Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Crvotočina obična - LYCOPODIUM CLAVATUM L.

Narodni nazivi: crvotočina — divji preprat — lisičjak — lisićjek — lisičji rep — mah od zemlje — mašina od zemlje — ometalo — parkelj — prašuljica — prečica — samolja — vilin — vinac — vučja noga — zmijina mahovina.

Crvotočina obična

Opis biljke: crvotočina je trajna zimzelena, mahovini slična biljka, sa 1 do 2 metra dugom puzećom stabljikom račvasto razgranjenom i gusto pokrivenom sitnim, na vrhu zašiljenim listićima. Na strani koja je okrenuta prema zemlji razvijaju se mnogobrojni nježni i sitni korjenčići.

Crvotočina obična

Crvotočina ne cvate jer spada u papratnjače. Četverogodišnja biljka razvija većinom viličaste trusne klasiće na uspravnim drškama koji izgledaju tanki i slabo snabdjeveni listićima. U dnu tih listića, poredanih kao crijep na krovu, nalaze se sporangiji koji sadrže truske ili spore, koje se u vidu finog blijedo-žutog brašna istresaju iz sporangija. Prahu slične truske u narodu često zovu "vještičino brašno" ili "munjin prah" jer prskaju svijetlećim iskrama kada ih se puše prema vatri. Truske kliju tek nakon 5 do 7 godina, nakon čega se na njima razvijaju spolni organi što se označuje kao izmjena generacije.

Dozrijevanje truski: kolovoz i rujan.

Stanište: crvotočina raste u čitavoj Evropi u crnogoričnim šumama, a i na neplodnim tlima. Rjeđe dolazi na suhim livadama te daje prednost tlima koja sadrže kremičnu kiselinu.

Ljekoviti dio biljke su truske crvotočine (Sporae Lycopodii) iz kojih se priređuje tekuća otopina (Emulsio Lycopodii). Sjeme crvotočine, ispravno botanički nazvane spore, označuje se i imenom brašno crvotočine ili vještičino brašno. Truske se za vrijeme zrenja (kolovoz, rujan) istresu iz oprezno odrezanih sporangija. U pučkoj medicini upotrebljava se i zelen crvotočine (Herba Lycopodii). Čitava biljka sabire se od svibnja do rujna i suši u hladu.

Ljekovite i djelotvorne tvari su kod crvotočine alkaloid likopodin, kiselo masno ulje, nadalje glicerin, organske kiseline, zasićene kiseline kao palmitin, stearin, arahin, citronska i jabučna kiselina. Utvrđeni su i proteini, šećer, smola i spojevi aluminija.

Brašno crvotočine isto tako kao i čitava zelen, gotovo je bez mirisa i okusa. Ako je brašno dobre kvalitete, mora biti lagani, tekući žućkasti prah koji se čini pomalo mastan i zadržava se na prstima. Ovo dolazi od toga što spore sadrže masno ulje, nalik ricinusovom, koje nikada ne postaje užegnuto.

Ljekovito djelovanje: truske služe u prvom redu kao puder za rane od ležanja kod male djece kao i kod tvrdokornih najvećim dijelom vlažnih kožnih osipa i kod djece i kod odraslih. Taj prirodni lijek, preporučen već u srednjovjekovnim bilinarskim knjigama, još se danas rado upotrebljava. Debeli ljudi neka redovito upotrebljavaju prah crvotočine između nogu i nabora na stegnu radi otklanjanja loših mirisa nastalih znojenjem.

Rjeđa je unutarnja upotreba brašna crvotočine. U tom slučaju uzima se pomiješano s mliječnim šećerom protiv nekih određenih bolesti mjehura, osobito kod katara mjehura starijih osoba kada se tuže na jako pečenje u mokraćnoj cijevi ili na bolove u mjehuru. Jednako se liječe grčevi u mokraćovodu, a nakon uzimanja brašna crvotočine trebalo bi biti utvrđeno i olakšanje kod kamenaca.

Budući da nakon većih doza brašna crvotočine slijedi povišeno izlučivanje mokraće, a time i povećanje izlučivanja mokraćne kiseline, trebalo bi razmotriti i primjenu brašna crvotočine kod uloga i reumatizma.

Primjena u pučkoj medicini: u pučkoj medicini mnogostruko se upotrebljava čaj pripremljen od čitave biljke. Čaj od zeleni kao i od trusaka ne smije se nikada kuhati nego samo preliti (1 čajna žlica za 1 šalicu) upravo kuhanom vodom. Čaj nalazi primjenu kod oboljenja mokraćnih i spolnih organa, kod bubrežnog pijeska i kod bubrežnih grčevitih napadaja. Daljnje područje primjene u pučkoj medicini je upotreba kod kroničnih kožnih osipa. Isto tako vrijedi crvotočina kao cijenjeno sredstvo protiv skrofuloze i rahitisa.

Primjena u liječenju životinja: crvotočina je u liječenju životinja odlično sredstvo za otklanjanje jalovosti kod domaćih životinja. Životinji se daje 15 do 20 kapi tinkture crvotočine na komadiću kruha kroz 8 do 10 dana, ponavljati nekoliko mjeseci.

Crvotočina se nadalje primjenjuje protiv vrtoglavice, oteklina na zglobovima, grčeva, bolesnog mršavljenja, metiljavosti, prekomjernog mokrenja, kašlja, griže, kod zadebljanja očnih kapaka, oteklina, tuberkuloze kostiju i pluća i kod vodenih oteklina.

Napomena: Lycopodium selago L. — bezklasasta crvotočina.

U Švedskoj, Južnoj Bavarskoj i Tirolu peru konje i goveda ovom vrstom crvotočine da bi se stoka oslobodila ušiju. Ta vrsta crvotočine ne smije se nikada davati stoci iznutra jer će uzrokovati povraćanje.

Kod stanovnika alpskih područja primjenjuje se i Lycopodium alpinum L. — alpska crvotočina i to jednako u pučkoj medicini kao i u liječenju životinja.


VAŽNA NAPOMENA: Opisi bolesti i mogući načini liječenja namijenjeni su isključivo informiranju i zdravstvenom prosvjećivanju opće populacije, te nipošto ne zamjenjuju liječničku dijagnozu ili liječenje. Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem liječniku. Ovdje navedene informacije sakupljene su iz raznih izvora, stručnih knjiga, interneta, kao i ljudi koji se profesionalno bave liječenjem. Ne odgovaramo za nikakve eventualne posljedice Vašeg liječenja - Vi sami ste odgovorni za svoje zdravlje!!!