Mekinjavi ( graham ) kruh po originalnom Kneipp receptu

 


Kao što je kod izlaganja o pšenici utvr?eno, brašno je modernim postupkom mljevenja lišeno ve?ine vitamina, mineralnih soli i primjesa koje pospješuju probavu. Iz takvog brašna, doduše finog i oslobo?enog mekinja, danas se u ve?ini slu?ajeva prire?uje kruh.

U modernoj nauci o ishrani mnogi su istraživa?i neprestano upozoravali na taj nedostatak u kruhu i odjek nije sasvim izostao. Pšeni?na prekrupa se, iako dosta teško, ipak može dobiti u trgovinama.

Kao jednog od prvih pobornika za prirodni i zdravi mekinjavi kruh treba navesti velikog narodnog lije?nika Sebastiana Kneippa, u ovoj knjizi ( Richard Willfort - Ljekovito bilje i njegova upotreba, 1978. g. ) ?esto spominjanog, koji je prije više od 100 godina o tome doslovno napisao slijede?e:

"Mnogi vjeruju, da se u finom blistavo bijelom brašnu, dobivenom modernim postupkom mljevenja, nalaze mnoge hranjive tvari. Ja to ne vjerujem! Ja u njemu vidim samo prah od brašna i ne pridajem mu nikakvo zna?enje. Prije, dok još nisu bili poznati moderni mlinovi, moglo se dobiti vrijedno brašno; ono nije bilo toliko izluženo, iako nije bilo tako snježno bijelo. Ja uvijek preporu?ujem mekinjavi kruh, ?ak i uz predbacivanje, da taj takozvani jaki kruh nadražuje crijeva. Priznajem da nastaje nadražaj crijeva kod grubo mljevenih mekinja, ali je sasvim drugi slu?aj kod ispravno mljevenog brašna za pripremu mekinjavog kruha. ?ak i kod osjetljivijih crijeva nisam nikada primijetio proljev, nasuprot, kod zatvora tvrdokorne prirode uživanjem mekinjavog kruha postiže se dnevna i ravnomjerna stolica. Ja ?ak tvrdim, da uživatelji ovog kruha ostaju pošte?eni od za?epa i šuljeva (hemoroidi). Dobar mekinjavi kruh, prire?en iz pšenice, nije kiseo pa je prikladniji za trajanje od kiseljastog raženog mekinjavog kruha."

Veliki prakti?ar Kneipp utvrdio je najprikladniju pripremu kruha iz mekinjavog brašna i opisao to u svojim ?uvenim receptima.

Priprema mekinjavog ili tzv. graham-kruha

Ovaj originalni recept ima još danas svoju punu vrijednost, a Kneipp ga ovako propisuje:

Od mekinjavog brašna (fina pšeni?na prekupa) uzme se 1, 2, 3 do 4 kg, ve? prema tome da li se pe?e za manje ili više osoba. U zdjeli se na?ini tijesto s vru?om vodom i ostavi preko no?i stajati na toplom mjestu. U tijesto se ne smije stavljati ni kvasac, ni sol, ni ostali za?ini. Drugi se dan iz tijesta formiraju manji ovalni hljep?i?i i stave se u krušnu pe? zagrijanu na uobi?ajenu toplinu za pe?enje kruha (u manjem ku?anstvu upotrebljava se pe?nica kuhinjskog štednjaka) i pe?e se 75-90 minuta. Odmah nakon va?enja pe?eni kruh uroni se na 3 do 4 sekunde u kipu?u vodu i ponovo stavi u pe? na sušenje.

Pe?eni se kruh pohranjuje na hladnom mjestu i, ukoliko je kora pretvrda, obavije se vlažnom krpom.

Na kraju neka posluži još jedan recept iz prakse:

Izmiješa se 2,5 kg pšeni?ne prekrupe sa oko 1,5 litre hladne vode, ?etvrt sata tijesto se dobro mijesi te se sve to stavi pokriveno mirovati oko 2 sata. Potom se od toga formiraju 3 do 4 pletenice te se svaka stavi na dobro o?iš?en crijep, posut pšeni?nom prekrupom. Tako pripremljene pletenice stave se sada u vru?u pe?nicu (ili na selu u unaprijed dobro naloženu krušnu pe?) i peku 90-120 minuta na dobroj vatri. Nakon jedno pola sata, pletenice se izvade, brzo namo?e hladnom vodom i ponovo se okrenutim položajem stave na pe?enje.

Ako želite da kora od kruha bude mekanija, tada se u vodu za mo?enje doda obrano mlijeko, a može se upotrijebiti i ?isto mlijeko.

Kao siguran znak da je proces pe?enja kruha završen, kruh mora šuplje zvoniti ako prstom kucate po njegovoj sredini.

Kroz iskustvo o kruhu od pšeni?ne prekrupe i njegovu pripremanju, Kneipp je kod nas ponovo probudio spoznaju o zdravstvenoj vrijednosti ovog kruha, kojeg su jeli naši preci.