Sunce - binarna zvijezda



© Binary Research Institute

Da li je Sunce dio binarnog sustava? – Šest razloga koje bi trebali uzeti u obzir

Ryan X
Sott.net
Petak, 24.06.2011 09:51 CDT


Što je zapravo razlog za precesiju ekvinocija i zašto su anti?ki ljudi vjerovali da je taj ciklus toliko važan? Walter Cruttenden je postavio ovo pitanje u svojoj zadnjoj knjizi koja se zove: Lost Star of Myth and Time i u njoj je iznio neke provokativne zaklju?ke.

Za laika, precesija ekvinocija je opservirano kretanje no?nog neba koje se polako pomi?e unatrag svake godine. Naravno, no?no nebo se kontinuirano pomi?e kroz cijelu godinu kako Zemlja orbitira oko Sunca, ali ako bi netko uzeo fiksnu to?ku u vremenu (na primjer proljetnu ravnodnevnicu) i ako napravimo fotografiju neba taj dan svake godine, primijetit ?emo da se nebo polako pokre?e prema natrag sa svakom narednom godinom. O tome sam mislio kao o precesiji zodijaka, ili procesijskom kretanju. Astrolozi bi na to rekli da se nalazimo u druga?ijem „dobu“ ili horoskopskom znaku, u zavisnosti koja su sazvijež?a vidljiva na nebu u proljetnoj ravnodnevnici u odre?enoj godini. Ovo procesijsko kretanje na nebu odgovara otprilike 50 arc sekundi (mjerna jedinica kutnog mjerenja koja ozna?ava 1/60 arc minute ili 1/3600 dio stupnja) na godinu i što na koncu dovodi da je potrebno 24-26 tisu?a godina da bi se napravio potpuni ciklus: „velika godina“ kako se ?esto naziva.

Sir Isaac Newton je bio prvi koji je iznio ideju o ovoj precesiji zbog kretanja zemlje u odnosu na njenu os koja nalikuje teturanju, i jako je malo znanstvenika koji su posumnjali o ovoj pretpostavci još od Newtonovog vremena. Cruttenden se usudio zapitati najosnovnije pitanje o ovoj temi u svojoj knjizi te je sakupio brojne tragove da bi oformio hipotezu o precesiji za koju smatra da je rezultat sun?evog kretanja u binarnoj orbiti sa zvijezdom kompanjonom. Mogu li Cruttenden-ove špekulacije zaista voditi do podataka da bi se nadvladale Newton-ove ideje – s obzirom da se taj ?ovjek štuje kao božanstvo u svijetu fizike i astronomije? Kao što ?emo vidjeti u nastavku teksta, postoji veliki zbroj dokaza koji podupire Cruttenden-ove ideje.

U svojoj knjizi Cruttenden tako?er nudi neke spekulacije i anti?kim civilizacijama koje su vjerovale da postoji precesijski ciklus. Iako, ovaj do nije snažno ukorjenjen u znanosti, on špekulira o tome da se Solarni sustav kre?e kroz to?ke u ovome ciklusu i da je to priroda promjena u ljudskoj civilizaciji. U jednom ekstremu imamo Zlatno Doba ispunjenog mirom, izobiljem i socijalnom harmonijom; dok je drugi ekstrem Željezno Doba ispunjen neznanjem, ratovima i socijalnom kakofonijom. Stanje civilizacije zavisi od toga u kojem dijelu ciklusa se mi nalazimo. Cruttenden ukazuje da je prijelaz tih doba zabilježen u Gr?kim legendama i u legendama mnogih drugih kultura diljem svijeta. Ciklus ukazuje na to da su mnoge civilizacije sa visokom tehnologijom nastale i nestale kroz mnoge takve „velike godine.“ To tako?er zna?i da naša sadašnja civilizacija ni po ?emu nije posebna (za razliku Darwinisti?kog stajališta koje danas prevladava.)

Cruttenden je ?ak ponudio neke spekulacije o tome što ta zvijezda kompanjon zaista može biti, fokusirao se na Sirius kao mogu?em kandidatu. Iako se njegovi argumenti ?ine razumnima, postoje mnogi dokazi u knjizi Picknett-a i Prince-a: The Stargate Conspiracy, koji pokazuju da je slu?aj Siriusa preuveli?an. ?ak bih mogao i preporu?iti da prvo pro?itate The Stargate Conspiracy i tek nakon toga Cruttenden-ovu knjigu. Iako je Cruttenden pogriješio u svojoj potrazi za lociranjem sun?evog kompanjona, dokazi koje je skupio za binarni model su neodoljivi i zaslužuju da ih pro?itate. Zainteresirani ?itatelj možda poželi provjeriti što je on rekao o ovoj temi u njegovom Insitutu za Istraživanje Binarnog sustava, koji daje pregled onoga što je on naveo u svojoj knjizi. Ja sam u daljnjem dijelu teksta sažeo neke od glavnih znanstvenih to?aka koje je on naveo u svojoj knjizi.

1.) Moment kuta gibnja

Kada se radi o Solarnom sustavu, mi imamo velike probleme sa momentom kuta gibanja. Ovaj problem je povezan sa teorijom o tome kako je Solarni sustav formiran iz oblaka maglice, ova teorija je ina?e poznata kao Teorija Magli?aste Kondenzacije. Teoriju je prvotno predložio krš?anski misti?ar Emanuel Swedenborg i ?iju teoriju je dalje razvio Immanuel Kant i drugi. (Kako je teorija koju je predložio misti?ar postala prihva?ena kao znanstvena teorija, je pitanje koje bi se trebalo istražiti, ali mi ?emo ovu temu sa?uvati za neko drugo vrijeme.) Prema toj teoriji nebula ili maglica je krenula sa odre?enom koli?inom momenta kuta gibanja. Kako su se ?estice i plinovi kondenzirali i tako formirali centralnu proto-zvijezdu, rotacija proto-zvijezde se trebala akcelerirati da bi zadržala ukupni moment kuta gibanja. Možete o tome razmišljati kao o kliza?u koji svoje ruke i noge približava sebi to jest rotacijskoj osi i na takav se na?in vrti sve brže i brže. Ali unato? onome što teorija magli?aste kondenzacije predvi?a, Sunce i stvari ima jako malo momenta kuta gibanja, naro?ito ako se usporedi sa ostalim planetima. Sunce sadrži oko 1000 puta više mase nego li sve planete zajedno, pa ipak ima samo 0,3% momenta kuta gibanja od cijelog Solarnog sustava. Ve?inu momenta kuta gibanja imaju plinoviti planeti u vanjskom dijelu sustava kao što su Saturn i Jupiter. Pa ?u postaviti slijede?e pitanje, ako je teorija magli?aste kondenzacije to?na, kako onda Suncu nedostaje moment kuta gibanja?
 


© Binary Research Institute

Grafika pokazuje kao je moment kuta gibanja proporcionalan sun?evoj masi mnogo manji nego onaj koji se odnosi na druge planete. Cruttenden predlaže da ako uzmemo faktor u hipotetskih 24 tisu?e godina binarne orbite koju podijelimo sa drugom zvijezdom, onda se nedostatak momenta kuta gibanja pokazuje na to?nom mjestu gdje bi ga mi mogli o?ekivati (pogledajte donju grafiku).
 


© Binary Research Institute

Grafika pokazuje kako se momenta kuta gibanja koji je manji nego l se to o?ekuje, i kako se on odnosi na problem mase i kako on nestane kada mi pretpostavimo da je Sunce dio binarnog zvjezdanog sustava sa periodom of 24 tisu?e godina.

2.) ?isti rub

Prema studiji Allen-a, Bernstein-a i Malhotra publiciranoj u: The Astrophysical Journal, u Ožujku 2001, nas solarni sustav izgleda ima ?iste rubove, što zna?i da na odre?enoj to?ci ( 50 AU to?no iza Kuiperovog pojasa – 1 astronomical unit što je 149,597,870.7 kilometara, koliko otprilike iznosi udaljenost Zemlje od Sunca – ?ini se nama nikakvih objekata zna?ajnije veli?ine. To je kao da mi idemo od unutarnjeg dijela sa planetima pa se udaljavamo na asteroide, komete i druga tijela, i onda izvan tog podru?ja, nema ništa, praznina. Interesantno je da se ovaj ?isti rub može o?ekivati u binarnim sustavima. Tu je tako?er i šansa da je to tako zbog drugih vanjskih planeta, kao što je na primjer slu?aj u novootkrivenoj planeti Sedna-i, ili je to tako zbog nekog gravitacijskog efekta kojeg još uvijek ne razumijemo. U svakom slu?aju mogu?nosti su intrigantne.
 



© Binary Research Institute

Evo ?istih podataka koji pokazuju objekte bilo koje veli?ine koji se mogu pratiti i koji se, ?ini se, naglo nestaju na udaljenosti od otprilike 50AU.

Animacija ispod teksta pokazuje kako se može formirati ?isti rub u binarnom sustavu:
 


3.) Putanje kometa

?ini se da studije koje su istraživale poreme?aje u orbitama kometa sa dugim periodima pokazuju da su ove orbite u biti ne-slu?ajne. Drugim rije?ima, sugestija bi bila da neko veliko tijelo smeta Oort-ovom oblaku (oblak kometa ili tijela nalik asteroidima koji okružuju vanjske rubove Solarnog sustava) i koji ispaljuju komete i sli?ne orbite. ?injenica je da je ova tema dobro zainteresirala novinare u zadnjih par godina; neki astronomi spekuliraju da je to hipotetsko tijelo (planeta nalik i veli?ine kao i Jupiter, tamna zvijezda patuljak, ili nešto drugo) može biti otkriveno u „naredne dvije godine.“ Komete bi u biti trebale dolaziti iz lokacije takozvanih galakti?kih oblasti zbog galakti?kih plimnih sila – ali podatci pokazuju da je to u biti to?no. Pa ipak, ?ak i nakon što su gravitacijske plimne sile uzete u obzir, ostaje mali otklon u orbitalnim poreme?ajima kometa dugih perioda. To ukazuje na postojanje drugoga izvora koji izbacuje komete dugih perioda, a da to nisu gravitacijske plime.


© Binary Research Institute

Otklon u distribuciji orbita kometa dugih perioda

Sun?ev kompanjon sa hipoteti?kom periodom od 24 tisu?e godina može ovdje do?i u obzir, iako umjesto toga astronomi sada vjeruju da taj objekt može biti plinovita planeta veli?ine Jupitera sa mnogo dužom orbitalnom periodom. Možda je slu?aj da oboje postoje, ili da su neki astronomi pogriješili u svojim pretpostavkama za tijela s duga?kim periodama zbog perioda od mnogih dugih milijun godina izme?u svakog doga?aja mega ekstinkcije koje su se dogodile geološkim zapisima. (Oni doga?aji koji nemaju „mega“ predznak su mnogo više brojniji.)

Od najranijih prijedloga „Nemezis Teorije“ još za vrijeme 80tig godina prošlog vijeka, koja je pokušala objasniti ciklus masovnih ekstinkcija, zagovornici ove teorije su stvarali hipoteze da tamna zvijezda patuljak orbitira oko Sunca sa zna?ajnom periodom (otprilike oko 26 milijuna godina, što odgovara prosjeku masovnih ekstinkcija). U stvari, jedna od prigovora protiv originalne „Nemezis Teorije“ od strane njenih protivnika je bio taj da je period vremena koji pokazuje masovne ekstinkcije pre dug za period orbite nekog tijela. Bilo koja orbita sa tako duga?kom periodom jednostavno ne bi bila stabilna.

Ali može li solarni kompanjon sa kra?om (misli se na period od tisu?e a ne milijune godina) periodom riješiti ovaj problem i tako?er objasniti ne slu?ajnu distribuciju kometarnih orbita. Nedavni dokazi koje je sakupio umirovljeni profesor Richard Firestone, sugerirao je u svojoj knjizi The Cycle of Cosmic Catastrophes, da se susreti s kometima mnogo ?eš?e nego li se prvobitno pretpostavljalo. Firestone je primijetio da se dogodio zna?ajan udar 13 tisu?a godina PRNE na granici mla?eg Drijasa. Mike Vailie, dendrokronolog sa Queens Univerziteta iz Belfasta, je napisao nekoliko knjiga koje tako?er sugeriraju doga?aje udara kroz povijest. Denis Cox, ?iji je rad izdan na SOTT-u, je tako?er pronašao nekoliko lokacija uz pomo? slika napravljenih satelitima koje sugeriraju bombardiranje kometa koje se dogodilo u nedavnoj povijesti. Ovo je zasigurno podru?je koje zaslužuje dodatno izu?avanje.

4.) Zvjezdano vrijeme naspram Sun?evog vremena

Interesantan argument koji ide u korist binarnog sustava ima veze sa razli?itim na?inima mjerenja duljina. Jedna mjera se zove Solarni Dan, koju poznamo kao 24 sata. Druga mjera se zove Zvjezdani Dan koji je malo kra?i i iznosi 23 sata i 56 minuta. Za opservacijsku to?ku uzima se neka zvijezda na no?nom nebu, zvjezdani dan je vrijeme koje je potrebno nekoj zvijezdi da dosegne istu to?ku na nebu nakon punog obrta planete. Gledaju?i na donji dijagram, može se vidjeti da vrijeme koje nedostaje zbog Zemljinog orbitiranja oko Sunca. Ako bi Zemlja i Sunce putovali jedno sa drugim u paralelnom nizu, onda ne bi postojale razlike u zvjezdanom i sun?anom danu – ovu razliku ?ini orbitalno kretanje Zemlje oko Sunca. Ve?ina nas se nikada nije brinula o zvjezdanom vremenu jer je malo ljudi, osim naravno astronoma, zainteresirano pratiti vrijeme na no?nom nebu.

Isti duo mjerenja vremena postoji i na Mjesecu. Mjesec kruži oko Zemlje svaka 27,3 dana, ali mi vidimo Mladi Mjesec svakih 29,5 dana. I ponovno imamo razliku jer mjeseci ima svoju orbitalnu krivulju dok kruži oko Zemlje, kao što Zemlja ima svoju orbitu oko Sunca. Zbog tog dodatnog kretanja Zemlje, moramo dodati 2,2 dana. Ako bi se Sunce i Zemlja kretali zajedno paralelnim putem, onda bi vidjeli Novi Mjesec svakih 27,2 dana, ali pošto Zemlja kruži oko Sunca, taj je ciklus dulji. Konceptualno, ovo nije ništa druga?ije od Solarnog dana i Zvjezdanog dana ?ije smo primjer naveli u gornjem dijelu teksta. U oba slu?aja, razlika u cikli?kim mjerenjima ima veze sa Kepler-ovim kretanjima u svemiru.
 


© Binary Research Institute

Slika pokazuje kako se pojavljuje procesijsko kretanje ako se uzme u obzir model binarne Zvijezde u Sun?evom sustavu
 

Pa ipak kad je rije? o razlici izme?u Zvjezdane godine i Solarne (ili Ekvinocijske ili Tropske) godine, mi imamo potpuno druga?ije objašnjenje. Postoji oko 20 minuta razlike izme?u ove dvije godine, tako da je Zvjezdana godina uvijek malo kra?a od Solarne godine – isto kako je zvjezdani dan malo kra?i od solarnog dana. Prihva?ena teorija za ovo precesijsko gibanje se zove Lunisolarna Teorija (koja ima veze sa teturanjem Zemljine osi, koja je u detalje opisana i daljnjem djelu teksta). Kada usporedimo Zvjezdani dan sa Solarnim danom, vidimo da su ove razlike nastale zbog dodatnog orbitalnog gibanja Zemlje oko Sunca. Pa bi slijede?e pitanje glasilo: da li bi zvjezdana godina pratila isti uzorak? Što ako je razlika izme?u Zvjezdane godine i Solarnog dana i Solarne Godine (znane kao precesije) u sun?evoj orbiti oko drugog tijela? Takva bi analogija bila u ovome slu?aju. U binarnom modelu i Zvjezdani dan i Zvjezdana godina bi bile uzrokovane istim Kepler-ovskim orbitalnim kretanjem.

5.) Vrijeme

Vrijeme je smiješna stvar. Vrijeme je najvjerojatnije najve?i izazov za pisca koji pokušava konceptualizirati vrijeme. Pa ipak konstantnost vrijeme ili ?injenice da malo podešavanja treba biti ura?eno u našem danu, godini i tako dalje, daje nam dobar razlog da posumnjamo da ju Sunce dio binarnog sustava.

Prvo moramo razumjeti što zvani?na teorija ima re?i o precesijskom gibanju, ili precesiji ekvinocija. Trenuta?na teorija, koja se zove Lunisolarna Teorija, tvrdi da Zemljina rotacijska os rotira u pravcu stošca (pogledajte slijede?u sliku), i mijenja svoju rotaciju jako sporo – nešto kao i vrtnja zvrka. Zovu je „Luni-solarna“ teorija jer kažu da se ovo kretanja nalik vrtnji zvrka uzrokovano gravitacijskim plimnim silama koje dolaze od Mjeseca i Sunca. Ideja je da Zemlji treba oko 24-26 tisu?a godina da bi njena os napravila cijeli krug u tom putu nalik stošcu. Dakle Lunisolarna Teorija bi prividno objasnila precesijsko kretanje, iako u tome postoji jedan problem (u stvari nekoliko).
 


© NASA, Mysid

LuniSolarna Teorija precesije: da li Zemljina os zaista prati stožasti put svakih 24 tisu?e godina?

Kao prvo, ako se takvo kretanje nalik zvrku pojavljuje, onda o?ekujemo da se savki dan polako usporava. Mi bi tada primijetili malu promjenu u kalkulacijama eklipsi, planetarnih tranzicija i sli?no, koje ni se mogle dosta to?no izmjeriti. Kretanje planeta koje promatramo na nebu bi tako?er trebale imati precesiju, zajedno sa zvijezdama i galaktikama u pozadini, ali prema radu Karl-a Heinz-a i Uwe-a Homann-a i njihovim studijama o tranziciji Venere, to se ne doga?a. Crutenden smatra da mi u stvari ne uzimamo u obzir procesijsko kretanje kada kalkuliramo pozicije planeta ili bilo ?ega u našem Solarnom sustavu. Dakle bilo koja planeta i drugi objekti u Solarnom sustavu, izgleda, kao da nemaju precesiju, onako kako se to odnosi na Zemlju. Jedini objekti koji prate to precesijsko kretanje se nalaze izvan Solarnog sustava. Ako je to slu?aj, onda procesija ne može biti uzrokovana kretanjem nalik na zvrk koje je objašnjeno Lunisolarnom Teorijom.

U binarnom modelu, precesijsko kretanje je objašnjeno ?injenicom da Solarni sustav rotira oko uobi?ajenog centra gravitacije sa drugom zvijezdom. Drugim rije?ima, promatra? na Marsu, Veneri ili nekoj drugoj planeti Solarnog sustava bi primijetio isto procesijsko kretanje, proporcionalno orbiti, isto onakvo kakvo se vidi i na Zemlji. Ako je model binarnog sustava to?an onda bi ove vrijednosti trebale biti proporcionalne njihovim orbitama, baš onako kako se vidi sa Zemlje. Krajnji test bi bio da se napravi teleskopska proba na nekoj od planeta kao što je Mars da bi se izmjerila godišnja precesijska vrijednost i da bi se usporedila s vrijednostima na Zemlji. Ako je model binarnog sustava to?an, ove vrijednosti ni trebale biti proporcionalne (uzimaju?i u obzir orbitalne periode). Naravno, to još uvijek ne objašnjava procesiju, jer naše sunce orbitira oko svoje zvijezde kompanjona, ali ?ini ovaj slu?aj ja?im. Na koncu konca trebala bi se prona?i zvijezda kompanjon da bi se išta dokazalo.

Pogledajte ovaj kratak video Sirus Research Group-a za više vizualnih objašnjenja ovog fenomena:
 

6.) Akceleracija precesije

Još jedna oznaka precesije je da Luni-solarni model ima poteško?a objasniti ?injenice da se, ?ini se, godišnja stopa precesije ubrzava. Grafika u donjem dijelu teksta, pokazuje nekoliko stola iz razli?itih datuma u prošlom vijeku. Prvi niz to?aka je zabilježio astronom Simon Newcomb u ranim 1900 godinama, i kasnije su uzete iz Astronomskog Almanaha. Crvena crta predstavlja stopu koja najbolje pristaje promjeni opservirane precesije.
 


© Binary Research Institute

?ini se da se stopa godišnje precesije pove?ava

E sada, ako se ovo doga?a zbog kretanja nalik okretanju zvrka i Zemljine osi po Luni-solarnoj teoriji, tada bi mi trebali biti u stanju ekstrapolirati ovaj trend iz milijuna godina – što je još uvijek samo treptaj oka u Zemljinoj povijesti. To zna?i da bi precesijsko kretanje koje nalikuje okretanju zvrka bilo toliko sporo da bi bilo jedva vidljivo. Jedva bi se moglo primijetiti da zemlja tetura. Ako bi pogledali milijune godina u budu?nost onda bi primijetili da se Zemljina os tetura tako brzo da napravi cijeli precesijski ciklus u nekoliko godina! Vjerojatnije objašnjenje za primje?eno pove?anje godišnje stope precesija, zna?i da na tu pojavu djeluje nešto drugo osim samog Zemljinog aksijalnog gibanja.

Luni-solarna Teorija postaje još više apsurdna kada se uzme u obzir ?injenica da su sile gravitacije korištene da bi se objasnilo kretanje nalik putanji zvrka. To bi zna?ilo da se masa Zemlje, Mjeseca i Sunca nekako mijenja po veli?ini i distribuciji. Uzimaju?i u obzir što vidimo i opserviramo , ovo se ?ini malo vjerojatnim (iako znamo kako bi zvijezda kompanjon mogla afektirati gravitacijsku dinamiku kako se približava najbližoj to?ci sa Suncem). Više je mogu?e da Zemlja ne tetura do neke zna?ajne stope, ve? da je to rotacijsko teturanje kao i Chandler-ovo teturanje, i da opservirana precesija nije uslijedila zbog kretanja same Zemlje.

Pa ipak, ovo pove?anje u godišnjoj stopi precesije je upravo ono što bi se o?ekivalo od binarnog zvjezdanog sustava. U binarnom zvjezdanom sustavu, obije zvijezde osciliraju jedne prema drugoj i jedna od druge, i sve to dok se okre?u oko nekog imaginarnog centra gravitacije. Kako se zvijezde približavaju jedna drugoj, njihova se brzina pove?ava dok ne dostignu perihelion (najbližu to?ku prolaza), i tada se brzina smanjuje dok ne stignu do apheliona (najdužu to?ki izme?u njih). To zna?i da se po trendu ubrzavanja kojeg možemo vidjeti na donjoj grafici, može o?ekivati da su zvijezde negdje na putu ka perihelionu. Crutenden vjeruje da je zvijezda kompanjon baš dostigla aphelion i da se sada po?ela približavati Zemlji. Pa ipak, mi sumnjamo da je situacija u stvari obrnuta: da se hipotetska zvijezda kompanjon upravo približava (ili je na) perihelionu, ako se uzmu u obzir bizarne promjene koje se doga?aju u Sun?evom sustavu. U svakom slu?aju, ovaj se trend godišnjih precesijskih stopa pove?ava baš onako kako bi se dogodilo u slu?aju da dvije zvijezde prate binarnu orbitu prate?i Kepler-ov zakon.
 


© Binary Research Institute

Pokazuje trend pove?anja precesijske stope zbog binarne orbite u periodu od polovice od 24 tisu?e godina

Što to sve zna?i?

Ako ste dogurali do ovdje, tada pretpostavljam da ste shvatili da precesija ekvinocija podrazumijeva nešto ve?e od obi?nog teturanja Zemlje. ?ini se da je precesija dokaz tik pred našim nosovima, koji nam govori da je Sunce tako?er dio binarnog zvjezdanog sustava (za razliku od usamljene vatrene lopte koja skaku?e gore dole kroz galaktiku). Pa zašto bi to moglo biti interesantno?

Pa, za po?etak, kako bi bio razlog broj 3 koji sam vam opisao u gornjem dijelu teksta o tome kako ta hipotetska zvijezda kompanjon baca komete prema unutarnjem dijelu Solarnog sustava. Ovo je bila osnova „Nemezis Teorije“ koja je pokušala objasniti ekstinkciju dinosaurusa i druge masovne ekstinkcije u fosilnim zapisima. Stvar je u tome, da ako to hipotetsko „Nemezis“ tijelo u stvari grabi kroz Oort-ov oblak svakih 26 tisu?a godina umjesto svakih 26 milijuna godina, tada to zna?i da su kometrane prijetnje uvelike podcijenjene. (I prebacivanje zvu?nog imena „Nemezis“ u „Tyche“ – kako su to znanstvenici uradili – vjerojatno ne?e na?initi da komete samo tako nestanu!)

Kao što je Walter Cruttenden napisao u svojoj knjizi Lost Star of Myth and Time, mi možda prilazimo novom Zlatom Dobu u terminima naše lokacije u orbiti zvijezde kompanjona, ali ono što on ne vidi da mi možda prolazimo kroz kozmi?ku streljanu kometa koje dolaze prema nama. Možda je „kometarno ?iš?enje“ Zemlje tako?er dio procesa ulaska u Zlatno Doba? Kada pogledamo psihopatsku kontrolu nad planetom i nedostatak bilo koje smislene promjene u vezi toga, tada je teško zamisliti kako bi mogli u?i u Zlatno Doba bez jednog takvog ?iš?enja.


Tekst prenesen sa: http://www.matrixworld-loviste.com/suncebinarnazvijezda.htm

Originalni tekst možete pogledati ovdje.