Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Zaljubljenost i prekid veze



Možda vam je ve? bliska ideja da nas romanti?no privla?e osobe koje nas podsje?aju na roditelje ili situaciju u kojoj smo odrastali. Ili vam je to potpuno nova i teško prihvatljiva ideja?

Jeste li primijetili kako, kad ste zaljubljeni u neku osobu, nakon nekog vremena svaki prolaznik koji vas po nekom detalju podsjeti na nju privu?e vašu pažnju i izazove emocije? Vjerujem da na isti na?in funkcionira traženje partnera po uzoru na roditelje. Naš um voli povezivati asocijacije, a naše unutarnje dijete traži okolnosti i osobine partnera za koje je zaklju?ilo da su povezane s ljubavlju.

Kako znati da li vas netko istinski voli? Sli?no kao i kod procjene iskrenosti neke osobe u bilo kojem odnosu: nemojte slušati rije?i – gledajte ponašanje! 'Rije?i su jeftine', i lijepo govoriti uop?e nije problem, posebno kad možete pretpostaviti što druga osoba želi ?uti. No mnogi ljudi, pogotovo kad su zaljubljeni, vole se hvatati za lijepe rije?i i pothra­njivati njima svoju nadu.

Da stvar bude još složenija, možda druga osoba stvarno vjeruje da je iskrena, ?ak i kad je to samo na površini njezine li?nosti. Ljudi koji maltretiraju ili ucjenjuju svoje partnere vjerojatno stvarno vjeruju da je to ljubav i da je normalno tako se ponašati. Zaljubljena osoba želi u to vjerovati i tek kad iza?e iz tog odnosa i pogleda unatrag, može shvatiti koje je sve elemente ponašanja druge osobe propustila vidjeti.

Zamislite da gledate osobu u koju ste zaljubljeni, ili potencijalnog partnera, kao da gledate TV emisiju s isklju?enim zvukom: samo pokrete, izraze lica, pojedine postupke. Što bi vam ti postupci govorili da se radi o nekoj drugoj osobi, a ne o vama? Možda biste u njima prepoznali nedostatak poštovanja i pažnje, ili jednostavno nezrelost i nespremnost za bliskost? Možda to nije nešto zbog ?ega biste odustali od odnosa – nema smisla tražiti savršenstvo od bilo koga - ali u svojoj zaljubljenosti ne primje?ujete da vas to povre?uje i koliko bi se odnos mogao poboljšati kad biste oboje to osvijestili i radili na tome?

Kad smo zaljubljeni, iznimno je teško biti potpuno iskreni prema sebi. Vežemo se za partnera i odnos s njim gotovo istim slijepim intenzitetom i slijepom potrebom kao što smo vjerovali i željeli bliskost s roditeljima. To je najo?itije kad se radi o odluci da li prekinuti odnos za koji je o?ito da ne ispunjava naše potrebe, ali i dalje osje?amo romanti?nu privla?nost. Dok je veza stabilna, obi?no vjerujemo da smo svjesni partnerovih mana i da se zrelo postav­ljamo prema njima. Kad do?e do problema koji mogu zna?iti opasnost za vezu, po?inje traženje opravdanja i umanjivanje zna?aja problema.

Prekid veze (pogotovo ako ga inicira druga osoba ili do njega do?e zbog vanjskih okolnosti) izaziva vrlo intenzivne, duboke, u biti dje?je emocije. Tuga je normalna reakcija na gubitak, ali u pravilu reagiramo mnogo dubljom i težom tugom nego što bi bila zdrava reakcija. Na površini i blizu razine svijesti je inten­zivna bol zbog osje?aja napuštenosti, ?esto i odba?enosti. Pokušajte se sjetiti osje?aja nakon prekida neke veze do kojeg nije došlo vašom odlukom (ako vi prekinete vezu, obi?no je to nakon dužeg razdoblja pripreme i odlu?ivanja, te osje?aj napuštenosti nije tako intenzivan) – i vjero­jatno ?ete se sjetiti osje?aja koje ne biste željeli ponovno proživjeti.

Jedan od glavnih uzroka tome je prirodno dje?je intenzivno doživljavanje svega što se oko njega doga?a, sklonost generalizaciji i crno-bijeloj percepciji, te nepostojanje doživljaja vremena, zbog ?ega i kratkotrajnu napuštenost u ranoj dobi može doživjeti kao nešto što ?e zauvijek trajati. Ako su uz to roditelji emocionalno nezreli (što je velika ve?ina do neke mjere) dijete ?e se još mnogo ?eš?e osje?ati direktno ili indirektno odba?eno ili napušteno. Sli?ni osje?aji izlaze na površinu u svim situacijama kad se osje?amo odba?eni, ali oni najdublji i najpotisnutiji osje?aji prodiru u svijest tek u situaciji prekida emocionalno iznimno važnog odnosa.

No, osim toga, vjerujem da je jedan od uzroka toga na?in odgoja djece u našem društvu. U mnogim 'primitivnim' društvima djecu odgaja cijela zajednica. Dijete ima mnogo izvora ljubavi, sigurnosti i podrške u mnogim ljudima i ne osje?a se fizi?ki i emocionalno ovisno o dvoje ljudi, ili ?ak o samo jednoj osobi. U našem društvu dijete je naj?eš?e gotovo isklju?ivo ovisno o roditeljima, uz donekle pomo? djedova i baka. No ?ak i ta pomo? je rijetko prisutna do te mjere da bi se dijete moglo osje?ati potpuno sigurno i zašti?eno, a vanjski svijet se sigurno doživljava mnogo manje toplim i prijateljskim nego u 'primitivnim' zajednicama. Tako odvojenost od roditelja izaziva posebno snažne osje?aje straha i napuštenosti, a posljedica toga je još snažnije vezivanje i osje?aj ovisnosti u partnerskom odnosu.

Nešto blaža i suptilnija, ?eš?e prisutna ako smo ve? razriješili površinsku razinu osje?aja napuštenosti, na dubljoj razini prisutna je bol zbog osje?aja odvojenosti od ljubavi, za koju vjerujem da je uzrokovana samom traumom silaska u zemaljsku svijest i zemaljsku razinu postojanja, ili traumom ro?enja (a možda i oboje). To nije intenzivna bol povezana s napuš­tanjem od neke konkretne osobe i preispiti­vanjem njenog i našeg ponašanja, nego suptilan osje?aj da je ovo svijet u kojem nam nije dostupna duboka i radosna ljubav i bliskost za kojom ?eznemo.

U takvim trenucima krize obi?no odlu?ujemo da ?emo raditi na tome i poduzeti što god trebalo da se 'toga riješimo', ali ?im emocije popuste i vrate se u podsvijest, zaboravljamo njihov intenzitet i posljedice, te se zavaravamo da nije ipak tako strašno, ili ?ak da smo ih uspjeli riješiti 'sami od sebe'. No dok god ih ne riješimo u potpunosti, nastavljat ?emo kreirati i privla?iti situacije koje ?e ih izvla?iti na površinu. Kod nekih ljudi to se može dogoditi samo nekoliko puta u toku života, dok ?e drugi, možda oni koji su izabrali intenzivnije lekcije na tom podru?ju, privla?iti takve situacije mnogo ?eš?e.

'Naši najteži problemi sadrže najve?e blagoslove' (Martyn Carruthers) – a jednom kad razriješimo emocionalnu ovisnost koja dolazi iz osje?aja odvojenosti od ljubavi, možemo se vratiti u naše prirodno stanje svijesti o povezanosti s obiljem sre?e, radosti i ljubavi koja ne ovisi o bilo kome izvan nas.

 

© Kosjenka Muk, 2005., www.centar-angel.hr