Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Da Vinci Kod i Fulcanelli-jev pravi identitet



autor: Laura Knight-Jadczyk

Preneseno sa: http://www.galaksija.com

Orginalna verzija teksta: http://www.cassiopaea.org/cass/fulcanelli_da_vinci_code.htm


Odmah na po?etku moram upozoriti ?itatelja da ?e ve?i dio ovog materijala biti razumljiv samo onim ?itateljima koji su prou?avali i ve? stekli odre?eno znanje na podru?ju Svetog Grala, Alkemije, (posebno misterije koja je okruživala Fulcanelli-ja), i povijesti ezoterike, uklju?uju?i Gnosticizam. Ovaj ?lanak zadire duboko u jednu veliku misteriju. Za one koji su novi u svemu ovome i koji žele da steknu nešto više osnovnog znanja na ovu temu, preporu?ujem sljede?e tekstove: The Grail Quest, posebno dijelove u kojima se diskutira alkemija: Alchemy and Saint Germain, The Fulcanelli Phenomenon, Rennes-le-Chateau and the Accursed Treasure, The Priory of Sion, i The Ark of the Covenant and the Temple of Solomon. Dalju literaturu uklju?uju sljede?i tekstovi: Truth Or Lies, Jupiter, Nostradamus, Edgar Cayce, and the Return of the Mongols, i Commentary on Boris Mouravieff's Gnosis.
 

Gornja slika poti?e sa fotografije koju sam napravila u katedrali u mjestu Auch (Francuska, prim. prev.) Ta katedrala je posve?ena Crnoj Djevici.

Ove dvije rije?i koje sugeriraju inicijaciju, istovremeno kriju jednu duhovnu realnost koja je danas u ovom svijetu još uvijek prili?no živa. Ova "Crna Djevica" podrazumijeva jedno ‘skriveno prisustvo' koje je u stanju dovesti tragaoca do njegovog ponovnog ro?enja. Zapis posve?enja katedrale u Auchu je ugraviran u crni mramor iznad centralnih vrata, i on kaže: "Mariji, Djevici koja ?e roditi Boga."

Ovdje je zna?ajno to što on kaže " koja ?e..." a ne "koja je..."

Odre?eni detalji nam sugeriraju da je Crna Djevica u ovoj katedrali predstavljena na dva na?ina. U kapeli broj 13, ona je predstavljena kao Sibila od Samosa (slika lijevo), njen kostim i lice su sme?e boje, ona je trudna, a u svojim rukama drži koljevku.

 

Drugu sliku, koja tako?e nju predstavlja, nalazimo na horskim klupama, u baldahinu, odmah nakon plo?e na kojoj su predstavljeni Adam i Eva. Ovdje se zove Milosr?e. Tu se nalaze i dva djeteta koja šire ruke prema njoj.

Jedan penzionirani sve?enik koji je proveo ve?i dio svog života prou?avaju?i ovu veoma vrijednu ezoteri?ku umjetnost u Auchskoj katedrali, napisao je sljede?e:

Iznad svega, prozori Arnaud-a de Moles-a su ono što zaslužuje našu pažnju. Napravljeni izme?u 1507 i 1513 godine, oni se smatraju jednim od najve?ih remek djela renesanse. Poznati kriti?ar umjetnosti Emile Male je pisao: "Uzimaju?i u obzir sve što nam je poznato, nijedno djelo iz tog perioda ne može se uporediti sa prozorima u Auchu."

Ova izvanredna kolekcija se sastoji od jedne serije od 18 prozora. Oni su veoma bogato dekorirani i na njima je predstavljen me?usoban susret jedne velike grupe likova svakojakog porijekla. Ve?ina njih poti?e iz Biblije, ali neki od njih, kao što je Sibila, poti?u iz paganskih religija. Tematika ovih pri?a koje su izražene na tim prozorima izabrana je sa najve?om pažnjom. Da bi se proniklo u samu suštinu te tematike, moramo prona?i tzv. zlatni konac koji nevidljivo povezuje sve ove heterogene likove, koji na prvi pogled li?e kao stranci jedni drugima.

Obilazak ovih prozora treba se odvijati s lijeva na desno, kre?u?i od popre?nog broda katedrale, tj. po?inju?i od kapele br. 11...

Tu postoji nešto što njih sviju zajedno veže. Šta je to? Klju? ove misterije nalazi se u rukama Sibile. Predmet kojeg ona nosi u rukama otkriva nam klju? za ovu enigmu. Ovaj simboli?ni biblijski predmet, na neki na?in se ti?e svakog od likova predstavljenih u prozoru.  On je taj koji ih je skupio sve zajedno oko jedne ideje. Ovaj umjetnik je isprovocirao taj susret kako bi pojasnio poruku, odnosno, ilustrirao jednu pri?u...

Ti prozori ne predstavlaju samo tamo neku galeriju poznatih li?nosti. Neki od najpoznatijih likova nisu tamo uklju?eni, dok su drugi, manje poznati smješteni na posebno odabrana mjesta. Ono što je tu najzna?ajnije nije sama li?nost nego pri?a koju ona evocira. Kao i sibile (proro?ice, prim. prev.), svaka od njih je odre?ena da ozna?i odre?enu pri?u, tako su se one i zadesile tu, u samom srcu, u samoj retorti...

Oni poti?u odsvakud, iz razli?itih klasa i svakojakog su porijekla. Oni kao da dolaze dobrovoljno sli?no proslavljenim umjetnicima, u?estvuju?i na jednoj velikoj gala predstavi, ne u svoju osobnu korist, nego u korist jednog zadatka socijalnog ili humanitarnog karaktera.

Ove slavne osobe iz Molesovih prozora doprinose, svaka na svoj na?in kako bi se predstavio jedan najve?i epski doga?aj, kako se stvarno odvijala jedna POVIJEST.

Sada se može postaviti pitanje: Kakva je bila stvarna uloga Arnauda de Molesa, tog majstorskog staklara, u izvo?enju ovog opusa koji na sebi nosi njegov potpis?

Arnaud de Moles se pokazao kao jedan pravi majstor u izvo?enju ove predstave koja mu je povjerena. On je bio jedan pametan zanatlija, oformljen od strane škole Compagnons - škole za koju su tada bile karakteristi?ne tehnike kako Srednjeg Vijeka, tako i Goti?kog perioda.  Njegovi suradnici su bili sli?ni njemu, pošteni, pristupa?ni i posve?eni svako svome zadatku.

Ovih 18 prozora Arnauda de Molesa su stoga jedan izvanredan primjerak umjetni?kog rada. Ono što je u svemu tome stvarno posebno - u cijelom tom sklopu uklju?uju?i i horske klupe - to je poruka koja se tu otkriva.  Arnaud de Moles je bio umjetnik ali ne i za?etnik same te ideje. Sama misao je potekla od strane nepoznatih patrona...

Ono što prvo upada u o?i jednog pažljivog posmatra?a, to je bogatstvo i raznovrsnost detalja. Izvor ove inspiracije ne predstavlja samo Biblija i životi svetaca, nego priroda, mitologija, paganske religije, Sveti Gral i viteštvo. [...]

Ova znamenita kolekcija nije samo obi?na umjetnost! Kao i oni prozori, ona sadrži u sebi jednu misao, jednu poruku.

Kad pažljivo posmatramo detalje, na onim klupama, nešto odmah upada u naše o?i: Demoni i zmije, zlo?udne životinje i monstrumi svih vrsta. Ova njihova invazija doprinosi davanju jednog tragi?nog aspekta cijeloj ovoj cjelini, koji se tako?e dobro uklapa sa pozadinskim kretanjima u povijesti koja nam se tu pripovijeda.

Ovaj tragi?ni aspekt je komplementaran i on se mora povezati sa prozorima Arnauda de Molesa. Ovi prozori i klupe obrazuju jednu cjelinu. Ta dva remek djela napravljena su u isto vrijeme. Jedna te ista pri?a je tu ispri?ana. Njena tema je predo?ena staklarima i vajarima. Ta tema evocira jednu realnost: jednu op?u realnost u kojoj se ?ovjek nalazi.

Neko bi odmah pomislio na Danteov pakao. Me?utim, ova o?igledna tragedija ne podrazumijeva pakao - tu se radi o povijesti ?ovje?anstva na Zemlji. Milosr?e - praznih ruku - hoda neposredno ispred monstruma i demona, dok je održava samo nada; ona ide sama ali veoma hrabro kako bi se susrela sa zlom, zlo?udnom zmijom. Na kraju tog ciklusa ona postaje pobjedni?ka Sila. Njena misija je ostvarena jer sada vidimo one otrovne zmije zgnje?ene ispod njenih nogu ili sputane u njenim rukama.

S obzirom da je ova povijest retrospektivno proživljavana, naši umjetnici su unaprijed znali da ?e nas jedna ovakva dramati?na avantura na kraju morati vratiti u život.

Kakva širina! Kakva perspektiva! To je prvo što nam se javlja u mislima kad vidimo ove drvoreze hora katedrale u Auchu. Neki znalci se nisu nimalo libili da uporede ovo izvanredno umjetniko djelo  sa Mikelan?elovim freskama. [Raymond Montané]

Kada nam je postalo jasno da moramo napuštati Sjedinjene Ameri?ke Države, postojala je jedna "ideja vodilja" da ?e naša sljede?a destinacija biti Francuska. To i nije bilo neko veliko ?udo, s obzirom da je moj muž, Ark, proveo mnogo vremena rade?i u Francuskoj i da je tamo imao kolege koji su bili voljni da nam pomognu prilikom naše selidbe. I pored svega toga, bilo mi je teško da napustim svoj dom, gdje sam provela cijeli svoj život, ve?im dijelom unutar kruga od 50 milja, od mjesta gdje sam bila ro?ena.

Ono ?emu smo težili, bio je jedan život u seoskim uvjetima, gdje bismo mogli raditi, nastavimoti sa svojim istraživanjima, i gdje se možemo osje?ati bezbjednijim od strane intenzivnih napada iz raznih izvora, koji su prijetili ne samo našem duhovnom miru nego i našim životima.[1] Nakon par sedmica detaljnog prou?avanja zemljopisne karte Francuske, odlu?ila sam da je podru?je oko grada Aucha mjesto gdje bih željela živjeti. Tako smo obavijestili i naše prijatelje da tu negdje potraže ku?u za nas.

Kad smo stigli u Francusku, primjetila sam katedralu odmah do agencije za nekretnine u kojoj smo potpisali ugovor o zakupu ku?e. Bilo mi je drago što imamo jednu takvu interesantnu staru crkvu u svojoj blizini, ali nisam se potrudila da u?em u nju i razgledam je iznutra. Naposljetku, bila sam u Notre Dame u Parizu! Zar se nije Fulcanelli u svojoj knjizi Le Mystčre de Cathedrales bavio gra?evinama u mjestima kao što su Paris, Amiens, i Bourges? Šta nam je to novo katedrala u Auchu mogla ponuditi?

Me?utim, nakon jedne ?udne primjedbe jednog od naših gostiju, odvojila sam malo vremena pogledam "poznate statue" o kojima nikad nisam ništa ?ula. Kad sam prvi put ugledala prozore Arnauda de Molesa i hor izra?en od strane nepoznatog umjetnika, bila sam ošamu?ena veoma velikom ezoteri?kom važnoš?u ove katedrale u Auchu i nisam mogla razumjeti zašto je Fulcanelli propustio da je pomene u svojim djelima.

Što sam više o tome mislila to sam postajala sigurnija da ju je on izostavio namjerno iz jednog jedinog razloga a to je da je bilo vrlo o?igledno da je ovo katedrala sa klju?evima, a Fulcanelli nije bio lud. Fulcanelli nije htjeo tako lako da oda klju?eve za najve?e tajne naše realnosti, tako da one mogu da budu otkrivene za godinu dvije od strane nekog diletanta. Nadalje, prema Fulcanelliju, bez božanske pomo?i - koju smo mi sigurno dobili preko transmisija sa Kasiopejcima, - ne može biti nade da se ova misterija riješi. To je jedno od pravila svakog ezoteri?nog posla koje je ?esto previ?eno od strane onih koji sebe nazivaju ezoteri?arima.

Prou?avaju?i tu materiju, saznali smo da se me?u pravilima koja moraju upravljati procesom razumijevanja nalaze sljede?a, od kojih jedno prirodnom progresijom vodi do drugog:

1) Duša mora dose?i više mo?i ne samo uz pomo? koncepcije nego tako?e i retencije (zadržavanja ili razumijevanja, prim. prev.), a odatle proisti?e da ukoliko želimo da steknemo još više znanja, organi i tajni izvori fizi?kog znanja moraju biti ?udesno osnaženi i o?vrš?eni. "Naša duša mora ste?i nove mo?i i sposobnosti za u?enje i shva?anje..."

2) Da bi se uvažili principi hermetizma usvojeni od strane Tradicije, moramo razumjeti da su ezoteri?ka u?enja predavana u sibilinskoj formi.

Sv. Isak Sirijski naglašava da: Sveti Spisi govore mnoge stvari koriste?i rije?i u razli?itom smislu od njihovog orginalnog zna?enja. Ponekad se karakteristike tijela primjenjuju na dušu, i obratno, karakteristike duše se pripisuju tijelu. Ti spisi ne prave nikakvo jasno razgrani?enje. Me?utim, prosvjetljeni ljudi ?e znati.

3) "Sli?no privla?i sli?no." Kada je kandidat razvio sposobnosti i integritet prihvatljiv od strane u?itelja (adepta, prim. prev.), on ?e se pojaviti njemu i otkriti mu one dijelove tajnih procesa koji ne mogu biti otkriveni bez jedne takve pomo?i. Oni koji ne mogu dosti?i odre?enu to?ku uz pomo? njihove vlastite inteligencije nisu kvalificirani da im se ukaže povjerenje i odaju tajne koje mogu podvrgnuti njihovoj volji elementalne sile Prirode.

Dok sam se divila katedrali u Auchu, po prvi put sam potpuno shvatila da su transmisije Kasiopejaca bile upravo to - "pojava u?itelja".  Polako mi je postajalo jasno da je put koji sam instiktivno slijedila prili?no ispravno opisao Eugene Canseliet u svom predgovoru drugog izdanja Fulcanellijeve knjige The Dwellings of the Philosophers:

Prema zna?enju latinske rije?i adeptus, alkemi?ar onda prima Božji Poklon, ili bolje re?eno, Poklon (Prezent, prim. prev.), kabalisti?ka igra dvostrukih rije?i, odnosno, rije?i dvostrukog zna?enja, koja naglašava da on sada uživa u beskrajnom trajanju Sadašnjosti.[...]

U Kraljevstvu Sumpora postoji jedno Ogledalo u kome se cijeli svijet može vidjeti. Ko god pogleda u to Ogledalo može vidjeti i nau?i tri dijela Mudrosti cijelog Svijeta.

Nakon trideset godina prou?avanja i dvije godine savjesnog eksperimentiranja, koje je opisano u mojoj autobiografiji, Amazing Grace, po?ela je komunikacija sa Kasiopejcima.

"Mi smo vi iz Budu?nosti," rekli su. "Mi vršimo ovaj prenos ‘kroz' jedan otvor koji se nalazi na lokatoru kojeg vi ozna?avate kao sazvijež?e Kasiopeja, uz pomo? jakih radio pulseva koji su uskla?eni od strane Kasiopeje i koji poti?u sa jednog pulsara, sa jedne neutronske zvijezde koja se nalazi 300 svjetlosnih godina iza njega, kad se gleda sa vaše lokacije. To omogu?ava jedan jasan kanaliziran prenos iz 6-tog denziteta u 3-?i denzitet... [u] "Nultom" vremenu [koriste?i elektromagnetnu energiju i gravitaciju koje su me?usobno povezane, ili kako bi vi rekli "ujedinjene" (aluzija na Einsteinovu teoriju "ujedinjenih" polja, prim. prev.). Prostor i vrijeme su selektivni i fleksibilni... Vidite, kad neko koristi nulto vrijeme, onda je tako?e i prostor jednak nuli.

Nakon što smo živjeli u mjestu Gers 11 mjeseci, pronašli smo jednu bolju i sigurniju ku?u koja je ispunjavala sve uvjete za naš rad. Kratko nakon što smo se tu uselili, saznali smo da je jedan od naših susjeda i Patrick Rivičre, povjesni?ar i autor mnogih knjiga na temu alkemije i Svetog Grala. Patrick je tako?e nekim slu?ajem bio u?enik Eugena Canselieta, koji je bio Fulcanellijev u?enik. Tako smo se nakon nekoliko dana i sastali, što je ujedno bio i po?etak naše suradnje.

Bila sam veoma nestrpljiva pitati Patricka u vezi toga koji bi to mogao biti pravi identitet Fulcanellija. ?itala sam mnogo teorija u vezi toga ko bi to mogao biti. Zbog jedne primjedbe koju je Eugene Canseliet skoro nenamjerno napravio prilikom opisa njegove posjete "enklavi alkemi?ara" u Španjolskoj, bila sam uvjerena da je Fulcanelli jedna osoba a ne neki neki "komitet", i da je on stvarno uspio ostvariti "Veliki Posao".  Patrick je odgovorio da on zna Fulcanellijev identitet i da je napisao jednu malu knjigu na tu temu, na francuskom jeziku koja još uvijek nije prevedena na engleski, Fulcanelli u "Qui suis-je?" seriji. [Naša štamparska agencija, Red Pill Press, uskoro ?e objaviti ova Patrickova djela na engleskom jeziku.]

Proveli smo mnogo vremena analiziraju?i postupak uz pomo? kojeg je on došao do svog otkri?a i dokumentaciju koju je godinama prikupljao. Na kraju sam bila uvjerena da je Patrick u pravu: istinski identitet Fulcanellija je Jules Violle, poznati francuski fizi?ar iz 19-tog vijeka.

Violle je diplomirao na koledžu École Normale Supérieure u Parizu, predavao je na Lyon-skom Univerzitetu (1883), a onda na École-u i od 1891.g., na Conservatoire des Arts et Métiers, u Parizu. On je bio prvi koji je odredio solarnu konstantu na Mont Blancu u 1875. godini. "Violle" je ujedno i jedinica za intenzitet svjetlosti koja je jednaka jednom kvadratnom centimetru platine, kad ona sija na temperaturi svog topljenja od 1769 °C (3216 °F). To je ujedno bila i prva jedinica za intenzitet svjetlosti koja nije bila ovisna o karakteristikama neke odre?ene sijalice.

Kad sam po?ela da prekopavam po pozadini Julesa Violle, otkrila sam jednu veoma zna?ajnu ?injenicu: da je on bio veoma usko povezan sa Camille Flammarion-om, francuskim astronomom i popularnim piscom. Flammarion je bio osniva? Francuskog Astronomskog Društva i dugo godina je radio u Pariškoj Opservatoriji i u Birou za Longitude. Flammarion je napravio privatnu opservatoriju u mjestu Juvisy (nedaleko od Pariza) u 1883.g. a njegova istraživanja su bila posebno posve?ena binarnim i multiparnim zvijezdama kao i Mjesecu i Marsu. Ovdje lako možemo vidjeti da su Violle i Flammarion imali dosta toga zajedni?kog, posebno njihovo interesiranje zvijezdama. To daje onoj Fulcanellijevoj posveti "Bra?i Heliopolisa" jedno potuno novo zna?enje!

Prilikom prou?avanja Flammarionovog života nalazimo nešto veoma interesantno: on je sara?ivao sa Allanom Kardec-om, i bio pod njegovim velikim uticajem. Allan je bio francuski pedagog, student medicine, lingvist i istražitelj "spiritualnih komunikacija".

U prolje?e 1858.g. Kardec je osnovao jedno spiritisti?ko društvo pod imenom Societe Parisienne des Etudes Spirites. Negdje od kraja 1850-tih i ranih 1860-tih godina u cijeloj Francuskoj su po?ele nastajati i širiti se male spiritisti?ke grupe, pogotovo u mjestima kao što su Paris, Lyon i Bordeaux.

Camille Flammarion je jednom prilikom primjetio: "Ja se ni malo ne stidim re?i da onaj koji tvrdi da spiritisti?ki fenomeni nemaju veze s naukom, ne zna o ?emu pri?a. Stvarno, u prirodi ne postoji ništa vanprirodno. Postoji samo nepoznato: ali ono što je bilo nepoznato ju?e, postaje istina sutrašnjice".

Victor Hugo (Viktor Igo, prim. prev.), još jedan od zagovornika nau?nog spiritualizma je rekao: "Zatvaranje o?iju pred spiritisti?kim fenomenima je isto što i zatvaranje o?iju pred istinom".

Društvo Parisienne je bilo sli?no Društvu za Psihi?ka Istraživanja u Londonu. Kardec je ulagao veliki trud u promoviranje jednog nepristrasnog i racionalnog prou?avanja spiritualnih stvari. Spiritisti?ki Kardecovi pogledi imali su nau?nu prirodu a ne misti?nu; on je promovirao jedno objektivno istraživanje uz pomo? intuitivnih uvida isto kao što to rade i Kasiopejci.

Uzimaju?i u obzir one komentare na temu milenijarilizma u Fulcanellijevim djelima, interesantno je napomenuti da u Kardecovoj poslednjoj knjizi, La Gazette selon le Spiritisme, koja se pojavila 1868. godine, tako?e nalazimo jednu refleksiju milenijaristi?kih pogleda. To djelo se završava jednom serijom komentara u smislu da je "došlo vrijeme koje je Bog odabrao" tvrde?i kako je zapo?eo proces inkarnacije na zemlji jedne nove generacije visoko-evoluiranih duša.

To je upravo ono što je i Fulcanelli tvrdio u onom misterioznom poglavlju Hendaye, u knjizi Misterije Katedrala kao i u završnim poglavljima knjige Dwellings of the Philosophers (Uto?išta Filozofa, prim. prev.). Tako?e podsje?amo da je Fulcanelli naglašavao da ?e uloga nauke u tzv. "Završnim Vremenima" biti od klju?ne važnosti.

Pronalaženje ove ?vrste veze izme?u Flammariona i Julesa Violle, kao i one veze izme?u Flammariona i Kardeca, daje nam jednu potpuno novu perspektivu gledanja na djelo Violle kao Fulcanellija. Da li je mogu?e da se i Fulcanelli služio "spiritisti?kim komunikativnim tehnikama" kao što sam i ja?

Uzimaju?i u obzir ovo pitanje, možda bi bilo korisno da pogledamo ove izvode iz jednog ?lanka kojeg je napisao Camille Flammarion:

Spiritizam, op?enito re?eno, ima lošu reputaciju a on to i zaslužuje. Ve?ina onih koji ga upražnjavaju nisu metodi?ni; ?esto im nedostaje mentalna staloženost, tako da ?esto postaju naivne žrtve iluzije. Oni preferiraju vjerovanja i religiju koja im služi kao utjeha, nasuprot jednog nepristrasnog i kriti?kog istraživanja bez kojeg ne možemo biti ni u šta sigurni. To su veoma loši uvjeti za jedno istraživanje; tu nedostaju samozaštitni mehanizmi.

Za vrijeme Allana Kardeca (u skladu s govorom kojeg sam održao na njegovom grobu, 2. aprila 1869.g.) vjerovao sam da ?e biti od neke pomo?i ako kažem, upravo na njegovom grobu, da  "spiritizam nije religija nego je nauka,"  i da tome dodam da se "mi sada nalazimo u praskozorju jedne neotkrivene nauke." Za vrijeme ovih 50 godina koje su uslijedile nakon što su prozborene ove rije?i, stalni napredak u našem istraživanju ih sve više naglašava i sve više ih potvr?uje.

Jedino uz pomo? nau?nih metoda mogu?e je napraviti neki napredak u potrazi za istinom. Religioznim vjerovanjima nema mjesta u jednoj  nepristrasnoj analizi. Mi moramo neprestano biti na oprezu da ne padnemo u iluziju.

Ukoliko namjerne, nepoštene i neoprostive prevare stavimo na stranu, autosugestija je ta koja nas tako?e može zavarati. Vjernici uvijek dozvoljavaju da budu lako nasamereni. Ja sam imala priliku vidjeti kako se stolovi pokre?u uz pomo? ruku tzv. "medijuma" iako u nekim slu?ajevima oni toga nisu bili ni svjesni. Ljudi ?esto prihvataju kao zdravo za gotovo, sve ono što im kažu tzv. "duhovi", bez ikakve želje i potrebe da se verificira ( provjeri ) ono što je re?eno. (...)

Sve ovo se obi?no radi s dobrim namjerama i sa povjerenjem.

Tako?e, postoji i mnogo nepoštenih eksploatatora lakovijernih, koji održavaju ‘seanse', obe?avaju?i prikazivanja i posthumne manifestacije duhova naivcima koji ih slušaju. Što je najsmješnije, onda se oni koji su ovako nasamareni još žale zbog ovih prevara! Ova naša ljudska rasa koja sebe smatra inteligentnom je stvarno ?udna. Tako ?ovjek stvarno mora imati mnogo hrabrosti kako bi ostao istrajan u svom radu, okružen svakojakim prevarantima; ?ovjeka tada može samo održati ubje?enje da postoje istine koje se moraju otkriti. [...]

Spiritualisti?ke teorije se moraju uzimati u obzir isto kao i sve druge teorije jer one uop?e nisu ništa manje "nau?ne". (...)

Flammarion pravi razliku izme?u "spiritualizma" i "spiritizma". On pod "spiritualizmom" podrazumijeva opšt?u doktrinu interakcije izme?u ljudi i duhova onih koji su umrli. Pojmom "spiritizam" on ozna?ava medijsko istraživanje.

Gornji ?lanak je uzet iz knjige Camille Flammariona: Death and Its Mystery - After Death. Manifestations and Apparitions of the Dead; The Soul After Death; (1923, T. Fisher Unwin, Ltd. London: Adelphi Terrace.)

Kad smo nastavili da diskutiramo u vezi dokumentacije koju je skupio Patrick Riviere, uklju?uju?i i neke dokumente koje je on objavio samo u onoj knjizi na temu Fulcanellijevog identiteta, naš razgovor je prirodno skrenuo na temu tre?e Fulcanellijeve knjige koja je bila povu?ena iz štampe: Finis Gloria Mundi. Ova knjiga je bila predmet mnogih špekulacija. (...)

Sam naslov ove tre?e Fulcanellijeve knjige, Finis Gloria Mundi (Kraj Slave Svijeta), sigurno reflektira milenijalisti?ku perspektivu. Kada smo prošli kroz neke bilješke i skice koje je posjedovao Eugene Canseliet, kad je umro, došli smo do zaklju?ka da je moja vlastita knjiga, Ancient Science, po svom sadržaju i strukturi veoma sli?na orginalnoj knjizi Finis Gloria Mundi, što je opet samo još jedna ?udna koincidencija. Ono što je sigurno, naslovi poglavlja te knjige pokrivaju iste teme koje sam ja obradila u knjizi Ancient Science, s tim što vjerujem da sam ja otišla malo dalje uzimaju?i u obzir sve podatke koji su se pojavili u godinama koje su uslijedile.

Rivičre misli da je Fulcanelli povukao ovu knjigu zato što nije imao dokaze za odre?ene nau?ne elemente i da on, kao nau?nik, nije želio da promovira ideje za koje u to vrijeme nije bilo nikavih dokaza. Ja osobno mislim da je Fulcanelli povukao tu knjigu jer je znao da bi to ipak bilo prerano da se ona onda objavi. Oni koji su primili Božji Dar, ‘Prezent', sigurno su u stanju "vidjeti ono što je nevidljivo" uklju?uju?i i budu?e vjerovatnosti.

Još jedna interesantna stvar se pojavila u ovoj našoj diskusiji o Fulcanelliju. U jednom momentu, pomenuli smo Canselietovu posjetu Sevilji, gdje je on sreo Fulcanellija kao jednu malu djevoj?icu. Pitanje koje se tu pojavilo bilo je: kakvo je bilo zna?enje ovog doga?aja i da li mu je namjera bila da nam prenese odre?enu poruku? I ako jest, onda kome? To je u svakom slu?aju bila jedna od stvari koja je donijela meni cijelu jednu paletu informacija o samoj prirodi Velikog Posla. 1995.godine Kasiopejci su opisali neke od efekata "krvarenja 4-tog denziteta" na ljude 3-?eg iz denziteta, na sljede?i na?in:

4-ti denzitet osloba?a ?ovjeka od iluzije "vremena" kao što ?ETE to percipirati. Zamislite kako se vozite putem i odjednom vidite kako je sve obavijeno jednom aurom... kako ste u stanju vidjeti iza kuteva, kako ulazite u male kolibe koje se onda pretvaraju u velike pala?e, kad ih gledate iznutra... Ulazite u neku zgradu u gradu Albuquerque a izlazite kroz njena zadnja vrata direktno u Las Vegas, odete na spavanje kao žensko a probudite se kao muško... Letite u avionu pola sata a onda sletite na isto mjesto 5 sedmica kasnije... Zamislite da ste krenuli autom u Novi Meksiko a onda "presko?ite" preko njega te se na?ete u San Diegu, ili...krenete na tržnicu po povr?e u Santa Feu, a umjesto toga na?ete se u Moskvi.

Kad smo proanalizirali sve aspekte ovog slu?aja, ispostavilo se da se mi se jedan takav incident dogodio kada su mi bile 2 godine, upravo za vrijeme kad sam ja, kako sam ve? opisala taj slu?aj u mojoj autobiografiji, nestala a onda se ponovo pojavila na jedan veoma ?udan na?in koji mi je i dan danas ostao neobjašnjiv.[2]

U svakom slu?aju, naslov tre?e Fulcanellijeve knjige je uzet od imena jedne umjetni?ke slike koja se nalazi u španjolskom gradu Seville. Tada smo po?eli planirati put u Španjolsku, kako bi posjetili to mjesto gdje se Canseliet sreo sa Fulcanellijem i da pogledamo tu sliku. Uparavo tada mi je pala na pamet interesantna ?injenica da ukoliko uzmemo u obzir pravila jezi?kih promjena, rije?  "Seville" bila je veoma sli?na rije?i Sibila. To nas vra?a nazad do katedrale u Auchu i onih njenih sibila.

Sibila (proro?ica, prim. prev.) je po prvi put pomenuta oko 500.g. pne od strane Heraklita: "Ta sibila sa freneti?nim ustima koja zbore stvari s kojima se nije za šaliti, a koje istovremeno obuhva?aju tisu?e godina, uz pomo? njenog glasa i pomo?i božje."

Kasnije je postojalo mnogo Sibila; krš?ani su krajem srednjeg vijeka priznavali ukupno dvanaest njih. Najpoznatije sibile su bile eritrejska i kumska. Postoji odre?ena nedoumica da li su one uvijek bile mlade i djevice, ili su mogle biti i stare babe. Legende nam govore da je Kumejska sibila bila poznata po tome da je živjela skoro tisu?u godina i da je na kraju od nje ostao samo njen glas koji je bio ?uvan u jednom praznom ?upu. Postala je poznata po tome što ju je koristio Virgil u svom "Fourth Eclogue" kako bi predvidjela ro?enje spasiteljevo (40.g p.n.e) i kao Enejov vodi? u svijet podzemlja u Šestoj Knjizi Enejade.

Canseliet je pisao u prvom predgovoru knjige Misterije Katedrala:

Ja znam, ne zbog toga što sam to sam otkrio, nego što me je u to uvjerio autor prije više od 10 godina, da je klju? glavne zagonetke dat prili?no otvoreno u jednoj od figura, koje ilustriraju sadašnji rad. A taj se klju? sastoji prili?no jednostavno u jednoj boji koja se otkriva majstoru sve od onog prvog rada.

U svom uvodu u Drugo Izdanje, on nam kaže da je Basil Valentine bio Fulcanellijev inicijator - i tu naglašava razliku izme?u pojmova "prvi inicijator" i "pravi inicijator". On onda komentira jedno pismo koje je Fulcanelli ostavio nakon svoje "smrti," i koje je, kako kaže, primio Fulcanellijev u?itelj od neke nepoznate osobe i koje je predstavljalo, prema Canselietu, "pisani dokaz trijumfa njegovog pravog inicijatora" što predo?ava jednu "mo?nu i pravu sliku sublimnog nivoa na kome se odvija taj Veliki Posao." To pismo sadrži odre?en broj bitnih referenci koje meni ukazuju na to da to nije bilo pismo Fulcanellijevom u?itelju, nego Fulcanelliju samom, i ono možda ukazuje na njegove pokušaje da uspostavi komunikaciju sa Basilom Valentinom. Ovo su bilješke koje mi sugeriraju tako nešto:

Ovaj put ti stvarno imaš Božji Dar; to je jedan veliki blagoslov i, po prvi puta, ja sada razumijem koliko je rijetka jedna takva usluga.[...]

Kada mi je supruga saop?ila ovu dobru vijest... ja sam samo šturo bio informiran o svemu tome...[...]

Vi imate jednu veoma izraženu darežljivost do to?ke našeg povezivanja sa ovim visokim okultnim znanjem, na koje vi imate potpuno pravo i koje je potpuno osobno vaše. [...]

Moja žena, sa neobjašnjivom intuicijom...

Neko bi skoro mogao re?i, da je onaj koji pozdravlja jutarnju zvijezdu potpuno izgubio sposobnost korištenja svog vida i rezoniranja, zato što se divi lažnoj svjetlosti i ba?en je na dno... Osim ako, kao u vašem slu?aju, ne do?e do jednog snažnog sudbinskog udara koji ?e ga neo?ekivano odgurati daleko od ruba provalije.

Canseliet nastavlja na tu temu u svom predgovoru drugog izdanja komentiraju?i "zvijezdu" i postavljaju?i pitanje:

Zar ova fraza nije u kontradikciji s onim što sam rekao prije 20 godina...da ta zvijezda podrazumijeva jedno veliko znamenje Posla; da ona utiskuje svoj žig na tu filozofsku stvar; da onda pou?ava alkemi?ara da on nije pronašao svjetlost luda, nego svjetlost mudraca; da je to kruna Mudrosti; i da se ona naziva jutarnja zvijezda? [...]

Možda se moglo primjetiti da sam ukratko naglasio da se ovoj zvijezdi prije svega možemo diviti u ogledalu umjetnosti ili u živi, prije nego što se ona otkrije u kemijskom nebu...

Ta naša zvijezda je jedna, a istovremeno, ona je i dvostruka. Saznajte kako da razlikujete njen istinski utisak od njene slike a onda ?ete vidjeti kako ona sija sa jednim mnogo ve?im intenzitetom u dnevnoj svjetlosti nego u no?noj tami.

Ova tvrdnja potvr?uje i upotpunjava ono što je ništa manje kategori?no i trezveno rekao Basil Valentine (Douze Clefs):

‘Bogovi su poklonili ?ovjeku dvije zvijezde, kako bi ga one odvele do velike Mudrosti; posmatrajte ih. Oh ?ovje?e! I slijedite neprestano njihovu svjetlost, zato što je to Mudrost.'[...]

Postoje, onda, dvije zvijezde koje su, iako se to može u?initi nevjerovatnim, u stvarnosti samo jedna zvijezda. Zvijezda koja obasjava svojom svjetloš?u misti?nu Djevicu - koja je u jedno te isto vrijeme naša majka (mčre) i hermeti?ko more (mer) - proglašava za?e?e, i ona je samo odraz one druge, koja prethodi ?arobnom dolasku Sina. Jer iako je je ta nebeska Djevica tako?e poznata kao stella matutina, jutarnja zvijezda; iako je na njoj mogu?e vidjeti sav onaj sjaj božanskog znamenja; iako prepoznavanje ovog izvora blagoslova unosi radost u srce umjetnika; to nije ništa drugo do jedan lik koji se odražava iz ogledala Mudrosti.

Canseliet nastavlja davati naznake tragaocu kako bi ovaj shvatio o ?emu on ovdje pri?a, nastavljaju?i sa jednom pri?om koja je napravljena tako da zavara sve one koji su materijalno orjentirani. Ukratko re?eno, on ovdje kao da namjerno želi izazvati smušenost kod nekih. Canseliet onda kaže:

?itatelja možda iznena?uje to što sam proveo toliko mnogo vremena samo na jednoj to?ki ove Doktrine... Me?utim, moralo bi biti o?igledno koliko mi je bilo logi?no da kažem nešto više na tu temu koja nas, po meni, vodi ravno u Fulcanellijev tekst. Stvarno, od samog po?etka, moj U?itelj se bavi primarnom ulogom te zvijezde, te mineralne Teofanije, koja sa sigurnoš?u otkriva jedno opipljivo rješenje te velike tajne koja je skrivena u religijskim gra?evinama...

Sada ?emo ovu njegovu poslenju opasku pridružiti onoj "klju?noj primjedbi" iz predgovora prvog izdanja kojeg smo ve? naveli:

Ja znam, ne zbog toga što sam to sam otkrio, nego što me je u to uvjerio autor prije više od 10 godina, da je klu? glavne zagonetke dat prili?no otvoreno u jednoj od figura, koje ilustriraju sadašnji rad. A taj se klju? sastoji prili?no jednostavno u jednoj boji koja se otkriva majstoru sve od onog prvog rada.

Pretpostvaljam da je ?itatelju ve? sada jasno da su Canseliet i Fulcanelli bili veoma zagonetni. Pokušajmo analizirati ove naznake i razmislimo o onome što je Canseliet rekao. On je rekao da je klju? u jednoj od "figura koje ilustriraju sadašnji rad," da se on tu otkriva "sve od onog prvog rada" a u predgovoru drugom izdanju, dodaje opasku da nas pojam te zvijezde  "uvodi direktno u Fulcanellijev tekst" rekavši da "od samog po?etka, moj U?itelj se bavi primarnom ulogom te zvijezde..."

Sada ?emo se osvrnuti na sam po?etak Fulcanellijevog teksta:

Naja?i utisak iz mog ranog djetinjstva - imao sam sedam godina - jedan utisak koji mi je jasno ostao zabilježen u memoriji, bile su emocije izazvane u mom mladom srcu kad sam ugledao jednu gotsku katedralu. Ja sam momentalno bio op?injen njome. Bio sam u jednoj ekstazi, pogo?en divotom, nesposoban da se odvojim od te veli?anstvenosti, od magije jednog takvog sjaja, takve jedne veli?ine; takva jedna intoksikacija usljed ne?ega božanstvenijeg od ljudskog djela.

On onda nastavlja sa diskusijom na temu katedrala, itd.

On ne pominje nikakvu zvijezdu. On ne pominje nikakvu boju. On ne ukazije ni na kakvu ilustraciju.

Ono o ?emu on tu pri?a je njegovo emocionalno stanje, njegova ekstaza, i njegova starost: Sedam. Dok sam razmišljala na tu temu palo mi je na pamet, s obzirom da sam godinama prije toga prou?avala Kabalu uz pomo? komunikacije sa Kasiopejcima, da i broj tako?e predstavlja jednu figuru, i da je korištenje jednog "utiska iz djetinjstva" sigurno jedna "ilustracija". Tako, tu stvarno postoji jedna "figura koja ilustrira nešto što bi moglo biti klju? jedne od glavnih zagonetki." SEDAM.

Šta da se radi sada sa brojem Sedam?

Pa dobro, Fulcanelli je ve? rješenja napravio dovoljno teškim, tako da nisam o?ekivala da ?e on podizati još neke dodatne barijere u vezi toga. Jednostavno sam otišla na poglavlje br. Sedam, i po?ela ?itati.

Varro, u svojom djelu Antiquitates rerum humanorum, pominje legendu o Eneju koji spašava svog oca i njegove ku?ne bogove iz požara u Troji, i kako oni nakon jednog dugog putovanja, stižu na polja Laurentuma, koja su bila cilj njihovog putovanja.

Ovo nas vra?a nazad na temu Sibila. (Fulcanelli je upozorio svoje ?itatelje da je jedno dobro klasi?no obrazovanje neophodno potrebno kako bi se mogla razumjeti "podtekstualna zna?enja".) Kako smo ve? vidjeli, Kumska sibila je postala poznata preko Virgila, kad je proricala ro?enje spasitelja i kao Enejov vodi? u podzemni svijet. Nastavljaju?i ?itati sedmo poglavlje, vidimo da Fulcanelli tu diskutira upravo tu tematiku.

Najpoznatiji katalog sibila, koji se najviše citira (iako je njegova originalna verzija izgubljena) je onaj rimskog u?enjaka kojeg citira Fulcanelli, po imenu Varro (116-27 p.n.e) ?ijih je deset imenovanih sibila poznato iz djela Divinae Institutiones koje je napisao Lactantius (ca. 250 - 317?). To je bila prva knjiga koja je štampana u Italiji (Subiaco, 1465). Sibila je ostala za krš?ane, koji su tada još uvijek bili vezani za svoje pagansko korijenje, jedan direktan dokaz gesta Dei, ili božjih znakova.

Za vrijeme helenisti?kog perioda, mnogi jevrejski falsifikati koji su se pojavili u Aleksandriji, bili su prihva?eni kao istinska sibilinska proro?anstva i korišteni za svrhu propagande. Navodno, postojala su i orginalna Sibilska proro?anstva koja su ?uvana u hramu Capitoline Jupiter, u Rimu, sve do kraja te imperije. Ova kolekcija za koju sada znamo je jedna prili?no kaoti?na kompilacija nazvana Oracula Sibyllina i ona je puna kojekakve religiozne propagande i apokalipti?nih proro?anstava. Gr?ka verzija teksta je spašena od zaborava i štampana 1545.g. u Baselu.

Sibile su bile popularne figure u srednjevijekovnoj i renesansnoj umjetnosti, a najpoznatije mjesto gdje su one bile predstavljene je Mikelan?elova Sikstinska Kapela. Ta tema je skoro potpuno nestala iz krš?anske umjetnosti nakon zasjedanja tzv. Koncila u Trentu, 1563.g. Posve?enje katedrale u Auchu dogodilo se 12 februara 1548.g., u vrijeme kada su 18 prozora Arnauda de Mola i 113 klupa hora bili kompletirani i na kojima su Sibile bile veoma jasno predstavljene.

Jedna od prvih interesantnih stvari koje sam primjetila u vezi katedrale u Auchu bio je datum njenog posve?enja, 12. februar, što je nekim slu?ajem i moj ro?endan. Me?utim, stvari su postale još ?udnije kada smo posjetili kripte. Ali vratit ?emo se na to kasnije.

Sibile su izgovarale svoja proro?anstva u stanju ekstaze, što je vezano sa procesom ekstati?kog uzdizanja ili spuštanja Šamana, ?ime su se u po?etku ekskluzivno bavile samo žene. To nas ponovo vodi natrag do Fulcanellijevog opisa svoje vlastite ekstaze nakon što je po prvi put ugledao gotsku katedralu.

Fulcanelli je tu ubacio jednu fusnotu u vezi rije?i Laurentum, na po?etku sedmog poglavlja knjige Misterije Katedrala, govore?i nam da je "Laurente (Laurentium) kabalisti?ki l'or enté (kalemljeno zlato)". I tako smo stvarno dovedeni i do jedne boje!

Ono što bi ?itatelj možda mogao sada re?i je da su rješenja najve?ih misterija svijeta, u jednu ruku, prili?no jednostavna i da nam se stalno nalaze ispred o?iju, a u drugu ruku, ona su kao krugovi nekog labirinta. Kraj sedmog poglavlja knjige Mystery of the Cathedrals vra?a nas ponovo natrag na temu Djevice:

U simboli?noj ikonografiji, zvijezda se koristi kako bi se ozna?io jedan za?etak, isto kao i ro?enje. Djevica je ?esto predstavljena sa jednim nimbusom zvijezda. Djevica u Larmoru (Morbihan) ?ini dio jednog finog triptiha, predstavljaju?i smrt Krista i patnju Marije (Mater dolorosa). Na nebu, u centru te kompozicije, možemo vidjeti sunce, mjesec i zvijezde i Irisinu maramu. Djevica drži u svojim rukama jednu veliku zvijezdu - maris stella - što je epitet koji joj je pridan u jednoj katoli?koj himni.

U ovom malom izvodu nalazimo mnogo znakova i nagovještaja koji nas vode u nekoliko pravaca, istovremeno. Prvo, to nam sugerira da moramo uzeti u obzir vezu Djevice sa pojmom zvijezda, što nas onda vodi do Camino de Santiago Compostela.

Rije? Compostela se o?igledno može interpretirati kao "campus stellae" ili zvjezdino polje. Cijeli Camino de Santiago, od San Juan pied de porta do Compostele, posut je naseljenim selima, mjestima i planinskim prelazima koji su imenovani po zvijezdama, kao da ho?e da nam kažu da je cijeli Camino jedna zvjezdana staza, jedna staza koja nas vodi do jedne posebne to?ke: zvijezdanog polja. Fulcanelli nam daje jednu indiciju:

Ruta Svetog Jakova se tako?e naziva Mlje?na Staza. Gr?ka mitologija nam kaže da su bogovi pratili ovu rutu kad bi išli u Zevsovu palatu i da su je junaci tako?e pratili kako bi ušli u Olimpiju (Olympus, prim. prev.) Ova Ruta Svetog Jakova je jedna zvjezdana ruta, koja je pristupa?na samo izabranicima, hrabrim, upornim i mudrim smrtnicima.

Druga interpretacija poti?e od alkemi?arskog pojma: kompost (compost, prim prev.). To se može da odnosi na jedan predmet iz Canselietovog uvoda: pojavljivanje jedne bijele zvijezde koja indicira uspješno ostvarenje prvog dijela Velikog Posla. Fulcanelli kaže:

?ista Materija, iz koje hermeri?ka zvijezda osvještava perfekciju: to je sada naš kompost, blagoslovena voda Compostele (od latinske rije?i albastrum, jedna kontrakcija alabastruma, bijela zvijezda). A to je tako?e i jedna vaza ispunjena parfemom, vaza od alabastera (latinski: alabastrus) i pupoljak koji izni?e iz cvijeta znanja, hermeti?ke ruže.

Operacija je završena kada se na površini pojavi jedna blještava zvijezda stvorena od zraka koje dolaze iz jednog centra, koji je prototip velikih ruži?astih prozora naših gotskih katedrala. To je siguran znak da je hodo?asnik sretno stigao do kraja svog prvog putovanja. On je primio misti?ni blagoslov Svetog Jakova, potvr?en svjetlosnim znamenjem koje je zasijalo, kako kažu, preko apostolovog groba. Ona ponizna i prosta školjka koju je on nosio na svojoj kapi postala je jedna sjajna zvijezda, u jednom oreolu od svjetlosti.

Tek nakon što sam preselila u Francusku, bila sam u stanju razumjeti važnost veze izme?u pojmova Djevice, zvijezde, Chemin ili Camino, Mlje?ne Staze, i mog osobnog puta. Ve? dugo vremena nisam bila u stanju jasno vidjeti zvijezde iz svoje ku?e u Floridi. Zaga?enje je bilo toliko da su se samo mogle jasno vidjeti najsjajnije zvijezde u no?i. Nisam vidjela Mlje?nu Stazu od svog djetinjstva.

U ruralnim podru?jima Francuske, promatranje neba po no?i je jedan doživljaj. Jedne no?i izašli smo van i promatrali Mlje?nu Stazu koja je bila toliko jasna i treperava, da je podsje?ala na prste od svjetlosti koje prebiru po nekoj velikoj nebeskoj harfi. I tamo, to?no na samom kraju Mlje?ne Staze, ugnježdena kao neko krajnje uto?ište, Zeusova Pala?a, Olimpija, "svjetlosno znamenje koje sija preko groba", nalazila se Kasiopeja: ogromno slovo M ili W ovisno o godišnjem dobu.

Cassiopeia je jedna ustoli?ena žena, sa ?ije se desne strane nalazi zvijezdom okrunjen kralj Kefej (Cepheus, prim. prev.) koji drži svoj skiptar okrenut prema njoj. U starim spisima ona je opisana kao njegova žena, a u drugim prastarim izvorima ona se pominje kao "Nevjesta, Jagnjetova žena."

Cassiopeia je bila k?er Araba (po kome je nazvana Arabija), jednog Hermesovog sina. Navodno, prema "staljiniziranim" gr?kim mitovima, Kasiopeja je bila veoma gorda i tvrdoglava a to je bio i razlog zašto je njena k?erka morala patiti. Govorilo se da je Posejdon stavio Kasiopeju na nebo kao kaznu - mada je to jedna ?ast, koja je u suštini "nagrada". Kako da objasnimo ove zbunjuju?e elemente?

Cassiopeia je posjednuta na stolicu koja se okre?e naopako svakih 24 sata i to je trebalo podrazumijevati njeno "kažnjavanje". Me?utim, sva sazvijež?a su "naopa?ke," gledaju?i iz jedne ili druge perspektive.

Ukoliko uzmemo u obzir koncept "Trostruke Boginje", onda bi Kasiopeja podrazumijevala maternalnu komponentu trojstva sa Andromedom, djevicom, i Meduzom, ružnom nemani ili destruktivnim elementom cijele te pri?e. Kasiopeja se ?esto predstavlja kako drži palminu granu, što je jedan simbol plodnosti, ?ime se ona uspore?uje sa Demetrom koja daje žito Triptolemu. Tako?e primje?ujemo da je Sibila od Samosa, koja je predstavljena na prozorima Arnauda de Molesa, tako?e držala palminu gran?icu.

Julius Schiller (1627) je vidjeo Kasiopeju kao Mariju Magdalenu, a neki su vidjeli i odre?ene paralele izme?u Kasiopeje i Batšebe (Bathsheba, prim. prev.).

Kelti su nazivali ovo sazvijež?e Ilys Don, ili "Donova ku?a", poznata i kao "Tuatha de Danaan." Ona ja kao Danaja bila Perzejova majka. Tako možemo vidjeti jedno kombiniranje ove dvije žene i hieros gamos (sveti brak) Perzeja i njegove sestre, Andromede, kao jedan izraz alkemi?arskog androgena.

U obliku mitova i pri?a o potrazi za Svetim Gralom, ili što se po našoj modernoj metafori ozna?ava - bijegom iz Matrice - za ve?inu likova koji se pojavljuju u gr?kim sazvijež?ima re?eno je da su stavljeni tamo od strane nekog od bogova kako bi im se izrazilo poštovanje, odnosno, da bi oni ostali u pam?enju. Likovi tog sazvijež?a, Kefej i Kasiopeja su neobi?ni po tome što njima te pozicije nisu dodijeljene kao znak poštovanja, nego su oni tu kako bi kompletirali pri?u o Perzeju, Andromedi i Ketosa. To je jedna grupa od pet konstelacija koja je neobi?na po tome što one služe samo zato da bi se jedan klasi?ni mit mogao potpuno predstaviti.

Da li se ovdje možda radi o jednoj naznaci da bi ovaj mit mogao biti neka vrsta "poruke u boci" za ?ovje?anstvo?

Julius Schiller, koji je interpretirao ove konstelacije krš?anskim pojmovima, nazvao je Andromedu "Sepulchrum Christi," ili "Kristov grob." Postoji tako?e i jedna frojdovska analogija koja asocira kov?eg sa ženom. Implikacije plodnosti ovdje su o?igledne: Krist je bio u grobu dok je ?ekao da ponovo uskrsne - sjeme je spremno pojaviti se u Prolje?e. Ovo nas, naravno, povezuje i sa onim šta je Fulcanelli rekao: "On je primio misti?ni blagoslov od Svetog Jakova, potvr?en svjetlosnim znamenjem koje je sijalo, kako kažu, preko apostolovog groba."

Feni?ani su u konstelaciji Andromede vidjeli jedan prostor za vršenje žita što je jedna interesantna konotacija kada neko poveze to sa pojmom "košnjom" i "izdvajanja žita iz kukolja." Tako?e, rije? "tribulation" (muka, patnja, prim. prev.) je povezana sa rije?ju "threshing," (u smislu - vršidbe, prim prev.) ili izdvajanje žita iz kukolja.
 

Sirrah, zvijezda koja sija sa Andromedine glave, je tako?e jedna od ?etiri zvijezde koje obrazuju kvadrat u konstelaciji Pegaz - Perzejov konj - koji je ro?en iz krvi obezglavljenog gorgona, Meduze. To NIJE nikakva koincidencija da je zvijezda na glavi Andromede tako?e poznata i kao "pupak" od Pegaza - [konj, mare (kobila), mer, mere, more, majka.]

Pegaz je bio izdanak Posejdona, s kim je Meduza vodila ljubav u Ateninom hramu, što je podrazumijevalo obeš?aš?enje ovog boginjinog svetog mjesta. To je bio jedan strašno veliki prijestup jer se Atena ponosila svojim djevi?anstvom a sam  "Parthenon" zna?i, "djevi?ansko mjesto."

Pegazovo ime vjerovatno poti?e od gr?ke rije?i "pege," ili "izvor," odakle imamo još jednu vezu sa mogu?noš?u da sje?a Gorgonove glave tako?e podrazumijeva jednu obnovu djevi?anskih voda sa izvora mitova o Gralu, što podrazumijeva jednu aktivnost u iscjeljenju jedne pustinje.

U umjetnosti Srednjeg Istoka tako?e nalazimo mnoge krilate konje, koji tako?e mogu biti u vezi sa ovim mitom. Neki kažu da su rani Arijevci tvrdili da ova konstelacija predstavlja Asva, sunce, i da je to, u stvari, Chiron-ova k?i, Thea. Ona je kao Artemidin kompanjon bila zavedena od strane Eola, boga vjetra. Posejdon joj je pomogao tako što ju je pretvorio u konja. Ovdje moramo tako?er uzeti u obzir i onu dobro poznatu asocijaciju konja sa Keltima i perzeidima.

Egip?ani su ozna?avali ovu konstelaciju pojmom "Sluga," a neke njene zvijezde pojmom "šakal". Arapi su taj kvadrant nazivali Al Dalw, ili "kanta vode," koja se predstavlja kao urna u zodia?noj konstelaciji Vodenjaka.

Mislim da gornja slika prili?no pojašnjava stvar. Naš mozak je taj "Božji konj" kojeg tragaoc mora"školovati" kako bi stigao do svojeg odredišta, a ovdje tako?er vidimo i jednu veliku sli?nost sa simbolom - Omega.

Grci su ozna?avali te ?etiri zvijezde Pegaza pojmom - vrata raja. Hebreji su ih nazivali "Nimrodov konj." Krš?ani su u njima vidjeli magarca koji je nosio na svojim le?ima Krista u Jerusalem, što nam sugerira jedno poklonstvo Boginji, koje je kao istinski obred alegori?no izražen kao raspelo. Tako?e ne smijemo zaboraviti da su se vitezovi Templari ?esto predstavljali kao - dva ?ovjeka na jednom konju. Šta drugo bi tako nešto moglo predstavljati, do jedan dualitet, duha i materije, ujedinjen preko "jahanja konja"?! Odre?eni alkemi?arski simboli prikazivali su ili dva ?ovjeka, ili dvo-glavog ?ovjeka na le?ima konja, kako se penje ljestvama; ili u uz neko drvo; možda uz cedrovo drvo?

O kakvoj god varijaciji ove pri?e se radloi, njen suštinski elemenat predstavlja to što u njoj heroj ostvaruje neki skoro nemogu? poduhvat, te onda dobija jednog "lete?eg konja," a onda on, uz pomo? tog konja, ide dalje i ostvaruje još ve?e poduhvate koji su u vezi sa "osloba?anjem" drugih. Prilikom svega toga, on osvaja i srce svoje izabranice, i - kao što je to sa slu?ajem Perzeja - oni žive u vje?noj sre?i nakon svega toga.

Prema frojdovskoj terminologiji, krilati konj se asocira sa potentnim falusom uz pomo? kojeg je heroju mogu?e prebroditi sve prepreke. U anti?koj gr?koj umjetnosti postoji mnogo simbola u obliku ‘krilatih falusa'. Ovaj elemenat seksualnosti može se odnositi na oboje, kako na stvarne geneti?ke principe, tako i na temu "polarnih suprotnosti" koja je predstavljena u knjizi Ancient Science.

U jednoj pri?i nalazimo da je Perzej sagradio brod kojeg je nazvao Pegaz, za kojeg se govorilo da je plovio s takvom lako?om kao jedan lete?i konj. To je ujedno i prototip pri?e o Argonautima koja se odnosi na sposobnosti  "lete?eg ovna" što kasnije postaje Zlatno Runo, a moramo imati na umu i to da sve ove konstelacije o kojima diskutiramo pripadaju znaku Ovna. U ovoj pri?i, lete?i ovan spašava brata i sestru, ali sestra pada u more. Da li je ona onda postala Andromeda? Tako?e moramo primjetiti da je pojam Argonauta bio obra?en kao posebna tema u knjizi Misterije Katedrala, i da je on ukazao na to kao na jedan od na?ina Zelenog Jezika da se kaže: "Art cot," ili umjetnost svjetlosti. Tako se nalazimo opet u situaciji da uzmemo u obizir Julesa Viollu i jedinicu za mjerenje svjetlosti - "violle." U tom smislu, nešto što su Kasiopejci rekli jednom prilikom, retrospektivno gledaju?i, ?ini se da podrazumijeva jedan direktan nagovještaj koji potvr?uje Viollu kao Fulcanellija:
 

Kasiopejci: Polja alfalfe ( djeteline ) u Rhinelandu prinose nam bogastva o kojima nismo ni sanjali.
Pitanje: Gdje su ta alfalfa polja?
Odgovor: Blizu dobro utabanih staza.
P: Da li mislite na Rhineland u smislu pojma iz njema?kog?
O: Nismo mislili na Rhinelander, Wisconsin... Ili jesmo?!? Ko ?e re?i?
P: Ko?
O: Tragalac, onaj koji podnosi teret u stalnoj potrazi za zelenijim livadama. [...] Poslednja naznaka za ve?eras: Potražite vibracionu frekvenciju svjetlosti.

Tek nakon što sam neko vrijeme provela u Francuskoj, shvatila sam da prema terminologiji Zelenog Jezika, Francuska je "Rhineland," ili "Zemlja Sira" od kojih ve?ina ima rupe (land=zemlja; "rhinds"=rupe; prim. prev.)
 
Još jedna veoma važna stvar: od svih anti?kih heroja mitova i legendi, Perzej se izdvaja po tome što je on bio daleko najuspješniji; mnogi drugi su zapo?eli svoju bitku sa najboljim namjerama, imali su mnogobrojne uspjehe a onda su pali jer su postali oholi ili usljed izdaje ili zbog toga što nisu uspjeli odoljeti nekom iskušenju.

Izme?u Kasiopeje i Danaje nalazimo jednu interesantnu vezu u kojoj one obe predstavljaju "korijen" problema koji uzrokuje glavnu dramu u toj pri?i. Perzej se izlaže velikoj opasnosti trude?i se "spasiti" svoju majku, a Andromeda je tako?er izložena velikoj opasnosti kao "žrtva" za njenu majku. Iz nekog razloga Danaja nije u stanju Polidektu re?i - "ne", jer on ima neku mo? nad njom, - a veoma zlo?udna Kasiopeja govori u ime svoje k?eri i ?erkine ljepote, zbog ?ega obje završavaju u ‘vru?em kotlu'.

Isto tako, Kasiopeja je možda znala što radi kad je prouzrokovala to da njena k?erka bude mamac za Morskog Serpenta, Ketusa. Kao jedna proro?ica ("Oracle,") ona je mogla znati da Perzej, isto kao Neo (Matrica), može savladati sve prepreke da bi spasio druge; i da je to ono ‘nešto više', jedna osobina, s to?ke gledišta orijentacije prema drugima, koju je potrebno imati da bi se osigurao uspjeh.

Naravno, krajnji rezultat je bio taj da je Perzej ubio morsko ?udovište (serpenta) i oženio Andromedu. Oni su onda timski po?eli: boriti se za pravdu, osloba?ati podjarmljene, pretvarati zlikovce u stijenje, i nastavili su živjeti u vje?noj sre?i i veselju.

Tako, kao simbol ostvarenja Slobode iz Matrice, ovdje, kao prvo, nalazimo da je Perzej taj Heroj na kojeg bi se trebali ugledati, a kao drugo, da nam simbolika ovog mita, koji je jedini potpuno predstavljen na nebu iznad naših glava, ukazuje na to koji put trebamo ‘pratiti' kako bi pronašli neke indikacije koje ?e omogu?iti svakom tragaocu ne samo da odsje?e glavu svoje vlastite Meduze, te tako oslobodi Istinu u obliku Krilatog Konja, Pegaza, nego i da uz pomo? te Istine uzme u?eš?a u Oslobo?enju Andromede. Vjerujemo da ne postoji ni jedan važniji zadatak koji se danas nalazi pred nama na planeti Zemlji.

Da se vratimo nazad, kad smo preselili u ovu ku?u u kojoj sada živimo, primjetili smo da se obližnje selo koje mogu vidjeti kroz prozor, zove  "Belcassé". To me je ime zainteresiralo jer me je asociralo na pojam "Lijepa Kasiopeja".  Saznali smo da to ime zna?i "Lijepi Hrastovi." I po?ela sam slijediti zna?enje tih rije?i i na kraju sam otkrila da Kasiopeja tako?e može bukvalno zna?iti "Hrastov Glas," Sibila, Velika Majka, Djevica. Ovo što slijedi odnosi se na onaj nagovještaj u vezi traženja "frekvencije svjetlosti," kao što smo ve? prije naveli:

P: Dobro, pronašla sam odre?enu vezu izme?u nekih grobova u Rimu, Nicolas-a Poussin-a, i nekih grobova u Engleskoj, procesije ‘an?ela' na Kanarskim Ostrvima. Ta njihova veza je u onim ?udnim svije?ama koje su imale nekakve "posebne fitilje", kako su opisani, što podrazumijeva i jedan 'vje?ni plamen.' Pitam se da li ste na to mislili kad ste rekli ono u vezi povezivanja sa frekvencijom svjetlosti?
O: "Vje?ni plamen" ukrašava grob JFK-a (Kenedija, prim. prev.). Neka veza?
P: Da. Tako?e sam pronašla podatak da su Solojski (Solloi, prim. prev.) sve?enici i sve?enice prizivale Plejade. ?ini se da su oni bili u uskoj vezi sa urnama, pticama, zvonjenjem zvonima, urnama koje nakon što se udare ne?im izazivaju posebnu rezonanciu u drugim urnama, hrastovim drve?em, i neke posebne naznake koje ih dovode u vezu sa lovorovim drve?em...
O: Pjesma sirena. ... Laura, moja draga, ako stvarno želiš otkriti mnogo "prekrasnih i nevjerovatnih stvari," sve ?ega se trebaš sjetiti, je trijada, triologija, trojstvo, i uvijek traži svugdje ovaj trostruki vezni znakovni profil. Poveži te trojke... nemoj se skrasiti sve dok ne na?eš tri lijepa zna?enja koja uspostavljaju ravnotežu!!
P: Zna?i, u svemu postoje tri aspekta?
O: A zašto? Zato što je podru?je koju vi nastanjujete podru?je broja tri. Da bi dobili klju?eve sljede?eg nivoa, vi morate savladati temu Tre?eg ?ovjeka, a onda nastaviti dalje, ?asno i ponosno.
 

Na po?etku ovog teksta je jedna slika koja predstavlja Isusovu Sahranu. Ona se nalazi u kapeli br. 17 katedrale u Auchu, koja se prije zvala "kraljevska kapela" a tako?e je poznata i pod imenom kapela Trojstva. Na tom mjestu je položen i kamen temeljac ove katedrale, 4. jula 1489. godine. (To slu?ajno je bio i datum kada me je Ark prvi put kontaktirao). Druga ?udna koincidencija na koju sam naišla nalazi se u jednoj kripti to?no ispod kapele br. 17. Kada sam je prvi put posjetila, stajala sam neko vrijeme i mirno promatrala cijeli taj prostor gledaju?i da li ?e mi nešto zapeti za oko, na kraju sam pogledala ispod svojih nogu. Tu je bio grob jednog nadbiskupa, i datumi njegovog postavljanja i smrti - na vrhovima oba moja stopala, stajali su datum mog ro?enja i datum ro?enja mog muža (Arka).

Diskutirali smo ove ?udne koincidencije sa matemati?arom Robertom Coquereaux-om (Pogledaj The Cave Beneath the Sea) i on je priznao da taj naš, manje više, "slu?ajan" izbor ove regije za naš novi dom, sa katedralom koja je posve?ena na moj roden?an, sa kamenom temeljcom koji je postavljen na isti dan i mjesec kad mi se Ark prvi put javio, i na kraju, nadgrobnim kamenom u kripti iznad kamena temeljca sa oba naša datuma ro?enja, predstavlja "malo više" od obi?ne koincidencije. Me?utim, kao istinski nau?nik on nam je preporu?io da ispitamo stvar malo dublje prije nego što donesemo bilo kakve zaklju?ke.

Sada ?emo se vratiti na Kristovu sahranu, koja je predstavljena u kapeli iznad groba ?ovjeka po imenu Pierre-Henri Gerault de Langalerie. Na toj sahrani je skupljeno zajedno osam tradicionalnih likova na veoma neobi?an na?in. Isus je položen na jednu plahtu a iza njega su postavljeni, Marija, Isusova majka, dvije druge žene, Sveti Ivan Apostol, a Marija Magdalena se vidi kako stoji pokraj Isusovih nogu sa svojim ?upom od alabastera.  Josip iz Arimateje i Nikodem drže plahtu za njene krajeve.

Svaki od ovih likova je prepoznatljiv po svom stavu, detaljima sa odje?e, pozicijom u odnosu na Isusa, ili po predmetu kojeg drži u svojoj ruci. Žena koja stoji do Isusove majke je prikazana na veoma poseban na?in: ona, u stvari, zauzima središnje, po?asno mjesto a u rukama drži krunu od trnja - ili, možda, - "zvijezdu"? Ona nosi pokrov na svojoj glavi koji je karakteristi?an za jednu udatu ženu, a njeno po?asno mjesto je predstavlja kao Isusovu ženu. Me?utim, ona nije Marija Magdalena, koja kako se jasno vidi stoji kraj Isusovih nogu. Marija Magdalena je predstavljena na takav na?in da se ona ne može zamijeniti ni sa kim drugim; sa svojom dugom kosom i kako drži ?up od alabastera.
 

Mary Magdalene - Auch Cathedral

 

Njen pokrov na glavi je onaj karakteristi?an za neudate djevojke. U stvari, ako pogledate mariju Magdalenu izbliza, ona više li?i na k?erku porodice koja se skupila oko tijela:

Otac Raymond Montané, koji je proveo ?itav svoj život prou?avaju?i ovu katedralu i njenu umjetni?ki sadržaj, nam kaže:

Bladahin, koji je veoma naki?en, ukrašen je jednim istinskim Trojstvom.  Tu je Krist prikazan na Križu, od strane samog Boga Oca. Sveti Duh, je uz pomo? simbola goluba, postavljen izmedu Oca i Sina. Ova teofanija ima jednu istinsku vezu sa Kristovim Pokopom, a još više sa teološkom bazom Kristovog stradanja, ali ne i sa pri?ama za koje se stvarno tvrdi da pripadaju Jevan?eljima.

On usput pominje da je ovaj spomenik bio inspiriran od strane Margarete od Austrije, koja se udala u obitelj koja je posjedovala Turinsku maramu. Margaretin muž, Philibert de Savoie je bio ro?ak jednog od biskupa koji su bili uklju?eni u organizaciji posla izgradnje ove katedrale, Francois-a de Savoie.

Tako?e, u povijesti mjesta Auch je zabilježeno da je Margarita od Navare, (Marguerite of Navarre, prim. prev.) druga ro?aka Margarete od Austrije, bila usko povezana sa katedralom u Auchu. Mi ?emo se kasnije malo više osvrnuti na ljude koji su bili asocirani sa Katedralom Svete Marije u Auchu, u jednoj drugoj knjizi koja ?e biti posve?ena svim misterijama oko nje. Ovom prilikom ?emo dati ?itateljima još par naznaka.
 

Margarita od Navare vodi nas direktno do Fulcanellija.

U ranim 1520-tim godinama, Margarita je bila uklju?ena u pokret za reformu crkve, sastaju?i se i održavaju?i veze sa vode?im reformatorima iz tog perioda. U 1527.g. ona se svojom vlastitom voljom (što je bila rijetkost u ta vremena) udala za Henrija d'Albreta, kralja Navarre (mada je ve?ina njegovog kraljevstva tada bila u španjolskim rukama). Henri d'Albret je bio sin Catherine de Foix, koja je bila izdanak jedne poznate Katarske porodice.

Negdje oko 1531. godine, Margarita od Navare je dozvolila da se objavi njena poema Miroir de l'ame pecheresse (Ogledalo griješne duše). Ona je dala jednu kopiju poeme jednoj od svojih dvorskih dama po imenu, Anne Boleyn, koja je kasnije bila prevedena na engleski od strane 12-togodišnje Anine k?erke, Elizabeth koja je kasnije postala najve?i monarh kojeg je Engleska ikada imala. Nekim slu?ajem, Anne Boleyn je prethodno bila dvorska dama kod Margarete od Austrije, tako da su ove dvije dame nesumnjivo komunicirale jedna s drugom. Tako?e, neko bi mogao posumnjati da je postojao još neki razlog zašto je Anne Boleyn morala umrijeti. Postoji nešto vrlo ?udno u svim ovim vezama. Jednom sam ?ula kako je neko tvrdio da je potomak Anne Boleyn. Upitala sam Kasiopejce o tome, u septembru 1997. godine:

Pitanje: Dobro, dopustite mi da kažem ovo: jedini izdanak od Anne Boleyn koji je poznat, bila je kraljica Elizabeta I, koja je umrla a da nije imala djece. Tako, ne mogu razumijeti kako neko može biti potomak Anne Boleyn ako nije došao preko Elizabete? Da li je Anne Boleyn imala još neko dijete pored Elizabete?
Odgovor: Da.
P: Ko je to bio?
O: Potraži, pa ?eš prona?i neke tragove.
P: Da li je ona imala to dijete prije ili poslije Elizabete?
O: Prije.
P: A tko je bio otac tog djeteta?
O: Henry VIII.
P: Pa dobro, zašto nismo nikada ?uli o tom djetetu?
O: Zašto vi nikada ne ?ujete toliko mnogo stvari?
P: Da li je to dijete bilo ro?eno prije njihovog braka, pa je zato bilo nezakonito?
O: Tako otprilike.
P: Da li je ono bilo muško ili žensko?
O: Žensko.
P: Pa, to je stvarno bizarno! Da li je Sir Francis Bacon bio Elizabetin sin, kako su neki pri?ali?
O: Ne.
P: Zna?i, Anne i Henry su imali još jedno dijete?
O: Da.
P: Kad prou?im tu povijest malo bolje, da li ?u otkriti tko je to bio?
O: Da.
 

Da se vratimo sada nazad do Margarite od Navare, sorbonski teolozi su okarakterizirali njenu poemu Ogledalo kao jeres. Jedan monah je tada rekao da bi Margaritu trebalo zašiti u vre?u i baciti u rijeku Senu, a studenti sa Koledža od Navare napravili su jednu satiru u kojoj su predstavili Margaritu kao "furiju iz pakla". Me?utim, njen brat, Francis I, kralj Francuske, natjerao je ove da povuku svoje optužbe i da joj se javno izvine sa Sorbone.

Margarita je bila jedna od najuticajnijih žena u Francuskoj. Njen salon je postao poznat kao "Novi Parnassus". Pisac, Pierre Brantôme, rekao je o njoj sljede?e: "Ona je bila jedna velika princeza. Me?utim, ona je pored svega toga bila vrlo ljubazna, pažljiva, gorda, milosrdna, davala je mnogima milostinju i prema svima se prijateljski ponašala ."

Holandski humanist, Erasmus, je pisao o njoj: "Ve? veoma dugo vremena divim se svim onim ?ime vas je Bog obdario; vašoj smotrenosti, koja je vrijedna jednog filozofa, neporo?nosti; umjerenosti; pobožnosti; nevjerovatnoj snazi vaše duše, i vašem veli?anstvenom preziru svih uzaludnosti ovoga svijeta. Ko bi mogao da se ustegne poštovanja, ovakvih osobina kod jedne kraljeve sestre, koje su rijetke ?ak i me?u sve?enicima i monasima?"

Kao širokogrudni zaštitnik umjetnosti, Margarita je bila prijatelj i pokrovitelj mnogih umjetnika i pisaca, me?u kojima je bio i François Rabelais.

Fulcanelli nam nekoliko puta pominje Francoisa Rabelaisa. Njegova serija Gargantua-Pantagruiel, Le Tiers Livre des faicts et dicts héroďques du bon Pantagruel (1546), bila je posve?ena Margariti od Navare.

Još jedan od Margaritinih suradnika i korespodenata bio je i Jules Cesar Scaliger koji je tako?e bio blizak prijatelj Nostradamusa. Nostradamus, je bio ro?en u mjestu Alet-le-Bains, koje pripada Foix regiji. Nostradamus je, tako?e, išao u školu zajedno sa Rabelais-om.

Negdje u 1525.g. Nostradamus se nastanio u Agenu, mjestu koje se nalazi nedaleko od Toulouse-a i Aucha. On se 1534.g. oženio jednom ženom za koju se tvrdilo da je pripadala jednoj "Visokoj Klasi", i koja mu je rodila dvoje djece. Ta žena nije nikada bila identificirana, me?utim, uzmaju?i u obzir njegovu vrlo mogu?u asocijaciju sa Margaritom od Navare, vrlo je mogu?e da je tu bila neka veza. Za njegovu ženu i djecu je re?eno da su umrli od kuge u 1538.g., a u to doba on se razišao sa Scaligerom i bio je optužen od strane inkvizicije za jeretizam zbog neke svoje izjave od prije nekoliko godina.

Nostradamusove biografije kažu da je on napustio Agen i da se "potucao po Južnoj Francuskoj." Tek, negdje u 1546.g. Nostradamus se nastanio u selu Salon de Craux, koje se i dan danas ponosi time. Kad sve skupa zbrojimo, ovdje nalazimo da je Nostradamus živjeo u Agenu 13 godina, a nakon toga je usljedilo 8 godina da niko nije znao gdje je bio i šta je radio. Vrlo je mogu?e da se on sklonio kod Margarite od Navare koja je bila zaštitnik i pokrovitelj ljudi kao što je bio Nostradamus. Možemo se zapitati da li je Nostradamus mogao imati nekog uticaja na onu povijest koja je prikazana u katedrali u Auchu?

Scaliger je, moramo napomenuti, bio "autor" zvani?ne prihva?ene povijesne kronologije koja se ovih dana sve više i više dovodi u pitanje. Vrlo je mogu?e da je njihov razlaz bio posljedica nesuglasica u vezi toga kako je trebala biti predstavljena i podu?avana naša povijest.

Još jedna intrigiraju?a veza sa Margaritom, bio je Leonardo da Vinci koji je umro 1519. godine, dok je bio gost Margarite i njenog brata Francisa. Jedan ambasador Venecije je u to vrijeme hvalio Margaritu govore?i kako ona "poznaje sve tajne umjetnosti diplomacije", te je ona tako jedna osoba koju treba tretirati posebno i sa obazrivoš?u. I ovdje možemo vidjeti jednu od posebnih naznaka, s obzirom da je Fulcanelli nekoliko puta pominjao Zeleni Jezik kao "Jezik Diplomacije."

U 1550.g., godinu dana nakon Margaritine smrti , u Engleskoj je objavljena jedna poema zahvalnosti, pod imenom: Annae, Margaritae, Ianae, sororum virginum heroidum Anglarum, in mortem Diuae Margaritae Valesiae, Nauarrorum Reginae, Hecatodistichon, (veoma dug naslov!). Ovu poemu je napisala ne?akinja Jane Seymour (1505-37), tre?e žene kralja Henry-ja VIII. Po ovome možemo vidjeti da su sve ove dame bile u jednom me?usobnom kontaktu, te je veoma vjerovatno da su one me?usobno djelile ove tajne.

Tako, u li?nosti Margarite od Navare, možemo vidjeti jednu individuu koja je imala centralnu ulogu u misteriji katedrale u Auchu. S obzirom na to s kim se ona družila, možemo pretpostaviti da je bila veoma upu?ena u ezotericizam, kao i mnoge tajne koje poti?u još od vremena pogroma Katara, pa i ranije. Fulcanelli nas upu?uje na Rabelaisa, a Rabelais nas vodi do Margarite, tako da stižemo do katedrale u Auchu, gdje se nalazi misterija koja ?eka na pažljivog tragaoca.

Sljede?a fotografija predstavlja uve?anu središnju scenu sa Kristovog Pokopa, za koju se tvrdi da je
 

Family of Christ - Auch Cathedral

bila inspirirana od strane Margarete od Austrije. Ovdje vidimo kako su ove ?etiri žene prikazane izme?u ukupno osam likova. Obratite pažnju na ono što ove žene imaju na svojim glavama. Pokrov na glavi koji nosi žena koja se nalazi na mjestu rezerviranom za suprugu umrlog, je upe?atljivo druga?iji od pokrova kojeg ima na svojoj glavi Marija, Isusova majka, a tako?e i od onog kojeg na sebi ima žena koja se nalazi sa desne strane od "supruge".

Na slici ispod vidimo ženu koja je postavljena na po?asno mjesto na kojem bi normalno trebala stajati žena umrlog, i koja u svojoj ruci drži
 

The Wife of Christ
Sibyl Auch Cathedral

krunu od trnja. Na slici do ove, možemo vidjeti sibilu predstavljenu na jednom od prozora Arnauda de Molesa koja drži u ruci palminu granu Nade/plodnosti. Pogledajte pažljivo znamenje u obliku spirale koje one imaju na svojim grudima. Pogledajte tako?e onaj turban na glavi ove žene koji je identi?an sa turbanom kojeg ima Sibila.

Sada ?emo pogledati drvoreze iz hora katedrale u Auchu, koji predstavljaju Poklone Mudraca novore?enom Kristu. Obratite posebnu pažnju na kape ova "Tri Kralja." Onaj sa desne strane još uvijek drži svoju na glavi, onaj koji kle?i, stavio je svoju na pod, a onaj koji se nalazi u centru podigao je svoju kapu i kao da njome pokriva pehar kojeg drži u svojoj drugoj ruci. Opet vidimo sli?nost u vezi njihovih kapa: turbani koji se danas asociraju sa Arapima. Pitamo se u kakvoj vezi se nalazi Isusova "žena" sa ovim "Mudracima?"
 

 
Postoje još dvije slike u drvorezu koje želim pokazati ?itatelju zato što su one tipi?ne za ezoteriku koja je predstavljena u ovoj veli?anstvenoj katedrali. Obe predstavljaju sli?nu temu koju možemo lako razabrati i razumijeti uz pomo? predstavljene simbolike.
 
 

Što nam to ove figure pokušavaju re?i? Na obje slike vidimo da se nešto radi s glavom centralne figure. Na gornjoj slici, izgleda kao da ove osobe pokušavaju na silu odstraniti nešto iz glave ?ovjeka koji sjedi. Na drugoj slici vidimo kako su ovu individuu postavili da kle?i na podu a njenu glavu su stavili na nakovanj dok su one tri figure predstavljene kako da tuku ?ekicima po glavi onoga koji kle?i!

Da li je ovdje prestavljena procedura jednog strašnog srednjevjekovnog mu?enja?

Ne, ovdje je predstavljena INICIJACIJA. ?ak je i na jednom od prozora Arnauda de Molesa, Isus predstavljen kao centralna figura gornje slike: i kako nešto rade s njegovom glavom. Figura predstavljena na gornjoj slici tako?e bi mogao biti Isus zato što tu vidimo jedan pokrov na njegovoj glavi sli?an onoj "kruni od trnja."

Poznati povjesni?ar religije, Mirceja Eliade, predstavlja jednog šamana kao Tehni?ara Ekstaze. Tu se radi o jednoj suštinskoj kvalifikaciji i/ili posljedici veze sa Božanskim. Još više od toga, da bi bilo u jednoj direktnoj vezi sa Božanskim, ljudsko bi?e mora prvo biti u stanju "vidjeti ono što je nevidljivo". Takvo Vi?enje podrazumijeva sposobnost ljudskih bi?a da proširuju polje svoje percepcije sve dok budu u stanju da odrede ne samo vanjski izgled, nego i suštinu svega, kako bi dosegli onaj nivo bi?a koji ?e im omogu?iti da rade takve izbore koji mogu podstaknuti jednu novu kauzalnu seriju u ovom svijetu.

Rije? "shaman" dolazi nama preko ruske, tj. orginalno, tunguske rije?i šaman. Ta rije? je izvedena iz - Pali samana, (Sanskrit - sramana), ili kineskog sha-men.

Rije? šaman je vjerovatno u vezi i sa rije?i - Sarman. Prema Johnu G. Bennettu, Sarmoung ili Sarman:

"Izgovor je isti bez obzira kako da se ova rije? piše a ta rije? poti?e iz staroperzijskog jezika. U stvari, ona se pojavljuje i u nekim Pahlawi tekstovima...

Ova rije? se može tuma?iti na tri na?ina. To je rije? kojom se ozna?ava p?ela, koja je uvijek bila simbol za one koji skupljaju dragocjeni ‘med' tradicionalne mudrosti i ?uvaju ga za budu?e generacije.

Jedna zbirka legendi, poznata u armenijskim i sirijskim krugovima pod imenom P?ele, bila je revidirana od strane Mar-a Salamona, jednog nestorijanskog arhimandrita u trinaestom stolje?u. P?ele tu ozna?avaju jednu misterioznu mo? koja se prenosi još od zoroasterskih vremena i koja je bila manifestirana za vrijeme Krista."

"?ovjek" na perzijskom zna?i "kvalitet prenošen uz pomo? nasljedstva a odatle od jedne posebne familije ili rase. On može biti skladište naslije?a ili tradicije. Rije? sar zna?i glava, u oba smisla, bukvalnom i kao na?elnik ili upravitelj. Kombinacija sarman bi tako ozna?avala glavnu riznicu odre?ene tradicije..."

"Još jedno mogu?e zna?enje rije?i šaman je ...bukvalno, oni ?ije su glave pro?iš?ene." [John G. Bennett, Gur?ijev: Stvaranje Jednog Novog Svijeta]

Oni ?ije su glave pro?iš?ene! Kakva interesantna ideja!

Centralna tema šamanizma je "uzdizanje u nebesa" i/ili "spuštanje" u podzemni svijet. U prvom slu?aju, šaman doživljava jednu Ekstazu, a u drugom, on se bori protiv demona koji ugrožavaju dobrobit ?ovje?anstva. Postoje i nau?ne studije koje ukazuju na to da pe?inski crteži kao što su oni u Lasku, predstavljaju rane šamanske rituale uz slike, ptica, duhova zaštitnika i ekstati?nih doživljaja  (ca. 25000 g. p.n.e). Životinjske lubanje i kosti prona?ene na nekim mjestima iz evropskog paleolitskog perioda (prije 50000 pa do ca. 30000 g. pne) tuma?e se kao dokazi prakticiranja šamanizma.

Ovo "doživljavanje ekstaze" je primarni fenomen šamanizma a ta ekstaza podrazumijeva jedan akt stapanja sa nebeskim bi?ima. To stapanje s njima izaziva jednu silnu Oscilaciju koja mijenja Frekvenciju. Takva stalna interakcija sa nebeskim bi?ima podrazumijeva jedan oblik Rezonantne Vibracione Frekvencije. (Frequency Resonance Vibration, prim. prev.).

Sama ideja da su ljudi u neka davna vremena bili u direktnom kontaktu sa Nebeskim Bi?ima nalazi se u korijenu mitova iz Zlatnog Doba koji su pretopljeni u pri?e o Svetom Gralu u 11-tom i 12-tom stolje?u. Za vrijeme tih rajskih vremena pretpostavlja se da je komunikacija izme?u neba i zemlje bila mnogo lakša i svima pristupa?na. Mitovi nam govore o vremenima kada su se "bogovi distancirali" od ?ovje?anstva. Kao rezultat odre?enih "doga?anja", kao npr. "izgnanstvo iz raja", ta komunikacija je bila prekinuta a nebeska stvorenja su se povukla na najviša ili najudaljenija nebesa.

Me?utim, ti mitovi nam govore da još uvijek postoje odre?eni ljudi koji su u stanju da se "uzdignu" i spoje sa tim bogovima u korist nekoga iz njihove porodice ili plemena. Preko njih se održava kontakt sa ‘duhovima vodi?ima" te njihove grupe. Vjerovanja i rituali današnjih šamana su samo reflekcija jednog duboko modificiranog, degeneriranog i izvitoperenog ostatka ove arhai?ne tehnologije za jednu ?vrstu komunikaciju izme?u neba i zemlje.

Šaman koji je sposoban da ostvari jedno ekstati?no stanje koje je nedostupno ve?ini ostalog ?ovje?anstva, uvijek se smatrao jednim privilegiranim bi?em. I ne samo to, mitovi nam govore da su Prvi šamani bili poslani na zemlju da BRANE ljudska bi?a od "negativnih bogova" koji su preuzeli vlast nad ?ovje?anstvom. Zadatak tih Prvih Šamana bio je da aktiviraju, u svojim vlastitim tijelima, neku vrstu "transducera" kosmi?ke energije za dobrobit njihovog plemena. To se izražavalo uz pomo? koncepta "drveta svijeta" koje je postalo "os" ili ‘Stup ovoga Svijeta' a kasnije "kraljevska loza".

?ini se da ne postoji nikakva posebna veza izme?u ove funkcije i odre?enih "porodi?nih loza". Me?utim, kao i sa svim drugim što je bilo stavljeno ?ovje?anstvu na raspolaganje kako bi mu pomoglo, i ovaj koncept je u me?uvremenu preuzet i preina?en od strane sila koje se trude da održe ?ovje?anstvo u mraku i ignoranju. Istinske starinske loze Prvih Šamana su zatomljene i sakrivene uz pomo? sijanja lažnih tragova u smislu izmišljenih geneologija hebrejskog Starog Testamenta kako bi ovi navodili na odre?ene grane nekih današnjih evropskih kraljevskih i/ili plemi?kih porodica, koje pokušavaju uspostaviti jedno falsificirano pravo na "carevanje" što se u poslednje vrijeme intezivno promovira (knjige tipa: Da Vin?i Kod itd., prim. prev.) kako bi privukli što više pažnje.

Kao što smo veš napomenuli, PRIJE Izgnanstva iz Raja, svako ljudsko bi?e imalo je pristupa komunikaciji sa višim denzitetitima.

NAKON Izgnanstva iz raja, ?ini se da je kod ljudi somati?ki inducirana jedna odre?ena geneti?ka varijacija uz pomo? inkarnacije odre?enih bi?a iz viših denziteta koji su "dali svoju krv" za "?ovjekov spas". To bi zna?ilo da su oni promijenili tijelo i DNA forsiranjem frekvencije njihove oscilacije. Mogu?e je da se to ?inilo uz pomo? inkarnacija žena zbog uloge mitohondrijalne DNA, me?utim, ne?u sada žuriti ni sa kavim zaklju?cima, pa ?emo to ostaviti za kasnije.

U svakom slu?aju, prisustvo te vrste DNA, ovisno o uvjetima njene rekombinacije, ?ini veoma vjerovatnim to da danas na ovoj planeti postoje milioni pripadnika ove loze sa šamanskim sposobnostima.

Ovaj koncept "Tehni?ara Ekstaze" pripadnici Sufija su i dan danas održali u svojoj tradiciji "Stupova ovog Svijeta". Kutub ili q'tub (stup njegovog vremena) je jedno odre?eno ljudsko bi?e, potpuno spiritualne prirode, koje djeluje kao božanski agent iz jedne sfere u odre?enom vremenskom periodu. Svaki kutub ima ispod sebe ?etiri avtada (awtad; - pomo?nik, prim. prev.) i odre?en broj abdala (zamjenika, prim. prev.), koji mu pomažu u njegovom poslu u vezi zaštite i održanja ovog svijeta. Interesantan podatak u vezi ovoga je taj da individua koja zauzima taj položaj uop?e ne mora biti svjesna te svoje uloge! Njen život, njena suština, ?ak i njena vlastita psihologija su jedna funkcija viših realiteta utisnuta u životnu sferu ?ovjeka. To?no je to da ovo može imati mnogo veza sa "porodi?nim lozama" kao što se to promovira u posljednje vrijeme, me?utim, ne mora biti, pogotovo ne na na?in koji nam se sugerira.

U sadašnja vremena, ?ini se da su se oni, koji su pripadnici istinske "loze", po?eli buditi. Nije više izvodljivo biti "Stupom Ovoga Svijeta" a da se pri tome spava, jer kako ?emo uskoro vidjeti, postoje neke veoma ozbiljne stvari u vezi izbora i djelovanja koje mogu biti obavezne za Šamana koji se budi. ?ini se da prvi zadatak u cijelom ovom poslu podrazumijeva bu?enje i sticanje/akumlaciju snage polariteta.

Šamani se ra?aju i stvaraju. To zna?i, oni se ra?aju da bi se napravili takvima, a da li ?e se napraviti takvima, to ovisi od njihovog izbora. A na osnovu onoga što sam u stanju odrediti, taj izbor može biti donesen na jednom drugom nivou svijesti od ove linearne, koja je karakteristi?na za 3-?i denzitet. Oni koji su donjeli takvu odluku na jednom višem nivou, a sada na ovom nivou negiraju taj svoj izbor jer nisu u stanju da se odreknu njihovog uobi?ajenog životnog stila, pla?aju zaista visoku cijenu.

Jedan šaman se isti?e zbog odre?enih karakteristika "religijske krize." Oni se razlikuju od drugih ljudi po intezitetu njihovih religioznih doživljavanja. U starim vremenima, zadatak šamanske elite bio je taj da su oni morali biti  "Specijalisti za Dušu," da brane i ?uvaju dušu svog plemena jer su samo oni bili u stanju da vide ono što je nevidljivo i da znaju formu i sudbinu njihove Grupne Duše. Me?utim, prije nego što bi šaman stekao jednu takvu sposobnost, on je bio obi?ni gra?anin, ili samo izdanak nekog šamana, bez nekog posebnog poziva (uzimaju?i u obzir da se za ove sposobnosti smatra da se naslje?uju, mada, ne i obavezno u svakoj generaciji.)

Me?utim, u jednoj to?ki svog života, šaman doživljava nešto što ga razdvaja od ostatka ?ovje?anstva. Ritual ameri?kih indijanaca "potraga za vizijom" predstavlja jedan ostatak arhai?nog poimanja ove prirodne inicijacije šamana koji je "pozvan" od stane bogova da obavlja svoj posao.

Jedna dublja studija ove tematike pokazuje nam da oni koji teže ostvariti magi?ne mo?i preko "potrage za vizijom" a da nisu bili spontano pozvani iznutra, od strane svoje vlastite prirode i kojima nedostaje osje?aj odgovornosti za ?ovje?anstvo, mahom postaju Mra?ni Šamani ili vra?evi; to su oni koji uz pomo? jednog sistematskog prou?avanja ove tematike ostvaruju mo?i koje svojevoljno koriste samo za svoje osobne svrhe.

Istinska šamanska inicijacija dolazi kroz snove, ekstati?ni trans kombiniran sa sveobuhvatnim istraživanjima i jednim teškim radom: svjesnom patnjom. Od jednog šamana se o?ekuje ne samo da prebrodi odre?ene muke kojima je izložen za vrijeme svoje inicijacije, nego on/ona mora biti i veoma obrazovan/a da bi bio/la u stanju potpuno i pravilno procijeniti sva iskustva i izazove kojima ?e biti izložen/a. Na žalost, do sada je postojala samo nekolicina takvih posebnih koji su bili u stanju pro?i šamanskim putem, uklju?uju?i i njihovu sposobnost za "borbu s demonima"; i koji su u stanju podu?avati one ‘šamane koji se bude'. Moj vlastiti slu?aj, nakon više od trideset godina izu?avanja, dvadeset godina rada kao hipnoterapeut i egzorcist, i mnogo godina ‘prizivanja univerzuma u pomo?' što uklju?uje i onaj Eksperiment sa Kasiopejcima, može poslužiti kao jedan primjer kako taj proces može danas izgledati.

Za budu?eg šamana ?esto je karakteristi?no da on ispoljava odre?ene posebne osobine još za vrijeme svog djetinjstva. On je ?esto veoma nervozan i boležljiv. Primje?eno je tako?e da su šamani još kao djeca veoma osjetljivi, imaju slabo srce, poreme?enu probavu i podložni su vrtoglavici. Mnogi ?e ove ovakve simptome smatrati karakteristi?nim za neka mentalna oboljenja, me?utim ?injenica je da su mnoga sveobuhvatna istraživanja pokazala da se tzv. halucinacije ili vizije sastoje od mnogih elemenata koji prate jedan odre?eni model koji je konzistentan za razli?ite kulture i doba; i koji je pun jednog teoretskog sadržaja. ?ak bi se moglo re?i da su ljudi koji "polude" ?esto "propali šamani," koji su propali zbog odre?enih nedostataka u njihovoj genetici ili zbog nekih faktora koji poti?u iz njihove životne okoline. U isto vrijeme, postoji mnogo više mitova o palim šamanima nego o onim uspješnim, tako da je upozorenje šta se može desiti ve? odavno prisutno. Mircea Eliade primje?uje da:

"... za jednog mentalno bolesnog pacijenta se ?esto ispostavlja da je on jedan neuspješan mistik, ili bolje re?eno, karikatura jednog mistika. Njegova iskustva su bez religioznih sadržaja, ?ak iako se može ?initi da ona imaju neke religiozne elemente, nešto sli?no jednom aktu autoeroticizma koji sam po sebi izaziva isti fiziološki rezultat kao i jedan pravi seksualni akt (ejakulaciju sperme), ali istovremeno on podrazumijeva jednu karikaturu ovog drugog jer je obavljen bez konkretnog prisustva partnera."

Ova analogija je stvarno interesantna! Ona nas navodi na pomisao da onaj koji pokušava aktivirati jedno šamansko naslije?e u okviru maštarija OPS polariteta, ima jednog "iluzornog" partnera kao u gore opisanom slu?aju, i sa sli?nim rezultatima. Drugim rije?ima, Magija je isto što i masturbacija: ?arobnjak zadovoljava samog sebe, me?utim, taj njegov akt ne ?ini nikome drugom nikakvo dobro. Na isti na?in, šaman koji djeluje bez znanja može uzbuditi ljude, ali ih onda ostavlja "da vise u zraku"! U oba ova slu?aja, takve individue zadovoljavaju samo same sebe, a može se i re?i da je u ovom drugom slu?aju stvar još gora, jer oni koriste druge individue da bi ostvarili svoje samozadovoljenje.

Me?utim, ukoliko ostavimo na stranu ove vulgarnosti kojima smo se morali poslužiti da bi bolje predo?ili stvar, na istinskog šamana ne možemo gledati kao na jednu bolesnu osobu, nego na bolesnu osobu koja je IZLJE?ENA, ili koja je uspjela da izlje?i samu sebe!! To je veoma bitno naglasiti! Oni koji teže misticizmu, šamanskom putu, i koji su još uvijek krhki i bolešljivi u fizi?kom, materijalnom ili duhovnom smislu, nisu još uvijek bili podvrgnuti inicijaciji, ili ako jesu, onda su pali na tom ispitu. Mogu?nost da se ostvari šamanska mo? u OPS (Orjentacija prema Sebi) kontekstu tako?e postoji, tako da se velika pažnja mora upotrebljavati prilikom pokušavanja da se vidi "ono što je nevidljivo".

U mnogim slu?ajevima, "izbor" šamana se manifestira uz pomo? neke prili?no ozbiljne bolesti koja se može izlje?iti samo "uspinjanjem na nebesa." Nakon ekstati?ne vizije svoje inicijacije, šaman se osje?a MNOGO bolje! Nakon tog svog odaziva na poziv bogova, šaman pokazuje jedno više nego dobro zdravstveno stanje; oni su sposobni da ostvare veoma jaku koncentraciju, mnogo ja?u od one koja je karakteristi?na za obi?ne ljude; oni mogu podnesti iscrpljuju?e napore, i što je najvažnije, oni su u stanju "zadržati pribranost" u situacijama koje bi užasavale ili slomile obi?nog ?ovjeka.

Još jedna stvar koja se mora naglasiti je ta da Šaman mora biti sposoban održati potpunu kontrolu nad samim sobom ?ak i kad se nalazi u ekstati?nom stanju! (Kanaliziranje u stanju transa, bez pam?enja onoga šta se za to vrijeme doga?alo, NIJE ono ?ime ?e se baviti jedan istinski Šaman!) Ta njihova sposobnost da "istovremeno hodaju kroz dva svijeta" podrazumijeva jednu izvanrednu nervnu konstituciju. Za sibirske šamane se govori da oni ne pokazuju nikakve znakove mentalne dezintegracije ?ak ni kad se nalaze u dubokoj starosti; njihova memorija i mo? samokontrole su DALEKO iznad prosjeka.

Castanedin Don Huan naziva ovo stanje bi?a  "besprekornim." Ovaj pojam se odražava i u starim jakutskim u?enjima gdje se pominje da jedan šaman mora biti "ozbiljan, takti?an, sposoban da efektivno komunicira sa svim ljudima; iznad svega on ne smije biti arogantan, ponosan, ili zlo?udan." Iz istinskog šamana izbija jedna unutrašnja sila koja je svjesna, ali nikada napadna ili uvredljiva. U isto vrijeme, mora se naglasiti da šaman može izazovati negativne reakcije kod onih koji se nalaze pod kontrolom Entropi?nih sila.

Pored toga što se slabosti kao što su, nervni poreme?aji, i neke druge bolesti smatraju "znakovima njihove odabranosti," tako?e je primje?eno da ponekad neka slu?ajna nesre?a, pad, udarac u glavu, ili udar groma mogu tako?e predstavljati znak da je šaman izabran. Me?utim, biti "pozvan" nije isto što i biti "izabran." "Mnogi su pozvani; ali samo nekolicina je odlu?ila da se odazove na taj poziv".

Odlu?ivanje za jedan takav izbor podrazumijeva jedan proces, a to je proces bitke, bola i patnje, zbog toga što ono, što na kraju završava svojom smr?u, nije ništa drugo do ?ovjekov ego.

?ini se da ova patologija šamanskog puta ?ini dio sredstava za postizanje "uvjeta" za inicijaciju. Me?utim, u isto vrijeme, oni sami po sebi mogu podrazumijevati jednu inicijaciju. Oni imaju jedan fiziološki efekat koji doprinosi transformaciji obi?ne individue u jednog ‘tehni?ara svetinja'.

(Me?utim, ukoliko ovakvo jedno iskustvo nije pra?eno jednim periodom teoretskog i prakti?nog izu?avanja, šaman može postati alat u rukama onih sila koje žele koristiti njegove šamanske sposobnosti za svrhu daljeg porobljavanja ?ovje?anstva, kao što smo ve? prije napomenuli.)

Ova doga?anja koja transformiraju šamana sastoje se od poznatih religijskih elemenata kao što su patnja, smrt i uskrsnu?e. Jedno od prvih predstavljanja ovih elemenata nalazimo u sumerskim pri?ama o spuštanju Ištara/Inane u Podzemlje kako bi ona spasila svog sina/ljubavnika Tamuza. Ona je morala pro?i kroz Sedam "vrata Pakla" i na svakim od tih vrata morala je skinuti sa sebe jedan dio svoje odje?e, zato što je mogla u?i u carstvo Podzemlja samo gola. Dok je boravila u podzemlju, zemlja i njeno stanovništvo su trpili od gubitka stvarala?kog vigora. Nakon što je ona obavila svoju misiju, plodnost se ponovo vratila.

Najpoznatiju varijaciju ove pri?e predstavlja mit o Persefoni/Kore, Demetrinoj k?eri, koju je kidnapirao Had/Pluto.

Šamanska vizija predstavlja to ‘spuštanje' kao komadanje tijela, odvajanje mesa od kostiju, kuhanje u jednom kotlu, a onda njihovo ponovno sastavljanje od strane bogova i/ili boginja. To je tako?e lijepo prezentirano u nekim mitovima i legendama, uklju?uju?i i onaj mit o Isusu: Patnja, smrt, i uskrsnu?e. Ukratko re?eno, raspe?e - Kristov Pokop - predstavlja simbol šamanske transformacije:

Jakutski šaman, Sofron Zatejev, tvrdi da za vrijeme svoje "vizionarske inicijacije, budu?i šaman "umre" a onda leži tri dana bez jela i pi?a...

Pjotr Ivanov nam otkriva dalje detalje. U toj viziji, kandidatovi ekstremiteti se odstranjuju a njihovi zglobovi razdvajaju uz pomo? jedne željezne kuke; kosti se ?iste, meso se s njih sastruže, tjelesne teku?ine se odbace a o?i se is?upaju iz o?nih duplji. Nakon ove operacije sve kosti se ponovo skupe i pri?vrste zajedno uz pomo? željeza.

Prema tre?em šamanu, Timofeju Romanovu, ovo vizijsko rastavljanje šamanovog tijela traje od tri do sedam dana; cijelo ovo vrijeme kandidat ostaje kao mrtav ?ovjek, jedva dišu?i, i na nekom osamljenom mjestu. [Eliade, 1964]

Prema jednom drugom jakutskom izvoru, zli duhovi nose dušu budu?eg šamana u podzemlje i tamo je drže zatvorenu u jednoj ku?i tri godine (ili jednu godinu za one koji ?e postati niži šamani). Tu se šaman podvrgava njegovoj inicijaciji. Duhovi mu odsijecaju glavu, koju onda odlažu na stranu (jer kandidat mora gledati vlastitim o?ima rasturanje svog tijela), te ga isjeckaju na komadi?e koje onda podijele duhovima razli?itih bolesti. Samo nakon prolaska kroz ovakve patnje budu?i šaman može ste?i mo? da lije?i. Njegove kosti se onda pokrivaju novim mesom a u nekim slu?ajevima njemu se tako?e daje i nova krv.

Prema jednom drugom izvoru, "?avoli" drže kandidatovu dušu sve dok on ne nau?i sve njihove mudrosti. Cijelo to vrijeme kandidat leži bolestan. Postoji i jedan motiv koji se ?esto ponavlja, gdje se radi o jednoj velikoj ptici koja "leže šamane" u granama Drveta Svijeta što je jedna aluzija na "Avijarnu (pti?ju, prim. prev.) genetsku lozu" koja je suprotna Reptilskom naslije?u. Sljede?i izvodi poti?u iz istraživanja koja su obavljena na terenu i prilikom ?itanja tog materijala moramo uzeti u obzir da ovdje ulazimo u jedan svijet ?iste simbolike:

"...Kandidat je...naišao na golog ?ovjeka koji je puhao neke kova?ke mijehove. Iznad vatre je bio postavljen jedan kotao "velik kao pola Zemlje". Goli ?ovjek ga je vidio, uhvatio ga je jednim ogromnim mašicama, a novak je imao tek toliko vremena da pomisli "Ja sam mrtav!" ?ovjek mu je odsjekao glavu, isjeckao je na komadi?e njegovo tijelo i sve skupa stavio u kotao. Tamo je kuhao njegovo tijelo tri godine.

Tu su tako?e bila i tri nakovnja; goli ?ovjek je kovao kandidatovu glavu na tre?em, koji je bio onaj na kome su najbolji šamani bili iskovani. ...

Kova? je onda izvadio kandidatove kosti iz rijeke u kojoj su one plutale, sastavio ih sve skupa, a onda ih je ponovo prekrio mesom...

On je iskovao njegovu glavu a onda ga nau?io kako da ?ita slova koja se u njoj nalaze. Promijenio je njegove o?i; a to je zašto, nakon što se šamanizira, on više ne vidi o?ima svog tijela nego on gleda svojim misti?nim o?ima. On je izbušio njegove uši i tako ga osposobio da razumije jezik bilja.

...Tunguski šaman Ivan Colko tvrdi da budu?i šaman mora se razboliti i da se onda njegovo tijelo raskomada na djeli?e a njegova krv bude ispijena od strane zlih duhova. Oni onda ubace njegovu glavu u jedan kotao gdje se ona rastopi zajedno sa odre?enim metalnim djeli?ima koji ?e kasnije ?initi dio njegove ritualne nošnje.

...Prije nego što postane šaman, kandidat mora dugo vremena bolovati; onda se duše predaka tog šamana skupe oko njega, mu?e ga, tuku ga, komadaju njegovo tijelo noževima, itd. Za vrijeme ove operacije budu?i šaman ostaje beživotan; njegovo lice je plavo, njegovo srce jedva kuca.

...Jedna žena iz plemena Teleut je postala šamanka nakon što je imala viziju u kojoj su neki nepoznati ljudi sasjekli njeno tijelo na komadi?e a onda ih kuhali u loncu. Prema tradiciji altajskih šamana, duhovi njihovih predaka jedu njihovo meso, piju njihovu krv, rasijecaju njihove trbuhe itd.

...U Južnoj Americi kao i u Australiji ili Sibiru, ovo dvoje, spontani poziv i pohod ka inicijaciji tako?e uklju?uje jednu misterioznu bolest ili jedan manje više simbolian ritual misti?ne smrti, koji je ponekad opisan kao komadanje tijela i obnavljanje organa.

...Oni su otvorili njegovu glavu, izvadili su iz nje mozak, oprali ga i obnovili, da bi mu dali ?ist um koji može prodrijeti u misterije zlih duhova, i tajne bolesti; u njegove o?i utisnuli su zlatnu prašinu kako bi mu poja?ali vid toliko da on može vidjeti dušu, bilo gdje da je ona odlutala; na vrhove njegovih prstiju utisnuli su nazubljene kuke tako da on može lakše uhvatiti dušu i ?vrsto je držati; na kraju su mu proboli srce jednom strijelom da bi ga omekšali i napravili punim razumijevanja za one koji su bolesni i koji pate.

...Onda majstor sti?e "svjetlost" ili "prosvjetljenje", što je jedna misteriozna svjetlost, koju šaman iznenada osjeti u svom tijelu, unutar svoje glave, unutar svog mozga; jedna neobjašnjiva svjetlost; to je jedna blještava vatra, koja mu omogu?ava da vidi u mraku, bukvalno i metafori?no govore?i, jer on sada može, ?ak i zatvorenih o?iju, vidjeti u mraku i percipirati stvari i nadolaze?e doga?aje koji su skriveni od svih ostalih...

Kandidat sti?e tu misterioznu svjetlost nakon mnogo sati ?ekanja, sjede?i na klupi u svojoj kolibi... kada on to doživi po prvi put "to je isto kao da se ku?a u kojoj se nalazi iznenada podigne; on vidi daleko ispred sebe, kroz planine, upravo kao da se zemlja nalazi na jednoj ogromnoj ravnici a njegove o?i mogu doprijeti sve do njenog kraja. Ništa ne može više biti skriveno od njega; ne samo da on može vidjeti stvari koje se nalaze toliko daleko, veoma daleko, on tako?e može prona?i duše, ukradene duše, koje su ili držane negdje dobro sakrivene u dalekim i ?udnim zemljama ili su odvedene gore ili dole u Zemlju Mrtvih.

...Ovo doživljavanje unutrašnje svjetlosti koje odre?uje karijeru jednog šamana iz naroda Iglulik, poznato je u mnogim drugim misti?nim u?enjima. U Upanišadama, ova "unutrašnja svjetlost" odre?uje suštinu jednog atmana. U raznim tehnikama Joge, pogotovo onima koje poti?u iz budisti?kih škola, svjetlost razli?itih boja indicira uspjeh odre?ene meditacije. Sli?no tome, Tibetanska Knjiga Mrtvih, pridaje veliku važnost svjetlosti u kojoj se, kako se ?ini, kupa duša umiru?eg ?ovjeka u momentu njegove smrti i neposredno nakon nje; ?ovjekova budu?nost nakon smrti, oslobo?enje ili reinkarnacija, zavisi od ?vrsto?e njegovog izbora ove bezgrešne svjetlosti.

...jedan od osnovnih elemenata ove misti?ne vizije je skidanje mesa s kostiju...U svim ovim slu?ajevima svo?enje ?ovjeka na njegov skelet indicira prevazilaženje ?ovjekovog uobi?ajenog stanja, odnosno, njegovo osloba?anje od njega.

...Kosti predstavljaju istinski izvor života. Svo?enje nekoga na njegov skelet analogno je ponovnom vra?anju u maternicu radi potpunog obnavljanja, odnosno, onog misti?nog ponovnog ro?enja...To je jedan izraz volje da se prevazi?e profano individualno stanje, i da se ostvari jedna transtemporalna perspektiva.

...Mitovi o ?ovjekovoj obnovi uz pomo? vatre, kuhanja ili komadanja na njegove dijelove nastavljaju da proganjaju ljude ?ak i izvan duhovnih horizonata šamanizma. ...

Mitovi o podmla?ivanju uz pomo? komadanja na sastavne dijelove i kuhanja, prenose se s koljena na koljeno u sibirskom, centralo-azijskom i evropskom folkloru, a ulogu kova?a ?esto igraju Isus i drugi sveci. [Eliade, Shamanism, 1964]

?itaoc sada može imati jednu malo bolju sliku o onome šta se željelo predstaviti onim zagonetnim prikazima, u smislu ?udnih zahvata koji se obavljaju na ne?ijoj glavi, uklju?uju?i i lupanje ?eki?em po njoj na nekom nakovnju. Radi se o Šamanskoj Inicijaciji, alkemijskoj transmutaciji uz pomo? Tehnika Ekstaze. Sada možemo bolje razumjeti i ono što nam je Fulcanelli pokušavao re?i:

Najja?i utisak iz mog ranog djetinjstva - imao sam sedam godina - jedan utisak koji mi je jasno ostao zabilježen u memoriji, bile su emocije izazvane u mom mladom srcu kad sam ugledao jednu gotsku katedralu. Ja sam momentalno bio op?injen njome. Bio sam u jednoj ekstazi, pogo?en divotom, nesposoban da se odvojim od te veli?anstvenosti, od magije jednog takvog sjaja, takve jedne veli?ine; takva jedna intoksikacija usljed ne?ega božanstvenijeg od ljudskog djela.

Iste ove ideje o smrti i ponovnom ro?enju vrlo lijepo su predstavljene u literaturi na temu alkemije kao razli?iti procesi "kemijske transmutacije". Kao što smo ranije ve? naveli:

Da bi se uvažili principi hermetizma usvojeni od strane Tradicije, moramo razumjeti da su ezoteri?ka u?enja predavana u sibilinskoj formi.

Sv. Isak Sirijski naglašava da: Sveti Spisi govore mnoge stvari koriste?i rije?i u razli?itom smislu od njihovog orginalnog zna?enja. Ponekad se karakteristike tijela primjenjuju na dušu, i obratno, karakteristike duše se pripisuju tijelu. Ti spisi ne prave nikakvo jasno razgrani?enje. Me?utim, prosvjetljeni ljudi ?e znati.
 

Sada tako?e možemo lakše razumjeti i ovaj stari simbol lubanje i prekriženih kostiju okruženih plamenim jezi?cima koji je upe?atljivo predstavljen na katedrali u Auchu.

Prije nekoliko godina ?itala sam jednu pri?u koja je promovirana u knjizi Holy Blood, Holy Grail, (Sveta Krv, Sveti Gral, prim prev.) da je Isus imao ženu i da je to bila Marija Magdalena. Odmah sam konzultirala neke svoje prijatelje koji žive u Marseju u vezi te, navodno, "veoma poznate" legende. Ono što sam saznala bilo je to da se pri?alo kao je Marija Magdalena došla u Francusku zajedno sa grupom drugih osoba. Ona je bila u uskoj vezi sa Svetim Maksimom, ali se nikada, sve do pojave serije knjiga tipa Holy Blood, Holy Grail, nije smatralo da je ona bila Isusova žena.

Ono što je jasno, to je da je u 1548. godini a i mnogo prije, bilo poznato to da je Isus imao ženu, kao što je to predstavljeno u katedrali u Auchu, ali to sigurno nije bila Marija Magdalena.

Zna?i, sada se postavlja pitanje: tko je to bila Isusova žena? Tako?e, moramo se zapitati da li onaj prikaz sugerira postojanje jedne "fizi?ke" žene, ili on predstavlja samo jedan proces Inicijacije?

S ovim pitanjem ?u se pozabaviti u narednom dijelu, me?utim, sada mi dopustite da podijelim sa vama sljede?e otkri?e:

Sjetimo se da je Leonardo Da Vin?i umro kad je boravio kod Margarite i njenog brata Francisa Prvog. Sada ?emo pogledati jedno drugo Da Vin?ijevo djelo: Posljednja Ve?era, sa odre?enim modifikacijama.

Mnogi špekuliraju da ova slika predstavlja Isusa kako ve?era sa svojom "ženom" Marijom Magdalenom, koja sjedi pored njega. Ja se u svakom slu?aju slažem da je osoba koja sjedi do Isusa o?igledno ženskog pola, me?utim, da li je to Marija Magdalena? Ili je to netko drugi? Ili, da li je ovo jedan signal koji bi trebao ukazati na nešto drugo, nešto što je bilo onda poznato a mi sada imamo o tome neke nagovještaje u Zvijezdama, u mitovima i legendama, i u katedrali u Auchu?

Mnogo se pri?alo i špekuliralo o anomalijama one dvije "neobi?ne ruke" na ovoj Leonardovoj slici. Jedna od tih ruku pravi pokret kao da da nešto sije?e u predjelu vrata žene koja sjedi do Isusa. Druga ruka ni?e odmah iza ?ovjeka koji sjedi sa ženine desne strane i u njoj se nalazi nož. Ukoliko koristimo ruku s tim nožem, ruku koja kao da nešto sije?e u predjelu ženinog vrata, Isusovu desnu ruku, njegovo ?elo i dlan njegove lijeve ruke kao "to?ke," onda ovdje imamo to?nu strukturu sazvijež?a Kasiopeja, KAO U OGLEDALU.
 


Kasiopeja je jedno vrlo lijepo sazvijež?e na kraju galaksije Mlje?nog Puta i ona je u vezi s ne?im što je poznato kao Perzejova Porodica Sazvijež?a. Ona se nalazi u zodia?kom znaku Ovna gdje možemo na?i zvijezde Shedir, "Grudi," (zvijezda na Isusovom ?elu), Ruckbah, (koljeno) "Ustoli?ena," (zvijezda na ruci koja kao da ‘nešto reže' u visini vrata žene koja sjedi do Isusa), i Dat al-Cursa, "The Seated." Kinezi su nazivali Kasiopeju Ko Taou, ili "prolaz." Neki su vidjeli u toj konstelaciji oblik jednog klju?a.

Arapska imena glavnih zvijezda Kasiopeje daju nam neke nagovještaje o ezoteri?kom zna?enju ove konstelacije, tako me?u njima imamo: "grudi,"(schedir-seder?) "ruka," "kamilja grba," "koljeno," i "lakat," što sve spada u simbole koje nalazimo u mnogim ezoteri?kim djelima. Arapi su nazivali cijelu ovu konstelaciju cedrovo (seder) drvo. U ranijim vremenima Arapi su smatrali da je ova kostelacija bila "velika ruka umrljana kanom," a najsjajnije zvijezde su bile vrhovi njenih prstiju.

Stoga nam može biti razumljivo i to zašto je Da Vinci koristio "ruke" kako bi nam pokazao "ruku."  Ovdje se zaista radi se o jednom veli?anstvenom izražavanju onim Zelenim jezikom!
 

 
Negdje u novembru, sredinom no?i, Kasiopeju možemo vidjeti direkto iznad naših glava na nebu kao sazvijež?e u obliku znaka W.... Promatra?i koji su okrenuti prema sjeveru, tamo mogu vidjeti zvijezdu po imenu "Caph," što zna?i dlan, sa desne strane Kasiopejinog obrnutog  "W".

Interesantno je to što ovdje imamo "palm (dlan) ruke" i "palm(inu) granu," lociranu kod Isusove ruke sa dlanom okrenutim prema gore? ?udno je to što se za Kasiopeju uvijek kaže da je ona jedno "obrnuto W umjesto više o?iglednog M - da li je ovo jedan pokušaj da se "sakrije" ova veza?

E. W. Bullinger je još 1893. godine pisao o Kasiopeji:

Zatvorenik oslobo?en, i sada se priprema za svog Muža, Spasitelja.

U poslednjem poglavlju smo vidjeli ovu ženu svezanu (Andromeda); ovdje vidimo ovu istu ženu oslobo?enu i ustoli?enu.

ULUGH BEY kaže da je njeno arapsko ime El Seder, što zna?i - oslobo?en.

Ovo, naravno, daje jedno novo zna?enje onoj zvijezdi koja je stavljena na Isusovo ?elo!

U zodijaku Denderah (egipatskom) njeno ime je Set, što zna?i postavljena je kao Kraljica. ALBUMAZER kaže da je ova konstelacija u davna vremena bila nazvana "k?i sjaja." ?ini se da je to zna?enje rije?i Kasiopeja, ustoli?ena, prekrasna. Njeno ime na arapskom je Ruchba, ustoli?ena. Isto to zna?enje ima i kaldejsko ime, Dat al cursa. U toj konstelaciji se nalazi 55 zvijezda, od kojih je pet 3-?e magnitude, pet 4-te, itd.

Ova prekrasna konstelacija svakog dana prolazi vertikalno iznad Velike Britanije, i lako je prepoznatljiva po svojih pet najsjajnijih zvijezda, koje formiraju nepravilan znak "W." Ovo sazvijež?e sadrži jednu binarnu zvijezdu, jednu trostruku zvijezdu, jednu duplu, jednu ?etvorostruku i veliki broj nebula. Tycho Brahe je 1572. godine u ovom sazvijež?u otkrio u samoj blizini zvijezde k (ispod naslona za ruku ‘stolice') jednu novu zvijezdu, koja je svijetlila mnogo ja?e nego Venera. Ona se mogla vidjeti tokom skoro dvije a onda je iznenada nestala 1574.-te godine.

Najsjajnija zvijezda, (na lijevoj ‘dojci'), nazvana je Schedir (Hebrejski), što zna?i - oslobo?en. Sljede?a, b (na vrhu ‘stolice'), tako?e nosi hebrejsko ime - Caph, što zna?i - grana; ovo o?igledno ima veze sa pobjedni?kom gran?icom koju ona drži u svojoj ruci. Ona zaista izgleda veoma ushi?eno, i kao da se sprema za nešto. Njene ruke, nisu više svezane, one su zaposlene tim aktom uljepšavanja. Svojom desnom rukom ona ure?uje svoju odoru, a sa lijevom, kosu. Ona sjedi iznad Arkti?kog Kruga, i odmah do kralja Kefeja. To je "Nevjesta, Jagnjetova žena, nebeski grad, novi Jerusalim."

Jedan drugi izvor nam kaže:

"Ime te zvijezde dolazi od one slike tih zvijezda koju su stvorili Arapi a ona se dosta razlikuje od gr?kog koncepta ove konstelacije.," objašnjava Teske. "Uprkos tome, njeno arapsko ime je uba?eno u gr?ki koncept kasiopeje prije nekih 400 godina."

Kasiopeja je vidljiva tokom cijele no?i i cijele godine, ne uzdiže se, niti zalazi, nego beskona?no kruži oko naše zvijezde Sjevernja?e [Polaris].

Prema ovim podacima, ubacivanje arapskih imena dogodilo se upravo u vrijeme izgradnje katedrale u Auchu. Da li je ovo bio jedan namjeran pokušaj da nam se pošalje neki signal?

Litvanci ozna?avaju zvijezde Kasiopeje kao "Jaha?", 'Justandis ' ili 'posuda za hranu' - dojka/grudi? - ili 'Abakukas,' ‘Zvijezda' i 'Marijina zvijezda'.

Sir John Rhys je pisao o Kasiopeji:

Moramo potražiti pomo? kako bi mogli da odredimo NJENO veli?anstvo a da izbjegnemo sve varke koje se nalaze u sintaksi velškog jezika. Samo dva ženska imena mi to sugeriraju na jedan prikladan na?in: Jedno je Tynghed, ‘sudbina ili sre?a,' a drugo je Don, majka nekih najnebuloznijih entiteta iz keltske literature.

Gwydion, bard i veliki ?arobnjak, i kova? Gofannont, njegov brat, smatrani su sinovima Dona; i tako, u slu?aju  Arianrhod-e, Donove k?eri, majke od Ilew, i vlasnika zamka Caer Arianrhod na morskoj obali, nedaleko od pretpovijesnih humki Dinasa Dinlle...

U irskoj legendi, Don-u nalazimo u irskom obliku njenog imena Danu ili Donu, genitiv je Danaan ili Donaan, i ona je tu uvijek sama, stilizirana kao Božanstvo. Po njoj su velike mitske li?nosti iz irskih legendi bile nazivane Tuatha De Danaan, ili ‘Boginja Plemena Danu,' a ponekad Fir Dea, ili ‘Božanski Ljudi.'

Posljednja faza velške povijesti Don-e sastoji se od njenog prevo?enja na nebo, gdje bi konstelacija Kasiopeja trebala sa?injavati Ilys Don, ili Don-in Dvor.[5]

Da li je ova suradnja sa Kasiopejom istinska poruka takozvanog Da Vincijevog Koda?

P: (L) Željela bi znati odakle poti?u masoni?
O: Ozirijanci.
P: (L) Možete li nam re?i kada su masoni formirani kao društvo?
O: 5633 p.n.e.
P: (L) Da li je freemasonsvo koje se danas prakticira isto kao onda
O: 33-?i stupanj, da.
P: (L) Zna?i, postoji jedna kontinuirana tradicija koja traje preko 7 tisu?a godina?
O: Da.
P: (L) Da li ta organizacija planira preuzeti vlast nad svijetom?
O: Ne baš.
P: (L) Što je njihov cilj?
O: Nadzornici statusa kvoruma.
P: (L) Šta je kvorum?
O: Organizacija sa dubljim znanjem. Potpuno tajna za vašu vrstu, još uvijek. Veoma važna u vezi s vašom budu?noš?u.
P: (L) Na koji na?in?
O: Promjene.
P: (L) Možete li biti malo odre?eniji? Da li se radi o promjenama na nama osobno?
O: Djelomi?no.
P: (L) Promjene na Zemlji?
O: Tako?e.
P: (L) Kakva je veza izme?u tog kvoruma i Kasiopejaca?
O: Oni redovno komuniciraju s nama.
P: (L) Da li oni to ?ine znaju?i da ste vi Kasiopejci ili oni to ?ine razmišljaju?i...
O: Da.
P: (L) Da li postoji jedna stalna veza izme?u Kasiopejaca i tog kvoruma tokom svih tih tisu?a godina?
O: Ve? neko vrijeme, onako kako ga vi mjerite.
P: Sada su se svi ovi moderni tragaoci za Gralom zapalili porodicom Sinclair i Rosslyn-skom Kapelom, koju je navodno izgradio neki masonski majstor, tamo se nalaze crteži na kojima je predstavljeno žito, kukuruz, biljka aloe vera. To za njih predstavlja dokaz da je Princ Henry the Navigator i svi Templari i sve to...
O: Gluposti!
P: Pa dobro onda, kako objasniti te crteže u Rosslyn Chapel?
O: Posjetioci da, ali Masonski red je isprepleten sa jednim prastarim esenskim redom, koji poti?e iz starog Egipta, formiranim na osnovu tajnih znanja uskladištenih u temeljima Sfinge, koje su tamo ostavili preživjeli "Atlanti?ani".
[...]
P: (L) Radoznala sam u vezi onoga što nazivam ‘Škotsko Pitanje'. Zašto, uvijek kad po?nem pratiti dokumente u vezi neke konspiracije, uvijek se pojavljuje odre?ena veza sa Škotskom i Škotima?  
O: "Celtic," šta to zna?i?
P: (L) Pa rije? "kilt" dolazi od "keltski", ali se ?ini da niko ne zna odakle oni poti?u... kao da su se odjednom pojavili na zemlji, da tako kažem.
O: Upravo tako!
P: (RC) Da li to zna?i "ratni?ka rasa?"
O: Ako vam se svi?a! Mi imamo jednu usku vezu sa "Sjevernim Narodima". Zašto? Zato što smo bili u jednom stalnom, direktnom kontaktu s njima na Kanteku, prije nego što su bili "preba?eni" na Zemlju...
[...]
P: (L) Rekli ste da ste bili u stalnom kontaktu sa Kantekijancima na Kanteku, prije nego što su oni bili preba?eni na Zemlju, prije 80000 godina, ili tu negdje. ... kad ste bili u kontaktu s njima, kakva je bila priroda tog kontakta?
O: Obrazovna.
[...]
P: (L) Okay, sada na po?etak. Da li je kvorum sastavljen od ljudi koji su bili alkemi?ari, koji trenutno posjeduju jednu supstancu koja se naziva "eliksir života" a koju David Hudson zove "monoatomsko zlato?"
O: I mnogo mnogo više! Monoatomsko zlato je ovdje jedna bezna?ajna stvar. Zašto slije?ete s puta koncentriraju?i se samo na to. To bi bilo isto kad bi posvetili svu svoju pažnju ?injenici da Batmen može letjeti! Da li je to jedina bitna stvar koju on radi u cijeloj toj pri?i? Je li?
[...]
O: Evo nešto što ?e vas možda šokirati... jednog dana, u 4-tom denzitetu, misija vaših potomaka bit ?e da nastave sa tradicijom i zadatkom za?injanja univerzuma 3-?eg denziteta, kad vi jednom budete imali adekvatno znanje!!!
[...]
P: Okay, u ovoj knjizi kaže: Diodorus Siculus, pišu?i u 1-vom stolje?u, p.n.e. navodi da su "Hiperborejci slali u Skitiju odre?ene darove koji su bili upakirani u slamu od žita, a tamo su oni bili preuzimani od strane susjednih naroda, te su na kraju završavali na Jadranu.

Od tamo, oni su išli prema jugu i prvi Grci koji su ih primali bili su Dodonejci. Nastavljaju?i dalje prema jugu, oni su dostizali do Malijskog zaljeva, prelazili su do Eubeje te bili prenoseni iz grada u grad, sve do Karista.

Onda su ih Karistejci, preska?u?i Andros, prenosili do Tenosa, a ovi do Delosa. Tako su te stvari, kako kažu, stizale do Delosa u današnja vremena." Zna?i, još od drevnih vremena postojala je jedna hiperborejska praksa da šalju svete darove na otok Delos.

Otok Delos je, navodno, bilo mjesto gdje se rodio Phoebus Apollo, ?ija majka je bila Ljeto. On se, navodno, rodio na planini Mt. Cynthus. To je vrlo interesantna stvar. To je u suprotnosti sa ukorijenjenim gledištem da se tok kulture odvijao od Mediterana prema Sjeveru i da je civilizacija zapo?ela na Bliskom Istoku. Ovo implicira da se tok kulture odvijao sa sjevera prema jugu.

Šta su ti stari Hiperborejci slali na otok Delos?

O: Listove koji su imali na sebi kripti?ne kodove.
P: Kakva je bila veza izme?u Hiperborejaca, uklju?uju?i britanske Kelte i ljudi sa Delosa?
O: Sjeverni narodi su bili odgovorni za civiliziranje mediteranskih/jadranskih ljudi uz pomo? inkodiranih tajni koje su bile sadržane unutar superiornijeg van-zemaljski baziranog genetskog sklopa. Ta vrsta prakse o kojoj pri?ate bila je bio jedan multi-trans-generacijski obi?aj.
[...]
P: Dobro, imam ovu knjigu koja se zove "Arktos." [Joscelyn Godwin] On ovdje kaže nešto sli?no onome što ste i vi jednom rekli. On kaže: "Vama je zna?ajno to što je, kako se ?ini, prosvjetljenje stizalo sa sjevera, što je u suprotnosti sa op?im ubje?enjem da je Zemlja naseljavana i da se kultura kretala od juga ka sjeveru. Skiti su jedna od najstarijih nacija; Kinezi su nastali od njih. Atlanti?ani, koji su stariji od Egip?ana, tako?e su njihovi potomci."

Rekli ste da se civilizacijski uticaj kretao od sjevera prema jugu. Naravno, svi standarni tekstovi iz povijesti tvrde da se civilizacija kretala od juga ka sjeveru, po?inju?i u Mezopotamiji. Sada ako...
O: Okay, samo jedan minut. Misliti da je Mezopotamija po?etak, isto je što i misliti da se po?etak nalazi u 12-tom poglavlju.  
P: Znam to! Problem je: na?i ?injenice. Svuda tražim i prekopavam, na?em nešto malo tu i tamo, ali Bože dragi, kao da ništa nije opstalo...
O: ?injenice imaju ograni?en rok trajanja!
P: Upravo tako! Problem je u tome što oni imaju arheološke nalaze humanoidnih tipova koji su stari izme?u 100 i 200 000 godina, pa ?ak i više, me?utim ne postoje dokazi koji potvr?uju da je i moderni ?ovjek toliko star. Zašto je to tako? Da li oni to traže na pogrešnim mjestima?
O: Arheološki uzorci ‘preživljavaju' pukom sre?om.
P: Dobro, sretni su što su uop?e išta i pronašli. Ko zna, ?ak i ako na?u neki vrlo star uzorak modernog ?ovjeka, oni u to ionako ne?e povjerovati - oni ?e to nazvati - "anomalija"! POSTOJE artifakti, i to VEOMA stari, koji dokazuju prisustvo modernog ?ovjeka, dok se ovi samo sva?aju oko njih.
O: Da.
P: Oni ih ignoriraju. Me?utim, za vrijeme kada su Neandertalci bili na Zemlji, da li je istovremeno tu bio i moderni tip ?ovjeka?
O: Da. Osim što je moderni tip ?ovjeka bio onda druga?iji.
P: Na koji na?in?
O: DNA i psiho/elektri?ne frekvencije.
P: Da li to zna?i da je njihov fizi?ki izgled bio druga?iji od onog što mi danas podrazumijevamo pod modernim ?ovjekom?
O: Radijantnost.
P: Na što mislite pod tim - "radijantnost?"
O: Vi ?ete to ve? saznati!
P: Oh, to je interesantno. Pa, postoje legende da su Sjeverni Narodi imali "svjetlost" u svojim venama. To je jedno vrlo staro vjerovanje. Da li ste na to mislili?  
O: Možda.

Da li su znanja Kvoruma - predstavnika Don-inog Dvora, - prenesena do Margarite od Navare od strane Leonarda, koji je umro za vrijeme svog boravka u njenoj ku?i; Margarite, ro?ake Margarete od Austrije, sponzora katedrale u Auchu i pokrovitelja Rabelais-a, za kojeg je Fulcanelli tvrdio da je bio adept?

Ovdje se pred nama nalazi jedna velika misterija.

Sada mi dopustite da ovdje uklju?im jedno nedavno pitanje od strane jednog ?lana Škole Quantum Future i moj odgovor koji baca malo više svjetla na pojam Crne Djevice:

?itam knjigu Fenomen Fulcanelli, koju je napisao Kenneth Rayner Johnson. Nije loša. On je, doduše, progutao egipatski mamac zajedno sa udicom, flaksom i olovom. Me?utim, da se vratim na temu... On ovdje ukazuje na 4 boje koje se spominju u nekim alkemi?arskim tekstovima koji poti?u iz srednjeg vijeka. Te 4 boje su zlatna (žuta), crvena, crna, i bijela. Upravo ove boje neka ameri?ka indijanska plemena kao što su Navajo, Hopi i Lakota koriste kako bi predstavili 4 smjera ili 4 mo?i/sile, u njihovim ceremonijama. To je donekle velika "koincidencija". To mene osobno navodi na pitanje, što ove 4 boje stvarno predstavljaju?"

Ove ?etiri boje i ?etiri smjera su nesumnjivo ili ezoteri?ki paravani ili izvitopereni ostaci arhai?nih nau?nih saznanja. U onome što ?u sada re?i vjerujem da ?ete na?i neke naznake nu?nih otkri?a koja leže iza ovog koncepta.

Sufi-jima je priroda poznata kao "Vrhovni Barzakh" ili "Božji Dah."

Al-'Arabi poredi taj Božji Dah sa ljudskim dahom kako bi napravio analogiju sa procesom stvaranja. Svaka karakteristika daha postaje po?etna to?ka za objašnjavanje jedne dimenzije veze izme?u Boga i kreacije. Dah je para, osloba?a grudi napregnutosti, a nosi i rije?i.

Ovdje ?u morati ubaciti jedan navod Kasiopejaca:

P: (L) Dobro, idu?e logi?no pitanje bi bilo: odakle takozvani "seksualni centar" crpi SVOJU energiju?
O: "Seksualni centar se nalazi u direktnom kontaktu sa 7-mim denzitetom u svom ženskom obliku stvarala?ke misli - "Tebe, Ja Volim." "Izdisaj" (od) "Boga", kao osloba?anje od konstrikcije. Pulsiranje. Nestabilni gravitacijski valovi.

Taj Božji dah je jedan Oblak koji postaje "Božja Imena," ili SAV Potencijal za BIVSTVOVANJE (ili Ne-bivstvovanje) - [ovdje možemo koristiti i pojmove: Bitak i Nebitak, prim. prev.] i koji rezultira u jednoj vanjskoj manifestaciji njihovih osobina. Taj dah je nosilac Božjih rije?i. "Mogu?e Stvari" su beskona?ne.

Shaykh objašnjava uzajamnu ljubav koja postoji izme?u Boga i Kreacije pojmovima slušanja i gledanja (audicije i vizije). Božja ljubav poti?e iz Njegove vizije svih mogu?nosti unutar njega samog. Ta beskrajna mogu?nost da se POSTOJI je ona "Skrivena Riznica za koju bi On želio da bude svima znana."

Ljubav Kreacije prema Bogu izdvaja se iz ?uvstva Božje Komande: "POSTANI/TE!" koja osigurava egzistenciju. Svako stvorenje/stvar koja egzistira je onda identi?na sa rije?ju "POSTANI! ______"

Jedna od karakteristika tog Ljubavnika/ce je da Diše jer se u tom disanju nalazi sav užitak kojeg se tražilo. Taj Dah poti?e iz jednog KORIJENA, što je Ljubav za stvorenja kojima se Bog želi predstaviti, tako da ga oni mogu znati.

Tako, odatle je postao Oblak.

Taj Oblak je jedna supstanca Svemira, tako da on prima sve oblike, duhove i prirode Svemira; to je jedna posuda ad infinitum.

Stvari koje postoje - ili rije?i - po?ele su egzistirati kroz taj Dah.

Božji dah je Njegovo nicanje iz nevidljivog i manifestacija vidljivog.

Ibn al-'Arabi diskutira taj Božji Dah kako bi demonstrirao motiv koji stoji iza stvaranja Svemira i energetske sile koja podsti?e stalne transformacije u Svemiru. Ova analogija Božjeg Daha sa ljudskim dahom pruža jednu dalekosežnu ilustraciju cijele ove metafizike i kosmologije.

Tako, zamislite "Boga" kao jednog velikog Androgena iz 7-mog denziteta.

Zamislite onaj Dah kao jednu ujedinjenu misaonu oblast 6-tog denziteta. Sav potencijal da se bude ili ne bude, postoji tamo u svom ?istom stanju, kao "on" ili "off," uklju?eno ili isklju?eno, pozitivno ili negativno, OPS ili OPD polariteti, itd. To je nešto kao ono Dirakovo "more".

ONDA stižemo do ona ?ETIRI ELEMENTA koji predstavljaju idu?i nivo manifestacije.

Crno - Zemlja - tijelo/kola - suho?a
Crveno -  vatra - emocije/konj - toplina
Bijelo -  voda -  intelekt/voza? - vlažnost
Zlatno/Žuto - Zrak - duša/gospodar - hladno?a

Ovo su najkarakteristi?nije osobine prirode, "?etiri prirode", tj. toplina, hladno?a, vlažnost, suho?a.

Ovdje primje?ujemo da su dvije od njih aktivne a dvije receptivne (prijem?ive, prim. prev.). Toplina je aktivna a njen efekat se o?ituje kao suho?a, dok je hladno?a aktivna i o?ituje svoju aktivnost kao vlažnost.

Drugim rije?ima, Toplina je KORIJEN suho?e a Hladno?a Korijen vlažnosti.

Toplina i Hladno?a, i Vlažnost i Suho?a stoje u me?usobnoj suprotnosti.

Me?utim, Vlažnost nije obavezno maskulinske ili femininske prirode; ili pozitivna ili negativna, niti je Hladno?a obavezno maskulinske ili femininske prirode ili pozitivna ili negativna, a evo i zašto:

Sve ?etiri prirode su receptivne ili prijem?ive u odnosu na Božansku zapovijed, ili Univerzalnu Svijest, tako se one u relativnom smislu mogu uzeti kao primarne manifestacije jedne "tre?e stvari", da tako kažemo. Shaykh dijeli stvari na tri vrste: one koje postoje po samima sebi, one koje postoje kroz druge, i one koje niti postoje niti ne postoje. Ova "Tre?a stvar" je kao ogledalo. Ogledalo nije ni original niti njegov odražaj, nego je MEDIJ.

Korijen rije?i iz kojeg je izvedena rije? koja na arapskom ozna?ava "prirodu"  (tabi a i tab) zna?i "osigurati sa utiskom, impresionirati, ozna?iti sa žigom ili posebnim karakteristikama."  Odatle, "Priroda" ozna?ava krajnji zbroj svih posebnih detalja koji su utusnuti u nešto, tj. karakteristike stvari, karakter, temperament, ili konstituciju.

Rije? tabi a aludira na žensku stranu muško/žensko, aktivno/pasivno, ili jang/jin odnosa. Govoriti o tabi a podrazumijeva pominjanje ne samo  "otiska", nego tako?e i podru?ja/realiteta koji je napravio taj otisak. Tako, ta rije? nam sugerira pasivnost ka jednoj aktivnosti iz jednog drugog podru?ja postojanja.

Iako se na Prirodu prvenstveno gleda kao na pasivnu, kroz nju se manifestiraju oboje, i aktivno i pasivno, jer viši princip koji djeluje na Prirodu posjeduje u sebi obe ove dimenzije, aktivnu i pasivnu. Drugim rje?ima, iako je Priroda receptivna za ono što usa?uje oblike u nju, ti oblici ili forme koje su u nju usa?ene mogu biti aktivni ili pasivni, ženski ili muški, jang ili jin.

S jedne to?ke gledišta Priroda je tama, jer ono što djeluje na nju je spirit/duh a on je od svjetlosti. S druge strane, Priroda je tako?e, u svom korijenu, od svjetlosti, jer u drugom slu?aju ona ne bi mogla izražavati svoje karakteristike. Istinska tama, - ne-postojanje (ili - nebitak, prim. prev.) je samo jedna misao koja se ne percipira niti se percepcija može kroz nju odvijati.

Tako, iako se Priroda može nazvati tamom u odnosu na duh koji ubrizgava u nju život, ona je tako?e i svjetlost u odnosu na apsolutno ništa.

Kada zamislimo Prirodu kao nešto što je pasivno za posljedice djelovanja Božanskih Imena, onda je ona sinonim za onaj Oblak.

Isto kao što se Božji Dah manifestira kroz slova i rije?i koji se oblikuju unutar njega, tako se i Priroda javlja uz samu pomo? tih njihovih efekata na raznim nivoima svemira. Po samoj sebi, ona ostaje zauvijek nevidljiva.

Onda, uzmimo u obzir ovo:

Tajna vatra - Peti Elemenat -  je svijest/svjesnost iskovana u VREMENU jer vrijeme sadrži u sebi ona druga 4 elementa.

Ja pretpostavljam da su ova ?etiri Elementa u me?uvremenu tako?e postala poznata kao "?etiri Pravca" i ?etiri Boje itd., kao jedan na?in da se predo?i njihova direktna veza sa Prirodom.

Sada je na nama to da pokušamo da dešifriramo kakva su ta prastara nau?na saznanja o samoj Prirodi Kreacije stvarno bila. To je ujedno i projekat naše grupe Quantum Future.

Tokom poslednje tri godine mi smo napravili odre?eni napredak u pokušaju da otkrijemo što to ?ini ovu našu realnost toliko tvrdom i kako se ?ovje?anstvo uklapa u sve to. Dobar dio toga je ?ista nauka - fizika i matematika - me?utim ne?u vam davati sada formule ili kodove za kompjuterske simulacije, nego ?u to pokušati objasniti jednostavnim pojmovima.

?ini se da je naš univerzum sazdan od materije/energije i svijesti. To su ženski/pasivni i muški/aktivni principi velikog Kozmi?kog Androgena.

Materija/energija, kako se ?ini, sama po sebi "teži" ka jednom kaoti?nom stanju.

Materija/energija sama po sebi nema nikakav koncept "kreacije/stvaranja" ili "organizacije". Svijest - aktivni "muški" princip - je ta koja ra?a ove koncepte i svojom interakcijom sa materijom gura ovaj univerzum prema kaosu i raspadu ili prema redu i stvaranju.

Taj fenomen se može matemati?ki modelirati i simulirati na kompjuteru koriste?i Doga?ajno Unaprije?enu Kvantnu Teoriju (Event Enhanced Quantum Theory EEQT). Da li EEQT istinski predstavlja interakciju svijesti i materije - mi to neznamo. Me?utim, postoje šanse da predstavlja zato što se ?ini da ona prili?no to?no predstavlja fizi?ke fenomene, bolje nego obi?na ortodoksna kvantna mehanika ili njene konkurentne teorije. (Bohmova mehanika, GRW itd.)

Ono što saznajemo iz EEQT može se jednostavnim pojmovima opisati ovako:

Dozvolite da nazovemo ovaj naš materijalni univerzum - "sistem". Za taj sistem je jedno odre?eno, karakteristi?no "stanje". Radi prakti?nosti, predstavit ?emo stanje tog sistema kao to?ku na jednom disku. Centralna to?ka na tom disku, njegovo porijeklo, predstavlja jedno stanje kaosa. Mi to tako?e možemo ozna?iti kao "Beskrajni Potencijal" (Velika Majka - Priroda). To?ke na ivicama diska predstavljaju "?ista stanja" bi?a, tj. stanja sa "?istim, nepomu?enim, znanjem". Izme?u njih nalaze se miješana stanja. Što je jedno stanje bliže ivici diska, to je ono ?iš?e i ‘organiziranije'.

Sada zamislimo jednog "promatra?a" sa strane, jednu "jedinku svijesti" koja ima neku predstavu - možda ispravnu, možda pogrešnu ili bilo što izme?u toga - o "stvarnom stanju" ovoga sistema i ona tako posmatra taj sistem sa tim svojim "vjerovanjem" o stanju u kome se on nalazi. Opservacija, ukoliko je ona produžena, uzrokuje to da stanje ovog sistema "sko?i". U tom smislu, vi STVARNO "stvarate vašu vlastitu realnost" ali se vrag, kao i uvijek, nalazi u detaljima.

Ti detalji su u tome što rezultiraju?e stanje tog sistema kojeg se promatra može biti još ?iš?e, ili kaoti?nije, ovisno od "pravca" u kojem se onaj skok odvije. Taj pravac u kome se skok desio ovisi od toga koliko je ta opservacija objektivna, odnosno, - koliko je ona blizu stvarnom, aktualnom stanju.

Prema EEQT ukoliko su o?ekivanja promatra?a blizu stvarnom stanju sistema, u sistemu ?e se dogoditi jedan skok, mnogo ?eš?e, nego što ne?e, u jedno organiziranije, manje kaoti?no stanje.

Ako je, u drugu ruku, o?ekivanje promatra?a blizu negacije aktualnog stanja (to je u slu?aju ukoliko su vjerovanja promatra?a bliža onome što je lažno nego onome što je istinsko u vezi tog AKTUALNOG stanja, ili - objektivne realnosti), onda ?e to stanje sistema, tipi?no, sko?iti u jedno stanje koje je kaoti?nije i manje organizirano. I ne samo to, po pravilu ?e trebati i mnogo više vremena da se ostvari jedan takav skok.

Drugim rije?ima, ukoliko je promatra?evo znanje o stvarnom stanju blizu istine, onda upravo taj akt opservacije i verifikacije brzo uzrokuje jedan skok i rezultiraju?e stanje je mnogo organiziranije. Ukoliko je promatra?evo znanje o stvarnom stanju pogrešno, onda ?e trebati mnogo vremena da bi se ostvarila bilo kakva promjena u stanju sistema, a rezultiraju?e stanje ?e biti još kaoti?nije.

Ono što ovo zna?i je to da se iz kaosa može uspostaviti red promatranjem ili vi?enjem kaosa onakvim kakvim on JESTE, a ne uz pomo? pretvaranja da je "sve u redu".

Ukratko, svatko tko "vjeruje" u mogu?nost da se "stvori jedna realnost" koja je druga?ija od one koja JESTE, samo poja?ava kaos i entropiju. Ukoliko se vaša vjerovanja nalaze u suprotnosti sa istinom, bez obzira na to koliko jako vi u njih vjerujete, vi u suštini dolazite u konflikt s onim kako ovaj Univerzum vidi samog sebe i mogu vas uvjeriti, iz tog konteksta, na kraju sigurno ne?ete iza?i kao pobjednik! Samo ?ete na same sebe prizvati destrukciju kao i na sve one koji se zajedno s vama upuste u tu pustolovinu ‘gledanja niz ovaj univerzum'.

S druge strane, ukoliko ste u stanju vidjeti ovaj Univerzum onako kako on vidi samog sebe, objektivno, bez treptanja i sa prihva?anjem, onda postajete više "uskla?eni" sa Stvarala?kom energijom ovog univerzuma i vaša vlastita svijest postaje vodi? ili transduktor reda. Vaša energija opservacije, bezuvjetno dana, može uspostaviti red iz kaosa, i može stvoriti jedan beskona?an potencijal.

Ovo što sam ovdje opisala manje više nau?nim pojmovima, izraženo je i u ovoj staroj pri?i pod imenom - Vjen?anje Sir-a Gavejna i Dame Regnele.

JEDNOM VRLO, VRLO DAVNO, PRIJE MNOGO LJETA, jedan keltski Velšanin, ?iji su preci poticali još od Homerove anti?ke Troje, gdje su se borili protiv Grka Agamemnona; taj keltski Velšanin uspio se i postao prvi kralj Pendragon nad kraljevima Velsa, Kornvala, Manksa, Škotske, Britanije i Irske: Artur, mu je bilo ime, nazvan prema boginji Artemidi, ro?en od devetostruke Boginje Mora, i izba?en na obalu na devetom valu, na zemlju, pred noge Merlinove.

Kralj Artur, koji još uvijek po?iva iza dolina Avelona, bio je onda Pendragon sa 150 vitezova okruglog stola. Vitezova koji su u ta vremena predstavljali hrabrost, u?tivost, darežljivost i vjernost u njihovom svijetu. Ova pri?a po?inje kada je kralj Artur bio u lovu. Tako je on sa svojom velikom strijelom ranio jednog prekrasnog bijelog jelena, i kao što to svi lovce rade, ?ak i ovih dana, Artur je pratio tog jelena duboko duboko u šumu, sve do jedne male poljane zasjenjene od strane osamnaest velikih hrastova ?ija je kora bila protkana imelom.

Odjednom, ispred kralja Artura isprije?io se jedan ogromni, gigantski vitez odjeven u svijetli, zeleni oklop. "O, tko se to usu?uje da lovi jelene u mojoj šumi?!"

"Ja sam kralj Artur, Pendragon ove zemlje i ovo je moja šuma."

"Arture, ti nisi moj kralj Pendragon. Ova prastara šuma je moj zavi?aj, moje kraljevstvo, i ja sam kralj ove šume a po starom zakonu, krivolovstvo se ovdje kažnjava odsijecanjem glave!" Zeleni vitez je po?eo izvla?iti svoj široki ma? iz korica.

Kralj Artur, odjeven za lov, bez oklopa za borbu, bio je spreman jedino uspraviti se sa viteškom hrabroš?u. "Zeleni viteže, ?ujem kako ove tvoje ptice pjevaju na onom visokom drve?u, vidim tvoje stare hrastove ovjen?ane cvjetom imele, i tvoje livade sa krivudavim potocima koji, natkriveni cvije?em, žubore kroz njih. Vidim prekrasne leptire i p?ele kako zuje zaklonjeni ispod bijelih oblaka koji lebde na ovom tvom plavom nebu. Ako se Artur mora boriti i umrijeti, zar može biti neki ljepši dan za tako nešto, jer u zraku ?ak osje?am i medeni miris peluda!"

"Ah, Arture, ti imaš hrabrost jednog kraljevskog ratnika. Re?i ?u ti šta ?u uraditi. Oprostit ?u ti ako riješiš jednu zagonetku. Vrati se ovamo za jednu godinu i jedan dan, na svoju rije?, i donesi mi to?an odgovor na ovo zagonetno pitanje. Arture, koja je to stvar koju žene žele iznad svega drugog? Pogrešan odgovor, Arture, zna?it ?e tvoju smrt, orilo ili gorilo. To?an odgovor zna?it ?e moj oproštaj za krivolovstvo."

Kralj Artur se složio i dao svoju rije? da ?e se vratiti u odre?eno vrijeme. Tokom te godine dana, kralj Artur, njegovi vitezovi i savjetnici išli su svuda, na sjever, jug, istok i zapad traže?i odgovor na zagonetno pitanje; i dobili su mnogo, mnogo odgovora. Ta godina dana samo što nije prošla, kad je kralj Artur otišao ponovo u šumu preturaju?i sve mogu?e odgovore po svojoj glavi. Nije mu bilo nimalo lako jer nije bio siguran da ima pravi odgovor na ono pitanje. Kad je Artur došao do ruba šume, tamo je naišao na jednu ženu koja je odvratno izgledala i koja je sjedila pored jednog visokog hrasta, obu?ena u ljubi?asto-crvenu odoru.

Kad je Artur projahao pored nje, žena je progovorila. "Arture, stani malo i pogledaj ovu groznu osobu. Ja sam Regnela. Dama Regnela i sestra Zelenog Viteza. Arture, ja znam pravi odgovor na tvoju zagonetku. I Arture, ja bih je rado zamijenila ono što znam za ono što želim, ukoliko ti želiš da i sutra vidiš izlazak sunca."

"Damo Regnela, za moj život, da?u ti ono što želiš, ako ikako mogu."

"Arture, ono što želim u zamjenu za tvoj život, to je da pitaš tvog ne?aka Gavejna, da me oženi i tako da postane muž Dame Regnele."

Sada ?u vam re?i nešto o Gavejnu. Sir Gavejn je imao najbjelju kožu u cijeloj toj zemlji; njegova snaga i hrabrost bila je ve?a nego kod bilo kog drugog viteza Okruglog Stola; Gavejnova snaga i hrabrost su se utrostru?avali u bitkama izme?u sredine jutra pa do podneva i sredine popodneva pa do predve?erja; a kada ga uhvati bijes, Sir Gavejn je mogao hodati po travnatoj livadi a da ne povine ni jednu jedinu travku; Gavejna su poštovali svi drugi vitezovi zbog negove nježne prirode i njegove velike skromnosti.

Sada ?u vam re?i nešto o Dami Regneli. Ona je bila nevjerovatno ružna. Zelene kljove rasle su iz njenih usta i izvijale se sve do njenih ušiju. Njeno lice imalo je oblik svinjske njuške sa crvenim okruglastim o?ima. Njena kosa je bila zamršena sa prljavštinom a neka sitna stvorenja su se mogla vidjeti kako gmižu izme?u njenih pramenova. Njeno pogrbljeno, izvitopereno i dlakavo tijelo sa dlakavim nogama i ogromnim zglobovima bilo je prekriveno ranama iz kojih je curio gnoj.

Sada ?u vam re?i ono šta kralj Artur nije znao, dok su to znali naši keltski preci koji su slušali ove pri?e prije dvije tisu?e godina; oni su to znali i razumijevali. Ti naši stari preci su znali da kad ?uju ime Dama Regnela, da je to bilo isto što i jedna bijesna oluja, rušila?ki tornado, vulkan usred erupcije. Oni su znali da Dama Regnela zna?i isto što i velike poplave, odroni zemlje, snažni zemljotresi. Oni su tako?e znali da je Dama Regnela bila snijeg koji je prekrivao planine, rije?na bujica, vodopad, jezera, doline, valovita brda, zemlja po kojoj hodamo. Naši preci su poznavali Damu Regnelu po raznim imenima: Moriga, Bridžit, Masa, Frej, Dana, Dijana, kraljica Maja, Jezerska Dama, koja je uru?ila kralju Arturu njegov ma? Ekskalibur. I vi bi trebali znati, isto kao i oni, da je Dama Regnela, sestra, bila naša majka zemlja, inkarnirana, deveterostruka Boginja sa devet lica i devet imena.

Vi još trebate znati da je Zeleni Vitez, brat Dame Regnele, kralj Svetog Gaja, Dagda ili Frej, ono što živi i umire na na majci zemlji. Vi bi trebali znati da je on duh vegetacije, plodnosti, mira. On šalje kišu, ?ini da sunce sija, on podsti?e žito da raste, majke da ra?aju, stada i jata da se množe, pa ?ak i kristale u majci zemlji da rastu. Taj Zeleni Vitez je otac Maja, a bio je tako?e poznat kao Lug, Dionizij, Oziris, Adonis a keltski arijevski pretci, Kurgani, koji su prešli preko Himalaja u Indiju, zvali su ga Krišna.

Ali kralj Artur, keltski Pendragon, u ovoj pri?i, nije znao za sve ovo. Kralj Artur nije znao tko je Dama Regnela bila, ali je dobro poznavao i voljeo svog ne?aka Gavejna. A znao je i to da je Gavejn bio veoma odan, odsje?an i širokogrudan vitez. Da li sam vam rekao koliko je dama znalo o Gavejnovoj ljepoti? Da li sam vam rekao da su te žene znale da je sve što je Sir Gavejn govorio, mislio i ?inio bilo uvijek u jednoj ravnoteži? Da li sam vam rekao da su ove dame znale da Sir Gavejn nije nikada prozborio laž? Da li sam vam rekao da su te dame znale da je on bio ?ovjek od integriteta i povjerenja? Da li sam vam rekao da su ga one voljele? Da li sam vam rekao da je on bio pravi vitez?

"Damo Regnela, ja ?u pitati Gavejna da bude vaš muž, ali ja njega ne mogu na to silom natjerati, to ?e biti njegov izbor."

Dama Regnela se nasmiješila i klimnula glavom, a onda je rekla kralju Arturu pravi odgovor na ono zagonetno pitanje. Artur je ušao u šumu i tamo je ponovo naišao na Zelenog Viteza. "O, Arture! Da li znaš odgovor na moje pitanje?" Artur je davao jedan za drugim sve one odgovore koje je skupio od svojih savjetnika, me?utim, na svaki od njih Zeleni Džin je odgovarao sa, - ne. Zeleni Vitez je po?eo da izvla?i ma? iz svojih korica.

"Zadrži svoju ruku Zeleni Viteže, ja imam još jedan odgovor na tvoje pitanje - šta je to što žene iznad svega žele, i to je - suverenost, pravo da biraju, pravo da budu slobodne od svih uticaja sa strane."

"Dobro, Arture Pendragonu, vidim da si dobro nau?io svoju lekciju. Opraštam ti za tvoj krivolov."

Artur se zahvalio Zelenom Vitezu i vratio se nazad u Tintagel ali veoma teškog srca. Potražio je svog ne?aka Gavejna i rekao mu je o svom dogovoru sa Damom Regnelom a onda mu je podrobno opisao koliko ružno ona izgleda. A Sir Gavejn je rekao, "Ništa se ne brini uja?e, ja ?u se oženiti tom damom." On je ?ak insistirao na tome, tako da se Artur, na kraju, nevoljno složio.

Dosao je i dan vjen?anja, i ono se održalo za vrijeme izlaska sunca ali ne i sa uobi?ajenim veseljem. Svi su bili teškog srca na tom vjen?anju, jer mada se Dama Regnela uljepšala koliko god je mogla, ona je i dalje bila veoma ružna. Tokom popodneva Sir Gavejn i Dama Regnela razgovarali su o mnogim stvarima, a kad se sunce našlo na zalasku, povukli su se u svoje odaje. Sir Gavejn se okrenuo s namjerom da spava.

"Sir Gavejn, zar nije tvoja dužnost da prve bra?ne no?i poljubiš svoju nevjestu i poželiš joj laku no?, prije spavanja?"

Sir Gavejn je odgovorio, "Uh, pa da, moja dužnost je da poželim svojoj ženi laku no?, i da je poljubim i još više od toga, i ja ?u sve to da u?inim!" A onda, kada se okrenuo prema njoj, pored sebe je vidjeo jednu ljepoticu!

"Oh, mužu moj, pa tebi se svi?a kako izgledam? Ali, prvo moraš da izabereš. Mogu biti lijepa za tebe po no?i ili lijepa za tvoje prijatelje po danu, ali ne oboje. Ja moram podjednako da dijelim oba svoja izgleda."

"Ledi Regnela. Ti imaš svoju vlastitu volju i odlu?i kako tebi odgovara."

Kada je Dama Regnela vidjela da Gwain poštuje njenu slobodnu volju, odlu?ila je da stalno bude lijepa, i po danu i po no?i. Tako su Sir Gawain i lijepa Dama Regnela bili odani jedno drugom tokom cijelog njihovog života.

To bi bio i kraj ove legende, Zeleni Vitez ?e kasnije postati Vitez Okruglog Stola. Me?utim, kada su naši drevni preci ?uli ovu pri?u, ona ih je podsjetila ne samo na to da žena ima pravo na vlastitu suverenost, nego tako?e i na to, da kad neko donosi odre?enu odluku, on istovremeno mora održati i ravnotežu s ljudima sa kojima živi. Zar nije Dama Regnela donjela odluku koja je bila u korist njenog muža? Ove legende nas podsje?aju na to kako bi se mi trebali odnositi jedni prema drugima.

Stari Kelti su znali da u ovoj legendi ne samo da je Dama Regnela predstavljala manifestaciju majke Zemlje, nego je tu i perfektni Sir Gavejn, predstavljao jedan izraz Božanske Ljubavi za ovu Kreaciju u svakom njenom vidu i obliku. Isto tako, i Zeleni Vitez je tu bio samo još jedan od mnogih izražaja majke Zemlje koja nam se u drevnim vremenima obra?ala na razne na?ine da bi nas podu?avala kako zajedni?ki živjeti.

U seriji tekstova the Adventure Series, pisala sam sljede?e:

Da li bi istinska nesebi?nost mogla ikada biti za ljude jedna evolucionarno stabilna strategija?

Generalno gledaju?i, sposobnosti varanja, natjecanja i laganja ispostavile su se kao jedna nevjerovatno uspješna adaptacija. Tako, sama ideja da izlaganje ?ovjeka nekom pritisku može promovirati porast ‘svetih osobina' u društvu, ?ini se u praksi nemogu?om. ?ini se da je bezizgledno o?ekivati da se mogu nadvladati geni koji promoviraju rivalstvo. "Dobri ljudi" bivaju pojedeni ili broj?ano nadvladani od strane onih drugih. Sretni ljudi, koji nisu svjesni, tako?e bivaju pojedeni ili nadvladani. Osje?aj sre?e i srda?nost danas postaju sve rje?i i rje?i, a mu?enje i patnja ljudi koji su u stanju da stvarno osje?aju, koji su empati?ni prema drugim ljudskim bi?ima, koji imaju svijest i savijest, postaju sve više uobi?ajeni.

Bez obzira na sve, predispozicija za savjest i etiku bi mogla prevladti kada bi se i ako bi se mogao uspostaviti jedan duboki nivo altruizma: tako što bi se predmetom njegove empatije napravilo, kao najviši ideal, podizanje slobodne volje na jedan viši nivo u apstraktnom smislu, za dobro drugih, uklju?uju?i i naše potomstvo.

Ukratko, naš "interes za same sebe" bi trebao biti proširen i na kolektivno omogu?avanje drugima da i oni tako?e budu sretni i zbrinuti; isto kao i da djeca, koju donosimo na ovaj svijet, imaju priliku da budu konstitucionalno sretna i da budu pažljivi i srda?ni jedni prema drugima.

Ukratko re?eno, ukoliko psihopatija ugrožava budu?nost i dobrostanje ?ovje?anstva, onda se protiv nje možemo boriti jedino odbijaju?i da joj dozvolimo da ona po?ne dominirati našim bi?em, na individualnoj, osobnoj bazi.

O?uvanje slobodne volje za sebe osobno, u prakti?nom smislu, istovremeno podrazumijeva i zaštitu slobodne volje drugih.

Zaštita naših osobnih prava KAO prava drugih, naglašava poziciju naše slobodne volje i potencijal za dobrostanje svih drugih.

Ukoliko mutantne psihopate predstavljaju potencijalnu opasnost, onda istinska empatija, istinska etika, istinska savijest, diktira korištenje preventivne terapije protiv psihopata.

Postoji mnogo dokaza na osnovu kojih je sigurno to da do jedne pozitivne transformacije ljudske prirode ne?e do?i uz pomo? nekog op?teg duhovnog bu?enja, društveno ekonomskih reformi ili spontane želje ljudi ovoga svijeta da budu dobri jedni prema drugima. Me?utim, prili?no je mogu?e da ?e se na duže staze ovaj psihopatski program mu?enja i patnje izgubiti, zato što ljudska mizerija nije vrlo stabilna strategija.

U stanju rastu?eg jada i bijede, žrtve ?e pokušati pobje?i od toga; i ta njihova težnja ?e ih na kraju natjerati da po?nu istraživati istinske uzroke svoje patnje; a sve to može nadalje voditi do jednog društva sastavljenog od inteligentnih ljudi koji ?e imati jedan kolektivni kapacitet u?initi tako nešto.

Tako, veoma je bitno identificirati psihopate, prestati interakciju s njima, odsje?i ih od našeg društva. Jedina i najefektivnija strategija koju možemo poduzeti je ta da sprije?imo svaku mogu?nost da postanemo njihova "hrana" ili predmet za njihovu igru, zabavu ili neke druge njihove potrebe. [...]

Ukoliko dozvolimo da budemo zavedeni, prevareni ili iskorišteni od strane jednog psihopate, to ujedno podrazumijeva da smo postali dio njihove "hijerarhije" ishrane. Vjerovati lažima jednog psihopate (on vas nagovara da vjerujete u njegove laži, a vi pristajete na to i tako se podvrgavate njegovoj kontroli) isto je što i odre?i se svoje slobodne volje.

U materijalnom smislu, može se ?initi da to i nije neki tako veliki problem. Naposljetku, neko nas laže i koga je briga? Da li ?e nas povrijediti to što nas neko laže? Da li ?e nam naškoditi to ukoliko ostanemo i dalje da se družimo s njima, ?isto mira radi, ?ak iako znamo ili sumnjamo da nas oni lažu? Na kraju krajeva, provjera ?injenica i suo?avanje jednog psihopate s istinom, tj. da im kažemo "ne", može biti vrlo neprijatno. Zapamtite ovo, cijela igra je upravo i napravljena tako da platimo visoku cijenu za svu svoju etiku koju koristimo prilikom druženja sa psihopatama. U materijalnom smislu, to se stvarno ne ?ini vrijedno truda, jer mi ionako podnosimo napade svakojake vrste - verbalne, psihološke, pa ?ak i fizi?ko nasilje - tako da se ?ini mnogo lakše pustiti dremljive pse da lažu, zar ne?[...]

U najboljem slu?aju, mi možemo prodrijeti samo do onog nivoa psihološke realnosti na kome možemo primjetiti ponašanje koje je neskladno ili koje vodi k samo-uništenju. A mi smo potpuno programirani da dajemo, sve dok to ne po?ne boljeti, ili da pokušavamo nešto popraviti, ili bar uljepšati. Sve te stvari, sva ta akomodacija za psihopatiju, na jednom prakti?nom nivou, može se gledati kao namjeran odabir naše genetike za svrhu akomodacije psihopatskog mentalnog sklopa neke osobe.

Me?utim, na jednom drugom nivou, uzimaju?i u obzir veliku koli?inu dokaza da postoji nešto veoma misteriozno, što se doga?a, i da to ima mnogo veze sa "kontrolom svijesti ?ovje?anstva," i zataškavanjem ne?ega što može utjecati na svako ljudsko bi?e, pojedina?no, na ovoj planeti, mi pridajemo ovoj problematici jedan presudni zna?aj. Odbijanje prihva?anja ovih manipulacija i manevara psihopata, stvarno može, biti kriti?no za jednu pozitivnu transformaciju na ovoj planeti.[...]

Sada vidimo da je krajnji cilj jednog psihopate, kao živog predstavnika Univerzalnih sila Entropije, Nebitka (Ne-bivstvovanja, prim. prev.), OVLADAVANJE stvarala?kom energijom. Da je apsorbira u sebe i da je u?ini nedostupnom drugima uz pomo? navo?enja drugih da vjeruju u laži.

To je zato što, kad vjerujete u laži jednog psihopate, vi mu onda dajete kontrolu nad svojom Slobodnom Voljom, koja predstavlja - suštinu Kreativnosti.[...]

Kao što je ve? prethodno gore navedeno: Tako, prva Božanska Zapovijest je bila POSTANI/TE! To istovremeno uklju?uje Bivstvovanje (Bitak, prim. prev.) i Nebivstvovanje (Nebitak, prim. prev.)  Odatle, drugi zakon glasi: "prati Bitak ili Nebitak, prema svom vlastitom izboru, naho?enju ili svojoj uro?enoj prirodi."

Cijela kreacija je rezultat ove za?etne zapovijedi. Tako, u tom pogledu, Zlo ne postoji. Me?utim, drugi propisani zakon odre?uje kojem ?e se "Božijem Licu" neko vratiti: Životu ili Smrti.

Stvari kao što su "planete zla" i "mra?ne zvijezde" POSTOJE. Jedno istinsko pitanje, koje možemo u ovim vremenima slobodno postaviti: Da li je i Majka Zemlja na pragu da postane jedna od njih?

VRLO VAŽNO: to što neko "vjeruje" u dobre stvari ili loše stvari, ne pomaže da se te dobre stvari ili loše stvari stvarno dese. ?injeni?na opservacija realnosti onakve kakva ona JEST, i prihva?anje ?injenice da je to PRIRODA, vodi ili ka jednom istinskom odre?enju ili laži.

Sam napor da se univerzum vidi ONAKVIM KAKVIM ON VIDI SAMOG SEBE sa ljubavlju i prihva?anjem Univerzalnih principa, ?ak i u slu?aju suo?avanja s ne?im što bi se moglo nazvati "užasom", a onda se odlu?iti za, ili izabrati, ono što je pravilno, može u stvarnosti dovesti do ublažavanja tog užasa. Gledati ovaj univerzum, negirati istinu i inzistirati na tome da neko može vjerovati u što god ho?e, pa tako se i ponašati, podrazumijeva negiranje realnosti, što vodi ka kaosu, destrukciji i patnji.

Pa, dobro, šta je onda rješenje? Univerzalna ISTINA - onoliko blizu nje koliko god joj, objektivno, možemo pri?i - je "pravi odgovor".

To je jedina stvar koja ?e "spasiti ovu planetu." To je zato što su kreativni centri ?ovje?anstva - obje vrste, onih sa dušom i onih bez nje, mjesto gdje leži sudbina ove naše planete.

Priroda je naša "najviša i najve?a majka" koja ra?a sve stvari, mada se ona sama nikada ne vidi. Priroda je princip pasivnosti (prijem?ivosti, prim. prev.) koja dozvoljava postoje?im stvarima da se manifestiraju.

Ponovo: "Seksualni centar se nalazi u direktnom kontaktu sa 7-mim denzitetom u svom ženskom obliku stvarala?ke misli - "Tebe, Ja Volim." "Izdisaj" (od) "Boga", kao osloba?anje od ograni?avanja. Pulsiranje. Nestabilni Gravitacijski Valovi

Danas, kao i u vrijeme pojave pri?a o Svetom Gralu, zemaljska ljubav ostaje, po svojoj definiciji, nezmjenjiv uvjet za uspjeh u oživljavanju objektivne Ljubavi, karakteristi?ne za Više Nivoe Postojanja, provo?enje energija Stvaranja, što je cilj Pohoda ka Svetom Gralu. Samo uz pomo? sticanja takvog stanja objektivnosti, istinske bezuvjetne ljubavi koja VIDI i ZNA a ipak VOLI, tragaoc ?e mo?i ostvariti pristup ka Anti?koj Tajnoj Tehnologiji koja podrazumijeva ovladavanju Prostorom i Vremenom: Filozofov Kamen: Uskrsnu?e
 

Alkemijski Androgen: Postao/la sam Jedno: Tvorac svjetova.

 


[1] U mojoj autobiografiji, Amazing Grace, opširno sam pisala o mnogo više nego ?udnim dešavanjima koja su se po?ela odigravati kratko nakon mog ro?enja i koja su se nastavila doga?ati sve do današnjih dana, što pruža odre?ene dokaze da unutar nekih misterioznih grupa postoji jedan veliki interes za moju egzistenciju i rad. Na osnovu odre?enih objektivnih ?injenica, neke od tih grupa ne žele me likvidirati nego da me kontroliraju, dok me druge pokušavaju zaštititi i tako mi omogu?iti da uspijem u ostvarenju odre?ene "misije" koje ja još uvijek nisam u potpunosti svjesna, me?utim, o?igledno je da otkrivam neke stvari na zadovoljavaju?i na?in i "korak po korak".

[2] U vezi ove diskusije postoji jedan prili?no interesantan redoslijed doga?aja. Za vrijeme jednog ljetnjeg seminara na kome je sudjelovao i Patrick, kao jedan od predava?a, nakon što je završio svoje predavanje, ja sam napustila prostoriju kako bih priredila ru?ak, dok su ostali sudionici seminara postavljali Patricku pitanja. Nakon što sam postavila sve na stol, vratila sam se nazad kako bi im rekla da je ru?ak serviran. U tom momentu svi su uko?eno uprli pogled u mene a onda prasnuli u histeri?an smijeh. ?ak je i izgled Patrickovog lica odavao jedno veliko zaprepaštenje. Navodno, neko je prvo postavio pitanje Patricku, "Kakva je mogu?nost, s obzirom na to da ste cijeli svoj život posvetili izu?avanju Alkemije a posebno Fulcanjelli-ja, da ste vi možda njegova reinkarnacija"? Patrick je odgovorio da vjerovatno nije, jer on nakon toliko godina izu?avanja nije ostvario onaj napredak kojeg je imao Fulcanjelli. Atmosfera je bila prili?no vesela i jedan od sudionika je onda zapitao: "Kakve su šanse da je Laura Fulcanjelli-jeva reinkarnacija, s obzirom da je ona po?ela sa svojim istraživanjima prou?avanjem sunca ?ime je Violle tako?e bio opsjednut?"  i upravo u tom momentu ja sam se pojavila na vratima, sva zbunjena zašto su se svi našli toliko zate?eni mojom pojavom.

[3] Umetnuto u tekst.

[4] Umetnuto u tekst.

[5] John Rhys, Keltski Folklor
 

 

Napomena prevodioca: Prevo?enje ezoteri?kih materijala ?esto izaziva frustraciju kod prevodioca, pogotovo onih koji nisu profesionalci u tom poslu. U orginalnim ezoteri?kim i alkemi?arskim tekstovima korištenje rije?i sa dvostrukim i simboli?kim zna?enjem je sasvim uobi?ajeno. Tako, moramo imati na umu da su ti tekstovi teški za ?itanje i razumijevanje i onima koji ih ?itaju na svom maternjem jeziku. Sada možemo zamisliti što se dešava ukoliko se jedan takav tekst, koji je recimo orginalno pisan na francuskom, prevede na engleski a onda od strane prevodioca-amatera, sa engleskog na neku verziju hrvatskog ili srpskog jezika. Vjerovatnost da se dio orginalne strukture i zna?enja tog materijala ‘usput' izgubi je prili?no velika. Stoga preporu?ujem ?itateljima maksimalno korištenje vlastite razboritosti i razuma. ?injenica je da svi oni koji su stigli do ovog dijela teksta, sigurno imaju potencijal za tako nešto.
 

Prijevod: B.P.

Copyright 2005, Bilo koji dio ovog teksta koji je citiran ili objavljen negdje drugdje mora uklju?tii ovu napomenu o zaštiti autorskih prava kao i link za orginalnu verziju teksta. Ovaj ?lanak se može koristiti samo za osobne i nekomercijalne svrhe. Orginalne fotografije katedrale u Auchu podliježu istom autorskom pravu i mogu se koristiti pod istim uvjetima, uklju?uju?i link za originalnu verziju teksta.