Ljekovita biljna ulja za ishranu

Naša ishrana ne bi bila moguća bez odgovarajućih masnih tvari. Ako u ishrani nebi bile sadržane nikakve masti, ne bi se moglo održavati niti obnavljanja mišićnog tkiva i tkiva organa, a posljedica bi bila atrofija i klonulost mišića. Stalo bi novo stvaranje kostiju, a kao daljnja posljedica omekšanje kostiju u mladosti i krhkost kostiju u starosti. Kod pomanjkanja masti, osim toga, ne može se više obnavljati moždano i živčano tkivo, a među ostalim vidljivim znakovima takve pogreške u ishrani, bilo bi popuštanje sposobnosti pamćenja i gubitak pamćenja.

U našoj uobičajenoj ishrani crpimo potrebu za masti uglavnom iz životinjske masti, bilo u obliku svinjske masti ili maslaca. Na žalost je kod širokih masa stanovništva premalo poznato da životinjska mast, a prije svega svinjska mast, kod stalne potrošnje često može biti uzrokom mnogih organskih oboljenja i da može prouzoričiti lakše ili teže dugotrajnije bolesti. Tako je čitav niz učenjaka nakon dugogodišnjih opažanja i naučnih istraživanja dokazao, da je životinjska mast sastavljena od zasićenih masnih kiselina koje pospješuju koronarnu sklerozu, tj. ovapnjenje srčanih arterija, dok se ishranom s biljnim mastima, koje su bogate nezasićenim kiselinama, može uspješno predusresti ovapnjenje žila.

Predaleko bi nas dovelo, u okviru tih izlaganja, opisivanje svih povezanosti između neispravne ishrane i mnogih organskih oboljenja. U težnji za zdravljem, čovječanstvo je već učinilo veliki napredak što je izvršilo ograničenje uživanja mesa i životinjske masti i, umjesto toga, na vidno mjesto naše ishrane uvrstilo biljke sa svojim mnogostranim i iznad svega prijatnim životnim namirnicama. Potreba za masti, za naše životne funkcije, u prvom se redu može osigurati biljnim uljem. U biljnim živežnim namirnicama sadržano je ulje i masne tvari, gdje bi se jedva dalo naslutiti. Ako se, na primjer, na ribežu fino izriba mrkva i, ako se tome doda malo vode, opazit će se da se na površini stvara tanki masni sloj. Čitav niz klorofilnih zrnaca, a i vitamina, vezan je na biljne masti, a te su biljne masti sadržane u svakom listu ili vlati.

Najbogatije nagomilavanje masti i ulja nalazimo u biljnom sjemenu i plodovima. Određeni biljni plodovi i sjemenje toliko su bogati uljem, da se uzgajaju, kultiviraju i žanju kao biljni nosioci ulja, a od velikog su značenja za ljudsku ishranu i održavanje zdravlja.

Od mnogih kulturnih biljaka, koje daju ulje, treba upoznati četiri najvažnije, koje nisu samo “isporučioci” masti, nego zaslužuju i predikat “ljekovito bilje”.

1) OLEA EUROPAEA L. — Maslina

Sinonimi: Olea sativa Hoffmg et Link

Narodni nazivi: maslica — maslinka — olika — oJjika — ulika — uljenika.

Opis biljke: u divljem stanju kao Olea Europaea oleaster L. maslina je grmolikog oblika s trnovitim vrhovima grana. Na Sredozemlju se uzgaja više od 1000 vrsti i tipova maslina, koje se vrlo teško daju odrediti, jer često ista sorta u raznim zemljama nosi razna imena, a njihove se morfološke osobine mijenjaju pod utjecajem tla, klime i uzgoja. Uglavnom su kulturne sorte 6 do 8 metara visoka stabla bez trnovitih grana. Maslina u povoljnim prilikama razvija mnogobrojne cvjetove, ugodna mirisa, žućkasto-bijele boje.

Vrijeme cvatnje: svibanj, lipanj.

Stanište: obalna područja Sredozemlja.

Ljekovite i djelotvorne tvari: nalaze se u plodovima koji se sastoje od mesnatog dijela (perikarpij) i sjemenke, dugi su oko 4 cm, tamnoljubičaste do crne boje. Sadrže oko 70 posto glicerid oleinske kiseline, oko 25 posto palmitinske, stearinske i arahinske kiseline te malo slobodne oleinske kiseline i holesterin.

Dobivanje maslinova ulja: za dobivanje finog maslinova ulja plodovi se nakon branja odmah moraju podvrći tiještenju. Razlikuju se 3 vrste maslinova ulja: tzv. “djevičansko ulje”, najbolje je kvalitete, a dobiva se putem prvog laganog tiještenja, pri čemu se koštica ploda ne smije zdrobiti. Pri ovom postupku tiještenja ne smije doći do upotrebe topline, pa je dozvoljeno samo tzv. “hladno tiještenje”. “Djevičanskom ulju” ne smiju se dodavati nikakve primjese.

“Provence” ulje (nazvano po jugoistočnom području Francuske na čijem se primorskom dijelu uzgaja maslina) je ulje druge kvalitete, čije tiještenje može rasti sve do zgnječenja koštice ploda, ali se ni kod ovog postupka tiještenja ne smije upotrijebiti toplina. Takozvano “drvno ulje” je maslinovo ulje najslabije kvalitete, a dobiva se ponovljenim tiještenjem ostatka nakon proizvodnje “provence” ulja i pod djelovanjem topline. Ovako dobiveno ulje upotrebljava se isključivo za proizvodnju sapuna i za tehnička ulja. Miris i okus “provence” ulja je ugodan.

Maslinovo ulje (Oleum olivarum), kao “djevičansko ulje”, vrlo je vrijedno i sadrži u sebi vrijednosti potrebne zdravlju.

Ljekovito djelovanje: “djevičansko ulje” upotrebljava se u liječenju kao vrlo dobro sredstvo kojim se podstiče izlučivanje žuči (cholagogum), u takozvanim kurama s uljem kao sredstvo za lakše izlučivanje žučnih kamenaca, te kao sredstvo za klistiranje. Maslinovo ulje je sredstvo za rastvaranje otvorenih čireva, a upotrebljava se izvana kao lako ugrijan oblog. Ono vrijedi nadalje, primijenjeno iznutra, kao umirujuće sredstvo kod upala crijeva i želuca, kao i kod otrovanja jetkim tekućinama i otopinama soli. Maslinovo ulje je lagano sredstvo za čišćenje koje ne prouzrokuje nadražaje te se može upotrijebiti za liječenje hemeroida koji krvare. Maslinovo ulje je važan sastavni dio lijekova za trljanje, masti, a neophodno je i kod izrade kozmetičkih preparata.

Pučka medicina upotrebljava kod prsnih i plućnih bolesti takozvano “ljiljanovo ulje”. To je bijelo maslinovo ulje, koje je proizvedeno bijeljenjem životinjskim ugljenom ili bijeljenjem pomoću sunčane svjetlosti. Po shvaćanju pučke medicine, maslinovo ulje također poboljšava vid, ako se njime namažu očni kapci. Maslinovo ulje je lagano i bezbolno sredstvo za čišćenje kod djece i slabijih osoba.

Maslinovo ulje nije samo jako korisno u dijetnoj ishrani želučanih i žučnih bolesnika, nego i zdravi ljudi trebaju podmirivati svoju potrebu za masti ovim biljnim uljem, i to ne samo kao začin kod pripreme salate.

2) SOJA HISPIDA MOENCH — Soja

Sinonimi: Dolichos soja Jacq. — Glycine soja Sieb. et. Zucc. — Glycine hispida (Mch.) Max.

Narodni nazivi: japanski bob.

Opis biljke: soja pripada porodici lepirnjača, malog je rasta i malog sjemena. Biljka je jednogodišnja s uspravnom i razgranjenom stabljikom, s dosta velikim trodijelnim listovima i bijelim do ljubičastim cvjetovima. Prvobitno je nađena kao divlje rastuća u Japanu, a udomaćena je u Mandžuriji. Botaničari su utvrdili čitav niz vrsta i međuvrsta, koje su se kroz uzgoj u još mnogobrojnijim varijantama praktički raširili po čitavoj Zemlji. Najvredniji dio biljke, sjeme, razlikuje se po vrstama od plosnato-duguljastog do bubrežastog, a kod nekih uzgojnih formi ovalnog i okruglog oblika. Sjeme je 5 do 12 mm veliko, boje žućkaste, smeđe do crne. U Mandžuriji se razlikuju samo tri vrste i to sa žutim, crnim i zelenim sjemenkama.

Stanište: uz zemlje iz koje soja vuče svoje porijeklo, danas se soja uzgaja u dalekim prostranstvima Zapadne Indije, Afrike i Južne i Sjeverne Amerike. Preko južnoazijskih zemalja uzgoj soje proširio se u novije vrijeme i u Sjevernu Ameriku, a u Evropi na mediteranske zemlje; čak je i u Njemačkoj u uspjehom osnovana kultura te biljke. Sjeme je najljekovitiji i za dobivanje ulja najvažniji dio biljke (Semen Dolichos soja), specifičnog, na grah nalik, mirisa i uljnatog okusa.

Od ljekovitih i djelotvornih tvari sjeme soje sadrži oko 37 posto bjelančevina i oko 20 posto masnog ulja. Iz sojinog ulja izolirane su slijedeće supstance: linolna linoenska, arahinska i eruka kiselina, kampesterin ergosterin, sitosterolin, stigmasterin i dr. Od vitamina su uglavnom dokazani vitamini B6 i K1. Detaljnije analize utvrdile su još čitav niz punovrijednih tvari, među ostalim i lecitin.

Primjena i ljekovito djelovanje vrlo je bogato. Već zelena biljka može biti upotrijebljena kao paša, zelena hrana, kao povrće, medonosna biljka, kao nadomjestak za duhan i dr. Iz zrelog sojinog sjemena, koje se može pržiti, peći, kuhati ili podvrći vrenju, dobije se sojino mlijeko, odnosno, sojino brašno iz kojeg se dalje priređuje niz živežnih namirnica: sojin sir, vrste sojinog brašna i umaka od soje. Sojino ulje se upotrebljava u prvom redu kao ulje za kuhanje, kao važan sastavni dio u izradi margarina, kao ulje za salatu i dalje tehnički u fabrikaciji sapuna i za izradu firnisa i laka. Kao sporedan proizvod iz ostataka nakon tiještenja dobiva se, među ostalim i lecitin. Proizvodi od soje važne su životne namirnice bolesnih od šećerne bolesti. U trgovini dolazi sojino brašno, kojemu je oduzet sadržaj ulja, pod imenom “agua brašno”, koje nalazi uvijek veliku primjenu za vezivanje povrća kod dijetne kuhinje, kao i škrob krumpira za pripremu dijetnih juha. Sojino ulje treba u kuhanju što više primjenjivati kao jestivo ulje, kao punovrijedan i zdraviji nadomjestak za životinjsku mast.

Takozvano sojino mlijeko - vrlo slično kravljem mlijeku - dolazi u trgovinu kondenzirano ili kao mliječni prah i važno je u prehrani osoba koje boluju na želucu, a ne podnose kravlje mlijeko. Iz sojinog mlijeka priprema se mekani sir (japanski “tofu”), nadasve zdravo jelo, koje putem vrenja daje tzv. sojin sir, poznat pod imenom budistički sir. Soja služi kao vrlo tečan nadomjestak za meso u proizvodima koji se jedva razlikuju od mesnih prerađevina, priređenih od govedskog ili svinjskog mesa. Lecitin iz soje mnogo se primjenjuje u farmaciji i kozmetici.

3) HELIANTHUS ANNUUS L. — Suncokret

Narodni nazivi: solnčica — sončna roža — sunce — sunčani cvijet — sunčanik — sunčenica — sunčenjak.

Opis biljke: suncokret simbol ljeta - toliko je i općenito poznat da nije potreban pobliži opis te biljke. Suncokret raste u mnogobrojnim vrstama i podvrstama, koje se razlikuju po visini biljke, po veličini cvjetne glave, po veličini i boji plodova i po sadržaju ulja.

Vrijeme cvatnje: srpanj do kolovoza, a vrijeme sazrijevanja plodova, već prema staništu, od ljeta sve do kasne jeseni.

Stanište: kulturni suncokret je porijeklom iz Amerike te je početkom šesnaestog stoljeća prenesen u Španjolsku, odakle se dalje raširio. Danas se vrlo mnogo uzgaja kao jedna od važnih biljaka za dobivanje ulja, kao krmna biljka, a dobra je i paša za pčele. U vrtovima se često sadi kao ukrasna biljka, a podivljala dolazi uz željezničke nasipe, rubove putova, na krumpirištima, poljima, pustopoljinama i drugdje.

Ljekoviti dijelovi biljke: cvjetovi (Flores Helianthi) i sjeme, odnosno, plodovi (Fructiis Helianthi). Veliko značenje ima iz plodova dobiveno ulje (Oleum Helianthi). Miris je plodova slab, a okus uljnat.

Ljekovite i djelotvorne tvari: u cvjetovima je dokazan kvercimeritrin, jedan monoglikozid kvercetina, nadalje bartain, holin, ksantofil i dr. Glavni sastavni dio plodova je masno ulje, kojeg sadrže i do 40 posto. U masnom ulju nalazi se bogatstvo vitamina E, kao i fitohormoni, lecitin i mineralne tvari. Suncokretovo ulje dobiva sve veće značenje i jedva zaostaje za maslinovim uljem. Svijetložuto, bistro i žitko suncokretovo ulje odlikuje se dugom postojanošću, smije se upotrijebiti samo kao hladno tiješteno ulje, a od neograničene je koristi kao biljni izvor masti za zdrave i za bolesne ljude. Pomoću topline tiješteno ulje služi samo u tehničke svrhe.

Ljekovito djelovanje: iz svježih cvjetova i svježe narezanih gornjih dijelova stabljike priprema se alkoholni ekstrakt, koji vrlo ljekovito djeluje kod oboljenja s groznicom. Taj alkoholni ekstrakt osobito je vrijedan preporuke kod malarije, jer on uzrokuje ozdravljenje gdje su i visoke doze kinina potpuno zatajile. Dozu određuje isključivo liječnik! Ovaj je alkoholni ekstrakt djelotvoran kod influence, oboljenja pluća sa stalnom laganom temperaturom, bronhalnog katara, upale pluća, a ne manje i kod plućne gangrene. Djelovanje se pripisuje fluorescenciji suncokretove tinkture. Suncokretovo ulje osobito se preporučuje bolesnicima kojima je zabranjeno uživanje životinjskih masti, kod bolesti žuči i jetre, kod čira na želucu i dr.

Uz maslinovo ulje prikladno je i ulje od suncokreta kao vrlo dobra temeljna materija ulja za masažu. Ako navedeno prirodno čisto ulje, dopunjeno biljnim eteričnim uljima, obogaćuje ulje koje služi za funkciju kože, tada je ono za mazanje i masažu prirodni lijek od važnog značenja.

Primjena u poljoprivredi: osušeno lišće suncokreta je omiljena i nadasve zdrava stočna hrana, jer sadrži dosta bjelančevine. Dodatak suncokreta stočnoj hrani povišuje količinu mlijeka kod krava. Oljuštene sjemenke nisu samo omiljena hrana ptica, koje se drže u krletkama, nego i punovrijedna hrana za tovljenje peradi. Sjeme od suncokreta pospješuje nošenje jaja, ali isključiva ishrana ovim sjemenom prouzrokuje izrođenje jajnika kod peradi. Suncokret je i jedna od odličnih paša za pčele.

4) ARACHIS HYPOGAEA L. — Orašac

Narodni nazivi: arahis — arašidi — kikiriki — kitkiritki — zemno orašče.

Opis bljke: jednogodišnja biljka, visoka 30-70 cm, ubraja se u mahunarke pa ima izvjesnu sličnost s graškom i lećom. Interesantno je da se, nakon oplodnje, cvjetne drške produžuju napadno prema zemlji, uguraju oko 5 cm u zemlju, da bi se tako razvili plodovi, koji su s pravom dobili ime zemni orasi.

Stanište: smatra se da su domovina orašca tropski krajevi Južne Amerike, no biljka se kultivira još u Indiji, Kini i zapadnoj Africi. Sve veća potreba za mašću izazvala je pokusne uzgoje u Evropi, pa se danas kultivira u Španjolskoj, južnoj Francuskoj, Italiji i dr. Kod nas se uzgaja u Makedoniji. Orašac se danas javlja u mnogim sortama i varijantama.

Djelotvorne tvari: sjemenke sadrže 40-50 posto masnog ulja, 20-30 posto dušika, nadalje škroba, celuloze i dr. U masnom ulju utvrđene su prije svega linolna, cerotinska i behenska kiselina, laurinska, miristinska i arahinska kiselina, vitamin E i mnoge nealkaloidne tvari.

Primjena: orašac je izvanredno jestivo ulje, vrlo slično maslinovu ulju po blagosti, kakvoći i okusu. Kao visokovrijedno jestivo ulje trebalo bi se mnogo više upotrebljavati u kućanstvu. Vrijedan je pažnje u ulju visoki sadržaj linolne kiseline, poznale kao jedne od najvažnijih masnih kiselina. Ulje orašca, križano s maslinovim uljem, prodaje se često pod imenom “stolno ulje” u trgovinama živežnih namirnica. Ulje orašca upotrebljava se kod proizvodnje margarina, služi kao ulje u proizvodnji ribljih konzervi, u proizvodnji čokolade, a sve veću primjenu nalazi u proizvodnji keksa i finog peciva. Sjeme orašca u prženom obliku daje nadomjestak za kavu.