Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish


10. dio

Prijevod: vjetar


Tad slijepima o?i bit ?e otvorene
a uši gluhih od?epljene.

Izaija



Što je Ted više razmišljao o Mayinom psi-testu s foto albumom, to žeš?e je odbacivao ideju da posjeduje neke posebne sposobnosti. Dio takove njegove reakcije bila je ?ista tvrdoglavost. A tako?er se nije htio razlikovati od drugih ljudi. Htio je biti normalan de?ko, malo se zabaviti, raditi dobar posao, i uživati u svom životu, to je sve. Ali drugi dio njegovog uma odbacio je misli o vidovnja?koj sposobnosti jer ga je plašila, a on nije razumio zašto.

Kada je Ted pokušao potpuno zatrti svaku pomisao o tome iz svoje glave, shvatio je da to nije u stanju, te odlu?i o tome razgovarati sa svojim prijateljima i ?uti njihova mišljenja. Ali ?ak i samo za?injanje teme pokazalo se teškim, obzirom da nitko drugi nije nikada govorio o ?udnim stvarima. Jedne ve?eri, dok se s nekolicinom drugih zaposlenika opuštao u sobi za odmor, Ted je iskoristio priliku i upitao: "Što vi svi mislite o psi-sposobnostima? "

Leanne, Bert, i još jedan konobar, Sydney, reagirali su s iznena?enjem.

"Misliš, ?itanje misli i takve stvari?" Leanne se smijala. "Ti ne vjeruješ u to, zar ne Tede?"

"Pa, ne", izmotavao se ", ne stvarno. Ali ta moja prijateljica, Maya, ona mi je neki dan rekla da sam vidovit. I ja jednostavno ne znam što bih mislio. "

"Što ju je navelo na pomisao da si vidovit?" Bert je pitao. "Testirala me," Ted mu odgovori.

Kad su ga drugi pritisnuli da objasni, on im je opisao doga?aj s foto albumom. "Rekao sam joj što sam mislio o svakoj od osoba na slikama", zaklju?io je,"i Maya je rekla da sam bio u pravu. Mislite li i vi da bi to zaista moglo imati neke veze sa tim psi-stvarima? "

"Zašto ne bismo napraviti naš vlastiti mali test?" Sydney ponudi. On je bio konobar poput Teda, ali je u Sun Valleyu radio samo ljetne sezone. Ostatak godine Sydney je bio instruktor na kole?u negdje na isto?noj obali, i Ted ga je smatrao vjerojatno najpametnijim, a svakako najobrazovanijim od svih zaposlenika, tako da ga je potpuno iznena?en znatiželjno slušao dok je ovaj objašnjavao koju vrst testa ima na umu.

"Ti misliš da bi mogli probati neki eksperiment kojim bi dokazali kako nemam nikakve posebne mo?i? " upitao je. Htio je diskreditirati Mayin test i sebe osloboditi nelagode koju mu je izazivao.

"Tko zna?" protuargumentirao je Sydney. "Možda ?e se dokazati da ih imaš. Neki ljudi zaista posjeduju psi-sposobnosti, sposobni su ?initi stvari za koje zdrav razum kaže da ne bi trebali. Ali ja mislim da je to prili?no rijedak dar Tede, i osobno sumnjam da ga ti ili bilo tko od nas ovdje posjeduje. Želiš li svejedno pokušati? "

"Naravno," Ted se složi. Ukoliko to bude dobar test, on ga ne?e uspjeti pro?i i time ?e stati na kraj Mayinoj pri?i. On i svi drugi bi otkrili da je samo obi?an de?ko.

"Dobro," Sydney je zapo?eo, „evo što nam je ?initi. Izabrati ?u odre?eni broj predmeta, a ti pokušaj pogoditi koji su. Izabrati ?u pet stvari, jednu po jednu, u redu?" Mahne Tedu da se udalji, a Leanne i Bertu da se skupe oko njega kako bi svjedo?ili procesu.

"Ti idi na drugi kraj sobe i okreni se ", nastavio je. "Dajem ti tri pokušaja za svaki predmet, i ako pogodiš samo tri od njih, od devet pokušaja, rekao bih da je to uspješnost ve?a od prosje?ne. Ako budeš tako uspješan, priznat ?u da možda posjeduješ neke abnormalne sposobnosti. "

Ostali su se smijali i šalili dok je Ted prelazio sobu, i on se smijao zajedno s njima. Nije bilo nikakve šanse da pogodi predmete, bio je siguran, i svi bi se mogli dobro zabaviti na ra?un njegovog neuspjeha. Nakratko se okrenuo prema zidu dok je Sydney izabirao prvi predmet, a zatim su ga pozvali da se okrene prema njima.

"Drži o?i zatvorene," usmjeravao ga je Sydney. "Stavi ruku u visinu ?ela i pokušaj u potpunosti o?istiti svoj um. Isklju?i sve misli Tede i koncentriraj se. Imam nešto u ruci. Koncentriraj se na dobivanje slike o tome. Kada ti nešto padne na pamet, recite nam što misliš da bi mogao biti taj predmet. "

Dostojanstvo mladog ?ovjeka ponekad je nespretne i krhke prirode, i Ted se vrlo glupavo osje?ao dok je rukom dramati?no pokrivao o?i, no pokorio se Sydney-evim uputama.

"Reci nam, Veliki Swami!" Bert se našalio, i svi su se nasmijali, a posebno Ted.

"Ignoriraj njih", re?e Sydney, "i samo se usredoto?iti na dobivanje slike."

Ted je ?vrsto zažmirio i pokušao o?istiti glavu od svih misli. Trenutak potom re?e: "Dakle, to je dugo i žuto. Ne previše veliko." Zaustavio se i potom neodlu?no nastavio. "Mislim, mislim, da je olovka?"

Otvorio je o?i i pogledao u Sydney-evu ispruženu ruku. U njoj se nalazila žuta olovka. Od iznena?enje su mu skoro o?i ispale, a onda se namrštio.

"Hej, ovo je stvarno zabavno!" nasmijao se osje?aju?i navalu uzbu?enja. U želucu mu se zgr?ilo onako kako bi mu se to svaki put dogodilo za vrijeme vožnje na „toboganu smrti“ (eng.- roller coaster) u trenutku stizanja na vrh prve vrtoglavo brze poniru?e nizbrdice. Mogao je osjetiti boju i toplinu koje su mu preplavljvale lice.

"Nije loše", rekao je Bert.

"Je," ponovi Leanne, "ti si velik poga?a?. Iznajmljuješ li se za privatne zabave? "

Ted se opet nasmijao i okrenuo lice zidu ?ekaju?i drugi izazov. Njemu iza le?a, Leanne i Bert prekopavali su okolo u potrazi za nekim predmetom. Leanne je pronašla zihericu i predala ju Sydneyu.

"Okreni se Tede," Sydney je rekao, "i usredoto?iti na sliku drugog predmeta."

Ted je rukom pritisnuo ?elo i opet o?istio glavu od misli. Uskoro, još jedna slika se po?e pojavljvati, ali ne toliko jasno poput olovke. Još se ja?e skoncentrirao i napipavaju?i po?eo iznositi opis. Leanne, Sydney i Bert sjedoše bliže.

"To je sivo", zapo?e. "Ne, ne sivo, srebrno. Sjajno srebrno, mislim. Nov?i?? Ne, ne nov?i?. Spajalica? To je veli?ine spajalice. Znate, poput ziherice. "

Ted otvori o?i. Dok je uru?ivao zihericu, Sydney mu glavom ponizno oda priznanje. Ovaj put nije bilo toliko smijeha kao prije. Bert je samo buljio u njega razjapljenih usta.

Ted je sve manje i manje uživao u svom malom testu. Navala uzbu?enja koju je osjetio kad je identificirao olovku sada je bila navala ne?eg mnogo manje ugodnog. To nije bio na?in na koji se test trebao odvijati.

"Dva pokušaja, i dva to?na odgovora," Sydney je kona?no rekao razbijaju?i tišinu. 'To je prili?no zapanjuju?e Tede. " Promatrao je mladi?a pred sobom kao da skenira znakove ne?ega što je prije previdjeo. Njegova intenzivna pozornost natjerala je Teda da se poželi meškoljiti.

"Je, ovo je zabavno," Ted je slagao, svo njegovo oduševljenje je splasnulo. "Ali to je vjerojatno samo po?etni?ka sre?a. Imao sam sre?e. "

"Dopusti da ja odaberem tre?i predmet", rekao je Bert. Izgledalo je kao da sumnja da je obmanjen. Možda su Sydney, Leanne i Ted sve to zajedno zakuhali, zapitao se, te ga pokušali povu?i za nos.

"Okreni se Tede," naredio je ", i vidi da li možeš pogoditi ovaj."

Bert je napravio svoj izbor, a kada je odabrani predmet bio sigurno sakriven u Sydneyoj ruci, on dopusti Tedu da se okrene.

O?iju ?vrsto zatvorenih u koncentraciji, Ted se, u potrazi za slikom, usredoto?io na svoje unutarnje vi?enje. Gotovo odmah je vidio nešto.

"?ekaj malo, sad," rekao je, "Osje?am da je to nešto okruglo i malo." Prstima je opisao kružnicu pokazuju?i im veli?inu. "Otprilike kao kovanica. Da li je to kovanica? Ne, ne, nije novac, mislim da nije jer to je nešto oštro ili nazubljeno po rubu. Poput ?epa za bocu. ?ep od Coca-Cole! " Slika u Tedovu umu bila kristalno jasna.

Kad je Sydney otvorio šaku u kojoj je zabljesnuo ?ep za bocu, nitko u prostoriji nije izustio ni rije?. Nitko nije disao. Ted se jedva mogao micati, a kad se napokon pokrenuo, mislio je da ?e se onesvijestiti. U želucu mu se gr?ilo, a u glavi vrtjelo. Okrenuo se bez glasa i napustivši servisni prostor uputio u toalet za osoblje gdje naglo povrati. Pola sata kasnije, kad je napokon bio sposoban vratiti se na posao, ne bi više ni spomena o nastavku testa s ?etvrtim i petim predmetom.

U stvari, nitko više nikad nije spomenuo test osim Teda kada ga je opisivao Mayi. Sastali su se u brdima nekoliko dana kasnije, i Ted joj je ispri?ao o profesorovom ispitu s olovkom, zihericom i ?epom. O povra?anju joj, doduše, nije pri?ao.

Maya gotovo da nije ni reagirala, što iznenadi Teda. On je mislio da ?e sigurno di?i galamu i kazati: "Što sam ti rekla", ali umjesto toga ona se samo nasmješila i kimnula glavom.

"Što ti misliš o tome?" forsirao je. "Ne misliš da je to prili?no ?udno?"

"Ja sam to ve? znala," rekla je tiho uzimaju?i mu ruku.

Gledaju?i u njezine o?i, Ted još jednom pomisli koliko je tajanstvena ta lijepa žena, koliko se starijom doimlje, starijom, u nekim pogledima, nego itko drugi koga je znao. Postojao je neki bezvremenski, trajni smiraj u vezi nje. Uvijek je bila fokusirana na njega i njihove razgovore, a opet izgledala je s ljubavlju odvojena od svega. I dalje su se u?estalo nalazili tijekom ljeta, no Ted je postao svjestan lagane promjene u njihovom odnosu. ?inilo se da je nakon testa s foto-albumom, Mayina usredoto?enost na njega popustila. To je izgledalo kao da je naporno radila na izvršenju zadatka, a sada kad ga je ispunila, mogla je popustiti malo. Ted i Maya postali su više fizi?ki, a sve manje mentalni jedno s drugim. Ponekad bi se držali za ruke, ili ruku pod ruku šetali prekrasnim prirodnim stazama, povremeno se ljube?i, opušteni u društvu onog drugog. Ted ju je volio, shvatio je, ali je isto tako bio svjestan da to nije ona vrsta strastvene ljubavi koju je osje?ao za Jill.

S Mayom, Ted je mogao biti ono što jest i osje?ati se prihva?eno.

Volio je biti s njom, a najviše od svega volio je na?in na koji je pomicala granice njegova znanja. Otvorila mu je um za svjetove o kojima nije ni sanjao i poput spiritualne sestre podijelila s njim njegova istraživanja istih. ?ak iako su postajali sve više intimni, njihov razgovor uvijek je ostao egzoti?an, a ona je naširoko raspredala o stvarima poput sposobnosti tijela da lije?i samo sebe.

'Tijelo to?no zna kada nešto nije u redu s njim", objasnila je jednom. "Kada nau?imo kako se našem tijelu obratiti za pomo?, kad steknemo povjerenje u njegove sposobnosti, prirodno iscijeljenje se dogodi."

"Sve što znam o prirodnom lije?enju," komentirao je Ted, "je ono što mi je baka kazivala. Sakupljala je razno divlje bilje u šumi i koristila ga za tonike i lijekove. Mogla je ljudima odstraniti bradavice sa ruku. "

"Biljke mogu biti vrlo korisne," Maya se složila ,"ali tijelo radi i bez njih. To je samo pitanje ispravnog znanja."

Ted je mislio kako je kod Maye, izgleda sve bilo pitanje znanja, i on se borio sa razumijevanjem mnogih tema o kojima je raspravljala. Tako?er je pronašao još jedan izvor informacija i ideja u ugodnoj osobnosti nove zaposlenice, Samanthe. Bila je oli?enje „mlade dame", u kompletu s brojnim ma?kama, i ona i Ted uskoro su postali dobri prijatelji. Saznao je da je Samantha astrolog; još nešto o ?emu nije imao pojma, a bio je željan nau?iti.

Dan za danom Samantha je s Tedom razgovarala o astrologiji, granaju?i razgovor u druga metafizi?ka podru?ja. Podu?ila ga je o konfiguracijama sazvijež?a. Oni su izvori energije, objasnila je, i ta energija ima veliki utjecaj na ljude. Po?eo je tako?er u?iti i o ljudskim energetskim poljima, i pitao se da li ona imaju neke veze s njegovim ?udnim sposobnostima znanja stvari o drugim ljudima, kao što je to Maya sugerirala.

Do kraja ljeta, zahvaljuju?i utjecaju dviju žena, Ted je bio izložen osnovama svijeta metafizike. Jednog popodneva, dok je tokom šetnje kroz prirodu Mayi pri?ao o nekim Samathinim idejama, Ted se odjednom sjeti neobi?nog ?lanka koji je nedavno pro?itao u novinama.

"Hej, jesi li vidjela vijest o NLO-u? Što misliš o tim stvarima?" Budu?i je Maya ?esto diskutirala o svemirskim prostranstvima, drugim zvijezdama i planetama, pomislio je da ?e biti zainteresirana za ?lanak.

Maya se zaustavila i sjela pokraj staze zagledavši se u nebo.

"Zar ti ne misliš da je velika vjerojatnost da tamo negdje u svemiru postoje i drugi oblici života, a ne samo ovdje?" odgovorila je pitanjem.

"Ne znam", re?e Ted. "Nitko u Alabami nikada nije spominjao da ih je vidio. Pretpostavljam da dosad nisam ustvari ni razmišljao o NLO-ima."

"Oh? Pa, ja sam vidjela NLO ", rekla je Maya. "U stvari, prijatelj i ja smo baš nema dugo vidjeli jednog."

"Ti i Lyra?" upita on, a ona klimne glavom. "Gdje?" zahtijevao je, i sko?ivši podigao Mayu na noge. "Hajde, i ja tako?er želim vidjeti jedan. Pokaži mi gdje ste ga vidjeli! "

Maya se oduprla uz smijeh. Uperila je prst u smjeru kojim se pružala staza. "To je vrlo lako prona?i," rekla je. "Idi gore ovim putem i skreni na sljede?em zavoju. Malo dalje vidjet ?eš klanac koji razdvaja dvije planine. ?ini oblik slova „V“ na horizontu. "

"I to je mjesto gdje ste ga ti i Lyra vidjele?"

"Da, prošli tjedan smo se tamo penjale, i to?no u sumrak vidjele NLO kako lebdi usred te usjekline."

Ted je bacio pogled na sat. "Možda bismo sad mogli oti?i pogledati", sugerirao je. "Uskoro ?e biti baš vrijeme za to."

"Ne", Maya re?e, "ve? je toliko kasno da se moram vratiti na posao." I krene nazad niz stazu nevoljko pra?ena od Teda.

"?ovje?e", rekao je, "Zaista bih volio vidjeti jedan. Jedino tako bih mogao sam znati. "

"Pa pokušaj onda," odgovori Maya. "Mi smo ih vidjele nekoliko puta. Ako ?eš svra?ati ovdje u kasno popodne, prije mraka, možda ga ugledaš. Lyra i ja smo ga par puta vidjele u sumrak. "

"Ho?eš li ti i?i sa mnom?" upita Ted.

„Pa, ako ?u mo?i," Maya je oklijevala. "Ali satnica mi je pretrpana i moram se ?esto vi?ati sa prijateljima. Nemoj ?ekati na mene, idi pogledati kad god stigneš. "

Povela ih je nizbrdo i ubrzo nestala u labirintu puteva i objekata u dolini. Sa ili bez njegove tajanstvene prijateljice, Ted je bio odlu?an u namjeri da se sutra popodne vrati na stazu i potraži NLO.

Držao se staze dok nije stigao do male okuke, a onda nastavio dalje skeniraju?i podru?je. Napokon je na horizontu mogao vidjeti duboki rascijep izme?u dvije planine, i kroz taj otvor u obliku slova „V“, zaviriti daleko u pustinju. Zadovoljan što je pronašao pravo mjesto, Ted izabere zgodan i udoban položaj i sjede zapaliti cigaretu. Dok je tako ?ekao, pogledom je stalno prelazio po obzoru, no nije imao pojma što to?no o?ekivati. Sjajan, zvižde?i lete?i tanjur? Male zelene marsovce koji proviruju sa okruglih brodskih prozora mašu?i svojim antenama zemljanima ispod?

Nije morao dugo ?ekati. Nešto se zbilja pojavilo, ali to nije uop?e bilo ono što je o?ekivao. U zraku, to?no iznad usjekline, ugledao je tamnu mrlju. Bio je to objekt, tijelo neke vrste, no razo?aravaju?e predaleko da bi Ted mogao razaznati kojeg je oblika. U tišini je gledao lebdenje tamnog objekta, osluškuju?i nebi li ?uo bilo kakav prepoznatljiv zvuk, no nije ga bilo. Zatim je objekt napustio svoj stati?ni položaj i nekoliko minuta se sporo, ?udno manevriraju?i kretao, uvijek ostaju?i u prostoru planinskog klanca. Nakon nekog vremena se ležerno okrenuo i odletio prema pustinji. Ted ga je promatrao sve dok nije postao tek to?kica na nebu. A onda je i ona tako?er nestala.

Oslonio se le?ima na svoju promatra?nicu potpuno zbunjen. Je li to bio NLO? Pitao je sam sebe. Ne, to je bila samo to?ka na nebu, odgovorio je. Ali nije stvarao nikakvu buku, a nije ni letio poput aviona, rasprava se nastavila. Kao vi?enje NLO-a, me?utim, cijela stvar bila je jedno veliko razo?arenje. Bez svjetala, bez malih zelenih, samo to?ka na nebu koja se nije ponašala onako kako bi trebalo. To je bilo intrigantno, naravno, ali ne i vjerodostojno. Našalio se na svoj ra?un sli?no kao što bi to Maya u?inila.

Onda se njegovo raspoloženje odjednom promijenilo, i Teda je prevladao strah. Nije znao zašto, ali bio je prestravljen idejom da bi se NLO, ili što god to bilo, možda mogao vratiti i ugrabiti ga, i jedino na što je mogao misliti bilo je kako pobje?i.

Nebo je postalo tamno, tamnije nego što bi trebao biti, i on je želio smjesta oti?i odatle.

Ted je, po krivudavim stazama, vratolomnom brzinom bez zaustavljanja, otr?ao natrag u dolinu. Nije se zaustavljao sve dok nije došao do sporednog ulaza u Vilu, gdje je na brzinu ušao i popeo se do prostora blagovaonice iz kojeg se pružao pogled na klizalište. Bez daha, i još uvijek potresen, naru?io je kavu i zavalio da se odmori. Nije shva?ao što ga je natjeralo da pani?ari, ali strah je bio stvaran. Sada, u Vili, okružen ljudima i gledaju?i kliza?ice, sve mu se ?inilo potpuno normalnim.

Sljede?i put kad je naletio na nju, Ted ispri?a Mayi ono što je vidio i koliko je dvosmisleno to sve bilo. "Ako je to NLO," završio je, "onda se tu baš i nema nešto puno za doživjet, zar ne?"

"Oh, bio je to NLO, nego što", Maya ga je uvjeravala. "Da si bio bliže, vidio bi i oblik i sve." "Kako znaš?" Ted je pitao. "To je bila samo mala, tamna to?ka."
"Lyra i ja smo vidjele istu stvar kao i ti ", re?e Maya," a vidjele smo ih nekoliko puta i izbliza. To je NLO, vjeruj mi. " "Gdje ste ih prije vidjele?" Ted upita. "Mislim, tako, izbliza?" "Kada smo bile u planinama,“ rekla mu je. "Kojim planinama?" "Onima", pokazala je nejasno, "sjeverno odavde." Ted je zapo?eo drugo pitanje, ali Maya odmah promijeni temu.

"?uj," rekla je, "htjela sam te pitati nešto. Ljeto je gotovo završilo, znaš. Kada ?eš napustiti dolinu i vratiti se u školu? "

Ted je bio toliko iznena?en njenim pitanjem da je potpuno zaboravio na NLO. On i Maya su razgovarali o desecima stvari, ali ne i o planovima za faks, ili bilo kojim drugim planovima za njegovu budu?nost. "Želio bih, nikada", rekao je, razmišljaju?i koliko blizu Jill bi se zatekao, ako ode natrag u Tuscaloosa-u. Ta cijela afera još uvijek mu je bila presvježa da bi ju poželio opet vidjeti. Iskustvo s Jill nije ubilo njegovu vjeru u Boga, ali ga je natjeralo da se zapita kako su se Božji an?eli mogli toliko ogriješiti o njegov emocionalni život.

"Stvarno nisam odlu?io", nastavio je. "Mislim da ?u se na kraju ipak morati vratiti u školu, ali ?emu žurba? Zaista volim ono što ovdje radim. "

"Ali nisi li mi rekao da si ve? par godina daleko od doma?" "Da", klimnuo je glavom.

Maya ga primi za ruku i zagleda mu se direktno u o?i. "Zar ne misliš," rekla je polako, "zar ne misliš da je došlo vrijeme da se vratiš ku?i i budeš opet s obitelji? Zar se ne želiš vratiti u školu i nastaviti sa svojim životom?"
Prije nego što je progovorila, Ted nije imao namjeru vratiti se u Alabamu, bar ne uskoro. Ali kad ga je uzela za ruku i izgovorila te rije?i, Ted je sa iznena?uju?om sigurnoš?u znao da je to upravo ono što ?e u?initi. Maya je govorila prijateljskim, opuštenim tonom glasa, baš kao i uvijek, ali u?inak njezinih rije?i imao je snagu naredbe. Želja za povratkom ku?i kompletno ga je preplavila, i kada je pogledao dolje na dolinu, jasno je vidio da je njegovo vrijeme boravku ovdje došlo kraju.

"Moji prijatelji i ja isto odlazimo," rekla je Maya dok su hodali natrag prema prostoru Vile. "Pobrinut ?u se, pak, da te opet vidim prije nego što odemo, ne brini. Bok za sada!" Maya nestade, ali nostalgija za domom koju je probudila u Tedu, je ostala. Nije preostalo mnogo vremena za sre?ivanje poslova, tako da se sljede?ih nekoliko dana Ted posvetio dovršavanju svega i pripremama za svoj odlazak. Usred sve te tlake, me?utim, jednog popodneva osjetio je iznena?uju?e jak poriv da se istrgne iz svega i otpješa?i jednu od dužih planinskih ruta ponad Vile. Osjetio je da je Maya tamo gore i da ga želi vidjeti.
Poslušao je poriv i ona je ?ekala tamo pored staze, samouvjereno se smiješe?i dok joj je prilazio. "Vidiš?", kazala je, "rekla sam ti da ?emo još jednom biti zajedno, nisam li? I jesi li se pobrinuo u vezi onoga o ?emu smo zadnji put pri?ali? Ideš li napokon ku?i? "

"Da," kimnuo je, "za par dana. A ti? " "Moji prijatelji i ja odlazimo sljede?i tjedan", rekla je. "Divno je da ideš doma Tede! Jesi li ve? javio roditeljima?"

Ted ne odgovori odmah. Dok je gledao u Mayu, rastužio se shvativši da je, nažalost, ne?e tako skoro opet vidjeti, i nije mu se opraštalo.

"Volio bih da ti mogu re?i koliko mi zna?i tvoje prijateljstvo," rekao je. "Da nije bilo tebe, na?ina na koji si slušala mene i moje probleme, ne znam kako bih prebolio Jill. Napravila si veliku stvar u mom životu." Maya se nasmiješi, ali ne re?e ništa. "Zaista te volim," Ted nastavi. "Ti si moj najbolji prijatelj Maya, i rastati se od tebe mi je nešto najteže dosada." "Ipak moraš oti?i," rekla je. "Moji prijatelji i ja ionako ne?emo biti ovdje, tako da se svejedno nebi mogli vi?ati ?ak da i ostaneš u Sun Valley-u." "Znam, ali ne moramo izgubiti kontakt", inzistirao je. "Daj mi svoj broj, tako da te mogu nazvati kad se vratim ku?i, u redu?"

"Bojim se da me ne možeš nazvati," Maya odgovori. "Moji ljudi zapravo nemaju telefon." "Što? Znam da živite u planinama, samo gdje to?no? ", upita on.
"Daleko, daleko gore u planinama", izmotavala se, "zaista vrlo izolirano."

"Dobro, pa zar ne ideš u školu negdje?" Ted je postajao vrlo zbunjen. Kako bi grupa ljudi mogla živjeti toliko duboko u divljini bez telefona, a ipak imati škole koje su poha?ali Maya i njezini prijatelji?

"Da, idem u školu", odgovori ona, "ali ne baš kao i ti."

"Kako to misliš? Imaš u?itelje, zar ne? "

"Oh, da," klimnula je.

"Da li je škola u gradu?" upita on, pitaju?i se da li bi joj tamo mogao telefonirati.

"Ne, nije u gradu,“ odmahnula je glavom. "Ti to ne bi razumio.

„U pravu si, ja ne razumijem", rekao je Ted. "Kako to za ime boga vi idete u školu?"

"Mi imamo u?itelje u našoj grupi", bilo je svo objašnjenje koje je dala.

Ted je do tog trenutka ve? bio potpuno frustriran, ali je tvrdoglavo odlu?io nastaviti kopanje.

"Ja sam bio gore u tim planinama Maya", rekao je ljutito, mašu?i rukom prema sjevernim snježnm vrhovima. "Skroz preko sljemena! Nema nikakvih gradova tamo gore. Nema ku?a. Ve?inu vremena ne možeš ni voziti preko zbog snijega. A ti me pokušavaš uvjeriti da vi živite tamo? Ne razumijem zašto to ?iniš, jer to ne može biti istina! "

"Da, to je istina. Sve što mogu re?i je da to stvarno nije do mene, niti moj izbor," rekla mu je. "Ja sam tamo sa svojom obitelji. Oni žive tamo gore, jer ?ekamo."

"Na što?" Ted upita zbunjeno.

"Da se nešto dogodi."

"Što ?ekate da se dogodi?"

"Da ti i kažem ti to nebi razumio," Maya odgovori. "To je suviše komplicirano Tede, molim te vjeruj mi. Ali shvatit ?eš jednog dana. Neka to bude dovoljno za sada."

"Zašto moram ?ekati?" sva?ao se. "Ne možeš li barem pokušati objasniti? Nisam glup, mogu shvatiti mnoge komplicirane stvari, saznala si to dosad! "

Maya je bila nepokolebljiva. "Ti to zaista ne bi razumio“, odmahnula je glavom. "Voljela bih ti objasniti, ali ti to trenutno nisi sposoban doku?iti. Bit ?eš jednog dana." Ni Ted se nije dao, ovaj put je nastavio s pitanjima o obitelji. "Ako nemate telefone," rekao je, "i ne živite u gradu, i tamo gore nema ku?a, gdje onda stanuje tvoja obitelj?"

"Mi živimo u planinama," Maya odgovori strpljivo.

"U?" Ted je ponovio pokušavaju?i shvatiti. "U brdima? Misliš, zapravo unutar njih? Kao u pe?ini?"

"Da," rekla je ona kao da nema potrebe za daljnjim objašnjenjima.

"Ali kako nabavljate hranu? Ne razumijem ništa od ovoga! "

„Dopremamo ju ?uvamo zalihe ", kazala je.

"Ho?e li se nešto loše dogoditi Maya?" Ted je pitao. "Je li na to ?ekate?"

"Ne," rekla je, "ne, to nije loše."

"Pa, ako nemaš telefon," Ted nastavi "možemo li onda barem pisati jedno drugome?"

"Ne možemo“, odgovori ona. "Nemamo nikakvih dostava pošiljaka tamo gdje živimo."

Potpuno frustriran, Ted joj se otvori. "Odlazim više od dvije tisu?e milja daleko Maya", moljakao je, "a ti kažeš da ne mogu ni pisati? Ne mogu nazvati? Ti si moj najbolji prijatelj, stalo mi je do tebe. Volim te! To nije fer!"

"Ne brini," odgovori mu Maya spokojno, "vidjet ?eš me opet. Obe?ajem. "

Shvatio je da se ništa više nema za re?i ni za u?initi što bi ju natjeralo da promijeni mišljenje. Tješe?i se njezinim obe?anjem koliko je mogao, Ted ju posljednji put zagrli i poljubi, i dvoje prijatelja se rastanu.

Finiširanje detalja zadalo mu je posla, ali na kraju je sve bilo sre?eno i on se našao sa kartom u ruci. Njegov odlazak iz Sun Valleya odjednom je bio udaljen manje od ?etiri sata. Više od svega je još jednom želio vidjeti Mayu. Ted je bio zbunjen njezinim inzistiranjem da ne mogu ostati u kontaktu, i mislio je kako sigurno mora postojati na?in, i ako bi je samo mogao opet prona?i i uvjeriti prije polaska autobusa. Spremio je prtljagu i istr?ao iz Vile, ali onda je zastao, izgubljen. Ted nije imao pojma gdje živi Maya.

Otišao je do ostalih domova za zaposlenike u kompleksu, ali nitko nije prepoznao njezino ime. ?ak i kad je išao od vrata do vrata i opisivao Mayu, nije uspio prona?i ni jednu osobu koja bi nešto znala. S vremenom koje mu je brzo istjecalo, shvatio je da ?e kadrovski odjel znati kako prona?i Mayu. Otr?ao je do ureda po pomo?.

John, direktor kadrovskog, dobro je upoznao Teda i re?e kako mu je žao što gubi tako dobrog zaposlenika. "Ako se ikada poželiš vratit ovdje raditi," rekao je, "samo mi javi."

Ted mu je nestrpljivo zahvalio i pitao ga gdje živi Maya.

"Tko?" upita John. "Ime mi nije poznato."

"Moraš znati tu djevojku," Ted je inzistirao. "Ona je tako lijepa da moraš biti slijep da ju ne primijetiš. Vjeruj mi, sjetit ?eš se. " i on ponovo opiše Mayu.

John je zatresao glavom. "Žao mi je Tede, mene si zatekao. Zar nemaš ni njeno prezime? "

"Ne," prizna Ted "ali znam da je bila konobarica, vidio sam je u uniformi. Vi ste obavezni imati nešto u spisima."

"Mi imamo na stotine zaposlenih. Bez prezimena ", objasnio je John," ne postoji na?in da ju prona?em. Ako ona stvarno radi ovdje, u što sumnjam. Ja sam radio sva zapošljavanja Tede, i jednostavno se ne mogu sjetiti nikoga s tim imenom. "

Ted je polako po?eo gubiti nadu, ali je još uvijek imao dva sata i nije se predavao. Ponovo je prošao kroz sve domove, kroz Planinski i kroz Vilu, i na kraju otr?ao do šumskih staza, nadaju?i se da ?e možda biti tamo. No planine su bile puste.

Nevoljko se vratio po prtljagu i stao pred Vilu, tiho se opraštaju?i sa svojim rajem. Još jedan posljednji put posegnuo je i zagrebao u crvenu imitaciju drveta pa sve dolje do cementa ispod njega. Zatim se Ted polako zaputio do autobusne stanice, sve netremice motre?i okolicu nebi li na trenutak ugledao Mayu.

Žuti autobus iz njegovih starih snova je stigao, i on nije imao izbora nego da se ukrca. S ironijom se prisjetio koliko su ga druga?ije emocije od ovih prožimale kad se prvi put vozio tim autobusom. Tada je to bio po?etak ostvarenja sna, ali san je postao no?na mora. Ipak se oporavio i nau?io kako ponovo osje?ati. Ali sada se autobus vratio da ga odvoji od svega što je zavolio. Mašina se pokrenula, i dok se tumbala niz cestu Ted je žalosno buljio kroz prozor sve dok doline ne nestade.
 

Stranica 10 od 24 Sve stranice