VAL - ZNANJE
Portal za
razvoj svijesti
- stranice za sporije
modemske internet veze -
Denziteti - nivoi svijesti
Već odavno me progoni jedna uzrečica koja karakterizira današnje
stanje svijesti većine populacije na Zemlji. To je ona dobra stara:
"Majmun radi ono što majmun vidi."
Kako je to u stvari istina, govori i to da većina ljudi vjeruje,
razmišlja i radi ono što je - vidljivo. Dakle, mnoge "nevidljive" stvari
ih uopće ne zanimaju, niti su ih svjesni, a kamoli da se žele
pozabaviti njima. Mnogi će i reći da nešto ne postoji - jer se to ne
može vidjeti !!! Ljudi percipiraju stvari onakvima kakve ih oni vide
VLASTITIM očima i kako se to slaže sa njihovim razmišljanjima i
shvaćanjima. Dobro, danas je i većina svijesna da i postoje stvari koje
su nevidljive za naše oči, ali ih možemo detektirati samo raznim
tehničkim napravama. Npr. radio-valovi su nevidljivi za naše oči i uopće
ih ne možemo percipirati bez upotrebe radio-prijemnika. Da bi saznali
što nam jedan takav val donosi, moramo izabrati odgovarajuću frekvenciju
na radio-prijemniku da bi se "sinhronizirali" s njegovom frekvencijom,
te uz malo elektronike, poslušali, odnosno pretvorili ga u nama čujni
dio spektra. Znači, otkrili smo nešto što prije nismo mogli uopće
percipirati dok nam netko nije rekao da to postoji ili sami istraživali i
tražili po eteru ( prostoru u kojem se valovi šire ).
Sada bih htio samo napomenuti da postoje jako puno valova različitih
frekvencija, pa svi oni postoje u eteru istovremeno, a izabiramo samo
jedan trenutno koji želimo slušati ili kojim se želimo koristiti. Jako
slično je i s valovima svjetlosti. Svaka boja ima različitu frekvenciju,
a postoje i područja koja ne vidimo ( i ne čujemo kod zvučnih valova )
pa ih ne možemo primjetiti prirodnim putem. Dakle, vjerojatno ( i
sigurno ) postoje neke frekvencije koje čak i ne možemo izmjeriti
današnjom tehnologijom. Što se sve tu nalazi? Koje energije? Tko zna...
možda i neka živa bića, odnosno entiteti za koje nismo ni svjesni da
postoje...
Hajdemo sad navesti osnovne principe našeg univerzuma gdje živimo, da bi shvatili kako to sve uopće funkcionira.
Sav materijalan i eterički svijet ( univerzum u cjelosti, odnosno ono
što postoji, što jest ), sastoji se od 7 raznih nivoa postojanja,
odnosno svjesnosti.
1. Denzitet - početna faza kreacije. Jako gust i
materijalan. Tu se najdulje uče lekcije koje se trebaju proći da bi se
savladao taj stupanj. Njega obično čine: voda, vatra, zrak i zemlja. Tu
je čitava lepeza raznih minerala i kristala, te mješavine svih tih
"materijala". Dakako, i oni su na određen način živi, samo ih mi takve
ne možemo percipirati jer živimo prekratko da bi to uopće primjetili.
Svaki denzitet ima svoje određene zakone, pa tako i ovaj
najjednostavniji, odnosno najnesvesniji.
2. Denzitet - na ovaj nivo svjesnosti spadaju biljke
i životinje. One imaju grupnu svijest, odnosno svaka jedinka unutar
jedne vrste doprinosi zajedničkim iskustvima i zajedničkoj svijesti.
Naravno, i u ovom denzitetu postoje određena pravila koja su, naravno,
drugačija od onih iz prvog denziteta. Članovi 2. denziteta crpe energiju
( hrane se ) onima iz prvoga. Također mogu posjećivati prvi denzitet (
biti u njemu ), ali su oni bića 2. denziteta koji prebivaju u onom
prvom. Npr. ribe žive u vodi i one su 2. denzitet, ali pošto su u vodi,
podvrgavaju se pravilima vode prvog denziteta. Voda tada možda nije
svjesna ribe u njoj, ali je riba svjesna vode u kojoj živi.
3. Denzitet - ovaj nam je jako poznat jer mi ( ljudi
) živimo u njemu. Naveo sam ljudi u zagradi jer postoje i druga bića na
3. denzitetu, ali ne moraju biti na našoj Zemlji, već naseljavaju neke
druge planete u univerzumu. Ovdje ću se sada ograničiti samo na našu
Zemlju jer će nam to biti tako najjasnije. Mi ljudi živimo istovremeno u
prvom i drugom denzitetu, crpimo energiju iz doljnja dva. Pijemo vodu,
koristimo vatru, zemlju, udišemo zrak. Jedemo biljke i životinje jer se
tako hranimo odnosno uzimamo energiju iz nižih denziteta. Mi imamo
određenu svijest ( otprilike samo pola ljudske populacije ima
individualnu svijest, a ostala polovica grupnu - organski portali ),
tako smo trenutno jako izmješani, ali to tu sada nije toliko bitno.
Činimo to što činimo, tu smo gdje jesmo, ali neki žele napredovati u
viši denzitet i podići svoju svijest na viši nivo. Sada i lako uočavamo
da se oni iz viših denziteta "hrane", odnosno na neki način uzimaju ili
koriste energiju koju nalaze u nižim denzitetima. Sad dolazi onaj šok:
pa ako vodu piju npr. biljke, mi jedemo biljke... pa tko "jede" nas? Da
li smo mi na "vrhu" hranidbenog lanca? Pa hranidbeni lanac nema vrh, već
sve ide u ciklusima... Dakle, tko bi mogao biti naš predator? Možda nas
nitko trenutno ne "jede", ali definitivno nešto ili netko ( to je u
suštini stvari isto ) izvlači neke energije iz nas i tako je koristi za
svoje svrhe... Jel netko vidio neko uspravno biće, nalik na krokodila
ili "zmaja"??? Ili nekog manjeg sivog s većim očima? Možda i nije... ali
vidio... čekajte ! Pa majmun samo radi što majmun vidi !!! Možda se i
ne mogu "vidjeti" našim osjetilima ili tehnologijom?!? Eh, sad nastaju i
drugi problemi...
4. Denzitet - evo, baš se ovdje nalaze ovi što sam
malo prije spomenuo. Stanovnici 4. denziteta se koriste svim zakonima 4.
denziteta, a mogu se "kretati" bez problema našim 3. denzitetom. Mi smo
kao voda koju pije npr. krava, ili krava koju uzgajaju ljudi... ili
ljudi koje koriste bića iz 4. denziteta za razne svrhe koje još nismo
niti svjesni - pa naravno - mi smo još u 3. denzitetu svjesnosti. Sad tu
moram napomenuti da bića mogu imati 2 polariteta opredjeljenosti. OPS
kao opredjeljeni prema sebi i OPD opredjeljeni prema drugima. Na prva 3
denziteta sve je većinom OPS. U 4. denzitetu postoje oba polariteta. OPS
manipulira, izvlači, isisava energije iz nižih i istih denziteta, a OPD
daje, pomaže drugima u napretku i ne miješa se u slobodnu volju
entiteta. Dakle, prvi usisava energiju, drugi ju ekspandira ( širi ). U
4. denzitetu, moguće je biti u materijalnom ( fizičkom ) obliku, ili po
potrebi i u eteričkom ( energetskom ) obliku. Glavna odlika ovog
denziteta je promjenjivost fizičkog izgleda. Tamo 1 metar nije isto kao i
1 metar u našem 3. denzitetu. Tamo se može vidjeti tok svih energija,
pravi izgled našeg univerzuma - zvijezde i planete su "portali" između
raznih denziteta ( ne dimenzije mješati s ovim ). Tamo napokon uvidimo
da linearno vrijeme ne postovji, već se sve odvija u nekim većim ili
manjim ciklusima i možemo "uskočiti" u bilo koje selektirano "vrijeme"
kroz "vremenski prozor". Ako vam se sad vrti već u glavi, pitajte nekog
kvantnog fizičara što sve misli o ovome... Mnogi su već svjesni 4.
denziteta kao 5. dimenzije ( Einstein još... ), a kakve sve pokuse u
vezi toga rade danas... da ne raspravljamo sada. U ovom ne toliko
"gustom" denzitetu činimo velike promjene. Da bi napredovali dalje,
izgleda da moramo proći sve lekcije oba polariteta i samo kao OPD na
kraju moći ići dalje...
5. Denzitet - duše koje trenutno ne okupiraju
tijela, neutralni denzitet, kontemplacijska zona gdje idemo kad izađemo
iz fizičkog tijela ( umremo u 3. ili 4. denzitetu ) i tu sagledavamo sve
lekcije koje smo naučili. Tada biramo tijelo u koje ćemo se
reinkarnirati da bi učili dalje. Izgleda da ne možemo izabrati viši
denzitet sve dok nismo naučili sve iz nižega. Tu su isključivo svjesne
energije, duše.
6. Denzitet - Sjedinjene misaone forme. U njemu su
isključivo svjesne energije pretežno OPD polariteta, a OPS postoji samo
kao misaona forma radi balansa. Neke nama mogu izgledati npr. kao
svjetlost. O mogućnostima svijesti ovdje ne možemo ni zamišljati
trenutno. Vjerojatno je još veća razlika među nama nego razlika jednog
kamena i nas trenutno. Mi i kamenje se razlikujemo u 2 denziteta, a
ovdje je razlika 3 denziteta... No jednom ćemo i tamo doći... Mogu
poprimiti i fizički izgled kad posjećuju niže denzitete. OPS iz ovog
denziteta ne može otimati pojedince ili kršiti pravilo o slobodnoj volji
kao njihovi sa denziteta 1 - 4.
7. Denzitet - SVE što jest, odnosno Primarna
Kreacija. Neko ga zovu Bog ili tako nešto, ali mi svi smo dijelovi 7.
denziteta. Činimo ga kao djelići ukupne kreacije. Zato kad govorimo o
Stvoritelju nekome... mislim da je to odgovor. Dakle SVE... ukupno... ma
teško je to sad i zamisliti uopće. Tu ide energija duše koja je
kompletirala svoj cjelokupni ciklus i naučila sve moguće lekcije koje
postoje...
Kada se svi sjedinimo sačinjavamo 7. denzitet koji se vjerojatno opet
manifestira kao prvi preko nekog vjerojatno prirodnog zakona
univerzuma. I tako je sve u svemiru ciklus.
Napomena: denziteti 1 - 3 koegzistiraju zajedno u jednom te istom
realitetu. 4. denzitet je viša vibracijska frekvencija od 3., pa zbog
toga postoji u drugačijem realitetu ili dimenziji. Trenutno se
približavamo valu koji nas dijeli od 4. denziteta tako da se u trenutku
prolaza vala stapaju realiteti i dimenzije dva različita denziteta. Kao
rezultat približavanja vala, mnogi ljudi ( i ostali ) će osjetiti pojave
tzv. "bleedthrough"-a, "otvora" među denzitetima i realitetima, tako da
će se ponekad realiteti preklapati sve dok se ne desi finalno stapanje
uslijed prolaska vala. Mnogi su to već počeli osjećati, a bilo je i
slučajeva kada su neki entiteti "slučajno" prošli kroz
vremensko/prostorne prozore i tako se našli u našem 3. denzitetu. Neki
su i umrli ( ljudi našli su razne čudne stvorove koji su se jako brzo
raspadali i nisu ličili ni na jednu životinju ). Ponekad se dese neke
stvari koje nemaju nikakve logike gledajući na naše poglede vremena i
prostora, te nemaju nikakve podloge koju bi današnja fizika 3. denziteta
mogla objasniti. Fizika u 4. denzitetu je sasvim drugačija. No, nećemo
sada o tome...
---
Evo i još dodatnih pojašnjenja denziteta sa http://quantumfuture.net/sr/denziteti.htm
Denziteti se kao pojam prvi put pominju u tzv. Ra Materijalu, (Elkins,
Rueckert) prije nešto više od 20 godina, mada su već odavno, na ovaj ili
onaj način, izražavani kroz neka ezoterička učenja (drvo kabale,
oktava, ‘kosmosi’ u učenju 4-ti Put itd.)
Denzitet označava jedan kvalitativno zaseban nivo postojanja. Svaki
denzitet ima svoju vlastitu strukturu životnih formi i percepcije, kao i
tipične lekcije za svijest koja u njemu obitava.
Denziteti se grubo mogu definisati ovako:
1- vi denzitet – neživa materija. Ukoliko ovdje razgovaramo o učenju,
lekcije za materiju bi mogle biti u smislu učenja kako da se kombinuju
primitivni biološki organizmi.
2 - gi denzitet – biljno i životinjsko carstvo – Lekcije su u vezi sa
biološkim životom, opstankom, adaptacijom, kompeticijom, grupnim
organizovanjem, kao što se to primjećuje kod životinja i drugih
bioloških formi. Struktura duše ovdje generalno podrazumijeva duhovni
bazen određene vrste, međutim, kad ta vrsta postane naprednija, njeni
individualni pripadnici mogu se izdvajati uz pomoć raznovrsnijeg
individualnog učenja.
3-ći denzitet - ljudi – Ovdje se lekcije iz drugog denziteta nastavljaju
u jednoj kompleksnijoj formi, kao bitka za dominaciju u društvu,
opstanak itd. Individualno stečena ličnost i individualno učenje ovdje
igraju mnogo veću ulogu nego u 2-om denzitetu. Ljudi se ovdje dijele na
pre-adamične, koji dijele jednu grupnu dušu određene vrste i adamične,
koji imaju individualnu dušu.
Posebna lekcija trećeg denziteta je donošenje odluke u smislu
orjentacije, prema služenju drugima u svojoj najvećoj manifestaciji.
Donošenje takve svjesne odluke traži posjedovanje individualne duše kao
vjerovatno i veliki broj proživljenih života u 3-ćem denzitetu, kako bi
duša stekla takav polaritet.
4-ti denzitet – on se opisuje kao djelomično fizičko stanje gdje oni
koji su "diplomirali" u trećem denzitetu mogu da poprave ili dovedu do
perfekcije polaritet kojeg su izabrali. OPS i OPD su zasebni u 4D i ne
dolaze automatski u kontakt, osim u kontekstu njihove interakcije sa
3-ćim denzitetom.
Većina tzv. NLO fenomena podrazumijeva 4D OPS bića. Čisti OPS ne može se
pojaviti iznad 4D, vjerovatno zato što je to posljednja materijalna
oblast iako samo djelomično.
Bića 4-og denziteta uživaju mnogo svjesniju kontrolu nad fizikalnošću i
generalno obrazuju grupe koje telepatski dijele jednu zajedničku riznicu
iskustava dok istovremeno zadržavaju određen stepen individualnosti.
5-ti denzitet – Duše iz nižih denziteta nalaze se između svojih
inkarnacija u 5D. To je tzv. zona kontemplacije gdje se duše mogu
osvrnuti na svoje prošle/buduće živote iz jednog čistog eteričkog stanja
bivstvovanja. Međutim, da bi se napredak ostvario, duše se moraju
inkarnirati u onom denzitetu koji najviše odgovara njihovom razvojnom
stepenu.
6-ti denzitet – On odgovara nivou ‘Imena Božjih’ ili ‘ujedinjenih
misaonih formi’. Tu se nalaze entiteti OPD tipa kojima nije više
potrebno da se reinkarniraju kako bi ostvarili taj nivo. To takođe
odgovara anđelima ili dijanetičkim bićima prema drugim terminologijama.
7-mi denzitet – To je nivo gdje je sve jedno i jedno je sve, u
praktičnom i istinskom smislu. Tu ne postoji više nikakva razlika između
misli i realnosti. To odgovara pojmu jednog sveobuhvatnog božjeg bića
ili univerzuma ili Apsolutnog Sunca (iz učenja 4-ti Put).
Taj koncept je veoma kompleksan i riječi 3-ćeg denziteta su nedostatne
kako bi se opisali mnogi aspekti tog područja. U Ra Materijalu nalazimo
jedan prilično sistematičan pregled te tematike a Kasiopejski materijal
na istom tom temelju pruža određenu nadogradnju. Osnovnu poruku iz ovih
učenja predstavlja to da je prelaz iz 3-eg u 4-ti denzitet u nekim
slučajevima moguć, ali to zahtijeva ovladavanje lekcijama iz 3-ćeg
denziteta, specifično preživljavanjem, karmom i formiranjem jednog
istinski individualnog bića koje je u stanju da konstatno radi na
polaritetu kojeg je odabrao. Ovladavanje samim sobom u smislu kako se to
prezentira u 4-tom Putu, predstavlja jedan od domaćih zadataka u vezi s
tim.
Različiti "kosmosi" koji su predstavljeni u kosmologiji učenja 4-ti Put,
odgovaraju denzitetima. Direktna uporedba je nemoguća jer se većina tog
materijala nalazi izvan domena ljudskih doživljaja.
***
Prvi Denzitet
U skali denziteta, prvi denzitet odgovara neživoj materiji i energiji. S
obzirom da ljestvica denziteta ima vezu s načinom kako svijesnost ulazi
u interakciju sa svojom prirodnom okolinom, možemo reći da je 1-vi
denzitet sirova materija na koju djeluje svijest kako bi iz nje nešto
stvorila.
Prema nekim ezoteričkim učenjima, apsolutno sve, pa tako i neživa
materija, uči na svoj vlastiti način, i ne postoji ništa što se na neki
način može potpuno razdvojiti od svijesti. U tom smislu, za prvi
denzitet se može reći da je to uspavana svijest koja još nije
strukturirana u neki organizam ili vrstu živih stvorenja. Kako denzitet
ide prema gore, tako i entiteti iz tog denziteta postaju raznovrsniji,
sadržavajući u sebi više ‘životnosti,’ informacija i inteligencije,
ponaosob.
Neživoj materiji mi ne možemo pripisati neku svijest koja je slična
ljudskoj ili životinjskoj. Sheldrake-ova tvrdnja da postoji jedna
morfička rezonancija između kristala mogla bi predstavljati nešto kao
jednu vrstu interakcije ili učenja na nivou prvog denziteta. Ukoliko je
jedna određena otopina jednom uspjela da se kristalizira, ona će se
istovijetno kristalizirati u eksperimentima koji se sprovode na
različitim lokacijama. Indikacije da i voda ima pamćenje (pogledaj
tekst: Da li je voda svjesno biće?) mogu da predstavljaju još jedan
primjer učenja u prvom denzitetu. Utiskivanje uzorka u jednu otopinu uz
pomoć naizmjeničnih razređivanja, kao što se to radi kod pripravljanja
homeopatskih preparata, može da posluži kao još jedan primjer za to.
Krajnji rezultat učenja u 1-om denzitetu bio bi za materiju da nauči da
formira samo-replicirajuće organizme, stvarajući tako život. Prema
Kasiopejskoj ili Ra kosmologiji, taj proces se ne smatra potpuno
nezavisnim od pre-egzistirajuće svijesti, te bi se u tom smislu moglo
reći da svijest iz budućnosti stvara svoje materijalne početke u
prošlosti. To može da se odvija kroz razne procese, npr. manipulacijom
kvantnih efekata na molekularnom nivou, kako bi se promovisalo
formiranje građevinskih elemenata i inicijalni genom za primitivne
organizme.
Prema Gurdžijevoj skali vodonika, to bi odgovaralo kategoriji H3072,
koja obuhvata metale i minerale tj. materije koje nemaju biološko
porijeklo.
Drugi denzitet
Prema ovoj skali denziteta, drugi denzitet odgovara svemu što raste
biološki, sve do one tačke kad se naglasak evolucije prebacuje sa
biološke evolucije vrste na mentalnu i duhovnu evoluciju individue koja
se smatra posebnim izdankom te određene vrste.
Drugi denzitet počinje sa pojavom samo-replicirajućih organizama koji se
podvrgavaju biološkoj evoluciji. Preciznu liniju između drugog i trećeg
denziteta teško je povući ali bi ona generalno odgovarala odvajanju
savremenog čovjeka od primata.
Učenje se odvija u svim denzitetima a u drugom denzitetu ono se
prvenstveno odnosi na nivo adaptacije jedne određene vrste na određenu
ekološku sredinu. Na drugi denzitet se ne može gledati striktno u
darvinijanskom smislu. Bitno je napomenuti da su granične linije između
vrsta jasno definisane ali da se tu pokazuju i određeni skokovi, kao i
iznenadne formacije nekih vrsta za razliku od jedne lagane i dugotrajne
tranzicije. U ezoteričkoj kulturi govori se o postojanju jedne nad-duše
određenih životinjskih (i biljnih?!) vrsta, što može podrazumijevati
nefizičku komponentu jedne životinjske (ili biljne?!) vrste. DNA bi tu
definisala ili predstavljala fizičku reprezentaciju određene nad-duše a
njeno učenje bi fizički moglo biti predstavljeno uz pomoć biološke
evolucije te DNA. Na ne-fizičkom nivou, nad-duša određene životinjske
vrste kao jedna efikasna jedinka evolucije, preduzima učenje kroz
kolektivnu sumu svih njenih inkarnacija kroz sve individue te vrste.
Kako kapacitet za učenje individualnih članova te vrste raste, kao što
je npr. slučaj kod nekih više razvijenijih životinja, fokus ili naglasak
učenja može se prebaciti sa genetički prenošenog učenja cijele te vrste
na ono što je naučeno od strane njenih individualnih pripadnika i
uskladišteno u mozgu kao ‘otisak duše’ (soul-imprint’, prim. prev.) Tako
taj otisak duše može da postane individualan, i da se kao takav, više
ne asimilira ili otapa u anonimnom ‘duševnom bazenu’ određene
životinjske vrste.
Tako individualni fragmenti nad-duše određene vrste mogu postati samo-svjesni i kao takvi sposobni za prelaz u 3-ći denzitet.
Ovdje uzimamo u obzir mogućnost da se ti entiteti pojavljuju i kao
ljudska bića tipa organskih portala (ili pre-adamični ljudi), u trećem
denzitetu. (U nekim materijalima pojavljuje se podatak da su Nefilimi
takođe bića trećeg denziteta ali nisu ljudska bića u pravom smislu
riječi, mada imaju humanoidne karakteristike.) Njihova dalja tranzicija
prema 4D može se nastaviti samo u slučaju kad jedna takva individua
ostvari, odnosno, zadobije individualnu dušu. Čini se da ostvarenje
individualne duše nije vezano samo za refleksivnu samo-svjesnost i
kognitivno i bihejvioralno učenje.
Iz Ra Materijala:
Pitanje: Uzmimo u obzir onaj momenat kada je jedan individualizirani
entitet iz drugog denziteta spreman za tranziciju u treći. Da li bi ta
individualizirana jedinka bila ono što mi danas smatramo pod životinjom?
RA: Ja sam Ra. Postoje tri tipa entiteta iz drugog denziteta koji mogu
da postanu, ‘produhovljeni’, (enspirited, prim. prev.) da se tako
izrazim. Prvi je životinja. One tu najviše dominiraju. Drugi je biljka,
pogotovo one koje obrazuju tzv. zvučni vibracioni kompleks, "drveće". (U
vezi boljeg razumijevanja ovoga, trebalo bi pogledati knjigu K. Birda,
Tajni Život Biljaka). Ti entiteti su sposobni da daju i primaju dovoljno
ljubavi i tako da se individualiziraju. Treći su minerali. U nekim
slučajevima jedna određena lokacija/mjesto, kao vi to nazivate, može da
postane energizirana do individualnosti kroz ljubav koju ona prima i
daje u svojoj vezi sa nekim entitetom trećeg denziteta koji se nalazi u
vezi s njom. To je najmanje uobičajen vid tranzicije.
Pitanje: Kad se dogodi ta tranzicija iz drugog u treći denzitet, kako
onda taj entitet, bilo da se tu radi o nekoj životinji, biljci ili
mineralu, postane ‘produhovljen’?
RA: Ja sam Ra. Entiteti ne postaju produhovljeni. Oni postaju svjesni
jedne inteligentne energije unutar svakog dijela, ćelije, ili atoma,
kako vi to kažete, svog bića. Ta svjesnost podrazumijeva onu svjesnost
koja je već data. Iz beskonačnog dolaze svi denziteti. Ta samo-svjesnost
dolazi iznutra, uz pomoć jednog katalizatora, kao razumijevanja
određenih iskustava, kako bi mogli nazvati tu posebnu energiju, koja se
iz atoma, ćelije ili svijesti kreće spiralno prema gore. Onda možda
možete vidjeti da postoji jedno neizbiježno privlačenje ka onome, što bi
mogli nazvati, jednom samo-spoznajom do koje na kraju dolazi.
Iz Kasiopejskog materijala:
Odgovor: […] pazite: OPS orjentacija 3-eg denziteta uključuje i misao o
"dominaciji" nad 2-im denzitetom, a tu se radi o jednom prostom nastavku
nagomilavanja energije usljed približavanja talasa... Neke od tih
lekcija su zaista interesantne. Ukoliko vi pretpostavljate da je
hvatanje i zarobljavanje onih koji su manjeg kapaciteta od vašeg -
"dobra stvar", zašto onda ne očekivati da će oni koji su većeg
kapaciteta od vašeg, raditi to isto kada ste vi u pitanju?!?
[…]
Odgovor: … Šta ako: neko sa drugog denziteta percipira stvari na osnovu
njihove sličnosti, neko sa trećeg denziteta percipira stvari na osnovu
njihove različitosti, a oni sa 4-og denziteta percipiraju stvari na
osnovu njihove vlastite spojenosti/sjedinjenosti sa svima njima?
P: (L) Postoji li neki način za komunikaciju sa kitovima ili delfinima?
Možemo li mi naći neki način da prebrodimo različitosti i ostvarimo neku
razumnu, inteligentnu komunikaciju sa nekim kitom, delfinom ili slonom?
O: Vi ne morate da konverzirate "s nekima" koji su na jednom višem telepatskom nivou.
P: (L) Delfini i kitovi komuniciraju telepatskim putem?
O: Da. Isto tako i psi i mačke i zmije itd. itd. jedino su ljudi oni
koji su savladali "superiorniju" vještinu verbalne komunikacije.
***
Prema terminologiji Gurdžijeva, drugi denzitet čine "jedno i
dvo-moždana" bića. Ovi ‘mozgovi’ su takođe poznati i kao centar za
kretanje i emocionalni centar. (Pogledaj tekst: Gnostika). Sva živa bića
imaju centar za kretanje koji je adaptiran njihovoj vrsti i koji
reguliše njihove fizičke/fiziološke procese, šta god da oni mogu
podrazumijevati. Više životinjske vrste imaju i emocionalni centar. Oba
ova centra imaju i svoju inteligenciju u svojim specifičnim domenima ali
još uvijek nemaju sposobnost za apstraktno razmišljanje. To je
najznačajnije obilježje ‘tro-moždanih bića,’ koji prema Gurdžijevom
terminološkom sistemu podrazumijevaju bića trećeg denziteta i viša.
Treći denzitet
U skali denziteta, ovaj nivo odgovara onim živim bićima koja imaju
određeni stepen individualne svijesti i slobodne volje u skladu s tim,
ako ništa, onda bar potencijalno. To bi impliciralo da bi jedno normalno
biće 3-eg denziteta bilo jedan moralan entitet zajedno sa
odgovornostima koja mu pripadaju. Dok se jedna životinja ponaša primarno
u skladu sa tipičnim karakteristikama njene vrste, entitet trećeg
denziteta bi trebao da ima jednu refleksivnu samo-svjesnost i slobodnu
volju, te tako i da preuzme odgovornost na sebe u smislu karme i
evolucije duše.
Dok se lekcije 2-og denziteta odnose na razvijanje jednog bića koje ima
začetke individualnog karaktera i individualne inteligencije, nasuprot
ponašanju koje mu je dirigovano od strane njegove vrste, lekcije trećeg
denziteta odvode to još dalje i omogućavaju razvitak jedne
individualizirane i stalne duše. Kako bi se obezbijedio jedan
katalizator za taj pravac razvoja, ljudska forma je fizički slabija i
manje specifično adaptiranija od onih formi sa viših nivoa 2-og
denziteta. Takođe, verbalna komunikacija i potreba učenja jezika prvi
put se pojavljuje u 3-em denzitetu. Životinje se nalaze u većoj
harmoniji sa njihovom prirodnom okolinom i imaju jasniju međusobnu
komunikaciju unutar svoje vrste. Prema Kasiopejcima, više životinjske
vrste imaju neku vrstu zajedničke svijesti koja funkcioniše telepatski.
Ukoliko takva (zajednička, telepatska) svijest postoji i kod ljudi, onda
je ona slabija i manje pouzdana, tako da su ljudi s te strane više
izolovani u odnosu jedan prema drugome. U drugu ruku, relativna fizička
ranjivost ljudske forme čini kooperaciju potrebnijom nego što je to
slučaj kod životinja, uopšte. To onda stvara jednu evolucionarnu priliku
za razvijanje individualne inteligencije.
Razvijanje sposobnosti individualnog razmišljanja i posebne ličnosti za
vrijeme života u ljudskom društvu onda služi kao katalizator za
razvijanje jedne individualizirane duše. To u suštini obuhvata jedan
izbor, baziran na slobodnoj volji, izmedu služenja sebe samog ili
služenja drugih, što predstavlja suštinski izbor evolucije duše.
To istovremeno podrazumijeva i jedno područje za ezoterički rad, te se
tako ne smatra atomatskom posljedicom same činjenice što je neko biće
trećeg denziteta.
Gurdžijev označava čovjeka kao jedno 'tro-moždano biće,' nasuprot
‘dvo-moždanim bićima,’ za koje on smatra više životinjske vrste. Taj
pojam se odnosi na čovjeka koji ima tri centra, - centar za kretanje,
osjetilni centar i centar za razmišljanje, dok više životinje imaju samo
centar za kretanje i osjetilni centar. Tako, prema Gurdžijevu,
diferencijalni faktor predstavlja razvoj sposobnosti razmišljanja.
R. Steiner gleda na ovo pitanje malo drugačije. Prema njemu, životinje
imaju fizičko, eteričko i astralno tijelo a čovjek ima isto to sa
dodatkom jednog ‘Ja’. Dok više životinje imaju slične bazične emocije
kao ljudi, ljudski oblik se odlikuje jednom više razvijenijom
samo-svjesnošću ili samo-reflekcijom. To čovjekovo ‘Ja’ predstavlja
jedan više nego psihološki mehanizam samo-opservacije ili
meta-kognicije. Prema Steineru, to je entitet koji se reinkarnira.
S druge strane, sa aspekta učenja 4-Put, na to ‘Ja’ se gleda kao na
nešto što posjeduje samo jednu potencijalnu mogućnost koja može da se
ostvari uz pomoć ezoteričkog rada. S tim u vezi, samo-svjesnost u
psihološkom smislu je korisna ali sama po sebi ona ne čini ono stalno
‘Ja’.
Problematika 3-ćeg denziteta nadalje se komplikuje konceptom Adamičnog i
Pre-adamičnog čovjeka, koji je takode poznat kao organski portal. Prema
istočnjačkoj gnostici i Kasiopejcima, čovjek ima tri stalna niža centra
– motorni, emocionalni i intelektualni, ali on može ili ne može imati
potencijal za ugnježdenje jedne individualizirane duše u svoje ‘više
centre’. Tako se tu na pre-adamičnog čovjeka gleda kao na jednu
životinju koja ima ljudsko tijelo i intelekt. Kao takav, on predstavlja
jednu kariku u lancu evolucije duše od grupne duše, iz duhovnog bazena
određene (životinjske) vrste iz drugog denziteta, prema njenoj
individualizaciji u trećem denzitetu. Tako se može reći da je mjesto
koje normalno zauzima duša kod pre-adamičnog čovjeka zaposjednuto od
strane nečega što bi se moglo nazvati etničkom kolektivnom dušom ili
kolektivnom dušom vrste. S tim u vezi, takođe se može reći da
pre-adamični čovjek oponaša funkcionisanje duše kod adamičnih ljudi (sa
individualnom dušom) uz pomoć neke vrste apsorpcije i refleksije
energije iz viših centara, koju oni primaju od adamičnih ljudi. Razlika
između jednih i drugih nije očigledna pošto su obe vrste čovjeka sa
psihološke strane isti. Razlika bi mogla biti samo u doživljavanju
spiritualnog i transcedentalnog. Razlika ne mora biti ni u psi-
(vidovnjačkoj) senzitivnosti jer takva osjetilnost takođe postoji u
drugom denzitetu. Ona tamo može biti čak i jača i pouzdanija, nego u
trećem.
Kao generalno pravilo, emocionalni sklop čovjeka biva sve više svjestan
tokom njegovog napredovanja kroz treći denzitet. Bazična osjećanja, bol,
zadovoljstvo, instiktivna ljubav ili mržnja prema nekome ili nečemu,
teritorijalnost, stresne reakcije, seksualni nagon za parenjem, osjećaj
za hijerarhiju, primitivno žaljenje za nekim ili nečim i slično, što se
prenjelo iz drugog denziteta, i dalje nastavljaju da egzistiraju. Ti
osjećaji i nagoni su automatski a njihov šablon nastaje imprintacijom
ili utiskivanjem. Međutim, oni su sada mekši i pogodniji za oblikovanje
od strane čovjekovog ‘Ja’, nego što je to slučaj u životinjskoj formi.
Prisustvo emocija ne treba se miješati sa razvojem duše. U drugu ruku,
prema Moravjevu, što su emocije više rafinirane ili ‘inteligentnije’,
kao što je to npr. jedna altruistična ljubav, poštovanje svoje i tuđe
slobodne volje, osjećanja za svetinje ili misterije, nagon ka potrazi za
duhovnim, osjećaj ličnog integriteta i slično, to može predstavljati
jedan most između nižeg i višeg. Tako se smatra da su to atributi
individualne duše koja se formira. U drugu ruku, čini se da se jedna
individualna duša može takođe formirati na bazi jedne duboko
ukorijenjene potrebe za kontrolom, što bi odgovaralo jednoj OPS
polarizaciji. U oba slučaja, individua izabire koje emocije će razvijati
a koje neće ispoljavati.
Ovaj pojam dva različita tipa čovjeka nudi jedan detaljniji šematski
prikaz učenja lekcija na temu individualizacije. Tek kad se dođe negdje
pred kraj tih lekcija, ono što postaje relevantno je izbor između OPS i
OPD polariteta, koji je baziran na slobodnoj volji date individue. Taj
izbor, učinjen na jednom jasnom i svjesnom temelju, priprema čovjeka za
prelaz u sljedeći denzitet. Isto kao što širom životinjskog svijeta
nalazimo primjere razvijenih bazičnih emocija i socijalne strukture,
tako možemo reći i da se osnove jedne duhovno svjesne i bezuslovne
slobodne volje, razvijaju na krajnjem dijelu trećeg denziteta.
Četvrti denzitet
To je koncept jedne vrste egzistencije između fizičkog i eteričnog.
Dostizanje te oblasti postojanja ujedno podrazumijeva i cilj tzv.
‘velikog posla’ alhemičara. Dostiže se procesom
ascenzije/vaskrsnuća/uskrsnuća, (neke new-age grupe iz RH nazivaju to i –
uzašašće) uz pomoć Talasa ili via 5D kad se postigne odgovarajući nivo
svijesti/svjesnosti. Nadalje, čini se da viši eheloni "kontrolnog
sistema matriksa" operišu upravo sa tog nivoa egzistencije, tako da se
ne smije ignorisati moguće postojanje tog nivoa realnosti prilikom
jednog dubljeg proučavanja same prirode našeg svijeta.
U ezoteričnoj literaturi postoji veoma malo podataka u vezi jednog
središnjeg nivoa postojanja života između onoga što bi podrazumijevali
pod ljudskim tipom i čisto bestjelesne egzistencije. Kosmologija 4-tog
Puta primiče se prilično blizu ideji o bićima različitih denziteta uz
pomoć dijagrama svih živih stvorenja. Tu bi kategorija
anđela/planetarnih bića odgovarala 4-tom denzitetu a kategorija
arhanđela/solarnih bića – 6-tom denzitetu. Međutim, ti nazivi su
prilično alegorični.
Mi ne raspolažemo matematičkim pojmovima koji bi mogli upravljati
vremenom/prostorom na jednom takvom nivou. Mi čak ne možemo znati s
nekom apsolutnom sigurnošću da li stvarno jedan takav nivo egzistencije
istinski postoji. Mnogi ljudi doživljavaju promijenjena stanja svijesti i
percepcije koja su tipična za jedan takav nivo međutim ti njihovi
mistični doživljaji nisu konzistentni. Dakle, moramo priznati da ovdje
pokušavamo nazrijeti obrise nečega što nismo u stanju potpuno opisati,
niti smo u stanju opisati to ‘nešto’ bez nekih kontradiktornosti.
Postojanje takvog jednog nivoa indirektno se može nazrijeti uz pomoć
manifestacija NLO-a i svega ostalog što je vezano za taj fenomen. Takođe
postoji mnogo mitova koji govore o stvorenjima koja obitavaju negdje
između materije i duha. Svemu tome možemo dodati i mnoge druge anomalije
kao što su one u vezi vremena, prolaska kroz čvrstu materiju, mjesta
ili objekti koji su veći iznutra nego kad ih gledamo iz vana itd.
Prema Kasiopejskim i Ra transkriptima, tokom evolucije svoje svijesti
ljudi prelaze iz 3-ćeg denziteta u 4-ti, slično kao u školi iz trećeg
razreda u četvrti. Kad se uspješno savlada materija predviđena za 3
razred stićemo uslove da pređemo u četvrti.
[Ovdje na pojam Talasa koji je već pomenut na nekoliko mjesta na ovom
vebsajtu možemo gledati kao na ono poslednje ‘zvono’ na kraju školske
godine kad je svakom učeniku, na osnovu njegovog pokazanog znanja, već
određeno to da li je on stekao uslove za prelazak u viši razred ili će
morati da ponavlja razred. Dakle, u momentu nailaska talasa oni učenici
koji su spremni za viši razred naći će se tamo, dok će oni koji nisu, -
ostati gdje jesu kako bi ponovili iduću školsku godinu (koja bi prema
našoj percepciji vremena mogla da traje negdje oko 300 hiljada godina).
Dakle, pogrešno bi bilo gledati na pojam tog Talasa kao na neku vrstu
"spasa", možda se tu radi samo o jednom prirodnom "zvonu" koje označava
kraj školske godine i uz pomoć kojeg se vrši ‘transport’ u četvri razred
onih učenika koji su savladali gradivo koje je bilo predviđeno za treći
razred?!?
Ovdje bih preporučio da se takođe pročita ovaj tekst:
http://www.cassiopaea.org/cass/Laura-Knight-Jadczyk/94percent.htm jer
postoje neke indikacije da bi u našem slučaju, situacija u vezi sa svim
tim mogla biti ‘malo’ komplikovanija!?]
Glavni kriterijum za to je ostvarivanje jednog konzistentnog ‘Ja’ koje
se svjesno i stabilno može odlučiti za OPD ili OPS vrstu daljeg
postojanja. To naravno podrazumijeva jedan određeni nivo znanja i
inteligencije, pošto se bez toga ova dva polariteta ne mogu raspoznati
niti pravilno razumjeti.
S obzirom da su izvori informacija na ovu temu prilično oskudni, ovdje
ćemo navesti neke od njih koje su nam stigle uz pomoć kanaliziranja:
Iz Ra Materijala:
Pitanje: Hvala vam. Da li nam možete dati jedan kratak opis uslova koji vladaju u 4-tom denzitetu?
RA: Ja sam Ra. Kad razgovaramo o tome morate uzeti u obzir da ne postoje
riječi koje tačno mogu opisati četvrti denzitet. Možemo predstaviti ono
što 4-ti denzitet nije a samo približno ono što on jeste. Iznad
četvrtog denziteta naša sposobnost da opisujemo te stvari riječima
postaje sve ograničenija, sve dok potpuno ne ostanemo bez riječi.
Ono što četvrti denzitet nije: on nije od riječi, ukoliko se za njih ne
odlučimo. On nije od teških hemijskih vozila (u smislu tijela, prim.
prev.) za kompleksne tjelesne aktivnosti. On nije od nedostatka
harmonije unutar samog sebe. On nije od nedostatka harmonije unutar
samih ljudi. On nije unutar granica mogućnosti za bilo kakvo narušavanje
harmonije (ili uzrokovanje dis-harmonije prim. prev.).
Aproksimacije pozitivnih opisa: to je ravan bipedalnih (dvonožnih, prim.
prev.) vozila koja su mnogo gušća i daleko punija života; to je jedna
ravan gdje je neko svjestan svih misli drugih dijelova samog sebe (ili
drugih ‘Ja’, prim. prev.); to je ravan gdje je neko svjestan vibracija u
svojim ‘drugim Ja’; to je jedna ravan sažaljenja i razumijevanja patnje
koja vlada u trećem denzitetu; to je ravan koja žudno teži ka mudrosti
ili svjetlosti; to je jedna ravan gdje su individualne razlike izražene
ali se one automatski harmoniziraju uz pomoć grupnog koncenzusa.
Kasiopejci:
Odgovor: Nije baš jednostavno... Zamislite da idete autom u New Mexico a
onda ga naglo "preskočite," pa umjesto tamo, stignete u San Diego,
ili... krenete po povrće u neku prodavnicu u Santa Fe-e, i umjesto tamo,
nađete se u Moskvi.
[…]
O: […]. Sada pazite! Šta ako: neko iz drugog denziteta percipira stvari
na osnovu njihove sličnosti. Neko iz 3-eg denziteta percipira stvari na
osnovu njihove različitosti, a neko iz 4-tog denziteta percipira stvari
na osnovu njihove vlastite sjedinjenosti (ili ‘zajedništva’, prim.
prev.) sa svima njima?
[…]
P: (A) Imam još jedno pitanje. U jednoj aprilskoj seansi rekli ste:
‘četverodimenzionalno, četvri denzitet, vidite li’? Znači, povezali ste
četiri dimenzije sa četvrtim denzitetom. Meni nije poznato kako se 4-ti
denzitet može matematički predstaviti ali znam kako matematički da
predstavim četiri dimenzije. To je bilo prvi put da ste povezali
dimenziju sa denzitetom. Da li tu stvarno postoji neka veza?
O: Da, zato što se 4-ti denzitet doživljava u 4-ro dimenzionalnoj realnosti.
P: (A) Kad govorimo o 4-dimenzionalnoj realnosti, da li je to onaj tip
4-dimenzionalne realnosti koji je predstavljen u Kaluza-Klein teoriji?
O: Vizuelni spektar.
P: (A) Da li to znači da četvrta dimenzija nema nikavu vezu sa petom dimenzijom koja je predstavljena u Kaluza-Klein?
O: Da. Postoji jedna greška u tim teorijama koja je u vezi prizme. Šta ti to govori?
P: (A) U vezi prizme?! Vizuelni spektar? Ne znam šta bi mi to trebalo
reći. Nikada nisam naišao ni na kakvu vezu svega toga sa prizmom. Ali,
šta je ta 4-ta dimenzija? Da li je to jedna dodatna dimenzija izvan ove
naše 3 prostorne dimenzije, ili je to vremenska dimenzija?
O: Nema "Ajnštajnovog vremena." To je jedna dodatna prostorna
karakteristika. Pojam "dimenzija" je tu korišten samo da bi se
jednostavnije prišlo uobičajenim karakteristikama kojima se opisuju tri
dimenzije. Ta dodatna "dimenzija" dozvoljava nekome da simultano
vizualizira prema napolju i prema unutra
P: (A) Kad govorite o toj 4-toj dimenziji, šta je najbliži pojam tome od
onih pojmova koji postoje u današnjoj fizici? Ne mogu da nađem ništa
šta bih mogao uporediti s tim. To nije teorija relativiteta, nije
Ajnštajn, nije u Kaluza-Klein...
O: Tačno, zato što ni ne postoji neka hipoteza o tome.
[…]
U Kasiopejskim transkriptima i Ra Materijalu postoji mnogo više podataka
u vezi denziteta i dimenzija. Ovdje možemo samo reći da se tu radi o
jednom potpuno novom svijetu. Nesto slično onoj "zemlji čuda" u kojoj se
našla Alisa kad je prošla kroz ogledalo.
Čini se da u kontekstu NLO-abdukcija imamo i slučaj da se bića iz 3D
mogu naći u uslovima 4-tog denziteta. Samim tim oni ne postaju bića
4-tog denziteta. Denzitet u kome neko normalno obitava zavisi od
razvojnog stepena njegove svijesti.
Peti denzitet
Ovaj pojam se koristi kako bi se označilo jedno nefizičko ili
bestjelesno stanje bivstvovanja u kome borave individue koje se
inkarniraju od prvog do četvrtog denziteta između svojih inkarnacija. Ta
oblast je takođe poznata i kao - zona za reciklažu.
Ra opisuje to kao prvi ne-fizički denzitet ili denzitet mudrosti. U tom
denzitetu misli mogu stvarati realnost bez ikakvog ometanja od strane
materijalnih ograničenja.
Ovdje treba da razlikujemo oblik boravka u 5-tom denzitetu između života
od pojma duše 5-tog denziteta, što podrazumijeva jednu individuu koja
je “diplomirala” na 4-tom denzitetu, te tako izgubila potrebu za daljim
inkarnacijama.
Ovo područje se takođe nalazi izvan domena naših direktnih saznanja.
Tako možemo navesti samo neke uopštene naznake u vezi moguće prirode
svega toga i uporediti ih sa nekim drugim materijalima na temu
reinkarnacije i života nakon života.
Inkarnacija u denzitet koji odgovara generalnom nivou razvoja jedne duše
smatra se nečim što je neophodno za njen napredak. Neke veoma bitne
lekcije mogu se naučiti jedino uz pomoć inkarnacije. Ta teorija je
prisutna u mnogim ezoteričnim učenjima.
Ra objašnjava da se doživljavanje sastoji od dva jednaka dijela,
prostora/vremena i vremena/prostora. Prostor/vrijeme bi tu odgovaralo
inkarniranom životu sa kretanjem u prostoru i bez kontrole nad vremenom.
Vrijeme/prostor bi odgovaralo kontemplaciji, kada se individua nalazi
između života, sa slobodnim kretanjem u vremenu ali bez sposobnosti
uticanja na prostor, tj. bar kada su duše 3-eg denziteta u pitanju.
Steiner objašnjava stanje između života kao jedan astralni svijet koji
je utemeljen na mislima, na isti način kao što je fizički svijet
zasnovan na materiji. Vrijeme za inkarnirana bića teče prema naprijed,
vrijeme za bića koja se nalaze između života ide u suprotnom smijeru,
tj. unatrag. Generalno govoreći, Steiner gleda na duh kao na nešto što
upravlja ili vodi sadašnjost iz budućnosti, dok se materija kreće ka
budućnosti iz prošlosti. Svaki momenat u svijesti tako podrazumijeva
jednu tačku u kojoj se susreću te dvije struje. Steiner navodi detalje
kako se u astralnom svijetu prošli životi sagledavaju kao u nekom
ogledalu, gdje svaka individua može da vidi sebe iz vana, kroz oči svih
onih s kojima je ona bila u nekoj interakciji.
Kasiopejci opisuju 5-ti denzitet kao jednu bezvremensku zonu. Tako je
svako stanje između inkarnacija ISTOVREMENO sa svakim drugim takvim
stanjem. Kontemplacija tako može biti momentalna ili beskrajno dugačka,
ovisno o tački gledišta. Peti denzitet tako može da predstavlja nešto
kao jednu izložbenu dvoranu svega što bi moglo biti moguće ali
pretvaranje u stvarnost tih mogućnosti za svrhu vlastitog učenja mora da
se uradi u onom denzitetu koji je najpogodniji za određene lekcije.
Razdaljina između bića bila bi u tom slučaju pitanje obične misli, gdje
se razdaljina mjeri sličnostima. Tako, neko biće koje je fragmentirano
ili nestalno tj. nije u skladu sa samim sobom, možda neće biti
prepoznatljivo kao jedan poseban, karakterističan ili isti entitet.
Znači, kada govorimo o jednoj linearoj ili vremenskoj liniji
inkarnacija, mjereći jednostavno sličnosti između svakog
“među-inkarnativnog stanja”, onda bi ona koja su sukcesivna bila mnogo
bliža jedni drugima od onih koja su odvojena, usljed većih promjena kod
duše.
Danas već postoji mnogo izvještaja na temu doživljaja za vrijeme tzv.
stanja bliske smrti. Jedna od zajedničkih karakteristika doživljaja
ljudi koji su neko vrijeme bili klinički mrtvi je ta da su ti njihovi
doživljaji uveliko bili u skladu sa njihovim sistemom vjerovanja. U
mnogo slučajeva npr. hrišćani su se susretali sa Isusom. Neke od
zajedničkih karakteristika takođe predstavlja ulazak u svjestlost ili
prolazak kroz jedan tunel.
Ovdje je moguće da mentalni sklop čovjeka dožiljava oko sebe one
koncepte koji su mu bliski ili poznati. Moguće je da se tu radi i o
onome što Steiner objašnjava u smislu da znanje o nečemu približava
nekoga onome što mu je poznato, gdje metričnost razdaljine može da
podrazumijeva jednu informativnu sličnost. Tako se neko nađe u društvu
onih s kojima je živjeo. Postoje i neke indikacije da se ljudi uzastopno
reinkarniraju zajednički ili "u timovima". Stepen duhovne kohezije
‘nakon’ svake inkarnacije mogao bi da utiče na to koliko će se posla,
planiranja ili učenja odvijati u tom ‘periodu’ između života. Tako, u
nekim slučajevima možemo imati čisto mehaničko odvijanje zakona karme, a
u drugim, manje ili više elaborirane životne planove.
***
[Dakle, ako ništa onda bar za svrhu vježbe ekspanzije naše
sadašnje/ovdašnje svijesti, gledajući sa aspekta bezvremenosti 5-tog
denziteta i prostorno-vremenske iluzije 3-ćeg, mi bi se istovremeno
morali nalaziti i ovdje i tamo. Isto tako i ljudi koje poznajemo i svi
ostali. S te strane moglo bi se objasniti zašto su mnogi od nas koji su
doživljavali tzv. stanja bliske smrti, bili dočekani na "drugoj strani"
od strane poznatih im osoba od kojih su neke "još uvijek bile žive u
3D". Isto tako, ne bi nas trebala iznenaditi mogućnost da neki aspekti
nas samih već žive u 4D ili 6D. S te strane gledajući, ono što
Kasiopejci rekoše: "Mi smo vi iz budućnosti" moglo bi stvarno da bude
tačno, tj. bar za neke od nas. Ako nastavimo kontemplaciju na ovu temu,
onda si možemo postaviti pitanje – da li postoji mogućnost za
komunikaciju s tim dijelovima nas iz "budućnosti" imajući na umu da bi
ono što mi podrazumjevamo "budućnošću" mogla biti nečija sadašnjost?! Na
stranu to što se OPS entiteti sa jednog "međusprata” trude da ometaju
ovu vrstu komunikacije, ili nas kroz iste kanale zasipaju gomilama
smeća; ili to što neki sa našeg sprata, koje ja lično smatram
"dezinformatorima velikog kalibra" (kao što je npr. S. Swerdlov)
osporavaju valjanost SVAKOG izvora tih informacija.
Uostalom, jedna od 3D lekcija je i - vježbanje lične razboritosti - a to svako od nas mora sam da čini.
Od te naše razboritosti sada, uveliko može ovisiti i to gdje ćemo završiti u našoj budućnosti.]
Šesti denzitet
Taj pojam je korišten od strane nekih kanalisanih izvora (Kasiopejci,
Ra) u smislu označavanja njihovog ‘nativnog’ stanja bića. Prema istim
izvorima, inspiracija za knjigu Donosioci Svitanja (Bringers of the
Dawn, Barbara Marciniak) takođe potiće sa iste ravni postojanja. Prema
Kasiopejcima, većina znakova u žitu su takođe dizajnirana i napravljena
od strane bića 6-tog denziteta. Mnoge od tzv. "lutalica" (‘wanderer’-a)
su duše čiji je 6-ti denzitet njihova normalna postojbina i koje su se
inkarnirale u ljudskom obliku kako bi ostvarile određenu misiju.
O 6-tom denzitetu ne možemo ništa konkretno reći a da to istovremeno
možemo i verificirati, međutim, pokušaćemo to postaviti u određeni
kontekst. Arhanđeli i ‘solarni svijet’ Gurdžijevove kosmologije mogli bi
da se odnose na šesti denzitet. Dijanetička i solarna bića Štajnerove
kosmologije takođe se mogu vezati za šesti denzitet. Apsolut II,
Moravjeva, tj. ‘svijet svih zvijezda’ i ‘Hrist’, takođe bi mogli da budu
u određenoj vezi sa 6-tim denzitetom. Ova poređenja su samo
aproksimativna i veoma je teško bez nekih kontradikcija opisati taj
nivo.
Šesti denzitet ili 6D je nivo ne-materijalne egzistencije gdje obitavaju
duše koje su prevazišle potrebu za inkarnacijom u bilo kom denzitetu.
Šesti denzitet je posljednja stepenca prije sjedinjenja sa Jednim ili
Sedmim denzitetom, kojeg Moravjev naziva - Bog Otac, a Gurdžijev –
Apsolutno Sunce.
Kao i sa 4D, tu takođe postoji jedan koncept individualnih entiteta koji
obrazuju komplekse društvene memorije, tj. zajednice u kojima svi
entiteti dijele jednu istu bazu podataka doživljaja, iskustava i
razumijevanja. Tu bi se radilo o jednom ezoteričkom nivou ljudskog
razvoja gdje je razumijevanje ujedinjeno kroz praktikovanje
objektivnosti.
Entiteti koji obitavaju na tom nivou su OPD prirode, što je rezultat
djelovanja prirodnih faktora. Ovo je jedan kompleksan pojam čije
razumijevanje možda nije ni moguće na našem nivou. Sam pojam orjentacije
prema sebi (OPS) u 6-tom denzitetu predstavljen je kao jedan koncept
ali ne i u smislu individualnih entiteta. S tačke gledišta 6-tog
denziteta postoji određena razlika između koncepta i aktuelnog stanja.
Misao i realnost postaju nerazdvojivi tek u 7-mom denzitetu što je
takođe izvan naše sposobnosti izražavanja. Čisti OPS se ne pojavljuje u
obliku funkcionalnih entiteta iza 4D, zbog njihove suštinske težnje za
materijalnim i zbog subjektivizma koji kod njih dominira. Jedna veoma
napredna OPS individua stiće jednu određenu vrstu ili količinu
spiritualne mase koja na kraju ‘upija’ samu sebe, slično tzv. crnim
rupama u materijalnom svijetu. Ukoliko bi jedan takav entitet savladao
svoju preokupaciju, odnosno, nagon za kontrolom drugih i postao
objektivan, on onda ne bi bio više OPS entitet.
Entitet 6-tog denziteta živi u jednom svijetu od čistih misli ili
svjetlosti i on/ona je svjetlosna forma bez nekog fiksnog tijela.
Kasiopejci su jednom izjavili da ukoliko bi dva entiteta apsolutno
pristupili Svemu Što Jeste, oni bi onda postali jedno i razlika između
njih bi se izgubila. U tom smislu, možemo reći da je sve Jedno, s tačke
gledišta 6-og denziteta, mada tu još uvijek postoji pojam individualnih
entiteta. Tako, sam pojam objektivnosti je usko povezan sa konceptom
života u sjedinjenosti sa sveprisutnim. Entitet koji vidi samo ono što
želi da vidi bi u jednom takvom stanju ‘implodirao’ sam u sebi jer ne bi
mogao da podijeli s drugima ništa osim svoje iluzije o samom sebi. To
je upravo i razlog zašto na tom nivou ne postoji funkcionalni oblik
OPS-a. Da bi neko bio jedno sa svim što jeste, on ne može imati
predrasude. Isto tako, biti bez predrasuda ne znači da neko ne može
pripisivati određene vrijednosti određenim stvarima ili izabrati u čemu
će i gdje učestvovati, upravo obratno. Moglo bi se čak reći da su
objektivnost i lišavanje predrasuda preduslovi za ostvarenje metafizičke
slobodne volje. Čovjek ne može da izabere ukoliko on ne zna. Nadalje,
on ne može ni znati ukoliko razmišlja na principu - "što je babi milo,
to joj se i snilo". (Wishful thinking)
O percepciji vremena ili prostora u 6D, takođe se veoma malo može reći.
Možemo samo pretpostaviti da se događanja u fizičkim denzitetima odatle
vide kao iz "ptičje perspektive," zajedno sa različitim prošlostima i
budućnostima, jednim pored drugih, umotanih kao u nekom klupku tj. kao
niti koje predstavljaju različite mogućnosti. S tačke gledišta
Gurdžijevove kosmologije, može se reći da jedan entitet iz 6-tog
denziteta vidi dimenzije linearnog vremena i vječnost, gledajući jednu
ravan postojanja sa svim njenim mogućim vremenskim linijama, kao s neke
visine u trećoj dimenziji. Pojam vječnosti se u 4-om Putu tumači kao
jedna dimenzija koja je vertikalna u odnosu na linearno vrijeme i u
sklopu svih mogućih vremenskih linija. U nekom smislu moglo bi se reći
da doživljavanje u 6-om denzitetu obuhvata 6 dimenzija. Na kraju
krajeva, to su samo neke aproksimativne vizualizacije. Generalno, izvori
iz 6D govore tako kao da je prošlost u 3D jedna otvorena knjiga a
budućnost kao krošnja nekog drveta gdje svaka grana predstavlja jednu
moguću varijantu budućnosti.
U tom smislu neki tvrde da vrijeme ne postoji u višim denzitetima mada
se to ne treba previše bukvalno shvatati. Možda bi bilo ispravnije reći
da se vrijeme tamo ne čini kao jedna jednosmijerna ulica u kojoj se
većina stvari nalazi sakrivena iza nekog ugla, kao što se to u većini
slučajeva nama čini.
Kasiopejci, kad govore o sebi, često koriste izraz "mi smo vi iz
budućnosti". To možemo uzeti u kontekstu jedne od mogućih budućnosti
gdje su neki od nas postali ti Kasiopejci. Međutim, postoje druga
ljudska bića i budućnosti s kojima to nije slučaj, pa možda i prošlosti u
kojima nije ni došlo do ostvarenja komunikacije s njima, pa tako se
onda nije ni došlo do tih informacija. Tako bi taj proces uspostavljanja
kontakta mogao predstavljati i uspostavljanje jedne veze između
određenih linija iz prošlosti sa određenim linijama u budućnosti. U tom
slučaju, određeni entiteti iz 6D bi iz ‘ptičje perspektive’ ostvarivali
tako nešto nešto sa sobom iz prošlosti. To bi u nekom smislu značilo da
Kasiopejci stvaraju i izgrađuju sebe uz pomoć podučavanja i vođenja
aspekata sebe ili svojih ‘Ja’ iz prošlosti. Međutim, ovakve metafore su
nepotpune jer tu takođe jezički formulišemo linearnu uzročnost koja
vjerovatno u takvom jednom kontekstu ne postoji, gledajući iz 6D
perspektive.
Iz Ra Materijala:
Ra: 'U vezi sa denzitetitma, sunce kao nebesko tijelo može fizički da se
čini kao jedno ogromno tijelo sazdano od mase gasovitih elemenata koji
prolaze kroz jedan proces fuzije i koji pri tome zrače toplotu i
svjetlost. Metafizički, značaj sunca za denzitete od 4-og do 7-og je u
skladu sa razvojnim sposobnostima entiteta koji ih nastanjuju da shvate
životno stvaranje i ko-entitet, ili drugo-Ja, prirodu tog sunčevog
tijela. Tako, sunce mogu da posjećuju i nastanjuju oni iz 6-tog
denziteta koji obitavaju u vremenu/prostoru a ono može biti i djelomično
stvarano, iz jednog momenta u drugi, tokom procesa evolucije entiteta
6-og denziteta. […] U tom denzitetu, neki entiteti, čiji način
reprodukcije je fuzija, mogu da se odluče da dožive taj dio iskustva u
smislu bivstvovanja kao sunčevo tijelo. Tako, dio svjetlosti koju vi
primate možete da zamislite i kao jedan izdanak stvaralačkog izražaja
ljubavi 6-tog denziteta.'
Kraj
Napomena: Ukoliko uzmemo u obzir da mi nismo u stanju da objektivno
vidimo, odnosno, interpretiramo ni ono što se zbiva na ovom našem
denzitetu/nivou postojanja, nego da u većini slučajeva smatramo svoje
lične iluzije objektivnom realnošću, onda možemo bar pokušati zamisliti
koliko je nezahvalno pokušavati opisati druge nivoe postojanja, pogotovo
one koji su viši od ovog našeg.