Najopasnija pomisao na Zemlji - svijet je hiperdimenzionalne prirode


Najopasnija Teorija na Svijetu

Laura Knight-Jadczyk

03.06.2005. Prije par dana primili smo jedan e-mail od magazina Parabola ( parabola.org ) u kojem nas obavještavaju da odbijaju objaviti plaćenu reklamu za moju knjigu The Secret History of the World. Čini se da ta reklama ne ispunjava kriterij za jednu prihvatljivu publikaciju. Taj magazin nam je preporučio jedan naš prijatelj kao dobro mjesto za promociju knjige, i iako mi on prethodno nije bio poznat, ipak sam sastavila jedan oglas i poslala ga njima. Ubrzo nakon toga stigla je odbijenica. Mene to nije jako zabrinulo s obzirom da je sama cijena oglasnog prostora bila prevelika, a ni tiraž tog magazina nije bogzna koliko velik. Pored toga, već smo objavili nekoliko oglasa u drugim medijima i već sada teško stižemo da isporučiti sve naručene knjige. MEĐUTIM, ova odbijenica je izazvala u meni veliku radoznalost, jer na osnovi glavnih naslova na njihovim web-stranicama dobija se utisak da se i oni, takoreći, bave sličnom tematikom.

Pogledala sam jedan primjerak tog magazina, čisto da vidim kakva je to vrsta oglašavanja koju Parabola smatra “prihvatljivom”. Tako već na drugoj strani možemo naći jedan oglas od Pacifica Graduate Institute gdje možemo studirati Duboku Psihologiju. To mi se čini u redu. Na kraju krajeva, može se reći da je pristup ovoj realnosti, uz pomoć “Četvrtog Puta”, također neka vrsta Dublje Psihologije, a to je upravo i ono područje za čije je proučavanje vrlo zainteresirana naša Quantum Future Grupa.

Dalje, na strani 101, nalazimo oglas "Jedna Nova Amerika: Probuđena budućnost je na horizontu," objavljen preko cijele stranice. Njihova web-stranica je Positive Future Consulting. Letimičan pregled ove stranice indicira vrlo bujnu maštu, u najboljem slučaju, ili dezinformiranje, u najgorem slučaju.

Onda je tu i oglas koji promovira nekoliko knjiga, objavljenih od strane izdavačke kuće Llewellyn, koja je poznata po raznim vrstama “čudnih” knjiga, uključujući Kronovu Knjigu Zavođenja i Bajanja i Kundalini za Početnike. U magazinu Parabola, oni također oglašavaju i "jedan širi pogled na Kabbalu... Pažljivo ispitivanje Isusa i njegove kulturološke sredine… jedno sveobuhvatno predstavljanje Drva Života..." itd. Ohoooo.

Dalje, tu je i Fondacija Swedenborg koja oglašava jednu knjigu na temu Kontrakulture Osamnaestog Vijeka, uključujući Swedenborga i Mesmera...

Naropa Univerzitet iz Bouldera oglašava svoje programe studija religije.

Izdavačka kuća Pingvin oglašava knjige Povijest Rata Između Monoteizma i Politeizma, Obnavljanje Judaizma i Čija je Ovo Biblija ( povezivanje Kršćana i Jevreja ).

Tu nalazimo i jedan video na temu Gurdjieffa u produkciji Parabole, a naravno i obavezne oglase Rozenkrojcerskog Reda, Instituta Rudolfa Steinera, Zlatnog Sufi Centra, Budista, Teozofa, Sufija,... itd.

U svakom slučaju, s obzirom da se knjiga The Secret History of the World bavi istom tematikom, ( iako ne možda na isti način kao što je to slučaj s magazinom Parabola ), čovjek bi pomislio da nema razloga zašto bi se odbili oglasi koji promoviraju tu knjigu.

Na kraju, na jednoj od stranica tog magazina nalazimo i oglas za “učenje sa distance”, što podrazumijeva dobijanje diplome bez posjećivanja predavanja. Ukoliko bih i ja na takav način dobila doktorsku titulu, onda bi možda magazin Parabola objavio reklamu za moju knjigu!

Međutim, čini se da ovdje nedostatak nekog akademskog kredibiliteta nije primarni problem. Na kraju krajeva, moj muž je jedan od svjetskih eksperata u Hiperdimenzionalnoj matematici i fizici, i mnogo toga što se nalazi u toj knjizi bazirano je na idejama na koje smo naišli tokom naših mnogobrojnih diskusija. Pored toga, učestvovala sam u mnogobrojnim diskusijama na ovu tematiku sa ekspertima čije najinteresantije ideje nikada ne ugledaju svjetlost dana zbog toga što izdavačke agencije vrlo dobro poznaju “pravila” Policije Naučnog Razmišljanja. ( Pogledaj foto album sa nedavne Clifford Algebra Konferencije u mjestu Toulouse, u čijoj organizaciji je sudjelovao Ark i gdje je održao plenarno predavanje. Na posjlednjoj fotografiji možete vidjeti i mene kako šetam sa Waldyr-om Rodrigues, koji je još jedan od eksperata na području hiperdimenzionalne i superluminalne fizike. Pogledajte također i web-stranice dobitnika Nobelove Nagrade, Brian-a Josephsona i The Center for Fundamental and Anomalies Research.

U biti, radi se o tome što ovaj mali incident samo potvrđuje ono što mi ovdje u QFG već odavno znamo: iz nekog razloga, naš mali Eksperiment u Superliminalnoj Komunikaciji je vrlo - opasan.

A on nije opasan samo za tzv. New-age zajednicu koja čita Parabolu.

Ne govorim sve ovo zbog Parabole, nego što je to samo jedna pogodna platforma sa koje se može pokrenuti ova diskusija. Činjenica jest da je, kako primjećujemo tokom posljednje tri godine našeg “političkog aktivizma”, naša web-stranica postala “zabranjena zona” za mnoge aktiviste koji dijele slična mišljenja s nama. Mi smo obajavili i neke materijale za koje bi se očekivalo da će ih prenijeti i mnoge web-stranice koje se bave “alternativnim vijestima”. Međutim, to nije slučaj. Doduše, neki entuzijasti su pokupili neke materijale sa naših web-stranica i promovirali ih neko vrijeme, ali nisu ostavljali link za naše stranice, ili su ga u nekim slučajevima - pogrešno upisali. Tu se radi o web-stranicama koje normalno ne rade takve greške. Medutim, u našem slučaju, takve greške su se često pojavljivale. Interesantno. ( Naravno, to nije bio uvijek slučaj, međutim, ta pojava je toliko česta da smo je morali primijetiti. )

Jedan od primjera je i taj što naš video Napad na Pentagon nije prisutan na mnogim web-stranicama koje promoviraju baš iste poglede kakve i mi imamo, politički rečeno. To je interesantno baš zbog toga što je ova stvar još uvijek, 8 mjeseci nakon što je puštena u opticaj, toliko popularna da SVAKODNEVNO privlači 20 do 30 tisuća posjetitelja. Većina tih posjetitelja ga downlodiraju, a onda prosljeđuju svojim prijateljima i rodbini! On je već preveden na 9 jezika, a mi svakodnevno dobijamo pisma od gledatelja koji zbog te male video snimke posjećuju naše web-stranice. Čini se da ona promovira samu sebe, bez pomoći drugih web-stranica.

Primjetili smo i to da se ona pojavila na nekoliko alternativnih web-stranica dan dva nakon što je bila puštena, ali kad su imali dovoljno vremena primjetiti da se na tom videu nalazi link za naše web-stranice, taj video je odmah bio sklonjen. To naravno nije napravilo neku veću štetu jer ga je već do sada vidjelo više od 300 milijuna ljudi. Već sada je teško naći grupu ljudi u bilo kojem socijalnom kontekstu, a da neki pojedinac iz nje nije vidio video Napad na Pentagon.

Također je bitno napomenuti da je taj video, Napad na Pentagon, bio prvi produkt “alternativnih” web-stranica koji je privukao veliku pažnju Zvaničnih Medija. Zbog toga što se prenosio kao “virus,” s njihove strane bio je smatran velikom prijetnjom, tako da je i the Washington Post bio poslan “sanirati nanesenu štetu”, a kratko nakon toga, primijetili smo jednu organiziranu groznu kampanju na internetu i zvaničnim medijima da se pokuša diskreditirati teorija da u Pentagon nije udario avion tipa Boeing. Ono što je sigurno, stali smo nekom na nogu!

Donekle je ironično to što je naš rad, koji je inače zapostavljan i prešućen od strane mnogih web-stranica koje se bave alternativnim vijestima, bio baš ono što je istjeralo medvjeda iz brloga. Netko bi pomislio da bi one individue ili grupe individua čije su ideje slične s našima, po ovom pitanju, poželjele kapitalizirati u ovoj vrsti efektivnosti u komuniciranju vis-a-vi s ljudskim masama. Mi nismo škrtice. Mi dijelimo, mi povezujemo, mi smo vrlo pažljivi kad se radi o pripisivanjima zasluga, ali odajemo priznanja onima koji ih zaslužuju. Na kraju krajeva, sigurni smo da je mnogo više složnosti potrebno, ukoliko želimo da se ikad išta pozitivno desi.

Tamo negdje, krajem 2002. godine, kad sam bila u stanju jasno vidjeti ono što Bush planira i kad mi je bilo jasno da je jedan ujedinjeni front i mudra strategija od suštinskog značaja, ako se išta može napraviti kako bi se zaustavila ratnohuškačka kampanja, pisala sam cijeloj jednoj hrpi “alternativnih istraživača” i pitala ih da li bi bilo moguće organizirati jedan brzi sastanak, ili konferenciju, kako bi prodiskutirali sve ove stvari, da bi kritički preispitali sve činjenice kako bi bili u stanju složiti se oko glavnih točaka i formulirati jedan sistematski pristup problemima s kojima se naš svijet momentalno suočava.

Nisam dobila ni jedan jedini odgovor.

Prošle godine pokušala sam ponovo, sugerirajući da je sad očigledno da je jedan sistematski, zajednički pristup prijeko potreban, i dobila sam samo DVA odgovora. Jedan od njih je sugerirao da odgovor na sve ove probleme leži u pristupanju jednoj višeslojnoj marketinškoj jedinici!

U siječnju ove godine posjetio nas je jedan delegat Thierry Meyssan-a iz slavnog "La Pentagate". Oni su bili toliko impresionirani našim videom Napad na Pentagon da su poželjeli da se pridružimo njihovim snagama. ( Oni su u najmanju ruku shvatili potencijal ideje "viralnog marketinga" kao i potrebu osnivana jednog ujedinjenog fronta ). Međutim, tu je bio i jedan uvjet: mi smo trebali prestati pričati o NLO-ima i hiperdimenzionalnim realitetima!

Odbili smo njihovu ponudu. Mi pričamo o svemu onako kako mi to vidimo i nismo za prodaju.

Možete lako primjetiti da je web-stranica Jeff Rense-a, koji slobodno priča o temama kojima se i mi bavimo, uključujući NLO-e i čudne fenomene, naveden od strane mnogih drugih “alternativnih” web-stranica.

Ali Cassiopaea nije. Cassiopaea je previše opasna.

O kakvoj se razlici tu radi? O čemu mi to govorimo, a Rense ne?

Pa dobro, postoje dvije stvari koje mi prvo padaju na pamet: prvo, mi gledamo na sve sa jedne hipotetičke “hiperdimenzionalne” točke gledišta koja uključuje Vremenske Petlje; i drugo, mi smo se usudili eksperimentirati s komunikacijom sa navedenim područjima postojanja ( što ne znači da mi vjerujemo svemu što je rečeno u spomenutim komunikacijama, što ću pokušati objasniti kasnije ), a to je generalno rezultiralo jednim negativnim pogledom na religiju, uključujući i tzv. New-Age varijacije.

Kasnije sam primijetila da se Thierry Meyssan udružio sa Jimmy Walterom u projektu "Re-Open 9/11 European Tour." Kako ovaj članak kaže: "Iz SAD njima su se pridružili William Rodriguez, heroj iz nebodera WTC-a, filmski producent Penny Little, advokat Philip Berg ( koji trenutno tuži Bush-ovu administraciju po osnovi RICO statuta ), Lisa Pease, autor knjige Atentat na Kennedy-ja, žrtva napada na WTC, Rachel Hughes, i pisci Chris Bollyn, Eric Hufschmidt, i Webster Tarpley." Primjećujemo da je ukupan broj posjetitelja u Amsterdamu bio 800 – a u Parizu 550. To je prilično loš odaziv.

U svakom slučaju, u Tarpley-ovom članku saznajemo da je Meyssan "usporedio francuske intelektualce koji odbijaju dovesti u pitanje Bush-ove laži u vezi slučaja 9-11 sa članovima francuskog antifašističkog komiteta iz 1936.g. koji su odbili prihvatiti jasne dokaze da je paljevina berlinskog Reichstaga ( njemacka Skupština, prim. prev. ) 1933. godine, bila provokacija organizirana od strane samih nacista. Tek oko 1960.g. akademici su prihvatili istinu o pozadini požara u Reichstagu."

Evo sad nešto što počinje iritirati. Vidite, naša “hiperdimenzionalna persepektiva” gledanja na stvari, omogućena uz pomoć “inspirativne komunikacije” sa “nama iz budućnosti”, indicirala je još 1995. godine, znači, još prije deset godina, da su događanja u nacističkoj Njemačkoj bila samo jedna "generalna proba" za ono što će sada uslijediti na našoj planeti. Kasiopejci se inače uzdržavaju predskazivanja budućnosti, oni sami naglašavaju da je “Budućnost Otvorena” i da ona u velikoj mjeri ovisi od nas. Međutim, tema generalne probe nacista, kao jednog modela za današnja događanja, jedna je od najkonzistentnijih postavki koje su bile zastupljene tokom cijelog ovog eksperimenta. Drugim riječima, mi već 10 godina govorimo da će se to dogoditi i to se događa SADA upravo onako kako je to opisano ( iako, u to vrijeme, nama jednostavno nije moglo pasti na pamet kako će se to stvarno moći manifestirati! Tko je mogao zamisliti da će oni izvesti nešto slično napadu na zgrade WTC-a?! ), a to nam sugerira da su možda i neke druge stvari koje su Kasiopejci spomenuli također bitne kao i to da mi trebamo obraćati pažnju na ono što se dešava oko nas. Na kraju, tipovi ljudi koje Parabola reklamira – cijela ta “New-Age hrpa” – nikad nije spomenula niti će spominjati takve stvari kao što su to rekli Kasiopejci, a Parabola još nastavlja, suočena sa ovim imperijalističkim težnjama Bush-ovog rajha, promovirati temu "Jedna Nova Amerika: Probuđena budućnost je na horizontu." Činjenice nimalo ne podržavaju ove maštarije.

Pored svega toga, mi smo ovdje često meta napada od strane New-Age-ra, kao i od strane pripadnika standardnih religijskih kultova ( kao što su Kršćani, Jevreji, Muslimani ), pa onda od strane kojekakvih materijalista, COINTELPRO bandi, dok nas druge raznorazne “alternativne” grupe smatraju “otkačenim”; a sve zbog našeg jednog i jedinog stava: da su hiperdimenzionalni realiteti ISTINITI i da oni POSTOJE – da oni imaju svoju fizičku realnost – i da bi oni mogli biti "domovina" STVARNIH Kontrolora ovog našeg Svijeta, kao i to da postoji mogućnost komunikacije kroz dimenzionalne barijere. U mojoj knjizi, The Secret History of the World, u vezi ove teme, napisala sam sljedeće:

Postoji određena sličnost između dva osnovna načina fundamentalnog istraživanja u modernoj teorijskoj fizici, kao i dvije realnosti koje uzimamo u obzir: materija i svijest. Isto kao što se i kod istraživanja psi-fenomena nastoji povezati ili objediniti materija i svijest, isti je slučaj i u naprednoj fizici, gdje bez obzira na to što je bilo ozbiljnih pokušaja u posljednje dvije dekade da se nađe jedna Ujedinjena Teorija koja uključuje oboje, kvantni pristup (“materija”) i pristup polja (“svijest”), još uvijek ne postoji ni jedna teorija koja uspješno obuhvaća ovo dvoje i objašnjava bilo koju od te dvije grupe problema. Kvantna mehanika se primarno bavi sub-mikroskopskim svijetom elementarnih čestica. Ona je bazirana na vjerojatnostima događaja koji se odigravaju ne-deterministički, a ne nekim deterministički poznatim stanjem, kojim bi se moglo kalkulirati koristeći klasične jednadžbe kretanja.

Kad imamo jedan određeni broj mogućih stanja, od kojih svako može biti rješenje unutar određenih okvirnih stanja, onda nailazimo na određene probleme kad pokušamo prebacivati ove koncepte u klasične realitete. Vektor određenog stanja podrazumijeva skupinu svih mogućih pred-kolapsnih stanja i on predstavlja jedan sistem u kojem određeni događaj egzistira u svim stanjima simultano. Jednom, kad se taj događaj desi, ili kad se ono što se naziva “mjerenje” dogodi, taj sistem ruši vektore stanja u jedno, vjerojatnošću određeno stanje. Dok se taj kolaps ne dogodi, vektor stanja koji se razvio u vremenu deterministički specificira taj sistem kolektivno. Ova interpretacija je u kvantnoj mehanici poznata kao Kopenhagen Interpretacija i ona je dominantna, sa manjim varijacijama, u kvantnoj mehanici koja se danas koristi. Ona je karakteristična po tome što nije u skladu sa klasičnom fizikom gdje uzrok vodi prema posljedici.

U isto vrijeme, teorija polja, ( Einsteinova generalna teorija relativiteta ) čini vodeću ulogu kad uzimamo u obzir istinski svijet fizičkih realiteta. Čini se da ova teorija polja proistiće iz klasičnih pogleda u vezi uzroka, posljedice i determinizma. Klasična mehanika se bavi sa jednadžbama kretanja koje se mogu riješiti u slučaju specifičnih događaja kad su poznati početni parametri, kao što su pozicija i brzina, ili početna i završna stanja. Tako polje predstavlja jedan određeni međusobni odnos zajedničkog djelovanja sila između različitih događaja ( tj. Čestica ), što se može odrediti uz pomoć prenošenja tih vrijednosti u polja jednadžbe.

Obe ove teorije, teorija polja i kvantna teorija, posjeduju specijalne karakteristike koje su korisne u fizičkoj teoriji psi-fenomena. Međutim, isti problemi se pojavljuju kad se pokuša kombinirati kvantna teorija sa ( relativnom ) teorijom polja; još uvijek nije uspostavljen takav jedan sistem koji može objasniti sve fenomene.

U današnje vrijeme, čini se da je kvantna teorija polja najuspješniji pokušaj u ovom pothvatu. [...]

Postoje mnoge interpretacije kvantne teorije koje mogu biti relevantne za psi i koje bi mogle pomoći kod postizanja razumijevanja toga kako se odvija interakcija između svijesti i materije. Većina novih teorija je bazirana na uvođenju jednog novog nivoa dualiteta u prirodi u kojem svijest ima jednu posebnu valnu funkciju od one normalne valne funkcije koja predstavlja materiju u fizičkom realitetu u kvantnoj teoriji, to je neka vrsta tro-valnog sistema, što je nešto slično bioritmu, kad se križaju sve linije - nešto se tu desi.

Ono što ovdje želim naglasiti je da nam je prijeko potreban jedan naučno prihvatljiv konceptualni okvir unutar kojeg bi parapsihološki fenomeni mogli razumjeti se kao dio prirode i ljudskog života u svojoj cjelokupnosti. [...]

Kod generalne teorije relativiteta, nauka obično koristi jedan četvorodimenzionalni prostorno-vremenski kontinuum. U klasičnom generalnom relativitetu, metričke osobine tog kontinuuma su specifične samo za njega samog, međutim, jedna peta dimenzija u kojoj je naš prostor-vrijeme kojeg normalno osjećamo upleten može se također koristiti za opis krivulja i osobina fizičkog prostora. U prostorno-vremenskom kontinuumu, može se reći da svi dijelovi četvoro-dimenzionalnog svijeta postoje simultano, u smislu matematičkog formalizma, a to će onda prirodno voditi do jednog potpunog rušenja filozofske postavke o uzročnosti.

Međutim, mnogi naučnici koji rade na ovim postavkama ne smatraju ovaj kontinuum ‘istinskim’ u fizičkom smislu, tako da se fizički entiteti mogu kretati u njemu naprijed-nazad po svojoj volji u vremenu i izvan njega, isto tako lako kao što je to promjena pravca kretanja u tro-dimenzionalnom prostoru. Međutim, tvrdimo da je tako nešto ne samo moguće, nego i vrlo vjerojatno, što je bazirano na određenim promatranjima.

Prema teoriji relativiteta, vremenski intervali između događaja nisu potpuno fiksni u odnosu na sisteme koji se kreću ili referentne okvire. To je dovelo i do određenih špekulacija da bi moglo biti neke analogije između predskazanja i anomalija. Međutim, “širenje vremena”, kontrakcija vremenskih intervala između referentnih okvira koji se nalaze u stanju kretanja, previše je mala da bi omogućila predskazanje i još uvijek zahtijeva da se prenos informacija obavlja brzinom većom od brzine svjetlosti; a teorija relativiteta, kad se usko interpretira, ne dozvoljava fizičko putovanje unatrag kroz vrijeme, mada je ona prebacila ovaj koncept u imaginarni matematički formalizam.

Mada je skoro zabranjeno dovoditi u pitanje Einsteinove restrikcije što se supeluminalnih putovanja tiče, on je jednom prilikom predložio uzimanje u obzir hiperdimenzionalnog svijeta kao jednog “istinskog” svijeta. 1938.g., zajedno sa P. Bergmannom napisao je jedan naučni rad pod naslovom: O generalizaciji Kaluzine Teorije Elektricteta:

Do sada su učinjena dva prilično jednostavna i prirodna pokušaja da se poveže gravitacija sa elektricitetom uz pomoć teorije ujedinjenih polja, prvi je bio Weyl, a drugi Kaluza. Nadalje, bilo je i nekoliko pokušaja da se Kaluzina teorija predstavi formalno kako bi se izbjeglo uvođenje pete dimenzije fizičkog kontinuuma. Ova teorija koja je ovdje prezentirana razlikuje se od Kaluzine u jednoj bitnoj točki; mi pripisujemo petoj dimenziji fizičku realnost dok je u Kaluzinoj teoriji ta peta dimenzija uvedena samo da bi se mogle dobiti nove komponente metričkih tenzora koji predstavljaju elektromagnetno polje. [Einstein, A, Bergmann, P., Annals of Mathematics, Vol. 38, No. 3, July 1938.]

Međutim, čini se da je Einstein bio pomalo nervozan u vezi te ideje, ali on ju je ipak i dalje slijedio, nastavljajući dalje u svojem naučnom radu:

Ukoliko Kaluzin pokušaj predstavlja jedan stvaran korak naprijed, onda je to zbog uvođenja peto-dimenzionalnog prostora. Do sada je bilo mnogo pokušaja da se dobiju isti rezultati koje je postigao Kaluza, bez žrtvovanja četvero-dimenzionalnog karaktera fizičkog prostora. To nam posebno pokazuje koliko se živopisno naša fizička intuicija opire uvođenju pete dimenzije. Međutim, uzimajući u obzir i upoređujući sve ove pokušaje, čovjek obavezno dolazi do zaključka da ni jedna od tih avantura nije popravila situaciju. Čini se da je nemoguće formulirati Kaluzine postavke na jedan jednostavan način bez uvođenja pete dimenzije.

Zato, moramo uzeti petu dimenziju sasvim ozbiljno iaoko nam naša uobičajena iskustva ne ukazuju na tako nešto. Dakle, ukoliko nas, kako se čini, sama struktura prostora tjera prihvatiti peto-dimenzionalnu prostornu teoriju, onda se pitamo koliko je razumno prihvaćanje rigoroznog svođenja toga na četvero-dimenzionalni prostor. […]

Kaluzina peto-dimenzionalna teorija fizičkog prostora pruža nam jedno unificirano predstavljanje gravitacije i elektromagnetizma. [...] Mnogo više odgovara to da se peta dimenzija uvede ne samo formalno, nego da se njoj pripiše i određeni fizički značaj. [Einstein, A, Bergmann, P., Annals of Mathematics, Vol. 38, No. 3, July 1938.]

Čitatelj mora imati na umu da kad razgovaramo o teoriji polja, onda je bitno razlikovati između 1.) Čiste teorije polja kao što je gravitacija, električna i magnetska polja i 2.) Kvantne teorije polja. Polja kao što su elektromagnetsko i gravitacijsko polje su neprekidna i prostorna, dok su kvantna polja kvantizirana, tj. razbijena na odvojene sekcije određene supstance ili energije. Baziranje psi-teorije na gravitacijsko polje djelomično se oslanja na činjenicu da gravitacija nije podložna maksimalnoj brzini svjetlosti zbog toga što se ona ne kreće/putuje, ona je strukturalne prirode. Nalazi Vasilijeva i drugih ukazuju na to da je i psi također nezavisna od brzine svjetlosti.

Međutim, generalni relativitet je obavezao nauku da napusti postavke u vezi "djelovanja sa distance", što je dovelo i do napuštanja teorije 'sila sa distance', i tako podvrglo gravitaciju maksimalnoj brzini svjetlosti. Bez obzira na to, Margenau je predložio da se generalni relativitet treba prihvatiti kao Paulijev Princip Ekskluzivnosti. U tom slučaju, gravitacija bi bila ne-energetske prirode, na nju se nebi odnosila nikakva maksimalna brzina i ona bi služila kao vodič fizičkih fenomena."[Forwald, Haakon, Mind, Matter and Gravitation: A Theoretical and Experimental Approach, Parapsychology Monographs, Number 11 (New York: Parapsychology Foundation 1969).]

Ove ideje su prihvaćene od strane mnogih pisaca koji se bave “alternativnim naukama” i oni su ih povezivali sa građevinama, energetskim poljima, svjetlosnim bićima, energetskom mrežom oko naše planete, itd. Tu se mahom radi o besmislicama, iako je činjenica da na ovoj planeti stvarno postoje lokacije na kojima se mogu lakše “dosegnuti” određene energije. Međutim, fenomen o kojem sve ove ideje direktno govore je taj da hiperdimenzionalna područja postoje gdje su mentalne ili energije svijesti pojačane i one mogu biti interaktivne sa prirodnom okolinom. Tu je moguća i određena tehnologija koja omogućava ne samo transport koji je djelomično fizički i djelomično “eterički”, već koja omogućava i komunikaciju koja je također djelomično fizička i djelomično eterička, kao i moć “manifestacije” što se nama, u našem trenutnom tehnološkom stanju, može činiti nemogućim. Sve ove osobine pripadaju hiperdimenzionalnoj egzistenciji, a takva stanja bivstvovanja se već milenijima označavaju kao “područja bogova”.

To je Najopasnija Misao na Svijetu.

Sigurno je to da se još mnogo mora napraviti na ovim postavkama kako bi bili u stanju biti malo direktniji, međutim, ono što sam prethodno već navela trebalo bi pokazati čitatelju da se o ovim stvarima već odavno diskutira među naučnicima i da se ovdje ne radi o nikakvoj “ teoriji urote”. Koliko “ekstra-dimenzija” postoji? To je također jedna od stvari o kojima se još uvijek diskutira.

Jednostavnije rečeno, radi se o tome da izvan našeg prostora i vremena, izvan granica naše normalne svijesti, postoji jedna mnogo šira realnost ili područje postojanja, koja može biti dosegnuta i upoznata uz pomoć jedne drugačije, proširene svijesti. Čak i mnogi naučnici koji istražuju mogućnosti ekspanzije strukture vremena-prostora previđaju činjenicu da se i sama svijest mora proširiti. Postoji mnogo opisanih slučajeva spontane “ekspanzije svijesti”, a i mnoge religije ( uključujući New-age ) tvrde kako posjeduju tehnike i metode ostvarivanja toga, međutim, generalno govoreći, još uvijek nije poduzeto niti jedno ozbiljnije istraživanje na osnovama pomoću kojih bi mogli saznati što od svega toga stvarno funkcionira.

Ono što se čini kao točno je to da - kad god je u povijesti došlo do proširenja naših pogleda na svijet, to je bilo zbog postojanja konfliktnih podataka koji se nisu više mogli ukomponirati u stari model, tako da je stari model morao biti proširivan kako bi ih mogao uklopiti. Ignoriranje konfliktnih podataka danas postaje sve teže i teže zbog ove globalne komunikacijske mreže ( internet ). U prošlosti je bilo mnogo lakše zataškavati informacije.

Einstein je govorio da je samo jedna kontradiktorna činjenica dovoljna da bi se srušila neka naučna teorija. To znači da ako je samo jedan izvještaj o npr. NLO-u koji pobija “pravila” našeg vremensko-prostornog okvira istinit, i ako naš standardni model nije u stanju to objasniti, onda nam treba jedan drugi, širi, okvir koji će biti u stanju to objasniti. A sve to vrijedi i za sve druge anomalije u našoj povijesti. Činjenica je da ljudska bića ne napreduju u razvoju svoje svijesti u istoj mjeri kao što napreduju u tehnološkom smislu.

Postoje tri različita nivoa svijesti na Zemlji: osjetila, jednostavna svijest i samo-svijest. [...] Svaka od njih ima svoj vlastiti vremensko-prostorni okvir. Kao prvi primjer uzet ćemo puža. On živi u svijetu od jedne prostorne dimenzije plus vrijeme. Druge dvije prostorne dimenzije oko njega su prevedene njegovom sposobnošću osjetila u jednu dimenziju prostora ili vremena.

Međutim, jedna viša životinja kao što je pas, sa jednom višom sposobnosti i jednostavnom svijesti, mentalno izvlači iz vremena još jednu dimenziju prostora i tako živi u jednom većem svijetu od dvije dimenzije plus vrijeme. Da li ste stekli sliku? Vrijeme je skup dodatnih dimenzija prostora koje se ne dosežu svojim čulima ili se dosežu nepotpuno; svaki nivo svijesti njih vidi malo po malo, stalno se kretajući pored njih, stopljen sa vremenom. Tako je to i sa psom i trećom dimenzijom. Njegova osnovna svijest prevodi treću dimenziju prostora ili u jednu ili u druge dvije, ili u vrijeme.

Međutim, mi imamo jednu višu mentalnu sposobnost, samo-svijest. Uz pomoć nje izvukli smo još jednu prostornu dimenziju iz vremena… Mi živimo u jednom svijetu od tri dimenzije plus vrijeme. Sada se postavlja pitanje: da li postoji još jedna viša sposobnost koja može izvući još jednu prostornu dimenziju iz našeg vremena? I ukoliko postoji, da li će onda ono što mi smatramo paranormalnim, u ovom proširenom okviru, postati normalno?

Postoji jedan takav četvrti nivo svijesti [...] On ide zajedno ruku pod ruku sa poimanjem četvrte dimenzije prostora koja je izvučena iz vremena. Jedan kratak okus te sposobnosti je neko mistično iskustvo u kome se nečija svijest na kratko proširi i spozna jedan mnogo širi kontinuum prostora i vremena. Manje obrise ovih sposobnosti predstavljaju tzv. intuicija, telepatija, proricanje, vidovitost, predskazanje. Ta viša sposobnost se počinje ostvarivati na jedan način izvan osjetila, jednostavno – i samosvjesno – logika, koncepti, pa čak i jezik. (…) I još neki elementi ove više sposobnosti su odgovorni za neke druge psi-fenomene, kao što su npr. psihokineza, itd…

Sad, što ako postoji jedna rasa bića na nekoj drugoj planeti koja je potpuno dosegla te sposobnosti. Oni bi nama izgledali kao bogovi, koji bi se nalazili onoliko „iznad“ nas koliko smo mi „iznad“ životinja. Oni bi živjeli u jednom drugačijem, većem svijetu prostora-vremena. Koristili bi tu ekstra dimenziju i mogli bi činiti stvari koje bi nama ličile na magiju, pojavljivali bi se i nestajali iz našeg prostora prema svom nahođenju. [...]

Na kraju, ako je naš svijet samo dio jednog većeg svijeta, onda svatko od nas mora imati i jedno svoje veće „JA“ koje obitava u tom svijetu. [...]

Zaključak je u tome da – NLO fenomeni ne postoje per-se, nema ni psi-fenomena, niti fenomena kod doživljaja bliske smrti, a ni mističnih fenomena. Postoji samo jedan fenomen realnosti. Naš svijet je obavijen jednim većim svijetom, čije se funkcioniranje nalazi izvan naših čula i nivoa svijesti, tako da kad se sretnemo s tim mehanizmima - mi njih tretiramo kao paranormalne.[...]

Povijest čovjeka nam govori da smo mi cijelo vrijeme precjenjivali našu poziciju u ovom univerzumu, ne samo potcjenjivanjem njegove veličine, nego također i smatranjem naše lokacije nejegovom fokusnom točkom. Prihvaćanje činjenice da Zemlja nije centar cjelokupnog kozmosa predstavljalo je jedan veliki udarac za naš ego. Ono što sada moramo prihvatiti je to da čovjek nije više centar svjesnog ili fizičkog svijeta nego da on samo pripada fizičkom svijetu. [Extra-Dimensional Universe, John R. Violette, 2001, Hampton Roads, VA]

Ono što je stvarno interesantno je činjenica da su nas tokom posljednjih par godina kontaktirali mnogi akademici, naučnici i eksperti, sa mnogih polja, matematike, fizike, kemije i povijesti – koji su nam zahvaljivali što smo skupili hrabrost za obrađivanje ove tematike, a u nekim slučajevima i što smo im pružili ključeve za razumijevanje njihovog osobnog rada. ( iako to oni još uvijek ne mogu i javno priznati! ) Drugim riječima, ova hipoteza stvarno rješava probleme kao što bi to i trebala činiti jedna dobra hipoteza.

U vezi stručnjaka, čitatelj bi trebao pogledati ovaj nedavni tekst, objavljen na Rense-ovim web-stranicama, o radu matematičara A. K. Dewdney-a na temu slučaja 9-11 ( napad na WTC, prim.prev.) i kako je on sada također “istjerao medvjeda iz brloga”. Ovaj članak demonstrira činjenicu da Prof. Dewdney dobija isti tretman od strane Washington Posta:

U ponedeljak, 23.05.2005, FOX je poslao Patrika Frasera, koji ima diplomu iz novinarstva sa UF-Gainsville, da se pozabavi naučnikom Dr. A.K. Dewdney-om u vezi 9-11 Pentagon slučaja. Dr. Dewdney: "Ukoliko smo mi u pravu, onda su implikacije vrlo dalekosežne." Reporter: "U pravu ili ne, zdrava logika nam kaže da sve to ne može biti točno. U stvari, zdrava logika nam kaže da sve to, ne samo da je nečuveno – nego je i besmisleno, a jedan dobar skeptik ima još jedan opis za to, to je --- smiješno." [...]

Koristeci se naučnim metodama, Dewdney je zadao smrtonosan udarac zvaničnoj verziji septembarskog napada na Pentagon i WTC, i tvrdi jasno i nedvosmisleno:

1. Pentagon nije pogodio veliki putnički avion.
2. Pozivi mobilnim telefonom iz aviona, koje su navodno napravili neki putnici, su u biti - nemogući.

S naše točke gledišta, mnogo više naučnika bi trebalo pozabaviti se ovim problemom i mi koristimo svaku priliku kako bi to naglasili. Ukoliko bi naučna zajednica, tj. ukoliko bi se oni, koji su zainteresirani za istinu i budućnost naše vrste, međusobno povezali u vezi ovih stvari, onda bi sigurno Thierry Meyssan i Jimmy Walters imali mnogo više materijala za prezentaciju svojim posjetiteljima, a prema tome bi i posjetitelja također bilo mnogo više. Ovo opet naglašava potrebu za jednim ozbiljnim ujedinjenjem onih koji traže istinu, a ta istina se mora tražiti bez predrasuda.

Ovo nas opet vraća nazad na ono što bi se moglo nazvati predrasudama u vezi našeg vlastitog rada, koji je opet većinom baziran na vjerovanjima koja su nam nametana tokom milenijuma. Čak iako ljudi kao što je Thierry Meyssan nisu podložni religiji, on i mnogi drugi na ovoj planeti se još uvijek nalaze pod jakim uticajem “kulturnih normi” koje su uspostavljene u istom kontekstu kao i religijska vjerovanja, uključujući i otpor u smislu prihvatanja mogućnosti postojanja jedne “dublje realnosti”. Čudno je to što je monoteizam – ili reakcija na njega – postavio u suštini temelje za materijalistički pogled na ovaj univerzum. Ovakav jedan pogled je dobro izražen u sljedećem komentaru jednog poznatog borca za mir i kolumnista:

Svijest ne postoji bez fizičkog tijela. Kad fizičko tijelo ode, onda je i svijest otišla. A sve ostalo – duše, vanzemaljci, bogovi – to su samo fantazije konstruirane od strane vaše svijesti koja pokušava odagnati strah od fizičke smrti. One u stvarnosti ne postoje. Cijela bitka odvija se upravo ovdje ispred nas. Ona nije nigdje drugdje. Sve religije su fikcija. Ljudi koji za sebe tvrde da ih upražnjavaju su hipokriti; njih jedino interesira novac. To je bitka koju mi treba dobiti. Ukoliko se koncentriramo na te fantazije, onda gubimo fokus na realnost. Zbog svih tih fantastičnih priča, izgubit ćemo našu budućnost, a možda i cijelu našu planetu.

Problem je u tome što AKO su ti hiperdimenzionalni realiteti bitni, kao što je to vrlo vjerojatno, onda zauzimanje jednog ovakvog stava može lišiti čovjeka perspektive koja je potrebna kako bi se saznalo gdje se i na koji način ova bitka odvija. Ukoliko ne poznajete vašeg neprijatelja, onda ne možete ni organizirati strateški uspješnu obranu. To je vrlo jednostavno.

Međutim, moramo imati na umu da se ovdje radi samo o jednoj hipotezi. Mi ne tvrdimo da je to “istina”. Tu se radi samo o jednoj pretpostavci koja se, bar do sada, pokazala vrlo korisnom kod sklapanja mozaika, odgovaranju na pitanja i objašnjenju “poretka u ovom univerzumu”. Međutim, nisu svi problemi time riješeni i još uvijek ima mnogo toga na čemu se treba raditi.

Bez obzira na sve, ukoliko ove pretpostavke uzmemo kao jednu “radnu hipotezu,” ono što neprestano viđamo je to da hrabri “ratnici” koji se bore za slobodu čovječanstva stalno budu “neutralizirani” samo zato što se “staromodno” ponašaju. Korištenjem ovog modela možemo povećati naše razumijevanje moguće istinske prirode naše opozicije, koja ima na raspolaganju sredstva i oružja koja daleko prevazilaze – i čine zastarjelim – uobičajene ljudske mašinerije.

Naš gore navedeni novinar shvaća činjenicu da religije predstavljaju barijere, da su one zatvorska ograda za ljudska bića i da su one uzrok velikog dijela ljudske patnje. Pitanje koje bi se tu moralo postaviti, a koje njemu nikako ne pada na pamet je – ZAŠTO? Uz malo refleksije, možemo razumjeti da bi religije – kao i New-Age varijacije – mogle vrlo lako biti “strateški manevri” hiperdimenzionalnih bića koja se trude kontrolirati čovječanstvo. Jednom kad se dosegne ova teoretska točka, i razmišljajući na način vojnih stratega, čovjek može početi nagađati što bi to stvarno moglo biti skriveno od strane religije kao i da potraži odgovor na pitanje kako je to religija iskorištena kao bi se stvorio i jedan “suprotan” stav, odnosno, njeno potpuno odbacivanje. Jacques Vallee je jednom primjetio u vezi toga da postoje dva načina da se zaustavi jedna zamisao: ako je ne možeš zaustaviti, onda je guraj tako silovito i daleko, kao lokomotivu, sa punim parnim kotlom, sve dok ne iskoči sa kolosijeka. To je standardna operativna procedura za dezinformiranje.

Ja ovdje, naravno, ne govorim o uobičajenim “psi”-silama, demonima i nečem sličnom. Ja samo kažem da bez jedne radne hipoteze o hiperdimenzionalnoj prirodi kontrolnog sistema, čini se da ne postoji nikakva nada da se može pobjediti u ovom ratu. Razmišljanjem u smislu vojne strategije, mi počinjemo sve više shvaćati da najveću od svih prevara predstavlja zamisao da negativne sile ne postoje, iako svakako moramo pažljivo razmotriti koje su to točno sile, kakve su njihove sposobnosti, kao i smisliti jednu efektivnu strategiju.

Religije, uključujući new-age varijacije kakve promovira magazin Parabola, podučavaju nas da posvećivanje pažnje otkriva istinsku prirodu i “daje im energiju”. To je tačno samo ukoliko se neko posvećuje njima s namjerom participacije. Međutim, jedno sveobuhvatno razumijevanje ovih sila je apsolutno potrebno, kako da bi se saznalo kako im davati što manje energije. "Jedina stvar koja je potrebna da zlo pobijedi, je ta da dobri ljudi ništa ne poduzimaju."

I stvarno, u jednom smislu onaj novinar je u pravu: mi se moramo koncentrirati na našu realnost, OVDJE i SADA, zato što je upravo ovdje i sada mjesto - gdje se KUJE BUDUĆNOST. To je jedna od stvari koje su vrlo jasno naglašene od naših “duhovnih učitelja”, koji su nam rekli:

"Život je religija. Životna iskustva čovjeka odražavaju u kakvoj se on vrsti interakcije nalazi s Bogom. Oni koji spavaju su oni koji nemaju nimalo vjere, u smislu svoje interakcije sa Svim Što Jest. Neki ljudi misle da ovaj svijet postoji kako bi ga oni sputavali, ignorirali ili uništavali. Za takve će pojedince svi svijetovi prestati postojati. Oni će postati baš ono što su i dali životu. Oni će postati jedan obični san iz ‘prošlosti’. Ljudi koji obraćaju striktnu pažnju na objektivnu realnost sa svoje lijeve i desne strane, postat će realnost ‘Budućnosti.’”

Posvećivanje striktne pažnje nečemu ne podrazumijeva “znanje,” jer je znanje beskorisno ukoliko se ne primjenjuje. Međutim, ova vrlo, vrlo važna poruka je kompletno zamagljena refleksima koji su instalirani u nas uz pomoć tzv. “kulturnih normi” koje su uspostavljene uz pomoć religije i njenih uticaja na materijalnu realnost. Mnogo više energije se posvećuje “životu poslije smrti”, bilo njegovoj kršćanskoj verziji, bilo new-age verziji “uskrsnuća” na neki drugi svijet, područje postojanja, dimenziju ili nešto slično.

Povijest religije je jedna povijest sunovrata čovječanstva u opće ludilo. To je čak postalo očiglednije u ovoj tehnološkoj eri, eri za koju mogu reći da je “skrojena” uz pomoć monoteističkog pogleda tipa - “Zemlja je od Gospodina” i on je može dati onima kojima on hoće i oni je mogu zloupotrebljavati kako se to njima sviđa.

Uticaj religije nije učinio ništa osim što je naveo ljudska bića da se razvedu od realnosti, da se podvijenog repa povuku u iluziju i deluzije drugih svjetova, i da tako napuste našu Zemlju.

Da, to je pogled koji nam je prezentiran od strane našeg tzv. “vanzemaljskog” izvora informacija! Pretpostavljam da jedna ovakva perspektiva nije dovoljno “spiritualna” za Parabolu.

Sve što mogu sada reći je to da vjerujem da jedini izlaz iz ove gungule u kojoj se naša planeta trenutno nalazi, leži - u eliminaciji oblaka mitova i distorzije koja obavija istinsku prirodu ljudskih bića na ovoj planeti i u otkrivanju onih istinskih moći koje mi stvarno imamo. Moramo se ujediniti i uzdignuti se izvan svih ovih naših krvavih prepirki koje su inducirane uz pomoć produkcije religijskih fantazija i New-Age mambo-džambo blebetanja, kao i suprotnih ideja da svijest ne postoji i da je materijalni život sve što postoji.

Jedna jednostavna, strateška, vojna analiza ove situacije, govori nam da se sigurno nebi uložilo toliko vremena i truda na proizvodnju i promociju ovih fantazija, vjerovanja i marginalizaciji ideje da se one podvrgnu jednom naučnom istraživanju, da ne postoji nešto što netko nebi želio da to ostane potpuno skriveno.

A sada, dopustite mi da kažem što je to stvarno posebno u vezi ovog našeg eksperimentalnog rada u transdimenzionalnim komunikacijama, koji “odbija” one malo pragmatičnije čitaoce, odnosno, koje su to stvari koje su uzrok marginalizacije našeg rada.

Ark piše: Ime Cassiopaea je dano od strane jednog svjesnog “kanaliziranog izvora” s kojim je Laura uspostavila kontakt 1994. godine, nakon dvije godine eksperimentalnog rada. Taj izvor je identificirao sebe ovim riječima: "mi smo vi iz budućnosti."

Moderna fizika nam ne osigurava praktična sredstva za ovaj vid komunikacije, a teorije u vezi ove tematike nisu baš razvijene; one su u stvari neodređene i kontraverzne. Kad interpretiramo ovu postavku "mi smo vi u budućnosti” na jedan pojednostavljen način, susrećemo se sa uzročnim paradoksima. U drugu ruku, iz teorijskih naučnih radova objavljenih u časopisima fizike možemo vidjeti, uz jednu pravilnu i pažljivu interpretaciju i uzimanjem u obzir kvantne neizvjesnosti, da komunikacija sa prošlosti ne mora biti odbačena kao nešto što je nemoguće.

Nevjerojatno, možda je pravilnija riječ, međutim, postoje mnoge stvari koje su nevjerojatne pa se ipak dese. Što je jedan određeni fenomen nevjerojatniji, utoliko nam više informacija donosi njegova pojava, a i mi tako možemo mnogo toga naučiti ako ga proučavamo. To je razlog zašto mi nismo odbacili ono "mi smo vi iz budućnosti" kao nešto nemoguće, odnosno, ignorirali cijelu stvar. Umjesto toga, nastavili smo sa ovim “komunikacijama” kao jednim oblikom kontroliranog eksperimenta u “superluminalnom prijenosu misli” – iako je jasno to da ovaj termin treba smatrati jednom privremenom indikacijom samo jedne od nekoliko mogućih interpretacija.

Informacije primljene uz pomoć ovog eksperimenta prezentirane su u kontekstu jednog šireg povijesnog, naučnog i drugog metafizičkog materijala. On nudi naznake koje su nas navele prezentirati određeni pogled na svijet uz pomoć mnogobrojnih publikacija na našim web-stranicama i u štampi. Možda je sve to samo naš “podsvjesni um” koji nam se predstavlja kao “izvor”, međutim, čak ako je to stvarno tako, da li nam to govori nešto više? Da li mi stvarno znamo što je to naš “podsvjesni um” i kakve su njegove mogućnosti?

Postoji mnogo individua koje misle, a priori, da je sav inspirativni materijal jedna 100%-tna glupost ili on ima jedan tako nizak postotak korisnosti da ga nije vrijedno uzimati u obzir. Dok se mi slažemo s tim da mnogo, ako ne i većina kanaliziranog materijala jest ili dio programa stvorenog od strane čovjeka ili dio uticaja negativnih sila ( bilo ljudskih ili nekih drugih, što ne možemo tvrditi sa sigurnošću ), vjerujemo da smo uzeli u obzir te sile u našem vlastitom eksperimentalnom radu na proširenim stanjima svijesti.

Što su činjenice? Kakve su mogućnosti?

Naravno, postoji mogućnost da jedan dio ( većina? ) channelinga ( kanaliziranja, prim.prev. ) DANAS dolazi preko satelita ili nekih drugih načina programiranja. To JE moguće. Čak je i vjerojatno.

Iduće pitanje je : ZAŠTO?

Očigledan odgovor je: da bi se izopačavalo, da bi se dezinformiralo, da bi se sakrivala ISTINA, koja MOŽDA može biti dostupna uz pomoć nekog oblika inspirativne komunikacije.

Da li informacije Kasiopejaca također mogu biti slično ‘kontaminirane’ ili izvitoperene?

To nije tako lako. Mi nismo naivni. Mi smo kritički nastrojeni. Mi razmišljamo, analiziramo. Vršimo ispitivanja i istraživanja.

Da li se na jedan DIO naših “komunikacija” može utjecati na jedan takav način?

DA. Postoji takva mogućnost. Da li se SVE, ili čak 95% tih informacija mogu primati na takav način?

NE. Zato što postoji previše dijelova gdje su Kasiopejci pružali odgovore na pitanja na koja jedan normalni “satelitski tip” inteligencije, bez istovremene sposobnosti da čita um svakog čovjeka na planeti, nebi mogao odgovoriti. Zato mislim da tvrdnja kako je SAV channeling glupost i dezinformacija, i da 95% toga dolazi preko satelita, jasno ukazuje na to da individua koja tako nešto tvrdi

a) nije u stanju logički razmišljati,

b) nije zainteresirana za otkrivanje istine.

To je, ujedno, i glavna razlika između našeg pristupa i pristupa istinskih vjernika koji slijepo vjeruju u svaku glupost koja im se prezentira kao “inspiracija” ili potpunih skeptika koji ne žele odvojiti vrijeme ili uložiti trud da bi stvarno ispitali, s jednom otvorenom sviješću, neke drugačije mogućnosti.

Dok smo mi spremni ispitati sve, i dok se mi UVIJEK nalazimo u potrazi za novim činjenicama, druge individue – skeptici, kao i istinski vjernici – tvrde “MI ZNAMO ISTINU”. Evo je ovdje! A onda tu nailazimo na ovu ili onu besmislenu postavku za koju se tvrdi da je apsolutno istinita, pa to onda diskreditira i sve ostalo što oni tvrde. Đavo se nalazi, kao i uvijek, u detaljima.

Za slučaj paralelnih realnosti; da to je vjerojatno jedna naznaka.

Za satelite koji pokušavaju s vremena na vrijeme izvesti poneki prljavi trik – da, i to je moguće; mi i to također uzimamo u obzir.

Međutim, mi UVIJEK na sve to pokušavamo primjeniti naše logičko razmišljanje, naše kritičko “prosuđivanje” i skupljanje podataka uz pomoć jedne mreže istraživača. Ovakva provjera realnosti nije NIKADA DOVOLJNA kad imamo posla s mogućim hiperdimenzionalnim silama, međutim, ona je UVIJEK POTREBNA. U praktičnom smislu, to znači:

1) UVIJEK TO KORISTI DO MAKSIMUMA.

2) NIKAD NE POMIŠLJAJ DA SE MOŽEŠ SAMO NA TO OSLONITI!

Ono što želim jasno izraziti to je sljedeće: ova komunikacija, Kasiopejska transmisija, JE drugačija od ostalog tzv. kanaliziranja. Ona je bila drugačija od svog samog početka, a drugačija će i ostati. Mi joj možemo dati ime: Kritička Superluminalna Komunikacija. Ona je takva s namjerom, a ne nekim slučajem. To je jedna komunikacija u kojoj je onaj koji donosi poruku isto toliko važan kao i sama poruka; oni su neraskidivo isprepleteni na jedan kvantni način; radi se o jednoj interferentnoj kvantnoj amplitudi; oni formiraju jednu cjelinu, jednu kompletnu cjelinu. Odvajanje poruke od pošiljaoca bilo bi u ovom Kasiopejskom kvantnom eksperimentu slično zatvaranju jedne rupe u onom eksperimentu duplih proreza; ako zatvorite jednu rupu, onda je cijeli uzorak drugačiji, a ne samo jedan njegov dio.

Što je to "Kritička Superluminalna Komunikacija”? Na koji način se ona razlikuje od drugih inspirativnih komunikacija? Uzelo bi mnogo vremena i prostora da bi se to u detalje opisalo. Jednog dana ćemo i to napraviti. Međutim, za sada, dopustite mi da dam sljedeću obzervaciju: Kasiopejska komunikacija ima karakteristike jednog naučnog eksperimenta. Zamislite naučnike u laboratoriju koji rade na fundamentalnim zakonima univerzuma; oni izvode jednu važnu seriju eksperimenata; oni su vrlo obrazovani profesionalci, poznaju tu materiju, dobro poznaju svoju laboratorijsku opremu kao i sve njene nedostatke. Međutim, oni su također ljudska bića. ( U ovoj realnosti oni se ne mogu omalovažavati ). S vremena na vrijeme neki od njih će se i našaliti; ponekad će morati odbaciti cijelu seriju rezultata jer su miševi tokom noći oštetili laboratorijske instrumente.

Sad, zamislite kakve bi koristi oni mogli imati ukoliko bi napisali neki vic u svom naučnom izvještaju ili uključili u njega pogrešne podatke, radi štete nanesene od strane miševa, mrlje od tinte, itd. itd. To nije ono kako se u nauci radi. Isto tako i Kasiopejska komunikacija se odvija na jedan naučni način, sa naučnim standardima na umu. Mi ćemo ispitivati, provjeravati, eksperimentirati i odbacivati sve ono što je neprihvatljivo, a koristit ćemo ono što je prihvatljivo. Tu NEMA nikavog “obožavanja” niti će ga biti!

Ova Kasiopejska komunikacija je Kritička Superluminalna Komunikacija.

To je jedan pogled po kome je ona RAZLIČITA od ostalog kanaliziranja. Ona će takva i ostati. Razlika se nalazi u pristupu. Mi se nalazimo u potrazi za istinom i mi ne odlučujemo to, a priori, kako se ona treba tražiti.

Oni koji su sigurni da SAV inspirativni materijal treba biti odbačen, pokušavaju nametnuti jednu barijeru drugim ljudima i samom univerzumu, ili pokušavaju manipulirati drugim ljudima da ovi nekritički povjeruju u sve što oni kažu. Mi pokušavamo dijeliti naše misli i ideje, a kad je to potrebno, spremni smo učiti i PROMIJENITI se. To je upravo ono što je vrlo bitno: taj stav otvorenosti ( prema svim mogućnostima ).

Još uvijek moramo postaviti pitanje: što ako je točno da je SAV inspirativni materijal jedno obično smeće? Čak iako ja smatram da je to malo vjerojatno, što ako je to točno? Da li to može biti tačno?

Naravno, s obzirom da sam naučnik i da koristim svoj mozak za prosuđivanje, moram uzeti u obzir i tu mogućnost, koliko god mi se ona činila nemogućom, u općenitom smislu. Na kraju, zaključio sam da to nemože biti točno. Evo kako sam rezonirao: to ide uz pomoć "reductio ad absurdum" – što se često koristi u logici i matematičkim dokazivanjima. Vi pretpostavite da je nešto točno, a onda uz pomoć logičkih dedukcija dolazite do zaključka da vaša pretpostavka ne može biti istinita. To je ponekad teško za izvesti – ali je korisno.

Primjenimo tu metodu na tvrdnju da je “svo kanaliziranje 100% dezinformacija zato što stiže preko satelita, ( ili od strane negativnih sila, deluzije itd.); sad ćemo krenuti od pretpostavke da je to točno. Da bi to bilo točno, onda bi takav jedan satelit, ( ili sile i deluzije ) morale biti sposobne čitati i kontrolirati SVAČIJI um CIJELO vrijeme. Međutim, ukoliko je to slučaj, zašto bi onda oni koji tvrde da je to istina bili izuzetak, odnosno, izvan ove kontrole?

Prema tome, njihovom vlastitom logikom, takve individue su također pod programskim uticajem satelita ( ako je svako, onda su i oni ). Ako je tako, onda su i tvrdnje tih individua iskrivljene. A iz razloga što su oni koji tvrde takve stvari često vrlo glasni, i obično bez nekog validnog razloga, kad se stvar malo dublje ispita, onda se nameće logičan zaključak da ono što oni tvrde NIJE točno, tj. da je to samo jedna dezinformacija.

Tako ako krenemo od pretpostavke da je točno da je svo kanaliziranje smeće zato što dolazi sa satelita ili od strane zlih sila ili deluzivnih stanja svijesti koje utječu na svakoga, dolazimo do zaključka da je netočno ono što jedna takva osoba govori, zato što on ili ona samo ponavlja dezinformaciju koja dolazi iz takvih izvora. Tako da ovdje imamo reductio ad absurdum.

Međutim, možemo čak ići i dalje. Da li možemo vidjeti razlog zašto se tvrdnja da je svo kanaliziranje glupost toliko naširoko propagira među inteligentnijim i razboritijim individuama koji bi bili najkvalificiraniji za to da se upuste jedno inteligentno ispitivanje tog inspirativnog materijala? Zašto?

Pa, ovdje sad imamo još jednu hipotezu. Ako, kako vidimo iz gornje analize, SVA inspiracija ne potiče sa satelita ili deluzija ili od strane ‘zlih sila’, onda nam jedan dio nje može pružiti istinske informacije od strane “benevolentnih viših bića”, od “nas iz budućnosti”, ili “Božjeg-uma i Nad-duše”, kako god to hoćete nazvati. U tom slučaju, sasvim je prirodno da će postojati sile koje će pokušati diskreditirati ovu ideju, kako bi spriječile one, koji su najsposobniji za kritičko ispitivanje i potencijalno rješenje problema, da to i učine.

Postoji još jedna vježba u logičkom rezoniranju i kritičkom razmišljanju koja nam pada na pamet. Mnoge individue koje tvrde tako nešto, nisu na čisto što je to “kanaliziranje”, pa ću pokušati objasniti na primjeru korištenja Ouija ploče, koja je opisana na našim stranicama.

Zašto mi koristimo uređaj koji je sličan Ouija ploči?

Da bi se zaštitili od vanjskih smetnji; posebno da bi otežali stvar satelitima, ili drugim programskim signalima koji se šalju od strane ljudske i/ili hibridne tehnologije i koji su, ukoliko su prisutni, sposobni negativno utjecati na poruke. Tu su najmanje dvije osobe potrebne, nema nikakvog ritualnog mamba-džamba, uređaj se koristi kao laboratorijski instrument; kritičko razmišljanje u svakom momentu, ponekad vicevi, često kava, svježi umovi, glasne diskusije, literatura i ploča – kao jedan “ljudski strojni interface” sa “drugim realitetima”. Laura je pisala o ovoj vrsti instrumenta sljedeće:

U današnje vrijeme, pod uticajem racionalne zapadnjačke tehnologije, pomisao da svatko može tek tako sjesti i početi kanalizirati je vrlo slična pomisli da se prijevodi sa stranih jezika mogu obavljati uz pomoć strojeva, bez sudjelovanja čovjeka. To je jedna vrlo suptilna točka.

U slučaju jednog kompjuterskog programa koji prevodi sa jednog jezika u drugi, i mnogih tzv. medija ( ljudi koji kanaliziraju poruke, prim. prev. ) primjećujemo da program pokušava upotrebiti jedan algoritam ili seriju algoritama u svrhu skupljanja podataka, zacrtavanja smjera djelovanja, davajući jednu seriju uputa, a onda on izvršava te upute. Sami rezultati su onoliko dobri koliko su dobri algoritmi.

Iz literature vidimo da fenomen kanaliziranja, onako kako se on normalno izvodi, odstranjuje rezoniranje iz algoritma.

Ne postoji nikakav mehanizam povratne sprege u smislu daljnih istraživanja, ispitivanja, provjere podataka, te tako nema ni mogućnosti za jedno ispravno podešavanje.

Isključivanje rezoniranja i mogućnosti konkurentnih sila rezultirat će u jednom algoritmu tipa: "Ja sam tvoj Gospod Bog i ne postoji ni jedan drugi bog, zato što sam ja to tako rekao! A ako mi ne budeš vjerovao, onda ćeš gadno proći!” Ne baš konstruktivno, moglo bi se reći.

Međutim, kanaliziranje se ne može obavljati uz pomoć mašine, isto kao što ni prijevodi ne mogu biti obavljeni isključivo uz pomoć strojeva. Činjenica je da su već mnogi naučnici jako očajni jer uzaludno pokušavaju programirati mašine koje bi bile sposobne napraviti profesionalno kvalitetne i upotrebljive prijevode bez ljudske pomoći. Međutim, bez puno uspjeha.

Na isti način, nemoguće je dobiti kvalitetan kanaliziran materijal, koji bi bio od neke koristi, bez potpunog uzimanja konkurentnih sila u obzir, kao i aplikacije algoritma rezoniranja, kad se s njima susrećemo. Bez aplikacije znanja, jedne direktne povratne sprege, vrlo su male šanse da će se tu pojaviti nešto od čega bi moglo biti neke koristi. Čini se da je s tim takav slučaj. ( Naravno, ovdje isključujemo narcisoidne deluzije nekih individua, namjerne prevare i patološke slučajeve osoba koje pate od sindroma mnogobrojnih osobnosti. )

Na kraju, oni strojni sistemi za prevođenje koji su efikasni - cyborg translation systems: zahtijevaju čovjek-strojni interface.

U science-fiction filmovima, često vidimo “mašine za prevođenje” koje omogućavaju svemirskim putnicima da se priključe s njima uz pomoć nekakvog kabla ili moždanih elektroda, i onda ovi automatski pričaju na jeziku planete koju su posjetili. Riječi se mogu rađati u njegovom vlastitom mozgu i na njegovom jeziku ali do onog momenta kad one počnu izlaziti iz njegovih usta, mašina je već pretvorila nervne impulse za organe govora, navodila ih tako da oni stvaraju ispravne riječi na stranom jeziku. Naravno, ta mašina radi i obratno, tako da svemirski putnik može čuti riječi izgovorene na nepoznatom jeziku ali ih “doživljava” kao svoje vlastite.

Ono što je tu interesantno je to da se ovdje radi o jednom protetičnom ( pomoćnom, prim.prev.) uređaju koji preobraća svemirskog putnika u kibernetskog prevodioca koji postaje sposoban“kanalizirati” strani jezik.

Ono što želim reći, uz pomoć ove analogije, je to da uz pomoć korištenja ovakve protetike mi dolazimo u poziciju upotrebiti jedan algoritam koji uključuje rezoniranje i povratnu spregu! Rezoniranje, kad se pravilno upotrebi, može oblikovati, usmjeravati, regulirati i kontrolirati prevođenje informacija između realiteta, tj. različitih područja postojanja. Rezoniranje, koje obuhvaća istraživanje, također je jedan dio tog algoritma.

Čovjek koji uz pomoć jednog dugog i intezivnog proučavanja dođe na pomisao da postoji mogućnost komunikacije sa višom sviješću, ili između realiteta, pa onda formulira jednu hipotezu kako se to može raditi, te eksperimentira s tom hipotezom, prilagođava je i modificira je tokom tog procesa, bude pri svemu tome, u određenom smislu vođen od strane jednog kompleksnog izvora i jedne duboke želje za komuniciranjem novih i kompleksnih koncepata. Na taj način Kozmos, preko Rezoniranja i Znanja i radoznalog duha usađenog u ljudski oblik, “pozdravlja” potencijalnog prevodioca istinskih viših realiteta. Riječi: prevoditi ("translate"), prenositi ("transfer") i primati i predavati ("transduce"), imaju isti korijen na latinskom jeziku. U samoj ulozi prevodioca otkrivamo da nije dovoljno samo se “priključiti“ i „uključiti mašinu”.

Prevodioci moraju biti dobro obrazovani i uvježbani; oni ne samo da moraju poznavati drugi jezik, oni moraju također znati i kako regulirati stupanj vjernosti prijevoda sa izvornim tekstom, moraju znati odrediti koji je stupanj vjernosti pogodan u specifičnom kontekstu, kako da prime, interpretiraju i prenesu prevedeni materijal, kako naći pomoć u vezi terminologije, itd. Sve to zahtjeva jedan dug period obuke i pripreme.

Prevodilac je netko tko je studirao tu materiju, koji poznaje tu materiju i tko, što je najvažnije, vlada svojim prevodilačkim sposobnostima u skladu sa određenim znanjem. To znanje je ideološke prirode. Ono je kontrolirano Kozmičkim ideološkim normama. Ukoliko želite postati prevoditelj, onda se morate posvetiti prevodilačkoj ulozi u učenju ovog jezika u stilu jednog eksperta; morate se posvetiti tome da budete vođeni onim o čemu vas Kozmičke ideološke norme informiraju, što je ujedno i istinski duh izvornog autora. Vi onda morate prevesti taj duh, neizmijenjen, u ciljani jezik.

To je tako. Imajući na umu sve ove obzire, sjedam pored instrumenta tipa jedne ploče koji je ujedno i najbolji način za rad s tim stvarima. To je protetički uređaj koji dozvoljava jednu stalnu povratnu spregu između algoritma “mašine-prevodioca” podsvijesnog/nesvjesnog i ljudskog interface-a svjesnog uma koji stalno mora upotrebljavati rezoniranje u procesu podešavanja/”tuniranja”. Tako nešto je moguće samo uz pomoć ploče zbog činjenice da prevoditelj tu mora koristiti jedan svjestan bypass ( premoštavanje, prim. prev. ) za recepciju ( prijem, prim.prev. ), dok istovremeno mora održavati stalni integritet svjesnosti. Ima cijelo vrijeme potpunu kontrolu nad svojom vlastitom sviješću kao i sposobnost obzervacije i kontrole nad prihvaćanjem ili odbacivanjem određenog materijala ili osjećaja, u svakom momentu, počinje koristiti i ‘zdrav’ razum kao jedan dio tog algoritma. Drugim riječima, ukoliko se pravilno koristi od strane neke individue koja posjeduje izvjesno znanje o materiji koju diskutiramo, kao i o klinički demonstriranim realnostima “drugih realiteta” ( područja postojanja, prim. prev. ), onda je to najbolji alat koji postoji za ovakvo eksperimentiranje. Ovakav tip uređaja dozvoljava čovjeku stvoriti jednu “posebnu liniju”, takoreći, jednu “komandnu ploču” gdje je uspostavljen jedan novi strujni krug uz pomoć jednog tankog konca svijesti, bez gubljenja kontrole na bilo koji način. To traži vremena, a svaki djelić informacije mora se izložiti ispitivanju, provjeri i validaciji.

Isto kao što su se kumunikacije spiritualnog tipa označavale kao "glupost i besmislice” od strane većinske zajednice, ( bez obzira na to što većina njih redovito ide u crkvu i priklanja se nečemu što nije ništa drugo nego “kanalizirane” poruke koje su istinski nečuvene ), tako je i “alternativna” zajednica zauzela sličan stav u vezi korištenja protetike ( pomagala, pomoćna sredstva, prim. prev.). ( Ovdje opet moramo imati na umu da je ovo samo jedna indikacija nedostatka znanja na ovom polju. ) Čini se da je zbog uticaja filma "The Exorcist," ( Istjerivać Đavola ), ouija ploča stekla negativnu reputaciju. Međutim, to nije uvijek bio slučaj! Interesantno je to kako cijela jedna “doktrina” može biti stvorena od strane Hollywooda i kako je ljudi mogu prihvatiti kao neko evanđelje. Ono što ovdje bode oči je to da bi ova predrasuda vrlo lako trebala poslužtii kao dezinformacija koja ima cilj potencirati "satelitsko kanaliziranje", a istovremeno negira Kritičku Superluminalnu Komunikaciju.

Ark opet kaže: ako uzimemo u obzir mogućnost da je kvantna fizika uključena u interakciju uma i svijesti, jasno mi je da su metode koje mi koristimo pouzdanije i da imaju veće šanse da bi nas zaklonile od namjernog bombardiranja izvana signalima za kontrolu svijesti. U drugu ruku, direktna konverzacija sa "Umom-Bogom" koju "istinski vjernici" obavljaju, mnogo više je podložnija interferenciji. Na primjer, jedan slab elektromagnetski signal može komunicirati sa implantom koji se nalazi u vašem zubu, a vi ćete misliti da razgovarate s bogom...

Tako uz pomoć logičkog razmišljanja i kritičke analize stižemo i do jedne radne hipoteze. Međutim, nemojte odmah skočiti i zaključiti da smo riješili sve probleme. Neki važni problemi su još tu i njih također trebamo uzeti u obzir. Ova gornja analiza nam ne kaže KOJI je inspirativni materijal istinit. Ona nam daje samo indikacije. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je izvršiti jednu potpunu analizu koja uzima u obzir ne samo jedan, već mnoge aspekte. Tu se moraju koristiti potpuno različite metode. Ako je A suprotno od B, i ako saznamo da A nije u pravu, to istovremeno ne znači da je B u pravu! Određivanje toga da li je je B u pravu predstavlja jedan drugi problem. Na kraju, dopustite mi samo reći da smo diskutirali informacije Kasiopejaca na našoj internet stranici s mnogim pojedincima i grupama, a sada čak i neki naši "oportunisti" otvoreno priznaju da su Kasiopejci bili nevjerojatno precizni. Kao što smo naveli na uvodnoj strani naše http://www.cassiopaea.org web-stranice:

Ponekad se pitamo da li su Kasiopejci stvarno oni za koje tvrde da jesu, jer mi ne uzimamo ništa zdravo za gotovo. Mi uzimamo sve sa predostrožnošću, čak iako smatramo da postoje dobre šanse da je nešto istina. Mi neprestano analiziramo ovaj materijal kao i velike količine drugih materijala koji nam privlače pažnju iz mnogih drugih polja nauke i misticizma. Tako nalazimo vrlo nevjerojatnu činjenicu da je taj Kasiopejski materijal u jednom velikom skladu sa učenjima velikog učitelja Sufizma, Ibn Al-'Arabi-ja, sa Četvrtim Putem, učenjem Gurdjieffa, sa Ezoteričkim Kršćanstvom, Borisa Mouravieffa, pa čak i sa drevnim Altajskim Shamanizmom. U tom smislu, Kasiopejski eksperiment se može podrazumijevati kao jedan istinski rad tipa Četvrti Put.

Laura: Vratimo se na sadašnju situaciju u vezi moje sumnje da nas smatraju opasnim zbog našeg naučnog pristupa misticizmu, a posebno zbog naše promocije teze o hiperdimenzionalnim realitetima tj. da oni imaju jedan “fizički značaj”, moram napomenuti da mi je svjesnost u vezi svega ovoga dolazila postepeno. Zbog činjenice da postoji mnogo ljudi u svijetu koji promoviraju svoju verziju “paranormalnog”, da tako kažem, - uključujući i službene religije – smatrala sam da je razgovor i pisanje o tim stvarima sasvim prihvatljivo, iako se to manje-više trpa u područje tzv. ‘zone sumraka’. Međutim, i to je bilo u redu, što se mene tiče. Na kraju krajeva, namjeravala sam obraćati se ljudima koje interesira taj predmet. Međutim, to nije onako kako su se stvari odvijale, tako da mi je trebalo vremena “sastaviti kockice”. I tako, da bi se razumjelo ono što želim izraziti, dopustite mi iznjeti jednu kraću povijest ovog problema i kako smo postepeno počeli shvaćati kako se krećemo u jednom „zabranjenom“ pravcu.

Za vrijeme Arkovog šestogodišnjeg boravka u SAD-u, nije mogao naći odgovarajući akademski posao gdje bi mogao nastaviti sa svojim istraživanjima, zbog svojeg statusa stranca” ali i zbog toga što je odbio raditi za vojnu industriju. Primjetili smo da je bilo vrlo malo posla i da se vrlo malo novca ulagalo na one fizičare koji nisu željeli koristiti svoju stručnost za usluge vojske, na ovaj ili onaj način, ili koji nisu željeli slijediti one ideje koje nisu nikud vodile. Tako je Ark ipak počeo relativno brzo raditi, na ugovor, za Američko Odjeljenje za Odbranu, međutim, nakon tri godine provedene na toj poziciji, postalo je očigledno da je morao “malo dublje zaći”, ili izaći. On je odlučio izaći, a i ja sam podržala tu njegovu odluku.

Što se mene tiče, ja sam jedno vrijeme radila u državnoj administraciji Floride, a onda i kao hipnoterapeut pod okriljem raznih psihijatara i psihologa, ( što me je u stvari i navelo na ona moja kasnija pitanja u vezi eksperimentiranja sa “fenomenima uma”, što je nadalje vodilo prema Kasiopejskom eksperimentu ). 1995.g. počela sam diskutirati neke od rezultata Kasiopejskih transmisija s jednom grupom na internetu. To nije bilo, da ne precjenjujemo stvar, dobro prihvaćeno, osim u slučaju nekoliko individua koje su znale mnogo više od jednog prosječnog “New-Agera” koji traga za “alternativnim rješenjima problema čovjeka i njegovog mjesta u univerzumu”. Činjenica je da se Kasiopejski materijal razlikovao po svojem posebnom gnostičkom ukusu i tonalitetu. Ono šta su Kasiopejci nazivali hiperdimenzionalnim realitetima moglo se lako usporediti sa Arhonima Gnostika, a stanovnike tih područja oni su također slično opisivali– mada malo modernijim terminima.

Kako sam nastavila sa svojim istraživanjima, usporedbe između ovog materijala i "podzemnih tokova znanja” kao što su Sufizam, Ezoterično Kršćanstvo i Hermetizam, postajala su sve očiglednija, što me je uvjerilo da bih trebala podijeliti taj materijal i rezultate svojih istraživanja sa drugima, kako bih mogla dobiti i njihovo mišljenje, što bi onda formiralo određenu povratnu spregu; tj. pojačalo moje algoritme.

1998.g. Ark je počeo pomagati mi u formiranju web-stranica koje bi imale tu svrhu. Na njima sam objavila rezultate svojih dugogodišnjih istraživanja na području povijesti, kao i iskustva i rezultate mojih istraživanja na polju psihologije i paranormalnog. Ovaj posljednji element je bio baziran na preko 25 godina mog rada na području hipnoterapije. Ovdje moram nešto posebno naglasiti. Pitanje tzv. “vanzemaljaca” sam uzela kao jedan vrijedan predmet za izučavanje jer je to bio vrlo rasprostranjen fenomen u američkoj kulturi. Kao hipnoterapeut, radila sam sa mnogim ljudima koji su tvrdili da su bili “oteti” od strane vanzemaljaca, a moja iskustva i obzervacije uvjerili su me da je sve to bilo vrlo intrigantno i kao takvo vrijedno jednog akademskog istraživanja.

Kao što sam već napomenula, Ark mi je pružio pomoć u tehničkom aspektu stvaranja web-stranica, a povremno je i dodavao neke svoje analize i komentare. Međutim, mi nismo bili pripremljeni za stupanj reakcija koji je uslijedio nakon ovog “sklapanja braka između nauke i mistike”. Te reakcije su me natjerale suočiti se sa jednom vrlo čudnom situacijom u ovom našem svijetu – s jednim ogromnim procjepom između metodologije i zaključaka nauke i religije. Smatrala sam da je jedan normalan i razuman pristup taj - da se religija i mistika – područje takozvanog “paranormalnog” – trebaju manjeviše naučno proučavati, međutim, takva jedna perspektiva je bila osuđivana od obje strane, religijske zajednice i naučne zajednice.

”To nas vraća natrag na problem s kojim se suočavamo na ovom svijetu: da "nauka živih bića" nije napredovala toliko koliko i nauka koja se bavi fizičkim objektima u našoj realnosti.”

Ark je također ovako komentirao u vezi toga:

Gledajući na povijest “naše civilizacije”, čini se da religija postoji puno duže nego “nauka”. I pored toga možemo vidjeti da je religija doživjela jedan neuspjeh. Uprkos njenim učenjima, ljudi se još uvijek nalaze u jednom neprestanom ratu jedni s drugima. Ljudska bića nisu postala ništa bolja, često su čak mnogo gora i od životinja. To je stvarno užasno jer kad čovjek sve to UVIDI, onda shvati i koliku ogromnu propast predstavlja religija, odnosno, one “sile” raznih božjih verzija.

Nauka, koja je stigla kasnije, a eksplodirala tokom poslednjeg milenija, također nije uspjela. Ona je dovela čovječanstvo do ruba samouništenja. Napredak u matematici, fizici i kompjuterima doveli su do stvaranja tzv. "primjenjene teorije igara", gdje su ratovi nazvani “igrama”, a “pobjediti u igri” podrazumjeva ubiti što je moguće više ljudi uz što je moguće manje troškove. […]

Možda je sad vrijeme da pokušamo s nečim novim? Možda bi jedan “brak između nauke i mistike” imao neke šanse?

Zašto ne uzeti ono što je dobro iz nauke i ono što je dobro iz religije, a odbaciti sve ono što je pogrešno?

Što je najbolja stvar u vezi religije?

Religija nas podučava da budemo otvoreni i da prihvaćamo mogućnosti koje su daleko od “racionalnih”. Religija nas podučava poklanjati pažnju pojedinačnim događajima, čudima, fenomenima koji su krhki i rijetko kad ponovljivi. Na kraju, religija nas podučava gledati unutra isto kao i van: upoznaj sebe.

Ovakva snaga koju posjeduje religijski pristup, upravo je i slaba točka nauke.

Nauka je često uskoumna i konzervativna, ograničava se na sve što je materijalno i standardno ponovljivo. Nauka nas uči da ono što je “tamo vani” nema nikakve veze s ovim što je “ovdje unutra”, da sve mora biti uhvaćeno, izvagano, izmjereno i podložno manipulaciji. To je i razlog zašto su nove paradigme toliko bolne, kad se pojave, a one se pojavljuju u nauci, dok se rijetko kad pojavljuju u religiji koja je “fiksirana” i dogmatična; i zatvorena za svaku diskusiju.

Što je najbolje u vezi nauke? Nauka je otvorena za kritiku i diskusiju. Čak kad bi neke sile na zemlji pokušale napraviti od nauke neku vrstu religije, u općenitom smislu, onda bi naučne teorije morale biti publicirane i predočene javnoj diskusiji. Mi možemo pronaći neku grešku u Einsteinovim naučnim radovima zato što su oni dostupni za javnost. Svatko može učiti matematiku, i da u njoj napreduje koliko god hoće, uz pomoć čitanja monografija, članaka, posjeta konferencijama i kroz diskusije s drugim naučnicima.

Ova snaga nauke, nekim slučajem je upravo slabost religije.

Religije su uvijek “tajnovite” na jedan ili drugi način – čak i ako ta tajnovitost predstavlja jednu deklaraciju da nikakve promjene nisu dozvoljene, da se ne postavljaju nikakva pitanja, zato što je vrhovna istina o Bogu jedna “misterija” ili “tajna”. To je razlog zašto su religijska učenja toliko često iskrivljena i pogrešno shvaćena. Za centralne “autoritete” je vrlo lako osvojiti “vrh” religije i proglasiti sljedbenicima jednu istinitu interpretaciju i da niti jedna druga ne može biti dozvoljena.

Tako se može reći da je jedan od mojih glavnih operativnih protokola jedno manje-više naučno proučavanje religije i mistike – domena tzv. “paranormalnog” - dok Ark ima tendenciju da s vremena na vrijeme kombinira “inspiraciju” sa svojim naučnim istraživanjima. U oba slučaja, želimo napomenuti, naš zajednički pristup je taj da stvorimo radne hipoteze koje se mogu podvrgnuti ispitivanjima i obzervacijama.

Kako smo primjetili, taj pristup je izazvao jedan prilično žestok protest s obje strane, tj. od strane “istinskih vijernika” iz raznih religija i tzv. “New-Age” zajednice širom svijeta, kao i od strane nekih akademika koji su automatski okarakterizirali naš pristup “ne-naučnim”. Međutim, to je bilo puno više od onog kad ti netko napiše nešto u stilu “nek ste prokleti zbog svog nevjerovanja”. Ovi napadi su bili, jednostavno, od životne opasnosti u smislu pokušaja uništavanja naših sposobnosti da bi radili, da bi egzistirali i održavali porodicu, kao i u smislu fizičkog ugrožavanja.

Prvi napadi protiv nas potekli su iz dva glavna izvora: od strane tzv. “New-age” ili “Metafizičke” zajednice, i Kršćanskih fundamentalista iz SAD-a. Mogli smo donekle razumjeti ove ‘fundije’ ali nismo mogli razumjeti zašto nas “New-Ageri” napadaju. Na kraju, mnogi od njih su pričali o istim temama o kojima sam i ja govorila. Trebalo mi je vremena dok nisam razumjela da je problem u tome što i oni promoviraju neispitana vjerovanja na isti način kao što to rade i službene religije, a također se bune kad netko kaže da ta vjerovanja trebaju biti kritički analizirana i ispitivana. Ovim New-Agerima i fundijima, uskoro su se pridružili i pripadnici jevrejske i muslimanske religije, koji su se bunili podvrgavanju religijskih tekstova i ideja jednom manje-više naučnom ispitivanju. Nije da se tako nešto nije i prije radilo, međutim, većina akademskih istraživanja na teološkom području nije lako dostupna javnosti. Ja sam to čitala, sažimala i učinila dostupnim javnosti. Očigledno, to je bilo jedno veliko ne-ne. Jasno je bilo da je “istinskim vjernicima” svih tipova odgovaralo to da ih nauka ostavi na miru, jer im je to omogućavalo da prebace prevaru na narod, posebno na one koji nisu bili zahvaćeni standarnim religijama, ali naravno ne izuzevši i fundamentalne prevare od strane tzv. standardnih religija. Napisala sam jedan sažetak rada koji je baziran na sve tri glavne monoteističke religije – religije koje su odgovorne za sadašnje stanje u svijetu, za koje svatko može priznati da je vrlo jadno – pod naslovom “Who Wrote the Bible” (Tko je Napisao Bibliju, prim. prev.).

Za nas dvoje bilo je prilično zbunjujuće kad smo shvatili, da je naš trud za primjenom nauke u proučavanju metafizike sa svrhom pronalaska jedne zajedničke platforme za sve ljude za postizanje mira, naišao na najžešće klevetanje protiv nas u smislu optužbi da pokušavamo stvoriti neki “kult”! Činilo se da su stvarni kultovi čiju smo suštinu otkrili i objelodanili, zaključili da je njihova najbolja obrana bila napad na nas.

Mi smo odgovarali na ove optužbe savjetovanjem čitatelja da PROČITAJU naše materijale kako bi bili u stanju sami odrediti da li je ta optužba ispravna. Međutim, čini se da kad se jednom uzvikne riječ “kult”, to ima sličnu psihološku reakciju kao i riječ “vatra” na zakrčenom javnom mjestu. Svako razumno razmišljanje prestaje i ljudski mozak postaje paraliziran.

Sve do perioda oko 11.9.2001., ta situacija nije bila ništa manje ili više problematična nego što bi ona bila za svakog pojedinca koji promovira neku “novu ideju” koja na neki način nije prihvatljiva. Postoje kritike i postoje odgovori na te kritike. Međutim, zajedno sa 9-11, klima za naučno ispitivanje religije i vjerskih sistema, drastično se promjenila u SAD-u.

Vidimo kako su religija i vjerovanja natjerala mase da se bezumno ponašaju, zajedno s mnogim drugima počela sam pisati članke u kojima sam protestirala zbog politike trenutnog predsjednika SAD-a, Mr. Busha, i njegovog manipulativnog korištenja Kršćanskih Fundamentalista kao baze za podršku i religije kao njegovog raison d’etre. Tada sam se posebno glasno protivila budućoj invaziji na Irak i okupaciji te zemlje.

Zbog ovih aktivnosti smo postali meta intenzivnih napada koji su sada uključivali i fanatike iz tzv. “Kršćanske Desnice”, a etiketa “kult” bila je još glasnija i češće uzvikivana. To je postajalo sve ozbiljnije. Počeli smo dobivati prijetnje smrću, našu djecu su počeli fizički ugrožavati, u dva slučaja bila su izložena napadima opasnim po život, naš pas je bio otrovan, naša imena, uključujući i naše djece i adresa stanovanja bili su objavljeni na internetu sa zahtjevom da se “istinski vijernici pobrinu” za nas ( ovo očigledno uključuje namjeru da nam se nanesu i fizičke povrede, što uključuje i smrt ).

Tu se radilo i o jednoj sveobuhvatnoj kampanji klevetanja koja je pokrenuta preko interneta i koja je uključivala nemoguće laži u vezi našeg rada i privatnog života. Uskoro nismo bili u stanju ništa drugo raditi osim trošiti vrijeme u pokušaju braniti se, a noću smo ostajali budni jer smo se bojali da nam fanatični fundamentalisti mogu svakog trenutka zapaliti kuću.

Naravno, prijavili smo službenim autoritetima u SAD-u sve ove aktivnosti protiv nas, uključujući i FBI. Odgovori većine ovih državnih službi sastojali su se uglavnom od: “mi nismo nadležni za to” ili “svatko može govoriti što hoće”, pa do: “postoji mnogo važnijih stvari za istragu,” pogotovo nakon 11.9.2001.

Onda smo poduzeli našu vlastitu istragu u vezi vođa ovih napadača, čak smo platili i jednoj privatnoj detektivskoj agenciji da nam da jedan izvještaj s podacima u vezi ovih grupa. Uz pomoć nekih elemenata iz tog izvještaja i našeg vlastitog istraživanja uz korištenje interneta, uspjeli smo ući u trag te grupe i otkriti da su oni povezani sa jednom od isturenih agencija CIA, koja je financirala nekoliko “pravih” kultova, uključujući i kojekakve gurue koji tvrde da su “walk-in-vanzemaljci” i druge “Škole Misterija” koje se uglavnom bave "Enohijanskom Magijom" i raznim drugim glupostima koje se danas stvrstavaju pod hermetizam. U posljednje vrijeme, ovom društvu su se pridružile i ‘žrtve otmica vanzemaljaca” koji tvrde da su “oporavljeni pripadnici kulta” i koji sada “prepoznaju” da i mi stvarno pokušavamo osnovati neki kult!

Nakon čitanja nekih “drugih” materijala koji su dostupni na internetu, moglo bi se reći da je najednostavniji razlog za ove napade strah ovih individua da ne budu otkrivene prevarantske sheme financiranja njihovih kultova. Bez obzira na to, još uvijek je interesantno to zašto američki službeni organi nisu htjeli reagirati na naše mnogobrojne žalbe u vezi kriminalnih aktivnosti ovih individua u njihovoj kampanji protiv nas. Još uvijek ne možemo odgovoriti na to pitanje. Također nismo u stanju objasniti zašto se naš rad napada na jedan ovakav način, dok danas postoji toliko mnogo pravih “kultnih” grupa koje operiraju u SAD-u i kojima je dozvoljeno neometano raditi i provoditi svoje očigledne prevare i malverzcije s jednom brutalnom bezobzirnošću. Tu se nameće i jedan mogući odgovor, da su te grupe dio jednog širokog i tajnog “Kontra-obavještajnog programa,” pa čak ako je i to slučaj, to ne objašnjava zašto se nas toliko napada, ili je to možda zato što smo mi “krenuli pravim putem”. U isto vrijeme, ne odbacujemo pomisao da bi ovakve reakcije mogle biti i striktno mehaničke prirode, govoreći psihološkom terminologijom. Ukoliko neka osoba osjeti da nešto u što ona vjeruje postane ugroženo od strane činjenica, onda ona može vrlo lako reagirati na neki od ovih načina.

Međutim, postoji mnogo naznaka da u ovom slučaju postoji nešto što je mnogo više od jedne “mehaničke reakcije,” nešto slično aktivnostima COINTELPRO. Pojam COINTELPRO je već odavno poznat! Kako je Richard Dolan napisao:

Svi koji su živjeli u nekom represivnom društvu znaju da se svakodnevno odvija službena manipulacija istine. Međutim, društva imaju svoje većine i manjine. U svako vrijeme i na svakom mjestu, manjina je ta koja vlada i ta manjina vrši dominantan uticaj na, da se tako izrazimo, službenu kulturu. Svaka elita se trudi da manipulira javne informacije kako bi održala postojeću strukturu vlasti. To je jedna stara igra. [...]

[A ratovi su ključni element vlasti i kontrole.]

Prevara je ključni element ratovanja, a kad je pobjeda jedino što je bitno, onda konvencionalni moral kojeg imaju normalni ljudi postaje samo jedna smetnja. [...]

Ta tajnovitost potiče od jednog elementa koji prožima život na ovom svijetu, oni koji su na vrhu mase uvijek će poduzimati bilo kakve korake koji su potrebni, da bi se održao status quo. [...]

Prikrivanja i zataškavanja informacija su standardna operativna procedura, često decenijama nepoznata javnosti, a to da li će nešto od toga kasnije postati poznato javnosti, stvar je običnog bacanja kockice. Međutim, informacije također cure van od samog početka. Nemoguće je potpuno zatvoriti poklopac. Ključ leži u neutralizaciji i diskreditaciji informacija koje nisu dobrodošle, nekad preko službenog negiranja, a ponekad preko proxy-ja u medijima. [...]

Dokazi urote koji su dobiveni s površinskog nivoa, nemaju velike šanse za opstanak u svom neminovnom konfliktu sa službenom kulturom. Priznavanje postojanja određene urote dogodit će se samo onda kad službena kultura smatra da je tako nešto vrijedno ili potrebno učiniti. [Dolan, UFOs and the National Security State]

Ne zadržavajte dah.

Sad mi dopustite da ovdje ponovim neke važnije točke: Misli o uroti nisu nikakve deluzije ili paranoja. Sa povjesne točke gledišta, JEDINA realnost je realnost urote. Naša “sloboda” je u jednoj velikoj mjeri samo jedna iluzija. Tajnovitost, bogatstvo i nezavisnost potpomažu vlast… Prevara je ključni element ratovanja, ( glavni alat vladajuće elite ), a kad je pobjeda jedino ono što je bitno, onda konvencionalni moral, kojeg imaju normalni ljudi, postaje samo jedna smetnja. Drugim riječima, stvaranje religije s ciljem varanja ljudi je jedna standardna procedura, od primitivnih vračeva koji su plašili suplemenike da bi zadržali moć, pa do kontrolnih mjera koje poduzima George Bush u ime Kršćanstva, i nesumnjivo, još izvan svega toga, i na hiperdimenzionalnom području.

[ Napomena: Mi ovdje govorimo o organiziranim religijama, a ne o pojmovima Boga -Stvoritelja i Misterijama Duše i Uma. Ako ništa drugo, smatramo da postoji mnogo dokaza koji potvrđuju da je ova Kreacija daleko više grandioznija i veličanstvenija od onoga što nam naše organizirane religije predočavaju i da se ovaj Kozmos ne može svoditi na proste “božje teorije” ljudskih bića. ]

Tajnovitost u vezi istinske prirode realnosti u kojoj živimo i ove istinski besmislene religije, potiču od jednog fundamentalnog elementa koji prožima život na ovom našem svijetu, da će oni koji su na vrhu mase uvijek poduzimati bilo kakve korake koji su potrebni, da bi se održao status quo.

A održavanje tog "statusa quo" uz pomoć religija, jedan je od glavih ciljeva Vladajuće Elite.

A kako oni to rade?

Uz pomoć “službene kulture."

A kad zamislimo službenu religijsku kulturu, iz perspektive elitnih grupa koje žele zadržati status quo, što se njihove vlasti tiče, onda to znači samo jednu stvar: COINTELPRO.

Ovdje ne mislimo na određeni FBI – program, nego na koncept jednog programa i vjerojatnosti da se tu radi o jednoj vrsti kontroliranja ljudskih bića kroz milenije.

Zapamtite: oni koji su na vrhu mase poduzimat će uvijek bilo kakve korake koji su potrebni da bi se održao status quo.

A održavanje “statusa quo” uz pomoć jedne pametne manipulacije ljudi, religijama je jedan od glavnih ciljeva Vladajuće Elite.

I tako se to odigravalo, postepeno smo počeli biti svjesni činjenice da nam naš pristup otkrivanja naše realnosti, uz pomoć pojmova naučne gnostike, sugerira da je naš prostor-vrijeme, kojeg smo normalno svjesni, “upleten” u petoj dimenziji ( ovdje koristim jedan termin kojeg koriste matematičari, a ne pojmove koje koriste tzv. “New-Ageri” ), koja ISTINSKI POSTOJI, i da naše područje postojanja vrlo lako može biti jedno “bojno polje” za stanovnike tog hiperdimenzionalnog prostora-vremena. Ova tvrdnja se istovremeno smatra opasnom isto kao i učenja Gnostika i Katara, koja su sadržavala slične postavke. To bi podrazumijevalo da ljudska bića predstavljaju šahovske figure, odnosno “pijune” u velikim i kompleksnim Tajnim Igrama Bogova, i da naše djelovanje ili nedostatak djelovanja mogu predstavljati poteze i manevre spomenutih entiteta koji nastanjuju taj hiperdimenzionalni prostor; i koji, kako se čini, očajno pokušavaju spriječiti nas u kolektivnom spoznavanju njihovog postojanja i koji iz tih razloga ulažu velike napore da smute i zbune čovječanstvo. To je zbog toga što bi mi sigurno, ukoliko bi stvarno otkrili činjenice koje ukazuju na njihovo prisustvo, i ove njihove igre - prestali sudjelovati u njoj.

To je ujedno i najopasnija pomisao na Zemlji.

----------------------
Prijevod: B.P.

Preneseno sa:

http://quantumfuture.net/sr/najopasnija_teorija-1.htm

http://www.cassiopaea.org/cass/Laura-Knight-Jadczyk/dangerous_ideas.htm