Val serija poglavlje 10-c

Serija o Valu - poglavlje 10c

Ruže najbolje rastu u gnoju

Vratimo se nazad na subjekt točnosti i obmane tijekom ovog vremena približavanja Vala. Pogledajmo u izvadak koji smo prezentirali na početku "Vala – 10", samo sada u punijem kontekstu:

U našim naporima da zadržimo točnost i čistoću izvora, stalno smo se opirali „standardnim“ tehnikama kanaliziranja transom, telepatijom itd. Previše je jednostavno „zamijeniti“ subjektivno, emocionalno mišljenje za objektivnu realnost., posebno kada je, iz ljudske perspektive, realnost neugodna. Kao što ste primijetili u prethodnim diskusijama, postoji veći potencijal za korupciju kada se radi o većoj količini riječi, pretjeranoj govorljivosti.

Vratimo se opet zabrinutom dopisniku koji je napisao:

Vanzemaljci će napraviti invaziju na jedan ili drugi način, u periodu od danas do 2018 [2012] ili nešto što će uzrokovati čak i više straha i konfuzije nego inače, zatim će nas nastojati prevladati ili anihilirati ili pustiti da zemaljske promjene to naprave, i zatim zasijati Zemlju svojom rasom. U isto vrijeme kada se ovo događa Val će udariti (stići), i polovica svijeta ili više (ljudi i kopnene mase) klima se nutra-van 4.denziteta i zatim se kompletno premješta. Oni od nas koji nisu bili zbrisani zemaljskim promjenama ili od guštera, te tako prešli u 5.denzitet (da tamo odluče šta će dalje), naći će se na Zemlji 4.denziteta, koja će nam izgledati veoma strano i trebat će se na to priviknuti, da bi se našli u istom okolišu sa 4.denzitetnim Orioncima ili gušterima koji nas pokušavaju manipulirati i kontrolirati, kao što su to tisućljećima činili ovdje.

Ukratko, kao što ste rekli Kasiopejcima, slika izgleda gadno. Oni su rekli da vi izgleda mislite da su samo dobra iskustva korisna, pa ne, obično su dobra i loša iskustva pomiješana skupa, a prema njihovom scenariju mi smo svi za visoki skok bez strunjače na drugoj strani. (tres!)

Željela bih reći da ovaj scenario, iako izgleda upravo kao što Kasiopejci govore, jest samo MOGUĆA BUDUĆNOST. Dakle, kao način odgovora na ovo pitanje, željela bih prezentirati izvode pojedinih sesija u kojima se se diskutiralo o mojim doživljajima.

Da vam dam malu pozadinu priče, kao što sam rekla prije, u izvjesnim trenutcima vremena uopće se ni ne sjećam doživljaja „vanzemaljskog“ bića ili „otmice“ za koju bi bilo jasno vidljivo o čemu se radi – bilo da je ona pretpostavljeno bila fizička ili imaginarna. Bila sam napravila uznemirujuća otkrića o mom stanju kada sam se budila, ili imala snu slična sjećanja o vrlo neobičnim stvarima koja su onda vodila do neke vrste fizičke ili materijalne anomalije koje bih onda odmah „gurnula pod tepih“. No, u slučaju koji slijedi, neka neobična aktivnost probudila me je u noći. a o toj aktivnosti sam pisala na nekim mjestima na web stranicama . Ovdje bih se htjela koncentrirati na LEKCIJU iz tog iskustva primijenjenu u GLOBALNOM smislu. Pogledajmo je, dakle, ponovo, editiranu i aranžiranu za ovu potrebu:

Što možemo zaključiti o Zasjenjenjima (eclipsing) Realiteta iz diskusije?

Prva stvar koja mi pada na pamet je rezultat konverzacije koju sam imala sa još jednim Tragačem na Putu koji me posjetio prije par dana. Postoje brojni događaji u mom životu koje još nisam spremna javno iznijeti, ali koje dijelim sa ovom damom tijekom ovog razgovora. U jednom momentu, dala je napomenu, da prema njenom mišljenju, su moja životna iskustva bila vrsta mikrokozmičkog primjera bitke između sila dobra i zla – a moje tijelo, duša i um – bojno polje. Njeno je mišljenje da su „dobri dečki“ pobijedili jer na kraju, svo fizičko, mentalno i spiritualno uništavanje koje je bilo usmjereno protiv mene, sada je ozdravljeno, preokrenuto.

To je u izvjesnom smislu istina. Ali, što to predstavlja ako želimo to izvesti, primijeniti na globalnom planu? Ili, samo na nekim drugima?

Kasiopejci su rekli da sam iskusila konflikt misaonih centara. Ovo je dalje elaborirano:

Rečeno mi je da promotrim uključene stvari i da „odgovorima koje ćeš steći kroz vlastito sagledavanje, i oni će tebi biti istinsko prosvjetljenje i doživljaji koji će slijediti bit će vrijedni tisuću života, ugodnih i u uživanju.“ Najjednostavnijim izrazima rečeno, iskustvo „Zasjenjenih Realiteta“ vodilo me do pune percepcije realnosti u tzv., „objektivnom pogledu“ o kojem smo već diskutirali. Više od toga, također me vodilo prema mojem pravljenju izbora – izbora koji mijenjaju život – koji su učinkovito promijenili moju realnost. Možda u vrlo doslovnom smislu. Bila je i napomena, na jednoj od sesija, koja ističe ovu točku:

„Martin“ je moje bivše udano ime.

Dakle, kada se realiteti zasjenjuju/presijecaju, neka vrst „izbora“ je napravljena na dubokom nivou, kao da li sam išla ka nastavku življenja u OPS orijentiranom „željnom razmišljanju“ da će sve postati „ljubav i svjetlost“, ako samo nastavim da „popravljam“, što se sastoji od neprekidnog uvjeta da se biva „hranom“ za bića iz viših denziteta, ili, da li sam išla prema otvaranju očiju i VIĐENJU. Čini se da je moj izbor da se oduprem toj aktivnosti bio simbol „smjene“ koja se počela ispoljavati u mom svakodnevnom životu kao izbori koji mijenjaju život.

Izgleda da, da sam nastavila u „starom načinu/smjeru života“, „željnom razmišljanju“ subjektivne verzije realnosti, (gdje sam još uvijek bila „Martin“ u toj alternativnoj realnosti), bila bih napredovala do točke u prostoru/vremenu kada bih POSTALA jedno od tih užasnih stvorenja koja su pokušavala da me otmu!

Sada, ja NISAM promijenila moju realnost „vizualizacijom“, ili „afirmacijama“ ili ijednim od standardnih naučavanja o „kreirajte vašu vlastitu stvarnost“. Zapravo, ako išta, onda sam napravila upravo suprotno. Zapravo se dogodilo da sam bila otvorila svoje oči i... potpuno izgubila nadu u svijet, koji kao da je uvijek bio pun tame i obmana i užasa i boli.

Pitam se je li to ono što je Don Elkins vidio? Ako jest, zaista je žalosno da nije imao informaciju o tome kako je to stanje esencijalno, kako se ovo stanje može koristiti od mračnih sila da izbace iz kolosjeka spiritualnog tragača koji MORA proći kroz njega da bi se Ponovo Rodio.

Kako netko postaje „Ponovo Rođen?“ To je jednako traumatično kao biti rođen prvi puta, ako ne i više! Uzimanjem svoga prvog udisaja u „novoj realnosti“, napravila sam svjesni izbor da OGRANIČIM MOJE SUDJELOVANJE u ovoj obmani utrapljenoj čovječanstvu. Svjesno sam bila odlučila da neću više lagati – ni sebi, ni drugima – o tome kako sam se osjećala ili što sam željela. Nisam više namjeravala lagati o tome što mi se sviđalo a što ne, ili o tome što sam htjela raditi ili ne. Nisam više htjela sebi lagati da su moje patnje i žrtvovanja imale ijednu dobrobit za ikoga, jer mi je bilo jasno da to NIJE bila istina. Sve je to bila iluzija ili obmana. Ukratko, nisam više htjela lagati sebi o realnosti u cjelini. Kada bih pogledala u cvijet prisjećala bih se truleži i smrti u tlu iz kojeg cvijet izvlaži svoju ishranu. Kada bih pogledala u mačku ili psa prisjetila bih se buha i parazita, ubijanja i jedenja drugih stvorenja koje se konstantno dešava u životinjskom svijetu. Kada bih pogledala u prekrasno i mirno jezero, prisjetila bih se gomile organizama koji su uzročnici oboljenja koji se plodno multipliciraju isbod sjajne ogledalne površine.

Zvuči prilično bizarno, jel'? Ali imalo je čudnovati efekt.

Zbog toga što nisam više lagala sebi o biločemu što je postojalo, barem o sebi, mojoj prirodi, mojem biću, bila sam slodobna da izaberem ŠTO da ispoljavam u svakom trenutku. Znajući da sve te „sjene“ postoje unutar mene, u mojoj DNK, mojem mesu, mojem „evoluiranom“ sebstvu; znajući da sam iskusila mnogo cjeloživotnih bavljenja smrću i destrukcijom na sebi, ili patila od istog na rukama drugih, bila sam slobodna da IZABEREM. I dalje, znala sam da je izbor bio slobodan! Da sam izabrala da slijedim put OPS, da zaronim natrag u iluziju, ne bi bilo optuživanja (sebe). Kao što je Ra rekao: SVE treperi ni u tami ni na svjetlu.

Nije više bilo ikakvog optuživanja za bilo što. Bilo je baš ono što JEST. To je PRIRODA. To je BOG.

I prisjetila sam se scene iz Tennessee Williamove drame Iznenada prošlog ljeta gdje gđa.Venable kaže:

Tamo sam bila, imala svoje vlastito iskustvo „morskih kornjača“, i, da, bila sam bolesna dugo vremena nakon toga. Bilo mi je neobično da, suočena sa destrukcijom svake vilinske priče u koju sam ikada vjerovala, nisam mogla plakati. Barem ne na uobičajen način. Bol je bio daleko jači za obične suze. Ono što se dogodilo bilo je da se moj cijeli sistem skoro ugasio (isključio). Doslovno sam plakala krv. Oči su mi bile otečene od upale koja nije reagirala na razne medicinske tretmane različitih vrsta koji su primjenjivani (čak sam bila i kod specijaliste, i ništa nije pomoglo). Moje su oči stalno lile tzv. sero-sangviničku tekućinu – krv i serum – u tolikim količinama da se slivalo niz moje obraze tjednima. Gledala sam u realnost, i skoro me ubila.

Jedina je razlika bila što sam eventualno odabrala da radim sa tom vizijom. Ključ je u izvatku iz Kasiopejskog materijala gdje se kaže:

Eto nas natrag suočenima licem u lice sa našim objektivnim viđenjem realnosti i našom SLOBODNOM VOLJOM.

ZNALA sam da sam „VIDJELA Boga“. Ali na kraju, moj IZBOR je bio VOLJETI ga svejedno. I više od toga, moj je izbor bio da ISPOLJAVAM te vidove Boga U SEBI, koji su bili od Ljubavi, Ljepote i Istine kao IZBOR SLOBODNE VOLJE. Nisam izabrala iz STRAHA, čak ni skrivenog, kako danas većina ljudi koji se čvrsto drže rutine „ljubavi i svjetla“, i izbjegavaju ikakvo znanje o tami.

Da su neki bili prisutni pri jednom takvom događaju kao što je izlijeganje kornjača, bi li bilo ispravno da spašava kornjače, da ubije ili prestraši ptice? Oboje predstavljaju vidove, ili „Lica“ Boga, i oboje imaju pravo na postojanje u svom okruženju, i na preživljavanje na svoj način, stoga bi bilo pogrešno umiješati se. Ali ja bih se nadala da će neke bebe kornjače imati razum da sačekaju do mraka i onda zbrišu u more! Možda je to način na koji se Kasiopejci odnose prema nama – samo na neki način složenije.

Kada volite svog psa ili mačku, volite li ih više ili manje zato što jedu ili ubijaju druga stvorenja? Pa šta onda ako on (pas) nema potrebe da to radi u svom finom toplom ljudskom domu gdej večera dolazi iz kantice. Ostavite ga vani samoga na neko vrijeme i ubrzo će početi jesti štogod je tamo. Hoćete li ga tada odbaciti, voliti ga manje, ili se pretvarati da on – i psi općenito – ne postoji?

Je li ovaj „konzumirajući vid“ naše realnosti manje prihvatljiv kada dostigne „svjestan“ nivo, kao onaj od ljudskih bića? Nismo li mi još uvijek za ljubav prema svemu što postoji kao dio Prirode, kao dio Boga, i prihvaćanje i dopuštanje da BUDE kao što JE – čak i kad imamo pola sa osjetljivim vidovima osiguravanja našeg vlastitog prava na egzistenciju i postojanje?

I, ako to napravimo, i dalje, ako IZABEREMO da ograničimo naše učestvovanje u konzumacijskom vidu u najvećoj mogućoj mjeri, možemo li misliti da smo naučili jednu od najvrednijih lekcija naše realnosti? Lekciju o tome što je istinski Ljubav? Da je Ljubav voljeti SVE, bezuvjetno, bez potrebe ili žudnje da išta promijenimo? Da samo u ovom stanju Ljubavi – OBJEKTIVNE Ljubavi – možemo istinski imati Slobodnu Volju?

I to je istinsko značenje tako mnogo reklamirane #bezuvjetne ljubavi“. Ako ćete voljeti išta ili ikoga „unatoč“ toga što ono jest ili što oni rade, misleći da vaša ljubav mijenja nešto, tada NE volite bezuvjetno.

Dalje, voljeti bezuvjetno znači voljeti sebe na isti način. Ako vaša bezuvjetna ljubav drugoga znači da morate „djelovati“ na bilo koji drugi način nego prema sebi, tada niste shvatili. Dalje, ako ta druga osoba ne voli vas na isti način, dopoštajući vam da budete u potpunosti prihvaćeni kakvi jeste, i vi mislite da držeći ih u blizini i voljeći NJIH bezuvjetno, kako bi oni konačno shvatili i „promijenili se“, tada ste već prekršili zakon bezuvjetne ljubavi. U smislu svakodnevnog života, možete samo živjeti u bezuvjetnoj ljubavi sa drugim tko to razumijeva na potpuno isti način kao i vi.

Shvaćam to. I napravila sam svoj izbor, kao što rekoh, da ograničim moje sudjelovanje u lažima i obmanama u najvećoj mogućoj mjeri (naporu). To je značilo da nisam više mogla u bliskim odnosima koji su bili manje nego potpuno recipročni u smislu ove vrste ljubavi. Jasno sam razumjela da je to vjerojatno značilo živjeti u potpunosti sama i voljeći svijet i druge bezuvjetno sa distance što je bio jedini način za koji sam vidjela da bi bio moguć u praktičnom smislu. Mogla sam vidjeti da dopuštajući sebi da budem korištena kao „energetska hrana“ ili na drugi način, NIJE bilo u najboljem interesu za ikoga koga sam voljela, niti je bilo u mom najboljem interesu. (i isto se primjenjuje glede prakse zakona i poretka)

I tako, napravila sam odluke koje jesam, ponašala se u skladu sa njima, i rezultat nije bio manji od zapanjujućeg.

Sada, kako se to primjenjuje /odnosi globalno na naše pitanje?

To znači da u nadolazećim vremenima možemo biti vrlo slični novo izleglim kornjačama na Encantadama. I svuda oko nas postoje bića poput proždrljivih mesoždernih ptica. Mi IMAMO šansu da dođemo do mora. I više, sa svjesnošću možemo napraviti mnogo više od toga! Možemo sa rastućom svjesnošću biti u mogućnosti da promijenimo jednu moguću budućnost u drugu.

Zašto bi u našem svijetu bilo toliko obmana nego zbog činjenice da tu postoji neki kvalitet, neki vid nas samih, za koji pak, oni koji žele da nas drže slijepima i nesvjesnima, žele da ostane sakriven? Zašto bi inače tamo bila takva prezasićenost naučavanja u današnje vrijeme koja nastoje da smekšaju i oslabe naš otpor apelirajući na našu ljubav prema spokojstvu, udobnosti i „statusu quo“? Dalje, zašto je naučavanje o Ljubavi samoj, tako užasno izokrenuto?

I još o subjektu dokaz protiv jačine:

I :

I, ponovo, želim reći što su Kasipoejci rekli o učenju uz rad i napor:

I, u nešto svježijim vremenima, posebno su se obratili Arku i meni:

I tako, mi radimo, tražimo odgovore, eksperimentiramo na mnoge načine da otkrijemo tajne koje se mogu dijeliti sa drugima na istom putu. I u tome procesu dolaze mnoge zanimljive ideje.

Sjećate li se „scenarija“ mog dopisnika:

Povezujući ovo sa Presijecanjem (zasjenjenjem) Realiteta, izgleda da iz opisa Vala, to mora biti makro-skala Presijecanja Realiteta. To je bilo opisano u mnogo istih termina kao moje vlastito iskustvo koje je rezultiralo promjenom moje realnosti. Ako je takav slučaj, i otpor je bio moj izbor, i taj je otpor zasadio novo stanje postojanja, bi li onda slijeđenje sličnih akcija glede budućnosti ljudske rase, moglo imati isti učinak?

Da to postavimo na drugi način, kako je to istakao član grupe:

I tako, prezentiranjem objektivne istine o našoj realnosti, nismo li munuti laktom da napravimo izbor? I ako će zaista doći do „invazije“ vanzemaljaca, neće li to biti iskustvo koje potiče izbor?

Pitanje postaje: zašto bi mi trebali graditi snagu duše i volje i svjesnosti, ako ne bi trebali NEŠTO NAPRAVITI sa tim?

Ostaviti ću vas sa tim pitanjem.

------------------------
Prijevod poglavlja 10c - EQ@2008