Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Terapijski sustavi i 4 nivoa realnosti

 

Imate li zdravstveni, emotivni, poslovni ili možda spiritualni problem i tražite "profesionalnu" pomo?, bilo od akademski obrazovanih ljudi kao što su lije?nici i psiholozi ili od nekoga tko pripada mnoštvu najrazli?itijih tipova iscjelitelja, do današnjih dana obi?no niste bili u mogu?nosti dobiti cjelovitu intervenciju. Lije?nici pre?esto djeluju prema pretpostavci po kojoj pacijent ima ili previše organa ili premalo lijekova u sebi i njihovi ?e tretmani uglavnom odražavati takvo uvjerenje. Osim onih oblika kirurških intervencija kojima je mogu?e spasiti živote te nekih oblika fizikalne terapije koji su o?igledno djelotvorni, suvremena medicina rijetko pruža pacijentu djelotvornu terapiju, a kamoli cjelovitu terapiju. No, ništa manji problem nije ni s takozvanim "alternativcima". Neki ?e od njih uzrocima svakog tjelesnog ili emotivnog problema smatrati patogeno zra?enje, nezdravu ili neuravnoteženu ishranu, loš raspored prostorija ili namještaja u stanu, nedovoljno kretanje i tjelesno vježbanje, nepravilnu cirkulaciju energije u auri, neadekvatno obla?enje ili dislocirane kralješke i zglobove. ?injenica jest da mnogi ljudski problemi imaju uzroke i u navedenim poreme?ajima, ali svaka inteligentna osoba ne?e mo?i prihvatiti ideju prema kojoj isklju?ivo konzumiranje piletine odlu?uju?e utje?e na njen osobni razvoj, a kau? pored televizora jedini je uzrok njenog materijalnog neuspjeha.

Slijede?u grupu terapeuta ?ine psiholozi i psihijatri. Kad se sve zbroji i oduzme, zajedni?ki nazivnik uzrocima svih ljudskih problema, prema psiholozima, bili bi me?uljudski odnosi. Utjecaj roditelja, pogotovo u ranom djetinjstvu, presudno oblikuje ljudsko ponašanje u zrelijoj dobi. Odnose s partnerom, vlastitom djecom, prijateljima i poslovnim suradnicima psiholozi tako?er smatraju izrazito zna?ajnim ?imbenicima duševnog zdravlja. No, suvremena psihologija ide i korak dalje. U okvirima dviju najnovijih psiholoških struja - humanisti?ke i transpersonalne psihologije, koje se ne ustru?avaju crpsti znanje i iz takvih izvora kao što su isto?nja?ke duhovne škole, kao što je tradicija europskog hermetizma ili razni egzoti?ni šamanisti?ki sustavi (od kojih je danas vjerojatno najutjecajniji onaj havajski, pod imenom "Huna"), pojavljuje se ideja da me?uljudski odnosi zna?ajno utje?u i na fizi?ko zdravlje. Tako ?e neki suvremeni psiholozi, preuzimaju?i ovu ideju od havajskih šamana - kahuna, re?i kako je naše tijelo ogledalo naših odnosa. I bit ?e u pravu, jer je o?igledna ?injenica da su odnosi sredstvo ?ovjekovog ostvarenja, ali i izvor velike patnje koja s vremenom može prouzro?iti i tjelesne poreme?aje. No, da li je naše tijelo samo ogledalo naših odnosa, naše ishrane i našeg neposrednog tjelesnog okružja?

Rije? "iscjeljivanje" doslovno bi zna?ila "povratak u stanje cjelovitosti". Stoga neki iscjelitelji i psiholozi tvrde da je glavni uzrok ljudskih problema stanje unutarnje dezintegriranosti, rascjepkanosti duše na mnoštvo djeli?a, izgubljenih i odcijepljenih te utisnutih (projiciranih) u druge ljude. "Prona?i sebe", otkriti svoj istinski identitet, posti?i stanje unutarnje cjelovitosti i integracije put je koji vodi prema zdravlju, jer je necjelovitost glavni uzrok bolesti ili problema.

Koja je to svrha i koje su posljedice cjelovitosti, toliko bitne da vrše izrazito snažan pozitivan utjecaj na ne?ije zdravlje? Cjelovita osoba, naime, doživljava sebe kao kreativni centar. Ona je svjesna da je sama odgovorna za vlastiti život i da je sama izvor svih svojih iskustava. Stoga ona preuzima kormilo i nastoji kreirati vlastiti život prema osobnim kriterijima, potrebama i ciljevima. Duševno zdrava, cjelovita osoba svjesna je ?injenice da je prirodno da ljudsko bi?e pred sobom ima jasne ciljeve i da radi na njihovom ostvarenju. Ona je svjesna sebe kao tjelesnog bi?a koje se ostvaruje kroz odnose, ali je isto tako svjesna sebe kao Duše ili Jastva koje postoji i neovisno o fizi?kom tijelu. Cjelovita osoba zna da je ona i nešto više od tijela i svojeg ljudskog aspekta - ona je Duša, slobodno kozmi?ko bi?e koje se ostvaruje kroz ljudski oblik. Povezivanjem s Dušom osoba otkriva svrhu svojeg postojanja, svoju životnu misiju i nastoji raditi na njenom ostvarenju. Kreativno samoostvarenje snažna je potreba Duše i ukoliko je njena kreativnost blokirana, posljedice mogu biti mnogostruke, od emocionalnih problema do fizi?ke bolesti. Mnogi umjetnici tvrde da bi vjerojatno umrli ukoliko bi bili sprije?eni kreativno djelovati. Stoga je oslobo?ena i ostvarena kreativnost jedan od osnovnih puteva prema zdravlju.

No, istovremeno, ukoliko malo bolje promotrimo ve?inu New Age sustava "osobnog razvoja" kojima je cilj ?ovjekova cjelovitost i uspješnost, vidjet ?emo da se kod njih ?esto pretjeruje s isticanjem volje kao osnovnog sredstva životnog samoostvarenja. Samovolja, egoizam i novi ezoterijski elitizam tradicionalni su pratioci takvih sustava, kao i pomalo histeri?na fiksiranost na kontinuiranu "sre?u" i "uspjeh" u svakom životnom aspektu. Ukoliko ih nema, newageri ?e se odmah dohvatiti nekih tipi?nih novokomponiranih, pseudoznanstvenih modela pomo?u kojih ?e nastojati otkriti uzroke svog problema. Na primjer, ukoliko takve osobe imaju problema s vidom, odmah ?e u tablici mentalno-emotivnih uzroka tjelesnih problema Louise L. Hay potražiti uzrok koji obi?no glasi - ako imaš problema s vidom, što je to što ne želiš vidjeti, ili, ako imaš pritisak u grlu - što je to što ne želiš re?i, a ako imaš problema sa spolnim organima što je to što se ustru?avaš ...., i tako dalje.

I kona?no, neki ?e iscjelitelji, gurui, sve?enici ili sveci re?i da je klju? do rješenja bilo kojeg problema duhovna spoznaja. Prosvjetljenje lije?i sve boljke i potrebno je sebe spoznati kao spiritualno bi?e, "otkriti Boga u sebi" i sve ?e ostalo do?i samo od sebe. Treba se odlijepiti se od vezanosti za zemaljsko, ljudsko, pa ?ak i duševno - od patnje, karme i reinkarnacije spašava nas prosvjetljenje, spoznaja naše jednosti s Bogom ili Apsolutom. Praksa je pokazala da duhovna spoznaja jest izuzetno bitna, ona je svakako jedan od klju?nih aspekata ?ovjekovog razvoja, ali je još uvijek sredstvo. Naime, praksa je tako?er pokazala da duhovno prosvijetljene osobe nisu nužno i sretne te ostvarene osobe. Mnogi se prosvijetljeni Zen redovnici opijaju, obilaze javne ku?e ili ?ak vrše samoubojstva. Mnogi krš?anski mistici usvajaju identitete mu?enika i patnju pretvaraju u životni stil, daju?i prednost smrti nad životom. Mnogi praktikanti suvremenih tehnika koje omogu?uju duhovne doživljaje postaju dezorijentirane osobe koje nisu u stanju ostvariti niti najbazi?nije osobne ciljeve. Mnogi gurui pokazuju znakove izrazito djetinjastog, razmaženog, razvratnog ili manipulativnog ponašanja. O religijskom fanatizmu nije potrebno niti govoriti. Što je onda bliže istini, da li duhovno iskustvo osloba?a ili sputava? I kako bi uop?e mogla izgledati terapijska intervencija koja bi bila u stanju cjelovito tretirati osobu?

 

?ETIRI TEMELJNE RAZINE REALNOSTI

Gledano hipoteti?ki, ?etiri su osnovne grupe uzroka ljudskih problema. Neki su ljudi nesretni zbog tjelesne bolesti, tjelesnih nedostataka, loše ishrane, nedovoljne tjelesne aktivnosti, lošeg tjelesnog okružja, poreme?ene cirkulacije chi-ja u energetskom tijelu ili jednostavno zbog nedostatka materijalnih sredstava (novca). Neki ljudi mogu biti nesretni zbog emotivnih problema koje proizvode loši odnosi s roditeljima, ?lanovima šire obitelji, ljubavnim ili poslovnim partnerima. Neki ljudi imaju dovoljno novca, tjelesno su zdravi i imaju relativno skladne odnose, pa ipak nisu potpuno sretni - nedostaje im kreativan rad, kontakt s višim aspektima vlastitog bi?a preko kojeg je mogu?e povezati se s izvorima kreativne inspiracije. No, neki ljudi niti tada nisu sretni i veoma ?esto ne znaju zašto. Oni ?e re?i da je sve u redu - imaju relativno skladnu obitelj, dovoljno novca i kreativan posao, a ipak nešto nedostaje. To što nedostaje je duhovno iskustvo. Oni žude za duhovnom spoznajom i jedino ih ona može ponovo u?initi sretnima. Tako razli?ite grupe uzroka ljudskih problema te razli?ite vrste terapeuta ukazuju na postojanje nekolicine razina na kojima terapijska intervencija može biti izvršena. Stoga je opravdano govoriti o ?etiri vrste realnosti ili razine postojanja koje treba uvrstiti u terapijsku intervenciju ukoliko želimo da ona bude cjelovita.

Fizi?ka realnost

Prva i najo?iglednija razina ljudskog postojanja jest fizi?ka razina. ?ovjek je tjelesno bi?e koje živi u materijalnom svijetu. Njegovo tjelesno stanje zna?ajno utje?e na njegov život, bilo da je rije? o zdravlju ili tjelesnoj estetici, a tako?er i kvaliteti te estetici ?ovjekovog neposrednog okoliša. Zdravlje i novac osnovne su potrebe ?ovjeka kao fizi?kog bi?a, a odmah za njima slijede tjelesni užici. Terapijski sustavi koji omogu?uju prevenciju ili suzbijanje bolesti na fizi?koj razini te njegu zdravom tijelu svakako zna?ajno doprinose procesu iscjeljenja i održavanja zdravlja i trebali bi biti uklju?eni u takav proces. Me?utim, djelovanje samo na fizi?koj razini ne?e uvijek biti u?inkovito. Mnogi iscjelitelji koji nisu u stanju pomo?i klijentu fatalisti?ki tvrde da "tako mora biti" i da klijentu ionako nema pomo?i. U jednom broju slu?ajeva to je vjerojatno to?no - klijent je negdje duboko u sebi odlu?io da se ne želi mijenjati i tada je teško zaustaviti patološke procese. No, isto je tako ?injenica da djelovanje na samo jednoj razini ne?e mo?i odstraniti problem koji je višekomponentan i manifestira se na nekoliko razina odjednom. Tretiranje kroni?nih ili smrtonosnih bolesti samo kao tjelesnih poreme?aja gotovo nikada nije u?inkovito. ?ak i ukoliko je naizgled u?inkovito, do recidiva dolazi u relativno kratkom periodu - od šest mjeseci do dvije godine. Lijekovi, kirurške intervencije, radikalna promjena ishrane, bioenergetski tretmani, tjelovježba i svježi zrak neophodni su elementi procesa iscjeljenja. No, uglavnom nisu dovoljni.

Tako?er, ostvarenost samo na fizi?koj razini obi?no nije dovoljna za sretan život. Ukoliko osoba nije izrazito primitivna ili jednodimenzionalna pa ne poznaje ili ne priznaje i druge razine postojanja, ona ne može biti u potpunosti sretna ukoliko je zadovoljila samo tjelesne, odnosno zemaljske potrebe. Svakako da mnoge od nas dobar stan ili malo viša pla?a ne bi nimalo rastužila, ali arhai?na ideja prema kojoj je jedino bitno biti fizi?ki zbrinut u današnje doba više nije osnovno mjerilo ostvarenosti. Jedan od osnovnih razloga za to jest ?injenica koju su odavno opjevali Beatlesi - "I don't care too much for money, 'cause money can't buy me LOVE!"

Realnost me?uljudskih odnosa

Slijede?a razina ljudskog postojanja i ostvarenja bila bi razina ljubavi. Zdravlje i novac jesu bitne stvari, ali mnogi su ljudi u stanju gladovati i preživjeti ako je njihov život ispunjen ljubavlju. Živjeti od ljubavi jest mogu?e, ali bez ljubavi mnogi se ljudi jednostavno razbole i umru. Zanimljivo da je, (i opet) hipoteti?ki gledano, ljubav u direktnoj vezi s tjelesnim imunitetom. Nedostatak ljubavi može voditi u bolest, ali jednako tako ljubav može iscijeliti osobu. Ljubav se konkretno manifestira kroz me?uljudske odnose i to kao sposobnost davanja, prihva?anja druge osobe onakvom kakva jest te kroz entuzijasti?ku podršku njenoj osobnosti, njenim ciljevima i djelima. Osobna ljubav temelji se na nadosobnoj ljubavi, a nadosobna, univerzalna ljubav u?i se i ostvaruje prvenstveno kroz obiteljske odnose. Stoga sretna obitelj može biti jezgra zdravlja, izvor dobrobiti i temelj zdravome društvu. No, kakva je suvremena obitelj? Da li je ona izgra?ena kao medij manifestacije nadosobne, bezuvjetne ljubavi ili je takva vrsta ljubavi zadnja stvar koju ?emo u suvremenoj obitelji prona?i?

Iako mnogi pokazatelji govore o raspadu obitelji, a postoje i odre?ene društvene grupe koje su, izme?u ostalog, usmjerene razbijanju obitelji, moje je zapažanje da obitelj nije umjetna tvorevina ili metafora i kao takva ne može izumrijeti. Svjedoci smo raspada patrijahalne obitelji, rigidne obiteljske strukture naslije?ene iz vremena u kojima je potreba za fiziološkim opstankom nametnula obitelji ?vrstu hijerarhijsku strukturu. Takva se obitelj raspada, ali na scenu polako stupa nova obitelj koja bi mogla utjeloviti ideal bezuvjetne ljubavi. Upravo je transformacija obitelji i obiteljskih odnosa ta koja bi trebala biti osnovnim nosiocem globalne transformacije kroz koju naša planeta upravo prolazi. Zašto? Zato što se ljudsko bi?e ostvaruje prvenstveno kroz odnose. Tjelesno i duševno zdravlje uvelike ovisi o kvaliteti naših odnosa. O utjecaju odnosa na tjelesno zdravlje mogli bismo ponešto nau?iti od jedne od najzdravijih zajednica na ovoj planeti - one havajskih domorodaca. Ova zajednica može poslužiti kao uzor ostalima, a havajski kahune (iscjelitelji) posjeduju terapijske modele koji izrazito efikasno sre?uju neuskla?ene obiteljske odnose.

Obitelj bismo mogli promatrati kao jednu vrstu arhetipskog sustava koji predstavlja esencijalni dio naše psihološke anatomije. Ona postoji ?ak i kada ?lanovi naše obitelji više nisu živi. Obitelj živi u našoj psihi i onda kada smo daleko od svoje obitelji ili s njom ne održavamo nikakav kontakt. Likovi oca i majke žive u nama i predstavljaju temelj svim drugim odnosima u koje stupamo, oni su izvor unutarnje podrške, priznanja i zaštite, ali jednako tako i aveti koje nas mogu bjesomu?no progoniti i predstavljati prepreku svakom našem cilju. Tako?er, svaka bi obitelj trebala biti utemeljena na zdravoj me?usobnoj povezanosti ?lanova obitelji, a kidanje veza dovodi do ovisnosti ili optere?enosti. Bliskost osloba?a, a udaljenost veže jer je nemogu?e ne biti u odnosu s ?lanovima obitelji. Odnosi neminovno postoje, u fizi?kom te u psihološkom smislu, u svojoj konkretnoj ostvarenosti te kroz unutarnji dijalog i mehanizam projekcije.

Sre?ivanje obiteljskih odnosa dugotrajan je proces i tek se u najnovije vrijeme otkrivaju istinski kvalitetna sredstva kojima je mogu?e u relativno kratko vrijeme napraviti kompletno reprogramiranje obiteljske konstelacije. Rad njema?kog psihijatra Berta Hellingera u kombinaciji s u?enjima Huna dobio je izuzetno plodan spoj u sustavu pod imenom "Soulwork" Martyna Carruthersa, kanadskog terapeuta. Rad s obiteljskim mapama u kojima se ?lanovi obitelji postupno premještaju iz po?etne konstelacije u njihove idealne pozicije predstavlja jedan od najzrelijih i najefikasnijih psihoterapijskih i iscjeliteljskih sustava današnjice. Rije? je o procesu koji je izrazito delikatan jer direktno i duboko zahva?a ljudske emocije, a to je podru?je koje bi ve?ina ljudi jednostavno željela zaobi?i. Suo?iti se s bolnim emocijama kojima je uzrok u osje?aju krivnje ili nevoljenosti od ?lanova najuže obitelji nije uvijek lako, ali bez "ljute trave na ljutu ranu" do iscjeljenja teško dolazi. Mnogi iscjelitelji željeli bi biti u stanju kirurški "odstraniti" bolest, ali izgleda da to nije mogu?e bez suo?avanja s emocionalnim traumama, negativnim sustavima vjerovanja te nezdravim oblicima vezanosti s ?lanovima obitelji. Ve?ina bolesti odražava naše odnose i nastaje u obitelji. Simptomi mnogih bolesti automatski se povla?e kad se obavi rad na sre?ivanju naših odnosa. Stoga je "odstranjivanje" bolesti prakti?no nemogu?e bez našeg sudjelovanja u terapijskom procesu. Zato havajski kahune i tvrde da je daleko važnije u?iti od vlastite bolesti nego je iscijeliti.

Kreativna realnost

Slijede?a dimenzija realnosti obi?no se ne smatra realnoš?u. Naime, ve?ina ljudi prihva?a postojanje materijalne realnosti i njenih zakonitosti i takve osobe sebe smatraju realnima, prizemljenima i trezvenima. To što ?e svojom isklju?ivom orijentacijom na materijalnu realnost možda upropastiti život sebi i bliskim osobama ne doživljavaju tragi?no - život je takav, opstaju jaki i realni, a osim zemaljske realnosti sve su ostalo "gluposti" i "djetinjarije" koje ne mogu izbaciti iz takta jednu "razumnu" osobu. Nešto manji broj ljudi svjestan je realnosti odnosa i znade da je ljubav koja se ostvaruje kroz odnose bitan aspekt ljudskog života jer vodi prema sre?i, a da velika koli?ina patnje dolazi upravo od nedostatka ljubavi. Stoga takve osobe poštuju odnose i nastoje ih održavati skladnima. No, ponekad u tome i pretjeruju, jer naravno da nije sve u novcu, ali nije sve niti u odnosima (ili s druge strane, kako je to rekao lik iz filma Kako je propao rokenrol - "nije sve u ljubavi, ima nešto i u lovi").

Ja bih rekao da nije sve u novcu (iako ga treba imati), niti je sve u ljubavi (iako je bez nje teško živjeti) - ima ponešto i u umjetnosti. I ne samo umjetnosti, ve? i u svim drugim oblicima kreativne djelatnosti. Da nije tako, ne bismo provodili toliko vremena slušaju?i glazbu, bilo bi nam apsolutno svejedno kakvu odje?u nosimo, ne bi bilo potrebe za knjigama i ne bismo svaku drugu ve?er obilazili videoteke nastoje?i utažiti svoju glad za mitom i bajkom.

Suština je kreativnosti u potrebi za komunikacijom. Sva je umjetnost sredstvo komunikacije, ali zašto umjetnika ne zanimaju pri?e o tome ?iji je koji kafi? ili tko je najbogatija osoba u kvartu, zašto ga ne zanima "normalna" me?uljudska komunikacija o tome ?ija se zaova zamjerila svekrvi, tko je ?iji ljubavnik, kakvo je vrijeme i tko ima vlast nad tajnim službama, odnosno zašto mu nije dovoljna intimna komunikacija izme?u bliskih osoba kojom jedna drugoj izražava ljubav, možda i na najdelikatniji na?in? Kreativna osoba, naime, izražava sebe, ali ne bilo koji dio sebe. Ona ima potrebu izraziti kreativni potencijal vlastite Duše ili Jastva. Ona s ljudima želi ostvariti takav oblik komunikacije pri kojem jedna Duša komunicira s drugom Dušom na nivou Duše. No, koji je to dio ljudskog bi?a koji nazivamo Dušom, odnosno Jastvom?

Duša je nosioc našeg istinskog identiteta, ona je ono što mi jesmo, neovisno o fizi?kom tijelu ili li?nosti. Duša je izvor integriteta, ona omogu?uje povezivanje s drugim ljudima, životom, svemirom i Bogom. Povezanost s Dušom omogu?uje ostvarenje smislenog života, vrednovanje vlastitih iskustava, postupaka i odnosa. Osoba koja ima stabilan kontakt s vlastitom Dušom u stanju je utjecati na svoja unutarnja stanja - ona vrlo brzo izlazi iz negativnog raspoloženja te je u stanju suo?iti se s problemom koji ima i brzo ga riješiti. Duša je tako?er izvorno bezimena, bespolna, bezobli?na i prazna. Stoga je ona izvor kreativnosti jer omogu?uje neoptere?eno djelovanje, nevezano za ishod. Duševna je realnost ?arobnja?ka, simboli?ka i sinkronicisti?ka, što je posljedica njene neovisnosti o materiji, vremenu i prostoru. Duša se manifestira kroz oblik, ali ona nije taj oblik. Svi oblici koje Duša koristi jesu sredstva komunikacije. Tako je i ?ovjek sredstvo komunikacije i zato neki spiritualno orijentirani ljudi odabiru upravo vlastiti život kao svoju umjetni?ku kreaciju.

Osoba koja svjesno koristi potencijal vlastite Duše postaje, htjela ona to ili ne, nešto više od ?ovjeka. Ona je kreator vlastitog života, ona preuzima odgovornost i djeluje iz sebe, svjesna da je ro?ena kako bi sebe kreativno ostvarila. Ona s vremenom postaje svjesna i svog unutarnjeg genija i ako se odlu?i djelovati iz tog aspekta svoje Duše, ona postaje nalik Bogu. Ona otkriva izvor unutarnje mo?i i može postati izrazito utjecajna. Ona se pretvara u individualistu (devetu simfoniju nije napisala grupa gra?ana, ve? kreativna individua), ne ovisi više toliko o društvu, politici, religiji ili odnosima s bliskim osobama. Naime, prema humanisti?kom psihologu Abrahamu Maslowu, najzdraviji pojedinci nisu društvu dobro prilago?ene osobe. Upravo suprotno, najzdravije osobe žive izvan kriterija dobre prilago?enosti. S obzirom da je suvremeno društvo uglavnom bolesno, dobra prilago?enost takvom društvu ne može biti znakom zdravlja. Duševno zdrave osobe u stanju su prilagoditi sebe društvu ukoliko je to potrebno, ali su isto tako u stanju djelovati potpuno neovisno. I upravo su zato veoma ?esto trn u oku nazadnim pojedincima i okoštalim društvenim strukturama.

Svi veliki kulturološki pokreti koji su željeli ?ovjeka postaviti u centar, od humanizma i renesanse pa sve do velikog preporoda okultizma i magije krajem 19. stolje?a, nastojali su ponovno oživjeti interes ljudi za same sebe i svoje kreativne mogu?nosti. Institucionalizirano krš?anstvo je predstavljalo drugu krajnost, ono je stolje?ima sebi uzimalo ulogu progonitelja ljudske kreativnosti jer je za vlastitu metu postavljalo umjetnike, znanstvenike i magi?are, sotoniziraju?i njihove djelatnosti te ih fizi?ki uništavaju?i. Tako je dugo vremena kreativan rad bio prili?no opasna aktivnost, ponekad ?ak i smrtonosna. Me?utim, iako kreativne osobe ?esto izražavaju i manje atraktivne aspekte vlastite duše pa njihov rad ponekad nalikuje više na psihoterapiju negoli na ideal ?isto?e, one ne mogu zatomiti svoju potrebu za stvaranjem i ponekad ?e se razboliti ukoliko je njihova kreativnost sputana, bilo unutarnjim ili izvanjskim razlozima. Zato je u terapijske sustave neophodno uvrstiti i metode koje omogu?uju rastvaranje kreativnih blokada, ostvarenje osobnih ciljeva te, kona?no, i kreativnu samorealizaciju.

Spiritualna realnost

Neki ljudski problemi imaju svoje uzroke u nepoznavanju, nepoštivanju ili nepovezanosti sa spiritualnom realnoš?u. Koji su to problemi? Dovoljno je samo prisjetiti se oglasa u novinama u kojima se reklamiraju razni alternativni likovi, garantiraju?i, izme?u ostalog, ?uveno "skidanje uroka". Neki ljudi svakako imaju i takve probleme i oni se mogu manifestirati na svim razinama realnosti - osoba nije u stanju povezati se s duhovnom realnoš?u, ne može ostvariti svoje ciljeve ili biti kreativna, nije u mogu?nosti ostvariti skladnu emotivnu vezu ili održavati obiteljske odnose dobrima te ima materijalne probleme. Jednom rije?ju, osoba nema sre?e, ali alternativac nudi povrat sre?e za stotinu maraka. I ponekad uspijeva. Pa kako je to mogu?e povratiti nekome "dobru sre?u", zdravlje ili skladan emotivni život služe?i se takozvanim "spiritualnim sredstvima"?

Duhovna realnost korak je dalje od duševne. I jedna i druga su nematerijalne i ?esto se isprepli?u, ali ipak postoji razlika. Duševna realnost u svojoj je suštini ono što bismo mogli nazvati "?ovjekovom izvornom prirodom" ili njegovim "istinskim bi?em". Duša je individualna tvorevina, povezana sa svijetom oko sebe, ali kod iskustva Duše još se uvijek pojavljuje neka vrst centra, osje?aj Jastva centriranog u nama samima. Duh, s druge strane, predstavlja sveukupnu realnost, Boga u manifestiranom i nemanifestiranom stanju. Duh je "sve što postoji", nije ga mogu?e ome?iti, on je suština cjelokupne Kreacije. Dok je Dušu još uvijek mogu?e spoznati putem procesa -emotivnih, mentalnih ili osjetilnih, iskustvo duhovne realnosti jest samo ono u kojem nema procesa izme?u subjekta percepcije i objekta percepcije. Iskustvo duhovne realnosti, poznatije pod popularnijim imenom "prosvjetljenje", karakterizira direktan doživljaj, stanje jedinstva izme?u objekta i subjekta. Naš um nije u mogu?nosti interpretirati iskustvo u kojem nema procesa jer um pripada dualnoj realnosti, a duhovni doživljaj svijetu jedinstva ili apsolutnoj realnosti. Stoga um smatra da tamo gdje nema procesa nema ni iskustva. Zato je teško govoriti o duhovnom iskustvu jer ga rije?i ne mogu opisati, a prema taoizmu " duh nitko nikada nije niti vidio". Što je onda duhovna realnost i kako je mogu?e prepoznati osobu koja je doživjela duhovno iskustvo?

Premda je o duhu gotovo nemogu?e govoriti, mistici su oduvijek nastojali prenijeti svoja iskustva drugim ljudima pa su se koristili najrazli?itijim sredstvima - od šutnje, do paradoksa ili metafore. Pri tom su se mnogi od njih osje?ali prili?no glupo jer direktno iskustvo nije proces pa se o njemu nema ništa posebno re?i. Sva iskustva kojima se duhovna realnost percipira putem procesa nisu duhovna iskustva, ve? jednostavno predrasude - stoga su mistici izbjegavali previše opisivati samo iskustvo, kako drugim tragateljima ne bi u?inili medvje?u uslugu stvaranjem predrasuda. S obzirom da je samo direktan doživljaj legitimni duhovni doživljaj, tako je mogu?e opisivati samo posljedice duhovnog iskustva. Evo koje posljedice ostavlja prihva?anje i povezanost s duhovnom realnoš?u:

-nevinost (nepostojanje krivnje),

-jednost (nepostojanje sumnje),

-jednostavnost (nepostojanje neuroze),

-spontanost (nepostojanje inhibicija),

-sveop?e dobro (nepostojanje zla),

-milosr?e i suosje?anje (nepostojanje egoizma),

-univerzalna ljubav (nepostojanje otu?enja),

-hrabra ljubav (nepostojanje straha),

-sveznanje (nepostojanje gluposti),

-predanost i prepuštanje (nepostojanje otpora),

-istinitost i iskrenost (nepostojanje laži),

-fleksibilnost i tolerancija (nepostojanje rigidnosti),

-snaga i ?vrstina (nepostojanje slabosti),

-mir (nepostojanje konflikata),

-kreativnost (nepostojanje ropstva),

-sloboda (nepostojanje patnje).

Što je to što može one?istiti naš duh? To je, s jedne strane, duhovno neznanje, neprosvijetljenost, zaborav i potonu?e u iluziju. Me?utim, vidjeli smo da je duhovno znanje mogu?e ste?i neposrednim, direktnim iskustvom Istine. S druge strane tu je povezanost s nali?jem Kreacije, odnosno ne?ime što obi?no zovemo svijetom zla ili nižim astralnim svijetom. Umjesto s duhovnim svijetom, mnogi su ljudi ?vrsto povezani sa svijetom zla, premda toga uop?e nisu svjesni. Takva se povezanost obi?no javlja kao reakcija na snažno traumatsko iskustvo tijekom kojeg osoba zaklju?uje da Boga nema, jer da ga ima, ne bi dozvolio da joj se dogodi tako neugodno iskustvo. Osobe koje su nekada pretrpjele fizi?ko ili seksualno zlostavljanje obi?no nemaju pretjerano pozitivnu sliku svijeta. A u takvim situacijama na unutarnju scenu stupaju suptilni entiteti kojima se nije teško prikazati kao zaštitnicima. U posttraumatskom stanju osoba je sklona povezati se i s "crnim vragom" samo da se bolje osje?a. I to je upravo ono što se i doga?a - dolazi do suptilne unutarnje "trgovine dušom", do procesa koji je odavno poznat i jako dobro opisan u ?uvenom Goetheovom Faustu.

Povezanost s astralnim svjetovima koje karakterizira otpor prema Kreaciji u stvari je povezanost s negativnim, destruktivnim aspektima kolektivnog nesvjesnog. Naime, kao što postoje najrazli?itiji pozitivni arhetipovi kolektivnog nesvjesnog, postoje i oni negativni, ali se o njima nešto manje zna jer je znanje o zlu jedan od tri najve?a svjetska tabua (ostala dva su seks i znanje o smrti). Neke duhovne škole govore da je sav negativitet iluzija, kao što je i patnja iluzija, ali osobi koja pati patnja nije nimalo iluzorna. Jednako tako osoba nad kojom je izvršen zlo?in ne doživljava zlo kao iluzorno. Ono je za nju toga trena realnost i u njenom se svjetonazoru stvara prostor za koncept zla. Me?utim, fiksiranost na zlo dovodi do povezivanja sa zlom. Zato se zla najviše boje ljudi koji su s njime, u stvari, na suptilan na?in povezani.

Osobe povezane s nižim astralnim svijetom postaju magnetom za negativitet. One vrlo lako privla?e sebi zlo i velike su šanse da ?e postati metom neke bolesne individue koja nema pametnijeg posla pa se bavi "bacanjem uroka". Naime, ukoliko duhovni svijet doživljavamo kao more suptilne energije u koju je uronjen sav pojavni svijet, tada treba znati da je takva energija po svojoj prirodi neutralna. Mogu?e ju je koristiti u konstruktivne svrhe, ali jednako tako i u destruktivne. "Nanijeti nekome zlo" nije nužno mogu?e samo fizi?ki - mogu?e je nekoga povrijediti i energetski, negativnim mislima i emocijama. No, upravo je suptilna prisutnost zla u nama ta koja privla?i zlo i rijetko se doga?a da je žrtva zla nevina. Zlo u nama privla?i zlo izvan nas. A naše su duše odavno povezane sa svijetom zla i svojim konceptom "grešnosti Duše" na odre?en je na?in krš?anska crkva svjesna ove ?injenice. Naime, još od pradavnih vremena svojeg nastanka, koji je za Dušu uglavnom traumati?an, Duša se okre?e nižem astralnom svijetu u kojem traži utjehu, kojim opravdava svoj bunt i udaljavanje od Boga, kojeg doživljava kao vlastitog mu?itelja. Stoga bi terapijski tretmani namijenjeni duhovnom ozdravljenju morali omogu?iti klijentu da, pored duhovnog doživljaja, iz sebe iš?isti i najsuptilnije ostatke vezanosti za "svjetove zla".

 

ULOGA TERAPEUTA

Evo i nekoliko rije?i o redefiniranoj ulozi terapeuta. Do današnjih dana terapeut je isuviše ?esto sebi prisvajao ulogu koja mu ne pripada, odnosno izbjegavao je ?initi ono što njegova uloga uistinu jest. Terapeut nije mo?nik pred kojim klijenti drhte. Terapeut nije niti jadnik koji ni za što drugo nije sposoban pa se bavi ljudskim problemima. Terapeut tako?er nije Bog koji dijeli savjete, na sebe preuzima klijentove probleme ili ?arobnim štapi?em ?ini da klijentovi problemi nestanu. Terapeut bi trebao biti netko tko je sposoban klijenta dovesti do svijesti o strukturi problema i njegovom uzroku, navesti klijenta da preuzme odgovornost za vlastiti problem i poduzme konkretne korake da ga riješi. Naime, terapijske intervencije ne mogu zamijeniti konkretnu aktivnost koju vrši klijent sam. Terapeut ne može za svog klijenta u?initi ništa više od dobre pripreme za konkretne aktivnosti i poteze pomo?u kojih ?e klijent samostalno riješiti svoj problem ili ostvariti svoje ciljeve.

Zato terapeut omogu?uje klijentu da otkrije sebe, da shvati što je to što želi i da prona?e na?ine da ostvari svoje ciljeve. Terapeut prati klijenta i na taj ga na?in vodi, a u potpunosti izbjegava bilo kakvo kritiziranje ili prosu?ivanje, odnosno savjetovanje ili odlu?ivanje umjesto klijenta. Stoga bi terapijski rad trebao u najaktivnijem mogu?em smislu uklju?iti klijenta koji aktivno sudjeluje u procesu iscjeljenja. Klijenta bi tako?er trebalo obu?avati da samostalno koristi intervencijska sredstva, odnosno da razvija vještine koje može nau?iti na tretmanima ili te?ajevima do stupnja potpune samostalnosti i neovisnosti o bilo kakvom vanjskom utjecaju - prvo do stupnja operativnog znanja te kasnije i do kreativne primjene nau?enog. Koliko je god to mogu?e treba izbjegavati guruisti?ke odnose, jer ako se u bilo kojem smislu stvori ovisnost, nekreativnost ili neodgovornost kod klijenata, onda tu više nije rije? o spiritualnosti ili samoostvarenju, ve? o manipulaciji ili nekoj vrsti kupoprodaje (biznisu).

 

MOGU?NOSTI STVARANJA INTEGRALNOG TERAPIJSKOG SUSTAVA

Iz navedenih primjera vidljivo je da je tehnologija osobnog razvoja još uvijek u svojim povojima. Na na?in razumljiv i prihvatljiv današnjem ?ovjeku tek se otkrivaju drevna znanja. Ta su znanja navodno u nekim davnim vremenima bila cjelovita, ali su se ulaskom naše planete u ciklus neravnoteže prvo rascjepkala, a zatim zagubila. Kako planeta Zemlja još uvijek nije izašla iz ciklusa neravnoteže, tako danas teško možemo govoriti o postojanju integralnog, cjelovitog znanja ili terapijske škole. Zato su gotovo sve tehnike i sustavi koji su nastali u novije doba bili podložni dopunama i promjenama. Govorilo se o njima kao cjelovitima, ali bi kvalitetni praktikanti zdravog razuma s vremenom uvidjeli njihova ograni?enja te potražili znanje i na drugim izvorima, dok bi pravovjerni ostali zadrto tvrditi da ništa savršenije ne može postojati.

Me?utim, danas se pojavljuju terapeuti i terapijski sustavi kod kojih je vidljiva svijest o ?etiri nivoa realnosti i koji prihva?aju redefiniranu ulogu terapeuta. Takvi bi sustavi mogli poslužiti kao temelj integralnoj terapijskoj školi. Vrijeme koje je pred nama sasvim ?e sigurno biti obilježeno daljnjim otkrivanjem znanja koje je ?ovje?anstvo posjedovalo u nekim drevnim vremenima, ?ime se polako priprema teren za kreiranje integralnog sustava u koji bi mogla biti uklju?ena terapijska tehnologija koja ?e tretirati ?ovjeka kroz sve njegove aspekte i razine. Pred nama je uzbudljivo doba u kojem ?e ?ovje?anstvo stvarati temelje za ostvarenje vrhunskih ljudskih ciljeva, a ne samo za vladavinu bogate manjine nad neukom ve?inom. Kona?ni cilj osobnog razvoja jest otkrivanje i ostvarenje svrhe vlastitog postojanja, a univerzalna svrha ljudskog postojanja jest kreativno samoostvarenje. Terapijski sustavi koji se upravo razvijaju stvaraju mogu?nost da kreativna ostvarenost i osobni razvoj više ne budu privilegija manjeg broja izabranih, ve? da postupno postanu dio svakodnevice ve?ini ljudi.

Svjedoci smo ra?anja nove civilizacije ?ija bi osnovna karakteristika trebala biti razvijena svijest o potrebi preuzimanja odgovornosti za vlastiti život i spremnost na kontinuiran razvoj osobnih potencijala. Nadilaženjem tradicionalnog poimanja me?uljudskih odnosa, krutosti akademskog pristupa ljudskom tijelu i duši te odbacivanjem granica koje duhovnom iskustvu name?e ve?ina religijskih organizacija, suvremena psihospiritualna znanost polako stvara temelj za globalni preporod koji bi ljude trebao vratiti prirodi i povezati ih s njima samima - njihovim istinskim osje?ajima i dubokim osobnim ciljevima.

 

@Tomislav Budak, svibanj 2001, http://www.tomislavbudak.com/
 

VAŽNA NAPOMENA: Opisi bolesti i mogu?i na?ini lije?enja namijenjeni su isklju?ivo informiranju i zdravstvenom prosvje?ivanju op?e populacije, te nipošto ne zamjenjuju lije?ni?ku dijagnozu ili lije?enje. Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem lije?niku. Ovdje navedene informacije sakupljene su iz raznih izvora, stru?nih knjiga, interneta, kao i ljudi koji se profesionalno bave lije?enjem. Ne odgovaramo za nikakve eventualne posljedice Vašeg lije?enja - Vi sami ste odgovorni za svoje zdravlje!!!