Priljepača - GALIUM APARINE L.
Narodni nazivi: broćanka — broćenica — broćika — divlji broć — fatavac — hvatavac — korenika — lepuša — mali broć — mačak — prilip — prilipača — prihvat — pupac — smolavac — smolenec — suknica — turica.
Opis biljke: biljka je visoka 60 do 150cm i izrazita je penjačica, što znači da je biljka bez vriježa, a posvuda se lako prihvaća i penje s dolje svinutim i jakim dlakama. Stabljika je četvorokutasta i gola, a samo na člancima odebljana i proviđena tvrdim dlakama. Listovi su s jednom provodnom žilom, poredani u pršljenu 6-8 zajedno, linearno lancetasti i bodljikavo suličasti. Mali zeleno-bijeli cvjetovi smješteni su u pazuhu lista, a sastavljeni su u lažni štitac s peteljkom.
Miris i okus: biljka ima nježan, ugodan miris, a okusa je nešto gorka.
Vrijeme cvatnje: od lipnja do početka listopada.
Stanište: vrlo je rasprostranjena biljka na oranicama i livadama, razvalinama, često dolazi uz grmlje, putove i živice, a lako svojim dlakama prijanja uz čovjeka i životinje. Priljepaču rado pase stoka, dok je svinje ne vole.
Ljekoviti dio biljke: tokom čitavog ljeta sabire se biljka u cvatu (Herba Galii aparinae) te se nakon sabiranja odmah mora posušiti. Najljekovitiji je svježi sok biljke. Plodove su prethistorijski ljudi upotrebljavali kao sirilo kod izrade sira, a seljačko stanovništvo Irske još danas upotrebljava plodove kao nadomjestak za kavu.
Ljekovite i djelotvorne tvari: uz jedan još neimenovani glikozid i saponine, biljka sadrži organske kiseline, crvenu boju, asperulozid i niz mineralnih tvari.
Ljekovito djelovanje: iako su kako priljepača, tako i ivanjsko cvijeće vrlo obljubljeni u pučkoj medicini, nisu unatoč tome ljekovite biljke koje bi bile u službenoj upotrebi. Obje te vrste upotrebljavale su se kao ljekovite biljke još u starom vijeku. Hieronymus Bock (1498—1554) hvalio je kod priljepače svojstvo polaganog rastapanja te je biljku preporučao kod žutice. Mattioli je označio tu biljku kao lijek protiv raka, a te je osobine potvrdio i prof. dr Osiander, znameniti učitelj prirodnog liječništva u Gottingenu. Kod unutarnjih ili vanjskih zloćudnih tvorevina (rak kože) preporučao je uzimanje čaja, odnosno, za upotrebu izvana - sok biljke.
Bilinar Kunzle preporučivao je svježi sok biljke protiv debljine (iznutra) i protiv gušavosti (iznutra i izvana u obliku obloga).
Primjena u pučkoj medicini: u pučkoj medicini priljepača se rado upotrebljava za suzbijanje svih oštećenja kože: lišaja, ekcema, kožnih nečistoća i protiv raka kože. Ovdje naročito djeluje svježe istiješten sok, dnevno više puta nanesen na oboljela mjesta kože i ostavljen da se posuši. Prije ponovog nakapanja očiste se oboljela mjesta na koži krpicom namočenom u vinsku žestu ili jaku rakiju koja se nakon upotrebe mora spaliti. Dr Madaus je s uspjehom liječio čak i kožne osipe poput gube.
Ako se čaj, pripremljen kao oparak - 2 čajne žlice za 1 šalicu - drži dulje vrijeme u ustima i nakon toga njime ispire, to je odličan lijek kod svih upala jezika.
Pučka medicina preporuča čaj kao sredstvo protiv katara želuca i crijeva. Nadalje je čaj hvaljen radi svoje ljekovitosti kod vodene bolesti, bolesnog zadržavanja mokraće, kod bolnog mokrenja, nadalje kod bolesti uslijed kamenaca, natečenih žlijezda, katara mjehura i bolesne debljine.
Ukoliko se pokažu prvi znakovi napadaja padavice, treba bolesnome ulijevati 1 do 2 šalice čaja.
Sok od svježe ubrane i odmah istiještene biljke daje - pomiješan sa svježim maslacem, vrlo ljekovitu mast protiv svih kožnih bolesti, kao gnojnih kožnih čirića, skrofuloznih oteklina, tvrdokornih čireva, kod stvaranja kvržica na prsima, kožnih osipa, gnojnih čireva na prstima te kod lišaja, guše i kožnih bolesti nalik raku. Mast se mora obnavljati svaka 3 sata, a tkanina, kojom se pokrilo bolesno mjesto, mora se odmah spaliti.
U pučkoj se medicini mnogo upotrebljava svježe istiješteni sok razrijeđen s nešto vode.