Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Gnosti?ka Crvenkapica


CRVENKAPICA - Put srca

Rijetko koja pri?a je bila toliko izopa?ena i ponižena kao Crvenkapica. Snage koje služe «vuku» su vjerojatno opazile da se tu radi o posebnom dragulju ?iste magijske snage, koja djeluje raskrinkavaju?e. I tako se s tom bajkom dogodilo upravo ono od ?ega su je ljudi htjeli sa?uvati: Dospjela je na razinu na koju uop?e ne spada.

Oslobodimo se predodžbe o ljupkoj djevoj?ici s crvenom kapicom od samta, i ponovimo bajku u što je mogu?e izvornijem obliku, bez suvišnih dodataka. Dozvolimo slikama iz bajke da djeluju u našoj nutrini, da nam otkriju svoju univerzalnu istinu. Ova pri?a nam je dana poput crvenog rubina koji smijemo držati na svjetlu i promatrati.

Crvenkapica

Nekada (davno) živjela je mala djevoj?ica s crvenom kapicom. Zvali su ju Crvenkapica.

Jednoga dana majka je rekla Crvenkapici: «Odnesi kola?e i vino baki u šumu; jer bolesna je i slaba i treba ozdraviti. Ali, pazi da ne skreneš s puta. «Kada je Crvenkapica tr?ala kroz šumu s kola?ima i vinom, srela je vuka. «Kamo, Crvenkapice?» «K bolesnoj baki s poga?om i vinom da opet ozdravi.» «Gdje stanuje tvoja bakica, Crvenkapice?» «Ispod tri velika hrasta je njena ku?ica, no ti to vjerojatno znaš.» Vuk je razmišljao kako bi ju mogao prevariti i nakon nekog vremena re?e: «Pogledaj, Crvenkapice, koliko prekrasnih cvjetova raste svuda uokolo! Zar ne bi bilo lijepo kada bi baki donijela jedan buket cvije?a?» I Crvenkapica je otvorila o?i i uokolo ugledala prekrasno cvije?e. Zahvalila se vuku i skrenula s puta u šumu, da nabere ruže. I kada je prvu ubrala, vidjela je da je ona koja raste malo dalje još ljepša i potr?ala je k njoj… i tako je stalno išla sve dublje u šumu. Vuk se zaputio ravno k bakinoj ku?ici; bez dugog kucanja ušao je, približio se njenoj postelji i požderao ju. Potom je obukao njenu odje?u, nataknuo njen šešir, legao u postelju i navukao zavjese.

Kada je Crvenkapica nabrala dovoljno cvije?a, opet se sjetila bakice i krenula k njoj. Za?udila se, kada je vrata našla otvorena i osjetila je tjeskobu u srcu, kada je stupila u sobu. Pristupila je postelji i odgurnula zavjese. Bakica je ležala u postelji as šeširom, navu?enim duboko na lice i vrlo ?udno je izgledala. «Ej, bakice kako imaš velike uši!» «To je zato da te bolje ?ujem». «Ej, bakice kako velike ruke imaš!» «To je zato da te lakše zgrabim.» «Ej, bakice kako velika usta imaš!» «Da te lakše pojedem!» i vuk je sko?io iz postelje i porogutao Crvenkapicu.

Kada je lovac prolazio kroz šumu kraj bakine ku?ice, ?uo je grozno hrkanje. Moram pogledati, nešto s njom nije u red,u mislio je lovac i stupio u ku?u. Tada je vidio u krevetu vuka s debelim trbuhom. Uzeo je škare i vuku prerezao trbuh. Kada je nekoliko puta zarezao, isko?ila je van Crvenkapica, a za njom i baka. Sve troje su bili vrlo sretni. Lovac je vuku napunio trbuh s kamenjem. Kada se vuk probudio nije više mogao ustati, ve? se srušio mrtav na tlo. Potom su sve troje veselo jeli kola?e i pili vino. I baka je opet ozdravila.
----------------------------------------------------------------------------------------

Crvenkapica s poga?om i vinom na putu

Još od prije otprilike 2000 godina ?ovjek zapadnog svijeta ima poseban nalog. To je nalog, koji je primio od Duše svijeta, Majke Univerzalne Mudrosti. Duša svijeta bi taj nalog izrazila:

«Ljudsko srce, po?i tamo i odnesi to što si primilo kao dar ljubavi kozmi?koga Krista - kruh žive rije?i i vino žive snage - tvojoj pramudrosti, koja prebiva u središtu tvoga malog svijeta - mikrokozmosa - i ve? je vrlo dugo oslabljena i bolesna. Da, ponesi kruh i vino, duhovno-duševnu hranu tvojoj oslabljenoj pramudrosti, da se okrijepi i ozdravi i da opet djeluje u tebi. Ipak budi na tom putu oprezno. U tvojem svijetu postoji i sila suprotnosti.» Nekako tako bi smisleno glasio nalog Svjetovne Duše ?ovjeku zapadnoga svijeta. I nije nam teško u tome prepoznati rije?i majke, kada ih je rekla Crvenkapici.

Crvenkapica je naše srce.

Srce je zašti?eno, jer je taj visoki nalog dobilo od ljubljene Duše svijeta, Majke Univerzalne Mudrosti. Na glavi ima plamenu kapu ljubavi. I naše naivno, još neiskušeno srce se zaputi s Rije?ju Istine i njenom skrivenom mo?i na put. Zar se mi ne nalazimo ve? 2000 godina na Putu unutarnjeg naloga? Sat za satom, dan za danom, godinu za godinom, da, možda ve? mnogo života? Ipak, kamo ide naše srce? Put našeg unutarnjeg životnog naloga morao bi voditi tamo gdje oslabljena leži naša pramudrost, koja je željna okrijepe lijekom Žive Rije?i i njene mo?i. Zašto zapravo ta pramudrost leži u nama tako oslabljena? S njom više nemamo svjesne povezanosti, ve? jako dugo joj poklanjamo premalo pažnje, izgubili smo ju iz vida i misli. Zato leži kao bolesna u dubokoj šumi našeg zaborava i ?eka na univerzalnu okrepu i ozdravljenje.

Na mjestu gdje leži naša oslabljena pramudrost, u svetištu glave, stoje «tri velika hrasta»: Oni su prastari, sveti simbol za božansku trojedinstvenost. ?ovjek je pozvan da ih opet prepozna i oživi u sebi. Zato su tri hrasta najuže povezani s bi?em naše pramudrosti. Ako bi pramudrost u ?ovjeku radi žive Kristove snage opet ozdravila, tada bi misterij «triju velikih hrastova» u ?ovjeku razotkrio svoju trostruku božansku mo?. Crvenkapica, naše srce, žurno ide, korak za korakom, kroz šumu života.

Vuk i cvije?e

Ipak - nenadano se pojavi «vuk». Usred našeg životnog puta nenadano se pojavi nerazumljiva tamna sila, za koju naše naivno i neiskusno srce ne zna, kako bi ju ocijenilo. Izgleda mu ?udna, iako mu se ne ?ini zla. Naprotiv. Ta snaga izgleda ugodna i spremna pomo?i. Naše naivno i nedužno srce posluša što mu ona govori:

«Ej, drago srce, kamo ideš s poga?om i vinom?»
«K mojoj pramudrosti, da se okrijepi s univerzalnim lijekom.»
«Gdje prebiva tvoja pramudrost?»
«Tamo, gdje su tri velika hrasta, pri božanskom trojedinstvu, no ti to ionako znaš.»

I sila tame u sebi razmišlja: «Ako ?ovjekovo srce ide vlastitoj pramudrosti s tako dragocjenim lijekom, da se opet okrijepi, moj položaj u svijetu je ugrožen. Ugrožen je moj utjecaj na crkvu, državu i znanost. Potom ?e mi ?ovjek uma?i. Moram dobro razmisliti. Najbolje ?e biti, ako ?u srcu pred o?ima držati šarene stvari ovoga svijeta, da se u njima izgubi i zaboravi na svoj nalog. U me?uvremenu ?u to bi?e pramudrosti požderati i sam ?u se promijeniti u pramudrost. Zašto zapravo imam tako velika usta? Ako srce dospije na cilj, lako ?u i njega požderati.

Mra?na sila re?e srcu: «Ej, drago srce, pogledaj ipak, koliko lijepoga cvije?a raste uokolo. Zar na tom svijetu nisu ?udesne stvari, koje bi mogla odnijeti tvojoj pramudrosti?» I stvarno. Lijevo i desno od našeg puta života je puno stvari, koje nas mame. Zar nisu kao lijepo cvije?e, koje tako lijepo miriše? Zar nije jedna stvar zavodljivija od druge? Naše srce oduševljeno gleda oko sebe. Da, zahvali se sili koja ga je zavela i napusti put svojeg životnog naloga. Zaboravi savjet koji je dobilo od Majke Svjetovne Duše i zaboravi svoj nalog, na to da mora oslabljenu pramudrost osvježiti s univerzalnim lijekom. U našem se srcu probudilo ?ežnja za cvjetovima prevare. Naivno i bez loše namjere stupi u šareni svijet. Tu je nešto zanimljivo, i tamo je nešto zanimljivo i kada je srce to ubralo meni, da je gdje drugdje još zanimljivije. Tako vrijeme prolazi. Možda je proteklo ve? puno života. Srce je postalo požudno. Sve više požudno skuplja šarena iskustva ovoga svijeta u buket i izgubi se medu mladim drve?em i me?u trnovitom medom. Daleko od puta tr?i ovamo i onamo, zaboravljena je bolesna pramudrost, zaboravljen je savjet Svjetovne duše. Kako još dugo...? Jednom do?e trenutak kada je Crvenkapici dosta branja cvije?a. Srce sa sobom nosi ve? previše iskustava. Dugo mu ih nije bilo dosta. Zar ta iskustva nisu sli?na «cvije?u»...? Izme?u uzdisanja srce se opet sjeti rije?i Majke Svjetovne Duše. Sjeti se svog naloga. Zar ne bi trebalo i?i oslabljenoj pramudrosti i odnijeti joj univerzalni lijek? Skrušeno, srce po?ne tražiti izgubljeni put i opet ho?e sve dovesti u red. Put je tu, gdje je oduvijek i bio. S buketom iskustava sada se trudi i?i putem, dok ne do?e na mjesto, gdje stoje «tri hrasta». To je tajanstveno mjesto u našoj glavi. Ipak - vrata su sumnjivo široko otvorena, kao da su provalili lopovi ili ubojice. Naše srce spopada strah. Nije li «vuk na putu» bio kobna sila? Do tu je prispodobu o srcu bilo lako slijediti. Ali kako razumjeti to da je vuk odjurio u bakinu ku?u, pojeo baku, navukao njenu odje?u i legao u njen krevet, kao da je ona? I to s namjerom da Crvenkapicu prevari i nju pojede?

Kakva je to sila i što mi imamo s njom?

Napravili bi pogrešku, ako bi htjeli vuka osobno tuma?iti. S njim nije mišljeno niti na jednu osobu, nekakvog svjetovnog ili duhovnog dostojanstvenika. Vuk o?igledno predstavlja kozmi?ki princip snage koja stoji u suprotnosti Bogu kao sjena, suprotnost, neduh, negacija i imitacija - ili antikrist. Taj kozmi?ki princip suprotnosti utje?e na mišljenje, osje?aje i djelovanje ljudi. Na nekom planetu ili na cijelom lancu planeta se razvije u trostruko prevladavaju?i sistem mo?i. Ipak djeluje tako dugo, dok ga svijest stanovnika toga planeta još ne može prepoznati i nadvladati pomo?u višeg principa.

Zato je ?ovjeku re?eno jezikom misterija - preko duševnog organa, srca - da postoji ta protusila sa svojom egoisti?nom potrebom za samopotvr?ivanjem i uzvisivanjem. ?ovjekovo srce mora je se ?uvati još više, ako kozmi?ki Kristov duh na tom planetu ve? djeluje osloba?aju?e sa svojim univerzalnim lijekom. «Bakicu» kao veoma oslabljenoga principa pramudrosti u ?ovjeku, «vuk», kozmi?ka sila suprotnosti protusila, proguta. To zna?i da protusila u nama sumnja o tom principu mudrosti, negira ga i oponaša ga. ?etiri sposobnosti pramudrosti kao: potpuni sluh, vid, djelovanje i stvarala?ku rije?, posjeduje u varljivom pove?anju i vuk, sila suprotnosti. Ima velike uši, o?i i ruke i grozno velika usta. Pramudrost u ?ovjeku može sa svoje ?etiri sposobnosti ?uti Božju Rije?, prepoznati duhovnu Istinu, djelovati u skladu s Božjim Zakonima i izraziti Božji Govor.

A kako svoje sposobnosti upotrebljava sila suprotnosti? Sa svojim velikim ušima sluša ono što joj donosi veselje i nepovjerljiva je prema svemu što nadmašuje njenu sposobnost razumijevanja. Sa njenim velikim o?ima vidi stvari koje koriste njenoj osobnoj mo?i, ipak ne daje ništa, kritizira i osu?uje sve što nadilazi njenu korist. Sa njenim velikim rukama grabi sve što služi njenim vlastitim interesima. Upravo tako zna sa svojim rukama uništiti sve što izgleda njenom instinktu mo?i nesigurno.

Sa svojim strašno velikim ustima drži gromovite govore i diskutira u beskona?nost, kritizira i tuži se u svoju korist. Istovremeno proguta u svojoj lakomosti sve što želi predstavljati npr. mudrost, da bi nakon toga s vanjskom odje?om onoga što je požderala, igrala ulogu tobožnje mudrosti. Naše srce, koje previše lako podliježe zavodljivosti svijeta, nakon dugotrajnog «branja cvije?a» preokrene se i opet dolazi na put, koji vodi mudrosti. Svetište u glavi nalazi otvoreno, jer su tamo prodrle sile imitacije - dok je ono u me?uvremenu «bralo cvije?e» - da bi «požderale» pramudrost i preobu?ene došle na njeno mjesto.

Srce te temeljite imitacije ne može shvatiti. Osupnuto stoji pred njom i postavlja dje?ja pitanja. U toj konfrontaciji sa silom prevare ne stoji izvan svijeta, ve? prije svega unutar, u svojem malom svijetu, gdje u glavi kraljuje mo?ni JA. Možda je za srce odlu?uju?e iskušenje to, da mora biti najprije «progutano» od strane sila prevare, da u «vu?jem trbuhu» nau?i svoje lekcije?

Lovac

Možda srce leži zajedno s pramudroš?u ve? dugo u trbuhu te sile, a da ?ovjek toga nije svjestan.

Tada je krajnje vrijeme da ?ovjekov duševni razum postane budan kao lovac koji je u šumi u lovu. Poseban fenomen je to da sve, što je dovoljno zadovoljilo svoju požudu, zapada u nekontrolirano stanje - zaspi. Kada vuk padne u nesvjesno stanje spavanja, po?ne tako?er hrkati. Tada je nastupio trenutak, kada sudbinsko stanje ?ovje?anstva - požderano srce i progutana mudrost - bivaju bolje raspoznati. Zar razdoblje galame i buke, u kojem živimo ne dokazuje, da «vuk hr?e» jer je požderao «Crvenkapicu» i «bakicu»? Zar nije nastupilo nekontrolirano stanje spavanja, kada vrijedi probuditi se?

Sada je ?ovjeku potrebna razbistravaju?a svijest, «lovca», koji ?e tom «hrkanju» u?initi kraj i koji ?e potpuno razumjeti stvarno stanje, u kojem se nalaze ljudi. I kada mu situacija bude dovoljno jasna, sa škarama razlikovanja ?e prerezati trbuh izdajni?ke sile. Srce i pramudrost ?e opet biti oslobo?eni, kako bi se posvetili istinskoj namjeni. I kada nakon toga lovac vu?ji trbuh napuni s kamenjem, nije time mišljeno ništa druge nego da ?e pomo?u sile prepoznavanja i oslobo?enja, vratiti sile prevare svojoj neživoj, hladnoj naravi. Ona se tada uruši sama u sebe.

Kada je ?ovjekov razum postao svjesni i djelatni sluga srca i mudrosti, može veselo uživati univerzalni lijek, «poga?u i vino», kao duhovnu okrepu i duševno osvježenje. U živoj Kristovoj Rije?i i u njenoj sakrivenoj mo?i ozdravlja naše unutarnje bi?e. «Tri hrasta» božjeg trojedinstva u srcu, glavi i rukama ?ovjeka opet ?e razviti svoju mo?.

-------------

Iz knjige "Skrivene poruke u bajkama" C.S.
Ružin dvor