Kod mnogih pronađen virus sa sindromom kroničnog umora

Mnogi ljudi sa kroničnim sindromom umora inficirani su sa slabo poznatim virusom koji bi mogao biti uzročnik ili barem doprinositi njihovoj bolesti, izvješćuju istraživači.

{sindrom kroničnog umora – članak na našem jeziku}
{sindrom kroničnog umora – drugi članak na našem jeziku}

Sindrom koji uzrokuje produžen i jaki umor te tjelesne bolove i druge simptome dugo je bio u domeni misterije, a pacijente se često sumnjičilo za simuliranje i zabušavanje, pa čak i da imaju psihijatrijskih problema, te da zapravo nemaju pravu bolest. Širom svijeta oko 17 milijuna ljudi je oboljelo od tog sindroma, uključujući i najmanje 1 milijun Amerikanaca.

Članak objavljen online u četvrtak u žurnalu Science, kaže da su 68 0d 101 pacijenta ili 67% bili zaraženi jednim infekcioznim virusom sličnim xenotropic murine leukemia virusu ili XMRV. A naprotiv, samo je 3,7% od 218 zdravih ljudi bilo inficirano tim virusom. Nastavljajući istraživanja nakon što su objavljeni radovi, dr. Judy A. Milkovits, pronašla je virus kod približno 98% kod oko 300 pacijenata sa sindromom kroničnog umora.

XMRV je retrovirus, član iste porodice virusa kao i AIDS virus. Ti virusi prenose svoje genetske informacije u RNK {ribonukleinskoj kiselini} a ne u DNK, i sebe ubacuju u genetski materijal domaćina gdje doživotno ostaju.

Dr. Milkovits i ostali znanstvenici napomenuli su da još nisu dokazali da virus uzrokuje sindrom kroničnog umora. U teoriji, ljudi sa ovim sindromom mogu imati u osnovi neki drugi zdravstveni problem koji ih čini sklonima infekciji tim virusom, koji je do tada u organizmu boravio samo kao "promatrač" {nije uzrokovao ništa}. Da bi se povezanost objasnila potrebno je još istraživanja.

No, dr. Milkovits kaže da je mislila da će se pokazati kako je virus zapravo uzročnik ne samo kroničnog umora, nego i još nekih bolesti.

"Smatram da ovo utemeljuje ono što se oduvijek smatralo vrstom/tipom infektivne psihijatrijske bolesti." rekla je dr. Milkovits koja rukovodi institutom Whittemore Peterson u Renou, neprofitnim centrom koji su uspostavili roditelji žene koja je imala nekoliko slučajeva sindroma. Njeni suradnici uključuju znanstvenike iz Nacionalnog Instituta za Rak i iz Cleveland Klinike.

Dr. Milkovits je rekla da sa kolegama priprema planove za testiranje antiretroviralnih lijekova – neke od onih istih koji se koriste za tretman HIV infekcije – kako bi vidjeli da li oni mogu pomoći pacijentima sa sindromom kroničnog umora. Ako lijekovi djeluju, to će pomoći dokazivanju da virus uzrokuje sindrom. Rekla je da bi pacijenti i doktori trebali pričekati dok istraživanja ne budu dovršena prije no što pokušaju sa tim lijekovima.

Dr. William Schaffner, ekspert za infektivne bolesti pri Univerzitetu u Vanderbiltu, rekao je da je to uzbuđujuće otkriće i da ima smisla.

"Moja prva reakcija je: 'KONAČNO' ", rekao je dr. Schaffner. "U interakciji sa pacijentima sa sindromom kroničnog umora dobivate jasan utisak da tu mora nečega biti."

Rekao je kako je bolest jako frustrirajuća za liječnike jer nije shvaćena, ne postoji efektivan tretman, a mnogi su pacijenti bolesni kroz dug vremenski period.

Dodao je još i: "Ovo će pokrenuti lavinu sljedstvenih studija."