Komorač - FOENICULUM VULGARE MILL.
Sinonimi: Anethum foeniculum Clair. — Anethum divaricatum Hoffmgs. — Foeniculum officinale All. — Meum foeniculum Sprng. — Meum vulgare Wildm. et. Dur. — Selinum foeniculum E. H. L. Krause.
Narodni nazivi: anason — divlja mirođija — janež — komorača — kopar — koromač — mirođija krupna — morač — morača — morski janež — sladki aniš — slatki janež — slatki januš — slatka mirođija — slatki kopar — slatki morač.
Opis biljke: dvogodišnja biljka koja naraste 1 do 2m, glatke, okrugle, plavkaste, sitno prugaste i razgranjene stabljike. Listovi su plavkasto-zeleni, višestruko perasto razdijeljeni, a listići igličasti i tanki kao konac. Na vrhovima stabljike razvijaju se sitni žućkasti cvjetovi složeni u veliki sastavljeni štitac. Plodovi su duguljasti, rebrasti i nešto spljošteni (paralelno uspoređivanje biljaka iz porodice štitarki - Umbelliferae vidi kod biljke trbulje br. 96).
Miris i okus: miris sjemena je aromatičan, a okus vrlo sličan anišu.
Vrijeme cvatnje: srpanj do listopada, a vrijeme sazrijevanja sjemena: rujan do kraja listopada.
Stanište: komoračeva domovina je Južna Evropa pa se i kod nas može uspješno uzgajati. Komorač traži duboko orano zemljište, čisto od korova, s dosta hranjiva, a razmnožava se ili direktno sjetvom sjemena ili uzgojem rasada. Budući da se širi i pomoću ptica, komorač dolazi tu i tamo u divljem stanju u slobodnoj prirodi.
Ljekoviti dijelovi biljke su korijen (Radix Foeniculi) koji se sabire od druge polovine ožujka do kraja travnja, a upotrebljava se i čitava biljka (Herba Foeniculi) koja se može skidati tokom cijelog ljeta. Sušenje svih biljnih dijelova vrši se samo u hladu.
Ljekovite i djelotvorne tvari: eterično ulje s terpenom, anetolon i fenhonom, masno ulje, bjelančevinaste supstance, šećer i dr.
Ljekovito djelovanje: u službenoj je upotrebi sjeme komorača (Fructus Foeniculi) koje dolazi u čaju za čišćenje (Species laxantes). Iz plodova se destilacijom dobiva komoračevo ulje (Oleum Foeniculi). Sjeme komorača pripada uz aniš (br. 104) i kim (br. 42) sjemenu koje ima vrlo dobro svojstvo da djeluje zagrijavajući. Korijen komorača ubraja se u četiri ljekovita korijena koji služe za čišćenje (peršin br. 101, celer br. 18 i šparoga br. 25). To uzrokuje visoki sadržaj eteričnog ulja koje djeluje slično kao i aniš na suzbijanje nadutosti, smirenje grčeva i protiv vrenja. U malim količinama uzrokuje povišenje izlučivanja sluznice želuca i crijeva, a pospješuje se i izlučivanje iz bronhija. Komorač zaslužuje da ga se cijeni ne samo kao odlično sredstvo za želudac, nego i kao vrijedan sastavni dio kod sredstava protiv katara dišnih putova. Čisto eterično ulje dobiveno iz sjemena nije, kao što se to često pogrešno misli, samo sredstvo za poboljšanje okusa, nego ono posjeduje i znatnu ljekovitost kao lijek protiv nadimanja ako se uzima sa šećerom ili kao dodatak vodi za grgljanje kod liječenja katara grla, bolova u grlu i promuklosti. Komoračevo ulje ima dobro ljekovito djelovanje ako se primijeni izvana kao sastavni dio antireumatskih sredstava za masažu.
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine:
Komorač jača želudac, čisti organizam od štetnih tvari i djeluje na bistrinu pogleda.
Komorač kuhan u vinu dobar je za sve bolesti bubrega i mjehura, izlučuje kamence i pomaže onima koji mokre teško i bolno. Komorač pospješuje menstruaciju, dobar je za jetra i slezenu i razrjeđuje zgrušanu krv kod unutrašnjih bolesti.
Sjeme komorača djeluje na sazrijevanje čireva ako se na njih stavi toplo. Kod bolnih prsiju kuha se korijen komorača u vodi tako dugo dok ne postane mekan nakon čega se mlačan stavlja na bolno mjesto.
Onima koji boluju od proširenja vena ili vodene bolesti preporuča se da piju toplo i u gutljajima, vino u kojem je kuhan komoračev korijen. To je vino, ne manje nego čaj od komorača, izvrstan napitak za starije ljude; on brzo otklanja teškoće u funkciji želuca i probave nastale kao posljedica starosti. Zdrobljeno sjeme komorača, pomiješano s toplim mlijekom, treba davati dojenčadi, osobito onoj koja se ne hrani majčinim mlijekom.
U mnogim rodilištima je čaj od komorača prvo piće novorođenčadi što se pokazalo kao vrlo dobro, jer izostaju početne teškoće u funkcijama želuca i probave.
Čaj od komorača zaslađen medom prokušani je pučki lijek kod hripavca i bronhalne astme. Komorač se ubraja među najstarije ljekovite biljke u povijesti nauke o ljekovitom bilju.
Komorač nazvan hui-hsiang, bio je vrlo cijenjen lijek već u starokineskoj medicini nekoliko tisuća godina pr. n. e. i to kao lijek za oči i kao ljekovita biljka za bolesni želudac i debelo crijevo.
Primjena u liječenju životinja: sjeme se pridodaje stočnoj hrani što pojačava kod životinja želju za uzimanjem hrane.
Plitka posuda čaja od komorača, zaslađena medom, postavlja se pčelama; to ih održava zdravima.