Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Robert Marinkovi? - Kolumna o duhovnosti - stranica


Zrcalna ljubav

''Pojedinci koji ne vole sebe ne mogu duboko dijeliti s ostalima jer imaju pristup samo povrinskm aspektima sebe samih.'' Bhakti Tirtha Swami

Ljubav prema sebi dolazi kroz predani rad na sebi. Bez rada na sebi posve ste osu?eni na druge. Prije nego date sebe drugima; radite na sebi. Ovo idealno zvu?i, teta je nemogu?e. Svi se mi dajemo drugima loe; sa njima imamo ovisni?ke odnose i od ro?enja nam je usa?ivano upravo to. Tko su ''drugi''? Drugi su ''oni vani'': vlada vae planete, vlada vae drave, vlada vae op?ine, vlada vae kole ili tvrtke, vlada vaeg doma?instva ili zgrade, vlada vae obitelji, vlada vaeg odgoja, vaeg marketinga i medija, vlada vae vremenske prognoze, vlada miljenja o vaoj frizuri, o vaem stilu, vaim odlukama, vaem karakteru, vaem bi?u i vaim roditeljima, djeci i prijateljima. ''Drugi'' su oni koji su naoko stvorili i sustvarali svijet u koji ste stavljeni.

Kada smo ostali osu?eni na druge tada naa stanja, miljenja, imanja i djelovanja postoje isklju?ivo u odnosu na ''njih''. Mi smo ovdje hodaju?a meta. I ovdje si teko dajemo za pravo u?initi neto duboko za sebe, radi sebe i neto to vjerujete da je ispravo bez obzira na ''sve njih''. Ili ako si priutite neto takvoga - ?ekaju vas opravdanja, rezoni, racionalizacije, objanjenja. ?eka nas velika i topla obitelj krivnje. Zamislite posve nemati potrebu ili primoranost pravdati se ikome - jednom zauvijek.

Kroz predani rad na sebi vidjet ?ete da je rije? o ?udnovatoj ILUZIJI, jer ''druge'' ste VI stvorili i VI ste im dali mo?! Za?udit ?ete se kada to doivite! Ono to ste gledali na svojem platnu ivota kao ''njih'' ili kao ''druge'' zapravo je zamra?ena soba sa zrcalima u lunapraku, a strah je generator koji ga napaja. VI ste sebe zakinuli. Nitko drugi. Kada sebi postavite nova pravila i nove dozvole i date sebi dovoljno onoga to nam svima fali - ljubavi! tada ?ete vidjeti da je ''izvanjski svijet'' zapravo jedna lutkarska predstava koja podnosi mnogo od zabavne improvizacije. Najednom, zbog vae vlastite promjene spram sebe mijenjaju se vaa iskustva, mijenjaju se ljudi oko vas, njihova otvorenost, njihova stvarnost, njihova uvjetovanost. ''Stranci'' koje ?e te susretati u ivotu biti ?e druga?ijega kova i igrati ?e druga?ije uloge. Tamna soba komi?nih zrcala se otvara i postaje balkon sa irokim pogledom. Kakve su to ?udne domine u igri?

Znate, ?ovjek nije mnogo vie no realisti?na perika na tjemenu due. Podno ivota i naih lica skrivena lei naa izigrana istina. I to vie radite na sebi, radite vie sa tom izigranom istinom. I vae lice se polako mijenja. Ne puno prije nego to se suo?i sa svakim pa i najmanjim strahom i laima koje nazivamo moj ivot, moj karakter, moja obitelj, moj odgoj, moje navike, moji na?ini, moje ''ja''. Nita od toga nije nae ''ja'', a mnogi nai ''na?ini i navike'' su (pazite zbunjenog ?uda) automatizirana djelovanja iz pukog straha kojima se titimo. Dobili ste ih karmom, odgojem, primjerima i ranim traumati?nim iskustvima. Gotovo sve to znamo kao naa iskustva samo su okolnosti koje smo odabrali ili su odabrale nas zbog NAIH vlastitih uvjerenja koja nosimo i rasipamo uokolo kao masla?ak svoje plaho sjeme. Ako ?emo se voljeti u djelu, morat ?emo se razgolititi da bi uop?e vidjeli to to trebamo zavoljeti, pa krenuti od tamo. Nije uvijek jako lako.

Radom na sebi produbljujemo se i uvi?amo istine koje kada se doista po?nu zaivljavati donose spoznaje i stavove kojih prije nije bilo. Takvim radom posve redefiniramo sebe temelj! Iz temelja polazi SVE nae. Jedna od istina koju po?injemo sprovoditi u djelo je ta da ''oni vani'' nisu mudriji, ispravniji, niti u pravu samo zato jer su ''tamo vani'', jer su brojni, jer su bili ovdje prije nas, jer imaju svoje blaeno miljenje, jer su na televiziji ili u uredima. Kada kroz uporan rad na sebi stanemo uvi?ati i priznavati na pravi identitet tada nas postaje sve tee pokoriti, sve tee prevariti. Postajemo slobodni-ji! Sa vremenom postajemo dovoljno slobodni ?initi neke velike stvari, pa ?ak i voljeti one kojih smo se bojali. Kada vidimo ''onog drugoga'' bez iti malo straha(a strah postoji u svakom odnosu) sve to moe ostati je ljubav. Tada, ljubimo svojeg blinjega. Prerastamo strogi me?uodnos ''ja-oni'' i nudimo osu?eniku u sebi pomilovanje spram ''njih''. Samim time postupno postajemo sve vie svoji(ne svojeglavi) te sebe i njih bolje cijenimo. Na pogled vie nije proet uvjetovano?u i potrebama koje mislimo da drugi mogu zadovoljiti.

Nevjerojatno, ali nama ''oni'' ne trebaju da bi smo mi ita! I tek tada moemo osjetiti pravi poriv u sebi: onaj da im se dajemo. Da im pruimo sebe. Da ih volimo takve kakvi jesu, a bez da ih vidimo, bez da ih mijenjamo, bez da im se petljamo u ivot. Oni prestaju biti iskrivljene zrcalne slike nas i postaju neovisni, nevezani za nas.

Stavom prema sebi mijenjamo SVE stavove koje smo imali. Mi smo ta prva domina koju po?injemo ljuljati sve dok se nakon dovoljno truda ne strovali na onu dominu ispred nje. Kaskada je neminovna, a traje koliko i proces rasta.

to vie radimo ili nastavljamo raditi uvi?amo kakav smo neko? rob bili i opet dolazimo do temelja cijele pri?e: kako onome sebi iz prolosti pokloniti potpuni oprost i bezuvjetnu ljubav?! Kako sagledati to preorano groblje prolih bivanja sada kad ih tek stotinu puta jasnije vidite kao grubosti, kukavitvo, strah, bijeg, pa se preznojimo od sramote pred samim sobom!? Da ne kaem da se i razjarimo na sebe. Ne zna bih li se bi?evao na glavnome trgu ili pao u saaljevanje i katatoniju. I tu je izazov ljubavi i oprosta. ?eka da se odvaimo.

Pustimo potpuno sve i bilo koje druge koji su sudjelovali i koji sudjeluju u vaem ivotu i toj prolosti koju svi imamo. Pogledajmo sebe! To lice u ogledalu je ono to smo traili, to smo stvorili krenimo od tog odraza! Te o?i i to lice u ogledalu najve?i su izazov i jedina zemlja za pokoriti, preorati, opljeviti, zasijati novim sjemenjem i svakodnevno zalijevati vodom i sun?evim sjajem. Treba ne nau?iti ve? htjeti i eljeti voljeti tu istu zemlju na kojoj je neko? toliko krvi proliveno, toliko toksina ba?eno, toliko korova i otrovnog bunja je nicalo, toliko ograda zabijano - iz neznanja i straha. Sre?om zemlja se uvijek moe obnoviti ma koliko se prije iscrpila, ali ne moe bez najve?eg od svih oru?a: ljubavi spram sebe. Ba te panaceje koja zvu?i otrcano svima onima koji su jo daleko od svojeg po?etka ljubavi.

* * *

''Svi vam kau da trebate voljeti sebe, ali nitko vam ne kae kako se to radi'' T.B.

Mnogo je istine u ovoj tvrdnji. Sre?om ipak postoje oni koji nam govore o tome kako se voljeti. Rijetki su, a ionako ih posve shvatimo i primjenimoto znanje tek onda kada smo spremni. Voljeti sebe zahtijeva odre?enu zrelost i volju, jer ako taj temelj ne postavimo uvijek radimo s ve?im ili manjim (ili ogromnim) gubitcima.

Mnogo je na?ina da se iskae i da se ?ini ljubav prema sebi, a jedan od centralnih klju?eva je EGO. Ego je na privremeni identitet i moramo ga po?eti odgajati tj. treba ga preodgojiti. Sve to odgajamo vrijedno je nae ljubavi, kao i potovanja. Trebat ?e nam ocean strpljenja sa ovim djetetom. Moramo ga naime smjestiti gdje ne ?ini tete i zatim ga tititi ljubavlju, jer on je kao dijete ostavljeno u mraku sve to zna je strah i briga. Sve to on posjeduje je identitet, ja, ja, ja, i potrebu da 'ja' bude vano, veliko i zati?eno u ovom malom svemiru. Ja - mora imati da bi bio. to vie sluate to dijete postajete njegova rtva i tee ili nikako ne odrastate u istinskome smislu. Dijete vas lako proguta, svo vae vrijeme, misli, nastojanja, a jedini sustav vrijednosti mu je opstanak, vanost i posjed. To dijete je najzlo?estije, najtvrdokornije, najvragolastije, najdomiljatije stvorenje. Odli?an je u svim igrama koje moete zamisliti, posebice skriva?a. Jedino ga se pobje?uje ljubavlju i mudro?u, tako da nije neobi?no to razmaeno vlada svijetom i gotovo svim pojedincima. Ako ne odgojimo svoj ego, tada on odgaja nas, to?nije vodi nas putem onako kako on misli da je najbolje. Ego je ?esto briljantan i domiljat, ali vrlo je rijetko miran i sretan. Sebe voli ili ne isklju?ivo u odnosu na druge, nije spojen na istinski izvor ljubavi niti doista poznaje ljubav i davanje. Zna samo derivate straha, trgovinu i prisvajanje.

Naime, mnogi kao argument za zatiranje i obezvre?ivanje ega uzimaju to da se sveci posve odri?u svojega ega! Bitno je da nas ne treba zanimati kako do?i na 108. kat sa tla ve? kako sa prizemlja i prvog ili drugog kata polako i sigurno do?i na ?etvrti, peti, pa esti. Zatim ako smo ustrajni, kako uop?e prona?i nekakav lift koji bi nas uz nau pomo? bre mogao dovu?i uz puno truda na petnaesti, dvadeseti, trideseti kat, a da pri tom ne padamo stalno dolje i k tome da na nie etae gledamo sa odobravanjem i oprostom. Uspon je grbav, spiralan, vrtoglav, ali je uspon.

Svi mi sudimo sebi, drugima i svijetu sa tla. Sa petoga kata ve? je nepregledno druga?iji pogled i druga?ije poimanje svega oko nas. Gledaju?i kako je svijet djelovao sa prvoga kata ispunjava nas ponizno?u, jer znamo da je uvijek jo ve?i put do gore i da idemo prema mjestu zbog kojeg smo svjesni da i danas moemo ?initi mnogo bolje te da je i ovo samo etaa, a tek onda kad do?emo do majstorstva sebe samog, kako kae u?itelj: ''e tek tada ste uli u duhovni vrti? i polako u?ite abecedu i korake!''. Pravi napredak krije u sebi pravu poniznost.

Kako voljeti sebe? Kako tretirati sebe s ljubavlju? Kako pomiriti poniznost sa dostojanstvom? Ova pitanja izri?u potrebu za metodom. Istina, mnogo se ?e?e govori o potrebi za time nego za na?inom kako se to doista ?ini, kao da je posve podrazumljivo. Posve se podrazumijeva da ljudi nemaju blagoga pojma kako se to ?ini, a jedva da i poimaju to uop?e zna?i izraz ''voljeti sebe'', jer zvu?i gotovo paradoksalno ili kao igra rije?i. Svi smo ga ?uli mnogo puta, ali u ?emu je kvaka???

Bakti Tirta Swami govori da temelji za ljubav spram sebe po?ivaju u nenasilju i u ?istom ivljenju. Dakle ako odlu?imo voljeti sebe bilo bi dobro da se po?nemo

- dovoljno potovati da zbog svojeg uivanja u hrani ne ubijamo ili dajemo ubijati,

- da ne koristimo opijate i stimulanse kako bi pobjegli od sebe i stvarnosti, ve? da si damo pravo i povjerenje biti snani i slobodni.

- da svoju seksualnost i seksualnu energiju koristimo na ispravan na?in, a ne kako bi manipulirali, lije?ili svoje loe miljenje o sebi ili se iivljavali.

Ove su stavke po?etni temelj ljubavi i potovanja spram sebe samoga.

Louise Hay je svoje ?itavo ivotno djelo posvetila u?enju ljudi ljubavi prema sebi samima, kao i tehnikama kojima se to ?ini. Ljudi koji su ve? ?itali takve ili sli?ne stvari imaju u glavi teoretsku spoznaju no jedino po svojim ivotnim iskustvima i ''rezultatom ivota'' mogu uo?iti primjenjuju li to znanje ili ga samo znaju citirati. Treba ih primjeniti sa svije?u.

Svi sve znamo, a nitko sretan. Neki ljudi ?ituckaju, drugi pro?itaju, tre?i i?itavaju, a ?etvrtima neki tekst zbilja ''prokanalira''. Ovi stupnjevi su moja izmiljotina, ali imaju dosta veze sa istinom. Rije?i i tekstovi mogu sluiti kao mo?na alatka i medij(ator), a mogu biti ?itani posve gluhim ljudima. Opet se vra?am na volju i elju koje uvjetuju svako djelo u nastajanju, a njima nas nitko ne moe nau?iti. To da stvorimo elju, iskrenu elju i volju za boljim i dopustimo nekom tekstu(ili ?e?e osobi) kojega smo nali i koji nas je naao da ''kanalira'' - ovisi samo o nama i naem stanju svijesti. Malo tko od nas ima hrabrosti priznati si do koje mjere potcjenjuje i prezire samog sebe, a to se o?ituje u otporu spram jednostavnih stvari koje bi nam bile pero lake da se iskreno volimo. Da ne kaem koliko se o?ituje u djelovanju i ivotnim iskustvima koja si navla?imo na grbu.

Prosje?nom potroa?u i sunarodnjaku siguran sam da zvu?i bedasto kada netko uop?e povezuje ljubav spram sebe sa ne puenjem, ne opijanjem ili ne jedenjem mesa. Ovo mnogima zvu?i gotovo asketski ili zastranjeno. Naravno da nije. Malo tko je voljan priznati da je posve ovisan o umjetnim ''rui?astim nao?alama'' i ''e?ernm parfemu''. Ljudi misle da su ovisnosti one stvari koje se lije?e u bolnicama. Ne, ono su ovisnosti koje su dovele osobu do ovisni?kog cilja potpunog utrnu?a od boli ili smrt. Na kraju se naa elja za potpunim utrnu?em od boli ponekada pretvori u izrazito bolni pakao. Fizi?ki, mentalni i emocionalni. Ovisnost je apsolutno sve to ne moemo prestati ?initi bez problema na barem 40 dana i no?i, a to zacijelo pripisujemo nekakvoj navici, obi?aju ili op?oj normi; poput mesa, alkohola i nekih drugih. Nije naime problem u mesu, problem je u iskrenosti spram sebe samoga.

Neki ljubav spram sebe moda vide u uga?anju sebi. Mi svakako trebamo biti dobri prema sebi, maziti i paziti sebe, davati si ohrabrenja i doputenja, ali kada je ''uga?anje'' u pitanju dananja kultura nije nikakvo mjerilo u tretiranju sebe ili ?ak bilo koga: ni drugih nacija, ni kultura, ni odgoja, ni prehrane, ni sustava vrijednosti. Devedeset posto naih svakodnevnih navika i obi?aja slue kako bi opravdale i racionalizirale isklju?ivo osjetilna uga?anja i otupljivanja svih vrsta i boja. Hedonizam i svi ''izmi'' unutar njega nisu nita vie do e?ernog parfema koji drimo pod nosom kako ne bi primirisali niti grama od gomile govana koji nas okruuju u vlastitom i drutvenom ivotu, jer se naravno bojimo i vjerujemo da smo nemo?ne rtve.

elja i volja koje naglaavam ono su to nas u?e svi gurui; oni predstavljaju temelj prave molitve, pravi na?in zamolbe, poziva energiji, svemiru, sebi, Bogu. Boga se moli sa sre?om i vjerom da je ono to se trai ve? ovdje, moli ga se sa predano?u i zahvalnosti. Ne sa energijom obespravljenoga ve? energijom povlatenoga. Na?in na koji molimo presudan je. Jedan veliki guru rekao je svojim u?enicima:

''Molite i dat ?e vam se! Traite i na?i ?ete! Kucajte i otvorit ?e vam se! Jer svatko tko moli prima. Onaj tko trai nalazi. A vrata ?e se otvoriti onomu tko kuca.'' Luka 11:9




Napisao: Robert Marinkovi?



 

Stranica 13 od 13 Sve stranice

»