William Baldwin - CE-VI - Bliski susreti opsjedačke vrste - Poglavlje 2 - REGRESIJSKA TERAPIJA
P o g l a v lj e 2
REGRESIJSKA TERAPIJA
Regresijska terapija, u posljednjih nekoliko desetljeća, uživala je u obnovljenom interesu. Mišljenje kako odrasli mogu biti pod utjecajem događaja iz djetinjstva, često traumatičnih, nije novo. Sigmund Freud promicao je teoriju kako potisnuta sjećanja potiču i utječu na ponašanje odraslog čovjeka. Freud je tvrdio kako sjećanja na događaje koji su se zbili prije dobi od pet ili šest godina, a pogotovo iz dojenačke dobi, ne mogu biti povraćena i odgovarajuće izražena zbog ograničenih verbalnih sposobnosti djeteta i novorođenčeta.21
Međutim, vođena od dobro uvježbanog terapeuta, osoba u izmijenjenom stanju svijesti može otkriti i prizvati u sjećanje potisnute i zaboravljene događaje iz djetinjstva, dojenačke dobi, trenutka rođenja, vremena provedenog u maternici, iskustva prije začeća, pa čak i drugih života. Dosta otkrivenog materijala može biti potvrđeno kao validna sjećanja na stvarne događaje.22 Ali ne sve. Neki od ovih zapamćenih događaja mogu biti dio iskustava zakačenog entiteta.
Sjećanje može biti sve samo ne stvarno, a nekoliko prošlih događaja može se početi spajati u jedno sjećanje. Scene iz filmova, priče, sugestije prijatelja i terapeuta, čak i snovi, mogu postati dijelom toka sjećanja.To se naziva „konfabulacija“ memorije. Zbog ovog razloga, za događaje vraćene u sjećanje pod hipnozom, ne može se pretpostavljati da su potpuno stvarni i dio klijentovog života. U terapiji, mi nastojimo olakšati emocionalni efekt u sjećanje vraćenih događaja iz ovog života ili drugog vremena. Radimo kao da su istiniti. Za klijenta, na određenoj razini i jesu istiniti. Emocionalni efekt je potpuno stvaran i može nastaviti vršiti utjecaj na osobu dugo nakon samog događaja, štogod da je on možda bio.
Regresija rođenja
Izgleda kako su mnogi ljudi fiksirani ili su zapeli na traumi rođenja.23 Ljudsko ponašanje ima tendenciju ka reproduciranju iskustva rođenja. Mnogi ljudi ne mogu podnijeti da im išta bude stegnuto oko vrata, bilo da je to kravata, džemper s ovratnikom, ili štogod drugo. Većina ljudi je plitkog daha. Poriv ka disanju i otporu prema svemu što tomu smeta je najmoćniji pogon za čovjeka; potreba za zrakom je primarna glad.
Razmislite o svom disanju. Kako dišete upravo sada? Plitkim, kratkim udasima ili duboko uzimate zrak istezanjem trbuha?? Većina ljudi se zatekne kako vrlo plitko udišu, kao da se boje disati, ili još gore, da su spriječeni.
Za vrijeme terapijske sesije, ovo često može biti praćeno do sjećanja na stvarno iskustvo rođenja. Detalji rođenja i svih 9 mjeseci prenatalnog perioda, a i prije toga, uključujući tu i trenutak začeća, dostupni su unutar podsvjesnog uma. Ova sjećanja mogu biti otkrivena i opisana riječima odraslog klijenta.24 Nema zapreke do sjećanja na ove događaje.
Kako novorođenče prolazi kroz porođajni kanal, pupčana vrpca je stisnuta, prekidajući tako opskrbu hranjivim tvarima i kisikom. Kad je beba rođena, usta su očišćena od tečnosti i pluća se mogu početi širiti i puniti zrakom. Ako se pupčana vrpca presječe prije nego je ovaj proces završen, nastupa vremenski period kad kisik ne dolazi. Novorođenče ovo doživljava kao gušenje.26
Klijent je vođen tragom ovog osjećaja nazad do njegovog izvora. Često bude otkriven prethodni život u kojem je smrt prouzrokovana davljenjem, vješanjem, ili gušenjem. Terapija iskustva smrti iz prošlog života olakšati će nelagodu koju izazivaju stvari svezane oko vrata. Istraživanje iskustva rođenja na ovaj način često će olakšati problem plitkog disanja. To je temeljni princip Frojdovske psihodinamičke teorije „ponovno proživljavanje (reliving) je oslobađajuće.“ Donošenje podsvjesnih sjećanja na svjesnu razinu može olakšati ili riješiti problem ili konflikt, iako mnogi problemi za potpuno rješavanje zahtijevaju dalje procesuiranje. Ovo je suština regresijske terapije.
Jeff
Obrasci međusobnih odnosa mogu biti ustanovljeni za vrijeme iskustva rođenja. Jeff je opisao svoj ljubavni život kao seriju vrlo kratkih afera, obično s plavušama raskošnih grudi. U sesiji je otkrio kako je bio oduzet od majke odmah nakon rođenja, što je prekinulo suštinsko majka-novorođenče vezivanje. Umotan je u pokrivač, te nošen i redovito njegovan od krupne, stasite, brižne, plavokose medicinske sestre. Mirisala je dobro, pružala dobar osjećaj, njegovala i hranila ga. Njegova majka je bila udaljena i nesposobna brinuti se o njemu jer se oporavljala od teškog iskušenja njegovog rođenja. Od tog trenutka nadalje on je podsvjesno tražio veliku medicinsku sestru, plavušu.
Povratak izgubljenih fragmenata duše
Oporavak od fragmentacije duše (Recovery of Soul Fragmentation/RSF) je klinički pristup ponovnog prikupljanja duše, tradicionalna šamanska metoda ozdravljenja. U kulturama američkih Indijanaca, smatrano je da je bolest uzrokovana gubitkom nečije duše, ili nekog njenog dijela. Šamani bi putovali u podzemni svijet, u viši svijet, ili gdjegod da je dio duše otišao, kako bi ponovo okupili dušu i vratili je bolesnoj osobi, obnavljajući tako njenu cjelovitost i zdravlje.27
Ovo je više nego primitivno razmišljanje. U kliničkoj praksi nalazimo kako su stanja disocijacije, ili fragmentacije svijesti vrlo česta kod ljudi. Ovisno o ozbiljnosti traume koja je dovela do disocijacije rezultati se mogu kretati od promjena raspoloženja do, često vrlo iscrpljujućeg stanja, poremećaja višestrukih osobnosti (multiple personality disorder/MPD), sad nazvanog disocijativni poremećaj identiteta (dissociative identity disorder/DID).28 DID je često rezultat seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu.
Ovo stanje se reflektira kroz naše izražavanje, ukazujući tako na unutarnju svjesnost o istom:
„To je bilo prelamajuće iskustvo.“
„Taj dečko ne igra s cijelim špilom.“
„Halo, ima koga kod kuće?“
„Jednostavno se raspadam.“
„Osjećam se napola mrtav.“
„Ostavio sam srce u San Franciscu.“
Termin „Oporavak od fragmentacije duše“ (RSF) koristi se za opisivanje kliničke metode prikupljanja razbacanih fragmenata duše ili uma. Ozdravljenje stanja je također poznato unutrašnjem umu, unutrašnjem znalcu. Ono bude izraženo sljedećim izjavama:
„Saberi se“
„On je stvarno sabran momak.“
„Zbrajam dva i dva.“
Gotovo svatko ima pomiješane osjećaje, promjene raspoloženja, svjesnost o postojanju dijelova osobnosti s različitim željama, ulogama, pa čak i funkcijama. Mi često djelujemo različito u različitim okolnostima: oholi uredski nadglednik može biti ponizni muž u kući; sposobna, osviještena, strpljiva i brižna majka može biti vrišteći, zahtijevan, nerazumni kupac u robnoj kući. Ova različita sebstva (selves29) su označena kao pod-osobnosti (subpersonalities30). Mnogi ljudi prolaze kroz izmjenu mnogih pod-osobnosti neopaženo, jednostavno podešavanjem u skladu s okružujućim okolnostima.31 Očiglednije promjene osobnosti mogu poticati iz nekih ranijih bolnih iskustava.
Ova dijeljenja svijesti mogu nastati kao rezultat ozbiljne ili minorne, stvarne ili izmišljene, emocionalne ili fizičke traume. Većina ovih fragmenata osobnosti ostaju s osobom, utječući na ponašanja, apetite, i stavove. Postoje mnoge terapeutske tehnike za liječenje ovog stanja: terapija stanja ega, liječenje unutrašnjeg djeteta, terapija pod-osobnosti, terapija dijelova.
U kliničkoj praksi smo otkrili kako su, neki od ovih odsječaka ili fragmenata, zaista odvojeni od osobe, slično iskustvu odvajanja od tijela (out-of-body experience/OOBE).32 Svaki fragment s jezgrom svijesti u fizičkom tijelu ostaje spojen srebrnom niti, dijelom srebrnog konopca koji spaja dušu s tijelom.33 Mnogi klijenti u izmijenjenom stanju svijesti mogu opaziti ovu povezujuću srebrnu nit. U nekim izvještajima o slučajevima van-tjelesnog iskustva, ljudi su mogli vidjeti „svjetlosni konopac“ koji spaja njihovo fizičko tijelo s lokacijom njihove svijesti.34
Fragment može biti odvojen od osobe i kao balon na uzici jednostavno ju pratiti. Fragment uma živuće osobe može ostati s drugom živom osobom kao zakvačeni entitet. Može ostati na lokaciji traume ili posebno radosnog događaja. Ponekad može biti pronađen na nekom udaljenom mjestu. Ako se fragmentacija dogodila u prethodnom životu, fragment može još uvijek biti tamo/tada. Gotovo svi ovi fragmenti, u terapijskoj sesiji, mogu biti locirani i povraćeni.
U literaturi koja se bavi višestrukim osobnostima/podjeljenim ličnostima, žrtve, puno češće žene nego muškarci, opisuju fizičko odvajanje, oni su zaista napustili tijelo za vrijeme seksualnog zlostavljanja. Ratni veterani često pretrpe ozbiljna dijeljenja/fragmentacije za vrijeme po život opasnih pucnjava. Ozbiljne prometne nesreće, čak i umalo izbjegnuti sudari, mogu izazvati odvajanje fragmenta i kretanje istog, jer pretpostavlja kako je umro, prema Svjetlu. Šok, emocionalni udarac, psihička trauma, sve to može dovesti do fragmentacije svijesti, esencije duše.
Emotivno nasilje može izazvati fragmentaciju jednako brzo kao i fizička bol. Dijete koje vjeruje roditelju ili baki/djedu može biti emocionalno slomljeno ako taj voljeni seksualno ozlijedi dijete. Sposobnost da se nekom vjeruje otići će s fragmentom. Dijete ili mlađi adolescent može biti devastiran ako mu roditelj umre. Tu se javlja nedostatak razumijevanja, a često postoji i osjećaj samooptuživanja za smrt. Sposobnost voljenja može biti skršena i fragment će biti luka za tu osakaćenu sposobnost. Osoba više ne posjeduje sposobnost da voli.
Kad otkrijemo fragmentiranost, klijent bude vođen da locira porijeklo traume i obnovi izgubljeni dio. Mi asistiramo u procesuiranju emotivne boli ka mirnom razrješavanju, i fragment duše, ili pod-osobnost, biva prihvaćen nazad u prostor tijela/uma, poput dijela slagalice koji je sjeo na pravo mjesto.
Kad fragment bude obnovljen i izliječen od njegovog emocionalnog bola, to će vratiti sposobnost vjerovanja, ili voljenja, ili neke druge emocije ili sposobnosti poput kreativne mašte ili razigranosti, koja je bila izgubljena skupa s fragmentom. Na ovaj način, vraćanje fragmenta uvijek ima „dar“ za klijenta, često u vidu suštinske emocionalne sposobnosti ili transpersonalne kvalitete poput odanosti, čestitosti, pa čak i vidovitosti ili drugih psi-sposobnosti. S fragmentom, sigurno vraćenim u okrilje doma, klijent će nas izvijestiti o osjećajima topline, mira, i nove vlastite cjelovitosti.
Fragmentacija predstavlja širom otvorena vrata za bilo kakav entitet u prolazu. Ako postoji, doslovno, komad koji nedostaje iz suštine duše individue, entitet lako može ući i zakačiti se. U sesiji često otkrijemo kako je ova ranjivost prva dozvolila prikapčanje. Fragmenti duše se obnove i objedine nakon otpuštanja zakačenog entiteta. Ovo je dio zaštite od budućih intruzija/nasilnih ulazaka.
William James je pisao i predavao o višestrukoj osobnosti i duhovnom opsjedanju. Ovo su bile profesionalno prihvatljive teme istraživanja ranije u ovom stoljeću. U Jamesovim danima bilo je „... dosta alarmirajućeg pisanja u okviru psihopatije o degeneraciji,“ i sugerirao je „.. .ako tu ima vragova, ako su tu natprirodne snage, onda su, kroz napuklo i fragmentirano sebstvo ušle.“35
Otkrili smo određeni stupanj fragmentacije kod skoro svakog klijenta kojeg smo vidjeli u našoj privatnoj savjetodavnoj praksi. Tko od nas nije propatio barem neku lakšu trauma u životu? Fragmentacija kao izvor bolesti je u tradicionalnom indijanskom iscjeljivanju važan koncept. Ovo bi se moglo pokazati kao jedna važna nit u bogatoj tapiseriji holističkog iscjeljivanja.
Izjelica kolačića sa čokoladnim mrvicama
Jedna od mojih pod-osobnosti je bila „izjelica kolačića sa čokoladnim mrvicama.“ Kad sam bio oko 9 godina star, moja tetka mi je napravila čokoladne kolačiće. Topli, čudesno mirisni kolačići bili su naslagani na tepsiji od kruha. Mirisali su veličanstveno! Dohvatio sam kolačić. Ona me pljesnula po ruci! To je bio šok! Nisam razumio. Ponovo sam posegnuo za kolačem. Ona me ponovo pljesnula po ruci! A-HA! Shvatio sam! Nema kolačića! Ona je imala nekakvu tetka-pekarsku ideju kako kolačići moraju biti hladni prije nego se mogu jesti.
Međutim, moja usta su slinila i ja sam htio jedan od MOJIH kolačića SADA. Nema šanse. I tako sam slinio i čeznuo za kolačićima dok su se hladili. Ta smiješna mala uznemirenost, minorna emocionalna trauma, uzrokovala je odvajanje osobnosti koje je utjecalo na moje običaje jedenja kolačića godinama nakon toga. Na kraju sam na tomu poradio u terapijskoj sesiji.
Izvor traume je izgleda bio prošli život u kojem sam umro od gladi u dobi od 9 godina. Epizoda s kolačićima je ponovo potaknula tu veću traumu. Način na koji sam pokušavao izaći na kraj sa zakopanim strahom od smrti, bio je kupovanje svježe pečenih čokoladnih kolačića, po tuce ili dva odjednom, u ovom životu. Vrlo minorna trauma, ali primjerno prikazuje stanje i efekte pod-osobnosti. Poslije te sesije, moja konzumacija čokoladnih kolačića poprimila je „normalne“ razmjere.
Terapija prošlog života
Mnogi ljudi odbijaju ideju traženja problema u prošlom životu, tvrdeći kako imaju dovoljno problema i u sadašnjem. Ovo zvuči razumno. Međutim, u kliničkoj praksi klijenti otkrivaju kako sukobi i problemi sadašnjeg života često potiču od traumatičnih događaja iz prijašnjih života. Sjećanja iz prošlog života mogu doći do nas u mnogo različitih formi: kao deja vu (već viđeno) iskustvo; ponavljajući snovi specifične lokacije ili zastrašujućeg događaja; neobjašnjiv, neosnovan strah, ili kao fobija od sakaćenja. Ljudi koji se boje vode, javnog govorenja, ili visine (nabrojit ću samo nekoliko uobičajenih fobija) često otkrivaju sjećanje na smrt utapanjem, vješanjem ili spaljivanjem na lomači pred svjetinom, ili padanjem sa visokog mjesta. Kad se ove traume iz prošlog života istraže i riješe u terapijskim sesijama, fobije prestanu postojati kod klijenta.
Proces terapije prošlog života (PLT) se vrlo učinkovito primjenjuje od strane profesionalaca iz oblasti mentalnog zdravlja u mnogim zemljama.36 Kroz emotivne osjećaje i osjete tijela povezane s prepoznatim problemom sadašnjeg života, klijent je ponukan locirati izvor ili uzrok ili porijeklo problema. Ovo obično vodi do otkrivanja bolom ispunjenog sjećanja iz postojanja u prošlom životnom vijeku. Klijent je, u osobnosti lika iz prošlog života, vođen do rješavanja traumatične životne epizode, a u konačnici i kroz trenutak smrti.
Iz ove točke, upravo preminula duša može pregledati život, lako se prisjetiti izvora ljutnje, straha, ozlojeđenosti, i bilo kojeg drugog neriješenog konflikta u životnom vijeku. Ovo iskustvo nakon-smrti može biti bogati font za ozdravljenje klijenta. Terapeut asistira klijentu u rješavanju bilo kojih zaostalih emocionalnih problema, bilo kojih nezavršenih poslova u tom životu, sve do točke kad se postaje voljnim oprostiti pojedincima uključenim u incidente iz prošlog života, uključujući tu i samog sebe. Opraštanje sebi može se pokazati najteže prihvatljivim. S ovim rješavanjem i iscjeljivanjem boli iz prošlosti, klijent može ostaviti iza sebe traumu iz tog prošlog životnog vijeka i integrirati lekcije izliječenog iskustva u situaciju iz sadašnjeg života.
Jednom kad je lik iz prošlog života odvojen od fizičkog tijela i oslobođen od bilo kakvih fizičkih ograničenja ili emocionalnih spona s tim životnim vijekom, on može biti odmaknut od tijela i scene smrti i učiniti potpunu tranziciju u Svjetlo. Ovaj dio priče je sličan opisima iskustva tik do smrti (near-death experience/NDE),37 za vrijeme kojih se bića vraćaju s praga Svjetla i ponovo sjedinjuju s fizičkim tijelom.
Osobnost prošlog života, u biti sav prošli život i osobnosti potencijalnog budućeg života, su sadržani unutar suštine duše, zajedno sa sjećanjima i životnim skriptama svih životnih vjekova. Cijela panorama prošlih, i budućih života, na ovoj planeti ili negdje drugo, dostupna je klijentu u jednom izmijenjenom stanju svijesti. Linearni tijek vremena je artefakt fizičkog univerzuma, koji bude iskušen jedino inkarnacijom u fizičkoj formi.38
Mnogi emocionalni problemi i konflikti brzo su i učinkovito riješeni kroz PLT, obično u daleko manje sesija nego što bi to bilo s konvencionalnom terapijom. Mnoge fizičke bolesti su shvaćene kao psihosomatske, i ova stanja se mogu početi smanjivati ili prekidati sva zajedno. Sa znanjem i mudrošću dobivenim kroz regresijsku terapiju prošlog života i snagom opraštanja, nezavršeni poslovi, neriješeni problemi, emocionalni ostatci prošlih vremena mogu biti izliječeni. Tada osoba može potpunije živjeti i voljeti u sadašnjem trenutku. Postoji ogroman ljekoviti potencijal u terapiji prošlog života.
Terapija prošlog života, kad je sprovedena od strane dobro obučenih profesionalnih terapeuta, moćan je, siguran, brz, izravan pristup psihoterapiji, i rezultati su često trenutni i dugotrajni. Nevjerojatan uspjeh terapije prošlog života ne ovisi o vjerovanju ili nevjerovanju, bilo terapeuta ili klijenta. Reinkarnacija, kao jedan drevni filozofski koncept i teoretska stvarnost, duhovno je učenje; terapija prošlog života je dobro uspostavljena psihoterapeutska tehnika koja djeluje.
Pete i Marian
Pete je bio 35-ogodišnji TV producent. Patio je od dijabetesa koji je zahtijevao dnevno uzimanje 12 jedinica inzulina injekcijom. Ovo nije velika doza ali je značajna. Pete je izgubio vid na jednom oku, i patio je od oslabljene cirkulacije u nogama što je u konačnici moglo dovesti do amputacije. Njegovo tijelo je doslovno otkazivalo pod njim. Bio je duboko uronjen u bespomoćni bijes.
TV predstava je bila u formatu intervjua, i bio sam pozvan kako bi raspravljali o terapiji prošlog života. Marian, hostesa, u pripremi za predstavu, nevoljko je volontirala da prođe sesiju izmijenjenog stanja. Vjerojatno jedini način kako bi novinar/anketar mogao formulirati inteligentna pitanja o slabo-poznatoj temi poput terapije prošlog života, jeste da stvarno iskusi sesiju.
Marian je izabrala istražiti uznemirujući san koji se ponavljao dva ili tri puta tjedno, sve od unazad dokle je njeno sjećanje sezalo. U snu, ona je osjećala samu sebe kako gleda dolje na mali, starinski gradić. Lebdjela je duž ciglenog puta do ruba gradića i to je bilo to, san bi završio. Nekoliko puta tjedno, tjedan za tjednom, ona bi se budila sa osjećajem tuge. Ne najbolji način sučeljavanja sa životom svaki dan!
Zatražio sam od Marian da dozove u sjećanje i opiše san. Ona je povezala kratak segment i ja sam je tjerao da nastavi i opiše što je sljedeće doživjela. Iznenađena zbog nastavljanja njenog „sna“, ona je vidjela kako taj cigleni put produžuje dolje do obale male rijeke. Scena je tu završila.
Prema mojoj sugestiji, ona je počela pripovijedati san ponovo. Ovaj put, napravio sam kliničku pretpostavku kako je „san“ potisnut, emotivno natovarenom memorijom, možda iz prošlog životnog vijeka. Na kraju pripovijedanja, usmjerio sam Marian da locira vrijeme kad je bila u svom tijelu u gradiću. Trenutno je prizvala jedan događaj i počela ga opisivati. Pretpostavka je izgledala ispravna. Ono što je slijedilo, međutim, nije bilo rezultat bilo kakve sugestije.
Bila je zaručena. Stajala je ispred zadimljenih ostataka kuće svog zaručnika i njegovih roditelja, osjećajući očaj i zbunjenost. Oni su svi umrli u požaru. Policajac malog gradića pretpostavljao je da je ona kriva za podmetanje vatre i pokušao je odvesti u pritvor. Ona je pobjegla i otrčala u šumu koja okružuje oblast, gdje je ostala, neprimijećena, nekoliko sati.
Čula je buku u obližnjem žbunju. Tri „muškarca s autoputa“, kako ih je ona nazvala, otkrili su je, silovali, i prerezali joj vrat. Ona je lebdjela iznad vrhova drveća, sad odvojena od svog tijela i slobodna-od-boli, još uvijek duboko ožalošćena zbog smrti njenog zaručnika i vrlo zbunjena.
U duhovnom, vrijeme nije prepreka istraživanju. Mogla je ići nazad i naprijed i promatrati, poprilično isto kao brzo premotavanje video trake naprijed i nazad. Istražila je okolnosti oko požara i otkrila kako je njen zaručnik podmetnuo plamen, planirajući smrt svojih roditelja, računajući na njihovo mršavo bogatstvo kao svoje naslijeđe. Na njegov užas, bio je uhvaćen u zamku u kući, i umro je uz njih. Bila je strahovito razočarana njegovim ponašanjem i svojom jadnom prosudbom njegovog karaktera. Njena naivna slijepa zaljubljenost u njega brzo je nestala.
Skrenula je preko svog gradića, duž ciglene ceste, preko tekuće rijeke, i počela se uspinjati prema približavajućem Svjetlu. Ovo novo razumijevanje oslobodilo ju je zbunjenosti i olakšalo njenu tugu. Marian je izišla iz izmijenjenog stanja osjećajući se nekako rasterećeno. Morala je požuriti popraviti svoju šminku kako bi bila spremna za javni nastup.
Pete je htio istražiti svoj dijabetes kroz regresijsku terapiju. Bilo je 11 sati navečer i predstava je bila predviđena s početkom u ponoć. Pristao sam odraditi sesiju, čak iako je morala biti kratka.
Otišao je direktno u doživljaj.
Dr. B.: „Kako osjećate to što se događa vašem tijelu?“
Počeo je osjećati gnjev. Oči su mu se zatvorile kad je dao oduška svojim emocijama i opisao fizičke osjete.
Dr. B.: „Dobro, dozvoli tim osjećajima da te odnesu do drugog vremena kad si se istovjetno osjećao. Lociraj izvor osjećaja gnjeva. Opozovi porijeklo tih osjeta u svom tijelu. Neka te ti osjećaji odnesu ravno nazad.“
Našao je sebe kao Indijanca lovca sa lukom i strijelom; prikradao se medvjedu. Pogodio je medvjeda. To nije bio smrtni pogodak. Medvjed se okrenuo, dograbio ga, oborio, rasporio ga, rastvorio njegovo tijelo, otkinuo mu crijeva i unutrašnje organe, uključujući i gušteraču, organ koji loše funkcionira u stanju dijabetesa.
Dok se ne-fizičko tijelo, eterično tijelo, uzdizalo iz fizičkog tijela, rekoh, „Pogledaj u svoj oblik sada. Kako izgleda?“
Pete: „Sve je rasparano otvoreno, sve je iscijepano, širom otvoreno, rasparano je, pocijepano.“
Već se penjao prema prilazećem Svjetlu.
Imali smo samo oko 15 minuta prije nastupa. Uputio sam Peta da popuni raskinute dijelove u eteričnom tijelu sa svjetlom. Sugerirao sam mu da počine zamišljati ulazak svjetla koje dolazi iz sjaja iznad njega, točno ulijevajući svjetlo unutar svakog dijela u njegov eterični oblik. Ovo je bio pogodan trenutak za korištenje vođene imaginacije.
Eterično tijelo izgleda sadrži obrasce budućeg fizičkog tijela, uključujući zametke bolesti. Ako je potpuno izliječeno u tom trenutku, onda u budućoj inkarnaciji neće biti mogućnosti za takvu bolest. Ako je izliječeno u prošlosti, fizičko stanje u sadašnjem životu se može poboljšati, simptomi bolesti se mogu povući.
Dr. B.: „Vidiš li svjetlo koje ulazi?
P.: „Da, ulijeva se.“
Dr. B.: „Kakav je osjećaj?“
P.: „Izvrstan, toplo je.“
Dr. B.: „Je li već popunjeno?“
P.: „Ne.“
Dr. B.: „Nastavi ulijevati ga unutra.“ Što je radio dobrih deset minuta. Provjeravao sam svoj sat najmanje dvaput u minuti. Bili smo vrlo blizu vremenu nastupa.
P.: „Ispunjeno je.“ Rekao je ovo vrlo mirnim glasom.
Dr.: „Kakav je taj osjećaj?“
P.: „ Izvrstan!“ bio je njegov iskren odgovor.
Duh ovog Indijanca uzdigao se u Svjetlo u takvom mirnom, iscijeljenom stanju. Regresija je bila potpuna. Imali smo 5 minuta viška i Pete je požurio s uljepšavanjem.
Jedan asistent napudrao mi je čelo i otpraćen sam u studio.
Kad je predstava počela, Marian je rekla par riječi o hipnotičkoj i regresijskoj terapiji. Podijelila je ono što je upravo doživjela. Još uvijek pomalo grogi, nije bila uobičajeno „hladnokrvna“ kad je predstava počela i publika je to voljela. Pete se obično nije pojavljivao u predstavi. Tog dana, međutim, također je htio podijeliti svoje regresijsko iskustvo. Pete je bio duboko svjestan kako se nešto promijenilo unutar njegovog tijela. Sa strahopoštovanjem u svom glasu rekao je, „ Ići ću uzeti nešto za pojesti,. Moje tijelo počinje proizvoditi inzulin.“
Tri mjeseca kasnije ponovo sam pozvan pojaviti se u predstavi. Ljudi iz publike pitali su o regresijskoj terapiji i snovima. Marian je ispripovijedala svoje regresijsko iskustvo. Od vremena sesije više nije imala snove. Jednostavno su otišli!
Pete je izvijestio kako mu je potrebna samo četvrtina količine inzulina koju je uzimao prije svoje kratke sesije. Godinu kasnije, smanjio je do jedne desetine svoje bivše doze. Njegov liječnik nije imao objašnjenje, iako nije negirao rezultate. Potvrdio je kako je um vrlo moćan, i kako se ovakve stvari ponekad dogode. Pete je bio oduševljen.
Iskre svijesti
Terapija prošlog života je temeljena na filozofiji kako je ljudski duh, u svojoj suštini, individualno biće, nepodjeljiva iskra svijesti s potpunom memorijom na svoja iskustva još od odvajanja iz Izvora, Boga, Boginje, Svega Što Jeste. Ova iskra proizlazi, uz nebrojeno drugih individualnih bića, iz neizrecivog Izvora Kreacije, najsjajnijeg Svjetla Univerzuma svih Univerzuma. Svaki dio, ili iskra originalne Sveukupnosti, označen ja kao „ monada“. Kao dijelovi holograma, svaki fragment cjeline, kad je u svom perfektnom stanju, sadrži potpunu repliku Sveukupnosti. Svaka monada je obdarena porivom ka povratku ovomu perfektnom stanju, koji ju drži u vječnom kretanju prema mogućem sjedinjenju s Bogom.39
Ima možda milijarde zvjezdanih sistema i milijarde planeta u univerzumu gdje ove pojedinačne iskre svijesti mogu postojati u nekom obliku „života.“ Neke od njih izgleda idu od jedne planete do druge. Mali dio ovih svjesnih bića izabere planetu Zemlju za njihovu destinaciju.
Izgleda da postoji portal ili ulazni put u zemljin ciklus postojanja. Poslije prolaska kroz ovaj portal, postoji Dvorana za Učenje gdje duh počinje biti pripreman za zemaljski život prije odlaska u Etapu Planiranja.
U Etapi Planiranja, baš prije ulaska u ciklus fizičkog života i spajanja s fizičkim tijelom, obrazac duhovnog ugovora je zasnovan što uključuje biranje okolnosti za nadolazeći život.40 Ovo sadrži detalje kao što su: spol, geografska lokacija, roditeljska i obiteljska situacija uključujući i materijal o zdravlju, općenito zdravlje planiranog fizičkog tijela, ljubavni partneri, supružnici, djeca, prilike za duhovni razvoj, učenje opraštanja, ciljevi i svrha života, i balansiranje prošlih „karmičkih dugova“.41 Postoji nekoliko vodiča ili duhovnih savjetnika koji asistiraju u planiranju Životnih Skripta.
Pojedinačna bića uzastopno uzimaju fizički oblik u seriji životnih vjekova, ili inkarnacija, svaki put u vlastitom ljudskom tijelu. Ovo je dio plana, ugovor, Životna Skripta; jedna duša, jedno tijelo. Druga bića nemaju pravo nastaniti ugovoreno tijelo. Kad tijelo ode u smrt, duhovno biće se vraća na posebnu razinu Svjetla, ili duhovnog prostora, mjesto vrlo visoke svjesnosti. Ovo mjesto je nazvano Nebo ili Svjetlo. (Kroz knjigu, izraz „Svjetlo“ će biti korišten u ovom smislu.)
U Svjetlu je Etapa Obnavljanja gdje se biće može osvrnuti na upravo prošli život, procijeniti razvoj, učenje, iskorištene prilike, nezavršene poslove, i bilo koje nanovo nastale neravnoteže ili karmičke dugove.42 Tu su također duhovni savjetnici koji asistiraju u ovom procesu. Iz tog stanja, biće ide u Dvoranu za Učenje i proces se ponavlja. Ovo je Točak Života,43 proces ponovnog kruženja/recikliranja za ljudske duhove.
Istraživanje daljnjih dometa uma kroz regresijsku terapiju je fascinantno putovanje. Mi uopće nismo ograničeni na život na Zemlji. Neki klijenti su vratili u sjećanje odlaženje tamo i natrag na relaciji ova planeta - neki „matični svijet“, kojeg se sjećaju kao svog prvog odredišta nakon napuštanja Svjetla Izvora Kreacije. Oni opisuju dolazak ovdje iz različitih razloga, i povratak „kući,“ ili čežnju za povratkom.
Prisjećanje na prošli život u ulozi vanzemaljca
Terapeutske sugestije da se „Prisjeti...“ ili „Locira...“ moćne su zapovijedi za podsvjesni um. Ako ove razine uma odrede podsvijest i ne-svijest da zadrže sjećanja duše na prošle života, prostor između života, i postojanje drugih svjetova, tada su ova sjećanja dostupna i lako ih je otkriti kroz regresijsku terapiju u izmijenjenom stanju svijesti.
U proteklih 16 godina provodili smo eksperimentalne seminare o istraživanju prošlog života. Seminar sadrži nekoliko grupnih regresija: locirati izvor sadašnjih emocija gnjeva, straha, tuge, i krivnje; istražiti nečiju glavnu ljubavnu vezu; iznova otkriti svrhu u životu; i razumjeti spoznatu odvojenost od Boga. Uputa za regresiju nečije svrhe je izravna i učinkovita.
„Prisjeti se prvog puta kad si izabrao doći na planetu Zemlju.“
Nakon nekoliko trenutaka tišine, uputa je neznatno preinačena i ponovljena da izazove sjećanje od tamo umjesto iz ovdje.
„Prisjeti se iskustva biranja po prvi put odlaska na planetu zvana Zemlja.“
Godinama, mi i drugi terapeuti i voditelji seminara koji provode slične regresije, nalazili smo kako će se između 50 i 70% od svake grupe prisjetiti iskustva biranja dolaska na planetu Zemlju od negdje drugdje. Takve koji nađu takvo sjećanje, vodimo u otkrivanju svrhe dolaska. To je duboko sjećanje i iznenadno saznanje za većinu ljudi.44
Skoro svatko izvijesti kako je originalna namjera dolaska bila donijeti svjetlo, ljubav, liječenje, duhovno učenje, i buđenje svijesti kod stanovnika Zemlje. Ljudi opisuju ovo mjesto kao vrlo gustu, tešku planetu i ovu tešku nejasnu svjesnost i maglovito sjećanje. Oni koji su došli ranije zaboravili su svoj pravi identitet i otkud su došli. I mnoga bića među valovima pomagača koji su došli sa istom namjerom su također zaboravila. Ova era je nazvana vrijeme velikog buđenja. Možda su neki od naše „svemirske braće“ došli u istu misiju ponovo. Na žalost, neki od „aliena“ su izgleda ovdje kako bi iskoristili prednosti konfuzije. Većinu puta ih je teško razlikovati.
Kathy
Kathy se prisjetila životnog vijeka na drugom svijetu. Opisala je to kao „povratak kući zbog daljnjih uputa“ prije nastavljanja dugačke serije zemaljskih životnih vjekova. Ona je bila učitelj i liječnik, i njen posao je bio donijeti tu energiju do ovog planeta.
Sam
Sam, visoko inteligentni mladić, bio je ozbiljno depresivan, čak suicidalan, i osjećao se kao da je izgubio svoj pravac i svrhu u životu. U sesiji, prisjetio se svog porijekla s druge planete. Bio je iz grupe studenata koji su tamo pohađali visokoobrazovnu instituciju, i putovanje na zemlju za ljudsku inkarnaciju je bilo ništa više nego terenska nastava njegove grupe. Izgubio je kontakt s njima i osjetio samoću u svojoj misiji. Kad je dotakao svijest svoje grupe, naučio je kako su mnogi koji su došli, također zaboravili njihovu misiju, izgubili iz vidokruga svoju namjeru, i više njih je počinilo samoubojstvo. S ovom regresijom, Samova depresija je smanjena, povratio je svoj entuzijazam za praćenje duhovne staze učenja, i pretpostavljam, da će se vratiti ispunjavanju svojih zaduženja iz ovog putovanja-misije na Zemlji.
Ted
Ted je pohađao naš Temeljni SRT (Terapija Duhovnog Otpuštanja) Trening Tečaj. Kao hipno-terapeut, htio je proširiti svoje znanje i vještine. Volontirao je kao subjekt za demonstriranje. Priča koja je isplivala nije neuobičajena, ali je svejedno prilično uznemirila Teda.
Otkrili smo zakačenog ET-a koji je bio tu dugo vremena. Ništa neobično. On (ET) je obznanio da je svrha bila prikupljanje podataka o ljudskoj životinji u normalnom životnom okruženju. Ponovo vrlo česta situacija. Ono što se sljedeće pokazalo bilo je donekle neobično, iako smo to čuli u drugim sesijama. Uputio sam Teda da locira porijeklo ove ET poveznice. On je bio vrlo iznenađen onime što su njegov vlastiti podsvjesni um i zakačeni ET otkrili.
Prije sadašnjeg životnog vijeka, biće koje se sada manifestira kao Ted, bilo je suradnik zakačenog ET! Oni su poznavali jedan drugoga! Oni su bili prijatelji sugrađani na drugoj planeti, u drugom denzitetu; Ted je bio ET! Njegovi prošli životi su bili na drugoj planeti. Ovaj komadić spoznaje je njemu bio težak za prihvatiti, iako je bio tu, došao iz njegove banke memorije.
Kao dio „znanstvenog tima“ u drugom mjestu, Ted je pristao doći u Zemljin ciklus kao vrsta zamorca za eksperiment. Kao ljudsko biće, on bi bio živuća laboratorija za njegove kolege za proučavanje bez neprijateljstva ili otpora koji izvorni zemljini stanovnici mogu pokazati prema nametljivim vanzemaljcima.
Pratili su ga do Zemlje, ušli u njegovo fizičko tijelo dok je Ted još bio vrlo mlad, i ugradili svoju opremu. Bez obzira na efekte, on se na to navikao obzirom su tu bili gotovo cijeli njegov život.
Ted je izabrao otpustiti ET-a i otarasiti se opreme, komunikacijskih i kontrolnih sredstava koja su bila implantirana. To što je otkrio o svojoj vlastitoj prošlosti nije mu se svidjelo, i sad je izabrao drukčiji pravac. Doslovno je napustio alienski projekt i izabrao ljudski život. ET-ima se to nije dopalo, ali su poštivali njegov izbor. Oduvijek su znali kako to jeste jedan od mogućih ishoda takvog eksperimenta, ukoliko ih Ted otkrije.45
Nordijski Tip
Jedan tip aliena o kome se često izvještavalo proteklih godina bio je identificiran kao „Nordijski“ tip. Plavokos, plavook, ljubazan i rado pomaže. Očigledno ovi tipovi dolaze na Zemlju već tisućljećima.
Nekoliko klijenata su imali vezane prošle živote sa Središnjom Amerikom za vrijeme kojih su imali ulogu svećenika ili svećenica, nastojeći učiti i voditi „primitivne“ ljude do više duhovne svjesnosti. Sebe su opisali kao visoke, plavokose, svijetle puti, Nordijskog izgleda. Upamtili su upute koje su primali povremeno iz njihovog matičnog svijeta, bilo izravnim komuniciranjem ili putovanjem tamo i vraćanjem na zemlju. Oni su bili vanzemaljci koji su došli pomoći zemaljskim ljudima. Sad su ostali tu kao ljudi.
Određeno vrijeme lokalni stanovnici su slušali mudrost ovih nebeskih ljudi, onda se konačno pobunili i poklali te „drugačije“. Nakon iskorjenjivanja ET utjecaja i vođenja, domaće poglavice i svećenici iskrivili su duhovno učenje i prakse.
S greškom u razumijevanju svećenićkih rituala i bajanja kao komunikacije sa matičnim svijetom njihovih bivših duhovnih vođa, ceremonije su počele biti isprazni rituali zamišljenim „bogovima“ koji nisu odgovarali njihovim moliteljima, nisu ispunili njihove potrebe. U konačnici, poglavice su počele prakticirati ljudsko žrtvovanje u jednom nastojanju slanja „poruka“ bogovima sa molitvama za pomoć.
Krvavo žrtvovanje, uzimanje ljudskog života u takvom ritualu, bilo je neučinkovito, ipak je postala zajednička rutina za one ljude koji su prisvojili moć u upravljačkoj poziciji. Ljudsko žrtvovanje je postalo instrument straha, način održavanja kontrole nad ljudima. Ovo je bila golema zloupotreba moći i užasno iskrivljenje značenja rituala i bajanja, što su bili originalna sredstva komunikacije između „Nordijskih“ vanzemaljaca i njihovog matičnog svijeta.
Kad istražujemo ovu vrstu situacije kroz udaljeno sjećanje klijenta koji je bio žrtva u takvom ritualu u prošlom životnom vijeku, otkrivamo DFE kontroliranje svećenika i izvršitelja. Ovaj tip ljudskog djelovanja uvijek izgleda da je motiviran, kontroliran, i ovjekovječen od strane tamnih sila.
Muka „glasnika“ zbog žrtvovanja je energija koja može biti sakupljena od strane DFE. Energija od straha stanovnika, isto kao krvna požuda kod promatrača kad gomila prisustvuje žrtvovanju, može također biti požnjevena i korištena kao „hrana“ za DFE i njihove pretpostavljene. Ovaj mehanizam žetve energije dobiva na većem značaju kako budemo istraživali ET/DFE vezu u kasnijim poglavljima.
Kad klijent otkrije takvo uznemirujuće sjećanje, to može biti osobnost prošlog života, iako je često samo traumatično mrtvo sjećanje na jednog zakačenog entiteta. Ako je to entitet, daljinsko otpuštanje tamnog bića iz te prošle scene, i čišćenje ostataka tamne energije koja još uvijek prianja uz zemaljski omeđen duh žrtvovanog stradalnika, omogućit će ovoj ometenoj duši odlazak kući u Svjetlo. Razumijevanje grešaka počinjenih u tom životnom vijeku će voditi do slobode. Mir i ozdravljenje mogu doći na kraju.
Kad čujemo detalje o životu žrtvovanog stradalnika, to je skoro uvijek isto jadikovanje. Ceremonija ljudskog žrtvovanja je bila s ciljem zadovoljenja bogova, ili za iznošenje zahtjeva za pomoć, molitva bogovima za toliko potrebnu pomoć, kao što je kiša za usjeve, ili liječenje ljudi od neke vrste zaraze.
Nositelj hitne poruke može čak dragovoljno, iz čiste odanosti i ljubavi prema svom narodu, pristupiti toj dužnosti. Tečni napitak, uvijek gorkog okusa prema prisjećanju, dat je „glasniku“ i on bi ubrzo osjetio divnu euforiju. Iza toga bi nastupili fizička ukočenost i paraliza. Disanje i otkucaji srca bi stali, duh bi se podigao van fizičkog tijela i počeo bi tražiti bogove, željan da isporuči poruku. Ono što je slijedilo je nezadovoljstvo, razočarenje, i bijes. Glasnik bi tražio u nižim astralnim područjima, i „bogovi“ ne bi bili nađeni tamo; poruka ne bi mogla biti isporučena. Misija je bila besmislena, odanost i ljubav izgubljene u ništavilu, a takav entitet, prekriven frustracijama, osjećajima izdaje, razočarenjem i bijesom, često zakačen za obližnju živuću osobu.
Ako je odabrani glasnik bila vestalska djevica, proces je često uključivao seksualni susret s muškim svećenikom ili svećenicima, obično protivno volji žrtvovane stradalnice. Nije bilo obrane protiv takvog nasilja.
Iza Smrti
Nakon smrtne scene u regresiji prošlog života, novopreminuli duh obično ide prema Svjetlu. Ovdje u Zemljinom ciklusu, Svjetlo je uvijek zlatno-bijelo, toplo, i vrlo sjajno. Opis je sličan izvještajima iskustva tik do smrti, NDE, osim ako je duh pridružen drugim bićima koja dolaze odvesti pridošlicu potpuno unutar Svjetla. Samo kad novopreminuli duh ide potpuno unutar Svjetla, prošli život je stvarno završio. Ali to je samo jedna moguća opcija za novopreminulog duha. Istražit ćemo i neke od drugih mogućnosti.
Stranica 2 od 12 Sve stranice