Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Robert Marinkovi? - Kolumna o duhovnosti - stranica


Oproštaj Indijanske duše...

Oduvijek sam sa ljubavlju i poštovanjem zagledao u obrise stare domoroda?ke civilizacije sjeverne Amerike. U Indijance. Nekako mi je žalosna njihova sudbina koja se odigrala i bila zape?a?ena sredinom i krajem 19. stolje?a. ?itaju?i knjigu o Babajiu ''Ja sam sklad'' nailazim na jedan citirani dokument koji me je duboko taknuo, koji mi se ?ini bitnim i koji želim podijeliti sa svima koji to žele. Rije? je o pismu, o odgovoru indijanskoga poglavice Seathl vladi Sjedinjenih Ameri?kih Država koja je njega i njegovo pleme uro?enika prisilila ''prodati'' svoje tradicionalno lovište i mjesto življenja, prakti?ki svoj ?itav na?in života i život, za svotu od 150 000 tadašnjih dolara. To se dogodilo nakon svih paleži, ratovanja i protjerivanja domorodaca sa tih prostora. Ovo je odgovor jednog indijanskog ?ovjeka bijelcu koji ga je doveo do ruba egzistencije, ubijao mu narod, otjerao ga sa svoje zemlje i naposlijetku, ponudio u zamjenu za njihov dom odre?enu svotu i priliku da izumru unutar rezervata koji bi za njih osigurali. Ovaj dokument, kako ga ja vidim, je nevjerojatan oproštaj jedne ?itave predivne civilizacije, duhovnosti i filozofije življenja. Jedan obduhovljeni slavujev pijev, prije posljednjeg pada i duge sahrane koja je tada 1850. godine kada je ovo pisano, ve? neko vrijeme trajala. 

'' Veliki poglavica šalje poruku da želi kupiti našu zemlju. Veliki Poglavica tako?er šalje poruiku prijateljstva i dobre volje. To je veoma ljubazno od njega, jer nam je poznato da je naše prijateljstvo njemu slabo potrebno. Ali razmotrit ?emo vašu ponudu, jer znamo da bi, ako mi ne budemo htjeli prodati zemlju, Bijelci mogli do?i s puškama i uzeti nam je.

Kako je uop?e mogu?e kupiti ili prodati nebi, toplinu zemlje? Tako nešto veoma nam je strano. Budu?i da ne posjedujemo svježinu zraka i svjetlucanje vode, kako vi to od nas možete kupiti?

Pokojnici Bijelaca zaboravljaju zemlju svog ro?enja kada krenu na put me?u zvijezde. Naši pokojnici nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka Crvenokožaca. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisni su cvjetovi naša bra?a; jelen, konj i veliki orao naša su bra?a. Stjenovite gorske kose, livadski sokovi, ponijeva tjelesna toplina i ?ovjek – svi pripadaju istoj obitelji.

Tako, kada veliki Poglavica u Washingtonu pošalje poruku da želi kupiti našu zemlju, on mnogo traži od nas. Veliki Poglavica šalje poruku da ?e osigurati mjesto za nas gdje ?emo mo?i udobno živjeti onako kako želimo. On ?e biti naš otac, a mi njegova djeca. Stoga ?emo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to ne?e biti lako, jer je nama ova zamelja sveta. Ovdje i sada postavljam prvi uvjet -  da nam ne uskratite pravo da posje?ujemo grobove naših predaka, prijatelja i djece i da nas ne uznemirujete kada to budemo ?inili.

Blještava voda rijeka i potoka nije samo obi?na voda, nego krv naših predaka.  Prodamo li vam zemlju, zapamtite da je ona sveta i ponesite to svojoj djeci , a svaki je odraz duha u jasnoj vodi jezera pri?a o doga?ajima i uspomenama iz života mnogih ljudi. Žubor vode je glas oca moga oca.

Rijeke su naše sestre; one nam gase že?. Rijeke nose naše kanuo i hrane našu djecu. Prodamo li vam zemlju, morato to imati na umu i o tome pou?avati svoju djecu: da su rijeke vaše i naše sestre, te im treba iskazati ljubaznost kao prema ro?enim sestrama. 
Crvenokožac je uvijek bježao od Bijelaca kao što planinska magla bježi pred jarkim suncem. Ali pepeo je naših otaca svet. Njihovi su grobovi sveto tlo, isto kao i ova brda, ovo drve?e; ovaj nam je komad zemlje svet.

Mi znamo da nas Bijelci ne razumiju. Njima je svaki komad zemlje isti kao i svaki drugi jer su oni stranci koji dolaze no?u i uzimaju od zemlje sve što im treba. Zemlja im nije sestra, ve? neprijateljica; kad je osvoje, idu dalje.

Bijelac ostavlja grobove svojih predaka za sobom i ne mari za njih. On otima zemlju svojoj djeci i za to ne mari. Zaboravlja na grob svoga oca i na pravo svoje djece na ro?enje. Prema svojoj se majci zemlji i prema svom bratu nebu ponaša kao prema stvarima koje se mogu kupiti, oplja?kati, prodati kao ovce ili sjajne ogrlice. S takvim apetitom proždrijet ?e zamlju i za sobom ?e ostaviti pustoš. Ne znam. Naš je na?in života razli?it od vašeg. Pogled na vaše gradove zadaje bol o?ima Crvenokožaca. No možda je to zato što je Crvenokožac divljak i što ništa ne razumije. Nema tihih kutaka u gradovima Bijelaca, nema mjesta na kojem bi se ?ulo šuštanje liš?a u prolje?e ili zujanje krila kukaca. Me?utim, možda je to zato što sam ja divljak i što ništa ne razumijem.

Izgleda da buka samo vrije?a uši. Ali kakav je to život ako ne mo?ete ?uti usamljeni krik mra?njaka ili sva?u barskih žaba? Ja sam Crvenokožac i ništa ne razumijem.

Indijanac voli nježan dašak vjetra nad zrcalom jezera, sam miris vjetra pro?iš?en podnevnom kišom ili osvježen mirisom bora.

Zrak je dragocjen Crvenokošcima , jer sve stvari dijele isti dah: zvijeri, drve?e, ?ovjek – svi oni dijele isti dah. Izgleda da Bijelac i ne primje?uje zrak koji udiše.  Poput ?ovjeka koji ve? danima umire, neosjetljiv je na smrad.

Me?utim, prodamo li vam zemlju, znajte da nam je zrak veoma dragocjen i da zrak dijeli svoj duh sa svim životom na zemlji. Vjetar koji je našim djedovima podario pravi dah, prima i njihov posljednji izdah.

A ako vam prodamo zemlju, morate je ?uvati kao svetinju, kao mjesto gdje i Bijelac može osjetiti vjetar zasla?en mirisom poljskog cvije?a.

Tako ?emo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju.

Odlu?imo li je prihvatiti, postavit ?u drugi uvjet: Bijelac se mora ponašati prema životinjama kao prema vlastitoj bra?i. Ja sam divljak i ne razumijem ni jedan drugi na?in. Vidio sam na tisu?e bizona u preriji ostavljenih da trunu jer ih je Bijelac ubijao iz vlaka koji je jurio.  Ja sam divljak i ne mogu razumjeti kako može biti važniji željezni konj koji se dimi, od bizona kojeg ubijamo samo zato da bi smo preživjeli.
Što je ?ovjek bez životinja? Kad bi sve životinje nestale , ljudi bi umrli od velike duhovne samo?e. Jer što god da se desi životinjama , uskoro ?e se desiti i s ljudima. Sve su stvari me?usobno povezane. 

Morate svoju djecu u?iti o tome da je tlo pod njihovim nogama pepeo njihovih djedova. Kako bi naša djeca poštivala zemlju  recite im da je zemlja bogata životima naših ro?aka. U?ite djecu o onome o ?emu mi u?imo svoju, o tome da je zamlja naša majka. Ako pljuju po zemlji, ljudi pljuju po sebi samima.
Znamo ovo: zemlja ne pripada ?ovjeku, ?ovjek pripada zemlji. Mi to znamo.

Sve su stvari me?usobno povezane, poput krvi koja sjedinjuje jednu obitelj. Sve su stvari povezane. Što god se desi zemlji desit ?e se i sinovima zemlje. ?ovjek nije istkao pau?inu života, on je samo jedna od njezinih niti. Što god ?ini pau?ini, ?ini samome sebi.

Ali razmotrit ?emo vašu ponudu da idemo u rezervat koji bi ste osigurali za moj narod. Živjet ?emo odvojeno i u miru. Malo je važno gdje ?emo provesti preostale dane; nema ih mnogo. Naša su djeca vidjela svoje o?eve ponižene i poražene. Naši su ratnici su posti?eni te provode svoje dane u besposlici i pijanstvu. Još nekoliko sati, još nekoliko zima i nijedno dijete iz velikih plemena koja su neko? nastanjivala ovaj široki prostor ili u manjim skupinama lutala po šumama, ne?e preostati da nari?e na grobovima naroda neko? mo?nog i punog nade kao što je i vaš.

A zašto da tugujem na svojim narodom? Plemena ?ine pojedinci, a i oni nisu ništa bolji od plemena. Ljudi dolaze i odlaze poput morskih valova. Takav je prirodni poredak. ?ak ni bijelac ?iji je Bog hodao i razgovarao s njim kao prijatelj s prijateljem, ne može uma?i zajedni?koj sudbini. Nakon svega, mogli bi smo biti bra?a. Vidjet ?emo.

Jedno znamo sigurno, a Bijelac ?e to možda tek otkriti jednoga dana- naš je Bog isti taj Bog. Možete vi misliti da ga posjedujete onako kao što želite posjedovati našu zemlju, ali to je nemogu?e. On je Bog svakog ?ovjeka, a svojim milosr?em obasipa jednako Crvenokožce kao i Bijelce. Zemlju smatra dragocjenom, a ugrožavate li zemlju, vi iskazujete svoj prezir prema Stvoritelju.

I Bijelci ?e jednom nestati; možda i brže nego ostala plemena. Zagadite li svoju postelju, jedne ?ete se no?i ugušiti u vlastitom sme?u.

Ali u svom nestajanju, jarko ?ete sjati, ražareni snagom boga koji vas je doveo na ovu zemlju i radi neke posebne svrhe omogu?io vam da vladate nad ovom zemljom i Crvenokošcima. Ovakva sudbina nama ostaje tajnom jer ne razumijemo, da svi bizoni moraju biti pobijeni, a divlji konji ukro?eni, da tajna mjestašca po šumama budu obilježena mirisom mnoštva ljudi, a pogled na zrele brežuljke zatrpan telefonskim žicama.

Gdje je šikara? Nema je više.
Gdje je orao? Nema ga više.
Kraj života i po?etak preživljavanja.

Stoga ?emo razmisliti o vašoj ponudi da kupite našu zemlju. Ako je prihvatimo, to ?e biti zato da sebi osiguramo rezervat koji ste nam obe?ali. Možda ?emo tamo mo?i proživjeti svoj kratki vijek onako kako želimo. Kada i posljednji Crvenokožac nestane sa lica zemlje , a sje?anje na njega me?u Bijelcima bude samo mit, ove ?e obale vrvjeti nevidljivom smr?u moga plemena. Moje pleme voli ovu zemlju kao što novoro?en?e voli otkucaj maj?inoga srca.

Bijalac nikada ne?e biti sam. Neka samo bude pravedan i ljubazan prema mome narodu jer mrtvi nisu potpuno nemo?ni.

Zar sam rekao ''mrtvi''? Ne postoji smrt. Radi se samo o promjeni svijeta.

Tako, ako vam prodamo svoju zemlju, volite je kao što smo je i mi voljeli. Brinite se o njoj kako smo se i mi brinuli. Sa?uvajte u mislima sje?anje na nju onakvu kakvu ste ju preuzeli.

Sa svom svojom snagom, sa svim svojim umom i sa svim srcem ?uvajte je za svoju djecu i volite je...kao što Bog sve nas voli. Jedno sigurno znamo. Naš je Bog isti Bog
. Zemlja mu je veoma dragocjena. ''
 

Stranica 2 od 13 Sve stranice