3. Nesporazumi i sukobi kao program okupacije

U ovoj situaciji ne postoje krivci u našim narodima. Svi smo mi žrtve jedne strašne nemani koja nam je isprala mozak i uvalila tu papansku kulturu.

O kakvoj nemani pričaš?

O sili koju ja nazivam Gazda, a koja kontroliše cijelu našu civilizaciju kojoj mi pripadamo. To je sila mraka ili gospodar patnje.

Je li to Satana ili Lucifer?

Ne. To je sila koja kontroliše našu svijest i naš razum.


Da li to znači da taj Gazda upravlja našim ponašanjem kroz tu kontrolu naše svijesti?

Upravo tako. Mi smo kao lutke na koncu, a on lutkar u toj predstavi.

Djeluje mi nevjerovatno.

Djeluje ti nevjerovatno zato što tvoje znanje raspolaže pogrešnim pojmovima i pogrešnim informacijama koji čine Gazdu i njegove aktivnosti nevidljivima. Sva ova patnja koju preživljavamo ni jednim detaljem ne upućuje na pomisao o prisutvu strane sile koja upravlja tim procesima. Gazda se pobrinuo da u našu svijest uvede pojmove koji samo za njega imaju praktičan značaj, a nama donose patnju. Od tih pojmova je i stvoren ovaj papanluk o kojem pričam. U ovom istorijskom trenutku, centralno mjesto unutar tih gazdinih gluposti je pojam slobode. Inače tih pojmova ima veoma mnogo. To je pojam koji praktično nema baš nikakvu pozitivnu funkciju. Stoljećima se priča o borbi za slobodu. I dok je fokus percepcije na tom pojmu, Gazda vodi glavnu igru ka stvaranju patnje. Naročit značaj u tome je odigrao socijalistički režim na našim prostorima koji je neprekidno kroz propagandu veličao partizaniju stvarajući mit o slobodi. Međutim, taj pojam slobode nam je dat na upotrebu da bi se međusobno ubijali i mrzili. Od kako postoji ova naša civilizacija, nikada ni jedno ljudsko biće nije imalo priliku da doživi pojam takve slobode. Sama civilizacija je u odnosu na ljudsku prirodu robijašnica. Već sam ti ranije dala primjer da čovjek od kako se rodi nije svoj, već postaje ono što drugi žele da on bude. I taj kulturni identitet nije u ljudskoj prirodi bića, već je nabačen na ljudsko biće kao srednjevjekovni oklop kojeg ono doživljava kao svoj um. Iz tog saznanja može se izvesti zaključak da slobodu predstavljaju svjesno prihvaćena pravila razmišljanja i ponašanja koja ne ugrožavaju pozitivne procese razvoja civilizacije. A to ponašanje zahtjeva jednu ljudsku osobinu koja se naziva humanost, koja upravo nedostaje papcima. Za takav pojam slobode već postoji izraz pod nazivom demokratija. Problem je što se u našoj istoriji praktična primjena demokratije mogla doživjeti samo u vrijeme turske i austro-ugarske vladavine i cijelo vrijeme je bila izložena napadima papanluka kroz razne oblike borbe za ,,slobodu,,. Zato nam se i ne može zamjeriti na neznanju pravog smisla tog pojma. Mi ga zato i ne koristimo. Ovo što se trenutno prikazuje kao ugroženost i potreba borbe za slobodom je besmisleno bavljenje tim pojmom koji ljude održava u stoljetnoj patnji bez kraja. Da stvar bude još gora, ti ljudi koji ne znaju za pojam demokratije, prepuštaju se svojim izabranim političarima da ih oni vode do ,,slobode,,. Međutim, te političare bira Gazda posebnim metodama i postupcima. Uslov da bi neko bio uspješan političar, mora biti krajnje poslušan Gazdi, a to znači biti psihopata bez savjesti i duše. Ustvari, oni su ti glavni i direktni izvršioci patnje. Oni umotavaju svoje poslušnike u neostvarive zamisli slobode i pri tome optužuju druge za njihovu nemoguću realizaciju. Nasjedanje tim lažima dovode do nesporazuma i sukoba u kojima je svaka grupa u pravu iz percepcije tih pogrešnih zaključaka i svaka grupa traži rješenje na pogrešnim mjestima i pogrešnim postupcima. Rezultat toga je šizofrenija i sa njom sve posljedice koje sada u ovom istorijskom trenutku preživljavamo.

Koliko ja razumijem, svaki narod traži za sebe pravo da odlučuje i uređuje svoju državu onako kako njemu odgovara i da se u to uređenje niko sa strane ne petlja. Ne vidim u tom razmišljanju ništa pogrešno.

U tome i jeste problem. Ne vidiš pogrešno razmišljanje zato što ne primječuješ razliku između principa i konkretnog sadržaja. Da li uočavaš razliku između ,,traži pravo da uređuje,, i pojma ,,nastoji da uređuje,,?

Primjećujem razliku, ali u njoj ne vidim smisao.

Ne vidiš smisao zato što ti je Gazda sakrio konsruktivne pojmove za razmišljanje i uvalio ti nefunkcionalne, da kroz njih ,,tražiš pravo,,. Nesporazum između tebe i mene ili između grupa je u tome što je Gazda preko svojih hajkača formirao pojam traženja ili borbe za pravo (na samostalno uređenje svog ,,naroda,,). Ovaj pojam ,,narod,, je pod navodnicima zato što se grupa predstavlja narodom. To je prva obmana tih hajkača. Druga obmana je što su u fokus problema stavili borbu za ostvarivanje prava (na društveno uređenje svoje grupe). Intelektualnom kombinatorikom i lažima su stvorili kod svojih sljedbenika zaključak da im je ugrožena sloboda kroz oduzimanje prava na samostalno uređenje unutar svog ,,naroda,,. Svo vrijeme ovih sukoba fokus tih hajkača je na toj borbi. Izraz fokus znači da kroz akcije u okviru te borbe za ostvarivanje prava (grupe na samostalno uređivanje društvenih odnosa unutar te grupe), uopšte se ne razmišlja o društvenom uređenju te grupe. Po logici koju su postavili ti hajkači prvo i prioritetno je izboriti se za pravo za samostalno društveno uređenje, zatim preći na kostruktivno uređivanje društvenih odnosa. Kombinatorikom smišljenih i dogovorenih akcija između vođa tih grupa u sukobu, to pravo se ne ostvaruje, sljedbenici se nerviraju, a svi zajednički pate.

Gdje ti u tome vidiš rješenje?

Ja ne govorim o rješenju, već o lažnim i nestvarnim pojmovima kojima se svijest grupe drži u hipnotisanom stanju. Ti hajkači ne rade na društvenom uređivanju svoje grupe, već su svu koncentraciju svojih sljedbenika usmjerili na borbu za ostvarivanje tog prava. Postoji i druga opcija, a to je nastojanje da se urede društveni odnosi unutar određene grupe. Međutim ta opcija vodi proces razmišljanja u konstruktivnom smjeru, i omogućava objektivno sagledavanje svih elemenata koji utiču na stvaranje tog uređenja. Tada slika tog problema o organizovanju društvenog života te grupe dobija sasvim drugi smisao od onog kojeg hajkači trenutno provode kroz traženje uzroka nemogućnosti ostvarivanja prava na samostalno uređivanje svog ,,naroda,,. Analiza i rad kroz to nastojanje neizostavno dovode do zaključaka koji se ne uklapaju u koncept razaranja i patnje.
Započet ću tu analizu od papanskog stava da sloboda nekog naroda zvanično kroz zakonsku regulativu (ustav i ostala akta) predstavlja ispoljavanje njegovih kulturnih, moralnih i vjerskih osobina. U tom slučaju kulturne moralne i vjerske osobine građana koji žive u toj grupi, a nemaju te osobine koje su zakonski verifikovane, formalno postoje kroz zakonsko priznavanje njihovog prava na ispoljavanje, a u praktičnom smislu ih isti taj zakon onemogućava. Jezik, pismo, običaji, kulturne i vjerske manifestacije tih grupa nisu ugrađene konkretno u zakonsku regulativu kao što je to slučaj sa osobinama dominantne grupe i kao takve ne obavezuju ni pojedince ni institucije da imaju razumjevanja prema tim nezvaničnim društvenim ispoljavanjima. Kod nastojanja da se urede društveni odnosi, taj se problem pojavljuje u nešto drugačijoj interpretaciji. Dolazi se do zaključka da razvoj civilizacije (konkretno, tehnologije, trgovine i saobraćaja) dovodi do sve većeg miješanja stanovništva različitih kultura i zato razmišljanje o ostvarivanju takve slobode, a posebno borba za nju je direktno u sukobu sa tim razvojem. Ako se razvojem civilizacije stvara sve bliža i jača međuljudska saradnja, onda je sasvim normalno u cilju razvoja te civilizacije prihvatiti te uslovljenosti i u okviru njih stvarati društvene odnose. Pri tome nastaje zaključak da potreba da neki narod bude samo svoj, isključuje bilo kakvu mogućnost međugrupne saradnje sem sukoba. I to je jedan od razloga zašto papci ne prihvataju ovu drugu opciju nastojanja, već prihvataju borbu za svoja nacionalna prava. S jedne strane se pojavljuje civilizacijski pritisak zbližavanja različitih kultura, a s druge strane nevjerovatan papanski otpor. Konkretno se to vidi u bilo kakvom dogovaranju o zajedničkom životu. Svaka grupa predlaže u okviru svojih principa slobode one prijedloge koji su joj najpovoljniji ne obazirući se na interese drugih grupa. Pri tome svaki prijedlog neke druge grupe se u startu odbije jer to ugrožava vlastitu slobodu. To znači da između grupa ne postoji mogućnost dogovora, jer svaka grupa traži da se prihvate njihovi zahtjevi, uz izričito odbijanje prihvatanja tuđih zahtjeva. Bilo kakav ustupak u tim dogovorima se tumači kao odstupanje od principa te slobode koju ta grupa zamišlja i želi da ostvari. Sve se svodi na ultimatume pod izgovorom, ,,mi smo spremni i želimo da zajednički živimo, ali to drugi očito ne žele,,,. Prevedeno na cvilizacijski jezik ta ,,spremnost na zajednički život,, znači, ,,mi hoćemo da imamo vlast, a svi ostali će kroz tu vlast biti građani drugog reda,,. Obzirom da svaka grupa želi vlast, a ne želi biti drugog reda, to praktično predstavlja nasilje koje i danas traje. Pojednostavljeno to znači, da svaka grupa zahtjeva da dominira i da vlada nad ostalim grupama. To je upravo ta borbe za ostvarivanje prava (grupe na samostalno uređivanje društvenih odnosa unutar te grupe). Ta borba se ne ispoljava komunikacijom, već nasiljem kroz papanluk koji je dodatno ukomponovan u međusobne čarke koje organizuju hajkači iz sukobljenih grupa. Zamisli da na jednom otvorenom prostoru koji se zove civilizacija hodaju naoružani ljudi koji se ne žele nikome skloniti s puta, jer je njihovo pravo na slobodu da se kreću slobodno. Šta se dešava ako u takvoj sredini nema razumnih bića koja će se u ciljlu izbjegavanja sukoba sklanjati s puta tim šizofreničarima. Zar to nije nasilje papanluka nad razumnim bićima? Ovaj primjer nije izmišljen. On je stvarnost u našem gradu. Papak koji hoda trotoarom ne pomiće svoje tijelo u mimoilaženju ako primjeti da mu u susret dolazi biće sa drugačijim osobinama ponašanja, u ovom slučaju drugačije obučen i sa drugačijim načinom hoda, pa prisiljava to biće da mu se ukloni s puta.Oni koji imaju ta neprijatna iskustva nose u platnenom cekeru koji visi o ruci ručni mlin za kafu.

Ja mislim da je to ponašanje zbog toga što narodi ne mogu da ostvare svoje pravo zbog mješanja stranih plaćenika i nepovjerenja među narodima.

Kažeš, ,, da ostvare svoje pravo,, iz čega mogu zaključiti da ti narodi znaju šta hoće. To sa papanlukom nema veze. Kao prvo narod nema veze sa grupom papaka. Iz ove moje priče možeš zaključiti da papak zna samo šta neće, i to mu je predmet svađe i sukoba. Da zna šta hoće, vrlo jednostavno bi našao rješenje. A nepovjerenje je rezultat mržnje i gađenja prema drugim narodima iz čega je jasno da ne može očekivati bolju reakciju od one koju upućuje drugima. I zbog toga je ugrožen i sve optužuje.


Šta ima loše u tome što neko zna šta neće?

Za papka to nije loše, jer samo on odlučuje o uslovima bilo kakvog dogovaranja o zajedničkom životu. Međutim, za sredinu u kojoj se nalazi je problem. Uzmimo za primjer, da papak ne želi nikome da bude rob ili sluga. To je njegova osnova razmišljanja i svaki dogovor prolazi kroz takvo razmišljanje. To praktično znači ono slobodno hodanje gdje mu se moraju svi uklanjati s puta, jer on ne želi da mu bilo ko odlučuje kako i gdje će se on kretati. Već sam ti rekla da papak zauzima stav da su on i sva njegova ubjeđenja jedino vrijedna poštovanja, a sve ostalo ima manju vrijednost od toga. Čovjek koji neprekidno razmišlja o tome da ga neko ne prevari, jer mu time može oduzeti slobodu, nema mogućnost da razmišlja o konstruktivnim stvarima. Primjer takvog ponašanja i razmišljanja je bio prisutan na početku ovog papanskog rata kada je komšija ubio komšiju bez fizičkog razloga i povoda uz obrazloženje: ,,Ja znam da on mene mrzi, i onda je bolje da ja njega ubijem sada nego on mene sutra,,. Isto tako je bila prisutna parola: ,,Ne čuvaju se pragovi svojih kuća ispred svojih vrata, već ispred neprijateljevih,,. Papak zna da ne želi da živi sa komšijom u dobrim odnosima. Da to stvarno želi, sigurno bi to i ostvario. Da bi to ,,ne želim,, opravdao, pravda stoljetnom nepravdom koju je svojim plemenskim razmišljanjem cijelo vrijeme kroz istoriju sam sebi pravio. Time on sakriva svu svoju naivnost i neznanje kojim ponizno uslužuje Gazdu svojom i tuđom patnjom.

Šta ti to znači u ovom navedenom primjeru naivnost i neznanje?

Papak ne zna da je kolektivna svijest kojom prikazuje svoj grupni identitet najponiznije služenje ili robovanje nečijim idejama. Da su te ideje dobronamjerne, sve bi se u pozitivnom smislu uklapalo u društvene i prirodne procese, i taj narod ne bi imao problema. Obzirom da takva svijest kroz tu grupnu svijest ima prisutnu istorijsku patnju, može se zaključiti da sa tom grupnom svijesti nešto nije u redu. Naivnost je u tome što papak ne preispituje ta zajednička pravila razmišljanja i ponašanja kojima preživljava tu stoljetnu nepravdu, već ih pravda stoljetnim neprijateljima kroz osjećaj ugroženosti. Jednostavno, naivno vjeruje lažima koje mu servira Gazda preko svojih špijuna i hajkača. Apsurd je u tome što se takav čovjek bori za kolektivnu slobodu kroz robovanje najvećim grupnim lažima, i istovremeno kao pojedinac pati.

Pa kakva bi to mogla biti druga sloboda, nego grupna.

U tome i jeste problem. Bez obzira o kakvoj grupnoj slobodi papak razmišljao, on u njoj ne može biti zadovoljan, jer nije sposoban prihvatiti civilizacijska pravila ponašanja i razmišljanja koja određuju tu navodnu slobodu. Pravilo je da papak osim kolektivnog ponosa nosi i svoj lični ponos, zamišljajući sebe kao ,,ibermenš,, biće uz osjećaj da je on centar univerzuma. On to objašnjava kroz univerzalnost svoje kulture, kojoj pripada. Onog momenta kada se pokuša formirati neka nova kolektivna vlast u smislu stvaranja te navodne slobode, papak ima problem prihvatiti ta nova kolektivna pravila, jer ona nisu u njegovoj osobini razmišljanja i ponašanja. Zato papci u mješanim kulturama optužuju neistomišljenike da im ugrožavaju njihovu slobodu izbjegavajući da se susretnu sa unutrašnjim neznanjem koje ih spriječava da prihvate savremenija pravila koja određuju odnose unutar demokratije. Nesvjesno se odriču boljeg i ugodnojeg života. Taj problem papci pokušavaju riješiti ,,fildžan državama,, u kojima je jednoobrazna kolektivna svijest osnovni okvir razmišljanja. Taj šablonizam razmišljanja otvara sve mogućnosti manipulacije u smislu psihopatskih i pljačkaških apetita njihovih vođa. Radilo se, a i sada se to radi, da političari u tim ,,državama,, zabavljaju svoj ,,narod,, lažnim pričama, aferama, režiranim ispadima, i drže im pažnju podalje od stvarnih poslova kojima se bave. Stiče se utisak da oni tim programom rade mnogo i da za taj posao trebaju biti i pristojno nagrađeni. Osim popularnosti koju stiču kroz te gluposti, oni su kroz plačku preko papira glavni izazivači socijalne nejednakosti.

Po tebi ispada da ne postoji pošteno rukovodstvo u bilo kojoj državi u svijetu.

Da, nažalost tako je. Sve je pod kontrolom Gazde.

Znači li to, da i demokratija nije sloboda?

Da. Već sam ti rekla da demokratija predstavlja svjesno prihvaćena pravila razmišljanja i ponašanja koja ne ugrožavaju prirodne procese razvoja civilizacije. To znači da se pojedinac mora odreći nekih svojih ubjeđenja, stavova i navika da bi služio cjelini u kojoj živi. Papansko razmišljanje je direktno u sukobu sa tim zahtjevom. Zbog toga i nastaju ,,fildžan države,, da bi što manja grupa imala u svom sastavu veći procenat istomišljenika. Pri tome se potpuno zanemaruju ekonomske i droge društvene uslovljenosti koje opet traže određeni način razmišljanja i ponašanja kojeg papci namjerno ili nesvjesno izbjegavaju. Jednostavno je nemoguće uspostaviti bilo kakvu ekonomsku ili neku drugu saradnju sa sredinama u kojima ne postoji isto papansko razmišljanje. Kako će neko imati ekonomsku saradnju sa nekom grupom koju istovremeno ponižava, vrijeđa, optužuje? Jedini način je nadmudrivanje u pljačkaškom stilu koje je trenutno prisutno u našoj stvarnosti.

A šta ako se te grupe povežu ili pripoje matičnim zemljama?

Trenutno i u tim, nazovimo ih, matičnim zemljama kroz propagandu vladaju nametnuta papanska pravila razmišljanja i ponašanja. To sve ne mjenja stanje odnosa papanske kulture i pozitivnih procesa razvoja društva. Ekonomskim vezivanjem ili pripajanjem nekoj navodnoj matičnoj zemlji se ne bi riješio problem istorijske nepravde, već bi nezadovoljstvo kroz papanluk još više naraslo zbog psihopatskih osobina vođa u svim okolnostima. Osim toga, vodeće strukture vlasti u tim grupama imaju već oprobanu i provjerenu uzrečicu: Bolje je biti predsjednik ,,filđan države,, nego neki ministar u matičnoj zemlji. U tim uslovima je jednostavnije krasti i pljačkati svoj narod. S druge strane, papak želi da dominira u svakom pogledu, a istovremeno ne želi biti žrtva dominacije ni u jednom pogledu. U jednokulturnoj državi je to takođe neostvarivo, jer to znači da papak treba da dominira nad ne-papcima, što stvara kulturne i socijalne nesuglasice. To se već uveliko ispoljava ne samo u ,,fildžan državama,,, već i u matičnim jednokulturnim državama.

Spominješ Gazdu kao okupatora. Možeš li konkretnim primjerom to objasniti.

Već sam ti kazala da Gazda nije direktni okupator, već biće koje se hrani ljudskom patnjom i svojim angažovanjem i organizacijom neprekidno proširuje taj svoj jelovnik. Direktni okupator su njegove sluge, inače domaći političari. Oni vrše okupaciju koja je izvan do sada poznatih osobina ponašanja okupatora. Konkretno sam ti opisala parolu o borbi za svoja nacionalna prava koja nema bilo kakvu praktičnu funkciju sem nasilja i patnje. Drugim riječima to znači da se okupacija naših prostora ostvaruje postepeno, planski, sveobuhvatno, i što je najvažnije, po strogo utvrđenom programu. Smisao je napraviti takvo stanje haosa i patnje na našim prostorima da ljudi prihvate sve uslove okupacije u formi prijedloga navodnog uspostavljanja boljih uslova života. To se radi neprimjetno kroz ucjenjivanje o ulasku u više društvene integracije. Problem je što naš balkanski plemenski mentalitet ne želi da dobrovoljno prihvati opšta civilizacijska pravila preko kojih gazdini špijuni kroz ekonomsku globalizaciju ostvaruju okupaciju u ostalim civizacijski naprednijim sredinama. Ta društvena zaostalost ima za posljedicu i siromaštvo u širem smislu tako da ekonomski pritisci kojima bi se, kao u razvijenim zemljama, ta okupacija mogla ostvariti nisu u dovoljnoj mjeri efikasni. Zato je prisutna opcija nasilja, mržnje i patnje koja će naše narode prisiliti da prihvate društveno i državno uređenje kroz primitivne uslove koji odgovaraju Gazdi.

Koji je smisao takve okupacije?

Kroz tu patnju, Gazda preko svojih portala koje ja nazivam gazdinim sinovima ostvaruje cilj stvaranja najprimitivnijeg robovlasničkog sistema na cijeloj Planeti prilagođenog ovim sadašnjim civilazacijskim uslovima. U tom sistemu neće postojati sloboda razmišljanja, govora i ponašanja. Fizičko izrabljivanje kroz rad i sve vrste sadističkog iživljavanja kroz organizavciju vlasti i apsolutnu kontrolu ponašanja svake ljudske jedinke bi trebao stvoriti neuporedivo gore stanje od poznatog robovlasničkog sistema u istoriji. Čipovanje pasa je već postalo zakonska obaveza u skoro svim evropskim zemaljama. Biometrijski pasoši, elektronske lične karte i slijedeći korak čipovanje ljudi su takođe već stvarnost. Tome treba dodati i potpunu kontrolu kretanja preko optičkog satelitskog sistema koji je prevaziđena verzija GPS mikrotalasnog satelitskog kontrolnog sistema.To se već uveliko vidi po novim uvedenim zakonima u SAD-u. Takođe se vide i načini na koje se ostvaruje taj cilj. To su zakoni koji navodno trebaju da zaštite svoj narod od terorizma. Ovaj pojam ,,trebaju da zaštite svoj narod,, je u našem papanluku veoma popularan i predstavlja jezgro sadržaja oko kojeg se odvija ova bosanskohercegovačka drama. I tako papak vidi način uvođenja robovlasničkog sistema u Americi, ali ne može da primjeti da ga istim metodama uvlače u robstvo lokalni gazdini sinovi koji sprovede tu navodnu zaštitu svog naroda. Tužno i žalosno je vidjeti te fanatike koji svjesno idu na onu stranu broda koji tone. Ove ucjene ili bolje rečeno uslovi oko ulaska u Evropsku uniju i istovremeno potpirivanje mržnje kroz tolerisanje razarajućeg djelovanja formiranih grupa koje su te iste međunarodne organizacije zvanično osnovale i priznale Dejtonskim sporazumom, predstavljaju trenutno gazdino djelovanje.

Ranije si mi govorila da osvajač kada osvaja neku teritoriju ne provodi nasilje, a sada govoriš o robovlasničkom sistemu u kojem će biti uništeno ljudsko i civilizacijsko dostojanstvo. Je li to u kontradikciji?

Zaboravio si u ovoj primjedbi napomenuti da sam kazala da osvajač ne unosi direktno nasilje, već preko svojih špijuna zavađa narode međusobno da bi spriječio mogućnost organizovane odbrane, i onda na tu patnju dolazi kao ,,spasilac,,. Takođe si zaboravio uzeti u obzir moju napomenu da osvajač prije početka osvajanja neke teritorije prvo napravi ogromne detaljne pripreme da sa što manje gubitaka ostvari što veći efekat zacrtanog cilja. U tu strategiju okupacije posebno mjesto ima manipulacija ljudske svijesti. I tu se narod nalazi na ispitu mudrosti. Po istoriskoj nepravdi kako ju papci tumače, i gledajući sadašnju stvarnost, može se zaključiti da naši narodi ne raspolažu baš naročitom inteligencijom. Ono što nisam imala priliku kazati je da osvajač svoju strategiju osvajanja prilagođava intelektualnim mogućnostima naroda kojeg pokorava. Ova patnja kroz primitivno ponašanje gadinih sinova, a za nas vođa grupa i političara, pokazuje na kojem se trenutnom intelektualnom nivou nalaze naši narodi. Na taj nivo su dovedeni kroz manipulaciju grupne svijesti. Dala sam ti samo jedan primjer te manipulacije, a ima ih još. Treba dodati da je u sadašnjem istorijskom trenutku intelektualna psihlogija koju koriste gazdine tajne službe u tolikoj prednosti u odnosu na prosječan ljudski um da gazdine sinove čini nedodirljivim. Kontradikciju koju spominješ o različitim ciljevima prijašnjih okupatora i Gazde je u stvaranju novih i drugačijih životnih uslova. U istoriji je cilj osvajača bio stvaranje dugoročnog profita kroz organizaciju vlasti i manipulaciju. I sada je taj cilj prisutan, i to kroz opciju najnehumanijeg psihofizičkog iscrpljivanja čovjeka pri čemu bi se spontano stvorila selekcija kvaliteta robova kroz zakon održavanja fizički jačeg kao u konc logorima. Ono što čini ogromnu razliku između prijašnjeg osvajača i osvajača u ovim trenutnim uslovima je indirektno prisustvo stranih trupa na osvojenoj teritoriji kao što je ulazak u NATO savez. Tu okupaciju rade domaći gazdini sinovi kroz program koji trenutno dominira ne samo u našoj Republici već u širem regionu. Kontrola kretanja, razmišljanja i ponašanja su trenutno najjače izraženi kroz grupne papanske svijesti, koje psihopate ne samo da drže pod kontrolom, već ih neprekidno pojačavaju. Trenutno su organizacija vlasti preko Međunarodnog monetarnog fonda kroz ekonomske ucjene i manipulacija preko potpune kontrole sredstava informisanja generalno na cijeloj Planeti već uspostavljeni. Vlasnici skoro cijelog svijetskog kapitala su 12+ psihopata besprijekorno pokornih Gazdi koji ih snabdjeva ekstremno negativnom mudrošću u smislu fizičkog pokoravanja čovječanstva sredstvima manipulacije. Iz ovoga nije teško zaključiti, da iznad prohtjeva te božanske klase vladara koji već sada imaju sve, stoje još i psihopatske potrebe mučenja, koja su potrebna Gazdi kao hrana.

Stranica 3 od 10 Sve stranice