Gladiš - ONONIS SPINOSA L.
Sinonimi: Ononis antiquorum Briqu. — Ononis arvensis L. — Ononis campestris Koch et Ziz. — Ononis legitima Briqu.
Narodni nazivi: bijeli trn — bodež — gladež — gladišnik — gladiška — gladuška — iglica — kokorovo zelje — kraljevska salata — mača — milotrn — rupni trnić — zečji trn.
Opis biljke: gladiš je trajna biljka, visine do 50 cm koja se kao korov teško iskorjenjuje jer ima vrlo žilav, drvenast i prilično dug korijen koji raste vrlo sporo. Stabljika je grmolikog oblika, čvrsta i razgranjena trnovitim izdancima. Donji listovi su trodijelni, tj. sastavljeni iz tri listića, dok su listovi u vršnom dijelu stabljike obično jednostavni. Leptirasti cvjetovi nalaze se na trnovitim izdancima u pazušcima listova, a boje su grimizno-crvene. Biljka cvate čitavo ljeto. Prema veličini i obliku cvijeta i drugih biljnih dijelova, te prema tome da li su izdanci stabljike trnoviti ili ne, razlikujemo više podvrsta.
Miris i okus: miris biljke je slatkast, poput drva, podsjeća na sladić (br. 65).
Svježe iskopano korijenje širi većinom izraziti miris na koze. Okus biljke je pomalo neprijatan, dok je korijen više oštrog, trpkog i nadražujućeg okusa.
Vrijeme cvatnje: od lipnja do rujna.
Stanište: gladiš se uglavnom pojavljuje na suhim i mršavim tlima oranica, pašnjaka i livada te uz rubove šuma. Biljka voli tlo koje sadrži vapno. Jakim gnojenjem i polijevanjem tla gnojnicom biljka brzo nestaje sa staništa.
Ljekoviti dijelovi biljke: kao droga sabire se korijen od starijih biljaka (Radix Ononidis). Kopanje korijena vrši se u proljeće ili u jesen, pri čemu treba oprezno postupati jer ozljede s jakim trnjem teško zacjeljuju. Kako korijen raste okomito u zemlji, to je i njegovo iskapanje dosta otežano pa se vrši samo onda kada je zemlja dovoljno navlažena. Deblje se korijenje radi lakšeg sušenja uzdužno razreže, može ga se radi boljeg sušenja i nanizati i objesiti na prozračno mjesto na tavanu.
Ljekovite i djelotvorne tvari: u korijenu su kao ljekovite i djelotvorne tvari utvrđene: eterično ulje i masno ulje, guma, škrob, šećer, bjelančevina, smola, tanin, citronska kiselina, fitosterin, nekoliko glikozida, kao onoin i ononit i dr. Korijen gladiša ne djeluje uvijek na izlučivanje mokraće, tome je uzrok prisutnost saponina. Čini se, naime, da na određenim staništima biljka ne stvara saponine ili ih stvara vrlo malo pa to uzrokuje smanjeno djelovanje na izlučivanje mokraće. Po mišljenju autora, djelovanje korijena gladiša na izlučivanje mokraće je uglavnom vrlo dobro, ali je to djelovanje vremenski ograničeno. U početku primjene čaja utvrđeno je vrlo intenzivno izlučivanje mokraće i vode iz organizma da bi brzo nakon toga prestalo. Povišena doza upotrebe čaja ne uzrokuje istovremeno i povećanje izlučivanja pa se tim više kura s čajem mora prekinuti i nakon stanke od 4-7 dana ponovo nastaviti. Nakon toga vremena, iako individualno različito, nastupa ponovo jače izlučivanje vode i mokraće.
Ljekovito djelovanje: korijen vrijedi u prvom redu kao dobro sredstvo za izlučivan je mokraće, to znači sprečava stvaranje kamenaca i pijeska. Korijen gladiša daje dobre uspjehe u liječenju kod vodene bolesti, a naročito kod sakupljanja vode u trbušnoj šupljini, nadalje kod oteklina koje su uzrokovane sakupljanjem vode u određenom dijelu tijela (edemi), kod upale bubrega, kamenaca i pijeska u bubregu, kod katara mjehura i kamenaca u mjehuru, kod gihta, reume i kroničnog reumatizma zglobova.
Priprema čaja: uzmu se 2 čajne žlice, za 1 šalicu čaja, sitno izrezanog korijena i stave se na močenje kroz 8 sati. Nakon toga se kratko prokuhaju i odmah procijede, a čaj se pije isključivo bez šećera. Utvrđeno je da čaj od gladiševa korijena pobuđuje rad probavnih žlijezda pa se time sprečava lijenost crijeva. Također se pospješuje i djelatnost žlijezdi bronhalne sluznice, a time se pospješuje ozdravljenje bronhalnog katara.
Povoljno djelovanje na cjelokupnu izmjenu tvari dobro utječe na ozdravljenje suhih i vlažnih ekcema i to onih koji uzrokuju jaki svrbež.
Primjena u pučkoj medicini: gladiš je već u starom vijeku imao mnogostranu primjenu u pučkoj medicini. Jedna prastara mudra izreka u pučkoj medicini glasi: "Uzmi pravovremeno čaj od gladiša, jer on čisti krv!" Korijenova kora, kuhana u vinu, uzima se za rastvaranje kamenaca, a služi i protiv žutice.
Ako se korijen kuha u octu i taj se uvarak drži u ustima, to ublažuje zubobolju.
Liječenje krastavih rana pospješuje se ako se lanena krpa umoči u uvarak korijena u octu i to položi kao vlažni i topli oblog na rane. Kod grčeva u prstima i listovima s uspjehom se primjenjuje kao sredstvo za masiranje uvarak korijena u bijelom vinu.
Kod teškoća pri mokrenju uzimaju se 3 dijela korijena gladiša i po 1 dio plodova borovice (br. 75), korijena peršuna (br. 101) i poljske preslice (br. 55). Od te mješavine uzme se 1 čajna žlica za 1 šalicu oparka i piju se dnevno po 3 šalice. U pučkoj medicini upotrebljavaju se svježi listovi i cvjetovi kao oblozi kod svrbeža kože. Istovremeno treba piti čaj za čišćenje krvi.