Što sadrže komercijalne zubne paste i koliko su opasne

SLS - opasan sastojak zubnih pasti

SLS, Sodium Lauryl Sulphate, zloglasna kemijska tvar, za koju neki navode da je i kancerogena, nalazi se među sastojcima više od 80% pasta za zube, sapuna i šampona na europskom tržištu. SLS u pasti za zube omogućuje pjenušanje i osjećaj čistoće usne šupljine.

Ljudi su navikli na pjenušaste paste koje daju osjećaj temeljitog pranja, ali upravo ta pjena s nečistoćom odstranjuje i prirodna ulja koja naša koža proizvodi kao zaštitni sloj od vanjskih utjecaja. Pjena u usnoj šupljini stvara i male ranice koje teško zarastaju te ugrožavaju zdravlje.

Danas su dostupne paste bez SLS-a. Iako je osjećaj tijekom pranja drukčiji od uobičajenog, zbog toga što se ove paste ne pjenušaju, paste bez SLS-a su izrazito zdrave i učinkovite.

Fluor

Flour se dodaje u pastu za zube zbog učinkovitosti kod zaštite cakline. Jedno pakiranje paste za zube navodno sadrži količinu fluora koja bi mogla biti smrtonosna za čovjeka u slučaju da konzumira cijelu pastu. Flour je potreban za održavanje zdravlja zuba, jer je vrlo učinkovit u borbi protiv karijesa. Proizvođači prirodne kozmetike preporučuju paste u kojima je fluor vezan organski za razliku od većine komercijalnih pasti, gdje je vezan s natrijem.

Paste za izbjeljivanje

Paste za izbljeljivanje zuba nisu najsretnije rješenje. Sadrže grube abrazijske mikrogranule, koje doduše uklanjaju naslage ali i oštećuju caklinu. Osim toga, malo je vjerojatno da će pasta za izbjeljivanje zubi učiniti neko čudo. Zbog silicija sadržanog u ovakvim pastama, zubi postaju sve tanji i ranjiviji, a caklina je nepovratno oštećena. Za promjenu, pokušajte prirodne metode, poput ispiranja zuba sodom bikarbonom dva puta tjedno.

Sastojci zubne paste

Glavni sastojci zubne paste su abrazivi - sredstva za čišćenje i poliranje zubi. Najčešće su to kalcijev karbonat, kalcijev fosfat, silicijev oksid, aluminijev hidroksid i ostali.

Humektansi daju prašcima konzistenciju pasta i sprečavaju isušivanje u dodiru sa zrakom. Za tu se namjenu najčešće rabe glicerol, sorbitol i propilenglikol.

Pjenila su tu da bi se učinak čišćenja pojačao. Budući da dolaze u ustima, u novije vrijeme se poklanja pozornost njihovoj (ne)toksičnosti.

Veziva daju pastama oblik i sprečavaju taloženje praškastih tvari. Za tu se svrhu najčešće upotrebljava natrijeva karboksimetilna celuloza.

Korigensi poboljšavaju okus i daju osvježavajući okus pri upotrebi paste. To su uglavnom eterično ulje metvice, a u dječjim pastama nalazimo razne voćne arome.

Standardno paste za zube sadrže i farmaceutske dodatke:

Fluoridi su jedan od najčešćih. Fluoridi inače prodiru u zubnu caklinu, gdje nastaje iznimno tvrdi fluorapatit, mineral iznimne tvrdoće koji je zaslužan za tvrdoću zubne cakline. Fluoridi su toksični i u zubnim pastama ih ne bi smjelo biti više od 0,15%.

Tu su i otapala kamenca: natrijev sulforicinoleat, enzimi, topljivi alkalijski pirofosfati i drugi.

Adstringensi jačaju zubno meso i štite ga od parodontoze. To su spojevi cinka, aluminija, tanini i ekstrakti ljekovitih biljaka.