Općenito o glini
Možemo je naći skoro svugdje u prirodi, ali moramo je znati i pripremiti. Glina je mješavina različitih tvari: ilita, zeolita, bentonita i brojnih minerala. Zbog svoje fizikalne strukture, veže na sebe teške metale, velike količine vode, različite kemijske sastojke, koje isto tako uklanja iz tijela.
Glina je mineral. Točnije, ona je složeni sustav međusobno harmonično povezanih minerala.
Boja gline ovisi o jako malim količinama raznih primjesa i stupnju oksidacije kod pripreme. Iskustva pokazuju, da je glina bolje aktivna, ako je dulje bila izložena suncu, zraku i kiši. Zelena glina obično se koristi u ljekovite svrhe, dok se u kozmetici prednost daje bijeloj glini.
VRSTA GLINE
- bijela
- siva
- smeđa
- crvena
- zelena
GEOLOŠKI SASTAV GLINE
Sastav sive gline slovenskog podrijetla (Bolus glina iz Komende, Slovenija) je:
Silicij – 63,20 %
Aluminij – 20,0%
Oksid željeza – 2,60 %
Kalcijev oksid – 0,41 %
Magnezijev oksid – 1,30 %
Kalijev oksid – 3,40 %
Titanov oksid – 0,98%
Natrijev oksid – 1,30 %
Prosječni sastav zelene gline talijanskog podrijetla je:
Silicij – 46,7 %
Aluminij – 11,30 %
Oksid željeza – 5,20 %
Kalcijev oksid – 10,60 %
Magnezijev oksid – 4,95 %
Kalijev oksid – 2,70 %
Titanov oksid – 0,65 %
Natrijev oksid – 1,30 %
Prosječni sastav zelene gline francuskog podrijetla je:
Silicij – 49,10 %
Aluminij – 14,61 %
Oksid željeza – 5,65 %
Kalcijev oksid – 4,44 %
Magnezijev oksid – 4,24 %
Kalijev oksid – 3,08 %
Titanov oksid – 0,74 %
Natrijev oksid – 7,40 %
Možemo vidjeti da su sastavni elementi gline praktično nepromjenjivi iako postoje određene razlike ovisno o mjestu podrijetla.
LIJEČENJE ZEMLJOM
Dovoljno je da se pročita nekoliko odlomaka iz Biblije ili Evanđelja pa da se shvati koliku je važnost ”zemlja” oduvijek imala u čovjekovom životu. Svi oblici života na našem planetu potječu od zemlje, stoga se ne treba čuditi njezinim brojnim blagodatima.
Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša
(Knjiga Postanka 2, 7)
Kao i necivilizirani ljudi, i životinje instinktivno koriste zemlju za liječenje, pa se često može vidjeti neku divlju ili domaću životinju kako iscjeljuje ranu valjajući se u blatu. Čak i danas seljaci imaju običaj liječiti bolesnu stoku velikim oblozima gline pomiješane s ljekovitim travama.
Ali upotreba gline nije svojstvena samo životinjama, seljacima ili neobrazovanim ljudima. Jedna od najznamenitijih ličnosti našega vremena, Gandhi, bio je vatreni zagovornih korištenja gline.
Danas se glina u obliku praha ili obloga koristi u liječenju brojnih bolesti, a u razvijenim zemljama, kao što su Njemačka i Švicarska, glina se počela rabiti i u bolnicama.
GLINA KROZ POVIJEST
Postoje drevna svjedočenja o korištenju gline. Stari su narodi znali za njezinu ljekovitost i koristili je kao lijek za unutrašnju ili vanjsku upotrebu. Čak i danas unošenje zemlje kao hrane rasprostranjen običaj u pojedinim zemljama kao što su Kina, Indija, Egipat i cijela Južna Amerika.
Tri tisuće prije nove ere Egipćani su, zbog njezinih antiseptičnih osobina i zato što pročišćava organizam, koristili glinu ne samo u liječenju bolesti nego i u procesu balzamiranja pokojnika.
U drevnoj Kini i obližnjoj Indiji prodavale su se posebne pločice od osušene gline: slaba djeca, trudnice, starci, sisajući ove pločice uvjeravali su se u njihova blagotvorna djelovanja.
Liječnici antičkog doba glinu su smatrali lijekom bez premca. Rimski prirodnjak Plinije Stariji posvetio joj je čak cijelo poglavlje u svojem djelu Historija prirode.
Galen, slavni grčki anatom, nije propuštao pohvaliti njezina ljekovita svojstva, dok ju je ”najveći među liječnicima” arapski liječnik Avicena, preporučivao za sprečavanje gotovo svake bolesti.
Grk Dioskorid, veliki poštovalac gline, ističući njezinu iznimnu iscjeliteljsku moć, predlaže popis različitih vrsta glina. Po njegovom mišljenju, svaka vrsta ima protuupalno djelovanje, koristi se kao detoksikant, zatim za zaustavljanje krvarenja, pomaže zgrušavanje krvi i zarastanje rana. Osim toga, imajući u vidu koliko je ljepota bila važna u antičkom svijetu, on objašnjava kako treba koristiti ovu zemlju u postizanju glatke i čiste kože lica i tijela.
U Evanđelju po Ivanu možemo pročitati da je Isus Krist oboljelima koji su mu se obraćali pokazujući mu udove deformirane od bolesti govorio:
“Jer je anđeo Gospodnji silazio u određeno vrijeme u kupelj i zaljuljao vodu. Tko je tada najprije sišao u zaljuljanu vodu, ozdravio bi makar kakva bolest bila na njemu. ” (5,4)
Iako se još od davnih vremena glina koristila kao osnovni lijek, postupno je padala u zaborav. Tek je u prošlom stoljeću glina povratila svoje prvobitno mjesto među značajnim prirodnim terapeutskim sredstvima.
Sebastian Kneipp je u svojem duhovnom zavjetu pisao:
” Brojna iskustva omogućila su mi da proširim znanja o djelotvornosti gline i otkrio sam da kod mnogih poremećaja ne postoji lijek koji bi djelovao brže i učinkovitije od gline.”
Od toga trenutka mnogi znanstvenici počeli su u praksi primjenjivati Kneippova učenja.
Louis Kuhne u Liepzigu je s izvrsnim rezultatima primjenjivao glinoterapiju na bolesnicima koji su ležali na njegovom institutu.
U Italiji svećenik Garofalo, koristio je glinene pastile u liječenju svojih župljana.
Profesor Strumpf, sa Sveučilišta u Berlinu, nije oklijevao prepisati glinu kao lijek oboljelima od azijske kolere.
Adolf Just, njemački knjižar koji je kasnije postao poznati liječnik, oduševljen rezultatima profesora Strumpfa, otvorio je lječilište u Harzu, gdje je koristio glinu u obliku tableta, vlažnih obloga, kupki, melema, u liječenju najraznovrsnijih bolesti.
SVOJSTVA GLINE
Brojna ljekovita svojstva gline ne potječu isključivo od njezinih kemijskih osobina. I ostali činitelji, kao što je način pripremanja, sposobnost razmjene iona u procesima osmoze, njezinu sposobnost sušenja na suncu, granulometrija i pretvaranje u prah (kao osnovni dinamični proces) utječu na djelovanje gline, koja još uvijek nisu u potpunosti objašnjena.
Glina je prirodni ANTISEPTIK.
Glina za razliku od kemijskih antiseptika, ne uništava automatski oboljelo i zdravo mjesto već svojom prirodnom inteligencijom djeluje isključivo tamo gdje je to potrebno, vodeći računa o onim regenerativnim elementima koji pridonose brzom izlječenju.
Glina ima ANTITOKSIČNO djelovanje
Pojedini autori u tom se smislu pozivaju na eksperiment poduzet u Francuskoj, kada je određenom broju štakora ubrizgana otopina strihnina; smrt je nastupila nekoliko minuta kasnije. Ista doza, ali s dodatkom male količine gline, dana je zatim drugim štakorima, koji su podnijeli otrov bez ikakvih tegoba. Doktor V.de Zider je napisao: Ljekovite zemlje nisu djelotvorne samo u slučajevima crijevne intoksikacije i njihovih brojnih posljedica na organizam, nego i u slučajevima svih vrsta trovanja.
Glina ima sposobnost APSORPCIJE (upijanja).
Ovo svojstvo gline masovno se koristi u industriji radi uklanjanja neugodnih mirisa i okusa iz medicinskih ulja ili prehrambenih supstancija, kao što je na primjer margarin, ali i zbog svoje sposobnosti uklanjanja boje, odnosno filtriranja.
Glina ima ANTIBAKTERIJSKO svojstvo.
Prema analizama profesora Laborda s Farmaceutskog fakulteta u Strasburgu, ljekovita glina je sterilna. Odnosno, ona je u potpunosti lišena mikroorganizama. Štoviše, njezina radioaktivnost u različitim koncentracijama iznosi od 0,3 do 1,25 Machovih jedinica, što je dovoljno za uništavanje bakterija i za stimulativno djelovanje, apsolutno neškodljivo za čovjeka i životinje.
Glina pomaže ZARASTANJU rana.
Zbog svoje sposobnosti apsorpcije i antibakterijskoga djelovanja glina je izvrsna u liječenju povreda i rana. Čak i za one najzagnojnije i najteže za liječenje, glina će sigurno biti najbolji izbor; osim toga, sadrži i veliku količinu baznih elemenata koji utječu na alkalnost organizma. Zahvaljujući svojim osnovnim svojstvima, ljekovita glina ima velik utjecaj kao biokatalizator, posebno kod vezivnih tkiva.
Glina kao IZVOR ENERGIJE.
U glini su koncentrirani prirodna sunčeva energija i zračni i vodeni magnetizam. Prema Ramolu Montovanija:
“Na oboljelo mjesto kašasti glineni oblog djeluje kao snažni magnetni životni val, koji prodire u organ dajući mu snagu, vitalnost, zdravlje, sprječavajući sve što je negativno i što bi mogli biti uzrok bolesti.”
Izvor : Glina za zdravlje i vitalnost, Erasmo Buzzacchi