Poglavlje 13-e
Put BudaleCitat: |
Trebali bi ste provjeriti osvrte na Amazon-u. Naručila sam ju samo kako bih mogla slijediti prokletog monaha, no ne gajim previše nade, obzirom da sam otkrila da je to vjerojatno Zlatna Zora / ritual, "magije" ili slične besmislice. |
Citat: |
Da bi nas držali u pokornosti, da bismo bili ponizni i slabi, grabežljivci izvode zapanjujući potez - sjajan, dakako, sa stajališta borbene strategije, ali jeziv sa stajališta onih koji zbog toga trpe. Daju nam svoj um! Čuješ li me? Grabežljivci nam daju svoj um koji postaje naš um. Um grabežljivaca je barokan, proturječan, mračan, pun straha da svakog časa može biti otkriven. Znam da se bojiš da ćeš biti gladan, iako nikad nisi gladovao, a to nije ništa drugo doli bojazan grabežljivca koji se boji da se svakog časa može razotkriti njegov manevar i da će ostati bez hrane. Putem uma, koji je uostalom njihov um, grabežljivci u čovjekov život usađuju što god im odgovara. I na taj si način osiguravaju neku vrstu tampon zone (buffera) protiv vlastitog straha (Castaneda, Aktivna strana beskonačnosti) |
Citat: |
Pozdrav, ja sam nova na listi, i imam neutoljiv apetit za izdvajanjem istine iz stvari i nakon čitanja većine Kasiopejskog materijala, muči me nekoliko stvari. Ja ne podržavam onaj "sve je to ljubav i mir" pristup univerzumu, no na kraju mojeg čitanja dobivam prilično bolesno osjećajuću poruku da je Zemlja/3.dimenzija mjesto iz kojeg treba čim prije izaći, jer je njena čista OPS priroda loša, loša loša ako se nađete u neslaganju sa njihovim opisom OPS ponašanja. Ali nisam čitala NIŠTA o zadovoljstvima i apsolutnoj ljepoti i čudu ove zemlje i bivanju živim. Otkako čitam Kasiopejce, idem naokolo posebno primjećujući nevjerojatnu ljepotu jednog cvijeta, crvenu šumu, nevjerojatnu krasotu sve prirode u skladu, veličanstvenost naših tijela, fenomenalno 'OPS' ljudsko doprinošenje i inspiraciju u stvaranju umjetnosti i glazbe... ...I tako se dobro osjećam kada se SMIJEM i igram sa mojom djecom, dijelim delicije zemlje u društvu prijatelja, i divim se zapanjujućoj ljepoti oko mene. Mislim da je nešto strašno pogrešno kada je sve to odbačeno i zanemareno unutar poruke. Ja mislim da je lako zaboraviti da ako su to bića doslovce i inteligentno-figurativno svjetlosnim godinama ispred nas sa svjesnošću i inteligencijom koju ne možemo početi zaista shvaćati, oni vide pravo kroz nas, znaju što nas obilježava, i znaju kako da nas vode u smjeru u kojem žele. Ja naslućujem nekakvu igru da se zadobije neko povjerenje putem preciznih povijesnih i znanstvenih referenci, a onda, često je „znanje“ neuvijeno i DANO, da bi u sljedećoj rečenici neko daljnje „znanje“ bilo ZADRŽANO sa isprikom ne kršenja naše „slobodne volje“. Najviše me pogađa njihova direktna tvrdnja da su oni također diktirali B.Marciniak informacije kao Pledijci – a postoje divovske nepodudarnosti, kontradikcije i potpuno drugačije gledište između dva seta informacija {misli na Kas.Transkripte u odnosu na materijale B.Marciniak – p.p.} Od posebnog mi je značaja da oni tvrde u Marciniakinim knjigama da se ni njima ne vjeruje! – to je kao da sva ostala bića koja oni opisuju imaju zlokobne planove suprotne njihovima, oni jasno tvrde da i oni također imaju svoje planove! Moje je pitanje, ako navučemo naše kape za razmišljanje i pokušamo razmisliti, koja bi to Kasiopejska ne-altruistička agenda {plan} mogla biti??? Još uvijek pokušavam razbistriti moje osjećanje u želudcu, no ono leži negdje u oblasti našeg navođenja da pogledamo izvan sebe, radije nego unutar sebe, radi odgovora. Ali zašto? I vjerojatno je da MOŽETE biti oboje, i OPD i 3.denzitet. Još jednom, zašto nas maknuti, {spriječiti} od toga? Uskakanje sa tupim udarom.. |
Citat: |
Trebalo je da se odreknem svih ograničenja, emocionalnih, percepcijskih ili doznatljivih, koje sam oblikovao u sebi, ili su slućajno formirana u meni putem prethodnih iskustava. Brzo sam raspoznao da se može koristiti svaki objektivni šok na sistem, omogućiti ga bilo je sigurno za kratko zaustavljanje – u nekim slučajevima upravo toliko kratkima – i potpuni poremećaj životne sile u tijelu. |
Citat: |
Povremeno čujemo o ljudima koji su pronađeni vezani lancem na tavanu ili sličnim mjestima još od djetinjstva. Njihov je pogled na svijet ili ograničen ili drugačiji jer su oni uvijek bili u najboljem slučaju maloumni. ... U jednom primjeru takvog djeteta {zvala se Kamala} , na početku vidimo da se razvija rastuća svijest o sistemu nagrađivanja, i pokretačka sila koja stremi u tom smjeru. ...Tek kada je novi društveni sistem nagrađivanja dovoljno narastao kako bi nadvladao ranija nagrađivanja, ona je bila u stanju napustiti ranije naučeno. [Pukotina u kozmičkom jaju, 1971.g.] |
Citat: |
Židovi su najizvanrednija nacija svjetske povijesti jer, suočeni sa pitanjem biti ili ne biti, oni preferiraju, sa savršeno neprirodnim uvjerenjem, biti pod svaku cijenu; cijena koju su morali platiti bila je radikalno falsificiranje cijele prirode, sveukupne prirodnosti, sveukupne stvarnosti, cijelug unutrašnjeg svijeta jednako kao i vanjskug. Oni sebe definiraju protivno svim uvjetima pod kojima je nacija prethodno bila u mogućnosti da živi, pod kojima joj je bilo dopušteno da živi; od sebe su napravili antitezu prirodne uvjetovanosti – izokrenuli su religiju, religiozno obožavanje, moralnost, povijest, psihologiju, jedno za drugim, na jedan nepopravljiv način u kontradikciju njihovih prirodnih vrijednosti. ...Kršćanstvo je vodilo smrtonosni rat protiv višeg tipa čovjeka. Stavilo je zabranu na sve njegove temeljne instikte. Destiliralo je zlo iz tih instikata. ... ...Što je židovski, što je kršćanski moral? Šansa opljačkana od svoje nevinosti; nezadovoljstvo zagađeno idejom „grijeha“; dobrostanje predstavljeno kao opasnost, kao „iskušenje“, fiziološki poremećaj proizveden od strane štetnog crva svijesti [Anti-Krist ; 1888.] |
Citat: |
Revolt protiv cijelog civiliziranog okoliša u kojem je rođen je ključ za Nietzscheovu literarnu karijeru. [{enciklopedija}Britanika, 11.izdanje] |
Citat: |
...Autističan, bogatih tekstura za slobodnu sintezu, halucinantan i neograničen. Njegov um može sa lakoćom preskočiti silogizme, u ne-logičnom, poput sekvence u snu vrste "viteškog poteza" u kontinuumu. Pored toga pokazuje jaku želju da učestvuje u svijetu sa ostalima. Eventualno njegova voljnost za samo-modifikaciju, neophodnu da osvoji prisnost, blisku vezu sa svojim svijetom, je jača od njegove želje za autonomijom. Da nije, civilizacija ne bi bila moguća. Da smo uspjeli u njegovom modeliranju, da reagira na naše kriterije, to nam pokazuje unutrašnji nagon za zajedništvom i fleksibilnost mladog uma. Zrelost, ili postajanje prilagođen stvarnosti, ograničava i umanjuje ovo "viteško potezno" razmišljanje, i nastoji od nas napraviti pijune u procesu. ...Ako vjerujemo da je naš društveni pogled svet i napravljen na nebesima, onda imamo sklonost da ugasimo veliki potencijal u kojem bi mnogi od naših terora i mana naše logike i uma mogli biti preokrenuti. ...Mi silimo našu djecu, svjesno i nesvjesno, da selektivno zanemaruju izvjesne fenomene, i traže i hrane druge fenomene. ...Da bi uzeli udio u društvu, moramo prihvatiti društvene definicije i dogovore koji sačinjavaju društvenu sliku stvarnosti. Naše definicije čine okosnice društveno prihvatljivog okvira o tome što se može smatrati stvarnim. Ova mreža definicija razlikuje se od kulture do kulture i od vremena do vremena. Proizvoljna je do jednog neodređenog stupnja, ali je uvijek oblik za jedinu dostupnu realnost. ... ...Vizualan svijet jest ono što vježbamo dan za danom. [Pearce, 1971.] |
Citat: |
Moguće je razmišljati hiljadu godina; moguće je ispisati čitave knjižnice sa knjigama, stvoriti milione teorija, a sve to u spavanju, bez ikakve mogućnosti za buđenjem. Nasuprot tome, te će knjige i teorije jedva poslužiti da pošalju ostale ljude na spavanje... Nem ništa novog u ideji o spavanju. Ljudima je rečeno skoro od nastanka svijeta da spavaju i da se moraju probuditi. Koliko je, npr, puta to rečeno u evanđeljima? "Probudite se", "Bdijte," "ne spavajte." Kristovi su učenici čak i doslovno zaspali kada se on molio u vrtu Gethshemane zadnji put. Sve je tamo. No, da li se to rezumije? Čovjek to uzima jednostavno kao da se radi o obliku jezičnog izričaja, govora, izražavanja, metafore. U potpunosti su podbacili u razumijevanju, jer to treba shvatiti doslovce. Pitanje volje, sopstvene volje i volje drugog čoveka je mnogo komplikovanije nego što izgleda na prvi pogled. Čovek nema dovoljno jaku volju da ČINI, a to znači, da kontroliše sebe i sve svoje radnje, ali ima dovoljnu volju da se povinuje drugoj osobi. Ranije sam pomenuo SUDBINU i SLUČAJNOST u životu čoveka. Sada ćemo detaljnije razgovarati o značenju ovih reči. Sudbina postoji, ali ne za svakog. Većina ljudi je odvojena od svoje sudbine i živi samo u skladu sa zakonima slučajnosti. Sudbina je rezultat planetarnih uticaja koji odgovaraju tipu čoveka. Kasnije ćemo govoriti o tipovima. U međuvremenu morate shvatiti jedno. Čovek može imati sudbinu koja odgovara njegovom tipu ali praktično je on skoro nikada nema. To se dešava stoga što je sudbina samo u odnosu sa jednim delom čoveka, njegovom SUŠTINOM. Treba razumeti da se čovek sastoji iz dva dela: SUŠTINE i LIČNOSTI. Suština u čovekuje ono što je NJEGOVO SOPSTVENO. Ličnost u čoveku je ono što 'nije njegovo sopstveno'. 'Nije njegovo sopstveno' znači ono što dolazi spolja, ono što je on naučio, ono što reflektuje, svi tragovi spoljašnjih utisaka koji su ostali u njegovom sećanju i njegovim osetima, sve reči i pokreti koje je naučio, sva osećanja stvorena oponašanjem — sve to je ono što 'nije njegovo sopstveno', sve to je ličnost. Malo dete nema ličnost kao takvu. On je ono što je. On je suština. Njegove želje, ukusi, sviđanja, nesviđanja, izražavaju njegovo biće onakvo kakvo je. Međutim, čim započne takozvano 'obrazovanje' ličnost počinje da raste. Ličnost se delimično stvara namernim uticajem drugih ljudi, što znači, 'obrazovanjem', a delimično nenamernim oponašanjem samog deteta. U stvaranju ličnosti velikim delom učestvuje 'otpor' deteta prema ljudima koji ga okružuju i pokušajima da sakrije od njih nešto što je 'njegovo sopstveno' ili 'stvarno'. Suština je istina u čoveku; ličnost je lažna. Proporcionalno, kako ličnost raste, suština očituje sebe sve ređe, i slabije, pa se često dešava da se rast suštine zaustavlja u ranom dobu i više ne raste. Često se dešava da suština odraslog čoveka, čak i veoma razvijenog intelektualno, u opšte prihvaćenom smislu te reči, pa i visoko 'obrazovanog' čoveka, biva zaustavljena na nivou deteta od 5, 6 godina. To znači da je sve što vidimo u čoveku u stvarnosti 'nije njegovo sopstveno'. Ono što je njegovo sopstveno u čoveku, a to je njegova suština, obično se očituje u njegovim instinktima i u njegovim najjednostavnijim emocijama. Postoje slučajevi, međutim, kada čovekova suština raste paralelno sa njegovom ličnošću. To su veoma retki slučajevi , naročito u uslovima kulturnog življenja. Suština ima više šanse za razvoj u ljudima koji žive bliže prirodi, u teškim uslovima življenja u kojima je potrebna stalna borba, uopšte u uslovima punim opasnosti. Kultura stvara ličnost i u isto vreme je proizvod i rezultat ličnosti. Mi ne shvatamo da je naš ceo život, sve što nazivamo civilizacijom, naukom, filozofijom, umernošću i politikom, stvoreno ljudskom ličnošću, a to znači, onim što 'nije njihovo sopstveno' u njima. Elemenat 'nije njegovo sopstveno' se razlikuje od onog što je čovekovo 'sopstveno' činjenicom da može biti izgubljeno, izmenjeno ili oduzeto pomoću veštačkih sredstava. U istočnjačkim školama su poznati načini i sredstva pomoću kojih se može izdvojiti čovekova ličnost od njegove suštine. U tu svrhu se nekada upotrebljava hipnoza, ponekad specijalni narkotici, ponekad određene vrste vežbi. Ako su ličnost i suština izdvojeni na neko vreme na bilo koji od ovih načina, dva bića u njemu se oblikuju, koja govore različitim glasom, imaju sasvim različite ukuse, ciljeve i interesovanja, i obično se pokaže da je jedno od ta dva bića na nivou deteta. Ako se eksperiment dalje nastavi, moguće je uspavati jedno od ta dva bića, ili sam eksperiment može započeti tako što se jedno od tih bića uspava, bilo ličnost bilo suština. Određeni narkotici imaju svojstvo da uspavaju ličnost a da ne deluju na suštinu. Posle izvesnog vremena nakon uzimanja narkotika, ličnost čoveka nestaje i ostaje samo njegova suština. Dešava se da čovek pun raznih, egzaltiranih ideja, pun simpatija i antipatija, ljubavi, mržnje, privrženosti, patriotizma, navika, ukusa, želja, ubeđenja, i tako dalje, odjednom prikaže sebe kao veoma praznog, bez misli, bez osećanja, bez ubeđenja i bez pogleda. Sve što ga je nekada nosilo sada ga ostavlja potpuno nezainteresovanog. Ponekad on uviđa veštački i umišljen karakter svojih uobičajenih raspoloženja ili svojih gromoglasnih reči, ponekad ih on jednostavno zaboravlja kao da nikada nisu ni postojale. Stvari za koje je bio spreman da žrtvuje svoj život sada mu se čine smešne, beznačajne i nimalo vredne njegove pažnje. Sve što može pronaći u sebi je mali broj naklonosti. On voli slatkiše, voli toplotu, ne voli hladnoću, ne voli pomisao na rad ili nasuprot tome voli kretanje. I to bi bilo sve. Po pravilu suština čovekova je ili primitivna, divljačka i detinjasta ili je jednostavno glupa. Razvoj suštine zavisi od rada na sebi. Da bi se suštini omogućio razvoj, pre svega je potrebno oslabiti stalni pritisak ličnosti za nju, jer prepreke za rast suštinesadržane su u ličnosti. Kao što je ranije rečeno kod manje kulturnih ljudi suština je često mnogo razvijenija nego kod kulturnih. Čini se da bi oni trebalo da budu mnogo bliži mogućnosti razvoja, međutim u stvarnosti to nije tako jer se njihova ličnost pokazuje kao nedovoljno razvijena. Za unutrašnji razvoj, za rad na sebi, potreban je određeni stepen razvitka ličnosti kao i određena jačina suštine. Ličnost se sastoji od 'naslaga' i od 'prigušivača', koji nastaju kao posledica rada centara. Nedovoljno razvijena ličnost znači nedostatak 'naslaga', a to znači, nedostatak znanja, nedostatak obaveštenja, nedostatak materijala na kome se zasniva rad na sebi. Bez određenog skladišta znanja i bez određene količine materijala 'koja nije njegova', čovek ne može početi rad na sebi, ne može proučavati sebe, ne može se boriti protiv svojih mehaničkih navika, jer jednostavno ne postoji razlog i motiv za preuzimanje takvog posla. To ne znači da su mu svi putevi zatvoreni. Ostaju mu otvoreni putevi fakira i monaha, koji ne zahtevaju intelektualnu razvijenost. Međutim metodi i načini koji su mogući za čoveka razvijenog intelekta nisu mogući za fakire i monahe. Takva evolucija je podjednako teška za obrazovanog kao i za neobrazovanog čoveka. Obrazovan čovek živi daleko od prirode, daleko od prirodnih uslova postojanja, u veštačkim uslovima življenja, razvijajući svoju ličnost na račun suštine. Čovek koji je manje kulturno razvijen a živi u normalnijim i prirodnijim uslovima, razvija svoju suštinu na račun ličnosti. Uspešan početak rada na sebi zahteva srećnu okolnost podjednako razvijene ličnosti i suštine. Takva slučajnost daje najbolje rezultate. Ako je suština veoma malo razvijena potreban je veoma dug period priprema za rad, a ni on neće biti uspešan ako je čovekova suština trula ili ako je razvila neke nepopravljive greške. Ovakvi uslovi se dosta često stvaraju. Nenormalan razvitak ličnosti često zaustavlja razvitak suštine u tako ranom periodu da suština postaje mala deformisana stvar. Iz male deformisane stvari ništa se ne može dobiti. Štaviše, dosta često se događa da suština umire u čoveku dok su njegova ličnost i telo još uvek živi. Priličan broj ljudi koje srećemo u velikim gradovima su ljudi prazni iznutra, što zapravo znači, da su VEĆ MRTVI. Naša je sreća što to ne vidimo i ne znamo. Kada bismo zapravo znali koliki broj ljudi je mrtav i koliki broj tih istih ljudi vlada našim životima, poludeli bismo od užasa. Mnogo ljudi i poludi shvativši to, a da nisu imali pravilnu pripremu, što znači, videli su nešto što nije trebalo da vide. Da bi se stvari mogle videti i shvatiti bez opasnosti, čovek mora biti na pravom putu. Ako čovek koji ne može ništa činiti vidi istinu on će naravno poludeti. Ovo se ipak retko događa. Obično je sve tako uređeno da čovek ne može prerano da vidi. Ličnost vidi samo ono što voli da vidi i ono što mu se ne meša u život. Ona nikada ne vidi ono što ne voli. Ovo je istovremeno i dobro i loše. Dobro je ako čovek želi da spava a loše ako želi da se probudi. [Ouspensky, citirajući Gurdjieffa, "U potrazi za čudesnim"] |
Citat: |
„Znate moju metodu. Temeljena je na opažanju sitnica.“ [Šerlok Holms u Zagonetki Doline Boscombe, Doyle] |
Citat: |
Borio sam se protiv neodoljive želje za spavanjem. Uspio sam. Promatrao sam dolinu iz mrklog mraka koji me je okruživao. I tada, ugledah nešto od čega sam se smrznuo do kostiju. Vidio sam divovsku sjenu, otprilike četiri i pol metra u promjeru, kako skače zrakom i pada nečujno udarivši u zemlju. Taj sam udarac osjetio u kostima, ali ništa nisam čuo. »Doista su teški«, šapnu mi don Juan na uho. Držao me je za lijevu ruku, čvrsto koliko je mogao. Vidio sam nešto poput sjene od blata što se migoljilo po zemlji, i onda se ponovno divovskim skokom vinulo u zrak, približno petnaest metara visoko, i opet isto onako zlokobno i muklo stropoštalo na zemlju. Borio sam se da ne izgubim koncentraciju. Uhvatio me je neopisiv strah. Pratio sam pogledom sjenu koja je skakala na dnu doline. Potom začuh najneobičnije zujanje, mješavinu šuma leptirovih krila i zujanja radija, kao kad čovjek traži neku postaju na radiju i ne može naći njezinu točnu frekvenciju, a udar koji je uslijedio bio je nezaboravan. Stijena na kojoj smo se nalazili don Juan i ja zatresla se kao da će se raspuknuti - divovska crna sjena od blata stropoštala se tik do naših nogu. »Ne boj se«, rekao je don Juan odlučnim glasom. »Zadrži svoju unutrašnju tišinu i otići će.« Tresao sam se od glave do pete. Bilo mi je jasno da će me sjena od blata prekriti kao ogromna deka i zagušiti me ako ne zadržim unutrašnju tišinu. Zadržavši tamu oko sebe, zavrištao sam iz sve snage. Nikad nisam bio toliko ljut, tako neizrecivo frustriran. Sjena od blata ponovno je poskočila, no ovog puta prema dnu doline. Nastavio sam vrištati, tresući nogama. Htio sam otresti sa sebe ono što me je došlo pojesti. [Castaneda, Aktivna Strana Beskonačnosti, poglavlje 'Sjene od blata'] |
Citat: |
Članica E-grupe je napisala: „Ali ne čitam NIŠTA o nevjerojatnoj ljepoti jednog cvijeta, crvenoj šumu, nevjerojatnoj krasoti sve prirode u skladu, veličanstvenosti naših tijela, o fenomenalnom 'OPS' ljudskom doprinošenjenju i inspiraciji u stvaranju umjetnosti i glazbe... ...I tako se dobro osjećam kada se SMIJEM i igram sa mojom djecom, dijelim delicije zemlje u društvu prijatelja, i divim se zapanjujućoj ljepoti oko mene.“ |
Citat: |
Postoji istočnjačka priča koja govori o veoma bogatom mađioničaru koji je imao mnogo ovaca. Inače je on bio veoma zao mađioničar. Nije hteo da iznajmljuje pastire, da podigne ogradu na mestu na kome su ovce pasle. Stoga su ovce često lutale po šumi, padale u provalije, i tako dalje. Najčešće su bežale jer su znale da je mađioničar želeo njihovo meso i kožu, a to im se naravno nije dopadalo. Konačno je mađioničar pronašao lek. On je HIPNOTISAO svoje ovce i ubedio ih da su, pre svega, besmrtne, da im se nikakvo zlo neće dogoditi ako ih oderu, naprotiv, to je bilo dobro za njih, čak prijatno; drugo u šta ih je ubedio bila je ideja da je on DOBRI GOSPODAR koji voli svoje stado do te mere da bi za njega učinio sve na svetu; i kao treće ubedio ih je da, ako će im se išta dogoditi, to nipošto neće biti sada, svakako ne tog dana i STOGA nema potrebe da o tome razmišljaju. Sledeće u šta ih je ubedio bilo je to da one uopšte nisu ovce; neke je ubedio da su lavovi, druge da su orlovi, treće da su ljudi, a neke opet da su mađioničari. Posle toga nestale su sve njegove brige oko ovaca. Nikada više nisu bežale, pokorno su čekale trenutak kada je mađiničaru bila potrebna njihova koža i meso. |
A evo i još jedne, također iz U potrazi za Čudesnim :
Citat: |
Čovek sadrži u sebi mogućnost evolucije. Međutim evolucija celog čovečanstva, a to bi bio razvoj ovih mogućnosti u svim ljudima, ili u većini, ili čak u većem broju, nije potrebna u svrhu zemlje ili sveta planeta uopšte, i mogla bi čak biti štetna ili fatalna. Stoga, postoje sile (planetarnog karaktera) koje se opiru evoluciji velikih masa čovečanstva i drže je na nivou na kome treba da bude. Na primer, evolucija čovečanstva koja bi prešla određenu tačku, ili, tačnije govoreći, koja bi prešla određeni procenat, bila bi fatalna za MESEC. Mesec je sada HRANJEN organskim životom, čovečanstvom. Čovečanstvo je deo organskog života; to znači da je čovečanstvo HRANA za mesec. |
Citat: |
Uđi kroz usku kapiju, jer široka vodi ka uništenju a mnogi baš na nju ulaze. |
Citat: |
Evolucija čovečanstva koja bi prešla određenu tačku, ili, tačnije govoreći, koja bi prešla određeni procenat, bila bi fatalna za MESEC. Mesec je sada HRANJEN organskim životom, čovečanstvom. Čovečanstvo je deo organskog života; to znači da je čovečanstvo HRANA za mesec. |
Citat: |
On je HIPNOTISAO svoje ovce i ubedio ih da su, pre svega, besmrtne, da im se nikakvo zlo neće dogoditi ako ih oderu, naprotiv, to je bilo dobro za njih, čak prijatno; drugo u šta ih je ubedio bila je ideja da je on DOBRI GOSPODAR koji voli svoje stado do te mere da bi za njega učinio sve na svetu; i kao treće ubedio ih je da, ako će im se išta dogoditi, to nipošto neće biti sada, svakako ne tog dana i STOGA nema potrebe da o tome razmišljaju. |
Citat: | ||
Pozdrav „A“, ovdje „B“ –
B: Mogu li vas informirati da su Pledijci bili okarakterizirani od strane Mchaela Toppera kao „loši momci koji se pretvaraju da su dobri momci.“ Drugim riječima upravo vuk u janjećoj koži. I zapravo ako pažljivo analiziramo njihove (Pledijske) oblikopromjenjive, poput scenarija poruke, možemo jasno vidjeti da oni nisu ovdje da nas poduče principe iz prve ruke (što bi trebalo biti istinito i korisno pod BILO KOJIM OKOLNOSTIMA) – mi jasno vidimo da nas njihove slijepe priče vuku za nos pravo u nered. Nema općenitog smisla, nema prenošenja-putem-logike nigdje.Pa opet, to je baš način na koji Pledijci to žele!!!! Vrlo otkrivajuće, zar ne? Ako još uvijek nemate naznake, pogledajmo koje vrste informacija Laura dobiva od njenih prividno „benignih“ Kasiopejaca: Ona dobiva priču izmjenjiva oblika o „353535“ koja ju izluđuje od momenta kada ju je čula. Mi moramo razmisliti o mogućnosti da su Kasiopejci namjerno htjeli izluditi Lauru. Koliko je to „benigno“???? Ni najmanje!! Sve što trebamo znati je: Iz koje vrste pozadine Pledijci daju svoje savjete ili priče? Zašto ovi Pledijci dolaze iz samo-priznajućeg budućeg mogućeg vala u kome su zli Reptili preuzeli Zemlju i ostatak univerzuma! To je stvarnost na koju oni žele privući vašu pažnju, kao vrst dodatnog pojačanja „da dodatno uzburka buduće moguće valove!“ Moj savjet: Ostavite se svakog kanaliziranja i dođite u kontakt sa hodjućim, govorećim, i zaista benignim inkarniranim majstorom. Jednim kojeg možete vidjeti, osjetiti, namirisati, dodirnuti i, što je najvažnije, kojem možete vjerovati, jer podučava provjerljive principe iz prve ruke koji su od velike pomoći pod-bilokojim-okolnostima. Zaista, pada mi na pamet Topper. Zaista, samo Topper. Dovoljno rečeno. B |
Citat: | ||||||||
Pozdrav [ime člana E-grupe], ovdje Laura:
Laura: nećeš me namamiti sa ovim da ti, prije no što je vrijeme, kažem što je otkriveno kao rezultat te naznake. Zaista, „dovodilo me do ludila“ u kolokvijalnom smislu, ali je rezultat bio poput loženja vatre u ložištu lokomotive kako bi se zahuktala prema odredištu... i, što mnogi ljudi izgleda zaboravljaju: Val serija je bila napisana KRONOLOŠKI, dakle... „me je izluđivalo“ označava PROŠLO VRIJEME, i to je bilo sjeme onoga što ZNAM sada – SADAŠNJOSTI. A još nismo ni ušli u priču. Što se tiče toga da li je to ili nije bilo benigno? Paaa... to je na čitatelju da odluči jednom kada bude imao sve one naznake kao i ja... kao i DOKAZE koji su rezultirali iz tih naznaka... što će zacijelo staviti svakog pojedinca u poziciju da stvarno NAPRAVI nešto iz pozicije istinski Slobodne Volje – u mjeri mogućoj u ovom denzitetu. Što naravno donosi sadašnju diskusiju. Kako sam naznačivala u prošlosti, vrlo često kada pišem o izvjesnim stvarima koje će najuvjerljivije dati čitatelju uvid u Kontrolni Sistem, i način na koji on radi na dnevnoj bazi; stvari koje će dogurati dovoljno daleko da oslobode ljude; izgleda da oni individualci koji se najlakše „uznemire“ ili „izmanipuliraju“ da kreiraju diverziju i razdor – što me odvlači od posla, tako da moram odvojiti vremena i energije da se „pozabavim“ onime što je maskirano kao „tiskovni problem“ umjesto da se pozabavim otkrivanjem krucijalnog dokaza – a više manje to {odvlačenje} se aktivira simultano. Nisam jedina osoba koja vidi šabloniziranost u ovome. Svakoj stranici koju sam objavila prethodio je „kaotični metež“ u ovoj ili onoj mjeri. Naravno, u ovoj točki gotovo da mogu vrednovati istinitost mojih zaključaka putem pogleda na napore koje čini kontrolni sistem da manipulira mišljenjem i emocijama onih koji traže da stvore nered i poremećaj. I mogu ti reći da sam sada na „vrućem subjektu“...
Laura: Ali ovo je u direktnom sukobu sa učenjima Michaela Toppera [koji je raspravljao o tome da mi nemamo učešća u u kreiranju naše stvarnosti]. Ti predlažeš da „mi kreirano našu vlastitu stvarnost“ putem onoga što mislimo? Ja ti kažem da mi kreiramo našu stvarnost putem onoga što VJERUJEMO. A ono što vjerujemo vrlo često usmjerava naše misli upravo u suprotnom smjeru [od onoga koji bi htjeli da se manifestira] kako bi se stvorio balans. Oni koji vjeruju da je svijet pokvaren traže da se fokusiraju samo na „ljubav i svjetlo“ kako bi ga „popravili.“ Oni koji ne mogu gledati u njega KAKAV JEST, u svim svojim užasnim vidovima jednako kao i njegovim realitetima neopisive ljepote – i PRIHVATITI ga kakav jest; kao SAVRŠENOG; iskusit će sve probleme koji će ih učiniti očajnima da promijene svijet. A jednom kad vjeruješ da je svijet savršen, duboko unutra – jednom kada pustiš strah – jednom kada možeš pogledati i vidjeti, a ne suditi da je išta krivo, iako je možda za tebe neprivlačno i nepoželjno – tada će se tvoja stvarnost promijeniti u najsavršeniju za TEBE.
Laura: Zaista. Više nego dovoljno. Pravila liste sadrže i ono koje isključuje vulgarnosti. Editirala sam polje „subjekt“ ovog posta baš zbog toga. A pravila liste bit će primijenjena kao rezultat upotrebe vulgarnosti.
Laura: OK. Imaš ga. |
Citat: |
Casschat član e-grupe: Ako čitate Kasiopejski materijal, kada Kasiopejci pominju Lauri o „sreći“, pročitajte taj dio u kojem Laura u osnovi tvrdi da je Ark 4.denzitetni Nordijac. Taj ego u tom tipu je smiješan. Na takvom je putu samoveličanja da je to apsurd. Ark ja bih te želio sresti osobno, i stvarno vidjeti kakva si ti to ljudina. Ti si tipična reptilska kukavica koja NEMA MUDA. Skinuo me sa Kasiopejske liste jer sam rekao da neću imati budućnost diktiranu od viših bića. Možete li vjerovati tom tipu? I on bi trebao biti OPD kandidat? On je naj uskoumnija i cenzuri sklona osoba koju sam ikada sreo na nekom forumu. Laura; možeš li iskreno reći da li je on zaista suosjećajan i tip pun razumijevanja?? Kasiopejci mora da su stvarno ponosni na tebe, Ark. Izbacuješ ljude sa liste čak bez upozorenja. Tko te zaista smatra simpatičnim ili smatra da imaš pozitivan uticaj na nekoga? Svatko na [ime još jedne E-grupe] smatra da si totalni glupan. Da li shvataš da mi svatko sa tvoje liste šalje pisma govoreći mi da sam iznio velike teme i aktivnosti na tvojoj listi {forumu}. Jesi li toliki egomanijak da ne možeš trpiti nekog poticajnijeg od sebe na svom forumu? Znao sam da si gledao da me se riješiš, iako sam stvorio sve one poticajne konverzacije nedavno na tvom forumu. Stvarno se nadam da Laura počinje shvatati da si ti zla osoba. PROBUDI SE: ON JE AGENT NAZADNIH. |
Citat: |
...Vibracioni frekvencijski nivo uključuje prirodu bivanja i osjećaja, ne inteligencije. |
Citat: |
P: Dakle, vi kažete da je put k prosvjećivanju znanje, a ne ljubav? O: To je točno. P: Da li je također istina da emocije mogu biti korištene da odvedu u krivo, da se izokrenu i generiraju isključivo tjelesno i lažno programiraju? O: Emocije koje ograničavaju su smetnja za progres. Emocije su također neophodne da bi napravili progres u 3. denzitetu. One su prirodne. Kad počnete odstranjivati ograničavajuće emocije bazirane na pretpostavkama od emocija koje otvaraju nekog prema neograničenim mogućnostima, to znači da se pripremate za idući denzitet. P: Što je s ljubavlju? O: Što s njom? P: Imamo mnoga učenja koja šire da je ljubav ključ, odgovor. Ona kažu da prosvjetljenje i znanje i što-sve-ne, može biti postignuto kroz ljubav. O: Problem nije izraz "ljubav", već je problem interpretacija izraza. Oni na 3. denzitetu imaju tendenciju da strašno zbunjuju stvari. Poslije svega, oni zbune mnoge stvari kao što je ljubav. Kad stvarna definicija ljubavi kao što je vi znate, nije korektna. To nije neophodno osjećaj koji bi netko mogao također interpretirati kao emociju, već je to, kao što smo vam prije već rekli, bit svjetla koja je znanje je ljubav, i to je bilo iskrivljeno kad je bilo rečeno da ljubav vodi u prosvjetljenje. Ljubav je Svjetlost je Znanje. Ljubav nema smisla kad se koriste uobičajene definicije u vašoj okolini. Da bi voljeli, vi morate znati. I da bi znali, morate imati svjetlo. I da bi imali svjetlo, morate voljeti. I da bi imali znanje, morate voljeti. |
Citat: |
Svatko na [ime još jedne E-grupe] smatra da si totalni glupan. Da li shvataš da mi svatko sa tvoje liste šalje pisma govoreći mi da sam iznio velike teme i aktivnosti na tvojoj listi {forumu}. Ako nisi primijetio, ploča ti je obično prilično mrtva kada ja ne postam. |
Citat: |
Nakon pogleda na neke od njih – dovoljnog da izgubim apetit za večeru – stvaran i nadmoćan osjećaj izolacije me preplavio. Shvatila sam zašto ljudi koji – zbog makojeg razloga – postanu „javno vlasništvo“, imaju tenziju da se potpuno izoliraju. Prirodno, kada sam započela web stranicu, bio je to jednostavno rad iz ljubavi – ono što sam imala za dati. A E-grupa je bila mjesto za sve one koji hodaju ranjeni koji su mi pisali i tražili pomoć i oslobađanje od nihovih osjećaja izolacije. Svi na ovoj listi došli su iz te vrste. Ja sam naivno mislila da mogu samo pisati i sve dati, a oni koji nađu nešto tamo, uzeti će što im se svidjelo i biti učtivi, a oni kojima se to ne sviđa, prigovarati će sa istom učtivošću. Borila sam se dnevno da bih odgovarala na pitanja stotina i stotina – zapravo se pretvaralo u hiljade – ljudi. Ne zato što mislim da imam odgovore, nego zbog toga što sam zasigurno našla neke stvari koje izgleda rade univerzalno kada se upotrijebe, a nitko drugi izgleda ne radi puno na rastavljanju sata na dijelove da vidi kako funkcionira. Ja radim ponekad 10 do 16 sati na dan trudeći se da idem ukorak sa svime. {i ja isto – p.p.} I zbog čega? {i ja se to pitam – p.p.}Zbog sranja takve vrste? I čak i od ljudi koji se prave da su mi prijatelji ili barem se pretvaraju da su nešto drugo od onoga što su na grupi? Mislim da je moja naivna ideja da su ljudi mogli zapravo početi iskrsavati iz svoje programiranosti i djelovati unisono, sa idejom da jedni drugima daju slobodno, otvoreno i pošteno – upravo umrla. Ne vidim smisao u daljnjem pisanju. Ni u nastavljanju E-grupa. Niti u ičemu sada. I ne mislim da će tapšanje po glavi i „dobra Laura! Dobar psić! Pomogao si miiii!“ napraviti razliku. Iskreno, ne mislim da mogu više ikome vjerovati. |