Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Intimni odnosi i isklju?ivost



Podru?je seksualnosti i intimnih odnosa klju?no je podru?je sukoba izme?u žena i muškaraca. Nerijetki muškarci izbjegavaju vezanost ?ak i u slu?aju seksualnog odnosa, i ne razumiju zbog ?ega žene odnos ne uzmu malo opuštenije umjesto da od toga prave toliko emocionalno nabijeno pitanje. Ve?ina žena smatra seksualni odnos pokazateljem emocionalne intimnosti, ?esto isklju?ive, i zgraža se nad muškim stavom.

Gdje god postoji konflikt, uvijek su obje strane djelomi?no u pravu, a djelomi?no u krivu. Vrlo rijetko sam vidjela ili bila uklju?ena u konflikt u kojem bi bilo druga?ije. Pitanje potrebe, odnosno opravdanosti isklju?ivosti intimnih odnosa za mnoge je ljude i teško rješivi unutarnji konflikt, a ne samo vanjski. Za muškarce to vrijedi ve? dugo, ali sve više žena si tako?er po?inje postavljati to pitanje.

Još prije nekoliko desetlje?a, pitanje 'Je li naš odnos isklju?iv?' smatralo bi se nepotrebnim ili ?ak hereti?kim. Danas je sve uobi?ajenije, a pitanje je kako ?e intimni odnosi izgledati u budu?nosti. Kroz neko vrijeme možda ?emo isklju?ivost u partnerstvu smatrati jednako nepotrebnim i nezrelim kao što bi sada doživjeli o?ekivanje isklju?ivosti u prijateljstvu. Ali to se baš i ne ?ini tako bliskim, jer naši ljubavni odnosi u pravilu nastaju na nedovoljno zdravim temeljima: naispunjenim dje?jim potrebama umjesto privla?nosti druge osobe kakva ona uistinu jest.

Smatram da je ljubomora dje?ja, odnosno nezrela emocija, bazirana na potisnutom strahu da nismo dovoljno dobri, odnosno uvjerenju da smo dobri jedino ako smo važniji i bolji od svih drugih. Inzistiranje na isklju?ivosti odnosa vodi ovisnosti, krivnji, neiskrenosti i dubokim, ?esto nezrelim sukobima i patnji ako se nekome od partnera svidi i netko drugi (što nije baš lako kontrolirati). S druge strane, osobe koje odabiru slobodne odnose nerijetko ih prakticiraju s osje?ajem krivnje ili kao bijeg od istinske intimnosti, te mogu okrivljavati i odbacivati sve ili neke od partnera zbog njihovih emocio­nalnih potreba i izbjegavati intenzivniju bliskost i komunikaciju koja vodi emocionalnim temama.

S jedne strane, smisleno je zapitati se koliko je zrelo izdvojiti samo jednu osobu kojoj ?emo dati ljubav. Takav pristup logi?no vodi ljubomori i osje?aju da je ljubav ograni?ena i da bi nam samo jedna osoba trebala biti posebnija od svih drugih (i, naravno i još više, mi njoj) što je u biti dje?ji stav. S druge strane, duboku intimnost i kvalitetnu komunikaciju ?esto je teško posti?i i samo s jednom osobom, a pogotovo ako nam je pažnja raspodijeljena na više strana.

Ideja da prava ljubav daje bez o?ekivanja i?ega zauzvrat je lijepa i idealisti?na... ali neki je doživljavaju kao izgovor da zanemaruju tu?e potrebe, a još ve?i broj ljudi je doživljava kao poticaj da zanemaruju svoje emocionalne želje i potrebe ako ih u nekom odnosu ne mogu ostvariti. To mi se u ve?ini slu?ajeva ?ini kao obrambeni mehanizam racionalizacije kojim se osoba izbjegava suo?iti sa strahom od napuštanja ako se zauzme za sebe i strahom da ne?e mo?i na?i drugu osobu uz koju ?e mo?i ostvariti svoje želje. To je isti strah koji je u korijenu vjerovanja u isklju?ivu ljubav: u biti strah da nema dovoljno.

Zrela ljubav prema drugoj osobi morala bi uklju?ivati u prvom redu i poštovanje prema sebi i svojim potrebama, te osje?aj da smo slobodni odabrati onaj odnos u kojem možemo ostvariti svoje najdublje želje, umjesto da ih žrtvujemo u ime ideala ili straha i osje?aja ovisnosti o drugome. Ako duboko u sebi osje?ate da je odre?en oblik odnosa za vas, ili nije, onda je to vaša istina. No isto tako, zrela ljubav treba uklju?ivati razumijevanje i za partnerovu nesavršenost, emocionalne potrebe i podru?ja u?enja. Takav odnos zahtijeva iznimno strpljenje, otvorenost i iskrenost u komunikaciji, što je rijetko lako ostvariti ?ak i samo s jednom osobom.

Pokušati 'na silu' ostvariti otvorene odnose dok još nismo nau?ili zrelo funkcionirati niti u isklju?ivima, sli?no je pokušaju da, prema poznatoj uzre?ici, gradimo ku?u od krova umjesto od temelja. Emocionalna privla?nost kod svih nas bazira se velikim dijelom na dje?jim potrebama i transferima – traženjem zamjene za važne osobe iz primarne obitelji – i izvla?i na površinu brojne neriješene emocije. Nastojati ostvariti zdrave otvorene odnose dok te emocije nisu iscijeljene, dok niti mi niti partner nismo još spremni i zreli za istinsku i duboku intimnost bez vezanosti, zahtijeva sve više potiskivanja i samozavaravanja, te kona?no vodi prema samokritici i sve ve?em gubitku samopoštovanja.

Još uvijek nemam konkretno i odre?eno uvjerenje o ovoj temi. No zaklju?ak koji mogu iznijeti jest da klju?no pitanje nije je li u redu imati otvorene odnose ili ne. Klju?no je pitanje koliko smo istinski spremni i emocionalno zreli pristupiti svakoj osobi kao potpunom ljudskom bi?u koje ima svoje želje i potrebe, i voditi ljubav koja uklju?uje sve razine osobnosti i duboko poštovanje prema drugom bi?u. U svom iskustvu još nikad nisam srela osobu (uklju?uju?i sebe) koja bi bila dovoljno zrela da bude istinski sposobna za to u otvorenim odnosima. Srela sam ljude koji su tvrdili da jesu... ali kad bih ih upitala jesu li spremni to isto dopustiti i svojem partneru, pri?a bi se odmah promijenila. Mislim da je ovo klju?no pitanje koje bi si trebao postaviti svatko tko smatra da je zreo za otvorene odnose. Možda nam je svima potrebno još duže vrijeme dok kao pojedinci i kao društvo ne budemo spremni za istinski emocionalno zrele otvorene odnose... pod uvjetom da je to uop?e mogu?e.

Kakav odnos tražiti u me?uvremenu? Osobno mi se ?ini potrebnim i poželjnim da u potpunosti iskusim i sazrijem u podru?ju isklju?ivog 'jedan na jedan' odnosa prije nego što mogu prije?i na teoretsku višu razinu. Osobno mi se svi?a teorija Harville Hendrixa da se intimni partnerski odnos jednim dijelom koristi kao proces iscjeljenja, kroz realnost iskustva odnosa s osobom s kojom u?imo otvoreno komunicirati i voditi ra?una o uzajamnim potrebama. Ali život nije tako predvidiv. Nerijetko su potrebna neželjena iskustva kako bi probudila neželjene emocije, koje ina?e ne bi imale priliku biti iscijeljene.

 

© Kosjenka Muk, 2005., www.centar-angel.hr