan viši, individualni oblik ljudske duše, ne mogu biti obezbjeđene od strane oblasti drugog denziteta; tj. pogotovo one lekcije koje imaju veze sa dijeljenjem radosti i tuge s drugima, sažaljenjem, sućuti, komunikacijom osjećanja itd… i koje su karakteristične upravo samo za 3D ravninu postojanja.
U toj svojoj razvojnoj točki, te novoinkarnirane individue nalaze se u nekoj vrsti tranzicione faze, kada su prerasli dinamiku svoje grupne-duše, ali još uvijek nisu dostigle onaj stupanj kada su u stanju da razviju individualnu ljudsku dušu. Stoga onaj pojam “mosta,” kojim su se Kasiopejci poslužili, najbolje oslikava o čemu se tu radi. (To se zove ekonomičnost služenja jezikom!)
Onda je Laura zaključila ovu diskusiju povezivanjem “Totemske Duše” sa “vizijom” Schwaller-a de Lubicz-a:
Možda se sada možemo nadati da će ljudi, kada potpuno razumiju temelj na kome se zasniva realnost 3D – OPS materijalnog svijeta, prestati s pokušajima da tu nešto popravljaju, isto kao i da tumače ovaj realitet – “zlim,” u smislu da se ovdje zlo svjesno promovira.
Jedna mačka nije sama po sebi zla, zato što ponekad muči miša prije nego što ga pojede. Tu se radi se o stvarima koje su u skladu sa prirodnim karakteristikama “mačje ili mišje” vrste.
Naravno, 4D OPS je opet nešto sasvim drugo, oni vrbuju, oni korumpiraju i iskorištavaju. Tako možemo vidjeti i pravo značenje pojma “kripto-geografske” ličnosti, kojeg je pomenuo Rodney Collins, i na temu čega smo diskutirali u tekstu the Adventures Series.
Takođe smo mogli primjetiti i to kako je ta ideja povratka “totemskoj” grupnoj duši upravo ono što promovira Schwaller de Lubicz. To je i suština onog pojma kojeg označavaju kao “devet netera” ili “devet principa,” pa čak i one DEVETORICE, koje neki kanaliziraju.
To i jest sasvim prikladno za organske portale. To je njihova realnost!
U jednoj drugoj poruci Laura je dalje proširila ovaj koncept Totemske Grupne Duše, komentarajući sljedeću poruku:
R: OK, jedan Organski Portal je “nesvjestan” svog stanja – isto kao što je i moj pas ili nečija mačka. To je ono što je, kako vi kažete, njihova priroda i mi njih ne možemo optuživati za to. Znači, mi bi se prema njima trebali postaviti isto kao i prema psima ili mačkama, sa uvažavanjem i poštovanjem. Ne samo za njihovu dobrobit, nego i našu.
L: Prema onima koji reprezentiraju vrstu prirode – psa ili mačke – da. Međutim, šta u vezi onih koji predstavljaju konstriktivnu prirodu jednog pitona,…ili neke zmije otrovnice... ili crne udovice... ili čak jednog komarca??? Sve od ovoga moramo uzeti u obzir, na sve ovo moramo obratiti pažnju.
Hajde samo da zamislimo neku osobu koja ima jednu jaču “dozu” krokodilstva u sebi, i mozgom koji je dosta dobro usklađen sa ljudskim tijelom... takvi bi mogli biti još opasniji zbog te njihove veze sa "neterom" ili "principom" krokodila...
Ovdje se radi o jednom dosta ozbiljnom problemu. Kao i obično, đavo leži u detaljima.
R: To vjerovatno ne znači da mi njih treba da sažaljevamo. Oni samo predstavljaju jedan drugi dio “kreacije”, jedan oblik koji je nešto manje razvijen, nego što je to možda jedna “duševna” osoba. S obzirom da je ova cjelokupna kreacija upravo onakva kakva bi ona trebala biti, oni sigurno imaju pravo da budu ovdje. Međutim, oni NISU mi.
L: Da. U slučaju kad imamo posla sa krokodilom, u njegovom fizičkom obliku, on će nas vjerovatno i pojesti. Oni imaju pravo na svoje postojanje – a mi imamo svoje pravo da se držimo podalje od njih – kao i da se branimo ukoliko nas oni napadnu. Mi takođe imamo pravo i da ZNAMO ove činjenice o njima - koje se skrivaju od nas tokom jednog dugog vremenskog perioda.
R: Jasno je da se mi ne možemo odnositi prema njima kao prema ‘životinjama’, jer su oni ipak na jednoj stepenici iznad njih. Mi ćemo u svakom slučaju morati nastaviti svoju interakciju s njima bez obzira na to šta su, osim u slučaju da se povučemo u izolaciju i postanemo hermiti.
L: Otprilike tako. Činjenica je da je moguće imati posla s nekima od njih. Međutim, imati posla s nekim drugima može biti smrtonosno po nas.
R: Mi ćemo kad tad morati donijeti jednu (individualnu i kolektivnu) odluku kako ćemo se postaviti i odnositi prema onim idividuama koje su organski portali.
L: Mislim da ukoliko uspijemo razumijeti principe tih “netera” i pokušamo naučiti kako da identificiramo to s kojom “vrstom” i u kom slučaju imamo posla, onda bi to moglo biti mnogo lakše.
R: Ne bih želio da ovdje promoviram bilo kakvu opciju sukoba ili konfrontacije s njima. Ono što hoću reći je to da mi moramo djelovati u skladu s našim osobnim putevima i sudbinskim ciljevima. To bi značilo da dok idemo svojim putem moramo biti mnogo svjesniji opasnosti koje vrebaju iz šume. A čini mi se da je ta šuma u posljednje vrijeme postala nekako opasnija nego prije!
L: Sigurno da jest.
Mislim da polako počinjemo uviđati koliko je varljiv cijeli taj scenario sa organskim portalima u glavnoj ulozi i kako je sve to uticalo na nas kroz vijekove.
Ako je ono: - "znanje pruža zaštitu" - točno, onda je ovo jedan od do sada najboljih primjera za to.
To je možda i najvažnija stvar koju moramo savladati – kako bi bili u stanju vidjeti ono što je nevidljivo.
U ovoj diskusiji je bilo izneseno i razvijeno nekoliko interesantnih ideja:
1. Funkcija organskih portala u smislu – mosta.
2. Njihova veza sa duhovnim bazenom flore i faune.
3. Spoznaja da ovdje nema ničega što bi trebalo “popravljati”. Organski portal samo obavlja svoju funkciju u ovom univerzumu. On u njemu ima svoje mjesto.
Međutim, u ovoj diskusiji nismo dodirnuli jednu veoma važnu funkciju organskih portala koju smo prethodno pomenuli: njihovu kolaboraciju sa 4D OPS, kao sredstvo za crpljenje enrgije iz onih koji su odlučili raditi na pronalasku puta za svoj izlazak iz matrice. Ovo je pomenuo M*** u svoj poruci koja je vrijedna za pročitati. On je ovako prezentirao svoje argumente u vezi toga:
“Oni su generička vozila ili portali, u ljudskoj formi, otvoreni za upotrebu od strane svakojakih sila, i to je ono što ih čini odličnim marionetama matrice. Sada je samo slučaj to što njih trenutno koriste 4D OPS kako bi kontrolirali 3D OPS/kandidate za 4D OPD ometanjem njihove navigacije i "vampirskim" djelovanjem. Tako nas oni drže zaključanim u načinu ponašanja koji je u skladu sa orkestriranim normama. Nalazeći se u našoj neposrednoj blizini oni crpe energiju iz nas te nam tako ne dozvoljavaju da ostvarimo potrebnu “kosmičku brzinu”, odnosno razvijemo naše magnetne centre, koji su nam potrebni kako bi se oslobodili od kontrolnog sistema matrice. Tako sada možemo vidjeti kako je ta “prirodna” odlika organskih portala u smislu imitiranja duhovne energije, koja im je omogućavala da napreduju i evoluiraju, iskorištena od strane “OPS struje” za skupljanje energije iz ljudskih bića sa individualnom dušom da bi je onda prosljedili duž lanca ishrane OPS entitetima iz 4D. Sadašnja principijelna uloga organskih portala je ta da oni ometaju istinske tragaoce na njihovom putu.
To se jasno vidi iz sljedećeg:
1. Organski Portali prikupljaju duhovnu energiju iz ljudskih bića sa individualnom dušom.
2. Ta energija se šalje OPS entitetima u 4D.
3. Organski Portali su izmješani sa ljudima koji imaju individualnu dušu (često čak i u okviru jedne porodice).
4. Kada se ljudsko biće sa individualnom dušom odluči krenuti putem “ezoteričke evolucije”, ono mora konzervirati dovoljno energije koja mu je potrebna za tako nešto, jer je bez nje tako nešto nemoguće izvesti.
5. Kada se čovjek odluči za taj “posao,” on postaje predmet napada.
6. Taj “napad” dolazi od strane onih koji su mu najbliži: porodica i prijatelji.
7. “MEĐUTIM, kada neko počne “uzgajati” i ojačavati svoju dušu, Kontrolni Sistem će onda pokušati ubaciti još više organskih portala u život te osobe.”
Tako i sam rad na učenju razlikovanja “A” uticaja od “B” uticaja uključuje i učenje toga kako da spoznamo istinsku prirodu naših odnosa sa drugima, kako bi mogli sačuvati svoju energiju, od organskih portala koji se nalaze oko nas, tako da bi bili u stanju da razvijemo i ojačamo našu dušu. Ovo je pojasnio i Mouravieff kada je pričao o razumijevanju “filma” nečijeg života:
- Teoretski, film u kome je čovjek rođen i u kome živi, može se vrtiti sve do "kraja svijeta", pod uvjetom da je čovjek sretan, zadovoljan sam sa sobom, pridavajući sebi zasluge za sve ono što smatra pozitivnim a istovremeno optužujući druge za sve svoje greške i neprilike. Iskreno govoreći, ova egzistencija se ne može nazivati ljudskom, ovdje se u stvari radi o – antropoidnoj egzistenciji (antropoid=pre-adamični čovjek=organski portal prim.prev.) Taj pojam je prikladan za "vanjskog čovjeka", uronjenog u samozadovoljštinu i manifestira njegovo vrhunsko ostvarenje nakon miliona godina evolucije vrste od svojih životinjskih predaka, međutim, s točke gledišta ezoterične evolucije, antropoid je samo jedan potencijal, ili bolje rečeno – jedna nerealizirana šansa.
Ako promatramo problem ezoterične revolucije s točke gledišta jednog filma i različitih uloga koje čovjek može u njemu glumiti, jasno nam je da je ova vrsta evolucije nemoguća, jer se film kao film – stalno vrti u jednom te istom krugu. Ljudi koji glume u ovome filmu su oni koje nazivamo – antropoidi (organski portali), lutke, mrtvaci koji, kako je Isus rekao, "vjeruju da su živi".
Ezoterična evolucija počinje kad se čovjek svojim svjesnim naporom otrgne iz filma, odnosno - kretanja u krug.
(Izvod iz: "Gnosis – Study and Commentaries on the Eastern Orthodoxy"; Book One; strana 232 i 233 - Boris Mouravieff)
Međutim, da bi se to ostvarilo, sekundarne uloge koje glume organski portali, marionete matrice, moraju se odstraniti iz tog filma.
Kao što smo već rekli, čovjek najčešće nadolazi na pomisao o evoluciji nakon što je već veoma iskomplicirao film u kojem se on nalazi. Međutim, do istinske evolucije ne može doći ni u kom drugom slučaju, osim na temelju orginalnog filma – nakon eliminacije svih umjetno dodanih elemenata. To je i uslov za vraćanje čistoći centara, pogotovo emocionalnog centra koji je na kraju krajeva i jedini prijemnik za “B” uticaje i sjedište za magnetni centar. Stoga, čovjekovo srce mora biti čisto, a ako već nije čisto, onda se ono mora pročistiti. To je i sine qua non uvjet za uspjeh. (Kniga I, str. 238)
Među tim “umjetno dodanim elementima” koji se moraju eliminirati, nalaze se i organski portali. Međutim, vratit ćemo se na to kasnije.
Kako jedan organski portal promatra organski svijet
Srećom, organski portali mogu biti veoma inteligentni, sa sposobnošću opažanja i analitični, a čini se da njima pripadaju i mnogi od naših najpoznatijih naučnika, tako da su oni sami u stanju da nam točno i u najsitnije detalje opišu kako to oni vide ovaj svijet i svoj unutrašnji “život.”
Na dnu svega ovoga vjerovatno se nalazi i odgovor na pitanje što je to izvor jedne od najdugotrajnijih debata kroz cijelu našu povijest - bitke između dobra i zla.
Zašto jedan toliki razdor vlada na ovoj planeti, zašto toliko podjela među ljudima na osnovu promocije rata ili mira, poštovanja i omalovažavanja, zaštite prirodne okoline i njenog uništavanja, ukratko, jedan čisti materijalni pristup služenja samog sebe - ili duhovno dobročinstvo drugima?
Možda se sada približavamo odgovoru, jer čini se da je istina to da nikada na ovoj planeti nije ni bilo jedno homogeno “mi” (ljudska rasa), “mi” nismo svi isti, “mi” ne vidimo ovaj svijet na isti način, “mi” nismo samo jedna podijeljena rasa, “mi” smo dvije različite rase.
Sada postaje jasnije i to zasto većina “vrhunskih naučnika,” nikada ne uljučuju jednu spiritualnu dimenziju u svoje teorije, ili brzo odbacuju svaku “nekonvencionalnu” teoriju. Jedan naučnik, organski portal, (o tome koliko takvih naučnika danas imamo, diskutirat ćemo kasnije) nije u stanju da i u kom slučaju pojmi postojanje “duha” ili viših centara, i odatle ovi pojmovi nedostaju u njihovom opisu svijeta. S obzirom da oni sami nisu u stanju da ih dožive, oni negiraju njihovo postojanja i svim drugima, uključujući i one koji su u stanju vidjeti ono što organski portali nisu u stanju vidjeti. U materijalnom svijetu, gdje su organski portali u svom prirodnom elementu, a ljudi s dušom NISU, sa “organoportalskom naukom” koja povlači granice između onoga što je istina a što nije, ne postoji mjesto za jednu višu oblast postojanja. Tako nešto je “nemoguće” u poređenju sa “istinama” materijalizma koje same sebe dokazuju i kako se one doživljavaju na svim nivoima, od strane organskih portala.
Jedan naučnik koji je organski portal, vezan je za materijalističko objašnjavanje funkcioniranja univerzuma, jer je to sve od onoga što on može znati i što je on u stanju vidjeti.
To je pogotovo jasno ako pogledamo samo pitanje svijesti. Odgovori na to pitanje govore nam mnogo toga.
Očevidna sposobnost ljudi da budu “samo-svjesni” i samo pitanje svijesti je ono što je oduvijek zadavalo glavobolju filozofima, psiholozima, naučnicima - i običnom čovjeku, takođe. Danas, više nego ikad prije, svijest predstavlja jedan od najkompliciranijih problema za nauku. To je i problem koji odražava našu istinsku prirodu kao i naš odnost prema realnosti.
Zapadna kultura se do sada srela sa mnogim teorijama koje su pokušale objasniti samu suštinu ljudske svijesti. Većina njih mogla bi se svrstati u dvije kategorije ili “misaone škole” tj. materijalistički, Darvinistički evolutivni/”najači opstaju” pristup, koji promovira teoriju da je um/svijest jedan epifenomen koji se nalazi na vrhu materijalnog postojanja. S njihove točke gledišta mozak je jedan kompjuter, sa neuronima i sinapsama koje imaju ulogu prekidača, dok svijest “proizilazi” iz svega toga kao jedno djelo određenih i kompleksnih kompjutacija.
S druge strane, imamo i misaone škole koje malo više naginju “spiritualnom” pogledu na stvari, koje smatraju ovu prvu teoriju neadekvatnom u smislu objašnjenja ovog fenomena. (U mnogim slučajevima razna religiozna učenja i discipline su ono što je pokretačka snaga tih škola.) Oni mahom promoviraju jedan koncept u smislu da jedan spirit eterične prirode naseljava naše tijelo/um i da se on izražava u obliku naše svijesti, a to je i fundamentalni aspekt života. Postoje i druge škole čija se učenja sastoje od mješavine jednog i drugog.
Sada ćemo pogledati tko su oni koji zagovaraju jednu a tko drugu teoriju. U prvom kampu nalazimo raznorazne naučnike kao i mnoge sa doktorskim titulama u raznim granama kao što su npr. Edelman i njegov “neuralni Darvinizam” i “Memesi” Dennet-a i Dawkins-a. U drugom kampu nalazimo new-age gurue, neke pisce i respektne naučnike kao što je David Chalmers, kao i crkvu i mnoge varijacije na temu kršćanstva, muslimanstva i budizma.
Tu možemo vidjeti kako se mnogi “organoportalski” koncepti koriste kako bi se izvitoperile duhovne istine. Takođe, tu možemo vidjeti i kako mnogi organski portali imitiraju ljudska bića sa individualnom dušom u njihovoj “potrazi za duhovnim”, promovirajući fundamentalno iskrivljene teorije i ideje koje su u svom temelju pogrešne zato što su one u svojoj suštini samo “imitacije” jedne istinske stvari, koju organski portali po samoj svojoj prirodi ne mogu ispravno percipirati.
Zapanjujuće je to što, prema nedavno objavljenim podacima, 50% od svih objavljenih radova na području medicine i nauke, objavljeno je od strane jedne male grupe akademika koja predstavlja nekih 6% njihovog totalnog broja. Ako uzmemo u obzir da je naša realnost uveliko izmanipulirana, onda bi logičan korak u ostvarenju kontrole nad naučnim svijetom bio taj da se osigura da se među njima nađe što više onih koji promoviraju poglede i stavove koji odgovaraju određenom planu.
Isto to važi i na području duhovnosti i ezoterike. OPS entiteti iz 4D se brinu o tome da organski portali dominiraju u religijama, duhovnim konceptima kao i u skoro cijelom metafizičkom “svijetu,” kako bi se “ovce lakše držale u toru.”
Tu se radi o jednoj zaista perfektnoj strategiji kojom se osigurava da sve glavne pozicije zauzmu organski portali, što onda osigurava kontrolorima da mirno spavaju znajući da će sve zvanične teorije i istraživački radovi definitivno imati materijalističke i bez-duhovne nijanse, i tako stalno promovirati temu darvinistički evoluiranog “majmuna koji visi na komadu stijene koja se okreće u svemiru.” Samim tim, sva ona nestašna ljudska bića sa individualnom dušom, zadržaće se u “začaranom” stanju, kao rezultat ovakvih “magijskih vradžbina.”
Richard Dawkins je jedan od onih koji su izbili na vrh, noseći sa sobom relativno mnogo zobi za šiljenje.
Richard Dawkins, je razvio teoriju da su ljudi metoda koju su geni razvili da bi sami sebe propagirali. Dok je razvijao ovu svoju teoriju, Richard je još 1976.g. iskovao i jedan novi pojam – “meme,” što mu je bilo potrebno za validaciju ove njegove gore navedene ideje, tj. da je svijest jedna obična funkcija grupa ideja ili koncepata u našim umovima. Međutim, ono što se razlikuje, to je da ova njegova interpetacija ne podrazumjeva nikakvu “mašinu” koja skuplja i organizira podatke pa onda poduzima neku unaprijed određenu i na njima baziranu akciju. Prema njemu, ti “memesi” su veoma ratoborni i ponašaju se slično virusima. Oni napadaju ljudski um (individualno i masovno) a onda se međusobom natječu za dominirajuću funkciju, a odatle i za sam svoj opstanak na plodnom tlu, koje je u ovom slučaju čovjekov nervi sistem.
Riječima Dr. Susan Blakmore (još jedan od zvaničnih promotera “meme teorije”):
Memesi su ideje, vještine, navike, priče ili inovacije, koji prelaze sa čovjeka na čovjeka putem imitacije. Isto kao i geni, oni se među sobom natječu kako bih ih se kopiralo, međutim, za razliku od gena, njihovo natjecanje je za mjesto u našoj memoriji, i za šansu da se pojave u knjigama, magazinima ili na televiziji. Oni koji su opstali u toj igri, to su oni koje mi vidimo oko nas. Isto kao što su i geni stvorili naša tijela, tako su i memesi stvorili naše umove i kulturu.
Ovo objašnjava, kaže ta teorija, i našu neizlječivu religioznu prirodu, naše neobične oblike kooperacije i altruizma, naše korištenje jezikom i našu sposobnost da nadvladamo naše gene kontrolom rađanja i genetičkim inženjeringom. Mi ljudi, sami na ovoj planeti, mi smo memes-mašine. Pojam ‘meme’ stvorio je Richard Dawkins, 1976.g., i objavio to u svojoj knjizi The Selfish Gene (Sebični Gen, prim. prev.) Sama svrha te knjiga bila je da se objasni moć i općeobuhvatnost velike darvinističke teorije. Ono što je Darvin uvidio, to je da jedan obični bezumni proces može da bude odgovoran za cijelu evoluciju, -- bez dizajnera. Ako postoje raznovrsna stvorenja i samo neka od njih opstanu, i ako oni koji su opstali prenesu na svoje potomstvo bilo što od onoga što im je pomoglo da opstanu, onda iduća generacija mora biti bolje adaptirana od prošle, -- i tako se taj proces stalno odvija. Malo modernijim pojmovima izraženo, ako imamo varijaciju, naslijeđe i selekciju, onda moramo imati i ono što je filozof Dan Dennett izrazio kao "Dizajn iz Kaosa bez pomoći Uma". I taj neumoljivi proces se tako odvija u svemu što se kopira – a ne samo genima.
Dan Dennett je rekao u vezi memesa i virusa sljedeće:
Dawkins naglašava da na memese takođe možemo gledati kao i na parazite. U stvari, oni su nešto što je sličnije najobičnijem virusu, nego nekom crvu. Memesi bi trebali biti analogni genima, replicirajući entiteti kulturalnih medija, međutim, oni su takođe domaćini ili vozila, ili fenotipi; oni su kao ne-potpuno-goli geni. Oni su kao virusi (Dawkins, 1993). Isto kao i kod virusa, kod njih postoji jedna fenotip/genotip razlika, ali veoma mala. U svojoj suštini, virus je samo jedan lanac od DNA (ili RNA) koji ima svoj stav. Isto tako, i jedan meme je jedan paket-informacija (informacija, ne i vozilo) koji ima svoj stav—sa određenom fenotipskom odjećom, koja ima jedno diferencijalno svojstvo u tom svijetu, koje utiče na šanse za njihovu replikaciju.
Dan Dennett je jedan od najtvrdokornijih zagovornika teorije “um kao program”, iako po Dennett-ovoj teoriji um nije jedan program nego jedna zbirka veoma jednostavnih programa od koji svaki odlično obavlja jednu određenu stvar. Ovo je dobro obrađeno u njegovoj knjizi Consciousness Explained (Objašnjena Svijest).
Dennett tvrdi da ta zbirka programa odaje utisak jedinstva to jest čovjekovog “bića” ali da to biće ne postoji kao neko jedinstvo.
Dennett nam ovdje daje jedan veoma točan opis načina na koji radi um kod jednog organskog portala. To je i način kako funkcionira um jednog eksternog čovjeka, tj. čovjeka sa individualnom dušom koji nije započeo sa radom na izgradnji magnetnog centra koji bi mu onda omogućio doveđenje u ravnotežu i fuziju njegova tri donja centra i uspostavljanje jedne trajne veze sa njegovim višim centrima.
Mouravieff piše:
Kada upitamo nekoga tko živi pod stalnim pritiskom suvremenog života da okrene svoju mentalnu viziju prema sebi samom, on će nam vjerovatno odgovoriti kako nema dovoljno vremena za poduzimnanje takvih aktivnosti... Ako se on i složi s tim, u većini slučajeva reći će nam kako ne vidi ništa: Magla; Tama. U nešto manje slučajeva, promatrač će reći kako on percipira nešto što nije u stanju definirati, jer se to stalno mijenja.
Ova poslednja opservacija je točna. Sve se u stvari neprestano mijenja unutar nas. Jedan mali vanjski šok, s kojim se slagali ili ne, sretne ili nesretne prirode, je dovoljan da prouzroči prilično drugačiji izgled našeg unutrašnjeg sadržaja.
Ako pratimo ovu internu opservaciju ili introspekciju, bez ikakvih predrasuda, uskoro ćemo primjetiti kako to naše “Ja” na koje smo mi toliko ponosni, nije uvijek jedno te isto biće: to “Ja” se mijenja.
Kako nam taj utisak postaje sve jasniji, tako postajemo i svjesniji da u nama ne živi samo to jedno biće, neko nekoliko njih od kojih svako ima svoje vlastite ukuse, svoje vlastite težnje i svako od njih pokušava zadovoljiti svoje vlastite prohtjeve.
Ako nastavimo sa ovim istraživanjem, uskoro ćemo biti u stanju razlikovati tri struje u tom neprestanom toku života: struju vegetativnog života instikata, da tako kažemo; struju životinjskog života osjećanja; i na kraju, onu struju ljudskog života u pravom smislu te riječi, za koju su karakteristični misli i govor.
To je kao da se unutar nas nalaze tri bića, sva tri međusobno isprepletena na jedan nevjerovatan način.
Tako bi trebali i priznati važnost introspekcije kao jedne metode za praktičan rad koji nam omogućuje da upoznamo sebe i da uđemo u same sebe.
Unutrašnji sadržaj čovjeka analogni je jednoj vazi punoj željeznih djelića koji čine jednu mješavinu čije je stanje rezultat mehaničkih aktivnosti. Svaki vanjski udar koji je nanesen vazi prouzrokuje pomicanje željeznih djelića. Tako realni život ostaje skriven od ljudskog bića zbog stalnih promjena koje se dešavaju u njegovom unutrašnjem životu.
Čak i tom slučaju, kako ćemo vidjeti kasnije, ta besmislena i opasna situacija može se promjeniti na jedan pozitivan način. Međutim, to zahtijeva rad; jedan savjestan i neprekidan napor. Introspekcija, kad se neumorno sprovodi, dovodi do povećane unutarnje senzibilnosti. Ta pojačana senzibilnost nadalje intenzivira amplitudu i frekvenciju kretanja kad god se željezni djelići uznemire. Kao rezultat toga, udari koji prethodno nisu bili ni primjećivani, sada će uzrokovati snažne reakcije. To kretanje, zbog ove stalne amplifikacije može prouzrokovati trenje između željeznih dijelova toliko intenzivno da jednog dana možemo osjetiti kako se unutar nas pali jedna vatra.
Ta vatra ne smije ostati na par bezopasnih plamičaka. Niti je dovoljno da ona samo pospano tinja ispod pepela. Jedna živa i rasplamsana vatra mora se stalno održavati uz pomoć naše volje da kultiviramo senzitivnost. Ako ona nastavi goriti na takav način, naše stanje će se promijeniti: toplota tog plamena počet će uzrokovati jedan proces fuzije unutar nas.
Nakon te točke onaj unutrašnji sadržaj neće se više ponašati kao gomila željeznih djelića: ona će se pretvoriti u jedan željezni blok. Nakon toga svi dalji udari neće biti više u stanju uzrokovati unutrašnje promjene u čovjeku kao što su to prije bili. Kad čovjek dosegne tu točku, on će dobiti jednu čvrstoću; on će ostati on, bez obzira na sve izazove koje mu život može donjeti.
Tako, sa ezoterične točke gledišta možemo vidjeti da je točna tvrdnja kako ne postoji jedno jedinstveno Ja. Međutim, mi ćemo otići malo dalje nego što je to učinio Dennett. Mi držimo da postoji mogućnost da čovjek stvori to permanentno “Ja” i da otprilike 50% populacije na ovoj planeti u ovom momentu stvarno posjeduje latentne elemente uz pomoć kojih je to moguće ostvariti. Rad na tome podrazumjeva postajanje svjesnim naših aktivnosti i reakcija kao i iznošenje na površinu naših “programa” tako da možemo dokučiti ono što leži iza, ono što je sakriveno od strane mnogih malih “ja,” a to je jedno naše istinsko, jedinstveno “Ja”.
Da bi dalje mogli nastaviti sa objašnjavanjem načina rada organo-portalskih naučnih umova, posvetićemo malo pažnje jednom istraživaćkom projektu od strane Francis Heylighen-a, profesora na brusselskom univezitetu Free University i editoru the Principia Cybernetica Project, “Internacionalna organizacija za kolaborativni razvoj evolucionarno-sistemičke filozofije”. U svom pokušaju da nas uvjeri u svoju “mašinsku” teoriju ljudskog uma, on nam daje jedan lijep opis uma i same prirode organskih portala.
U “Is there a Hard Problem of Consciousness” on piše:
Prvi čovjekovi utisci ili qualia su u svojoj suštini subjektivne prirode, osobna osjećanja ili iskustva koja svako od nas ima (npr. osjećanje “crvenila” ili “hladnoće”), i koja ne mogu biti opisana riječima, formulama, programima ili nekim objektivnim primjerima. Prema nekim teoretičarima svijesti kao što je David Chalmers, jedan agent bez takvih qualia bio bi samo jedan običan “zombi”, tj. stvorenje koje bi se ponašalo i komuniciralo isto kao i jedno ljudsko biće, ali kojem bi istovremeno nedostajali najvažniji dijelovi svijesti. To istraživanje “teškog problema” se onda sastoji u elucidaciji same prirode prvog čovjekovog utiska.
Mi vjerujemo da je ovaj pristup u svoj suštini pogrešan. Ako se ponašanje jednog hipotetičnog zombija u svakom respektu ne razlikuje od ponašanja čovjeka sa sviješću, onda na osnovu tog principa nerazlikovanja identiteta možemo slobodno zaključiti da zombiji takođe imaju svijest. Kako ćemo drugačije znati da ljudi oko nas nisu zombiji ? Mi pretpostavljamo da i oni imaju svjesno doživljavanje slično kao i mi, zato sto se oni i u svakom drugom respektu ponašaju slično nama. Međutim, ako bi vi jedno ovakvo rezoniranje zaozbiljno uzeli, onda možete početi patiti od fantazije u kojoj se jedino vi osjećate realnom i svjesnom osobom u ovome svijetu, dok su svi drugi samo sofisticirane mašine koje se pretvaraju da su slične vama.
Da li ste ikada imali jednu takvu “fantaziju” da je ovaj svijet pun zombija? Pa, pogodite što, to nije nikakva fantazija. Pola ljudi na ovoj planeti su upravo to: “sofisticirane mašine koje se pretvaraju da su slične vama”.
Taj pojam “agenta” (sjećamo li se filma Matrix?) kojeg on ovdje koristi upravo i odgovara karakteristikama tih programiranih bića, “bilo da su ona sačinjena od krvi i mesa ili silikonskih čipova”…
On dalje nastavlja:
Agenti ne doživljavaju ovaj svijet kao neki bezlični, objektivni posmatrači sa strane, koji pokušavaju da interno predstavljaju ovaj svijet onakvim kakav on jeste, nezavisno od njih samih. Za jednog agenta osjećajnost ima nekog svrhovitog značaja samo u onom stupnju u kome je ona povezana sa ostvarenjem agentovih ciljeva, što u suštini znači, sa onim što je bitno za agentov individualni opstanak.
Heylighen ovdje opisuje um predatora. To je začuđujuće blizu upravo onome načinu ponašanja i razmišljanja jednog psihopate što nam je Checkely predstavio u knjizi “The Mask of Sanity”.
(…)
Ovdje smo mogli vidjeti i kako organski portali vide same sebe. Da li su ili ne ove individue koje smo pomenuli stvarno organski portali, to nije ni bitno. Oni mogu biti i ljudi sa individualnom dušom koji još uvijek nisu u stanju da vide iza laži ličnosti. Sve dok se to ne dogodi, ljudi sa individualnom dušom funkcionirat će i vidjet će ovaj svijet i sebe, kao da su i oni sami organski portali. Međutim, jasno je to da je ovakav jedan način “objašnjavanja” svijesti ograničen i da on objašnjava samo onaj oblik svijesti koji se manifestira kod ličnosti – eksternog (ili vanjskog) čovjeka. On može opisati funkcioniranje jednog organskog portala ili vanjskog čovjeka; međutim, on ne može istinski predstaviti stanje svijesti čovjeka-tragaoca koji je otpočeo sa radom na fuziji kako bi pripremio jedno “sjedište” za svoju dušu.
Sada ćemo posvetiti malo pažnje pitanju kreativnosti.
Vidjeli smo da organski portali uče uz pomoć imitacije. Teorija o memesima takođe zagovara da se memesi rasprostiru jednim procesom imitacije. Takođe i da su sva umjetnička djela, knjige, muzika, naučne ideje, svi oblici “stvaranja,” samo jedno obično rasprostiranje memesa. Jedan “stvaratelj” je znači netko tko prikuplja memese i nalazi nove načine njihovog sastavljanja, aranžiranja i re-aranžiranja. Međutim, ništa se nikada stvarno ne “stvara”. To je zbog toga što je centar za kretanje kod organskih portala, nesposoban da crpi energiju iz višeg emocionalnog i višeg intelektualnog centra, jer oni kod njih ne postoje. Njihova kreativnost u obliku “ljubavi” je ograničena u svom funkcioniranju samo na tjelesnu ljubav. Mouravieff piše:
Veoma je važno da zapamtimo da – osim, naravno, kod adamičnog čovjeka, - svako stvorenje koje nastupa u organskom životu na Zemlji, imalo ono samo jedan centar u svojoj psihi, dva ili tri kao što je slučaj kod čovjeka VI-tog dana [organskog portala], ima samo jedan viši centar. Na hilijazmičkom nivou, seksualni centar je analogan višem emocionalnom i višem intelektualnom centru, jer je on po svojoj prirodi i strukturi jedna cjelina, što znači, nedjeljiv.
Osim u slučaju kada je njegova energija uzurpirana od strane ona tri centra ličnosti, seksualni centar u svojoj direktnoj funkciji, koja je tjelesna ljubav, ima jedan cilj koji je jasno definiran riječima: Budi plodan i razmnožavaj se. Drugim riječima, kod jednog zdravog organizma, ovaj centar, slično kao viši emotivni i viši intelektualni centri, ne poznaje ni sumnju, ni oklijevanje, ni tugu, što je skroz suprotno onome što je čest slučaj sa ona tri niža centra.…. (Gnosis, Knjiga III, str. 143.)
Ova specijalna funkcija seksualnog centra kod ljudi sa individualnom dušom pojašnjena je od strane Kasiopejaca:
P: Da li energija kojom se napajaju ljudska bića s dušom, dolazi iz nekog sličnog bazena, koji bi mogao biti označen kao npr. “ljudski duhovni bazen”?
O: Ne – ona dolazi iz tzv. seksualnog centra koji je istovremeno i jedan viši centar kreativne energije. Za vrijeme sna, emocionalni centar koji tada nije blokiran od strane nižeg intelektualnog centra i centra za kretanje, transducira energiju iz seksualnog centra. To je takođe vrijeme kada se viši emocionalni i intelektulani centri mogu odmoriti od "iscrpljenja" do kojeg dolazi prilikom interakcije nižih centara sa onim dosadnim organskim portalima, koje ti niži centri veoma vole. Samo to bi već bilo dovoljno da se uoči jedna razlika. Tada je, takođe, energija seksualnog centra mnogo pristupačnija drugim višim centrima.
P: Odakle taj tzv. “seksualni centar” dobija SVOJU energiju?
O: Seksualni centar je u direktnoj vezi sa 7-mim denzitetom u svojoj “ženskoj” kreativnoj misaonoj formi od - "Tebe, Ja Volim." To je tzv.“Božji izdisaj,” koji oslobađa od konstrikcije. Pulsiranje. Nestabilni gravitacijski valovi.
Istinska kreativnost dolazi uz pomoć veze sa “7-mim denzitetom u svojoj ženskoj stvaralačkoj misaonoj formi – ‘Tebe, Ja Volim’’’ i u konjugaciji sa višim emotivnim i višim intelektualnim centrima. Tako je ljudsko biće sa individualnom dušom u stanju “stvarati” u smislu manifestiranja nečeg novog, uz pomoć svojih misli i svoje veze sa 7-mim denzitetom. To je jedan duboki duhovni akt koji nas direktno veže sa “Stvoriteljem,” odnosno sa – Jednim.
Kada jedan organski portal pokušava da definira ovaj ovaj istinski stvaralački impuls, on obavezno zapada u zonu meme-teorije, odnosno, imitacije. Da pogledamo sada kako Dennett opisuje jedan stvaralački akt:
To je jedan novi način razmišljanja o idejama. To je takođe, a nadam se da ću vam to i pokazati, i jedan lijep način, međutim, perspektiva koju na kraju dobijamo može nas uznemiriti pa i zaprepastiti. Mi to možemo objasniti uz pomoć ovog slogana:
Jedan naučni istraživać je samo jedan način na koji jedna biblioteka stvara drugu biblioteku.
Ne znam u vezi vas, ali ni u kom slučaju me ne privlači teorija u kojoj se moj um može porediti a goveđom balegom u kojoj cvjetaju i rastu larve ideja drugih ljudi, prije nego što pošalju kopije samih sebe u neku informativnu dijasporu. Tom teorijom kao da se pokušava orobiti moj um od važnosti svoje uloge, kako pisca, tako i kritičara. Tko onda, prema toj teoriji, igra glavnu ulogu—mi ili naši memesi?
Naravno, odgovor na ovo pitanje nije nimalo lagan. Mi bi voljeli misliti o sebi kao o stvaraocima ideja, da smo mi ti koji njima vladamo i manipuliramo prema našem nahođenju. Isto tako i da ih prosuđujemo sa jedne nezavisne točke gledišta. Međutim, čak i ako je to jedan naš ideal, svjesni smo da je to veoma rijetko ili nikada jedna realnost, čak kad su u pitanju i najkreativniji umovi. To je i Mocart jednom prilikom, kad je govorio na tu temu, ovako objasnio:
“Kada se lijepo osjećam i kada sam veoma raspoložen, ili kada se vozim ili izađem u šetnju nakon jednog dobrog obroka, ili u noći kad ne mogu spavati, misli navaljuju u moj um toliko lagano kako netko samo poželjeti može. Odakle i kako one stižu? Ja to ne znam i ja nemam nikakve veze s tim. One koje mi se svide, ja zadržim u svojoj glavi i pjevušim ih; tj. bar mi drugi kažu da ja to tako činim.”
Mozart is in good company (Mocart je u dobrom društvu). Rijedak je onaj pisac koji negira da njegovi likovi “sami od sebe ne ožive i onda počnu živjeti svojim životom”; mnogi slikari ne ustežu se priznati kako njihova djela ponekad sama “preuzmu četkicu” i slikaju sama sebe, a i neki pjesnici često ponizno priznaju kako su oni samo sluge ideja koje vrve u njihovoj glavi, ali ne i njihovi vlasnici. Svi mi možemo citirati neke neželjene i nedobrodošle memese koji se stalno motaju u našim glavama.
Hajde da vidimo “odakle bi te kreativne ideje mogle poticati?” Kod jednog eksternog čovjeka, tj. čovjeka sa individualnom dušom koji tek treba započeti sa radom na formiranju jednog magnetnog centra, postoji jedna veza, iako skrivena iza jednog vela, sa njegovim višim centrima. S obzirom na taj veo, ideje/misli koje se uspiju probiti kroz njega, čine se kao da su se “niotkuda pojavile”. One u samoj svojoj suštini mogu biti i istinski kreativni akti, međutim, ličnost toga nije svjesna.
Pojava nekog memesa u umu jednog organskog portala možda se takođe može doživjeti tako kao da se on “niotkuda pojavio,” ali on u ovom slučaju nije morao proći ni kroz kakav veo, s obzirom da kod njega ne postoji nikakav veo kojeg treba “probiti” kao ni viši centri koji te ideje mogu kultivirati. Iz razloga što jedan organski portal kao i čovjek sa individualnom dušom koji još nije započeo sa ezoteričnim radom, raspoznaju iste površinske crte jednog doživljaja – jednog “kreativnog akta” – oni veoma lako mogu previdjeti i njegovu kreativnu komponentu, i tako ga zamjeniti sa jednom najobičnijom propagacijom memesa.
Tako, “kreacija”, naša veza sa “7-mim denzitetom u svojoj ‘femininskoj’ kreativnoj formi ‘Tebe, Ja Volim’’’, reducirana je na jednu najobičniju imitaciju i ispražnjena od svog sadržaja, odnosno, - izražaja ljubavi. Ako svaki stvaralački akt predstavlja jedno izražavanje ljubavi, a svaki akt imitacije to nije, onda možemo jasno vidjeti kako mi trenutno živimo u jednom svijetu bez ljubavi.
Identifikacija Organskih Portala
Nakon što smo došli do spoznaje da na ovoj planeti živi oko 3 milijarde organskih portala, između članova Quantum Future School došlo je i do diskusije na temu “kako ih mi možemo prepoznati?” To nije nimalo lako s obzirom da je njihov primarni talent - oponašanje tj. mimikrija. Kako smo već prethodno vidjeli, oni počinju svoj proces razvoja individualnih duša uz pomoć imitacije. Tako je ta njihova sposobnost imitacije istovremeno postala i jedan integralni dio njihovog karaktera. Da bi napredovali, oni moraju biti veoma dobri u tome.
To implicira da su “najbolji” organski portali oni koji su u stanju najbolje se pretvarati kako imaju dušu.
Međutim, u unutrašnjoj građi jednog organskog portala nedostaju viši centri, tako da oni imaju tri niža centra koji formiraju njihovu ličnost, tj. “Ja” sastavljeno od mnogih malih “Ja,” i “Ja” svog tijela, i jedan seksualni centar koji je odsječen od drugih viših centara. S tim u vezi pogledat ćemo koje nam indikacije daje Mouravieff, kako bi bili u stanju razumijeti važnost jednog proučavanja unutrašnje dinamike kod čovjeka i njene veze sa odvajanjem “žita” od “kukolja”.
Adamični čovjek koji ima jednu nejasnu svjesnost o postojanju svog istinskog ‘Ja’ otkriva da je to ujedno i izvor jednog unutrašnjeg konflikta kojeg on ne može riješiti na jednoj čisto ljudskoj ravnini. Taj konflikt postaje još žešći onog momenta kada on aktivno počne sa radom na ezoteričkom polju. Upravo tada on počinje slabiti i tako postaje žrtva nesigurnosti, sumnje i nepovjerenja u samog sebe, jer put koji vodi k istini uvijek prolazi kroz sumnjičavost i nedoumice. Radeći na ovom poslu, vidjeli smo kako se u mnogim prilikama od adamičnog čovjeka očekuje jedan veliki trud i supernapor kako bi, nakon što je spoznao svoju poziciju u životu, odlučno prešao preko prvog praga i nastavio se dalje penjati stepenicama kako bi dosegao i prešao drugi prag, koji ujedno obećava i njegovo iskupljenje. (Gnosis, Knjiga III, str. 131-132)
Tako, prva indikacija jednog organskog portala je nedostatak jednog “unutrašnjeg konflikta i sumnje koja iz njega proizilazi.” Postoje ljudi koji nikada ne sumnjaju u ono što misle ili u ono što im je rečeno ili u ono u što su izabrali da vjeruju. Bez obzira na sve okolnosti, padove i nezgode ti ljudi nikada ne dovode u pitanje svoje stavove i ponašanje, kao ni sam sistem. Koliko vas je došlo na ovaj website zbog osjećaja jednog unutrašnjeg konflikta i intuitivne sumnje u zvaničnu verziju realnosti u kojoj živimo? Morpheus, jedan od glavnih likova filma The Matrix veoma lijepo je izrazio to ovako: “Ti si ovdje jer ti znaš nešto……”
Kod organskih portala jedna takva vrsta unutrašnjeg konflikta ne postoji. Oni ne reagiraju na one činjenice koje ukazuju na to da u životu ima nešto mnogo više od jedne obične materijalne egzistencije. Međutim, ukoliko je jedan organski portal ipak zaokupljen tom vrstom sumnje, on može imati neku vrstu “unutrašnjeg konflikta” koja je bazirana na ličnosti.
Mouravieff objašnjava to ovako:
Pre-adamični ljudi nisu podložni tim napadima duševne patnje i tim stalnim unutrašnjim konfliktima; ne da oni žive u nekom perfektnom miru, ili da nisu nikad zaokupljeni nekim konfliktom, - daleko od toga – međutim, u većini slučajeva ti njihovi konflikti odigravaju se u unutrašnjosti njihove ličnosti, između različitih grupa malih ‘Ja’ koje uzrokuju te konflikte. Kao rezultat toga, tu se radi o konfliktima tipa jedne obične psihoze, koji se obično rješavaju uz pomoć neke vrste kompromisa.
Oni mnogo žešći konflikti, koji se odigravaju kod pre-adamičnih ljudi, odvijaju se između ‘Ja’ ličnosti i ‘Ja’ tijela. Mi smo to već naširoko diskutirali u drugom dijelu knjige Gnosis, naglašavajući činjenicu da ‘ja’ tijela obično pobjeđuje slabu i stalno promjenljivu ličnost, koja kapitulira bez mnogo borbe kad god se radi o zadovoljenju želuca ili seksualnih apetita.
Opravdanja za to često se traže u parolama tipa “ponašaj se kao i svi ostali,” ili u jednom labirintu paradoksalnih isprika koje predstavljaju jedno obično laganje samog sebe. (Gnosis, Knjiga III, st. 132)
Unutrašnji konflikti kod organskih portala nisu u relaciji sa svijetom u smislu neke fundamentalne uloge njegovog “bivstvovanja” u ovom svijetu. Oni ne mogu biti preokupirani takvim pitanjima s obzirom da ona nastaju na osnovu uticaja istinskog ‘Ja’. Do kontradikcije između jednog organskog portala i njegovog “bivstvovanja” u ovome svijetu ne može doći jer on kompletno i stvarno pripada ovome svijetu i upravo je on taj koji predstavlja odraz njegovog materijalnog aspekta.
Međutim, ljudi sa individualnom dušom su drugačiji, s obzirom da su oni “pali” u ovaj svijet (“ispali” iz “raja”) a istovremeno su zadržali pamćenje iz viših svjetova koje im dolazi preko njihovog istinskog “Ja.” Ta tenzija između tog “podsjetnika” o njegovoj pravoj prirodi koji stiže od istinskog “Ja” i njegove srozane ličnosti je ono što stvara jedan potencijal za rad na ezoteričnom polju i što stvara jedno pogodno tlo za zagrijavanje retorte, kada ovo dvoje stupe u sukob. [Upravo taj konflikt je opisan u raznim alkemičarskim tekstovima, kao i u pričama o iskušenjima na koje nailaze vitezovi koji se nalaze u potrazi za “Svetim Gralom”.]
Međutim, taj unutrašnji konflikt adamičnog čovjeka, koji često započinje sa radom na ezoteričnom polju tek kada dostigne poslednji stupanj moralnog bankrotstva, ne može se razriješiti bilo kakvim kompromisom, s obzirom da u svijesti istinskog ‘Ja’ od koje on i prima taj poziv, ne postoji mjesto za jednu takvu soluciju. On ima u sebi jedno ustrojstvo koje se sastoji od cijele njegove ličnosti, zajedno sa ‘Ja’ tijela, kome u mnogim slučajevima seksualni centar direktno ili indirektno nalaže šta da radi i koji često bježi od glasa svijesti tj. svog istinskog ‘Ja’. On se tada nalazi pred izborom ili da posluša svoje istinsko ‘Ja’ i tako trijumfira nad samim sobom, ili da pobjegne iz te nevidljive Bitke u jednu smirujuću i moćnu iluziju koja mu se nudi od strane života laganja samog sebe.
U svakom slučaju, ukoliko on trijumfira nad samim sobom, a to je ono što omogućuje adamičnom čovjeku da razriješi trenutni konflikt unutar samog sebe, to će zasigurno izmijeniti i njegov odnos prema vanjskom životu. U globalu govoreći, rezultat toga bit će jedan konflikt sa onima koji su mu najbliži, ukoliko ga oni, korak po korak, ne prate u njegovoj ezoteričkoj evoluciji, što je veoma rijetko.
To ne mora značiti da mu njegovi dragi i bližnji žele neko zlo; naprotiv, u svakom slučaju, skoro uvijek je njegovo osobno dobro ono što oni imaju na pameti: taj konflikt se jednostavno rađa iz toga što oni imaju drugačiji koncept onoga što je stvarno a šta nije. Ako su oni koji se nalaze oko individue, koja je u pitanju, pre-adamični ljudi, oni se nikada neće složiti s njom, jer oni nisu u stanju shvatiti prirodu cilja kojemu ona teži. Oni će automatski postati instrumenti Općeg Zakona, koji osigurava da oni koji se nađu izvan linije zakona odmah budu vraćeni pod njegovu kapu. To je i razlog zašto ‘će čovjekovi neprijatelji biti oni iz njegovog vlastitog domaćinstva.’ (Ibid.)
Mouravieff ovdje opisuje situaciju u koju dolazi Tragalac, ali samo nagovještava aktivnosti Kontrolnog Sistema pominjući “Opći Zakon” ili “A” uticaje. U gore navedenoj seansi Kasiopejci kažu: “Kontrolni Sistem će se truditi ubaciti čak još više ‘jedinki’ u život takve osobe.” Takođe, vidjeli smo kako je prirodna uloga organskih portala uzurpirana od strane OPS entiteta iz 4D. To implicira da će se tu najviše koristiti problemi koji proizlaze iz različitih koncepcija onoga što je stvarno a što ne, te da će oni bivati preuveličavani do najveće moguće mjere, svjesnim aktivnostima Kontrolora, dok se oni trude nahraniti i spriječiti Tragaoca u njegovom kretanju putem.
Pre-adamični čovjek ne može biti podložan unutrašnjim ili kućnim konfliktima ovakve vrste. On rijetko kada prima “B” uticaje. Čak ako on i ima neki neodređeni osjećaj o njihovom postojanju, oni za njega predstavljaju samo jedan kuriozitet i nemaju nikakvu moć da mu zadaju brige kojima će on prokupirati svoju psihu. Za njega, seksualni centar je taj koji je vrhovni vladar, bilo u svom direktnom obliku djelovanja u formi tjelesne ljubavi, ili indirektnom, ‘psihološki’, tj. akcijom njegove psihe kojoj se njegova ličnost podaje. Kao i kod adamičnog čovjeka, njegova ličnost sadrži tri donja centra, ali to je i sve. Podjednako nedovoljno razvijena i neuravnotežena, ali zaštićena od nevolja koje stižu kao rezultat provokacija od strane “B” uticaja, takva ličnost živi i poslušno se ponaša prema komandama seksualnog centra. Ne postoji ništa u njemu što mu se može suprostaviti, što je poznato u modernom jeziku i kao temperament.
U areni ‘vanjskog života’ u ljudskom društvu, gdje dominiraju ‘A’ uticaji, ispostavlja se da je adamični čovjek koji je prešao prvi prag slabiji nego njegov pre-adamički suparnik…; a što je veća njegova snaga koju on stiče za vrijeme svog napredovanja na stepeništu, utoliko je veća njegova slabost kod susreta sa (‘normalnim’) životom. (Gnosis, Book III pp. 132-133)
Ovaj posljednji komentar nam daje neke naznake. Pre-adamično biće je u svojoj prirodnoj okolini na način na koji jedno adamično biće nije. Ovaj svijet sa svojim “A” uticajima je vrlo privlačan. Aktivnost seksualnog centra traži gratifikaciju u ovom svijetu koji je sve više i više seksualno naelektriziran uz pomoć medija i otvorenog izlaganja seksualnog imidža. “Ja” tijela, pod upravom svoja tri centra, može ekzistirati sasvim sretno na nivou bazične životinjske egzistencije, međutim, razvijanjem istinskog “Ja” u jednom procesu istovremenog aktiviranja viših centara, ono to nije u stanju. I u svemu tome, čovjek bez individualne duše se ne osjeća nimalo nelagodno, osim u slučaju da je zahvaćen procesom ispiranja mozga od strane crkve, itd. koji je namjenjen za kontrolu ljudskih bića sa individualnom dušom. Ovdje smo vidjeli takođe da jedan organski portal neće reagirati na “B uticaje” (koji su dokaz postojanja jednog višeg spiritualnog realiteta) ukoliko se sretne s njima u svom svakodnevnom životu nego će radije pokušati da ih odbaci što je moguće brže.
Pitanje raspoznavanja organskih portala dovelo je do jedne šire diskusije između članova Quantum Future School.
J: Ok, ali sigurno bi tu bilo mnogo više dokaza o tome u našoj interakciji sa ljudima, hoću reći, pa njih ima 3 milijarde!
L: Postoji mnogo dokaza. Međutim, mi smo programirani od strane ovog sistema kao i organskih portala, da ih ne vidimo ili da ih pogrešno tumačimo ili jednostavno, da odbijemo vjerovati u objektivne činjenice.
Gledajući malo šire, činjenica je i to da nas oni nadvladavaju u našoj interakciji s njima. Dovoljno je samo pogledati u kakvom se stanju nalazi ovaj svijet upravo sada. Oni su ti koji vode cijeli ovaj show program.
I zbog toga što se oni ponašaju i djeluju kao “portali” za manipulaciju od strane OPS entiteta iz 4D – ono što sada vidimo u ovom našem svijetu, to je upravo ono što 4D OPS i žele.
I opet, moramo se podsjetiti na ono što su nam Kasiopejci rekli: najbolji od njih su TOLIKO dobri da ih je praktično nemoguće prepoznati. A to je upravo ono što mi sada pokušavamo ovdje da formuliramo: kako ih prepoznati??? Kako da prestanemo “igrati u istom kolu” s njima, da bi mogli sačuvati dovoljno energije za razvitak naše svjesnosti, tako da budemo u stanju da bolje VIDIMO ono što je nevidljivo; i da možemo biti kolinearni sa onima koji vide...tako da i naše frekvencije mogu uzajamno i recipročno komutirati tako da bude dovoljno “kvasca” da napuni cijelu “posudu” u momentu “rascjepa univerzuma,” što će onda usmjeriti našu putanju prema 4D OPD realnosti.
Ili se to bar tako čini.
H: Saznali smo da je “najbolje” organske portale vrlo, vrlo teško prepoznati, čak i nakon jednog dužeg proučavanja. Uzimajući ovo u obzir, to bi značilo da u socijalnim krugovima u kojima se većina nas kreće prevladavaju oni od njih koji su “bolji”. Ja pretpostavljam da su ljudi koji se nalaze u ovoj grupi prilično dobro obrazovani, da imaju pristup internetu, da redovno čitaju (upravo to nas danas razdvaja od većine drugih ljudi) a čitamo i stvari koje su mnogo sadržajnije od bilo koje novele tipa Danielle Steele. Mi vjerovatno takođe ne provodimo mnogo vremena sa ljudima koji žive ispred televizora. Tako, ukoliko se ljudi koji su oko nas isto tako ponašaju, mi onda mislimo da su i oni “slični nama."
Međutim, što ako uzmemo u obzir da su ljudi kao što su Dawkins i Sagan mogući organski portali? Šta bi to u njihovom svakodnevnom životu ukazivalo na to da su oni organski portali? Oni su oženjeni, imaju svoje porodice, žive živote koji predstavljaju jedan “model” za naše društvo. Da li upravo u tome nalazimo i jedan nagovještaj? Naši “životni modeli” su navjerovatnije krojeni po uzorku baziranom na “perfektom” životu jednog organskog portala. Tako kada radimo usporedbe, mi uspoređujemo organske portale sa modelima organskih portala. Naravno, ovako nešto je teško za vidjeti! Mi smo ugradili u sebe ovu bezdušnu organo-portalsku egzistenciju kao jednu “normu” kako se treba ponašati.
Možda su ljudi sa dušom ti koje je puno lakše vidjeti? Oni su ti koji se pokušavaju izdvojiti iz svega ovoga.
L: Da, upravo tako! Upravo sam opet čitala Cleckley-a pokušavajući shvatiti zašto on nikako nije mogao razumjeti o čemu se radi...on je koristio psihijatrijske modele i na osnovu njih pokušavao utvrditi šta je to “pogrešno” kod psihopata...a ti modeli su u svojoj suštini pogrešni – jer su ih radili organski portali!
Nikakvo čudo što je jadni Checkley ludio pokušavajući otkriti o čemu se tu radi. Prema svakom psihijatrijskom modelu – psihopate su najtrezvenije individue. Prema njima, ljudi koji su paranoidni – čak i ako je sve ostalo u njihovom životu u redu – moraju patiti od jedne teške psihoze – čak i ako su stvari kojih se oni boje stvarno moguće, a ne apsurdne, pa čak i objašnjive na jedan logičan način.
Vidite koliko mudro je cijeli ovaj sistem uspostavljen?
Sve je postavljeno tako, da se uspostavlja kao neopoziva činjenica, da se bilo tko, ko sugerira mogućnost postojanja jedne “dublje” realnosti, automatski smatra ludim – ili pripadnikom nekog kulta – osobom koja pati od psihoze, halucinacija itd.
Međutim, ti organski portali, tj. oni koji nisu defektni tako da se njihove mašine ne ponašaju u psihopatskom smislu, - u svojoj čvrstoj rješenosti da u ISTINSKU stvarnost može spadati samo ono što čovjek može izmjeriti i izvagati, istovremeno su i arbitri naše egzistencije.
Šta su Kasiopejci rekli? OPS obožavaju fizički univerzum. Kod jedne takve orjentacije, sve ono što je bitno, to je – materija.
I naravno, to poklonstvo materiji im ujedno i omogućava da oni na kraju i postanu ono što obožavaju...primarna materija.
J: Tako, imamo 3 milijarde organskih portala koji su bazično slični psihopatama, nemaju u sebi istinska osjećanja, intuiciju, niti su u stanju “čitati između redova,” nemaju u sebi jedan duhovni aspekt bića ali su jednostavno veoma dobri u oponašanju, odnosno, pretvaranju da posjeduju te kvalitete i u svakom slučaju, s obzirom da nemaju one karakteristike koje su specifične za psihopate, nama je skoro nemoguće prepoznati ih?!
L: Čini se da je tako.
Mi smo neke od njih proučavali dok još nisu stigli dobro pričvrstiti svoju “masku trezvenosti” (Mask of Sanity – Checkley). Svoje interakcije s njima opisali smo u Adventures Series i drugdje, što nas je i probudilo na jedan gadan način. Nakon određenog perioda primjetili smo da se tu nalazi nešto mnogo dublje nego što je to samo jedno najobičnije laganje u lice, krađa i opća duhovna korupcija koja se odvija na New-Age području.
S obzirom da u našoj školi (QFS – prim. prev.) imamo i nekoliko kliničkih psihologa, proveli smo mnogo vremena u raznim diskusijama o mogućoj dinamici koja se tu odvija, što nas je na kraju navelo na pomisao u vezi psihopatije. Naravno, ono što smo imali na raspolaganju bili su Hare-ovi radovi na temu psihopata u zatvorima. Međutim, sve je to bilo nepotpuno. Ono povremeno laganje krakteristično za njih, kojeg se oni nikada ne stide čak i kada su direktno uhvaćeni u laži, to je bila jedna od stvari koju smo tamo našli. Onda, ona kompletna “izrada” njihove verzije realnosti, takođe. Takođe je bilo evidentno da kod njih ne postoji nakava empatija - oni mogu proklamirati velike riječi u vezi toga kako se trude pomagati djeci ili o nekim svojim drugim “filantropskim aktivnostima” i pružanju dobročinstava, a onda se iznenada okrenuti i upustiti se u zavjereničke aktivnosti protiv nas.
Prema ljudima koji odbiju biti njihove žrtve, oni se ponašaju furiozno kao životinjski predatori kojima je ručak upravo pobjegao sa tanjura.
(…)
Onda smo se prebacili na drugo područje istraživanja: Cleckley. I on, stvarno, govori o onima koji nikada ne prelaze “preko linije” u društvenim pojmovima. Oni su veoma uspješni doktori, advokati, pa čak i psihijatri...
Ono na što sada sumnjamo je da tu postoji i jedan još skriveniji "sloj crvenog luka”: efikasni i spretni Organski Portali sa jednom PERFEKTNOM Maskom Trezvenosti.
Ako prihvatimo kao istinito ono što Mouravieff tvrdi, da organski portali imaju mogućnost da napreduju u svojoj vlastitoj evoluciji u sljedećem ciklusu, te da pređu iz pre-adamičnog u adamičnog čovjeka, i ako uzmemo u obzir da se ovaj sadašnji ciklus primiče svom kraju, onda postoji i sljedeća mogućnost. Mi živimo u jednom periodu kada je određeni broj organskih portala dostigao stupanj imitacije čovjeka sa dušom u tolikoj mjeri da su postali toliko realistični, i toliko razvijeni, da se oni mogu vratiti ovamo jedino kao adamična bića. Oni ne mogu nastaviti sa svojim daljnjim razvojem u okviru tijela koje sada imaju.
Ovo tjera Tragaoca da razvije svoje sposobnosti razlučivanja i da ih stalno rafinira kako bi bolje “vidio” i one najfinije oblike manipulacije koja se dešava oko nas i kojoj smo mi izloženi. To će zagrijati “retortu” na jednu visoku temeraturu, što će na kraju stvoriti uslove i za ostvarenje slobode.
Rezime
Sada ćemo pokušati povezati sve konce i isplesti jedan goblen koji će nam ilustrirati našu trenutnu situaciju.
Kad smo “posegnuli rukom za zlatom,” tj. kad smo se odlučili da esperimentiramo sa materijalnim oblikom kreacije, naša ‘jedinka svijesti’ se odvojila od svog ‘božanskog stanja’ tj. jednog oblika 3D OPD egzistencije u jednoj vrsti “polu”- 4D ravnini postojanja, koja je bila u harmoniji sa 4D OPD, i tako se obreli u OPS svijetu 3-ćeg denziteta, koji je već bio nastanjen jednom antropoidnom rasom koja je služila kao organski portal, odnosno, most koji povezuje 2-gi Denzitet sa 3-ćim Denzitetom. Nakon tog “pada”, i gubitka svjesnosti svoje veze sa višim centrima, rasa ljudi sa individualnom dušom nije se više ni počemu, izvana gledajući, mogla razlikovati od antropoidne rase. Oni su se razlikovali samo u posjedovanju jednog potencijala za svoje ponovno vezivanje sa višim centrima uz pomoć razvitka tzv. magnetnog centra. DNA koja je nekada bila u stanju da “ugnjezdi” te više centre, u međuvremenu je “spaljena” – iskopčana i raspršena po ćelijskoj unutrašnjosti. Međutim, mogućnost da se ona ponovo povrati nazad, još uvijek je ostala.
Ovaj OPS svijet 3-ćeg denziteta u kome se Adamični čovjek “probudio” nije bio njegova prirodna životna okolina. Ovo je jedan svijet koji pripada antropoidima, ljudskim lutkama, mrtvima koji misle da su živi, svijet organskih portala, svijet materijalnog i materijalističkih objašnjenja egzistencije. Ovo je farma kontrolirana od strane OPS entiteta iz 4D, sa koje oni sebi osiguravaju hranu. Ovo je svijet tri niža centra i seksualnog centra, koji je ograničen na samo jednu ulogu prokreacije kroz tjelesnu ljubav. Ovo je svijet organiziran na bazi gladi, seksa i straha.
Jedna rasa ljudi sa individualnom dušom, obrela se u ovom svijetu i postala dio njega seksualno/genetski se križajući sa nativnom rasom sve dok se genetski fond nije potpuno izmješao. Sada su ove dvije rase toliko izmješane da se pripadnici obje rase mogu naći i u sklopu jedne te iste porodice.
I uz sve to, ti modeli koje su nas učili ili natjerali da ih prihvatimo kao svoje, bazirani su na svojstvima organskih portala, “prirodnih” stanovnika ove oblasti postojanja. Tako su i ta materijalistička objašnjenja jedna ‘norma’. Unutrašnji život organskog portala, odsječen od viših centara, je jedna ‘norma’. Zar nas onda treba čuditi to što živimo u jednom svijetu koji je sve više i više “mehaničke” prirode, koji se odnosi prema ljudima kao prema ‘jedinkama’, gdje je “kreativnost” samo jedna replikacija postojećih ideja na produktivnoj traci, gdje su “franšize” i patentiranja veoma bitna stvar u ekonomskom svijetu, gdje je demokracija povremeno ispunjavanje upitnika sa dvije ili više mogućnosti izmedu koji čovjek može birati a ne neko kreativno učešće individua u organizaciji njihovog života, gdje se ljudi koji “vide” druga bića i svjetove proglašavaju mentalnim bolesnicima i zatvaraju u psihijatrijske ustanove, gdje se kultura sastoji od bezbrojnih kopija jednog te istog proizvoda sa sitnim izmjenama kako bi se prevarilo potrošača u smislu da se tu radi o nečemu “novom” i “revolucionarnom”. I tako dalje, i tako dalje…
I sve je tako organizirano kako bi VAS spriječilo u tome da napredujete, da bi VAS zbunilo, da bi se VI brinuli za vašeg muža, ženu, djecu ili prijatelje koji su izvan vaših mogućnosti za “spašavanje” zato što se njih ne može “spasiti” – oni su u svojoj osnovi drugačiji od vas, oni ne posjeduju DNA koja im može omogućiti da “ugnjezde” dušu i tako budu u stanju da razumiju mogućnost postojanja jednog višeg oblika života. Što je još gore, oni vam crpe vašu vitalnu energiju i tako vam ne dozvoljavaju da dođete u priliku da razvijete vaš magnetni centar, dok ta energija koju vam oni crpe na kraju završava u OPS realitetu 4-tog denziteta. Ona je ta koja hrani i održava ovu Matricu. U ovim interakcijama vi niste ništa drugo do jedna baterija, dok organski portali služe kao “kablovi” koji izvlače energiju iz vas i sprovode je u 4D.
Vama je ta energija potrebna za vaš napredak. Ona je vaša i vaše je pravo da je zadržite za sebe. Međutim, da bi to ostvarili, vi morate prestati sa svojim “plesom smrti” sa Organskim Portalima u svom životu.
Laura je naglasila važnost svega ovoga u jednoj svojoj poruci članovima Quantum Future School.
Q: Na osnovu ovoga što je rečeno, čini mi se da je mnogo lakše naučiti prepoznati “ljude sa dušom” nego pokušavati sa otkrivanjem organskih portala. Naravno, sve to nadalje komplicira i činjenica da takođe postoje i ljudi koji imaju (‘negativni’) OPS naboj duše i koji su takođe kandidati da kao takvi pređu u 4D, isto tako i da kandidati za 4D OPD opciju često mogu uraditi nešto što bi se moglo protumačiti kao OPS.
L: Da. Mi možemo pretpostaviti da su ljudi sa dušom ti koji na neki način “pate”. Neki od njih, koji najviše pate, mogu u jednom momentu jednostavno ‘početi i da vrište,’ kao da su ‘poludili’, a sve samo zbog toga što se ne mogu prilagoditi svoj toj praznini 3D OPS života.
Međutim, naravno mnogi od njih imaju dosta jak nagon za opstanak, stvaranje i razvoj, tako da nauče kako “igrati igru” i “činiti prave stvari.” U takvim slučajevima oni žive svoj život u jednom tihom očajanju.
A mogu biti i programirani u svemu tome od malih nogu, tako da se snaga njihove duše kanalizira u njihov “sistem vjerovanja,” pa je tako onda energija njihove duše ono što hrani i održava Matricu. U svari, ja mislim da je to ono što se normalno i dešava, čak i svrha cijele te stvari.
Q: Hmmm...zašto mi uopšte treba identificiramo organske portale?
L: Upravo zato što kad “plešemo u istom kolu” s njima, ili na neki drugi način ulazimo u neku interakciju s njima, oni crpe energiju iz nas i tako nam ne dozvoljavaju da ostvarimo potrebnu frekvenciju za izlaz iz matrice. AKO – a to je jedno veliko – AKO, bi mi mogli da ulazimo u interakciju a da oni pri tome ne crpe našu energiju – onda je to sasvim u redu.
Međutim, mi se ne možemo tako ponašati sve dok nismo u stanju stvarno da VIDIMO - a mi nećemo biti u stanju stvarno da VIDIMO, sve dok ne ostvarimo potrebnu energiju za tako nešto…a mi ne možemo ostvariti tu potrebnu energiju sve dok istovremeno plešemo u istom kolu sa organskim portalima, tako da je to jedno “kolo”, nešto kao jedan ‘začarani krug’ iz kojeg se teško izlazi.
Čovjek ih ne može vidjeti sve dok se ne prestane družiti s njima. A ne može se prestati družiti s njima ukoliko ih ne vidi.
Tako, čovjek treba sam otkriti određene elemente tog programa - pa onda malo da “eksperimentira” sa tim i gleda kakve će biti “reakcije” u Matrici – a onda on mora bazirati svoj izbor na nedvosmislenim nalazima.
Kad čovjek donese ispravnu odluku, to će mu uštedjeti dovoljno energije da bude u stanju da vidi da je njegova odluka bila ispravna!
Q: Možda je u svemu ovome za nas trenutno bolje da usredsredimo našu pažnju na razlikovanje “A” i “B” uticaja.
L: U jednom istinskom i veoma važnom smislu, određivanje istinske prirode naših veza sa drugima ujedno i JEST taj proces razlikovanja “A” uticaja od “B” uticaja. To je i najvažniji posao kojeg treba napraviti. Mi ne možemo postići NIŠTA drugo, prije nego što to učinimo. Čovjek ne može “služiti dva gospodara”.
Q: Umjesto da pokušavamo da etiketiramo ljude u smislu organskih portala, možda je bolje da obratimo pažnju na sebe same i sagledamo koliko energije gubimo u bilo kojoj našoj interakciji s drugima. Mislim da je to ono što se može učiniti. I to je jedno krunsko razlučivanje koje se može ostvariti.
L: Zaista jest. I kada spoznamo da gubimo energiju u interakciji s nekom određenom osobom… onda ćemo se naći u jednoj veoma teškoj situaciji, pogotovo ako ta osoba nije prekomjerno “defektna” da tako kažemo. To može biti i neka osoba tipa jednog “vjernog pseta” kojeg je često lijepo imati u svojoj blizini, međutim, uz sve to i zahtjevna i zamorna.
Na primjer: ako se nalazimo u nekoj vezi u kojoj ponekad osjećamo potrebu da “malo pobjegnemo kako bi došli sebi” ili tako nešto, dok u svakom drugom aspektu sve manje više normalno funkcionira, onda smo možda na neki način u vezi sa jednim organskim portalom koji nam na jedan veoma suptilan način crpi energiju.
Tako to može potrajati i par godina dok ne primjetimo da nismo napravili nikakav pomak prema naprijed u duhovnom smislu, mada smo uspjeli razviti određeni mehanizam povremenih “bijegova” i drugih stvari koje potpomažu održavanje te naše veze.
Mi smo sasvim zadovoljni time što radimo na svom odlasku sa 3D OPS planete Zemlje, te tako i da je ostavimo njenim prirodnim stanovnicima. Mora da je njima takođe isto teško kao i nama, živjeti zajedno jedni pored drugih sa toliko dijametralno suprotnim točkama gledišta u vezi toga kako ovaj univerzum radi i u kojem pravcu se treba kretati.
Mi im želimo sve najbolje u idućem ciklusu.