Boris Mouravieff: Polarne Suprotnosti ili Peti Put Ljubavi - Laura Knight-Jadczyk


Boris Mouravieff

Članak Laure Knight-Jadczyk, preveden sa:
http://www.cassiopaea.org/cass/mouravieff.htm

Boris Mouravieff piše u svojoj knjizi "Gnoza: Studij i komentari Ezoteričkih tradicija Istočne Ortodoksije (pravoslavlja). Knjiga I, Egzoterični Ciklus"

Homo sapiens živi uronjen u svoj svakodnevni život do točke u kojoj zaboravlja sebe i zaboravlja gdje ide, pa ipak, i bez da to osjeća, on zna da smrt prekida sve.

Kako možemo objasniti da su intelektualac koji je napravio sjajna otkrića i tehnokrat koji ih je iskoristio, završetke naših života izostavili izvan polja svojih potraga? Kako možemo objasniti da znanost koja sve pokušava i sve ustvrđuje, uprkos tome ostaje indiferentna prema zagonetci koja se otkriva u pitanju smrti? Kako možemo objasniti zašto Znanost, umjesto ujedinjenja svojih napora sa svojom starijom sestrom – religijom – da riješe probleme Postojanja – što također predstavlja i problem smrti – čini zapravo suprotno, tj., suprotstavlja se religiji?

Bilo da čovjek umre u krevetu ili na međuplanetarnom brodu, ljudska uslovljenost nije se ni najmanje promijenila.

Sreća? Ali nama je rečeno da sreća traje samo onoliko koliko traje Iluzija... i što je ta Iluzija? Nitko ne zna. Ali ona nas potapa.

Kada bi samo znali što je Iluzija, znali bi i njenu suprotnost: što je Istina. Istina bi nas oslobodila iz ropstva.


Ova mi se zadnja napomena čini značajnom. Vrlo često ljudi mi pišu i kažu da je Kasiopejski materijal previše "zastrašujuć" i da previše pričamo o "iluziji", i zašto ne pričamo o pozitivnim stvarima, ili se koncentriramo na "bijeg" ili štogod.

Pa, izgleda da je činjenica da je ključ ono što je Mouravieff rekao iznad: ako ne možemo napraviti mapu iluzije, nemamo nade da iz nje izađemo.

Uvijek iznova vidimo ljude poput Anne Hayes i druge koji se pojavljuju sa svojom "mapom iluzije", da bi samo ustvrdili da to nije mapa za izlaz, jer oni čak nemaju ni potpuno razumijevanje da se tu samo radi o još jednom sloju iluzije.

Kada sam provodila godine probijajući se kroz ovaj materijal – u realnom vremenu – jadikovala sam o tome Kasiopejcima:



P: Momci, želim da znate da se ponekad osjećam kao mala i sitna poput pijuna na šahovskoj ploči!
O: I trebala bi se, ti naseljavaš OPS okruženje 3. denziteta.
P: U najmanju ruku sam se nadala, da ako sam pijun, da su neki igrači dobri momci. Da li je to pitanje previše?
O: Da.
P: Vezano uz koju izjavu?
O: Dobri momci ne igraju šah.
P: Ali tu je bilo toliko mnogo stranih događaja, toliko sinhroniziranih dešavanja. Da li to dobri momci pomažu ili me loši momci vode u krizu?
O: Niti jedno. Priroda ide svojim smjerom.
P: Dobro. Jedan od osjećaja kojeg sam iskusila je taj da sam imala obrve nabijene toliko negativnom energijom i doživljajima u 3. denzitetu, i kasnije sam pomislila da mi je svega dosta u apsolutnom smislu, i to je jedna od primarnih motivacija kod želje pronalaženja izlaska iz ove zamke u kojoj jesmo. Želim van iz toga. Da li je to dio te "prirode", kako ste ju vi nazvali?
O: Da. [ ... ] Kad vi vidite uzaludnost ograničenja života 3. denziteta, to znači da ste spremni za napredovanje. Primjetite one koji se valjaju u njemu.
P: Neki ljudi se, očito, valjaju u ekstremnom materijalizmu. I tu izgleda ima jedna druga stvar koja je više podsvijesna, koja ima nešto s tim da vi kažete da želite rasti i postati prosvjetljeni, i još uvijek takva osoba nije u mogućnosti probiti veo svojih vlastitih iluzija oko toga kako postati prosvjetljen, i ta iluzija je valjanje...
O: Valjanje ima mnoge oblike.
P: Pa vi to kažete, ali on jest, jer je nekoliko ljudi naciljalo mene, i sve od kad smo počeli s ovim projektom kanaliziranja i sve te strašne stvari koje mi se dešavaju u životu. Moj život je prava klaonica!
O: "Strašno" je subjektivno.
P: Rekla bih da su stvari koje su mi se desile, kolaps mog braka, stvari koje su se desile mojoj djeci, da su prilično strašne, subjektivno ili ne!
O: Prije nego što se te promjene počnu manifestirati, bila si dublje u "smrtonosnoj iluziji" nego što si sada. Hitnost je, prema svojoj prirodi, neugodna. Ali, to te ojačalo i još će te ojačati, obećajemo!!!!!!!
P: Ovo je teško vrijeme kad sve pokušavam i suočavam se.
O: A tu je i drugo i bit će drugih, ali to ne znači da ćeš lako biti nagrađena.
P: Pa....
O: Ti si na putu svoje sudbine i tu nema povratka.
P: Ovaj nedavni period "buđenja" da se stvari vide jasnije, kao što i jesu, i vidi se cijela slika interakcija između ljudi i kako to zbilja ružno može biti. Zapala sam u groznu depresiju. Trebala sam uspostaviti balans radi toga što sam sve to vidjela odjednom. Možete li mi objasniti što se dešava?
O: Rast.
P: Pokušala sam podijeliti tu percepciju sa drugim ljudima i skoro bez izuzetka, i kad sam rekla ljudima da napokon vidim stvari u njihovim izvornim stanjima i da to NIJE bila lijepa slika, oni su rekli: "Pa, ti to očito vidiš kroz oči neke duhovne opsjednutosti!" Zašto oni to kažu?
O: Prvo i prvo, nije korektno sve "vidjeti u tolikoj tami i potištenosti", itd. To je samo rezultat micanja čahure laži. Slavite balans. Ne oplakujte smrt iluzije i debalansa.
P: Kamo sada idem iz ove točke? Gdje svi mi idemo?
O: Bilo kuda.

Poanta je u tome da izgleda da doklegod osobe ne VIDE iluziju u potpunosti – njene slojeve i slojeve – nemaju nade da postanu slobodne od nje.

Mnogi ljudi to jednostavno ne mogu učiniti. Ne mogu izdržati krvavi nered rođenja Višeg Sebstva koje onda zauzima mjesto na tijelima svih onih svetih krava koje su držane tako blizu kroz toliko dugo vremena.

I, kako je Mouravieff baš rekao: "Kada bi samo znali što je Iluzija, znali bi i njenu suprotnost: što je Istina. Istina bi nas oslobodila iz ropstva."

A čini se da je jedini put koji imamo za otkrivanje Istine u ovoj realnosti, da prije svega oljuštimo sve laži. O Bože! Ima ih toliko puno!

Sada, natrag do Mouravieffa:

Ono što nas pogađa od samog početka jest da čovjek brka moralni napredak sa tehnološkim napretkom, tako da se razvoj znanosti odvija u opasnoj izolaciji.

Briljantan napredak koji je došao od tehnologije nije ništa bitnoga promijenio u ljudskoj uvjetovanosti, niti će promijeniti, jer djeluje samo u polju svakodnevnih događanja. Iz tog razloga on dodiruje unutrašnji život čovjeka samo površinski. Pa ipak, još je iz vrlo drevnih vremena znano da se ono esencijalno nalazi unutar čovjeka, a ne izvan njega.

Čovječanstvo je stiglo do jedne prekretnice u svojoj povijesti. Kartezijanski duh koji je uništio skolastičku {dogmatsku} filozofiju, sada je zauzvrat zapostavljen. Logika povijesti zahtijeva novi duh. Razvod između tradicionalnog znanja, a religija je njegov povjerenik, i prikupljenog znanja, plodova znanosti, prijeti da našu civilizaciju učini strerilnom.

Pa ipak, nenormalno je vjerovati da je Znanost po svojoj istinskoj prirodi suprotna duhu, a također se mora čvrsto naglasiti da duh ne uključujue ni jednu težnju koja bi bila u suprotnosti sa znanošću. Naprotiv, mistici su predvidjeli čudestan razvoj Znanosti.

Proslavljena formula svetog Pavla: Vjera, Nada i Ljubav sažima ogroman program evolucije za ljudsko znanje. Ako proučimo ovu formulu u odnosu na njen kontekst, vidimo da su prva dva izraza privremena, dok je treći stalan. [...] Bila je prikladna za epohu u kojoj je bilo rečena, a njen je značaj trebao evoluirati sa vremenom. [...] Znanost i nauka su pozvani da zamijene Vjeru i Nadu, koje su odredile granice onoga što je mentalitetu epohe bilo dostupno kada je on naučavao i imao izuzetan razvoj.

On stoga dodaje: "Sada kada sam postao čovjek, ostavio sam po strani djetinjaste stvari."

Tako je prelaz sa Vjere na Znanje opisan. [Vjera prikladna tom vremenu, Znanost zamjenjuje Vjeru u naše vrijeme.]

Sv. Pavao onda specificira da to zadnje, iako neophodno u evoluciji, NIJE konačno stanje, jer je nepotpuno po svojoj prirodi. On dodaje da "Kada ono što je savršeno dođe, ono što je nepotpuno nestaje." Savršena je ljubav koja u sebi ujedinjuje sve vrline, od svh proročanstava, svih misterija, i sveg Znanja.

Putem združenih napora tradicionalne znanosti, temeljene na Otkrovenju i zadobivenoj Znanosti, domeni pozitivnog znanja, a to znači na "Vjeri i Nadi", netko se može nadati da će ispuniti program zacrtan od Sv. Pavla, i konačno doseći Ljubav u njenom integralnom smislu.

Sada, B. Mouravieff je očito imao pristup nekim drevnim materijalima – čitao je neke drevne dokumente – i napravio je neke vrlo interesantne "razrade" mnogih stvari koje izgledaju tako "na mjestu" da je teško ne misliti da on nije imao neku inspiraciju, čak iako možemo vidjeti da je pokušao uklopiti neke stvari koje se jednostavno ne uklapaju. Ovo zadnje je najviše zbog toga što mi imamo kasnija uviđanja o tome – što uključuje njegove pokušaje da pomiri neke od Schwaller de Lubiczovih radova u svoje sinteze.

Ove su knjige prevedene na engleski prilično nedavno, no Ark ih je pročitao na francuskom prije dosta godina. Dosta je i zaboravio što piše u njima, jer ih je čitao sa riječnikom pred sobom, tako da je to bio spor i naporan proces. No, nedavno smo ih nabavili na engleskom, i mogu vam reći da me je čitanje nekih stvari tamo zapanjilo. Još i više su zapanjujuće stvari koje ZNAMO iz iskustava, a opisane su i objašnjene u knjgama; ali ta smo iskustva imali prije no što smo to čitali. Pa čak iako je Ark nešto od toga i pročitao, one specifičnosti koje sam htjela navesti, to za njega nije imalo značaja jer su tada bile izvan domašaja njegovog spektra iskustava.

Mouravieff priča o degradaciji žena u "živu robu" i kako je Isus (Gnostički učitelj) podučavao "recipročnom izboru u ljubavi" što je uspostavilo ideju o "romansi" između muškaraca i žena.

Čini se da ovo zvoni nekom istinom, zbog Gralskih priča i njihovog naglaska na romansi – na "platonskoj ljubavi" itd. Ako je ono što Mouravieff kaže istina, tada to ima smisla zbog mogućeg preživljavanja Katarskih naučavanja u Gralskim pričama, i baladama guslara, trubadura, itd.

Također je tu i Fomenkova teorija koju treba razmotriti – da puno "povijesti" iz Mračnog Doba Europe predstavlja zapravo povijest drevnog Bizanta, mjesto porijekla Gralskih priča, i "staze transmisije" drevnih gnostičkih tradicija.

Mouravieff piše:

Romansa, putem koje je kršćansko društvo izražavalo princip recipročnog odabira, dosegla je svoj klimaks u Srednjem Vijeku. Unatoč opadanju, ona je otada poznata, i unatoč trenutne tendencije za povratkom na regresivne oblike odnosa između spolova, ona još uvijek ostaje javno priznat ideal našeg društva.

Nije li onda egzaktno pričati o smrti romanse? Zbiva se tiha revolucija koja će zamijeniti slobodnu romansu, razlikovnu značajku kršćanske ere, sa jedninskom karakteristikom romanse Svetog Duha. Oslobođena služenja rađanju, ova romansa sutrašnjice je pozvana da zacementira nedjeljivu uniju između dva striktno polarna bića, uniju koja će osigurati njihovu integraciju u naručje Apsaluta. kao što sv. Pavao kaže: "Niti je žena bez muškarca, niti muškarac bez žene u Gospodu."

Vizija takve romanse nije davala mira najvišim umovima tisućama godina. Nalazimo ju u platonskoj ljubavi, temelju jedninske {singular} romanse u mitovima o čovjeku Androginu; o Orfeju i Euridici, Pigmalionu i Galateji... To je težnja ljudskog srca, koja plače u tajnosti zbog svoje velike osamljenosti. Ova romansa oblikuje esencijalni cilj ezoteričkog rada. Ovdje je ona ljubav koja će ujediniti čovjeka u ono biće koje je jedinstveno za njega, Sestru-Suprugu, slavu čovjeka, kao što će on biti slava božja. Nakon ulaska u svjetlost Tabora, ne više dvoje, nego jedan {jedno} pije sa izvora istinske Ljubavi, transfigurator, pobjednik nad Smrću.

Ljubav je Alfa i Omega života. Sve ostalo ima samo sekundarni značaj.

Čovjek je rođen sa Alfom. To je namjera sadašnjeg rada da pokaže stazu koja vodi prema Omegi.

Kasiopejci su rekli:

O: "Ako netko ima volju Lava, onda nema sudbinu miša!" Arkadiusz ima čvrstu volju. Mora je imati kako bi bio istraživač svjetova. Parafrazirajući: "Ja postajem JEDAN... Kreator svjetova."

Mouravieff piše:

Kada upitamo nekoga ko živi pod stalnim pritiskom suvremenog života da okrene svoju mentalnu viziju prema sebi samom, on će nam vjerojatno odgovoriti kako nema dovoljno vremena za poduzimanje takvih aktivnosti... Ako se i složi s tim, u većini slučajeva on će nam reći kako ništa ne vidi: Magla; Tama. U nešto manje slučajeva, promatrač će reći kako on percipira nešto što nije u stanju definirati, jer se to stalno mijenja.

Ovo posljednje zapažanje je točno. Unutar nas sve se u stvari, neprestalno mijenja. Jedan mali vanjski šok, s kojim se mi složili ili ne, sretne ili nesretne prirode, je dovoljan da prouzroči prilično drukčiji izgled našeg unutrašnjeg sadržaja. Ako pratimo ovu unutarnju opservaciju ili introspekciju, bez ikakvih predrasuda, uskoro ćemo primjetiti kako to naše “Ja,” na koje smo mi toliko ponosni, nije uvijek jedno te isto biće: to “Ja” se mijenja.

Kako nam taj utisak postaje sve jasniji, tako postajemo i svjesniji da u nama ne živi samo to jedno biće, neko nekoliko njih od kojih svako ima svoje vlastite ukuse, svoje vlastite težnje i svako od njih pokušava zadovoljiti svoje vlastite prohtjeve.

Ako nastavimo sa ovim istraživanjem, uskoro ćemo biti u stanju razlikovati tri struje u tom neprestanom toku života: struju vegetativnog života instikata, da tako kažemo; struju životinjskog života osjećanja; i na kraju, onu struju ljudskog života u pravom smislu te riječi, za koju su karakteristični misli i govor.

To je kao da se unutar nas nalaze tri bića, sva tri međusobno isprepletena na jedan nevjerojatan način.

Tako bi trebali i da priznamo važnost introspekcije kao jedne metode za praktični rad koji nam omogućuje da upoznamo sebe i da uđemo u same sebe.

Unutrašnji sadržaj čovjeka analogan je jednoj posudi punoj željeznih djelića koji čine jednu mješavinu čije je stanje rezultat mehaničkih aktivnosti. Svaki vanjski udar koji je nanesen toj posudi prouzrokuje razmještanje željeznih djelića. Tako stvarni život ostaje skriven od ljudskog bića zbog stalnih promjena koje se dešavaju u njegovom unutrašnjem životu.

Čak i tom slučaju, kako ćemo vidjeti kasnije, ta besmislena i opasna situacija može se promijeniti na jedan pozitivan način. Međutim, to zahtijeva rad; jedan savjestan i neprekidan napor. Introspekcija, kad se neumorno provodi, dovodi do povećane unutrašnje senzibilnosti. Ta pojačana senzibilnost nadalje intenzivira amplitudu i frekvenciju njihovog kretanja kad god se ti željezni djelići uznemire. Kao rezultat toga, udari koji prethodno nisu bili ni primjećivani, sada će uzrokovati snažne reakcije. To kretanje, zbog ovog stalnog pojačavanja može prouzročiti trenje između željeznih djelića toliko intenzivno da jednog dana možemo osjetiti kako se unutar nas pali jedna vatra.

Ta vatra ne smije da ostane na par bezopasnih plamičaka. Niti je dovoljno da ona samo pospano tinja ispod pepela. Jedna živa i rasplamsana vatra se mora stalno održavati uz pomoć naše volje da njegujemo senzitivnost. Ako ona nastavi gorjeti na takav način, naše stanje će se promijeniti: toplota tog plamena počet će uzrokovati jedan proces fuzije unutar nas.

Kasiopejci:

P: Slična pitanja se odnose na naše aktivnosti na internetu koje su aktualne neko vrijeme, a to radimo jer nam se čini da je potrebno, ali u suštini mi neznamo koja je prava svrha ovoga što radimo. Neki ljudi posjećuju naše stranice i pišu pisma, a onda nestanu ili se obeshrabre, ili ne rade ništa sami. Trošimo mnogo vremena na objavljivanje ovih informacija, ali bez jasnog razumijevanja šta postižemo. (L) U ovoj stvari se ne postiže mnogo osim što crtamo vatru iz naših glava. (A) Upravo tako!
O: Trebao bi se radovati! Iz vatre dolazi svjetlost. Strpljenje se isplati. Na pravom si putu
P: Kada postam materijal na web stranice, oni ljudi koji su u rezonanciji sa materijalom smatraju da se to također odnosi i na njih. Bila sam mišljenja da biće Ujedinjene Misaone Forme mora značiti vrlo veliku grupu kao što je predstavljeno u ovom denzitetu. Znam da imamo posla sa ograničenim terminima. No, da li se ovo odnosi na ljude koji IZABERU Kasiopejsku opciju?
O: Možda je najbolje reći da se to odnosi na one koji prepoznaju aplikaciju.
P: Dakle, ako ju prepoznaju, ako znaju da su to oni, onda su oni dio toga. (A) No, razmišljajući u nelinearnim terminima, na nama je da radimo kako bi ovo učinili preciznim. Postavljate ovo pitanje što pretpostavlja da odgovor postoji. No, što je točno odgovor, možda još nije odabrano, i na nama je da to učinimo na ovaj način.
O: Zvijezda vodilja je ključni trag za vas. ( lodestar, prim. prev. )
P: Mislim da se to odnosi na neku vrstu zvijezde vodilje. Nešto što privlači… lodestone ( kamen, magnetit? ) je magnetski, gdje kompas pokazuje. U mitu, Kasiopeja, Dana i Atena su surađivali zajedno da bi omogućili Perzeju da odsječe glavu Gorgoni i ubije čudovište iz mora i spasi Andromedu. Od svih ovih mitskih heroja, Perzej stoji iznad svih jer je on bio USPJEŠAN. On je otišao u potragu, uspio je u misiji, spasio je djevojku u neprilici, ubio mnoge vrste Lizarda, izbalansirao situaciju u svojoj okolini i oni su čak živjeli sretno do kraja života. Nije izgubio razum, nije doživio neuspjeh... to je jedini zaista uspješan mit. On je to NAPRAVIO. I to dobro napravio. Da li je to…
O: Traganje je uspješno ako se ide korak po korak. Nema potrebe za mjerenjem stepeništa.
P: (L) Činjenica je da imamo 3 milijarde baznih parova... da li bi neki od ovih dijelova takozvane "nepotrebne DNA", kad bi bili aktivirani, upravljali replikacijom kromosoma koji bi zauzeli više mjesta, nego naših 23. para?
O: Djelomično.
P: Možemo li išta učiniti da aktiviramo ili...
O: Ne. Biogenetski inženjering.
P: Da li je samospoznaja koju sam doživio jedne noći, da bi se jednog trenutka moglo desiti nešto što bi pokrenulo naše gene u tijelu i fizički nas transformiralo, bila točno uviđanje onog što bi se moglo desiti u vrijeme prelaska u 4. denzititet?
O: U velikom dijelu, da.
P: Postoje li neke granice u što bi se naša tijela mogla pretvoriti ako im instrukcije daje DNA? Da li bi mogli porasti, podmladiti se, promjeniti fizički oblik, mogućnosti, ili štogod, pod instrukcijama DNA?
O: Mogućnost primanja.
P: Što je mogućnost primanja?
O: Promjena ka široj mogućnosti primanja. (receivership capability, prim. prev.)
P: (A) To znači da možeš primiti više nečega.
O: Blizu.
P: (A) To znači koliko je dobar tvoj prijemnik.
O: Da.
P: (L) Što je tvoj prijemnik? Fizičko tijelo?
O: Povezanost uma sa centralnim nervnim sistemom i višim nivoima.
P: Dakle, to je cijela stvar o sticanju znanja i razvijanju kontrole nad svojim tijelom. Ako je tvoj um i centralni nervni sistem naštiman za više nivoe svijesti, to ima značajnog učinka na mogućnosti primanja?
O: Blizu.
P: Sad, u nekoliko prilika smo pričali o drveću. Rekli ste da će me drveće odvesti do odgovora. Zatim ste iznjeli neke stavove o hrastovima i breskvama, o krvnim vezama, porodicama drveća i Nordijskoj Povelji (Nordic Covenant). Prvo sam pitala za Nordijsku Povelju i rekli ste da ću naći odgovor, da će me drveće odvesti do njega. Pitala sam u kojoj literaturi mogu naći najmanje iskvaren izvor informacija. Opet ste odgovorili "drveće". Zatim ste pokazali lišće na koricama ove knjige. Kasnije, kada sam pročitala knjigu o drveću, rečeno je da je potreban netko iz posebne krvne loze da bi probudio zmajski izrod. "Nitko osim nje nemože donijeti dušu iz dubina, bez obzira kako mogu učiniti da se zmija migolji. Ako ona može postojano stajati na vratima vremena." Odgovorili ste mi "Ne možeš vidjeti?" Također se govori da ta osoba određene krvne loze ima dužnost stvaranja mosta, između čovjeka i bogova, koji će otvoriti vrata u vremenu. Rekli ste da ove stvari imaju objašnjenja koja su već vidljiva. Zatim, kada sam pitala o ovoj knjizi i o svom drveću u njoj, da li je to trag koji trebam prepoznati baš u ovoj knjizi, vi ste rekli "naravno". Sad, kada sam prošla kroz sva šamanska djela, sve informacije o svjetskom drvetu, o zemljinoj osi i vaše primjedbe o građenju stepeništa, što je još jedna varijacija na svjetsku os ili drvo i o nekakvoj misiji, a misija je probadanje pauka, što se opet odnosi na svjetsku os i drvo, na koje se penjemo korak po korak. Zatim ste govorili o VB-u i drvetu života, što je još jedan primjer svjetskog drveta. Neprestano iz početka imamo ove prezentacije drveća i kao da nam želite ukazati da jedna osoba mora biti fizički pogodna kao vodič, neke vrste "koji će stajati na vratima vremena" za ostatak čovječanstva. Zatim ste nedavno iznjeli stavove o zvijezdi vodilji. Možda je postojalo vrijeme u mom životu kad sam mislila da bih ja mogla napraviti tako nešto. I možda je to bilo samo egoistično razmišljanje. Kako god, postajem stara za takve stvari, zato ne mislim da je to moja uloga. Ali mislim da postoji netko čija je to uloga, i pitam se da li je to netko kog bi trebali tražiti, ili da li ćemo ga naći?
O: Možda ćeš ti naći, ili će možda oni naći tebe!
P: To skida teret sa mojih pleća. Mislim da netko tko napravi tako nešto više nije koristan ni za što drugo. Netko tko napravi tako nešto je poput žrtve. Oni moraju dati svoj život za drugi, izigravajući ispravljač i to sprži sve njihove električke krugove. Možete li komentirati?
O: Ne.
P: Da li sam u pravu kad kažem, da oni koji ovo rade, žrtvuju sebe i u procesu bivaju sprženi?
O: U nekim slučajevima.
P: Ali istina je da tražimo nekog tko će stajati na vratima vremena i služiti kao most?
O: Možda. Vidjet ćeš...

O: "Ako netko ima volju Lava, onda nema sudbinu miša!" Arkadiusz ima čvrstu volju. Mor je imati kako bi bio istraživač svjetova.

Parafrazirajući: "Ja postajem JEDAN... Kreator svjetova."

Mouravieff:

Jedna živa i rasplamsana vatra se mora stalno održavati uz pomoć naše volje da njegujemo senzitivnost. Ako ona nastavi gorjeti na takav način, naše stanje će se promijeniti: toplota tog plamena počet će uzrokovati jedan proces fuzije unutar nas.

Nakon te točke onaj unutrašnji sadržaj neće se više ponašati kao gomila željeznih djelića: on će se pretvoriti u jedan željezni blok. Nakon toga svi dalji udari neće biti više u stanju da uzrokuju unutrašnje promjene u čovjeku kao što su to prije bili. Kad čovjek dosegne tu točku, on će dobiti jednu čvrstinu; on će ostati on, bez obzira na sve izazove koje mu život može donijeti.

Da bi dosegli takvo stanje, na samom početku, mi se moramo rješavati od svih naših iluzija o sebi samima, ma koliko nam one bile drage; jedna iluzija, ako je od početka tolerirana – rasti će našim putem, pa će nam kasnije trebati patnja i dodatni napori da je se riješimo.

Dok čovjek ne dosegne toćki fuzije, njegov će život biti umjetno postojanje, obzirom da će se on mijenjati od trena do trena. Kako će se te promjene dešavati kao rezultati vanjskih šokova koje on nikako ne može predvidjeti, također će mu biti nemoguće predskazati unaprijed točan način na koji će se on iznutra promijeniti, stoga će živjeti izložen događajima kako se oni budu zbivali, uvijek peokupiran stalnim "krpanjem" {krpljenjem, ispravljanjem}. On će zapravo napredovati prema nepoznatom, u milosti i nemilosti prilikama kojima je izložen. Ovo stanje stvari predstavlja glavni zakon pod čijom ovlašću on vodi svoje iluzorno postojanje.

Ezoterička znanost indicira mogućnosti i sredstva kojima se netko može osloboditi tog zakona.

No, da bi efektno započeo na ovaj način, netko najprije mora jasno vidjeti situaciju onakvom kakva ona jest.

Parabola o kočiji:

Sama kočija ili kola, simbolizira čovjekovo fizičko tijelo, konji predstavljaju njegove emocije, osjećanja i strasti; kočijaš predstavlja jedan intelektualni sklop uključujući i razum, a osoba koja sjedi u kočiji je njen gospodar.

U svom normalnom stanju, cijeli taj sistem je u jednom besprekorno skladnom odnosu i on perfektno funkcionira – kočijaš drži uzde čvrsto u svojim rukama i upravlja konjima i kočijom u pravcu u kom mu gospodar nalaže.

Međutim, sve bi to trebalo da bude tako ali u većini slučajeva nije. [Zbog, kako su Kasiopejci rekli, DNK modifikacije]

Prvo, u kočiji nedostaje gospodar. Kočijaš ga mora ići tražiti. Sama kočija se nalazi u stanju raspada, kotači samo što nisu otpali a osovine škripe jer odavno nisu podmazane, konji iako čistokrvne rase, prljavi su i neuhranjeni; uzde i amovi su se odavno izlizali i samo što ne popucaju. Kočijaš spava ljuljajući se u sjedištu kočije, a uzde mu svakog momenta mogu ispasti iz ruku.

Kočija se i dalje kreće pravcem i na način koji mnogo ne obećava. Sada je već sletjela s puta, pa juri niz jednu padinu. Kočijašu, koji je još uvijek u dubokom snu, prijeti opasnost da u svakom momentu ispadne iz kočije i kako se čini, sve su prilike da će ga zadesiti tužna sudbina.

Ovakva jedna slika je otprilike najbliža opisu stanja u kome se nalazi većina ljudskih bića.

Međutim, moguće je da se pojavi šansa za spas. U blizini može da se zatekne neki drugi kočijaš, koji je prilično budan, i koji će možda stati i priteći mu u pomoć. On će prvo zaustaviti konje kočije koja nekontrolirano juri nizbrdo, onda će probuditi usnulog kočijaša i pokušati ga vratiti zajedno sa njegovom kočijom nazad do puta.

On će mu možda dati i nešto hrane za njegove konje i posuditi mu nešto novca. Vjerovatno će on dremljivom kočijašu dati i par savjeta kako da njeguje svoje konje, dati mu adresu mjesta gdje može popraviti svoju kočiju i uputstvo kojim pravcem da se kasnije uputi sa svojom kočijom.

Na samom kočijašu je to da li će on uz pomoć svog vlastog truda izvući neku korist iz te pomoći i informacija koje je dobio. Ukoliko si on opet dozvoli da zaspi, teško može očekivati da će mu neko opet, u zadnjem trenutku, priteći u pomoć.

[...] Postoji dakle jedna hitna potreba da čovjek postane gospodar sam sebi.

[Preskočeno je nekoliko stotina stranica na kojima Mouravieff iznosi neke Sinarhijske stvari pod uticajem "tradicije" vremena u kojem je pisao. Bez kasiopejske perspektive mrežnog rada, mreže, ova ideja postaje samo još jedna "elitistička hijerarhija". Mouravieff i ostali ne razumiju OPS u odnosu na OPD principe – hijerarhije u odnosu na krugove, itd – pa mu se mora oprostiti za neutjelovljivanje ovih koncepata. Pa ipak, njegove su druge ideje, izvučene od mnogih istih izvora kojima je pristup imao i Gurdjieff, izvanredne i krajnje shvatljive.]

Nevolje i neizvjesnosti su normalne tijekom perioda tranzicije. Izlasku sunca uvijek prethodi porast noćne hladnoće.

Danas se čovjek osjeća akutnu suprotnost između ogromnog tehnološkog napretka i očitog nedostatka morala čovječanstva. Zapravo, Dok se život na materijalnom nivou kreće ubrzanim korakom zahvaljujući političkoj, socijalnoj i industrijakoj revoluciji, ljudi nisu napravili znatan napredak na moralnom planu.

Danas će se svako biće koje misli osjećati nesretno; ako je njegova mogućnost da čini manjkava, njegova previše razvijena senzibilnost čini njegovu aktivnu volju sve strožijom i pročišćenijom. To je u tolikoj mjeri tako, da on vidi svoje dobre namjere kako venu i prije no što su stigle procvasti.

Nema razloga nadati se da će se sadašnja situacija popraviti automatski. Naprotiv, što više tehnološki napredak ubrzava, to širi postaje zaljev u modernom čovjeku između želja i mogućnosti činjenja. Ova kontradikcija može se vidjeti na svakom nivou. Npr., [preko 50 godina kasnije] kraj drugog svj. rata, svijet je uhvaćen u situaciju koja nije ni rat ni mir. To je po sebi jedan elokventan prikaz nemoći onih u vlasti.

...Čovjek sada mora otkriti nove izvore moralne energije na isti način na koji je – zahvaljujući znanosti – pronašao nove izvore fizičke energije.

[Rješenje leži u umrežavanju ljudskih bića] čije su skrivene moralne sposobnosti razvijene i njegovane.

Znanje i razumijevanje i taktičnost trebaju postići taj cilj koji je očuvan kroz stoljeća.

U svom ansamblu, oblikuju PUT.

To je "ezoterično Kršćanstvo"

Stoljeće za stoljećem, dok je plamen primitivnog Kršćanstva tinjao, ezoterički je rad bio budan. Ezoterički smisao rada bio je pripremni napor: njegov je cilj bio da akomulira neophodne energije na astralnom planu, i tako prolaz kroz velike povijesne preokrete učini lakšim za čovječanstvo ...

Te promjene smjerova i dolazak nove ere koje nagovješćuju, bilie su konstantno opazive za raznolike aktivne i eminentne uloge koje su igrale žene...

Princip Ženske intervencije nađen je u SVIM krucijalnim periodima povijesti.

Periodi u kojima su oplemenjujuće uloge žene u životu ljudskog društva izblijedile označeni su trivijalnostima morala i manira posebice izraženih ukusom za realizam doguranim do svojuh najviših granica.

Danas ljudski odnosi pate od izvrtanja prirodne uloge koju je žena određena da igra na strani muškarca: umjesto da je aktivna sila u tim odnosima, inspirativna i plodna dopuna muškarcu, žena teži da slijedi paralelnu stazu, koja joj više ne dopušta da upotrebljava svoj vlastiti kreativni poziv.

[...] Muškarac i žena jednom su oblikovali jedno spiritualno biće – čak iako u zasebnim tijelima – obdareno jedinstvenom svjesnošću realne Suštine; biće opisano u mitu o Androginu.

[U ciklusu "Pada", muška dominatorska konceptualizacija, zakon Oca i sina, ljudska su bića postala izolirana od svojih realnih "Ja". Ljudska bića uzimaju iluziju od "Ja", "predatorski um", da tako kažemo, za realnost.]

Nepotpuno "Ja" od Osobnosti {Ličnosti, Personalnosti}, nedovršeno i nemoćno, luta životom bez vjere i bez istinske ljubavi {privrženosti, uzbuđenja}. Ono ide od greške do greške, iz slabosti u slabost, i iz laži u laž. Zatvorenik – možda dobrovoljan – ali ipak zatvorenik – čovjek ne čini u životu ono što želi činiti, nego ono što mrzi, slijepo obožavajući dijaboličnu mehaničnost koja sa svoja tri vida : strahom, glađu i seksualnošću, upravlja njegovim životom.

Ovo čisto umjetno postojanje nema ništa stv arnoga osim mogućnosti za evoluiranjem – koja ostaje skrivena, i oblikuje objektiv ezoteričkih studija i rada. Postrance od ovog sjemena sve u vanjskom životu temeljeno je na lažima.

Ako je Pad direktna posljedica identificiranja sa osobnim "Ja" [predatorskim umom, degradiranim stanjem DNK], a usamljenost polarnih bića razdvojenih Padom predstavlja izvor slabosti u ljudima koji su na ovaj način postali smrtni, povratak Jedinstva izgleda poput neiscrpnog izvora novih energija. Te su nenergije neophodne za čovjeka i za povratak opasno ugrožene ravnoteže današnjeg javnog i privatnog života.

Međutim, ovaj povratak savršenog jedinstva polarnih bića nije dat slobodno. On je isključiva povlastica onih koji su prešli ili su spremni za prelazak Drugog Praga Puta.

Putem realizacije potpuno neodvojivog jedinstva njihovih stvarnih "Ja", od strane dvoje polarnih jedinki koje su stigle u Drugo Rođenje, može se iskupiti izvorni grijeh.

Ovo je rješenje problema – potreba da se iznađe novi izvor moralne energije. Došli smo do tog rješenja posredstvom pozitivne metode ezoteričke studije.

Čovjek mora povezati zajedno rad intelektualnog i emocionalnog centra.

Ako je pitanje koje treba biti proučeno intelektualne prirode, tada, nakon što ga je intelektualni centar objasnio, prije donošenja zaključka ili konačne odluke, i prije poduzimanja akcije, čovjek mora konzultirati emocionalni centar. Obratno pak, nesmije djelovati impulzivno ili isključivo pod uticajem emocionalnog centra: prije djelovanja mora konzultirati intelektualni centar.

Općenito, čovjek mora u sebi kultivirati sposobnost da zahvati bilo koji fenomen i bilo koji problem – u unutrašnjem i vanjskom svijetu putem istovremene upotrebe dva centra – emocionalnog i intelektualnog.

Prirodan rast Osobnosti prestaje dugo prije no što bude potpun. On ima jedan individualni limit koji ovisi o cijelom ansamblu faktora, uključujući: civilizaciju, rasu. kastu, obitelj i društveno okruženje, obrazovanje i uputstva.

Bez kontinuiranog svjesnog napora, razvoj Osobnosti iznad ove granice ne može se nikada dogoditi. ... Da bi se razvoj pogurao dalje, trebaju biti pravljeni svjesni napori. Pravilo je jasno: tkogod ne razvija svoje talente, gubi ih.

Mi općenito tražimo razvitak tih talenata putem edukacije. Doklegod se naše studije ili naša istraživanja nastavljaju, Osobnost nastavlja rasti, iako često ne baš na skladan način. No kada studije i istraživanja završe, i mi počnemo iskorištavati znanje koje smo prikupili u ovoj rutinskoj maniri, razvoj Osobnosti prestaje.

Najvažniji i najteži nivo Puta za prijeći predstavlja Stepenište {Ljestvicu, Stubište}, također zvano i kao Prilazna staza, ili staza Pristupa, koja vodi ka nivou čovjeka broj 4 [gospodar kočije].

Svatko tko traži da se tuda uspne mora taj napor učiniti glavnim ciljem svog života. Od tada dalje, ezoterički rad mora postati osovina njegovog postojanja, oko koje se obrću unutarnje i vanjske okolnosti jegovog života.

Ovaj nas kategorički zahtjev ne smije zastrašiti. U isto vrijeme, moramo shvatiti da test počinje sa prvom stubom Stepeništa.

Da bi prešli Prvi Prag, mnogi se moraju uspješno preći prvi test bez osvrtanja: on mora gorjeti u žarkoj želji kako bi nadvladao uplitanje života u divljini, tako da se može baciti u nepoznato u potrazi za novim, razumnim i stvarnim životom.

Kasiopejci:

P: (A) Moje prvo pitanje je: Želim shvatiti što je ta "predodređena misija", od čega se sastoji?
O: Sastoji se od slijeđenja staze sa kojom si suočen.
P: (A) Dobro ...
O: Ne govorimo ti o tvojoj predodređenoj misiji, jer onda viš e ne bi bila "predodređena". Učiš putem iskustava, i kako naslućuješ, vi ste na pragu dubokog iskustva.

Bili smo uvijek najimpresioniraniji njegovim vještinama u ovom području. Sjećaš se one kiše na dugom putu, i kako si kroz svoju uznemirenost imao jedan uvid koji je "otvorio nova vrata"? Mi se sjećamo 1966 kao prekretnice. Pa, ovo je još jedna, Arkadiusz, i emocije se osjećaju čudnovato poznate, ali ovog puta imaš pomoć drugih na 3.denzitetu. [...] Prije, kada bi se strah uvukao u sliku, imao si mudrost da se ne osvrćeš, čak iako si bio u iskušenju da to napraviš. Pogledaj što se dogodilo!

Mouravieff:

Ako želja za transformacijom ima dovoljno snage i intenziteta, to će isouniti interval između nota Do i Si, što predstavlja Prvi Prag – tragač će onda čvrsto stajati nogom na prvoj stepenici Stepeništa.

Kasiopejci:

P: Da li će Ark biti u mogućnosti pomoći nam oko tehnologije, pomoći drugim ljudima, ili zaštititi nas u neku ruku? Kod te stvarno bizarne stvari koja se dešava na planeti?
O: Previše, prebrzo, draga moja. Znatiželja je ubila mačku.
P: Pa, satisfakcija ju je vratila!
O: Ne u ovom slučaju!!!
P: T: Morat ćeš pustiti da to ide usput. Izgleda da to ide svakog dana, svakog trenutka. Dakle, pustimo nek se dešava i gledajmo kamo to ide. L: Dobro, neka... T: On dolazi zaštititi tebe. Tako on kaže.
O: Možda, ali tu ima mnogo, mnogo, mnogo više u toj priči nego samo to!!!!!!
P: L: Stanite! Da li je to kobno, "Možda, ali tu ima mnogo, mnogo, mnogo više u toj priči"? Ili je to pozitivno, da ima još mnogo, mnogo toga u priči?
O: Zašto misliš da je zlokobno?
P: Pa, neznam... jer bojim se toga što neznam! T: Vjera, vraćamo se opet u vjeru (u nešto, a ne kao religija).
O: Kako smo ti pomogli da zasad sve to otkriješ? Da li bi rađe prekinula ovu operaciju?
P: Oh, zaboga, ne! T: Poslije dvije godine, ona još uvijek pita ovakva pitanja!
O: Ne dvije godine, vječno.
P: Da li sam upravo čula fijuk? T: Ne. Ne. Veselje! J: Da, nismo bili veseli neko vrijeme! T: Samo malo veselja ovdje!
O: Mi smo vam pomogli da izgradite vaše stepenište, korak po korak. Jer ste vi to tražili, pitali za to. I vi ste to tražili jer je to bila vaša sudbina. Mi smo vas povezali s onima koji imaju rijetku mogućnost da bi komunicirali sa nama. Opet, jer ste vi to željeli radi shvaćanja vašeg puta. Sada, vi bi trebali prepoznavati znakove... One koji prikazuju misaone forme koje su u mnogom različite od onog što se smatra uobičajenim. Što su neuobičajeniji, to više govore. Oni su imali prošle živote na 3D Zemlji, ali ne nedavno, već ove. I oni nisu orijentirani prema Zemaljskim frekvencijskim vibracijama. [grupno diskutiranje na zadnji odgovor])
P: ... Vaša je sudbina ta da pronađete kakav je vaš put bio, morali ste ostvariti taj kontakt, jer je to bilo ono što ste trebali napraviti. L: Govorimo li o Franku, u smislu da smo bili u kontaktu s nekim tko je omogućio moju komunikaciju sa vama, pa da me možete staviti na moj put, što je izgradnja stepeništa, itd, itd? Da li se o tome radi ovdje?
O: On je jedan, ali nije jedini. Samo jedan koji je probudio tvoj osjećaj za prepoznavanje.
P: Znam da vjerojatno nije vrijeme da pitam ovo pitanje, ali... to je neka vrsta otkrića, otvorenja, otvaranja prema takvoj vrsti stvari, ali mi to jednostavno izgleda kao da vodite k nečemu da kažem, pa možda bih mogla pomoći tako da pitam i dalje. Što je to stepenište, što je ta sudbina?
O: Otkrij.

Mouravieff:

Četiri note koje oblikuju Stepenište povezane su dubokim međuovisnostima obzirom da njihova rezonancija crpi svoju snagu iz inicijalnog impulsa Želje. Ovo znači da ako ta inicijalna želja ne ujedini svo čovjekovo postojanje u pokornost [prema željenoj stvari, npr, da se postane slobodan], ako ona ne dominira cijelim bićem , bolje je za njega da se zaustavi na vrijeme i ne prelazi Prag.

Ponavljamo: Put je staza bez povratka. To je stvaran razlog za ovaj test Želje. Želja mora imati snagu Žeđi.

Kasiopejci:

O: "Žudnja" ne čini nekog "slobodnim", već je potpuno suprotno!
P: Ali ako vi žudite za znanjem?
O: To nije žudnja, to je traganje duše.
P: Što je to što ljudima daje tu silu, taj efekt snažnog vala kojim oni odrede da dođu do apsolutnog dna svega i strgnu sve laži sa sebe sve dok ništa ne ostane na njima, sve osim gole istine? Što je izvor te želje?
O: Krivi koncept. To je jednostavno kad je netko u toj točki u ciklusu učenja. U toj točki, nije potrebna sila.
P: Dakle, vi ste, više-manje, tu radi neke kritične mase koju ste postignuli i vi "skačete" prema točki gdje je traženje istine jednostavno ono što vi jednostavno i jeste? To definira parametre vašeg bića.

Mouravieff:

Prvi korak vodi ka testu Vjere. Vjerovati nije dovoljno, treba imati vjeru. Govorimo o vjeri u sebe. Ovdje tragač mora savladati svoj strah od napuštanja. Tragač će se suočiti sa mnogim iskušenjima i nevoljama... sve osmišljeno da uništi njegovu vjeru i sposobnost da postoji i da uspije u iznalaženju života koji nije materijalno dokaziv nego je samo san...

"Ne budite dakle tjeskobni govoreći Što ćemo jesti? Ili što ćemo piti? ili Trebaju nam odjeća i obuća. Vaš nebeski otac zna što vam treba. Nego tražite {zahtijevajte} prvo Kraljevstvo božje i Njegovu istinu, i sve će vam se te stvari dodati."

Drugi korak predstavlja test Čvrstine.

Treći korak je ispit Raspoznavanja i Vještine. Onaj koji može vidjeti i razumjeti pravilo "ne možeš služiti Bogu i Mamonu" {mamon = personifikacija božanstva, - p.p.} bolje će biti pripremljen za ovaj test.

Četvrti korak je ispit Ljubavi, ili istinske, životodavne ljubavi, obuzimajuće vatre poprilično različite od one što sada tinja ispod pepela. To je plameni mač čiji plamenovi tope sve izmiješane legure; sve što čovjek uzima za ljubav – unutar njega ili prema njemu – kada to nije to. Ako držimo ove riječi ispred sebe u svom umu, odmah ćemo biti u stanju prosuditi svaki pokret srca, i znati ćemo da li sadrži tragove istinske Ljubavi.

Živjeti u Istini sa isključenim lažima, predstavlja povlasticu Ciklusa Duha. Svjetlosti bez sjene.

Ovdje govorimo o izvjesnim ljudskim bićima koja su zadobila ili koja će tek zadobiti Drugo Rođenje. Tekst ne ostavlja mjesta dvosmislenosti:

"Ne lažite jedno drugome: vidjevši da ste 'svukli' starog {prijašnjeg} čovjeka sa svojim djelima, i navukli {na sebe} novog čovjeka koji je obnovljen do znanja prema slici božjoj: gdje ne može biti Grk i Židov, obrezan i neobrezan, barbar, Scint, rob i slobodan čovjek; no Krist je sve i u svemu."

Ovo se odnosi samo na one koji su na Putu, i njihovim odnosima među sobom.

Onaj koji dosegne Ljubav neće znati lagati.. No, trijumfirati nad lažima zahtijeva jednu ezoteričku kulturu koja je običnom čovjeku nedostupna.

Ovo ističe važnost problema laganja.

Borba protiv laganja je duga i razvučena. A prije svega to je borba protiv nas samih, protiv naših spontanih težnji, i protiv one mehaničnosti koja čini da se uvijek vraćamo laganju.

Beskorisno laganje drugima daleko je manje štetno od laganje sebe – i lakše za nadvladavanje i ispravljanje. Laganje sebe ponekad poprima fino zasjenjene oblike koji zahtijevaju potpunu i neprekidnu pozornost, zajedno sa metodičkim i perzistentnim naporima.

Eliminiranje beskorisnog laganja drugih ne zahtijeva kontinuirani napor. Treba jednostavno paziti da {laž} ne sklizne u razgovor. U trenutku kada je na našim ustima, jednostavan napor pažnje je dovoljan da je zaustavi. To je i razlog zbog čega je borbu za istinu preporučivo otpočeti protiv ove vrste laganja.

No, lako uviđamo da laganje sebe ili borba protiv laganja ovakve vrste nije perceptibilna izvana.

Kada prestanemo beskorisno laganje, to će također proći neopaženo od onih oko nas. Mogli bi reći da u praksi, borba protiv ove dvije kategorije laganja ne mijenja odnose sa ostalim ljudima na ikakav način, iako je vrlo efektivno za osobu koja je borbu poduzela. Stoga je možemo otpočeti bez zastoja, doklegod ju izvodimo diskretno, da ne privlačimo pažnju na sebe, i tako ne provociramo povećanje pritiska Generalnog Zakona [zakona slučajnosti i mehaničnosti koji će pokušati zaobići, nadmudriti te napore, drugim riječima – pritiska Predatorova uma/Matrice].

[...] Što se tiče napora pri suzbijanju laganja sebe, oni su poprilično drukčiji i vrlo važni. Takve laži poštaju duboke korijene. U ovom području ponekad iskrsavaju paradoksalne situacije, a neke od njih imaju takvu psihološku suptilnost da ih je teško izvući van iz sjene.

Ovdje moramo spomenuti pitanje brakova gdje jedan od partnera, nakon što je shvatio da ta zajednica predstavlja pogrešku, nastavlja s pokušajima da sebe uvjeri u suprotno. Ako se radi o odanoj {nježnoj} osobi ona će udvostručiti svoju ljubaznost prema svom partneru kao da se zaista radi o njenom polarnom "drugom". Apsurdnost situacije doseže svoje granice ako drugi partner reagira usvajanjem odgovarajućeg stajališta – bez imalo iskrenosti ili spontanog sjaja nježnosti.

S ezoteričke točke gledišta opasnost je ta, da pukom silom navike takva situacija (od)uzima od jednog ili čak od oba partnera, vrijednost istinske ljubavi. Takva vrsta laganja sebe može potrajati desecima godina sa ljudima koji su ljubazni i dobre vjere, i oni na kraju bivaju tragično razočarani.

Čovjek koji otpočinje borbu protiv laganja sebe mora biti upozoren na te poteškoće, i o mogućem kolapsu nekih ili svih njegovih najvećih vrijednosti.

Svi bi trebali znati da istinski ezoterički posao tek počinje nakon što je osoba prošla kroz generalni bankrot i odbacila bespomoćno svoja božanstva na pod.

Naznačili smo apsolutnu potrebu za svakoga koji teži ezoteričkom razvoju da se izliječi što je prije moguće od svoje duboko ukorijenjene navike laganja samoga sebe.

Sada bi trebali pogledati u ovaj problem iz drugog kuta: onog objektivnih rezultata koje čovjek zadobiva kada je sposoban prestati lagati.

Taj posao zahtijeva vremena, zahtijeva hrabrost da se suoči sa razočarenjima, i treba samopouzdanja i vjere u sebe. Kako tragač napreduje, on osjeća novi sentiment.

Ponekad će osjećati gorko kajanje kako njegovi predivni snovi nestaju, ali u isto vrijeme osjećat će se sve više oslobođenim.

Njegova rastuća iskrenost prema sebi uspostavit će atmosferu istine u njegovom unutrašnjem životu. Zakon koji kaže: "znati ćete istinu, i istina će vas osloboditi" primijeniti će se na tragača u punoj mjeri.

Riječ "osloboditi" namjerno je odabrana kako bi istakla suprotnost stanju ropstva.

Nakon svake operacije unutrašnjeg pročišćenja, bolne koliko samo može biti, tragač će sve više i više osjećati potpunu i duboku zahvalnost što je oslobođen ovog apsurdnog ropstva.

Kada dosegne izvjestan nivo unutrašnjeg oslobođenja, pojedinac će razumjeti u potpunosti vrijednost magične snage izražene u riječi Sloboda.

Kasiopejci:

P: Ovaj nedavni period "buđenja" da se stvari vide jasnije, kao što i jesu, i vidi se cijela slika inetrakcija između ljudi i kako to zbilja ružno može biti. Zapala sam u groznu depresiju. Trebala sam uspostaviti balans radi toga što sam sve to vidjela odjednom. Možete li mi objasniti što se dešava?
O: Rast.
P: Pokušala sam podijeliti tu percepciju sa drugim ljudima i skoro bez izuzetka, i kad sam rekla ljudima da napokon vidim stvari u njihovim izvornim stanjima i da to NIJE bila lijepa slika, oni su rekli: "pa, ti to očito vidiš kroz oči neke duhovne opsjednutosti!" Zašto oni to kažu?
O: Prvo i prvo, nije korektno sve "vidjeti u tolikoj tami i potištenosti", itd. To je samo rezultat micanja čahure laži. Slavite balans. Ne oplakujte smrt iluzije i debalansa.
P: Kamo da sad idem? Gdje mi svi idemo?
O: Svukud.

Mouravieff:

Zadobivanje Unutrašnje Slobode je uvjet bez kojeg se nemože za daljni uspjeh u ezoteričnom radu. Ovaj prestanak laganja samome sebi omogućuje da se promatra rad nižih centara u samo objektivnosti. Ovo opažanje se započima iz "komandnog mjesta" nepristrasnog opažanja i prosuđivanja pojedinca koji je nadvladao laganje sebe.

Kada je naš unutrašnji svijet tako pročišćen tim zrakama Kozmičkog Sunca, kada smo prestali lagati sebi, kako da se onda ponašamo prema ostalima?

Problem je daleko od jednostavnosti.

Zapisano je: "Kraljevstvo Nebesko je usiljeno i nasilan je onaj koji ga drži."

Ako se sjetimo da je kraljevstvo nebesko unutar a NE izvan nas, tada počinjemo razumijevati da je potrebno primijeniti neku silu ili čak nasilje INTERNO, unutar sebe, kako bi se ponovno zauzela naša vlastita tvrđava.

Ovo je vrlo često potrebno kako bi se uklonili korijeni Iluzije koja je unutar nas, i koja predstavlja majku laganja sebe.

Tako vidimo da je ispit na četvrtom koraku odlučujući. Dok laganje ne prestane, čovjek je suočen sa otporom kroz kretanje defektima svoje prošlosti; laganjem, slabostima, samosažaljenjem i unutarnjim kompromisom.

Općenito, to zahtijeva vremena, priliku i mogućnost da se riješi, da se oslobodi sebe od te prtljage prije no što se dođe na test četvrtog koraka. Mnogi pojedinci, zbog težine njihove prošlosti, gube vrijeme i dozvoljavaju prolaz mnogim mogućnostima koje predstavljaju sebe.

No, na četvrtom koraku mora biti uspostavljena crta ravnoteže i račun završen. Čovjek, jadan i gol, prihvaćen je na drugom Pragu, ali samo pod uvjetom da je konzistentan i čist.

Esencijalno je da bude konzistentan, znači da unutar sebe sadrži istinsku Ljubav, koja jedino može biti otkrivena putem prestanka laganja sebe.

Sve lažno unutar njega bit će spaljeno plamenom tog ognjenog mača.

Svi ovi koraci dešavaju se više manje zajedno u mnogim kombinacijama. Nejednako su raspoređeni u odnosu na različite osobnosti, i pokretani silom naše Želje da budemo slobodni.

U kretanju Stepeništem , približavanju a onda i prelasku Drugog Praga, čovjek usvaja novo stajalište prema sebi: od ove točke dalje, on uzima svoju sudbinu u svoje ruke.

Tijekom kasnijeg razvoja, individualnost postaje progresivno integrirana sa višim kozmosom.

Život čovjeka je film. Sigurno je da je teško našim Kartezijanskim umovima zahvatiti ovaj koncept. Naši trodimenzionalni umovi loše su prilagođeni idejama i činjenicama koje zadiru u oblast vječitog.

Neshvatljiv kako bi se mogao činiti, naš je život zapravo film produciran u skladu sa skriptom. Taj se film kontinuirano odvija, bez da se ikada zaustavlja, na takav način da u vrijeme njegove smrti, čovjek je ponovo rođen. Ono što izgleda apsurdno jest to da je rođen na istom mjestu u isto vrijeme gdje i kada je rođen i prije, i od istih roditelja. I tako film se ponovo odvija. Svako ljudsko biće stoga je rođeno sa svojim filmom. To predstavlja polje djelovanja u kojem je čovjek pozvan da primijeni svoje svjesne napore. Ponavljanje filma nije reinkarnacija, iako su ova dva pojma često pobrkana. Vanjski čovjek, koji živi u sistemu Budućnost-Prošlost, ne može ni za trenutak zagrepsti u sastav svog filma, čak niti u dio koji sadrži njegovu neposrednu budućnost. Da bi to učinio, on mora povećati otvor svoje Prisutnosti. Stoga mu se događa da suočen sa izvjesnim događanjima, može osjećati da je to već vidio ili proživio te događaje. Neki u takvim fenomenima vide dokaz za tzv. reinkarnaciju. U stvarnosti, fenomeni ove vrste rezultat su usputnih i privremenih uzburkavanja finih energija u organizmu: otvor Prisutnosti tada se povećava na nekoliko trenutaka, a neke značajne činjenice neposredne budućnosti skliznu u budnu svjesnost. Na taj način je stvoren utisak povratka drugog vremena. Na izvjestan način to je istina, iako je utisak o življenju prije samo uzrokovan mehaničkim odvijanjem filma. Pod reinkarnacijom moramo razumijevati fenomen vrlo različitog reda. Iako se teoretski film obrće integralno u oblasti mogućnosti, znači u vječnosti, film vanjskog {eksteriornog} čovjeka drži se plana realizacije, dakle Vremena, ali samo u mjeri striktno potrebnoj da zadovolji krajeve Zrake Stvaranja {Kreacije}.

Istinska reinkarnacija, u drugu ruku pak, zbiva se u potpunosti u vremenu i integralno pripada oblasti Realnog, dobro shvaćenoj kao dijelu šireg okvira Manifestiranja. Ljudska osobnost nije realnost u pravom smislu riječi, nego mogućnost. Ona igra ulogu u filmu za koji je zakačena, iz kojeg neće nestati sve do trenutka Drugog Rođenja. Od tog trenutka prestat će biti Osobnost. Zbog svoje nerazorive unije sa stvarnim “Ja”, biti će transfigurirana i tako će postati Individualnost. Dokle god čovjek živi u divljini, samozadovoljan i utonuo u laži i iluzije, film će se odvijati mehaničkom nefleksibilnošću a Osobnost će ostati u potpunosti nepromijenjena.

Te se okolnosti počinju mijenjati u trenutku kada čovjek pređe Prvi prag. Ovaj prelazak može se uporediti sa koncepcijom buduće Individualnosti. Stubište simbolizira period gestacije a prelazak drugog Praga predstavlja drugo Rođenje, rođenje Individualnosti. Kako čovjek postaje sve više integriran sa svojim “Ja”, razvijajući svoju individualnost, on postaje progresivno integriran sa Kozmosom i stiče “darove” prikladne njegovoj individualnoj prirodi. Istovremeno, on progresivno učestvuje u realnoj, objektivnoj egzistenciji, koja u konačnici karakterizira njegovo biće.

Ovo je oslobođenje od vezanosti za film. Tek od ove točke evolucije istinska individualna reinkarnacija postaje moguća. Istinska reinkarnacija nije mehanička, napravljena je svjesno, općenito da dovrši misiju. Vačno je jasno zahvatiti razliku koja postoji između filma , mješavina mogućnosti, i reinkarnaciju u vremenu koja pripada oblasti Realnog, i razumjeti smisao ove razlike. U vrijeme drugog Rođenja, znači u vrijeme prelaska Drugog Praga, čovjek bježi svojim vezanostima za film i ulazi u oblast iskupljenja. Tada on biva propušten u sveto bratstvo živih Bića. Ta su bića jedna nepokolebljiva sila: oni koji su njen dio više nisu predmet bolesti ili tuge. Smrt gubi svoje uzde nad njima. Oni su nadvladali svijet. U teoriji, film u kojem je čovjek rođen i u kojem živi, može se vrtiti do kraja svijeta, u uvjetima u kojima je on sretan, zadovoljan sobom, pripisujući sebi svoje vrline, i optužujući ostale za njegove greške i nesreće. Ispravno govoreći, ovakva vrsta postojanja ne može se smatrati ljudskom; može se opisati kao antropoidna. Ovaj je izraz prilagođen u smislu da eksteriorni čovjek, uronjen u samozadovoljstvo, predstavlja krunsko postignuće miliona godina evolucije vrste iz svojih životinjskih predaka, a ipak sa točke gledišta ezoteričke evolucije on predstavlja mogućnost koja još nije realizirana. Ako predočimo problem ezoteričke evolucije sa točke gledišta filma i različitih dijelova koje čovjek u njemu može igrati, jasno je da je ova vrst evolucije nemoguća dokle god se film može smatrati okretanjem u istom krugu. Ljudi koji ‘glume’ u tom filmu jesu oni koje smo nazvali antropoidima, lutkama, mrtvacima koji, kako Isus kaže “vjeruju da su živi”. Ezoterička evolucija počinje kada se čovjek putem svojih svjesnih napora, pokaže sposobnim za razbijanjem kruga i pretvaranjem kruga u uzdižuću spiralu. Spirala predstavlja jedno srednje stanje između pozicije u kojoj se ljudska Osobnost nalazi uhvaćena u filmu koji se obrće mehanički na način koji je snažno odvojen od oblasti vječnog, i između pozicije savršene, slobodne Individualnosti, koja je sposobna, ako se pojavi potreba, da se reinkarnira svjesno u Vremenu. To je jedno srednje stanje u smislu da film definitivno odlazi iz oblasti vječnog, iz oblasti mogućnosti. Krivulja života koja se za eksteriornog čovjeka u praksi ne razlikuje od kruga, transformira sebe u spiralu i ne završava – kao što je to činila prije – gotovo u svojoj polazišnoj točki: udaljenost između ovih dviju točaka sada označava definitivni napredak u Vremenu. Film u obliku spirale pripada ljudskim bićima koji se uspinju Stepeništem. Potpuno oslobađanje od filma producira se u trenutku prelaženja drugog praga. Ako je čovjek to u stanju uspješno izvesti tijekom jednog života, i tako prekinuti krug po prvi puta, on se ne vraća u njega. Takvi su slučajevi vrlo rijetki. Općenito, to oslobođenje zahtijeva nekoliko života; nekoliko obrtaja spirale. Kao generalni zakon, svaki se obrtaj zbiva u Vremenu, i posljedično može izgledati poput reinkarnacije. U realnosti, to nije ništa drugo do povratka eksteriornom životu. Pseudo-reinkarnacija poput ove nije niti svjesna niti osobna: to su glumci u filmu koji se vraćaju i nemaju sjećanja na prethodna iskustva.

Međutim, promjena je moguća čim svjestan napor čovjeka poveća efekt Vremenskog faktora putem povećanja percepcije Sadašnjosti. U filmu koji se odvija u spirali na ovaj način, sadržaj se mijenja; mijenja se na dva načina: prvo u svakom životu, znači tijekom svakog obrtaja i također od spirale do spirale. Kompozicija uloga, okolnosti, dekoracije, pejzaž – sve se mijenja. Međutim dva elementa ostaju trajna: prvo, općeniti cilj, dosegnuti i preći drugi Prag; zatim apsolutni uvjet za prelazak ovog Praga, da svi karmički dugovi koji su se nagomilali u sadašnjem životu, jednako kao u u prethodnim spiralama, moraju biti neutralizirani i poništeni. Prije Drugog Praga, svaka drama mora biti odigrana do svog raspleta. Rad je težak jer čovjek stalno pravi greške. Pažljiv čitaoc već je shvatio da je slijeđenje spirale, ili uspinjanje Stepeništem, rezervirano za ljudska bića koja su već akomulirala izvjesnu količinu uticaja Kozmičkog Sunca, i koja stoga posjeduju više ili manje razvijen magnetski centar. To ne jamči da oni neće više praviti pogreške. Istina je da isprva, kada se prvi put uspenje na Stepenište, on biva motren, osobito ako čini iskrene i značajne napore. Ezoteričko Bratsto mu nudi ruku pomoći. Izvjesni susreti, igra povoljnih okolnosti – oblici su te pomoći. Pomoć ga međutim, ne oslobađa od rada na sebi i daljnjeg poduzimanja svjesnih napora. Treba se još dodati da ponuđena pomoć često nije iskorištena jer čovjek ne sluša dati savjet, ili jer nije zahvatio smisao povoljnih okolnosti i mogućnosti za napredak koje su se otvorile ispred njega. On je i dalje više od polovice, stvorenje oblasti Iluzije, on često nastavlja donositi impulzivne odluke, i često se okreće protiv svojih priznatih ciljeva. Treba se razumijeti da doklegod čovjek nije prešao Drugi Prag, morat će startati uvijek ispočetka. Ponovo će startati svaku spiralu u divljini, još će jednom trebati raspoznati uticaje Kozmičkog sunca, preći Prvi Prag, i uspeti se Stubištem korak po korak. Istina je da nijedan svjesni napor nikad nije izgubljen, no iskustvo prikupljeno u jednoj spirali, u sljedećoj se pojavljuje samo kao oblik unutarnjeg osobnog stajališta, ili maglovitog prisjećanja ljudi u ulogama.

Kasiopejci:
P: (L) Da pitam ovo prije no što traka isteče i napravimo pauzu. Što je "Ultimativna Tajna" koju čuva Konzorcij?
O: Vi nemate kontrolu nad vama samima, vi ste jedan eksperiment.
[...]
P: Da. Dobro. Koliko "dugo", i to sam stavila pod navodnike, jer znamo kao što ste rekli da ne postoji vrijeme, ali koliko dugo, kao što mi mjerimo vrijeme, su Sivi bili u interakciji s našom rasom? Sivi, ne Lizzardi, Sivi, kibernetičke sonde?
O: Ne.
P: Što mislite pod "Ne"?
O: Vremenski putnici, i zato, "Vrijeme je u toku".
P: Dobro, nedavno sam pročitala nekoliko knjiga koje mi je JR dao, "Vitezovi u sjajećem oklopu" i "Odgovor". Obje od tih knjiga opisuju putovanja kroz vrijeme.
O: Ne, nismo završili s odgovorom. Da li razumijete privlačnost zadnjeg odgovora?
P: Oni su putnici kroz vrijeme, mogu ići naprijed i natrag kroz vrijeme, mogu igrati igre sa našim glavama... T: Oni mogu namjestiti prošlost da bi kreirali budućnost koju oni žele. D: Oni mogu organizirati stvari da bi mogli kreirati energiju koju trebaju... L: Oni također mogu napraviti da stvari izgledaju lijepo, napraviti ih da se osjećate dobro s njima, da izgledaju dobre, mogu napraviti da u jednoj minuti imate jednu ideju i tada u drugoj kreirati neku situaciju u kojoj se ta ideja potvrđuje...
O: Kad ste pitali koliko dugo, naravno da je to totalno neograničeno, zar ne?
P: L: To nije dobro. Ako oni mogu ići natrag kroz vrijeme/prostor i promjeniti događaj u našoj proščosti, da li bi ta promjena u prošlosti trenutno izmjenila našu sadašnjost također?
O: Kao što već je i to radi opet i opet i opet.
P: D: Dakle to oni rade opet i opet i opet, konstantno? L: Dakle, na svakom...
O: Vi jednostavno još niste svjesni, i nemate ideje o posljedicama!!!
P: Mi pomalo tinjamo sve više i više! Pa da, ja da, malo! T: Posljedice sposobnosti da se krećete u i izvan vremena i da manipulirate na način na koji želite ( JR/Laura ). I posljedice onoga što nam rade; što su nam radili i što će nam raditi, opet i opet. ( Frank ) Što su rekli pod opet i opet? L: Dakle, drugim rječima, naša jedina nada jest da izađemo iz ove mrkle situacije, da izađemo iz ovog nivoa denziteta. To je ono što nam govore, tako bar to meni zvuči.
O: Blizu.
P: Jer, ako to ne napravimo, mi ćemo doslovce, kao što je opisano u toj knjizi, zaglaviti i ponavljati opet i opet iz početka, i holokast se može dogoditi opet i opet, i mi bi jedino mogli... Ghengis Khan, Atilla the Hun... opet i opet ponovo. T: Mi smo zaglavljeni u vremenskoj petlji, oni su nas stavili u vremensku petlju. J: Da li smo mi u vremenskoj petlji?
O: Da.
P: D: Imam pitanje o... tu je... ( pauza ) Čovječanstvo je iz nekog razloga odlučilo određivati vrijeme za neke potrebe. Jedini razlog kojeg mogu vidjeti je da imamo značaj govora, kao verbalna ili pisana komunikacija...
O: Kontrolni mehanizam.
P: T: Ima li načina za nas da prekinemo taj kontrolni mehanizam? Osim pomicanja u 4. denzitet? D: To je bio dio...
O: Ne.
P: Kad bića 4. denziteta komuniciraju, to je telepatski, točmo?
O: Da.
P: Dobro, budući da vrijeme ne postoji, kako vi komunicirate o događanjima?
O: Ponovo iznesi frazu, molimo, pojasni.
P: L: Ono što ona misli je, ako vi komunicirate telepatski... D: Na 4. denzitetu... L: I vrijeme ne postoji, kako komunicirate o događajima koji se dogode sada, kao suprotno od onih koji se dese kasnije i onog što se iduće dogodi, i iduće... J: Kako je to sekvencijalno?
O: Prevedite.
P: D: Prevedimo? Dobro, da objasnim ono što mislim. Mislim to, da recimo kad govorimo da se nešto desilo 1907...
O: To je kako se to desilo.
P: T: Prevedite ovo kako se desilo. Vi prevodite doživljaj?
O: Iz 4. u 3. I obratno.
P: L: Dakle drugim rječima, to je kao snimanje filmova. J: Da li je linearno razmišljanje dio toga? To je biti linearno i nelinearno?
O: Dio iluzije 3. denziteta samo.
P: L: Dakle drugim rječima, ako ste biće 4. denziteta, sve se manje-više dešava, oprostite na terminu dešava, sve je simultano ( istovremeno ), i ako želite diskutirati ili komunicirati ili imati neki fokus na neki specifični aspekt ove sjedinjene dimenzije, tada ono što radite je da u neku ruku razvijete, istaknete ju i projicirate u 3. ...
O: Blizu.
P: ... kao u filmu.
O: Ali vi to nećete potpuno razumjeti sve dok ne stignete tamo.

Mouravieff:

Trebamo znati da je, na kraju spirale (inkarnacije), napravljena jedna usporedba između filma kako je on osmišljen u vrijeme rođenja i što je postao u vrijeme smrti. Napravljen je završni račun, kao u računovodstvu, listanjem dobitaka i dugovanja. To na objektivan način pokaže rezultat proteklog života.

Taj završni račun namješta osnovne elemente za kompoziciju filma na početku sljedeće spirale.

Da smo mogli izbjeći sve pogreške i komplikacije u ovom novom iskustvu, proizvedenom kao rezultat slobodnih poteza, ezoterička evolucija bi se tada zbila harmoničnom uzlaznom krivuljom.

Općenito, to nije slučaj. Čovjek najčešće dođe do ove ideje o evoluciji nakon što je već zakomplicirao film kojemu pripada.

No, istinska evolucija ne može se zbiti osim na temelju originalnog filma – nakon što su svi umjetno dodani elementi eliminirani. Ovo zadnje je uvjetno na povratku ČISTOĆI centara, osobito emocionalnog, koji je – barem na početku – jedini priključak Kozmičkih Solarnih uticaja.

Kasiopejci:

P: (L) Jesu li instikti različiti od emocija?
O: Da.
P: (L) Kako možete objasniti razliku između instinktivnog znanja i emocionalnih reakcija?
O: Emocije uključuju željno razmišljanje, a instinkt je "osjećaj odluke", psihički po prirodi, i jači je. Kad je željno razmišljanje, tu je uvijek psihički instinkt koji curi kroz ono čemu možete pristupiti ako koristite razlog i ispitate svoje lekcije iz prošlosti.
P: Da li je također istina da emocije mogu biti korištene da odvedu u krivo, da se izokrenu i generiraju isključivo tjelesno i lažno programiraju?
O: Emocije koje ograničavaju su smetnja za progres. Emocije su također neophodne da bi napravili progres u 3. denzitetu. One su prirodne. Kad počnete odstranjivati ograničavajuće emocije bazirane na pretpostavkama od emocija koje otvaraju nekog prema neograničenim mogućnostima, to znači da se pripremate za idući denzitet.
P: Što je s ljubavlju?
O: Što s njom?
P: Imamo mnoga učenja koja šire da je ljubav ključ, odgovor. Ona kažu da je prosvjetljenje i znanje i da sve ne može biti postignuto kroz ljubav.
O: Problem nije izraz "ljubav", već je problem interpretacija izraza. Oni na 3. denzitetu imaju tendenciju da strašno zbunjuju stvari. Poslije svega, oni zbune mnoge stvari kao što je ljubav. Kad stvarna definicija ljubavi kao što je vi znate, nije korektna. To nije neophodno osjećaj koji bi netko mogao također interpretirati kao emociju, već je to, kao što smo vam prije već rekli, bit svjetla koja je znanje je ljubav, i to je bilo iskrivljeno kad je bilo rečeno da ljubav vodi u prosvjetljenje. Ljubav je Svjetlost je Znanje. Ljubav nema smisla kad se koriste uobičajene definicije u vašoj okolini. Da bi voljeli, vi morate znati. I da bi znali, morate imati svjetlo. I da bi imali svjetlo, morate voljeti. I da bi imali znanje, morate voljeti.

Mouravieff:

Srce stoga mora biti čisto, a ako već nije, onda mora biti pročišćeno. Za uspjeh, to je uvjet bez kojeg se ne može.

Sva diskusija o laganju u svim svojim vidovima data je da naglasi apsolutnu potrebu pročišćenja srca, i za započinjanjem ponovne edukacije emotivnog centra u pozitivnom smjeru. [Sjetite se da su emocije predstavljene konjima koji vuku kočiju.]

Ova potreba objašnjava smisao Isusovih riječi: "Ako se ne povratite i ne budete kao djeca, nećete ući u carstvo nebesko."

To se specifično odnosi na emocionalni život. Mnogi su ovo interpretirali kao ograničenje u razvoju intelekta. To je velika pogreška. Inteligencija i intelekt moraju biti razvijani i poticani. Savjet "postati poput male djece" samo usmjerava ka potrebi za pročišćenjem centara, a NE ka ideji da ih se drži u primitivnom stanju.

Pavao piše: "Braćo, ne budite djeca u onome što se tiče prosudbe, budite djeca u onome što se tiče zlobe, no pri prosuđivanju budite potpuno odrasli ljudi."

Sada je vrijeme da se okrenemo ka mogućim prečicama u ezoteričkom radu koje nas ubrzano mogu odvesti do drugog Praga.

To je mogućnost ponuđena Polarnim bićima, onim parovima opisanim od strane drevne Tradicije u mitu o Androginu.

Na temelju prethodnih analiza, esencijalni podatci za film bilo koje obične osobe mogu biti opisani kako slijedi: kao heroj romanse svog vlastitog života, subjekt neophodno mora biti zvijezda filma.

No, on također može igrati i minornu ulogu u filmu ljudi koji igraju sekundarne uloge u njegovu vlastitu filmu. Na ovaj način svaki se film upliće u druge filmove gdje se isti ljudi nalaze u potpuno drugačijim situacijama.

Također, mora se praviti razlika između dvije kategorije glumaca.

Prvi su stvarno dijelovi koji igraju uloge. Njima je dodijeljena određena uloga: organski su vezani za film.

Druga se grupa u filmu pojavljuje jedino slučajno, uvučeni su u akciju slobodnim potezima heroja. Ova je složenost dalje povećana jer neki od glumaca koji imaju izvorne uloge u filmu, te uloge igraju loše, dok drugi pak igraju uloge koje nisu njihove. Situacije poput ove poprilično su raširene.

Ljudska Osobnost predstavlja jedan organizam sa mnogobrojnim dijelovima ili aspektima; 987 da budemo precizni. U idealnom slučaju, jedino ostvarenom od strane Polarnih bića, i jedinom učinkovitom s ezoteričkog gledišta 987 aspekata muškarca i žene striktno su polarni. To su predodređeni suprug i supruga čija će unija stvoriti istinski par.

Međutim, film sadrži ostale ljude koji igraju uloge organski povezane sa herojevom {ulogom}, i koji su neophodni da izguraju film do svog prirodnog kraja. To su duše prijatelji, bratske duše, sestrinjske duše, suradničke duše, služeće duše, itd. Osobnosti svake od njih imaju izvjestan broj činjenica identičnih onima od heroja, za glumce istog spola ili polarne za glumce suprotnog spola. U slučaju braće i sestara, broj identičnih ili polarnih aspekata može biti polovicu ili čak i više.

Pomanjkanje razboritosti, pronicljivosti i iskrenosti prema nama samima, unutrašnja želja da se pronađe savršena rezonancija vibraciji duše, i nestrpljivost koja slijedi, a sve pojačano i umnoženo djelovanjem Generalnog zakona [zakona slučajnosti], uvodi nas previše često u sklapanje zajednica koje samo mogu rezultirati apsurdnim situacijama. Umjesto opiranja fatamorgani; umjesto čekanja i traženja, mi kliznemo u nesavršene zajednice koje su izvor patnji za oba partnera i djecu. Osim toga, takve zajednice mijenjaju smisao filma po svom sastavu, i tako korumpiraju osobne živote svih glumaca u drami. Na kraju, ezotreički rezultati predviđeni u početnoj kompoziciji filma su teško kompromitirani.

Kao rezultat razmatranja na bračnom planu, ili kroz nedostatak razmatranja na seksualnom planu, počinjena je većina naših pogrešaka, uključujući i one koje imaju najskuplju cijenu plaćanja.

Čak ni bića božje vjere nisu izuzeta od pogreški.

Pobrkati bratsku ili sestrinjsku dušu za supruga ili suprugu, čini vrlo složene situacije, posebice sa ezoteričke točke gledišta. Situacija je još i više konfuzna kada su iz takvih zajednica rođena djeca.

Život tada poprima karakter vječitog kompromisa sa sobom. Moralno i fizičko zdravlje "slučajno ujedinjenih partnera" trpi: promjene u intelektualnom centru zbog obmanjivanja i laganja; srčanu bolest ako je emocionalini centar senzitivan i još uvijek teži ka istini; također i oboljenja opskurnog porijekla, od kojih je rak jedno od onih koje napada tijelo na njegovim najslabijim dijelovima... U svakom slučaju stanje neophodno vodi trajnom gubitku finih energija, te se stoga zauzvrat javlja ubrzano starenje i vodi ka preranoj smrti.

Teškoće poput ovih situacija koje nastaju iz pogrešaka ne smiju spriječiti nikoga koji se bacio na ezoterički rad od toga da ih pogleda u lice i traži zadovoljavajući izlaz iz njih. Ako Vrag – Generalni Zakon – pokušava da nas uvede u nove pogreške kako bi gušio našu ezoteričku evoluciju, ruka podrške Božje uvijek je ispružena da nam pomogne. Pa opet, naši nas umovi, previše razumski i previše realistični, često sprečavaju od osjećanja te pomoći.

Kada je situacija spetljana našim pogreškama, Gordijevski čvor NE SMIJE bit presječen, mora biti razvezan na takav način da učesnici, oboje vezani istim čvorom, osjećaju samo olakšanje nestajanjem situacije koja je jednostavno bila izvor patnje za oboje.

Ako je situacija sređena, može se pronaći originalni smisao filma i njegovo normalno odvijanje.

Skupina ljudi organski povezanih u jednom filmu oblikuje tim. U početnoj koncepciji filma, ovaj tim mora doseći predodređeni cilj kao rezultat načina na koji učesnici igraju svoje uloge u igri života. Ovaj je ezoterički cilj uvijek drukčiji od ciljeva koje slijedimo pod uticajem Generalnog zakona [Predatorskog uma].

Cilj takvog tima uvijek ima jedan ezoterički smisao, zapravo iako Osobnosti koje ga čine mogu biti vrlo različite, one će dijeliti duboku potrebu: želju da se laganje i iluzije završe, jednom i zasvagda, da pobjegnu dominaciji [Predatorskog uma], i u jednom ili drugom obliku da dosegnu onu objektivnu egzistenciju u kojoj čovjek nalazi svoje stvarno "ja" i identificira se sa njim.

Ovdje moramo opisati prvi zakon koji je temelj za oblikovanje takvih timova. Na materijalnom nivou, najveća nagrada ide onome koji zapovijeda. Na ezoteričkom nivou najveća nagrada ide onome koji služi.

Konfuzija između ovih dviju važnih glavnih ideja – one o zapovijedanju i o služenju – ponekad izgleda dramatično. Čak je i Isusove učenike mučilo pitanje o tome tko je najveći između njih.

Što je tim evoluiraniji, to mu se povjerava važnija zadaća. Povijest nam daje primjere radova timova na svim poljima. Uloga žene u timovima posebice je označena u krucijalnim periodima ljudske povijesti.

[...] Jednom kada je prvi prag pređen, ezoterički će rad početi otkrivati istinski smisao filma. Čovjek mora nastaviti sa nepristrasnom analizom njegovih sadržaja: uloga koju svaki od glumaca igra u njemu – i vrijednost tih uloga – moraju biti prosijane kroz sito.

Postepeno, kako se proces tog ljuštenja nastavlja, pozitivna ili negativna osobina različitih uloga počinje se sve jasnije pokazivati. Nakon toga, neprikladni elementi teže da nestanu sa scene.

Na kraju te analize, film će sadržavati samo reducirani broj glumaca, ali su svi oni organski vezani zajedno, i skupa sa herojem putem sadržaja drame, kako je bilo osmišljeno otpočetka ovih iskustava... koja su vršena / tražena od strane stvarnog "ja" kroz stolječa ili čak milenije. Drama tako mora biti odigrana do svog razjašnjenja ili raspleta.

Osnovna zadaća čovjeka je, jednom kada pređe Prvi Prag, da se skloni od karmičkih uticaja koji su posljedica pogreški počinjenih njegovim slobodnim pokretima {potezima}, bilo u sadašnjem bilo u prošlim životima. U prošlosti su se neki znali odvojiti u neki manastir ili isposničke ćelije gdje su bili u mogućnosti koncentrirati se na introspektivni rad. U sadašnjosti, naše vrijeme zahtijeva energične i brze metode.

Naše je zadnje pitanje da proučimo metodu u kojoj se Stepeništem između dva Praga može popeti brže, dok istovremeno ostajemo i radimo u suvremenom svijetu.

Takvo sredstvo postoji: to je rad u paru. Međutim, da bi se ovaj ezoterički posao uspješno dovršio od strane dvoje ljudi, esencijalno je da su dva bića – muškarac i žena – integralno polarni.

Kasiopejci:

P: (A) Moje prvo pitanje je: Želim shvatiti što je ta "predodređena misija", od čega se sastoji?
O: Sastoji se od slijeđenja staze sa kojom si suočen.
P: (A) Dobro ...
O: Ne govorimo ti o tvojoj predodređenoj misiji, jer onda viš e ne bi bila "predodređena". Učiš putem iskustava, i kako naslućuješ, vi ste na pragu dubokog iskustva. [...] Bili smo uvijek najimpresioniraniji njegovim vještinama u ovom području. Sjećaš se one kiše na dugom putu, i kako si kroz svoju uznemirenost imao jedan uvid koji je "otvorio nova vrata"? Mi se sjećamo 1966 kao prekretnice. Pa, ovo je još jedna, Arkadiusz, i emocije se osjećaju čudnovato poznate, ali ovog puta imaš pomoć drugih na 3.denzitetu.
P: (A) Hmm, htio bih znati je li fizika od ikakve koristi, ili da li je ovo nešto potpuno drukčije. Ja bih se trebao koncentrirati na ono na što bi se MI trebali koncentrirati, i da li to zahtijeva mogućnosti u fizici ili neke potpuno drukčije mogućnosti?
O: (A) zašto ne kombinacija jednog i drugog?
P: (L): Da ja pitam pitanje. Ranije su rekli nešto o pragu doživljaja. I sad su rekli nešto što će biti otkriveno ispred tebe. Da li su dva odgovora "prag" i "otkriveno ispred tebe", povezana?
O: Naravno!!!
P: (L) Dobro, on je na pragu neke vrste doživljaja. Ima li načina na koji bi mogli otkriti ta iskustva? Da li će to biti toliko očito da to nećeš moći promašiti? Ili će to biti nešto na što ćeš morati obratiti pažnju ili bi ti moglo promaći?
O: Što "prag" podrazumijeva?
P: (L) Pa, vrata. Ona su vrata. Da li to znači da će on proći kroz vrata, fizički, spiritualno, psihički? Otići u nečiju kuću?
O: To ne podrazumijeva "vrata", ali podrazumijeva nečije pozicioniranje i osjećaj neizbježnog.
P: (L) Mogu li nekako pomoći?
O: Nisi li već pomogla?
P: (L) Ali, mislila sam posebno na ovaj "prag" i doživljaj "otkrića"?
O: Da! I usput, Arkadiusz, znanost je zaista najviše spiritualna!
P: (L) Pa, s obzirom na izvjesne druge elemente, samo sam se pitala da li su naši putevi paralelni odsad ili će se razići... kako su oni povezani u ovoj točki...
O: Nama izgleda da se vaši putevi isprepliću!
P: Upotreba riječi "isprepleteno" je zanimljiva. Koristili ste ju u vezi između elektromagnetizma i gravitacije. Postoji li tu kakva paralela?
O: Ako zaželiš.

Mouravieff:

Na "dugu stazu", uspješnim eleiminiranjem temeljenim na dugoj i minucioznoj analizi njegovog filma, i nakon novih grešaka i novih promašaja, čovjek može na kraju završiti tako da nađe svoju legitimnu suprugu, potpuno integralno polarno biće sa kojim će se ujediniti.

Na "kratku stazu", muškarac mora započeti sa svjesnom potragom za svojim polarnim bićem. Ako ju nađe, oni mogu raditi zajedno na filmu koji je – po svom porijeklu – zajednički za oboje.

Muškarac sam je nepotpun. Ali baš tamo gdje je slab, njegovo je polarno biće jako. Zajedno, oni oblikuju integralno biće: njihova unija vodi ka fuziji njihovih Osobnosti {Ličnosti} i bržoj kristalizaciji njihovih potpunih suptilnih tijela, ujedinjenih u zajdeničkom drugom Rođenju.

Ovo je iskupljenje "izvornog grijeha."

Sistem filmova je smišljen na takav način da će se polarna bića neminovno sresti u životu, u izvjesnim slučajevima i više nego jedanput. Samo konfuzne veze sklopljene u ovom životu od strane svakog od njih, kao rezultat njihovih slobodnih poteza, kombiniranih sa karmičkim posljedicama jednog ili više iskustava, može odvratiti muškarca ili ženu od JEDINOG bića sa kojim mogu oblikovati Mikrokozmos.

Ako tamo nije bilo karmičkih dugova, sve će ići predivno: dvoje mladih ljudi naći će se u najpoželjnijoj obitelji i društvenoj atmosferi, i njohova će unija predstavčjati istinsku bajku. Ali to nije stvarnost.

Povinujući se principima nesavršenstva, i potaknuti djelovanjem Generalnog Zakona, dvoje predodređenih bića počiniti će greške. Duboko zakopani u lažima, oni općenito ne znaju kako cijeniti dar koji im je dan. Često oni čak ni ne prepoznaju jedno drugo.

Ako je takav slučaj, onda se postavlja očajničko pitanje: postoji li tu jedno ili više sredstava za detektiranje našeg polarnog bića, a ako postoje, koja su to?

Sresti tu osobu, bez da ju prepoznamo, pustiti da naše polarno biće samo prođe pored nas, je najgora pogreška koju možemo napraviti: jer ćemo u našem lažnom životu ostati bez svjetla.

Treba li sve biti žrtvovano u korist unije koja je jedina šansa našeg života: obećanje za povratkom u izgubljeni raj?

Ipak se trebamo čuvati zadnje zamke, i to one u koju možemo upasti baš u trenutku kad nam se smješi neopisiva sreća.

Upravo smo rekli: sve mora biti žrtvovano; nismo rekli: sve mora biti polomljeno.

Ako, nakon prepoznavanja jedno drugoga, dvoje polarnih bića trijumfiraju nad tim teškim iskušenjem ili testom, često najbolnijem, ispred njih će se otvoriti novi život, jer su onda oni pozvani da budu Jedno na zemlji i nebu.

No, vratimo se sada pitanju znanja o tome kako ne proći pored nakon što smo susreli naš istinski alter ego, obećanje sreće i spasenja.
Postoji čitav niz subjektivnih i objektivnih naznaka koje nam pomažu u prepoznavanju našeg polarnog bića. Polarizacija je manifestirana na SVIM nivoima istovremeno: seksualnom, fizičkom, mentalnom i duhovnom.

U razmatranje se trebaju uzeti dva elementa: Ako je ispravno reći da su predodređeni muškarac i žena apsolutno polarna bića, ta polarnost nije jednostavna jer su, u izvjesnoj mjeri, oboje fizički, mentalno i duhovno hermafroditska bića. Ova mjera, ta proporcija jest u isto vrijeme i dovoljna i neophodna. Neophodno je dopustiti svakom biću koje dolazi u ovaj svijet da sa sobom nosi imidž polarnog bića; taj je imidž izražen, u svakom od slučajeva, posredstvom organa suprotnog spola koji postoji u svakom biću u stanju nerazvijenosti. To je, da tako kažemo, dio krvi i mesa onog polarnog bića koje svatko od nas nosi unutar sebe. Ova je proporcija dostatna, znači, to je apsolutni minimum koji neće ugroziti kompletnu polarnost, obzirom da je proporcija hermafroditizma u oba polarna bića striktno ekvivalentna.

Drugi element, koji je subjektivan, jest iskrivljenje naše osobnosti zbog svjesnih ili nesvjesnih devijacija kojima je početni film bio subjekt tijekom naše egzistencije. Iskrivljenja ove vrste još više otežavaju prepoznavanje polarnog bića, i mogu nas učiniti manje voljnima da se potrudimo ujediniti sa tim bićem.

[...]Androgin konstituira istinski Mikro kozmos, a ne izolirani muškarac ili žena. Kreacija čovjeka na sliku i priliku boga bila je u obliku Androgina: ovaj se opis odnosi na združeno astralno tijelo dva polarna bića.

Za muškarca kao i za ženu, spasenje u naručju Apsoluta ovisi o njihovoj reintegraciji u Mikro kozmos, kao što Pavao eksplicitno naznačuje: "niti je žena bez muškarca, niti muškarac bez žene u Gospodu."

Muškarac i žena zapravo su nepotpuna bića koja – uzevši ih odvojeno – ne mogu odražavati Njegovu potpunost, imidž boga koji je u svemu.

To predstavlja jedan aksiom, da svaki muškarac i svaka žena ima polarno biće.

Pa ipak, ne osjećaju sva ljudska bića imperativnu potrebu da budu ujedinjena sa svojim polarnim bićem. Bića koja žive zatvorena u svojoj Osobnosti bez dubokog razmišljanja – što predstavlja veliku većinu čovječanstva – entuzijastički uključuju sebe u život kojim upravljaju materijalistički uticaji, i zapravo ne osjećaju potrebu za takvom unijom. Za njih je polarno biće na istom nivou kao i svi ostali. Osobnost ne spoznaje, ne opaža, ništa izuzetno u njemu, i ako nekim slučajem doživi kakav izvanredni utisak, on biva osjećan kao nešto nenormalno i sramno.

Možemo govoriti o parovima formiranim pod uticajem Zakona Slučajnosti u kojima partneri imaju suprotne težnje. U osnovi takvih unija često nalazimo, pored dvostruko pogrešne prosudbe, uticaje karmičkih dugova, dalekih ili nedavnih. Najinteligentnije stajalište koje treba zauzeti u takvim slučajevima jest ujediniti napore para da odmrsi situaciju u svoju obostranu korist. Prepuštena sebi, situacija će se samo pogoršavati.

Posebna se briga mora posvetiti djeci takve unije, obzirom da ona pate unutar nje. Sve treba biti učinjeno da se to popravi. Kao općenito pravilo, nesmijemo izgubiti iz vida činjenicu da, čak iako je dozvoljeno ljudskom biću da sebe ponudi kao žrtvu, ono nema pravo prihvatiti žrtvovanja drugih. Žrtvovati sebe uniji koja je oblikovana pod uticajem zalona slučajnosti samo uči vašu djecu da naprave isto i spriječi i omete njihove mogućnosti da ikad otkriju svoje polarno biće.

Ubrzana evolucija heroja filma putem rada na sebi, npr. Pročišćenja, dovodi ga čak i bliže svom polarnom biću. U isto vrijeme to automatski odstranjuje iz filma one osobnosti koje nisu organski integralne.

Nakon oblikovanja magnetnog centra unutar njega, čovjek počinje osjećati želju, potrebu da bude ujedinjen sa svojim polarnim bićem. Ova želja, čežnja i potreba povećavati će se rastom {magnetnog centra}.

Koncept Androgina ima čisto mitsku ili teoretsku vrijednost za običnog čovjeka. No, mi sada shvatamo da živa težnja za reintegracijom u Mikro kozmos – najdirektniji način da se bude reintegriran u Apsolutu – predstavlja plod visoke moralne kulture unutar pojedinca.

Kao što je spomenuto, ezoterička je evolucija uvjetovana u startu sa bankrotom, moralnim slomom. Za napraviti napredak nakon toga, čovjek mora precizno znati gdje stoji. Mora VIDJETI sebe.

Izak Sirijski je rekao da je onaj koji je bio sposoban vidjeti sebe onakvim kakvim on JEST, bolji od onoga koji je vidio anđele.

Ono što mi nazivamo bankrotstvom, drevne tradicije nazivaju "smrću". To je smrt dok se još nalazimo u živom tijelu. Osoba mora najprije umrijeti a zatim uskrsnuti.

Progresivnim uzimanjem svoje sudbine u svoje ruke, čovjek u isto vrijeme preuzima odgovornost za SVE partnere u svom filmu.

On mora restorirati {ponovo po-vratiti u prvobitno stanje} izvorni smisao svog filma, i zatim pogurati razvijanje istog na takav način da če "drama" biti ispravno odigrana prema svojem namjeravanom raspletu.

Heroj, za vrijeme dok radi na sebi, mora 'upotrebiti' sebe kako bi stvorio nove okolnosti oko njega, koje će unaprijediti odvijanje akcije prema svojem izvorno namjeravanom završetku.

Njegovi vanjski napori moraju iznad svega biti usmjereni prema stvaranju tih okolnosti, a NE prema traženju direktnog uticaja na ljude. Takav direktan uticaj nad ljudima može izgledati podesnim, ali je to pogreška. Umjesto razmršivanja situacije, uticaj stvara karmičke dugove koji samo još kompliciraju stvar. Osoba mora biti vrlo obazriva i razborita.

Pa ipak nove okolnosti moraju biti stvorene na način da efektivno pomognu onima koji se interesiraju za djelovanjem u željenom smjeru.

Još jednom: čovjek treba tražiti da služi a ne da sebe nameće {drugima}.

Strpljenje, ustrajnost i vjera jesu kvalitete od velike praktične vrijednosti u ovom radu.

Da bi čovjek prepoznao svoje polarno biće, mora biti potpuno pažljiv u svim oblastima dostupnim njegovoj svijesti. Zapravo, kao rezultat iskrivljenja filma, susret se uvijek dogodi u okolnostima i manirama koje su najmanje očekivane, općenito u trenutku i u obliku koji ne sliči ničemu što smo ikad zamišljali.

Pravilo je precizno: da bi prepoznao svoje polarno biće, čovjek mora znati sebe.

Ovo je očito logično: da bi prepoznao svoj alter ego, čovjek mora prvo prepoznati vlastiti ego.

Stoga smo još jednom suočeni sa problemom potrage za Putom.

Istina je da "ja" tijela , poput "ja" osobnosti, teži da nađe savršen odgovor od drugog bića. To znači da SAMO putem identificiranja sebe sve više sa svojim REALNIM "ja", čovjek magnetizira uniju sa svojim polarnim bićem.

Srcem punim vjere, izoštravanjem unutar sebe svojih najviših sposobnosti intuicije i pozornosti, i njegovim smislom za kritičku analizu podignutim na najviši stupanj pripravnosti, čovjek će krenuti u potragu za bićem bez kojega on nije stvaran.

Kao što je to bilo prije mnogo vremena trubadurima, samo će Udvarajući Ljubavi imati nade da će pronaći i prepoznati "la Dame de ses Pensees."

Poteškoća na koju nailazimo pri pronalaženju našeg polarnog bića leži u činjenici da smo deformirani, i konstantno iskrivljujemo naš film putem slobodnih poteza. Moramo ispravljati našu vlastitu iskrivljenost i odricati se naših impilzivnih poteza. Ovo objašnjava uputu koja kaže da ne bi trebali djelovati samo pod uticajem jednog centra. To je neophodno za ispravljanje naše iskrivljenosti, koja, logično, nama nameće potrebu, u primanju i u slanju, za svjesnim naporom kako bi učinili da naš emocionalni i intelektualni centar rade zajedno.

Kada se polarna bića sretnu, putem kojih odmah prepoznatljivih znakova mogu ljudi koji su još uvijek nesavršeni, deformirani karmičkim dugovanjima, biti sigurni u svoj svojoj objektivnosti da ne čine grešku?

Evo nekih neophodnih kriterija koji mogu imati objektivnu vrijednost u obostranom prepoznavanju.

Od prvog susreta, u prisutnosti polarnog bića, oba "ja", dakle ono od Osobnosti i ono "ja" od tijela, vibriraju u maniri koja ne sliči ničemu ikad prije osjećanom.

Razlog za to je što ta "ja" tada nađu sebe u prisustvu Prve Ljubavi koja se nastavlja kroz stoljeća. Bez jasnog bivanja svjesnim toga, polarna bića znaju jedno drugo; i to znanje, drevno kao i oni sami, izraženo je glasom njihove podsvijesti. To stvara jednu atmosferu apsolutnog povjerenja i ISKRENOSTI od trenutka kada se sretnu.

To je referenca za polarna bića da NE LAŽU jedno drugome. Oni ne trebaju lagati, jer iznutra su oboje jedno biće, iz dubina iz kojih stvarno "Ja" čuje svoj poziv i daje svoj pristanak.

Nakon toga, ta apsolutna, spontana iskrenost gradi temelj njihove veze, odnosa.

To daje tim dvama bićima jedan drukčiji nezamislivi osjećaj Slobode u Jedinstvu, koji prekida utisak služenja i izolacije pod kojima uobičajeno živimo.

Ubrzo nakon toga, nejasna sjećanja prošlih iskustava počet će dolaziti na površinu njihove budne svjesnosti.

Čitaoc će sada razumjeti najdublji razlog zašto je laganje sebe zabranjeno: onaj koji laže sebi, također će lagati i svom alter egu. To će biti ktaj čuda.

Predivna strana susreta nestat će iza zavjese trivijalnih laži, što će ubrzano poprimiti aspekt neprolaznog zida.

Ovo je razlog, kako i zašto vanjski čovjek prolazi pored svog polarnog bića bez da ga prepozna. Ovo je razlog zbog čega praktični rad na ezoteričkom Putu počinje i nužno se nastavlja sa borbom protiv laganja sebe. Uspjeh je na ovom polju neophodan.

Da bi dosegli taj cilj, ni jedna cijena koju za to treba platiti nije previsoka.

Ako su oni otvoreni prema istini, i ako njihov susret proizvodi akorde – do sada tihe – i vibrira u harmoniji sa njima oboma, za polarna bića put je tada označen njihovim svjesnim naporima da ponovno stvore Mikro kozmos koji je prije bio nepovezan i razbijen.

Oni će preći Stepenište poput strijele i iznenada će se naći ispred drugog Praga.

Katekumen prelazi Prvi Prag pod podsticajem negativnog osjećaja: užasom života u divljini, i goruće želje da pobjegne iz njega.

Da bi dosegli Drugi Prag, dva polarna bića koja sebe predstavljaju ispred njega moraju biti nosioci pozitivne lozinke {šifre, passworda}, koja će se od njih tražiti u točno određenom trenutku.

Put se otvara onima koji znaju što žele; znaju čemu teže na Putu i izvan Puta, u jednom vanjskom životu koji nakon ovoga više nikada neće biti odvojen od ezoteričkog rada. Sretni su oni koji u njemu mogu biti korisni.

Vrata koja vode ka Životu otvorit će se pred njima, i oni će na nadvratnici zida pročitati sakramentalan natpis:

Radnik je vrijedan svoje najamnine.

--------------------

Članak preuzet sa: http://4dlog.blogspot.com/2009/05/boris-mouravieff-polarne-suprotnosti.html