Prirodni med - izvor snage i mnogostrani lijek

Što je manje košnica, to je zemlja siromašnija!

- Pčelar Blei -

Opis i nabrajanje mnogostranih mogućnosti primjene ljekovitog bilja ne može se zaključiti, a da se ne spomene med kao biljni proizvod od najvećeg ljekovitog djelovanja.

Med sakupljaju pčele, ose, bumbari, stršljeni iz mednih žlijezda (nektariji) najraznovrsnijih cvjetova, prerađuju ga u svom tijelu, fermentiraju, zgušćuju i odlažu u ćelije košnica. Med je mješavina voćnog i grožđanog šećera, aromatičnih i sluznih tvari, mravlje kiseline, eteričnih ulja i vode. Gospodarski značaj ima samo pčelinji med. Koliko je mukotrpna radinost pčela u proizvodnji meda, naslućuje vrlo malo ljudi jer, da bi proizvele oko pola kilograma meda, potrebna je pčelinja marljivost od oko 2000 pčela kroz čitavo ljeto.

Različite vrste meda nose naziv prema bilju iz kojeg su ga pčele nabrale. Tako se razlikuje tzv. livadni med, dobiven od najrazličitijih livadnih cvjetova, šumski med koji dolazi naročito od cvjetova četinjača (omorika, jela, bor, ariš), te vrijeskov med, dobiven s vriština u čijoj biljnoj zajednici glavno mjesto zauzima vrijesak (Calluna vulgaris /L./ Huli.) - Na našem kontinentalnom području je vrlo dobro poznat med od lipe, nadalje od akacije te u nekim područjima i med od pitomog kestena. Na našem primorskom području pčelari vrlo cijene kadulju (Salvia officinalis L.), primorski vrisak (Satureia montana L.) i planinski vrisak (Satureia subspicata Vis.) koji služe kao izvanredna paša za pčele i od kojih se dobiva izvrstan i zdrav med. Pčelinje paše su poznate pčelarima pa za vrijeme cvatnje kadulje i vriska nastaju brojne seobe pčelara koji sa svojim košnicama proputuju velike udaljenosti da bi iz kontinentalnih krajeva stigli na vrijeme u primorske krajeve da iskoriste cvatnju biljaka i da se opskrbe prvoklasnim medom.

Navedene najvažnije vrste meda razlikuju se po boji, aromi i okusu, jedna ili druga vrsta meda može biti tekuća ili zgusnuta (kristalizirana) ali u svom ljekovitom djelovanju su jednako vrijedne.

Kristalizirani med može se uvijek i brzo učiniti tekućim ako posudu s medom uronimo u toplu vodu, ali ne preko 45° C. Po postupku dobivanja meda razlikuje se nekoliko vrsti ali su hladni i topli načini dvije najvažnije vrste dobivanja.

Vrcani med, dobiven hladnim postupkom, najbolji je i najljekovitiji, a time i najprirodniji.

Prekuhan ili jako ugrijan med gubi potpuno svoju ljekovitost, vitamini i fermenti budu razoreni, eterična ulja i mravlja kiselina ispare, a djelomično ispare i aromatične tvari.

Med ugrijan preko 45° C je samo hrana ali nije i lijek. Med se danas ne smatra tako dragocjenim kao u prijašnja vremena, čak su se pojavili i glasovi koji tvrde da med prouzrukuje želučane bolove, žgaravicu i dr. Ako med uzrokuje navedene teškoće, onda su uzroci drugdje; ili med nije pravi, dakle, dobiven neprirodnim putem, ili se radi o patvorini meda. Već je spomenuto da toplim načinom dobiveni med nije punovrijedan. Osim toga med mora biti zreo. U tome se često griješi jer se med vadi prije završenog procesa zrenja. Odloženi med u saću nije odmah “zreo” i nije prikladan za čuvanje. Prerano vađeni med ne gubi samo prije vremena svoj fini miris, on počinje vreti, postaje kiseo i konačno se kvari. Na takav način dobiveni bezvrijedni med. miješa se, možda, s dobrim medom i na taj način patvoreni med vrlo lako uzrokuje žgaravicu ili želučane bolove.

Potpuno sazreli med sadrži mravlju kiselinu, koja mu ne garantira samo postojanost, nego mu daje i nakon dužeg ležanja visoko baktericidno i antiseptično svojstvo. Samo biološkim putem dobivena mravlja kiselina posjeduje ta svojstva. Prema tome se s pravom može pretpostaviti da mravlja kiselina u medu krije u sebi još druge do sada neutvrđene materije. Postoji čitav niz patvorenja meda od kojih ćemo nabrojiti samo najvažnije. Da bi med postao teži, stavljaju se u njega razne primjese: voda, sok od mrkve, brašno od raži, prosa, graška ili kestena, rastopina šećera, šećerne repe, sirup od škroba kao i najfinije mljeveni pijesak. Primjesa vode prepoznaje se tako da se kap meda kapne na staklenu površinu - ako se kap meda vrlo brzo razlije, tada je u med primiješana voda. Prirodno čisti, zreli med ostaje u tom slučaju kao spljoštena kugla.

Primjesa brašna može se prepoznati, ako se medu doda nekoliko kapi joda. Postane li kod toga med mesnate boje ili siv, tada je primiješano brašno od mahunarki (grah, grašak i si.), a ako postane crvenkasto-plav, onda je primiješano brašno od krumpira.

Sasvim se jednostavno ustanovljuje je li medu dodan sirup: u posudi se rastopi 1 g meda u 2g vode i tome se doda 15 ccm gorive žeste. Nastane li mliječna zamućenost, u medu postoji primjesa škrobnog šećera ili škrobnog sirupa. Dugo vremena nije bilo moguće u potpunosti patvoriti med, jer se umjetno nije mogla stvoriti fina aroma meda. Modernoj kemiji je uspjelo patvoriti aromu i to iz pčelinjeg saća, nakon vrcanja meda, pomoću tekućeg otapala. Te patvorine imaju većinom primamljiva imena kao “najliniji kristalizirani med”, “najfiniji rafinirani med”, “med od grožđanog šećera”, “najfiniji stolni med”, “miješani med”, itd. Od tih ćete se mnogobrojnih patvorina meda najbolje zaštiti da med nabavljate kod poznatog pčelara ili u prodavaonicama pčelarskih zadruga. Članovi pčelarskih zadruga pod strogom su kontrolom Saveza i isključuju iz svojih redova svakog varalicu.

Prirodni, pravi, nepatvoreni med, ako je hladan i gust, mora otjecati u trakama, ali uvijek u sve užim dok se konačno ne vuče u dugim, tankim koncima koji se ne raskidaju odmah. Med mora biti ugodna mirisa, sladak, ljepljiv i zlatno-žute boje. Kandirani med predstavlja čvrstu masu u kojoj grožđani šećer, koji se kristalinično odvaja, više ili manje potpuno zatvara voćni šećer u tekućem stanju.

O ljekovitom djelovanju meda: osim što ima sladak i ugodan okus, ima i znatno ljekovito djelovanje jer mekša, čisti, liječi rane i jača. Naša krv sadrži oko 0,1 % grožđanog šećera pa kod uzimanja meda krv prima izravno grožđani šećer. Djelovanje meda na ljudski (također i na životinjski) organizam je dvojako.

Može se utvrditi izravno i neizravno djelovanje. Izravno djelovanje meda nastupa tamo gdje med dolazi u izravan doticaj s oboljelim dijelom tijela, kao npr. kroz izravno stavljanje na ranu ili čir, odnosno, kroz izravno primanje u želudac. To djelovanje je baktericidno i čisti, jer u medu sadržana mravlja kiselina uništava postojeće škodljive mikroorganizme. Neizravno djelovanje meda sastoji se u tome što med, uz izravno djelovanje na uzročnika bolesti, još ga i neizravnim putem dodatno suzbija. To se zbiva zbog toga što med jača oboljeli ljudski ili životinjski organizam i time ga čini otpornijim. Med ne samo da je vrlo hranjiv nego i lako probavljiv te djeluje na stvaranje krvi i pospješuje redovitu probavu.

Poslovice, da jedna košnica rastjera deset liječnika ili da jedan pčelinjak ostavlja bez zarade dva tuceta liječnika, obilježavaju ljekovito djelovanje meda.

Liječenje medom: u navedenom poglavlju “med u receptima pučke medicine” navedeno je liječenje pomoću “kure meda” za pojedine slučajeve bolesti. Ove su kure pomogle u mnogim slučajevima, gdje je svako drugo sredstvo zakazalo.

Ovih se kura medom treba najtočnije pridržavati:

Tri puta dnevno kroz 10 tjedana pije se u gutljajima pola šalice biljnog čaja ( pola čajne žlice mješavine jednakih dijelova kamilice i stolisnika). Svaki puta 1 sat prije doručka, 1 sat prije ručka, 1 sat poslije večere čaju se dodaju slijedeće količine meda:

1. tjedan tri puta dnevno po pola čajne žlice meda

2. tjedan tri puta dnevno po 1 čajnu žlicu meda

3. tjedan tri puta dnevno po 1,5 čajnu žlicu meda

4. do 7. tjedan tri puta dnevno po 2 čajne žlice meda

8. tjedan tri puta dnevno kao u 3. tjednu

9. tjedan tri puta dnevno kao u 2. tjednu

10. tjedan tri puta dnevno kao u 1. tjednu.

Dodavanje meda vrši se istom onda kada se biljni čaj toliko ohladi da se može piti. Najbolje je da se čitava dnevna količina čaja pripremi već ujutro, doda med, da se popije količina određena za jutro, a ostala dva obroka spreme u termos-bocu. Kura se prema potrebi može ponoviti nakon stanke od 2 do 3 tjedna dok ne nastupi znatno i trajno poboljšanje općeg zdravstvenog stanja. To ovisi o stupnju bolesti i tjelesnoj konstituciji. Za vrijeme kure treba izbjegavati svako uzimanje alkohola i ruskog čaja, isto tako i sva pića koja sadrže ugljičnu kiselinu: pivo, soda-vodu, voćne i osvježavajuće napitke sa sodom, mlado vino ili mladi mošt. Pušenje treba za vrijeme ove kure potpuno obustaviti. Treba držati i stanovitu dijetu: uzimati samo lako probavljivu hranu, malo mesa, ali ni svinjsko meso ni svinjsku mast, mnogo svježeg povrća, mnogo kiselog zelja, po mogućnosti sirovog, jela od sira, upotrebljavati samo blagi vinski ocat, a ne octenu esenciju, ne uzimati jake začine, soliti malo, po mogućnosti morskom solju.

Med u receptima pučke medicine: u pučkoj medicini je pravi pčelinji med vrlo cijenjeni prirodni lijek. Od mnogih mogućnosti primjene navode se neke kao najvažnije:

Sredstvo za čišćenje: cvijet kamilice (br. 89) popariti vrućom vodom, ostaviti 5 minuta stajati, ocijediti, dodati 1 čajnu žlicu meda i lanenog ulja (br. 84) - izmiješati i mlačno u gutljajima popiti; prema stupnju začepljenosti uzimati dnevno 2 do 3 šalice.

Ili: u kuhano i mlačno kozje mlijeko umiješati 1 do 2 čajne žlice meda i piti toplo. Djeci se daje čaj od komorača (br. 57) s medom, a želi li se još djelotvorniji uspjeh, uzima se sok rabarbare (br. 123) sa 1 do 2 čajne žlice meda. Za odrasle se može pripremiti čaj od krkavine (br. 122) te mlačnom čaju dodati meda i tako pripremljen čaj piti u gutljajima. Dodatno se može dati klizma (klistir) pripremljena od čaja kamilice s dodatkom meda.

Duševna klonulost: u svježe istiješteni jabučni sok (br. 107) pomiješa se po 1 šalici 1-2 čajne žlice meda i pije u gutljajima 1 do 2 šalice. Jako se preporuča i kura medom. Kod duševne klonulosti uzima se i čaj od lipe (br. 145) ili kamilice (br. 89) ili čajna mješavina od jednakih dijelova kamilice (br. 89), gospine trave (br. 70) i stolisnika (br. 1), svaki puta s dodatkom meda od po 2 čajne žlice za jednu šalicu; dnevno se pije 1 do 2 šalice. Za liječenje duševne klonulosti kuha se zob s vodom, dobivena tekućina se procijedi i doda obilno meda. Od tako spremljenog napitka uzima se svaki sat 2 do 3 jedaće žlice.

Apscesi (abscessus - ognojak): obloge od čistog meda mijenjati više puta dnevno ili na bolesno mjesto staviti kašu od svježeg, zgnječenog korijena čička (br. 19), pomiješanog s medom. Osim toga poduzeti kuru medom u svrhu čišćenja krvi. Ovo je vrlo prikladno kod čireva na koži (furunculus), opeklina, ekcema, čireva, lišajeva, krasta i nečistoće kože.

Starosni ekcemi: postupati kao kod apscesa.

Astma: navečer uzeti 1 punu čajnu žlicu naribanog hrena (br. 21), dobro izmiješanog s medom. To je pravo osvježenje za astmatičare. Kura medom dovodi do olakšanja.

Upala očiju, slabost očiju: masu od svježeg soka pelina (br. 23), pomiješanog s medom staviti na upaljene ili oslabljene oči, ili nekoliko kapi medne vode (med razrijeđen prokuhanom mlakom vodom) kapati u oči 4 do 5 puta dnevno. Kura medom. Kod novorođenčadi oblozi od medne vode.

Očni čirevi: satrti svježe listove crnog sljeza (br. 87) i pomiješati s medom te tom mješavinom premazati očne čireve.

Umornost očiju: ponovljeni oblozi mješavine čaja od komorača (br. 57) s medom.

Jačanje očiju: oblozi kao kod umornosti očiju ili oblozi čaja od ružmarina (br. 128), pelina (br. 23) ili izopa (br. 71) s dodatkom meda.

Suzenje očiju: ili upotrijebiti recept kao za jačanje očiju ili 3 puta dnevno kapati u oči med razrijeđen prokuhanom i ohlađenom vodom. Nakon 10 minuta djelovanja, oči se očiste mlakom prokuhanom vodom.

Lišaji na bradi: kupke, odnosno, oblozi čaja od poljske preslice (br. 55) uz primjenu obloga od meda.

Osvježavajuća sredstva kod slabosti: u gutljajima piti mlaku mednu vodu ili dnevno piti 2 do 3 šalice čaja od stolisnika (br. 1), ili čaj od kamilice (br. 89) obilno zaslađenog medom.

Sredstvo za umirenje: u gutljajima piti rnlaku mednu vodu. Na isti način piti 2 do 3 šalice dnevno čaja od odoljena (br. 153) ili despika (br. 79) ili timijana (br. 144) zaslađenog sa 2 čajne žlice meda.

Bolesti mjehura: fino satrto sjeme od pasje ruže (br. 126) pomiješati s medom i dnevno uzimati 5 do 6 punih čajnih žlica.

Bljedoća: prema stupnju bolesti češće ponoviti kuru s medom, ali napraviti jednotjedni prekid!

Slabokrvnost: postupiti kao i kod liječenja bljedoće ili čaj od koprive (br. 150), čaj od gospine trave (br. 70), čaj od iđirota (br. 2), čaj od pelina (br. 23); jedan od tih čajeva s obilnim dodatkom meda (2 čajne žlice za 1 šalicu) pije se dnevno 2 šalice i to kroz nekoliko tjedana već prema stupnju bolesti. Svaki tjedan može se izabrati po jedan od navedenih čajeva.

Krvavi kašalj: kura s medom ili čajna mješavina od jednakih dijelova koprive (br. 150), divizme (br. 154), plućnjaka (br. 118) i stolisnika (br. 1 ). Od te mješavine uzmu se 3 čajne žlice, popare sa 3 šalice upravo kuhane vode i ostave stajati 10 minuta. Kada je čaj toliko topao da se može piti, dodaje se 6 čajnih žlica meda. Ova se količina pije tokom dana.

Čišćenje krvi: potrebno je poduzeti najmanje jedanput u godini, a najuspješnije je, ako se provede u proljeće. Za čišćenje krvi treba se podvrći kuri s medom ili piti kroz 8 do 14 dana jedan od čajeva za čišćenje krvi i to od: piskavice (br. 147), kupine (br. 129), cvijeta tratinčice (br. 29), listova bazge (br. 133), kamilice (br. 89), maslačka (br. 142), pasje ruže (br. 126), ružmarina (br. 128), stolisnika (br. 1), cvijeta jaglaca (br. 112), borovice (br. 75), pelina (br. 23), izopa (br. 71), poljske preslice (br. 55) s dodatkom meda. Piju se 3 šalice tokom dana i to za 1 šalicu 1 čajna žlica navedenog bilja ili mješavina toga bilja od 3 do 4 vrste. Čaj se priprema kao oparak i dodaju mu se 2 čajne žlice meda po svakoj šalici i to tek onda kad je čaj toliko topao da se može piti.

Gubitak krvi: kura s medom ili čaj od poljske preslice (br. 55) s obilnim dodatkom meda i to na 1 šalicu 2 čajne žlice meda. Čaj se pije tokom dana i to 2 do 3 šalice.

Povraćanje krvi: čaj od vodene trbulje (br. 96) s dodatkom meda; dnevno se pije 2 do 3 šalice i to tokom dana ili se primijeni kura s medom.

Opekotine: na opekotinu staviti čisti med. Što je moguće brže staviti oblog od meda, to će spriječiti stvaranje mjehura i ozdravljenje će uslijediti bez ožiljaka. I kod oparenja kipućim tekućinama treba postupiti na isti način. Više puta ponavljano polaganje na opekotine sluzi od dunje (br . 52), pomiješane s medom, vrlo je omiljeno sredstvo u pučkom liječenju, kako kod opekotina tako i kod oparenja kipućim tekućinama. Na opekotine se može polagati i mješavina od pčelinjeg voska i lanenog ulja (br. 84) ili mješavina jednakih dijelova maslaca, lanenog ulja, voska i meda.

Bronhitis, bronhalni katari: čaj od vrhova jele (br. 103) s dodatkom meda, čaj od bazge (br. 133), crnog sljeza (br. 87) podbijela (br. 149), plućnjaka (br. 118), vodene trbulje (br. 96), stolisnika (br. 1) trpuca (br. 108) s mnogo meda; pije se toplo, 2 do 3 šalice tokom dana. Primjenjuje se i kura s medom.

Tjeskoba u prsima: naribani hren (br. 21) pomiješa se s jednakim dijelovima meda i uzima prije spavanja 1 puna jedaća žlica te mješavine.

Voda u prsnom košu: dnevno uzeti 4 do 5 puta pola čajne žlice sjemena od mrkve stučenog dobro u prah, pomiješanog s jednakom količinom meda ili tokom dana uzeti 2 do 3 čajne žlice dobro narezanog, smljevenog i s medom izmiješanog crvenog luka. Ova mješavina prije uzimanja mora odstajati 1 sat.

Difterija: oblog od meda oko čitavog vrata; treba ga mijenjati 2 puta na dan i lagano gutati čajnu žlicu po žlicu lagano ugrijanog meda ili uzeti čajnu žlicu po žlicu svježe istiještenog limunovog soka, izmiješanog s medom.

Oticanje žlijezda: ohladiti čaj od kaduljinog lista (br. 132) dok ne bude mlačan, čaju dodati 1 do 2 čajne žlice meda i time marljivo ispirati grlo (grgljati), ili suhu biljku poljske preslice (br. 55) zdrobiti u prah, pomiješati s medom i kao oblog položiti na otečena mjesta.

Proljev: svježi plodovi borovnice (br. 151) konzerviraju se u medu i lako ostave najmanje 4 do 5 tjedana. To je izvrsno kućno sredstvo, neograničene trajnosti, koje bi trebala spremiti svaka domaćica, naročito ona s djecom. U slučaju potrebe uzima se čajnom žlicom. Za odrasle osobe prikladan je čaj od srčanika (br. 63), zaslađen medom.

Osjećaj žeđi kod bolesnika: u obilno vode uzavre se ječam (br. 68), odmah se ocijedi, ocijeđena tekućina se ohladi, dok ne postane mlačna, te se mlačnoj tekućini doda obilno meda. Ovaj ljekoviti napitak ne samo da gasi žeđ, nego i jača.

Gnojne rane: na gnojne rane polaže se kašasta masa od fino smljevenog sjemena piskavice (br. 147), pomiješanog s medom. Svakog sata potrebno je oblog s rane isprati razrijeđenim alkoholom, ranu očistiti i ponovo na nju položili novi oblog od te kaše. Taj recept se može primijeniti i na sve otekline, kožne upale i na gnojne čireve.

Pomanjkanje zraka: prirediti čaj od ružmarina (br. 128) a, kad čaj postane mlačan, primiješati u njega 1 do 2 čajne žlice meda i u gutljajima piti dnevno 3 do 4 šalice. Češća primjena kure s medom također otklanja bolest.

Upala svake vrste: često polaganje obloga od meda ili primjena recepta navedenog kod “Gnojne rane”.

Lakši epileptični napadaji: vrlo umirujuće djeluje čaj od kamilice (br. 89) s dodatkom 2 do 3 šafranova tučka (br. 49) po šalici i obilnim dodatkom meda.

Bolest koze i noktiju - favus: postupati kao kod “Gnojne rane”.

Prehlade: postupati kao kod “Bronhitis”.

Uzrujavanje, umor: piti mlačnu mednu vodu, 1 do 2 šalice, ili čaj od kamilice (br. 89) s obilnim dodatkom meda. Kura s medom jača živce te je treba poduzimati, ako se uzrujavanje ponavlja.

Groznica: pola litre mlačne vode, 100 g vinskog octa i 100 g meda dobro izmiješati i primijeniti kao klizmu. Ova je mješavina vrlo prikladna i za pripremu ovoja.

Gnojne i upaljene zanoktice: čisti oblozi od meda ili soka od crvenog luka (br. 7), pomiješanog s medom. Obloge treba ponavljati.

Prištići (akne): postupati kao pod “Nečistoća kože”.

Ženska kozmetika: pranje lica medom, odnosno, oblozi od meda čiste i pomlađuju kožu lica. Vidi također pod “Oboljenja kože”.

Ozebline: omiljeni pučki lijek protiv ozeblina je med, terpentinsko ulje i u ljekarni nabavljeno lovorovo ulje, izmiješano u jednakim dijelovima i upotrijebljeno kao sredstvo za trljanje. Čisti oblog od meda djeluje vrlo ljekovito i ublažuje bolove.

Proljetna kura: čajni oparak od mladih izdanaka bazge, s obilnim dodatkom meda, odličan je i potpuno neškodljiv lijek za obavljanje proljetne kure, koji služi kao sredstvo za čišćenje krvi i za otklanjanje tzv. proljetne umornosti. Može se primijeniti i kura s medom.

Raspucana ili otvorena stopala: oblozi od meda ili od masti korijena gaveza (br. 141), pomiješani s medom.

Čirevi na nogama: primijeniti recept naveden pod “Gnojne rane” ili pod “Apscesi”.

Jačanje pamćenja: primijeniti kuru s medom ili dnevno piti 1 do 2 šalice čaja od ružina vina (br. 127) s obilnim dodatkom meda.

Žutica: jede se jedno sirovo jaje, izmiješano s otprilike dvostrukom količinom meda. U pučkoj medicini vrlo su obljubljeni čajevi protiv žutice: čaj od vodene trbulje (br. 96), kičice (br. 43), pelina (br. 23), borovice (br. 75), vodopije (br. 46) izopa (br. 71) ili bukvice (br. 32). Ove čajeve treba dobro zasladiti medom.

Živčana napetost: piti mlačnu mednu vodu ili uzeti čaj od kamilice (br. 89) s obilnim dodatkom meda.

Ječmenac na očnom kapku: mrvice kruha omekšati u vodi, izmiješati s medom, nanijeti na lanenu krpu i slaviti preko noći na oko, a prema potrebi češće ponoviti. Istovremeno je preporučljiva kura s medom za čišćenje krvi.

Otekline: postupati kao kod ”Gnojne rane”.

Čirevi: postupati kao pod “Gnojne rane” ili “Apscesi”.

Crnu povrtnicu (br. 121) fino narezati, satrti do kašastog stanja, izmiješati s medom i lagano ugrijano položiti na bolno mjesto.

Kod svih recepata uvijek dodatno primijeniti kuru s medom!

Bore na licu: malo pčelinjeg voska ugrijati samo toliko da se rastopi, tome primiješati sok bijelih cvjetova ljiljana, sok jedne glavice crvenog luka (br. 7) i obilno meda, sve dobro izmiješati i tu mast uveče utrljati kao kremu za lice.

Ulozi (arthritis urica, giht): po 20 g pčelinjeg voska i borove smole ugrijati samo toliko da se oboje dobro spoji, izmiješati, dodati 30 kapi krotonovog ulja (Oleum crotonis — nabavlja se u ljekarni), meda i sve dobro pomiješati. Toplom masom premazati komad platna i to staviti na bolno mjesto. Dodatno primijeniti kuru s medom!

Smrznuti udovi: izmiješati kašu zobenog brašna (br. 28) s toplom vodom, dodati meda i staviti kašu kao oblog na ozeble udove, oblog mijenjati.

Kraste: postupiti kao kod “Gnojne rane” ili kuhati sjeme ječma (br. 68) dok ne postane kaša, tome primiješati pčelinji vosak i med i više puta premazati krastava mjesta na koži. Uz to je prikladna kura s medom!

Gripa: kod osjećaja prehlade, gripe, bronhitisa ili čak upale pluća, treba se pridržavati slijedećeg recepta: poduzeti kratku ali toplu i potpunu kupku i u kupku staviti dodatak sastavljen od cvjetova bazge (br. 133) i lipe (br. 145) dok ne uslijedi izbijanje znoja. Nakon toga treba odmah leći u dobro ugrijan krevet i uzeti po mogućnosti topao napitak, koji se priprema na slijedeći način: u pećnici se ugriju 3 limuna dok ne postanu mekani, iz njih se temeljito iscijedi sok i pomiješa sa 2 jedaće žlice meda, 1 žlicu konjaka. To se sve nadopuni sa 0,25 litre vruće vode i pije toplo. Postupak se ponavlja, već prema stupnju bolesti, 3 do 6 večeri.

Voda za grgljanje - za ispiranje grla: čaj od lipovog cvijeta (br. 145) pomiješa se s medom ili sa 20 kapi u ljekarni nabavljene tinkture mire, dobro izmiješane sa 1 žlicom meda i pola litre čaja od kadulje (br. 132). Ovo je vrlo djelotvorna tekućina za grgljanje.

Ispadanje kose: pripremiti jaki uvarak od zelenih orahovih ljusaka i listova (br. 74) i, čim uvarak postane mlačan, ocijedi se i doda 1 do 2 žlice meda. Ovim se često i temeljito pere glava, a trlja čitavo tjeme.

Upala grla, gnojna upala grla: sjeme aniša zdrobljeno u prah (br. 104) kratko se prokuha, ostavi 5 minuta da odstoji, procijedi i dok je još mlačno, doda meda. Ovim se marljivo grglja. Laneno sjeme, zdrobljeno u prah, (br. 84) dobro se izmiješa s medom i stavi kao oblog oko vrata. Zelene orahove ljuske ostave se preko noći u mlačnoj vodi, nakon toga se sok istiješti, pomiješa s vodom u kojoj su stajale orahove ljuske i, konačno, doda odgovarajuća količina meda. Pije se mlačno u gutljajima.

Hrapavost grla, bolovi u grlu: grgljati mednom vodom ili ječmovom vodom (br. 68) uz dodatak meda.

Raspucanost ruku: gusto zakuhati laneno sjeme (br. 84), zgnječiti ga da postane kaša, obilno dodati meda, napraviti obloge i mijenjati ih.

Teško mokrenje i boležljivo zadržavanje mokraće: piti toplu mednu vodu ili čaj od koprive (br. 150), odnosno, čaj od kadulje (br. 132). Obje vrste čaja piti s obilno meda.

Upala mokraćnih kanala: postupati kao kod “Teško mokrenje”.

Nemir, nervoza: piti mednu vodu ili čaj od kamilice (br. 89) s dodatkom meda. Prikladno je ponavljati kuru s medom.

Kožna oboljenja: ispucana koža, kožni osipi, kožna krvarenja, kožne upale, svrbež kože, kožne napukline, kožne nečistoće i dr. dobrim uspjehom se liječe oblozima meda. Kožna oboljenja najvećim su dijelom vanjski znakovi nečiste krvi. Radi toga je potrebno temeljito ispitati uzroke kožnih oboljenja i njih u prvom redu liječiti. Kod nečiste krvi provesti uz obloge meda i kuru čišćenja krvi (vidi pod “Čišćenje krvi”).

Promuklost: piti lipov čaj (br. 145) s obilno meda ili svaki sat uzeti na vrhu noža gorušičino brašno (br. 35), pomiješano s medom.

Srčana oboljenja: sam sastav meda dovoljno točno pokazuje da je med najsavršenije i od svega najprirodnije sredstvo ili pogonska tvar za rad srca. Kod srčanih smetnji jedva da ima boljeg lijeka no što je med, ali se ipak treba uzimati samo razrijeđen! Med se razrjeđuje ili prokuhanom mlačnom vodom, pa se tako dobije tzv. medna voda, ili se pripremi čaj od kamilice (br. 89) ili čaj od stolisnika (br. 1) te se u svaku šalicu čaja zamiješa 1 do 2 čajne žlice meda. Vrlo povoljno utječe čaj od mirisne ljubice (br. 156), s dodatkom meda, na srčane poteškoće uzrokovane nervozom (srčana neuroza), na nervozno lupanje srca, na lupanje srca s osjećajem straha, nadalje, čaj od cvijeta jaglaca (br. 112) na upalu srčanog mišića ili slabosti srčanog mišića te čaj od lazarkinje mirisne (br. 26) na srčana oštećenja uvjetovana starošću, kao i na nepravilan rad srca. Kod svih navedenih vrsti čajeva dodaje se na 1 šalicu 1 do 2 čajne žlice meda, no uvijek samo u mlačni čaj! Primjenom kure s medom znatno se ublažuju bolovi i poteškoće, uzrokovani deformacijom srčanog mišića ili anginom pectoris. Med je najbolje sredstvo za srčanu dijetu!

Oboljenja muške spolne žlijezde: kod oteklina, bolova i otvrdnuća testisa preporučuju se mlačni oblozi od meda.

Čir na rožnjači: primijeniti obloge s medom i kuru s medom.

Kurje oči: na kurje oči stavljati čisti pčelinji med.

Kašalj: fino istucane lješnjake zamiješati u kašu s razrijeđenim medom i to mlačno uzimati svakih pola sata po jednu čajnu žlicu; ili piti čaj od mirisne ljubice (br. 156) s dodatkom meda. 500 g oguljenog i sitno izrezanog crvenog luka (br. 7) prokuhati u 1 litri vode sa 200 g žutog kristalnog šećera (kandis šećer), nakon toga luk stucati i sve ostaviti stajati dok ne postane mlačno, tek tada primiješati 100 do 150 g meda. Od toga uzeti svakih pola sata po 1 čajnu žlicu.

Postoji niz ljekovitih biljaka koje djeluju na umirenje kašlja: plućnjak (br. 118), bijeli sljez (br. 12), komorač (br. 57), podbijel (br. 149), crni sljez (br. 87) divizma (br. 154), trputac (br. 108), izop (71), crveni luk i dr., čija se ljekovitost znatno povećava dodatkom 1 do 2 čajne žlice meda po 1 šalici.

Negativne posljedice cijepljenja: oblozi od meda.

Crni prišt - postupati kao kod “Apscesi”.

Katar grkljana: primijeniti kao sredstvo za grgljanje čaj od kadulje (br. 132) s dodatkom meda.

Hripavac, veliki kašalj: u pučkoj medicini smatran je ranije med glavnim lijekom za liječenje hripavca. Med kao dobro i nedostižno prirodno sredstvo smatra se danas “zastarjelim” pa se djeci protiv hripavca daju sintetski lijekovi i liječi ih se boravkom u visokim predjelima. Jednim od biljnih čajeva, kao npr. bijeli sljez (br. 12), komorač (br. 57), listovi bazge (br. 133), listovi crnog ribiza (br. 125), divizma (br. 154), cvjetovi jaglaca (br. 112), listovi uskolisnog trpuca (br. 108), timijan (br. 144) ili čaj od mirisne ljubice (br. 156), dobro zaslađeni medom te naknadnim liječenjem kurom s medom, postiže se izvanredan uspjeh u liječenju.

Djeci koja bi mogla biti zaražena hripavcem daje se preventivno, tj. prije no obole, jedan ili drugi biljni čaj s medom.

Nervoza, odnosno, razdražljivost male djece: tokom dana čajnom žlicom davati čaj od kamilice (br. 89) s obilnim dodatkom meda. Jako umiruje i jača i svježi sok od mrkve (br. 53), zaslađen medom, koji se čajnom žlicom daje dnevno pola šalice.

Sredstvo za klistiranje: 3 jedaće žlice lanenog ulja (br. 84), 1 čajna žlica soli, pola litre čaja od kamilice (br. 89), 10 g sapuna i jedna žlica meda, sve dobro izmiješati i mlačno upotrijebiti za klistiranje. Mlačno kravlje mlijeko, pomiješano s medom, izvrsno je sredstvo za klistiranje, za djecu i odrasle.

Ozljede kostiju: zdrobljeni zeleni listovi rutvice (Ruta graveolens) prokuhaju se jednom lagano sa svinjskom mašću, a nakon ohlađenja doda se toliko meda, da sve postane poput masti. Mast se namaže na tkaninu i kao oblog položi na ozlijeđeno mjesto. Kao oblog dobro služi i mast od gaveza (br. 141) kojoj se primiješa med.

Slabost organizma: prema bolesti ponoviti kuru s medom.

Gnojno proširenje vena: oblozi od meda ili masti od gaveza (br. 141) s dodatkom meda. U oba slučaja obloge često obnavljati i svaki puta gnojna mjesta očistiti alkoholom. Osim toga primijeniti i kuru s medom.

Grčevi u dječjoj dobi: čaj od kamilice (br. 89) ili čaj od pelina (br. 23), s odgovarajućim dodatkom meda, djeluju umirujuće.

Šuga: postupiti kao kod “Apscesi”, a bezuvjetno primijeniti kuru s medom. Jednako dobar uspjeh pružaju oblozi od kaše od borovice (br. 75), pomiješane s medom ili mast od nevena (br. 37), pomiješana s medom.

Čirevi poput raka: u prah zdrobljeno sjeme piskavice (br. 147) pomiješati s medom i vrlo često stavljati kao mast. Kod svakog ponovnog stavljanja masti prethodno očistiti bolesno mjesto čistim alkoholom. Neophodno je dodatno primijeniti kuru s medom.

Smetnje i poteškoće u optoku krvi: čaj od stolisnika (br. 1) s dodatkom meda ili kura s medom.

Upala pluća: postupiti kao kod “Gripa”.

Plućne bolesti: usitniti mnogo trpučeva lista (br. 108) i iz njega istiještiti sok. Soku primiješati jednaku količinu soka od brusnice (br. 152) ili crnog ribiza i to ugrijati na oko 40° C; tome obilno primiješati meda i uzimati 3 do 5 puta na dan po jednu jedaću žlicu. Prikladna je i kura s medom. Od niže navedenih i drugih ljekovitih biljaka može se primijeniti čajna kura i to ili od pojedinačnih biljaka ili u obliku biljne mješavine od po 2 do 3 biljke: piskavica (br. 147), kopriva (br. 150), dobričica (br. 64), podbijel (br. 149), gospina trava (br. 70), plućnjak (br. 118), trputac (br. 108) ili izop (br. 71). Čaju se obilno dodaje meda i pije se u gutljajima tokom dana 2 do 3 šalice.

Bolesti želuca: kod upale želučane sluznice i pojačanog izlučivanja sluzi uslijed katara želuca, pije se čaj od koprive (br. 150) s dodatkom meda i to pola čajne žlice na šalicu čaja.

Upala krajnika: čaj od aniša (br. 104) s dodatkom meda kao voda za grgljanje.

Bolesti nastale pomanjkanjem u ishrani prijeko potrebnih materija: kura s medom.

Vlažni kožni osip: pripremiti jaki uvarak od listova oraha (br. 74), mlačnog procijediti, obilno dodati meda i time često kupati napadnuta mjesta na koži odnosno, stavljati obloge.

Bolesti slezene: sok istiještene povrtnice (br. 121) pomiješati s medom i to uzimati 3 do 4 puta dnevno po 1 jedaću žlicu.

Gnojno i trulo zubno meso: naribani hren (br. 21) pomiješati s medom i, što je moguće dulje, držati u ustima tako da sok od hrena i med mogu djelovati na zubno meso. Nakon nekog vremena hren ispljunuti. To treba češće ponavijati tokom dana.

Buduće majke: preporučuje se kura s medom.

Bolovi ožiljaka od zaraslih rana: oblozi od meda.

Umirenje i jačanje živaca: med nije samo najbolje sredstvo za srce, on odlično služi svrsi i kod svih živčanih bolesti, tako kod živčanih poteškoća, živčanih bolesti djece, živčanih podražaja, živčane iscrpljenosti, živčanog nemira i dr. Uz ispravnu dijetu i način života mogu se kod ovih bolesti postići najbolji uspjesi sa 1 do 3 kure meda.

Čirevi na stegnu: postupiti kao kod “Čirevi”.

Bolovi uha: nekoliko tučaka šafrana (br. 49) prokuhati u mlijeku i, kada postane mlačno, procijediti; tome dodati malo meda i od te mješavine kapati u uho nekoliko ne prevrućih kapi.

Mlačni sok od čuvarkuće (br. 135), pomiješan s medom kapati u uho kap po kap. Isti uspjeh liječenja postiže se mlačnim sokom crvenog luka (br. 7), kome je primiješan med.

Bubuljice, prištići: postupati kao kod “Kožna oboljenja”.

Upala porebrice: piti čaj od podbijela (br. 149) s dodatkom šećera i to u gutljajima 2 do 3 šalice dnevno.

Crveni vjetar: stavljati obloge od čistog meda ili od masti čuvarkuće (br. 135), pomiješane s medom.

Nesanica: od svega je najbolja kura s medom ili čajna mješavina od 2 do 3 slijedeće ljekovite biljke: bazga (br. 133), gospina trava (br. 70), kamilica (br. 89), cvijet jaglaca (br. 112), mirisna ljubica (br. 156) i dr. Priređenom čaju obilno dodati meda i lagano u gutljajima popiti šalicu prije spavanja. Osnovni preduvjet za uspjeh te kure liječenja je potpuno uzdržavanje od alkohola, pušenja, od uzbuđenja, a od svega je najvažnije navečer ne jesti teško probavljivu hranu.

Katar sluznice: piti 2 do 3 šalice dnevno čaja od podbijela (br. 149) ili izopa (br. 71) s obilnim dodatkom meda.

Rastvaranje sluzi: med je najbolje sredstvo koje rastvara sluz. Ljekovitom bilju koje rastvara sluz može se povisiti djelovanje ako se kod pripremanja čaja doda med.

Živčani grčevi koci djece: djetetu uliti u usta toplu mednu vodu ili topli čaj od kamilice, pomiješan s medom.

Bolest kože - psorijaza: oblozi od meda i istovremeno kura s medom.

Sredstvo za pospješenje znojenja: 1 do 2 pune šake zobi (br. 28) prokuhati u vodi, dodati med i piti toplo. Dodatkom meda povisit će se djelovanje čaja od ljekovitih biljaka, koje pospješuju znojenje: čaj bazgovog cvijeta (br. 133), kadulje (br. 132) ili lipe (br. 145).

Vrtoglavica: uzima se kroz dan jedaćom žlicom pola litre soka od uskolisnog trpuca (br. 108) s dodatkom meda, a dopunski još kura s medom.

Žgaravica: pripremiti čaj od koprive (br. 150), kičice (br. 43), pelina (br. 23) ili borovice (br. 75) i tome dodati malo meda.

Sunčane pjege na koži: sok od dragušca (br. 94) izmiješati s malo meda i time namazati lice, ostaviti da se osuši i tek nakon 1 do 2 sata oprati i ponoviti oblog.

Opekotine od sunca: odmah pripremiti obloge od meda.

Cjelokupno jačanje organizma: kura s medom.

Grč glasiljki: piti lagano u gutljajima toplu mednu vodu.

Pospješenje stolice kod male djece: pekmez od trnina (br. 117) s dodatkom meda je bezazleni lijek koji lako djeluje na pospješenje stolice kod male djece.

Tuberkuloza: ponavljanje kure s medom, odnosno, čajne kure od koprive (br. 150), piskavice (br. 147), ćestoslavice (br. 155), vrškova jela (br. 103), dobričice (br. 64), podbijela (br. 149), plućnjaka (br. 118), ružmarina (br. 128), vodene trbulje (br. 96), borovice (br. 75) ili poljske preslice (br. 55) ili čajne mješavine od 3 do 4 nabrojene ljekovite biljke, ali u svakom slučaju uvijek s obilnim dodatkom meda, donosi osjetno olakšanje. Kod laganijih slučajeva ili u početnom stanju te bolesti postiže se čak puno ozdravljenje.

Boležljiva zlovolja, unutarnji nemir: već 1 kura s medom uzrokuje nevjerojatan preobražaj!

Upala vena: mast od gaveza (br. 141) ili mast od nevena (br. 37) pomiješana s medom i kroz dan ponavljati obloge. Treba se pobrinuti za temeljito čišćenje pomoću jedne ili više kura s medom.

Ozljede i rane svake vrste: najbolje pospješuju zacjeljenje oblozi s medom kod svih vrsta povreda, ozljeda, rana i upaljenih rana. Mast od gaveza (br. 141) pomiješana s medom, vrlo dobro pospješuje zacjeljenje rana i u najvećoj mjeri sprečava gnojenje rane, odnosno, nastup otrovanja krvi.

Šećerna bolest i upotreba meda: kod početne ili laganije šećerne bolesti - nešto oko 1 do 2 posto sadržaja šećera - smije se med uzimati razrijeđen u čaju. Kod ove bolesti treba poduzeti redovite pretrage mokraće. Ako šećer ne raste, može se med mirno dalje uzimati, razrijeđen u čaju no, ako sadržaj šećera ipak poraste preko 2 posto, ne smije se med više upotrebljavati.

Primjena meda u liječenju životinja: u liječenju životinja često se primjenjuje med kao izvrstan lijek. Med se primjenjuje iznutra, rastvoren u čajevima ljekovitih biljaka, a izvana kao dodatak mastima i raznim oblozima kod apscesa osipa na koži, ekcema, otvrdnuća vena, furunkula, oteklina, čireva, krasta, mršavljenja uslijed bolesti, kašlja, katara, teškog disanja i sipljivosti, tuberkuloze kostiju, šuge, upale pluća, tuberkuloze pluća, kao i kod liječenja rana i ozljeda. Za vanjsku upotrebu miješa se med s mašću od gaveza (br. 141) i mašću od nevena (br. 37), a upotrebljava se i mješavina meda sa stučenim sjemenom piskavice (br. 147).

Spremanje meda: med se može čuvati gotovo neograničeno dugo, ali ga treba čuvati u dobro zatvorenim staklenim posudama, na hladnom, tamnom i suhom mjestu. Čuvanje u limenim kutijama nije preporučljivo.

Vremenom se med kristalizira i postaje čvrst. Tako kristalizirani med jednako je vrijedan kao i onaj tekući, ako je pravi i nepatvoren. Od svega je najštetnije za čuvanje meda toplina i vlaga, a naročito su štetne kuhinjske pare koje izazivaju lagano vrenje meda.

Med i otrovno bilje: ponekad se izražava bojazan da pčele prilikom paše mogu posjetiti i otrovno bilje i da bi time med mogao sadržati i otrovne tvari iz toga bilja. Pri tome treba reći da, vanevropske zemlje, doduše, imaju otrovnih biljaka koje sadrže jake otrove, no takav med nastaje iz jednostrane paše, što je pčelarima poznato, tako da se praktički taj med i ne uvozi. Naše domaće otrovno bilje ipak nikada ne raste u tolikoj količini, da bi njegov otrov mogao imati štetan utjecaj na med. Nektar, kojeg sakupljaju pčele iz našeg domaćeg otrovnog bilja, dolazi u vrlo malim količinama, a osim toga je odnos toga nektara prema nektaru neotrovnog bilja jedva vrijedan spomena - tako da nikada ne može nastupiti štetno djelovanje. Naučna istraživanja i neizmjeran niz pokusa dali su u tom smislu potpuno negativne rezultate! Na temelju dugogodišnjih opažanja mnogi ispitivači meda zaključuju da pčele ne uzimaju nektar iz našeg domaćeg otrovnog bilja, jer ih vjerojatno od toga odbija miris tih biljaka. Može se mirno tvrditi da u cijeloj srednjoj Evropi sigurno nema meda, koji bi bio dobiven od nektara otrovnih biljaka.

Zaključak:

Med je prirodni lijek kojeg ne treba primijeniti tek onda, kada nastupe dani bolesti!

Med redovito uziman pospješuje stvaranje dobre krvne slike. Med redovito uziman jača čitav organizam, pa prema tome pruža veću otpornost prema bolestima!

Med je životni eliksir za djecu, za odrasle i za starije ljude!