Nastanak i razvoj kosmosa - Ljubiša Stojanović - dio
Senzitivne tačke planete Zemlje
Na planeti Zemlji, sem mesta moći (čiji sadržaj čine dva osnovna elementa - zrela svetleća tela i 3 energetska polja (polje Svetlost, polje Prisustvo Stvaraoca i polje Mir) kao i niz drugih polja i delovanja...) postoje određena mesta koja su izuzetno važna za globalno funkcionisanje planete Zemlje - to su tzv Senzitivne tačke planete Zemlje, koje zbog važnosti svoje funkcije možemo uslovno nazvati akupunkturnim meridijanima aure Zemlje.
One se, prema svojoj veličini, mogu podeliti u tri grupe: velike, srednje i male. Energetska polja svih tačaka kreću iz središta planete i idu do oboda aure planete. Nijihov položaj je nepromenljiv, bez obzira na promene položaja polova ili kontinenata.
Postoje 4 velike senzitivne tačke i one zauzimaju prostor veličine 28 km. Nalaze se kod La Manša, u moru kod grada Pert u Australiji, na Arktiku i 762 km od Antarktika ka zapadnoj polulopti.
Prosečna veličina srednjih tačaka je oko 7 km i ima ih 70. Tu spadaju i nama poznata mesta kao Olimp, Delfi i Kajlaš (koji je ujedno i snažno mesto moći). Ovo su mesta jakih interakcija magnetnih i gravitacionih sila tako da i Bermudski trougao spada u ovu grupu.
Veličine malih Senzitivnih tačaka se kreće od 9 do 200 m. Njihov broj je 3280. Na njima dominiraju magnetna zračenja, zračenja iz ruda i središta Zemlje i mogu biti lekovita.
Postoji mogućnost pročišćenja tokova malih tačaka (koji su zagađeni usled nuklearnih proba i drugog), njihovo proširivanje, kao i stvaranje nove mreže između njih. To je moguće uradti u procentu od 8% za čišćenje i oko 60% za širenje i dodatno aktiviranje. Za svaku tačku se aktiviraju posebne duhovne energije u skladu sa njenom funkcijom.
Cilj aktivirinja ovih centara su: duhovni razvoj posetilaca (kako pri činu aktiviranja, tako i samom narednom posetom) ali i delovanje na neke globalne fenomene kao što je razvoj polja zajedničke svesti čovečanstva, normalizovanje ose jezgra planete i dr..
Bitna razlika je i to da se boravkom na nekom mestu moći sigurno dobija neko korisno dejstvo a na jakim energetskim mestima to ne mora biti slučaj. To je zato što su ta mesta Senzitivne tačke planete ali ne rade neprekidno kao Mesta moći. Imaju velike mogućnosti ali se moraju aktivirati i spojiti sa centrom Zemlje, Sunca i Mlečnog puta. To do sada niko od ljudi nije uspeo.
Za to se zahteva natčovečanski napor za koji je potreban dugogodišnji duhovni rad kao uvod i posebna višegodišnja obuka od strane Energetskog oblaka (manifestacije globalne energije Duha svetog, koji pomaže razvoj osoba koje su dostigle visoki duhovni razvoj) kako bi se zraci na ovim mestima mogli aktivirati. Bez toga, ova mesta ostaju mrtva. Posle obavljenog energetskog rituala, energije se ponovo aktiviraju.
Oko 10% senzitivnih tačaka su ujedno i mesta moći, jer su stari narodi intuitivno prepoznavali ova mesta. Oko 30% su kulturni spomenici.
Neke senzitivne tačke u Srbiji su Avala, Ledinačko jezero, Niška tvrđava, manastiri Žiča i Studenica.
Đavo
Ne postoji nikakvi izvori negativnog delovanja u onom smislu kako to ljudi pripisuju đavolu. U svemiru ne postoji energija koja na taj način svesno deluje na ljude ili na bilo koja druga bića ili stanja u svemiru. Štaviše, u svemiru ne postoje, ne samo spiritualna superinteligentna bića odnosno energije, nego čak ni obične energije koje bi za zadatak imale destruktivno delovanje, uništavanje, oštećenja ili bilo kakvo namerno negativno delopvanje. Ako u svemiru i kod živih bića povremeno dolazi do negativnih pojava, onda su one uvek posledica međusobnog delovanja energija koje jedna drugu oštećuju ili se pretvaraju u treću energiju, slično hemijskim procesima.
Dakle, đavo ne postoji kao spiritualno biće, niti postoji bilo šta u svemiru što ima programirano, svesno negativno delovanje. Međutim, ljudi svojim negativnim mislima često uspevaju da stvore utisak o postojanju nečeg što bi se zvalo đavo. To postižu tako što projektujući svoju mržnju, zavist, borbu za vlast ili strah, izmišljaju oblike koji realno ne postoji, ali oni često, do detalja opišu njihovo dejstvo i štetu koju bi mogli naneti ljudima. Sve je to samo proizvod želja i strahova i realno ne postoji osim u bujnoj mašti tih osoba. Sve ostalo stvara sugestija, autosugestija i masovna hipnoza.
Čak se i u biblijskim spisima govori da je đavo u čoveku. Uvođenje pojma đavo bilo je u ono vreme neophodno kako bi ljudi shvatili, u skladu sa svojim mogućnostima, neko negativno delovanje.
Lek protiv štetnog delovanja đavola predstavljali su, po pravilu, ponašanje i život prema Božjim zapovestima, iz čega praktično proizilazi da odstupanje od Božjih zapovesti dovodi do takvih štetnih posledica po tu osobu kao da na nju deluje neko negativno, destruktivno biće kao što je đavo. Stoga se može reći da se izuzetno negativno, razorno i uopšte štetno delovanje neke osobe, po sebe i po okolinu, može, samo figurativno, nazvati delovanje đavola, ili đavolsko delovanje, ili đavo u njoj.
Hrišćanstvo i reinkarnacija
Sve do XI veka u Bibliji su postojali određeni napisi o reinkarnaciji, ali se su nije govorilo određeno o reinkarnaciji, nego o nekim varijantama na tu temu koje su bile nedorečene i neprecizne, što je stvaralo haos u dogmatskim glavama poglavara katoličke crkve, pa su se više stoga, nego što nisu verovali da reinkarnacija postoji, odlučili da te tekstove u potpunosti izbace. Oni su to vrlo pedantno uradili i praktično nema više biblije sa tim tekstom.
Manji broj knjiga je, ipak sačuvan. Većina njih je u Vatikanu gde su dobro čuvane, tako da više ne vide svetlo dana. S vremena na vreme se pronađu novi primerci koji se, pod izgovorom proučavanja, šalju u Vatikan da bi i njih pojela pomrčina.
Božje zapovesti - put za očuvanje zdravlja
Ako, sa punim poštovanjem, ostavimo po strani religiozni aspekt deset Božjih zapovesti, ukazaće nam se široka oblast njihove primene, pre svega, za očuvanje zdravlja. U petoj se čak direktno ukazuje na vezu između načina života i mišljenja sa zdravljem: „Poštuj oca svoga i mater svoju pa ćeš biti srećan i dugovečan na Zemlji!“
Neke od njih zabranjuju stvaranje loših misli ili dela koja proističu iz njih: „Ne ubij!“, „Ne kradi!“, „Ne svedoči lažno!“, „Ne poželi ništa što je tuđe!“. Posebno se ističe sveobuhvatnost humanog, iza čega se krije duboki zdravstveni aspekt, kod Božje zapovesti koja glasi: „Ljubi bližnjega svoga kao samog sebe!“. Slično uputstvo za život postoji i u Sumerskim tablicama, starim sedam hiljada godina, što samo potvrđuje da su prave istine večite, njih ne nagriza zub vremena. Jedna od njih upućuje, posle napornog rada u toku nedelje, na odmor sedmog dana kako bi se otklonila opasnost od psihofizičkih preopterećenja, kao jednog od važnih faktora koji dovodi do bolesti. Molitvama posvećenim Bogu tone se u mir duha i svojevrsnu blagu meditaciju što ima snažno isceljujuće delovanje.
Pridržavanje Božjih zapovesti tokom života, bez obzira na to da li se radi o hrišćaninu, pripadniku bilo koje druge religije ili ateisti, dovešće do svođenja negativnih misli na minimum, što će otvoriti prostor za puni razmah pozitivnog i kreativnog načina mišljenja, čime će se sprečiti pojava bolesti i obezbediće zdrav i dug život.
Mesto moći Sveta Gora, Grčka
Mesto moći Sveta Gora se nalazi u Grčkoj i zauzima celo poluostrvo Atos dugo 45km, a široko samo nekoliko kilometara. Na Svetoj Gori se nalazi 20 manastira, a među njima i srpski manastir Hilandar.
Mesto moći Sveta Gora ima ukupno 472 zrela svetleća tela, koja lebde na visini od oko 200 metara. Ovako veliki broj potiče, pre svega, od grčkih mislilaca i naučnika iz starog veka – Aleksandra Velikog, Perikla, Aristotela, Pitagore, Arhimeda i mnogih drugih. Manji broj zrelih svetlećih tela datira od pre doseljenja Grka na Balkansko poluostrvo.
Veća grupa pripada pravoslavlju, sveštenicima i misliocima – ruskim, ukrajinskim, bugarskim, srpskim, grčkim. Ovde se nalaze zrela svetleća tela Srba: svetog Save, cara Dušana, Nikole Tesle i Mihaila Pupina.
Ova zrela svetleća tela imaju sva znanja o civilizaciji Slovena pre i posle primanja hrišćanstva. Svetleća tela slovenskog porekla će pružiti osobama sa čijim se svetlećim telom prožmu čistoću duha, širinu slovenske duše, oštrinu uma i maštovitost, dok će ona koja potiču od grčkih mislilaca omogućiti širinu i dubinu pogleda o svetu uopšte.
Zrela svetleća tela sa ovog mesta moći su locirana na delu poluostrva koji pripada monaškoj republici. Ipak, za prožimanje sa zrelim svetlećim telima sa ovog mesta moći nije potrebno kročiti na samu monašku republiku (što je dozvoljeno samo muškarcima), već je prožimanje moguće obaviti i na brodu koji vrši turistički obilazak oko poluostrva. Obilazak traje približno 2 sata, što je dovoljno da se prožimanje obavi.
SEOBE SVETLEĆIH TELA NA DRUGA MESTA MOĆI
Većina mesta moći se nalazi u žarkom pojasu, međutim, postojao je određeni broj mesta moći na severnoj polulopti, na krajnjem severu kako u Aziji, tako i u Severnoj Americi. Ta mesta moći su bila povezana sa migracijama naroda iz Azije u Severnu Ameriku dok je postojao suvozemni prelaz. Sva ta mesta moći su bila privremena, kratko su trajala, najduže je trajalo nešto manje od 200 godina, a ostala između 50 i 100 godina. Ova mesta moći su se kretala sa seobom naroda. Nalazila su se blizu jedna drugih jer su, po pravlu, tokom desetina hiljada godina i seobe naroda iz Azije u Severnu Ameriku, plemena naseljavala iste, malobrojne plodne oblasti. Tako su plemena, izlazeći iz Azije, nosila i svoja zrela svetleća tela, koja su po naseljavanju novih prostora u Severnoj Americi stvarala nova privremena mesta moći da bi, po pravilu, negde u Srednjoj ili Južnoj Americi narodi boravili duže vremena, gde je dolazilo do stvaranja stalnih mesta moći.
Poseban slučaj predstavljaju mesta moći kod kojih je dolazilo do osvajačkih napada, do zauzimanja cele teritorije na kome se narod, čije je mesto moći, nalazio. Ukoliko taj narod ne bi napustio svoju teritoriju, mesta moći bi ostajala gde su bila. Najčešće su osvajači, posle kraćeg vremena, gradili svoje hramove na istim mestima gde su bili prethodni ili ih čak samo preuzimali. Često su hramovi bili zajednički. Sudbinu svih hramova delili u i oni u kojima su bila mesta moći. Zajedno sa seobom naroda svetleća tela su napuštala mesto moći i selila se na najbliže mesto moći ukoliko bi se taj narod naselio u njegovoj blizini. Ukoliko bi taj narod našao novu naseobinu, formiralo bi se u njihovoj sredini novo mesto moći.
Izuzetak čini katastrofa koja je zadesila Atlantidu. Na njoj su postojala 4 mesta moći, a na obalama Afrike, Engleske i Španije još 3 mesta moći. Sva su bila uništena. Ona na Atlantidi potapanjem, a u Evropi i Africi talasima koji su uništili jedan deo obale na kojoj je živelo najviše ljudi. Nekoliko stotina svetlećih tela sa ovih mesta moći, najviše sa Atlantide, naselilo se na mestima moći koja su najbliža onima koja su nastradala u Evropi i Africi ili formiralo nova tamo gde su ljudi posle katastrofe ponovo uspeli da formiraju značajnije ljudske zajednice. Najveći broj zrelih svetlećih tela sa Atlantide našao je svoje konačno utočište na mestu moći u Gizi kod Kaira i na Zidu plača u Jerusalimu.
NAPUŠTENA MESTA MOĆI
Postoje mesta na Zemlji na kojima su se kraće ili duže nalazila mesta moći. Pri tome se misli na sve mesta moći tokom istorije ljudske civilizacije, a ne samo na zidana mesta moći. To znači da tu spadaju i mesta moći koja su se nalazila na nekoj poljani ili trgu između kućica urođenika. Ta mesta su najkraće trajala 200 do 300 godina, a najduže 10.000 godina. Ona su nastala na isti način kao i sva druga mesta moći, a nestala su zbog migracija naroda koja su ih osnovali.
Njihov značaj u vreme njihovog postojanja bio je isti kao i svih mesta moći. U zavisnosti od dužine njihovog postojanja zavisi i ono što je od njih ostalo. Većina mesta koja su trajala duže od nekoliko stotina godina formirala su, praktično, sva polja koja su vezana za mesta moći i ona sva i danas postoje.
Jednom formirana polja na mestima moći ne prestaju da postoje bez obzira na odlazak zrelih svetlećih tela sa tog mesta moći. Ova mesta moći su značajna za ljude, biljke i životinje isto onoliko koliko i postojeća mesta moći u pogledu korisnih efekata koja daju stvorena energetska polja. To znači da se efekti polja nastavljaju večito i da se na Zemlji nalazi znatno veći broj mesta na kojima ona funkcionišu. Broj mesta moći koja su nekad postojala više od nekoliko stotina godina, što znači da su ostvarila sva polja kao i kod postojećih mesta moći, dva puta je veći nego što danas ima aktivnih mesta moći. Njihov raspored je vrlo sličan rasporedu živih mesta moći i ona se nalaze u istim regionima. Postoje takođe oko 20 mesta moći koja su trajala kraće od nekoliko stotina godina i koja nisu uspela da formiraju sva predviđena polja. Njihov značaj je srezmerno manji od prethodnih, ali su polja koja su ostvarena i dostigla svoj vrhunac isto tako značajna kao na svim drugim mestima moći. Uzrok prestanka mesta moći je u svim slučajevima migracija stanovništva, čiji razlozi mogu biti nedostatak divljači za lov, loša ispaša, loša zemlja za obradu, strah od napadača ili proterivanje sa svoje zemlje. Prilikom posete mestima moći, koja su izgradila sva svoja polja, posetilac će doživati sve ono što bi doživeo na živom mestu moći osim ukrštanja sa zrelim svetlećim telima jer njih tamo više nema. Ona su se preselila na druga mesta moći, neka su se selila i više puta, ali danas ona sigurno postoje na nekim od živih mesta moći.
Istina o Isusu Hristu
Nikada u ljudskoj istoriji, na tako malom prostoru, nije bilo toliko negativnih misli kao na teritoriji Palestine, čija kulminacija je bila u toku poslednjih par vekova pre Hrista. Ove negativne misli kao što šu strah za život, mržnja, žalost, nezadovoljstvo, bile su rezultat patnje, očaja i beznađa Jevreja i drugih naroda porobljenih od strane rimskog carstva, kao i mnogobrojnih ratova, koji su se vodili na toj teritoriji. Posledica ovakvog enormnog razvoja negativnih misli bila je teško oštećenje donjeg sloja aure Zemlje, koje je pretilo da rezultira u kataklizme u vidu zemljotresa, vulkana, poplava, štetnih zračenja i otrovnih gasova, na najvećem delu planete, čime bi bio uništen gotovo sav biljni i životinjski svet i ljudi, a opstanak same planete bio bi doveden u pitanje.
Da bi se ova opasnost otklonila bilo je neophodno da se sprovedu dve aktivnosti:
1. da se moćnom energijom spiritualnih bića aura Zemlje popravi i dovede u normalno stanje, a da se pri tome ne ošteti živi svet na zemlji;
2. druga aktivnost je preventivna i odnosila se na pronalaženje metoda koje bi dovele do promene načina mišljenja tadašnjih ljudi u pravcu smanjenja negativnih misli i stvaranja što većeg broja pozitivnih misli. Osnovni problem za realizaciju ovog drugog zadatka je bilo postojanje slobodne volje koja se morala poštovati. Zbog toga je rad na promeni načina mišljenja u pozitivnom pravcu zahtevao delovanje sa većim brojem ljudi kako bi se stvorilo pozitivno jezgro koje bi se kasnije postepeno širilo kao sto se šire krugovi u vodi kada u nju padne kamen.
Da bi se oba ova zadatka realizovala jedino sveobuhvatno rešenje bilo je da se kreira jedan ljudski oblik koji će imati neposredan kontakt sa energijom Hrista. To bi omogućilo direktno kontaktiranje s ljudima, a da se oni tog bića ne plaše. Direktan kontakt sa energijom Hrista omogućavao je ovome biću neizmerne intelektualne mogućnosti i znanja, kao i mogućnost izvođenja izuzetno visokih paranormalnih pojava. Ovu odluku je donela energija Hrista uz punu podršku Jedinstvenog polja i samog Stvaraoca.
Prava istina o istorijskom Isusu Hristu sastoji se u sledecem: Da bi dete moglo da poseduje izuzetne, nadljudske osobine i da održava stalni kontakt sa energijom Hrista bilo je potrebno da se začne u utrobi majke bez očevog spermatozoida. Odabrana je tek udata mlada žena Marija iz Nazareta, koja je ostala na taj način u drugom stanju, pre nego što je bila u mogućnosti da sa mužem ostane. Nije tačno to da je Sveti duh to najavio Mariji i njenom suprugu. Dete se razvijalo kao i sva druga deca do svoje četvrte godine, a da roditelji nisu znali da ono ima bilo šta natprirodno. Tada su kod mladog Isusa počele da se razvijaju paranormalne moći, koje je on brižljivo prikrivao shvatajući da to druga deca nemaju.
Kada je napunio šesnaest godina otišao je od kuće ne javivši se nikome. Išao je vođen energijom Hrista koja ga je usmerila da poseti najduhovnije ljude onoga vremena u Indiji, Tibetu i Alexandriji. U njegovoj dvadeset sedmoj godini do detalja mu je izneto šta je potrebno da uradi na pridobijanju širokih masa za pozitivnu religiju koju treba da propoveda. Pri tome je trebao da obilato koristi paranormalne moći kako bi privukao pažnju, ljubav i strahopoštovanje ondašnjeg primitivnog sveta.
Za četiri godine ovog pionirskog rada uspeo je da obiđe, s kraja na kraj, celi region gusto naseljen Jevrejima i drugim narodima, većinom pod Rimskom imperijom. Bez obzira na nacionalnost, njegove propovedi nailazile su na najplodnije tlo među narodima koji su bili u ropstvu, potlačeni, gladni i bez nade. One su za njih predstavljale svetlo i jedini put koji je bio prihvatljiv. Njegovu religiju je činila kombinacija više najpoznatijih religija tog vremena. Isus je svoju religiju postavio na dva osnovna principa:
1. postojanje samo jednog Boga;
2. zapovesti o nekim osnovnim kriterijumima ponašanja. Tu je najznačajnije deset zapovesti čije poštovanje otklanja veliki broj najčešćih negativnih misli koje su postojale kod ljudi tog vremena i time dovodi do drastičnog smanjenja oštećenja aure Zemlje, a istovremeno obezbeđuje zdravlje tih osoba, unutrašnju harmoniju, tolerantne odnose prema okolini, opštu pozitivnu atmosferu, smanjenje uzroka koji dovode do ratova koji predstavljaju najveće generatore negativnih misli na Zemlji.
Hristos je govorio o Stvaraocu sa čijim bićem je nespojivo kažnjavanje, pretnja ili bilo koja negativna radnja. To je bio prvi Bog u istoriji čovečanstva koji nije kažnjavao, nije se svetio.
Insistiranje na postojanju samo jednog Boga omogućavalo je da cela ova filozofija dobro funkcioniše bez opasnosti od suprotstavljanja različitih bogova i priklanjanja vernika jednom ili drugom, što je jedna od glavnih negativnosti mnogobožackog sistema. Međutim, u početku zbog nedovoljnog duhovnog nivoa onih koji su Hristove govore prepisivali, a kasnije svesnom namerom hijerarhije hrišćanske crkve, počelo je prekrajanje i prepravljanje onog sto je Hristos govorio. Tako je postepeno stvoren Bog koji preti i kažnjava, đavo kao pretnja svakom ko se ne pridržava Božijih zapovesti i čitav niz značajnih i manje značajnih ispravki koje su tokom prvih hiljadu godina činjene namerno ili nenamerno, da bi krajnji ishod bilo značajno odstupanje Biblije od onog što je Hristos stvarno govorio.
Nedostatak pismenosti, trajnog materijala za pisanje, nerazvijen saobraćaj između regiona i država i uopšte nizak civilizacijski nivo tog vremena, imali su za rezultat da praktično ne postoje istiniti istorijski zapisi o životu i postojanju Hrista. Danas nauka koristi samo neke fragmente na koje se samo delimično možemo osloniti, ili kao na dokaz o nekom trenutnom delovanju ili događaju vezanom za postojanje Hrista. Iz te čašice istorijskih podataka nemoguće je stvoriti pravu sliku, ne samo o njegovom nastanku i životu, nego se ne može tvrditi ni da je uopšte postojao.
Istorijske činjenice su i dvanaest apostola, koji su bili njegovi glavni pomoćnici. Šestorica od njih su bila njegova rođena braća, koje je prve vrbovao, jer se u početku samo na njih mogao osloniti. On svoje govore nije sam zapisivao, već su to obično radila dva ili tri apostola, nedovoljno pismena, čiji su se zapisi postepeno gubili bilo zbog materijala koji nije bio trajan, bilo zbog toga što su apostoli držali u glavi sve što je Hristos govorio, pa su manje pažnje obraćali na pisani dokument.
U određenom trenutku razvoja njegove filozofije ili religije došlo se do jedne tačke posle koje bi postojanje živog vođe dovelo do ozbiljne reakcije, ne samo Jevreja, nego i rimskih okupatora, što bi za posledicu imalo odmazdu, rat i istrebljenje najvećeg broja Hristovih sledbenika, koje bi dovelo do potpunog gašenja pokreta. Stoga je Hristova energija donela odluku da je potrebno umesto živog vođe stvoriti legendu koja se ne može fizički uništiti, a čije će delovanje biti neuporedivo efikasnije, nego delovanje živog čoveka. Isus je dobio informaciju o svemu tome kao i neophodnosti da se njegov život mora završiti.
Neposredno pre toga, njegov zadatak je bio da omogući protok enormno snažne duhovne energije Hrista kroz svoje telo koja ce obaviti epohalni čin snižavanja frekvencije aure Zemlje, bez promene frekvencija aura živih bića na Zemlji, s ciljem da se aura Zemlje očisti od oštećenja i da je zatim vrati na njenu normalnu frekvenciju. Kada je taj čin bio završen, razlog za postojanje kreacije energije Hrista u ljudskom obliku je prestao.To se desilo u poslednjim trenucima života Hrista na raspeću, posle koga je izdahnuo. Sagledavši da je dovođenje aure Zemlje u normalno stanje završeno, on je izgovorio: -"Svršeno je!", misleći na taj čin, a ne na svoj život.
Da bi legenda o Hristu što više mistifikovala i potvrdila njegovu tvrdnju da je božji sin, što je svuda govorio, njegovo telo se dezintegrisalo, dematerijalizovalo i nestalo.
Hristos se posle smrti još dva puta pojavio pred svojim najbližim učenicima, apostolima, ali su oni videli samo njegov lik koji nisu mogli dotaći.
KNJIGA "ZNANJA IZ ONOSTRANOG" (2003) dr sci. Ljubiša Stojanović
Pozitivne misli
Problemi koji opterećuju čovečanstvo
Čovečanstvo je danas opterećeno nizom problema od kojih su sledeća dva najvažnija:
- pogrešan način mišljenja
- borba za sticanje materijalnog bogatstva i moći, i ljudski način školovanja
Mada su, dobrim delom, ova dva problema povezana, ipak se može reći da je pogrešan način mišljenja neuporedivo širi i dublji, čije posledice su veliki broj bolesti, ogroman broj konfliktnih situacija i oštećenja aure Zemlje.
Želja za bogatstvom i moći dovodi do enormnog razvoja negativnih emocija, konfliktnih situacija, zagađenja čovekove okoline, oštećenja ozonskog sloja i aure Zemlje, kao i nastanka mnogih bolesti. Prirodna posledica ova dva problema je generisanje sve većeg broja konfliktnih situacija koje dovode do ratova, kriza, nezadovoljstva velikog broja ljudi, fizičkih ubijanja i teških oštećenja nervnog sistema miliona ljudi. Suvišno je reći da su sve ove pojave posledica odstupanja načina mišljenja velikog broja od puta Stvaraoca.
Pravilan način mišljenja
Kada se pojavi neki problem postoje samo dva pravilna načina njegovog razrešavanja:
a) ukoliko je moguće, problem treba što pre razrešiti;
b) ako razrešenje prevazilazi mogućnosti te osobe - treba ga zaboraviti
Ovakav prilaz problema neće stvarati negativne, već samo pozitivne misli.
Šta su to pozitivne misli
Pozitivne misli i osećanja su kreativne, stvaralačke, korisne. One nisu štetne i ne predstavljaju nikakvo zlo, niti pretnju bilo kome ili čemu, a naročito ljudima. Za takve misli kažemo da su na putu Stvaraoca.
Pogrešno je mišljenje da je na putu Stvaraoca samo asketski način života, na hlebu i vodi, u bednoj kućici, a da nije na Putu, na primer bavljenje trgovinom i bilo kakva sloboda u ljubavi, seksu.
Želje ljudi same po sebi nisu štetne, ali je neophodno da budu usklađene sa putem Stvaraoca. Želja koja se odnosi, na primer na ishranu treba da nosi u sebi umerenost, po količini i vrednosti hrane. U pogledu želje za komfornim stanovanjem, na putu Stvaraoca su sve želje za toplim, udobnim i osunčanim domom, sa dovoljno prostora za sve ukućane i za sve funkcije koje oni obavljaju. To podrazumeva i saunu, bazen, igrališta za sport i razonodu, veliki travnjak, ukrasno drveće i cveće, dakle prijatne eksterijere i enterijere.
Međutim, nije u skladu sa putem Stvaraoca raskošna kuća koja toliko košta i ostavlja takav utisak da to izaziva i zle misli drugih ljudi, jer nije usklađena sa mogućnostima okoline.
Svaki posao je u skladu sa putem Stvaraoca, osim ako svojom realizacijom ne dovodi u tešku situaciju partnera, dakle, predstavlja pljačku a ne partnerstvo.
Što se tiče ljubavi i seksa, svaki odnos muškarca i žene koji je zasnovan na međusobnoj simpatiji, ljubavi i odanosti u skladu je sa putem Stvaraoca. To isto važi i za seks i ne postoje nikakva ograničenja osim onih koja mogu trećoj osobi zadati bol i neprijatnosti. Pri tome se, pre svega, misli na namerno i javno i demonstriranje ove pojave sa ciljem da se neko uvredi i ponizi. Preljube koje se vrše sa pažnjom da ne dođe ni do kakvih neželjenih posledica, imaju neutralan status.
Način delovanja pozitivnih misli
Pozitivne i neutralne misli se, takođe šire od mozga u svim pravcima, kao sferni talas, i stižu trenutno do najudaljenijih prostranstava kao i negativne. One ne deluju na štetno po sivu i belu bioenergiju, niti bilo čime pogoršavaju harmoniju aure. Naprotiv, ove misli obezbeđuju niz povoljnih efekata po auru i telo.
Frekvencija pozitivnih misli je frekvencija bioenergije u auri ljudske rase - 10,93 herca, pa zbog toga prolazak talasa pozitivne misli koriguje frekvenciju aure, približavajući je idealnoj. Pored toga, stvara se osećaj zadovoljstva, što dovodi do boljeg funkcionisanja nervnog sistema i do pravilnog rada svih organa u telu.
Pozitivna misao ne utiče na sivu bioenergiju, ali dovodi do boljeg funkcionisanja čakri kojima se obezbeđuje dovođenje veće količine sive bioenergije u auru i telo. Ona na utiče, takođe ni na belu bioenergiju, ali poboljšava rad kanalića na površini aure, kroz koje se bela bioenergija uvlači iz slobodnog prostora u auru. Dakle, pozitivne misli utiču na usklađivanje aure sa prvim i trećim zakonom bioenergije, odnosno na obezbeđenje ukupno potrebnih količina sive i bele bioenergije, kao i dovođenje frekvencije aure u skladu sa optimalnom, što je preduslov za usklađivanje aure sa ostala dva zakona.
Efekti sreće
Pored pravilnog načina mišljenja i trenuci sreće igraju izuzetno važnu ulogu u rešavanju problema. Sreća je nešto što se ne događa svaki dan, nešto što predstavlja veliko zadovoljstvo, blaženstvo, opuštenost, vragolastost, prijatnost, ushićenje. Sreća može biti i zamišljenost, i tuga, i ljubav, posebno. Ona nastaje u trenutku kada se poklopi ljudska želja, priželjkivanje, ljubav, strast sa mogućnošću realizacije. Dakle, kada se ono što bi nas učinilo srećnim realizuje.
Iz mozga se tada emituje posebna vrsta talasa koja u auri dovodi do pozitivnih promena. Talas se kreće menjajući svoju frekvenciju od minimuma do maksimuma. u kontaktu sa energetskim želeom, nastalim kao posledica stresa i negativnih misli, dovodi do najvećeg neutralisanja, vrlo brzo i efikasno. Ne postoji nijedna isceljujuća energija koja je efikasnija od talasa sreće. Pored toga što isceljuje, on pokreće sve životne funkcije, sve sokove u organizmu, nadahnjuje, jača volju, stvara entuzijazam. Ako je dovoljno snažan, stvara takav psihofizički elan koji ne zna za prepreke.
Kako se usklađuju misli sa voljom Stvaraoca
Usklađivanje misli sa voljom Stvaraoca je uslov za bilo kakav napredak. Suštinsko pitanje je: kako se to postiže i šta se energetski dešava u auri i telu? Pri tome je potrebno eliminisati mistiku i tabue jer sveta znanja treba da budu jasna i razumljiva svim ljudima.
Stvaranje pozitivnih misli uz pomoć duhovnih energija, bez obzira da li su ljudi svesni toga ili ne, rezultira istim energetskim procesima u njihovoj auri i teli. Postoje različiti načini usklađivanja misli sa voljom Stvaraoca. Međutim, uslov bez koga to nije moguće postići je čistoća aure. Sve ostalo je samo dopuna. Osnovni problem je što je aura zagađena želeom, što je energetska posledica negativnih misli i stresova, te je suštinski zadatak - poboljšanje čistoće aure.
Najprirodniji način je opredeljenje za život bez negativnih misli i stresova. Takve mogućnosti ima malo osoba te se zadatak praktično svodi na postepeno čišćenje oštećenja u auri.
Isceljujući se od bolesti na način i uz pomoć duhovnih energija, istovremeno dolazi do pozitivnih promena u načinu mišljenja jer su i jedno i drugo posledica čišćenja aure.
Kada dođe do čišćenja ljudske aure, promene se ne dešavaju samo po kanalima za protok bele bioenergije, što poboljšava zdravstveno stanje, već su te promene višestruko naznačene: bolje kretanje informacione energije, bolje i lakše prenošenje saznanja do korenova znanja, češće aktiviranje mrežice kreativnosti, preciznije i efikasnije izbacivanje čestica znanja iz korenova prema mozgu.
Zbog poboljšanog stanja aure, razmišljanje bele bioenergije pri protoku kroz mozak, sa dovoljno izvornih informacija, biće kvalitetnije, brže i kompletnije što će dovesti do pravilnog načina mišljenja koje nije opterećeno pogrešnim predznanjima i stavovima, predubeđenjima, zabranama i zabludama.
Druga linija napretka u načinu razmišljanja realizuje se preko poboljšanog funkcionisanja nervnog sistema koji bez raznih ograničenja, na staložen i miran način omogućava pravilan način razmišljanja koji je u skladu sa voljom Stvaraoca.
Ljudske emocije
Emocije ostavljaju energetski trag u našoj auri u vidu lučne sfere od 180° u predelu iznad glave i ramena. Po boji tog energetskog polja unutar aure može se zaključiti koje je osećanje dominantno u datom trenutku. Tako, kada smo dobro raspoloženi i smireni preovladavaju ružičasto-žućkasti tonovi magličaste strukture. Crvena označava agresivne emocije poput ljutnje, zelenkasti tonovi tugu a bledoplavi nezadovoljstvo. Ako smo umorni, dominira tamnosiva. Žalost je bledožuta, strahovi tamnobraon. Ukoliko se promeni boja u auri menja se i naše raspoloženje i obrnuto.
Ružičasto-žućkasta boja polja se postiže duhovnim razvojem koji se ogleda u pravilnom načinu mišljenja (razrešavanje problema umesto odlaganja, traženja krivca i sličnog) i usklađivanju misli sa Voljom Stvaraoca. Dalje, dostizanje visokog nivoa funkcionisanja nervnog sistema i prihvatanje mudrosti o ignorisanju nerešivih problema predstavljaju garante ovog stabilnog emotivnog stanja. To su osnove duhovnog razvoja na seminaru - Put ka prosvetljenju.
Nasuprot tome, stres i pogrešan način mišljenja (traženje krivca umesto razrešavanja problema) čine glavni uzrok stvaranja štetnog emotivnog polja koje menja boju u skladu sa preovlađujućim osećanjem. Štetne misli nastale kao posledica produženog delovanja stresa doprinose daljem destabilizovanju polja emocija. Ono, pak, vrši pritisak na ljudsku svest i podstiče stvaranje novih negativnih misli.
Duhovne energije su ukazale na važnost naših osećanja koja su neodvojiva od misli i dela i utiču na naše najvažnije životne odluke. Njihova preporuka je da se odluke donose samo kada je polje emocija u stabilnom stanju reflektovanom kroz odgovarajuću boju.
Emocije
Ljudske emocije spadaju u velikog pokretača naših misli, ideja, razmišljanja uopšte, zato što one deluju neprekidno na svest pritiskajući je da razmišlja o onim emocijama koje su trenutno aktuelne, trenutno najprisutnije u ljudskoj svesti. Stoga, ako je nekoi ljut onda će njegove misli imati dobrim delom taj ton. Ako je tužan, misli će tada biti drugačije. Ako je raspoložen, tada je polje njegovih emicija ružičasto-žućkasto; onda je on u dobrom psihičkom stanju a njegove misli su smirene, razložne, nisu ničim gurnute, nisu ničim prisilno pokrenute da se aktiviraju nego predstavljaju jedno normalno stanje njegove svesti koja tada bez uticaja osećanja stvara misli i koje su onda najrealnije, najnormalnije, najpozitivnije. To znači da je u stanju emocija koje govori o jednom stabilnom psihičkom stanju pri čemu se ono vizuelno manifestuje ružičasto-žućkastim energetskim poljem oko njegove glave. Sve druge emocije stvaraju negativne misli: tugu, žalost, strah, nezadovoljstvo, mržnju, bes i tome slično.
Znači da koliko god je čovek, generalno gledano, u dobrom psihičkom stanju, koliko god da on ima dobro funkcionisanje nervnog sistema, koliko god da ne boluje od psihičkih tegoba, ako su mu emocije drugačije od ružičasto-žućkastih, tada one vrše pritisak na ljudsku svest da ona stvara misli u skladu sa tim emotivnim psihičkim stanjem u kome se osoba nalazi. Stoga je sasvim normalno da kad god je ljudsko emotivno stanje izvan onog ružičasto-žućkastog tada je verovatno moguća pojava negativnih misli, bilo da su one pasivne ili agresivne. To znači da nam samo ružičasto-žućkasto bojenje emocionalnog polja garantuje jedno smireno razmišljanje koje će u najvećem broju slučajeva biti pozitivno ili barem neutralno.
Kako taj način razmišljanja odnosno, misli koje se emituju, utiču na način odlučivanja jer misli i odluka nisu jedno te isto? Čovek može razmišljati o istoj temi na različite načine a da odluka kao konačni stav te osobe ne mora da ima onaj sadržaj koji ima većina misli vezanih za tu temu. Moguće je da odluka bude posledica jedne određene misli dok sve ostale vezane za tu temu mogu biti ignorisane, odbačene, što znači da je prevagu odnela određena konačna misao. Može se desiti da se pojavi veliki broj misli koje su posledica određenog lošeg emotivnog stanja osobe a da ipak odluka bude doneta na bazi razmišljanja na koje emocije nisu uticale. To znači da emocije ne moraju obavezno presuditi i odigrati glavnu ulogu pri odlučivanju o nekoj stvari. Ipak, njihov uticaj je znatan i ne samo da se ne može zanemariti nego on predstavlja najčešći uzrok donošenja neke naše odluke. To nije dobro, jer su ljudske emocije često vrlo brzo promenljiva stvar tako da bes, ljutnja, žalost, strah, nezadovoljstvo mogu dovesti do velikog broja negativnih misli pri čemu je moguće da neka od njih presudi pri donošenju odluke o nekoj stvari. Zbog toga je jako važno da emotivno stanje neke osobe bude u znaku ružičasto-žućkaste boje; tada osoba razmišlja smireno, opušteno i bez uticaja bilo kakvih emocija pa će odluka biti doneta na pravilan način, u skladu sa razmišljanjem bez štetnog uticaja emocija koje često mogu u potpunosti dovesti do drugačije odluke koja nije u skladu sa generalnim stavom te osobe po tom pitanju.
To znači da emocija koja je trenutna može da odigra pogrešnu ulogu, vrlo negativnu ulogu u donošenju odluka a da kasnije kada se emocije smire, normalizuju, da bude kasno, često nepopravljivo iako će osoba postati svesna da je napravila grešku. Zbog toga je osnovni cilj čoveka da svoje emocije drži pod kontrolom; to znači da je uvek njihov izgled ružičasto-žućkast kad god se pogleda u bilo koje vreme u bilo kom delu energetskog polja emocija oko glave. Kada se to bude dešavalo, tada će razmišljanje biti potpuno, bez bilo kakvih emotivnih upliva, što znači da će biti rezonsko, na bazi činjenica, na bazi razmišljanja o nekom pitanju što u najvećem broju slučajeva dovodi do pravilne odluke koja je u skladu sa realnošću.
Kako će se to postići? To se postiže, generalno, time što je:
- funkcionisanje nervnog sistema osobe na visokom nivou
- duhovnost te osobe visoka i što osoba nema nekih problema koji je pritiskaju, tište i stvaraju negativne emocije
To znači da ako su ova prva dva uslova generalno bazno zadovoljena tada je neophodno stalno voditi računa da li nas neki problem pritiska, da li postoji neki problem koji nije razrešen, nešto što stvara određene emotivne probleme zbog čega se polje emocija boji drugačije od onog ružičasto-žućkastog. Kada to konstatujemo, tada je neophodno da taj problem uklonimo. To znači da razrešimo problem koji nas tišti, koji postoji, koji nije razrešen ukoliko je to izvodljivo; ukoliko nije onda treba prihvatiti ono pravilo koje kaže da ako problem nije rešiv da ga treba prihvatiti odnosno zaboraviti. To je put kojim se postiže u najvećem delu dana ružičasto-žućkasto emotivno polje. A tada će sve naše misli pa i naše odluke biti realne, neće biti motivisane bilo kakvim našim besom, strahom, nezadovoljstvom nego će za osnovu imati samo činjenice, realnost, pravilan način rasuđivanja koji ničim nije ometen.
Kada se govori o procentu udela ovih negativnih misli izazvanih emocijama na odlučivanje, tada je sve što je iznad 50% loše. Ideal je da uticaj emocija na odlučivanje iznosi od 0 do 5%. Što smo bliže tome, to je naše odlučivanje, naš nivo realnosti - istovremeno i duhovnosti - viši. Stoga bi bilo korisno da se ljudi npr nekoliko dana posvete ovom pitanju više puta u toku dana proučavajući, razmišljajući o svom emotivnom stanju, ispravljajući ga u skladu sa onim što je rečeno kako bi na kraju dana mogao da se donese neki novi zaključak o uticaju naših emocija na naše odlučivanje.
Preuzimanje patnje
Ljudska osećanja stvaraju enegetski oreol, kao polukrug prečnika oko 40 cm, koji obuhvata prostor oko glave čoveka. Može biti u različitim bojama u zavisnosti od našeg trenutnog osećanja. Žuto-crvena boja je znak dobrog raspoloženja.
Patnja je negativno osećanje koje se javlja kao posledica životnih nedaća a naša pomoć se uglavnom svodi na tople reči nade i ohrabrenja, zagrljaj, materijalnu pomoć i slično. Duhovne energije nam sada predlažu efikasniji naćin pomoći koji su nazvale "Preuzimanje patnje".
Molba koja glasi "Ja želim da toj-i-toj osobi preuzmem deo patnji" dovodi do promene boje u oreolu osobe na koju je molba usmerena, koji postaje žućkasto-crven. Sa promenom boje dolazi do promene misli i osećanja u pozitivnom pravcu. Ovim delovanjem dovodimo do toga da osoba koji pati napravi predah u stanju u kome se nalazi a to prema duhovnim energijama predstavlja suštinsku pomoć, iz duše a ne mozga.
Jedan deo boje negativnog osećanja (¼ do ½) osobe čiju patnju preuzimamo koji se prenosi u naše žuto-crveno polje se rastvara i nestaje kao led koji se topi u vodi. Molbu mogu raditi sve osobe sa dobrim stanjem funkcionisanja nervnog sistema, kada smatraju da su u stanju dobrog raspoloženja.
Humanost
Humanost, iako je potekla od reči ljudskost, ne znači da se odnosi samo na ljude, nego i na sva druga bića, pa i na stvari.
Humanost isključuje maltretiranje drugih živih bića, njihovo oštećenje, ukoliko nije u funkciji ishrane ili korišćenja za neke materijale. Isto tako uništavanje mrtvih materijala bilo oblikovanih ili ne, razaranje koje je posledica besa, zlovolje, neraspoloženja, mržnje, osvete itd takođe, ne spada u humane akte.
Ali humanost je, pre svega odnos prema drugim ljudima, pri čemu je neophodno tu i sebe uračunati.
Neke od retkih aspekata humanosti ljudi obično ne razumeju i ne upražnjavaju. To se, pre svega odnosi na pomoć ljudima u nevolji, na javnim mestima, na ulici, kada ljudi obično smatraju da će se naći neko drugi koji će im pomoći, a da oni treba da nastave svojim putem. Poučeni su iskustvom da mogu da nastradaju na bilo koji način ako pokušaju da pomognu. Međutim, samo pružanje pomoći dovodi do stvaranja pozitivnih misli i do misli zahvalnosti osobe kojoj se pomoć pruža, što pozitivno deluje na auru i izgradnju pozitivnog prilaza prema životu. Čak i u slučaju da osoba koja pruža pomoć biva oštećena, nezahvalnošću ili na neki drugi način i tada su misli manje štetne od onih koje se javljaju u obliku griže savesti, ako se pomoć ne pruži. Misli nastale kao posledica griže savesti spadaju u izuzetno štetne negativne misli koje oštećuju ljudsku auru. Stoga je pružanje pomoći uvek pozitivnije za osobu koja je pruža, čak i u slučaju da na neki način bude oštećena time, nego pri pojavi negativnih misli.
Jedan drugi aspekt humanosti koji, takođe, kod ljudi nije naročito dobro shvaćen, a ni razvijen, sastoji se u mirnom posmatranju kako ljudi jedni drugima, na različite načine nanose zlo. To kod većine ljudi ne izaziva grižu savest, jer se polazi od toga da se ne treba mešati u tuđe probleme. Nažalost, praksa je pokazala da je većina ljudi, pokušavajući da pomogne, na ovaj ili onaj način bila oštećena, pa je praksa nemešanja u stvari odgovor kako da se izbegne eventualna opasnost po sebe. Međutim, taj prilaz nije ispravan. Ali isto tako neispravna je i svaka pomoć na koju će reakcija biti takve prirode da će oštetiti potencijalnog pomagača. To samo govori da je oblik i način pomoći koji je osoba htela da pruži bio pogrešan, neadekvatan, neprilagođen datoj situaciji. Potrebno je stoga, a to jeste velika mudrost, pronaći način kako da ta pomoć, ne samo da ne bude odbojna za primaoca, nego i da je on prihvati i realizuje i time istovremeno uspostavi bolje odnose sa pomagačem. To je vrlina koja je vredna razmišljanja, koja zahteva vežbanje i predstavlja odliku mudraca.
Moral
Postoje razni prilazi onome što se naziva moral. On se tokom ljudske istorije često menjao, od epohe do epohe, međutim poslednjh pedesetak godina ima, uglavom, konstantne vrednosti. On će se u budućnosti, naravno, dalje menjati. To znači da ona pojava koja je doživela veliki broj transformacija i kojoj predstoje dalje promene ne može predstavljati u svakom trenutku pravu vrednost i pravu istinu. Postoji samo jedna istina i ona bi trebalo da predstavlja pravi moral.
Moral pravog čoveka koji ne bi trebalo da se tokom istorije menja, treba da sadrži sledeće elemente:
1. Njegove misli ne smeju sadržati ništa negativno ni prema jednoj osobi.
2. On treba da sledi princip da ukoliko neko odstupa od pozitivnih stavova da mu je to potrebno ukazati, a ukoliko se on o to ogluši - da mu se oprosti. Međutim, ako ti njegovi stavovi štete toj osobi ili društvu uopšte, onda je potrebno dalje raditi na promeni stavova te osobe, ne opraštajući mu zbog toga.
3. Sledeći princip predstavlja pozitivan način mišljenja u odnosu na samog sebe. To znači da treba da bude lišen nepotrebnih strahova, tuge i žalosti, nezadovoljstva sobom, a takođe i bilo kakvih negativnih misli u odnosu na druge ljude, pa čak i biljke, životinje i stvari.
4. Mora se poštovati mišljenje drugih u svemu onome što ne oštećuje tu ili neku drugu osobu, čime se razvijaju tolerantni odnosi.
To su jedini moralni principi kojih bi svaka osoba trebalo u budućnosti da se pridržava. Svi ostali elementi koji se u savremenom moralu nalaze predstavljaju samo prilagođavanje osobe postojećim socijalnim uslovima i pomodarstvu, a nemaju nikakav značaj za stvarni moral ljudi.
Stranica 5 od 7 Sve stranice