Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Zakon karme



Zakon karme predstavlja univerzalan kozmi?ki princip, pravilo prirode I važno je u cijelosti ga razumjeti. Karma je sanskrt rije? u ?ijem je korijenu slog kri koji ozna?ava akciju. O pojmu karma govori se o zakonu uzroka i posljedice, odnosno utjecaju odre?ene akcije na budu?a zbivanja. O karmi pod razli?itim imenima govori ve?ina svetih i manje svetih, ali ponešto preciznijih spisa. U krš?anstvu zapadnjacima je lakše prenijeti te isto?nja?ke ideje pa u smislu. “Oko za oko, zub za zub” ili “što si posijao, to ?eš požnjeti, to kaže Biblija i time na sebi svojstven, ali nedvosmislen na?in govori o istom principu. Tako?er pod pojmom karme nailazimo i najrazli?itija dodatna tuma?enja. Tako postoji karma pojedinca, karma obitelji, karma odre?ene grupe ili zajednice, karma grada, teritorije, države, kontinenta ili ?itave planete. Tako?er postoji aktivna karma i još nemanifestirana karma te ona koju je mogu?e izmijeniti i ona koju nije mogu?e izmijeniti.

Pojam karme dosta je širok i obuhva?a mnoge modele, principe i zakonitosti, ali svi oni imaju zajedni?ki nazivnik upravo u principu akcije i reakcije. Isto tako postoji i najviši aspekt svijesti kod pojedinca koji nazivamo akarma, djelovanje bez karme.

Šteta što ve?ina ljudi nije svjesna ove jednostavne zakonitosti imaju?i na umu da nam se sve, doslovno sve što od sebe odašiljemo u obliku misli, emocija i konkretnih postupaka vra?a na isti na?in nazad, onda bi mnoge negativnosti koje se nepromišljeno ?ine automatski otpale. Zna?i, ako nešto ukrademo i nama ?e biti ukradeno, ako fizi?ki zlostavljamo druge i nas ?e jednog dana netko fizi?ki zlostavljati, ako lažemo i nama ?e se lagati, ako emotivno povre?ujemo druge i mi ?emo biti povrije?eni, ako ubijamo bit ?emo ubijeni i tako dalje. S druge strane, ista ?e se stvar doga?ati i s pozitivnim djelovanjem - ako dajemo dobit ?emo, ako volimo bit ?emo voljeni, ako vjerujemo u sebe i drugi ?e u nas vjerovati, ako cijenimo sebe i drugi ?e nas cijeniti, ali i obratno - ako ne volite sebe ne?e vas ni drugi voljeti. Zakon karme je, dakle, dvosmjeran i zahva?a našu komunikaciju s okolinom, ali i svjesnost sa samim sobom, odnosno odnos koji imamo prema sebi.

Svaka djelatnost je karma u?injena mislima rije?ima i djelima. Tako karma, naime, odre?uje samu sebe, ona je univerzalan princip od kojeg nitko nije izuzet - prema hindusima niti sam Bog, jer ti si Bog.

Karma se stvara u svakom trenutku jer sve što sada ?inimo imat ?e posljedice u budu?nosti, dobre ili loše, kako po našu okolinu, tako i po nas same. No, kao što sadašnjim djelima stvaramo zalog za budu?nost, tako smo nekadašnjim djelima kreirali svoju sadašnju situaciju. Nekih se djela sje?amo i znamo kada smo ih po?inili, ali ima i kreacija kojih se obi?no ne sje?amo i nismo ih svjesni, upravo zato jer su nastale u nekom drugom vremenu, prostoru i obli?ju. Sje?anja na takva zbivanja potisnuta su u suptilne dimenzije psihe koje obi?no nazivamo podsvijest i nadsvijest. Premda ih nismo svjesni ne zna?i da se ti doga?aji nisu dogodili i da za njih nismo odgovorni. Naprotiv, i takvih se zbivanja mogu?e prisjetiti te ste?i potpun uvid u karmi?ke procese koje smo njima izazvali. Rije? je o tome da se karma stvara i u našim prethodnim utjelovljenjima.

Klju?an moment u procesu ponovnog utjelovljenja jest plan budu?eg života.

Iskustvo je pokazalo da upravo mi sami, na nivou duše te prije svog povezivanja s novim tijelom (prije ro?enja), pravimo plan budu?eg razvojnog procesa. Sami odabiremo na?in karmi?ke otplate. Sami odabiremo novo tijelo, roditelje i teritorij na kojem ?emo živjeti. Nitko nas ne kažnjava, niti Bog, niti bilo koji drugi autoritativni duhovni entitet. Nitko nam ništa ne name?e, sve odbiremo mi sami. Odabir se vrši unutar danih mogu?nosti, sa svim slobodama i ograni?enjima koja nam odre?uje naša karma.

Kada govorimo o zakonu uzroka i posljedice, veoma važno vremenski ga ne ograni?avati jer mnoga sadašnja zbivanja imaju svoje uzroke u prošlim životima, a mi smo osoba koja ih je prouzro?ila i kasnije sama odabrala na?in karmi?ke otplate.

Shva?aju?i utjecaj prošlih života o?igledan postajemo svjesni zašto su okolnosti sadašnjeg života takve kakve jesu, znamo što smo i zašto izbrali, znamo koje lekcije moramo nau?iti i koji je smisao sadašnjeg zbivanja ili života uop?e.

Sje?anja na prošle živote nalaze se pohranjena u suptilnim dimenzijama naše psihe. Ona su gurnuta u suptilne dimenzije zato da nas ne optere?uju vezanoš?u za okolnosti nekadašnjeg života za koje bi se mnogi ljudi ?vrsto zalijepili.

Ve?ina ljudi na ovoj planeti nije svjesna sebe kao slobodnog, aseksualnog, bezimenog i bezobli?nog spiritualnog bi?a, ve? je snažno poistovje?ena s tijelom i osobom koja trenutno jesu te s ljudima s kojima su bliski i s kojima žive. Prevladava neznanje, vezanost za ?ula i emocije što su sve zapreke ka jasnom razlu?ivanje jedne Istina-da je sve jedno. Snažna poistovje?enost s jednim obli?jem, odnosno dug boravak u jednom tijelu onemogu?io bi dušu pri stjecanju najrazli?itijih iskustava koje ona želi iskušati i iživjeti. Zato postoje smrt i reinkarnacija - one su, izme?u ostalog, sredstvo koje duši omogu?uje potpunu promjenu. Uz takvu promjenu i?i ?e i gubitak sje?anja na prošle inkarnacije. Kako bismo se u potpunosti centrirali u novom tijelu i novoj realnosti, novom vremenu i prostoru, mi moramo svoju svijest i pozornost usmjeriti na sadašnjost, a ne se optere?ivati i dekoncentrirati stalnim uplitanjem suptilnih impresija, stanja i raspoloženja koja ne spadaju u sadašnjost i ne vrše konstruktivan i pozitivan utjecaj na naš život. Treba, dakle, živjeti ovdje i sada, centrirati se u sadašnjosti jer je to jedini na?in da se uspješno ostvare životni ciljevi, a posebno onaj najviši ostvariti se, osloboditi se kota?a vra?anja nanovo u materijalno tijelo.

Neke vidove karme nije mogu?e mijenjati. Rije? je o fizi?kom tijelu u kojem se nalazimo, roditeljima, teritoriju na kojem smo se pojavili, našim talentima i sposobnostima, temperamentu i mnogim drugim ograni?avaju?im momentima koji su nam jednostavno dati i predstavljaju karmi?ki okvir koji jedino možemo prihvatiti i unutar njega živjeti najbolje što možemo. Tako?er nije mogu?e mijenjati dharmu, naš životni zadatak ili misiju. Dharmu smo sami odabrali jer smo procijenili da ?e nam upravo takva misija donijeti najve?e ispunjenje i predstavljati na?in našeg kreativnog samoostvarenja pa bi stoga bilo apsurdno mijenjati nešto što ima vrlo preciznu namjenu i cilj. Dharmu (ponekad) jedino možemo ispuniti brže, ?ime stje?emo prostor za nova iskustva, ali u potpunosti je promijeniti ne možemo.

No, dobar dio karme je mogu?e izmijeniti. Koji je to dio, ovisit ?e o konkretnoj osobi jer je karma izrazito individualna stvar i ne možemo je definirati u brojevima ili postotcima. Tako?er, kada govorimo o promjeni karme, rije? je o odre?enoj vrsti truda i rada pa osobe koje po tom pitanju ništa aktivno ne poduzimaju svakako nisu u istoj poziciji kao i ljudi koji intenzivno rade na svom karmi?kom ?iš?enju.

Evo što je to što se aktivnim pristupom karmi?kom procesu dade u?initi.


VANJSKA DIMENZIJA KARME

Rekli smo na po?etku ovog ?lanka da karma ima svoju unutrašnju i vanjsku dimenziju. Vanjska se ti?e konkretne fizi?ke ili materijalne otplate karmi?kog duga jer se iza loše karme redovito krije neki oblik nasilja kojeg je osoba izvršila nad sobom ili drugima, bilo ono fizi?ko, emotivno, mentalno ili duhovno. Stoga ?e proces karmi?ke otplate morati uklju?iti pozitivnu kompenzaciju po?injenih djela jer ?e nam se u protivnom karma vra?ati na direktan na?in, što može po nas biti prili?no destruktivno. Dakle, ako smo nekada fizi?ki zlostavljali druge, prema zakonu akcije i reakcije sada bi drugi nas trebali fizi?ki zlostavljati na isti na?in i u istoj mjeri.

No, zakon karme nije destruktivan. On nije konstruiran tako da se nasilje vra?a nasiljem, koje pak ra?a novo nasilje i stvara za?arani krug iz kojeg nema izlaska. Zato ljudi uvijek imaju priliku da na konstruktivan na?in vrate karmi?ki dug tako što ?e sada fizi?ki pomagati drugima na na?in suprotan nekadašnjem nasilju. Time je mogu?e izbje?i takozvanu "bumerang karmu" koju bi rijetko tko uspio izdržati na pozitivan na?in. Naravno, ukoliko ne želimo vanjski, fizi?ki dio karme odraditi na konstruktivan na?in, bumerang ?emo teško izbje?i.

UNUTARNJA DIMENZIJA KARME

Karmi?ku otplatu suprotnom pozitivnom aktivnoš?u istovremeno mora pratiti i rad na unutarnjoj dimenziji karme. Ovo je izuzetno važan dio karmi?kog procesa jer praksa pokazuje da je pri stvaranju karme psihološki moment primaran, a odnos prema okolini (negativno djelovanje) sekundaran.

Naša unutarnja stanja odražavaju se na vanjsku realnost, ?ak štoviše, ona stvaraju vanjsku realnost. Ljudi postupaju u skladu s unutarnjim stanjima, ona ih poti?u na odre?ene postupke koji kasnije podliježu zakonu akcije i reakcije. Naše misli i osje?aji stvaraju naše životne okolnosti time što direktno odre?uju naše ponašanje i postupke. Mi kreiramo vlastitu realnost i uzroci svih naših problema su u nama. Tako je djelovanje posljedica, a unutrašnje stanje uzrok.

Ako smo ljuti i nismo u stanju kontrolirati ljutnju, vjerojatno ?emo postati agresivni i po?initi neko destruktivno djelo. Ono ?e nam se jednog dana vratiti u vidu ne?ije agresivnosti usmjerene prema nama, a da je mi možda ni?im nismo izazvali. Tada ?emo se pitati zašto nam se tako nešto doga?a i ne?emo biti u stanju povezati naše nekadašnje ponašanje s trenutnim zbivanjem. Kada kona?no povežemo posljedicu s njenim uzrokom, morat ?emo oti?i još dalje i prona?i razlog svojoj ljutnji. Razlog je uvijek u nekom obliku negativnog odnosa prema sebi. Na primjer, ako mislimo o sebi da smo nedovoljno sposobna osoba i dozvoljavamo svome šefu na poslu da nas tla?i, iskorištava ili ponižava (ne reagiraju?i na sve to), sasvim je sigurno da ?emo u sebi akumulirati nezadovoljstvo koje ?e s vremenom prerasti u ljutnju. Ta ?e ljutnja kad tad prona?i svoj ventil u nekom obliku agresivnog ili destruktivnog ponašanja. No, sve što tada u?inimo drugima vratit ?e nam se istim nazad, jednako kao što se ono što smo ?itavo vrijeme ?inili sebi odrazilo na našu okolinu.

Jasno je, dakle, da negativna djela imaju korijen u negativnim unutrašnjim stanjima koja proizvodi naš negativan odnos prema sebi. Tako?er je vidljivo da se negativna djela vra?aju u skladu s principom akcije i reakcije. Proces karmi?kog ?iš?enja mora uklju?iti konkretno izravnavanje ra?una suprotnim pozitivnim djelovanjem. Time otpla?ujemo vanjski dio karme, ukidamo potrebu da sada netko zlostavlja nas te stje?emo odre?enu koli?inu slobode jer ona više nije ograni?ena našim dugom. No, postavlja se pitanje što ?emo u?initi s negativnim odnosom prema sebi koji je i prouzro?io kasnija negativna djela. Ukoliko ne promijenimo taj odnos, klica negativnosti ?e i dalje tinjati u nama, prijete?i da ponovo proizvede negativnu akciju koja ?e nas karmi?ki opteretiti.

SPIRITUALNI ASPEKTI KARMI?KOG PROCESA

Svaki karmi?ki proces ima svoj smisao koji leži izvan granica samog procesa, odnosno duga i njegove otplate. Pored sre?ivanja karmi?kog problema ?iš?enjem njegove unutarnje i vanjske dimenzije postoji i tre?i, najsuptilniji aspekt karmi?kog procesa, a to je njegova spiritualna dimenzija. Ona se ti?e spiritualnih lekcija koje leže u pozadini svakog karmi?kog procesa, dakle stjecanja kvalitetnog duhovnog iskustva i znanja kojim ?emo izbje?i ponovno upuštanje u negativne karmi?ke procese. Ova dimenzija nadilazi zakon uzroka i posljedice i nema više toliko veze s dualnim, manifestiranim svemirom u kojem postojimo kao ljudska bi?a. Njome stje?emo odmak od drama ljudskih života, igara patnje i sre?e, uspjeha i neuspjeha, konfrontacije pozitivnog i negativnog, djelovanja i mirovanja.

Ovdje je u stvari rije? o dimenziji svijesti prema kojoj nas karmi?ki procesi vode, na nju nas upu?uju, a ponekad ?ak prisiljavaju da se s njome suo?imo. Bez nje nije mogu?e u cijelosti razumjeti karmi?ke procese te zauzeti pravilan odnos prema njima.

Rije? je o razini svijesti koju obi?no nazivamo duhovnom. Duhovna svijest omogu?uje ispravan uvid u to?ku egzistencije u kojoj se trenutno nalazimo. Duhovna nas svijest centrira i daje pravu perspektivu, bilo da je rije? o odnosu prema sebi ili prema svijetu oko sebe, odnosno prema manifestiranom i nemanifestiranom aspektu svoga bi?a.

Naime, jedan od dva osnovna aspekta duhovne svijesti jest onaj iz kojeg svo zbivanje, život i postojanje te sav pojavni, materijalni svijet djeluje kao privid, kao nešto što u stvari ne postoji. Tako ?e budisti re?i da je pojavni svemir iluzija, obmana ili samsara. Hindusi govore o maji, kozmi?koj halucinaciji, ništa stvarnijoj od fatamorgane, ali mo?noj i neodoljivo privla?noj. Sveti Ivan od Križa, krš?anski mistik, govori da jedini pravi put do Boga vodi prvo preko spoznaje sveop?eg ništavila, preko ?iš?enja svijesti i ?ula od veza sa svakodnevnim životom koji je iluzija te zatim k usmjeravanju svih svojih težnji prema stanju unutrašnje i vanjske neovisnosti o svjetovnim zbivanjima. ?uvene su Ivanove re?enice - "jedini put kojim je vrijedno i?i jest put koji vodi u ništa" ili "jer ništa nisam tražio, sve mi je bilo dano". One govore o odvra?anju pozornosti sa svjetovnih stvari te otvaranju uma prema suptilnim oblicima ispunjenja koje donosi duhovno iskustvo.

Drugi aspekt duhovne svijesti ti?e se spoznaje o karakteru pojavnog svijeta i njegovoj dinamici. Pojavni svijet je dualan, sastavljen od suprotnosti izme?u kojih se odvijaju odre?eni procesi. Prilagodba procesima te sudjelovanje u njima na ispravan na?in vještina je koju je mogu?e ste?i jedino povezivanjem s duhovnom razinom vlastitog bi?a.

Naime, prema navedenim u?enjima cjelokupna realnost ima dvije osnovne razine. Postoji manifestirani, pojavni svemir ili, ukratko, materijalni svijet. S druge strane postoji i nemanifestirani svemir ili duhovni svijet. Ako bismo sveukupnu realnost nazvali jednom rije?ju Bogom, onda postoji Bog u svom manifestiranom ili aktivnom stanju te Bog u nemanifestiranom, suptilnom ili pasivnom stanju. Bog u nemanifestiranom stanju nalik je pojmu potencijalne energije u fizici. Bog je ovdje svjestan sebe kao Boga, svjestan je svih svojih potencijala, ali se nalazi u stanju mirovanja, neaktivnosti i ne-djelovanja, u stanju koje krasi stati?nost i sveop?e jedinstvo.

Bog može u manifestiranom svemiru realizirati svoje potencijale, opredmetiti svoje ideje i kristalizirati svoju svijest. "On" (Bog nije on, ona niti ono - dok koristimo rije?i treba imati na umu njihovu površnost i nepotpunost) može kreirati razinu postojanja koju ?e karakterizirati zakon akcije i reakcije, univerzalni princip promjene, odnosno zakon stalne mutacije materijalnih tvorevina iz jednog oblika u drugi. Manifestirani svemir je dualan, u stalnom kretanju, podložan konstantnoj promjeni.

Zato ako postoji razina postojanja koja nedvosmisleno jest, koja je stvarna i realna, onda je to prije razina Boga u njegovom nemanifestiranom, izvornom, ?istom stanju. To s druge strane zna?i da je manifestirani, materijalni svemir relativan, da tvorevine i zbivanja u njemu i jesu i nisu pa je time manifestirani svijet privid koji djeluje realno samo ako ga se doživljava vrlo ograni?enom percepcijom.

No, koliko god manifestirani svemir bio privid, za bi?a koja žive u njemu on je realnost, doduše prolazna, ali ipak realnost. Zato je bitno poznavati neke od osnovnih karakteristika manifestiranog svemira. Manifestirani svemir je dualan jer u njemu nailazimo na suprotnosti izme?u kojih se odvijaju odre?eni procesi. To zna?i da je manifestirani svemir podložan promjeni. Ne moramo biti mistici da bismo uo?ili nestalnost i promjenjivost svijeta u kojem živimo. Postojanje promjene o?igledna je i sveprisutna ?injenica i jedino su zakoni promjene stabilni i nepromjenjivi.

Zato neki karmi?ki procesi imaju za cilj spoznavanje i prihva?anje zakona promjene kao prirodnog životnog procesa, odnosno kao duhovnog znanja koje je nužno ste?i. To konkretno zna?i da se treba promijeniti da bi se negativna karma okon?ala.

Svi znamo koliko nam teško pada i najmanja promjena, ?esto i ona koja o?igledno vodi na bolje. No, jedino promjena svijesti, a s njom i promjena ponašanja te na?ina života donosi pozitivne pomake prema naprijed i ne vrijedi se odupirati, negirati ili cjenkati s ne?im što je osnovna zakonitost dualnog, manifestiranog svemira. Tako bi akcija, efikasnost i fleksibilnost (sposobnost mijenjanja te brza prilagodba novonastaloj situaciji) bile najbitnije sposobnosti koje mora posjedovati bi?e koje postoji u dualnom svemiru. Zato ?e odre?eni karmi?ki procesi zahtijevati od nas da izgradimo takve osobine, jer bez njih ne?emo mo?i riješiti svoj karmi?ki problem.

S druge strane, ima karmi?kih procesa koji iniciraju svijest o tome da je svo zbivanje u dualnom svemiru iluzija, da se nikakva promjena nikada nije niti dogodila jer mi nikada nismo niti napustili naše prvotno stanje jednosti s Bogom kao izvornom i o?iglednom suštinom našeg bi?a. Upravo zato mistici kažu da su svi ljudi ve? prosvijetljeni (jedno s Bogom), samo toga nisu svjesni. Apsolutna istina i dojam stati?nosti, nepromjenjivosti, osnovna je karakteristika nemanifestiranog svijeta, svijeta jedinstva.

Izgleda paradoksalno, ali s ove razine svijesti materijalni, opipljivi i vidljivi svijet doživljava se kao iluzoran, a nematerijalni, suptilni, nevidljivi duhovni svijet kao realan i istinit. U promjenjivosti materijalnog svijeta leži njegova iluzornost, a u stabilnosti i vje?itosti duhovnog njegova istinitost. Postavlja se pitanje zašto bi ljudska bi?a morala spoznavati i takve dimenzije svijesti, odnosno razine stvarnosti, ?emu ovakve spoznaje služe i koja korist od njih. Osnovni razlog jest slijede?i.

Naime, u materijalnom svijetu u kojem živimo postoji još jedna konstanta, a to je patnja. Postojanje patnje tako?er je vrlo o?igledna ?injenica, no nešto su manje vidljivi njeni uzroci. Budisti ?e re?i da je svijet u kojem živimo iluzija, ali ve?ina bi?a koja u njemu živi nije svjesna svijeta kao privida, ve? ga doživljava kao jedinu realnost. Iz tog ?e razloga ljudi na ovom nivou ne-svijesti biti skloni projiciranju svog izvornog stanja jednosti s Bogom u tvorevine materijalnog svijeta. Ako je naša izvorna suština ?ista sre?a, ni?im posebnim izazvano zadovoljstvo, osje?aj potpune voljenosti, mira ili kreativnosti, a mi nismo svjesni da te stvari leže u nama, da prakti?no ne postoje izvan nas, onda ?emo biti skloni lijepiti se za ljude, predmete ili stilove života koji nas na sli?an na?in ispunjavaju. Ako nam netko ili nešto uskrati objekt našeg ispunjenja mi ?emo se osje?ati loše, odnosno to ?e u nama izazvati patnju.

Dakle, život ponekad može biti patnja.

No, s to?ke gledišta apsolutnog svijeta, patnja je, kao i život, iluzija. Patnja postoji zbog našeg otpora prema promjeni, odnosno zbog snažne vezanosti za produkte manifestiranog svemira te nedovoljne svijesti o nemanifestiranoj, duhovnoj dimenziji našeg bi?a. Patnju proizvodi naš ego koji se vezuje za sadržaje našeg uma, odnosno objekte dualng svijeta. Ljudi se pretjerano vežu jedni za druge, za predmete koje posjeduju, za svoje osobine - vrline ili mane, za ste?eni društveni status, za svoja uvjerenja, stavove i predrasude, svoja o?ekivanja i svoje želje. Zato ?e patnju izazvati gubitak objekta za koji smo se vezali.

Patnja se tako?er ?esto javlja kao prethodnica odre?enim oblicima promjene, bilo da je rije? o promjeni na gore ili na bolje. Svaka cjelovita promjena zahtijeva cjelovito napuštanje jedne stare životne konstrukcije i izgradnju nove, a taj je proces ponekad bolan i izaziva patnju. No, ve?i dio patnje ovdje stvara otpor prema promjeni, negoli sam prolazak kroz proces promjene. Zato se promjeni treba prepustiti uz što manje otpora, kako ne bismo ometali prolazak kroz ionako kompleksnu situaciju u kojoj smo se našli. To, me?utim, ?esto nije lako izvesti. Zato sustavi karmi?kog ?iš?enja donose ?itav dijapazon sredstava koje je mogu?e primijeniti da bi se osobu na što je mogu?e skladniji na?in provelo kroz proces promjene.

Slijede?i uzrok patnje zvu?at ?e prili?no ekstremno, ali ?injenica je da ?ak i samo postojanje bilo kakve želje izaziva patnju. Zato budisti tvrde da je jedini na?in nadvladavanja patnje u nepostojanju nikakvih želja jer nas one vode prema vezanosti za cilj, preusmjeravaju našu pozornost s duhovnog svijeta na materijalni, uzrokuju vezanost i samim time patnju. Budisti ne teže niti pozitivnim niti negativnim iskustvima, ve? rade na pražnjenju svoje svijesti od poistovje?enosti s tvorevinama pojavnog svijeta te se nastoje centrirati u Bogu kao kona?noj realnosti. Za zapadnjake je ovo uglavnom neprimjenjiva doktrina jer postojanje cilja i rad na njegovom ostvarenju predstavlja temelj naše civilizacije.

No, htjeli ne htjeli, povremeno ?emo se na?i u životnim situacijama koje ?e nas jednostavno gurati prema ovakvoj razini svijesti jer nas niti jedna druga ne?e biti u stanju izvu?i iz za?aranog kruga vje?ito novih potreba i želja, vezanosti za osobe koje su nas davno napustile ili nerazumijevanja života u cijelosti zato što uporno odbijamo prihvatiti njegovu spiritualnu dimenziju. Zato rješenje ovog problema leži u spoznaji izvorne suštine našeg bi?a kao duhovne jer ?e nam takvo iskustvo dati porteban odmak od želja i životnih zbivanja koja bi ina?e u nama izazvala patnju.

S druge strane postoji i dimenzija patnje koju budizam možda nije dovoljno naglasio. To je patnja koju proizvodi otpor prema inkarniranosti. Rije? je o patnji koju izaziva otpor prema izvršenju zadataka koje smo odabrali za sadašnji život, otpor da odradimo svoju karmu i svoju dharmu. U tom smislu mnogi ljudi imaju otpor prema samoj inkarnaciji. Oni prožive pola života ili ?itav život, a da u stvari ne žive, ne ostvaruju svoje potencijale i time stvaraju patnju sebi i drugima. U ovom slu?aju patnju ne stvara pretjerana prilijepljenost za neki oblik života, nego nedovoljna nužna vezanost za cilj i zadatak. Rije? je o lijenosti, dekoncentriranosti, odugovla?enju, izbjegavanju obaveza, bijegu od stvarnosti i stalnom boravku u stanju lagane neprisutnosti. Jedina vrsta "bijega" koja bi u ovakvim slu?ajevima stvarno pomogla bilo bi podizanje svijesti u duhovnu dimenziju svoga bi?a. Ona ?e, s jedne strane, osobi donijeti mir i ispunjenje koje ne može na?i vežu?i se za tvorevine materijalnog svijeta od kojeg bježi, a tako?er ?e joj dati informacije potrebne za izvršenje svoje životne misije.

Zato patnju izazvanu bilo vezivanjem za manifestirani svijet ili bijegom od optere?enosti koju doživljavamo samim postojanjem, efikasno rješava jedno te isto sredstvo - spoznaja izvorne duhovne suštine vlastitoga bi?a.

Duhovna svijest daje ?ovjeku uvid u nemanifestirane aspekte svoga bi?a te svijest o zakonitostima manifestiranog svijeta. Ona se uvijek ti?e otkri?a neke nove dimenzije ljubavi, sre?e, ispunjenja, lako?e i jednostavnosti, bezbrižnosti, svjetla, kreativnosti ili spontanosti. Iz navedenih razloga mnoge osobe koje su riješile neki karmi?ki problem kao što je, na primjer, iscjeljenje od neke teške bolesti kažu da im samo iscjeljenje uop?e nije toliko bitno, koliko im je bitna lekcija koju su kroz bolest nau?ili. Nov na?in života, ljubav koju osje?aju prema sebi i drugima te neka nova razina duhovne svijesti koju prije nisu poznavali, a ostvarili su je putem karmi?kog procesa kroz koji su prošli, znatno je dragocjeniji dobitak koji prati uspješno svladan karmi?ki proces od samog ozdravljenja.

Tako patnja nije samoj sebi cilj, ona je posljedica otpora prema promjeni, prema postojanju ili prema nekoj duhovnoj spoznaji za koju smo postali zreli. Istovremeno, patnja je i sredstvo našeg osobnog razvoja jer nas omekšava ili o?vrš?uje i time priprema za viša stanja svijesti te ve?u kvalitetu života. Zato je kona?ni cilj svakog karmi?kog procesa i patnje koju on izaziva upravo promjena svijesti, promjena ponašanja te na?ina života. To ?e zatim omogu?iti realizaciju našeg kreativnog potencijala, odnosno naše osobno samoostvarenje. S nau?enom karmi?kom lekcijom mi ?emo, umjesto da nepotrebno patimo, živjeti konstruktivno i produktivno te ?emo istovremeno pozitivno utjecati i na našu okolinu.

-----------------------------

Preporu?eno je i pro?itati knjigu od Lazareva - "Dijagnostika karme".

Odabrali Goga i Laci, Srpanj 2007, Izvornik; Internet T.Budak