Vulkani, potresi i podzemne munje


Munja koje se razvija u atmosferi je poznata pojava, ali što je s onima koje se doga?aju u podzemlju?

Elektri?ni fenomen koji nazivamo munja dobro razumijemo. Naj?eš?a interpretacija uklju?uje cirkulaciju vodene pare gore i dolje kroz oblake u procesu koji se zove konvekcija. Voda se grije na toplini dok ne ispari, diže u zrak gdje se skuplja u oblacima. Nakupine vodene pare i dalje rastu sve više i više, na kraju postaju dovoljno rashla?enje da se kondenziraju natrag u teku?inu. Zemljina gravitacija ih onda vu?e natrag na tlo, gdje se ciklus ponavlja.

Prema konsenzusu znanstvenog mišljenja, kapljice vode imaju tendenciju da se sudaraju prilikom konvekcije, elektroni se sudaraju jedni o druge, stvaraju?i naboj separacije. Elektroni se akumuliraju u donjem dijelu oblaka, gdje se dobiva negativni naboj. Kako kapljice koje su izgubile jedan elektron i dalje rastu, nose sa sobom pozitivni naboj u vrh oblaka.

Regije diferencijala naboja, ili separacije naboja, uzrokuju elektri?no polje koje se formira izme?u njih, i to sa snagom izravno proporcionalno koli?ini naboja u oblaku. Elektri?no polje može postati tako snažno da odbija elektrone o površinu Zemlje, prisiljavaju?i ga da postane pozitivno nabijeno. Vodljivi put izme?u dviju regija može pokrenuti udar munje koji se na kraju povezuje s nekim pozitivnim tokovima energije koji se kre?u i kreiraju iz tla.

Takav proces ne može objasniti vulkanske munje. Ve?ina planetarnih znanstvenika pretpostavljaju da je uzrok je sli?an, ali nema eksperimentalnih dokaza da bi potvrdili tu ideju.
 
Munja
 
Munje koje su se stvorile pri erupciji vulkana

U proteklih dvjesto godina izvještavano je o munjama koje su vi?ene u oblacima vulkanskog pepela koje su stvorile brojne vulkanske erupcije. Gigantska munja s gornje slike, fotografirana je tijekom erupcije Mt. Chaiten u svibnju 2008. Bilo je izvješ?a o loptastim munjama nalik ve?im loptama za plažu koje su se valjale po terenu kad je Mt. St. Helens eruptirala 1981. Eyjafjallajokull je stvarao bljeskove munje koji su svijetlili na nebu i bili vidljivi na razdaljini od mnogih kilometara.
 
Munja
 
Još jedna munja fotografirana za vrijeme vulkanske erupcije u ?ileu 2011. godine

Veliki “teluri?ke struje” (kopnene struje) su prona?ene da cirkuliraju kroz zemljinu koru, jer naše magnetsko polje uzrokuje protok struje u vodljivim slojevima tla. Tisu?e ampera kolaju ispod površine, i sve su one razli?ite prema svojoj vodljivosti. Budu?i da Sunce može utjecati na Zemljino magnetsko polje kroz geo-magnetske oluje, fluktuacija kopnenih struja se može pojaviti kada postoji pove?anje solarnih pjega I/ili solarnih baklji, jer one stvaraju oscilacije u ionosferi.
 
Munja
 
Slika oblaka snimljena 2 dana prije potresa u Kini 12.05.2011.

Ponekad potresi mogu proizvesti bljeskove svjetla i druge fenomene povezane sa svjetlom. Loptaste munje ?esto prate potrese i o tome se dovoljno izvještavalo, no zbog potresa ?esto su vidljivi fenomeni kao što su svijetli, šareni oblaci poput formacija oblaka koji putuju nebom iznad frakturirane strate. Ne ?udi da se taj sjaj javlja prije i poslije potresa: sažimanje kvarca stvara protok elektri?ne struje (piezo-elektri?ni fenomen kristala). To je jedan od razloga zašto se otkrije mnogo radijske buke s podru?ja pod ekstremnim tektonskim stresom. Je li taj stres nastaje samo zbog kompresije?

Kristali Kvarca reagiraju na stres proizvodnjom elektri?ne energije, ali kada elektri?na struja te?e kroz kvarc te frekvencije vibracije podudaraju se s Watima elektri?ne energije koje su na njega isporu?ene. Naš planet možemo usporediti s kondenzatorom (elektri?ni svemir i teorija solarnog kondenzatora), te se može puniti i prazniti od strane vanjskih elektri?nih polja.

Kondenzator zadržava elektri?ni naboj. Kondenzatori su izgra?eni od dva vodi?a, ili “plo?a”, odvojeni dielektri?nim izolatorom. Elektri?ni naboj na jednoj plo?ici privla?i suprotan naboj druge, što rezultira u elektri?nom polju izme?u njih. Kako se pove?ava naboj kondenzatora, njegovo elektri?no polje raste, stvaraju?i sve ve?i stres na izolatoru i njegovim sposobnostima odvajanja suprotnih naboja. Ako naraste dovoljno visok potencijal izme?u dvije vodljive plo?e, dielektri?ni izolator ne?e uspjeti sprije?iti reakciju, a kondenzator ?e iznenada napraviti kratki spoj, ispuštaju?i pohranjenu energiju.

Upravo je to fenomen koji najvjerojatnije pridonosi ispuštanju atmosferskih munja. Pohranjena elektri?na energija u oblacima i na zemlji prevlada sposobnost atmosfere da zadrži odvojena dva razli?ita naboja, tako da oni dopru jedni do drugoga i “tvore udar.” Kada se spoje dva provodnika munja, izme?u oblaka i tla (ili izme?u jednog oblaka) zatvori se strujni krug i do?e do praska elektri?ne struje koja ?e bljeskati uz put od vodi?a.

Budu?i da se magma može smatrati oblikom teku?e plazme, to tako?er zna?i da ona može provoditi struju. Kao što se ionosfera puni od strane solarnih baklji, suprotni naboj se stvara u podzemnoj magmi. Elektri?ne struje u plazmi magme se mogu pratiti kako se kre?u u obliku niti i dvostrukih slojeva. Elektromagnetske sile izme?u trenutnih niti i izme?u duplih slojeva magme mogu uzrokovati nagle promjene tlaka.

Ako, kao što je navedeno gore, razlika izme?u slojeva postane prevelika, dvostruki sloj može eksplodirati, ispuštaju?i trenuta?no svu energiju. Dakle, potresi se mogu smatrati oblikom podzemne munje. Ako postoji prekid u slojevima, što na kraju dopušta magmi da do?e do površine, stvara se elektri?ni strujni krug i munja ?e isko?iti iz stožca vulkana.

Ako su potresi podzemne munje, onda su možda seizmi?ki valovi gromovi. U tom slu?aju, ?ini se vjerojatnim da ve?ina oslobo?ene energije nastala tijekom potresa nije nastala iz lomljenja i kretanja tektonskih slojeva, ve? je rezultat detonacije elektri?ne energije aktivirane unutar matrice.

 


Izvor: Thunderbolts info – Stephen Smith

Preneseno sa: http://matrixworld-hr.com