Sinonimi: Caucalis gingidum Crantz. — Daucus communis Rouyet Cam. Daucus gingidum L. — Daucus major Vis. — Daucus Mallhioli Bub. — Daucus maximus Desf.

Narodni nazivi: koren — korenje — merlen — merlin — mrkvač — mrkvelja — mrkvica — ptičnjak — sramnik — sramučica — stidak — stidna trava — žuta repa.


Opis biljke: divlji oblik mrkve ima vretenast, bijel i žilav korijen iz kojeg izbija grubo dlakava do 1 m visoka i razgranjena stabljika. Listovi su dvostruko perasti, a listići uski i prstasto rascijepljeni. Cvat je oblika štitca, a cvjetovi su bijeii i u sredini imaju većinom crno-crveni cvjetić. Plodovi su grubo dlakavi.


Dugim uzgojem i križanjem iz divlje rastućeg oblika nastala je mesnata i sočna mrkva. Kod uzgojene mrkve u sredini cvata nedostaje crno-crveni cvjetić. Spriječi li se cvjetanje vrtne mrkve, dobije se naročito jak i sočan korijen.


Miris i okus: vrlo su karakteristični, fino mirisavi, a već prema sorti blagi i slatki.

Stanište: divlje rastuća mrkva raste na livadama, oranicama i po međama. Vrtna mrkva daje prednost dobro gnojenom, svježem i rahlom zemljištu i sunčanom položaju. Kod pomanjkanja kalijevih soli u tlu pada i sadržaj šećera u mrkvi. Mrkvu su germanski narodi, prije nego su se upoznali sa starorimskom kulturom, uzgajali pod staronjemačkun imenom "morha". U Kapitularima Karla Velikoga preporučen je uzgoj mrkve, a tek je u srednjem vijeku uzgajana u većim kulturama. Danas već postoji mnogo sorti vrtne mrkve.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se uglavnom korijen vrtnih oblika mrkve (Radix Dauci), a vadi se od sredine kolovoza do sredine listopada. U pučkoj medicini sabire se katkada i sjeme divlje rastuće mrkve i to u jesen.

Ljekovite i djelotvorne tvari: mrkva sadrži uz visoki sadržaj karotina iz kojega nastaja vitamin A, značajne količine vitamina E, vitamina potrebnog za nastavak vrste ili plodnosti, i vitamina H kojim se potiču lojne žlijezde i predusreće zasaljenje kože i prijevremeno ispadanje kose. Osim toga, utvrđen je u mrkvi vitamin B-1, B-2 i B-6, nadalje pantotenska kiselina, eterično ulje, litosterin, stigmasterin, glutamin, jabučna kiselina, pektin, galaktan, pentozan, mentilpentozan, asparagin, mast, celuloza, bjelančevina, sluz i škrob. Iz sitno naribane mrkve svježe istiješteni sok oboji se crvenkasto radi nestabilnih sastavnih dijelova, dok se vodena otopina mrkve oboji svijetložuto.

Ljekovito djelovanje: mrkva nije samo prijatno povrće, nego ima i ljekovito djelovanje čega su ljudi, na žalost, još uvijek premalo svjesni. Mrkva je jedno od najboljih sredstava za sprečavanje procesa truljenja u crijevima, odnosno pomoću nje se taj proces najbolje otklanja. Kod katara želuca i crijeva mrkva je jedan od najboljih lijekova, koji u najosjetljivijem želucu i crijevima brzo uspostavlja normalno funkcioniranje. Naročito su se kod oboljenja želuca i crijeva dojenčadi i male djece, u dječjim klinikama postizali mrkvom najbolji uspjesi. Izriba se 500 g oguljene mrkve i gusto ukuha sa 200 g vode, nakon čega se dobivena kaša procijedi kroz sito i pomiješa sa 1 litrom guste mesne (govedske) juhe. To je vrlo lako probavljiva hrana koja se daje osobama bolesnim na želudac ili crijeva.

Sok od mrkve usisava prekomjernu želučanu kiselinu i brzo odstranjuje žgaravicu. U svakom slučaju 1/4 litre soka mrkve otklanja žgaravicu bez štetne posljedice, a mnogo je djelotvornije nego kemijska soda bikarbona. Od velikog je značaja dijeta s mrkvom kod kura protiv debljanja, za uklanjanje oteklina izazvanih vodenom bolešću i oboljenjem bubrega. Malo je poznato da sirova mrkva brzo odstranjuje crijevne gliste; u tu se svrhu kroz nekoliko dana jedu 2 do 3 sirove mrkve.

Ako dojenče ne napreduje hranjeno mlijekom, daje mu se umjesto mlijeka kaša od mrkve. Takvom se ishranom pospješuje tjelesni razvoj, djeca dobivaju svježi izgled, povećava im se tjelesna težina, a iznad svega znatno se povisuje otpornost prema infekcijskim bolestima. Ako i nije vitamin B i C obilnije sadržan u mrkvi, to je najobilnije zastupljen provitamin A-karotin iz kojeg jetra može stvarati vitamin A. Iako još nisu poznate sve ljekovite tvari u mrkvi, ipak se sa sigurnošću pretpostavlja da još neke postoje u tom dragocjenom povrću.

Kod djece obilno hranjene mrkvom, može se na očima, nosu, obrazu i ušima pojaviti žućkasta boja koju se može zamijeniti žuticom. To žutilo uzrokuje žuta boja, sadržana u karotinu, ta je pojava potpuno neopasna, a nestaje čim se prestane s ishranom mrkvom. Mrkva ne predstavlja samo za dojenčad punovrijedan dodatak, ona je potrebna i školskoj djeci. Kao uzor na tom području je Norveška, gdje sva školska djeca dobivaju obavezno školski doručak, poznat pod imenom "Oslo-doručak".

U tu se svrhu preko noći namoče zobene pahuljice u obranom ili punom mlijeku, te se tako namočene ostave pokrite do jutra. Ujutro se sitno nariba komad mrkve, te se masa pomiješa sa zobenim pahuljicama i sve se lagano ugrije. Ta se jutarnja kaša, koju školska djeca uzmu prije početka nastave u školi, zasladi šećerom ili povremeno medom. Ovim biološki tako vrijednim doručkom naglo se popravlja zdravstveno stanje djece, koja žive u nepovoljnim klimatskim uvjetima (duga zima, malo sunca) i jednolično se hrane (riba i kruh). Primjetno se poboljšava i uspjeh u učenju, a utvrđeno je da pri redovitom uzimanju "Oslo-doručka" nema pojave umora nakon nekoliko sati nastave.

Neki je nastavnik rekao duhovito: "Dobra školska svjedožba ima svoje porijeklo u doručku učenika!" Taj "Oslo-doručak" trebalo bi općenito uvesti. Sjeme divlje rastuće mrkve pripada sjemenu koje ugrijava, te ima svojstvo u jačem izlučivanju mokraće i smirivanju nadimanja kao aniš (br. 104), komorač (br. 57) i kim (br. 42).

Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: bolesnici koji boluju od gihta i reume trebali bi jesti više mrkve, odnosno, dnevno piti iz mrkve isliješteni sirov sok. Svježi sok mrkve mora se odmah nakon tiještenja potrošili, jer nije prikladan za spremanje ukoliko se odmah nakon tiještenja ne sterilizira. Reumatičari i oni koji boluju od gihta, kao dnevni obrok piju 2 šalice soka. Redovito uživanje soka od mrkve ima kod šećernih bolesnika važan utjecaj na izlučivanje šećera. Kod teško zacjeljivih rana stavlja se na ranu svježe narezana mrkva i to s odrezanom stranom prema rani. Na rane, a naročito na rane od opekotina kapa se svježi sok mrkve ili se mrkva smelje u kašu te se ta kaša polaže na rane. Taj oblog od kaše treba svaki sat obnavljati. Sok od mrkve je izvanredno sredstvo protiv prekomjernog povećanja krajnika kod djece.

Ako se svježi sok mrkve pije u gutljajima, on odstranjuje gliste kod djece i sprečava stvaranje polipa.

Prema mišljenju pučke medicine trebalo bi da se bolesnici od raka, čak i u napredujućem stanju bolesti, podvrgnu kuri mrkvom i da se neko vrijeme isključivo hrane svježim sokom mrkve. U nekim se zemljama mnogo primjenjuje ta kura, a pije se tokom dana u gutljajima 1 do 1,5 litre soka mrkve dnevno. Kure mrkvom preporučuju se kod oboljenja kože, jer mrkva čisti krv i odvodi otrovne tvari iz tijela.

Jedno od najboljih pića za stare ljude je sok od mrkve s mlijekom i to 1/2 šalice soka mrkve pomiješano sa 1/2 šalice mlijeka, što se pije u gutljajima. To piće osvježava, jača pamćenje i vrlo je probavljivo. Sok od mrkve djeluje na izlučivanje mokraće, a u pučkoj medicini slovi i kao sredstvo koje čisti krv.

Sirova mrkva ili sirovi sok od mrkve pospješuje stolicu.

Zelena biljka mrkve dobro se popari i priredi kao špinat; prednost joj je pred špinatom jer on lako uzrokuje nadutost.

Nekada je tzv. sirup od mrkve uživao visoki ugled i vrijedio kao odlično sredstvo za prsa. Kod prehlada, naročito kod gripe ili bronhitisa, kod početne upale pluća, kod upale grla ili ždrijela upotrebljavan je taj sirup kod starih i mladih s najboljim uspjehom. U tu svrhu mrkva se dobro opere, nareže i istiješti. Svježi se sirovi sok uz dodatak, najbolje žutog kristalnog šećera (kandis šećer) gusto ukuha dok ne postane sirup. Sirup se napuni u staklene boce sa širokim grlom i dobro poveže celofanom, a uzima se jedaćom žlicom.