Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Osnove metafizike



Izvan našeg materijalnog svijeta, izvan naših uobi?ajenih pravila, ograni?enja i pretpostavki koje donosimo, postoji ve?i spiritualni realitet koji djeluje pod skupom viših principa koji nam mogu pomo?i da iskora?imo iz gluposti, sva?i i ropstva. Znanje koje je ograni?eno samo na fizi?ki svijet i vezano uz mane naših 5 osjetila, nije dovoljno za postizanje slobode.

Metafizika je znanost o višem znanju, dubljim istinama o životu. Mi jedino možemo prepoznati te više istine o životu i prilagoditi se njima ako se izdignemo nad starim na?inima ponašanja i spojimo se s novim koje imaju nezamislive prekrasne mogu?nosti.

Sve je um

- sve je svijest, i sva svijest ima jedinstveni izvor. To je ultimativni centar, inicijator svih uzroka, jezgra promatra?a, onaj koji odlu?uje

- svijest je sanja? ( Kreator ), sanjani ( individualizirana svijest ) i podru?je sna ( materija, energija, prostor i vrijeme ). Nema razlike izme?u realnosti i sna osim što realnost uklju?uje masovnu svijest koja drži pravila realiteta krutim, a u snovima obi?no samo osobna podsvijest tako djeluje. Kako misao ?ini podlogu objekta u snovima, tako i misaona forma ?ini osnovu materije u slabljenju realiteta.

- Kreacija je beskona?na, napravljena od sjedinjenog neograni?enog bi?a ( Kreatora ) i njegovih izražavanja kao beskona?nu varijaciju kona?nih bi?a. Izraženo drugim rje?ima, Kreator je beskona?no bi?e koje izražava svoje beskona?ne potencijale kroz beskona?an broj kona?nih avenija. Dok putovi individualnih evolucija po?inju i završavaju se - po?etak kao prvo komešanje svijesti me?u primarnom materijom i kraj kao sukladno ujedinjenje s Kreatorom - veliki eksperiment koji radi na sebi je bez po?etka i kraja jer je tu beskona?an broj tih puteva.

- iz razloga što sav život dijeli isti izvor, povezan je i ima istu važnost. Samo se izražavanje spomenutog izvora razlikuje jednu vrstu životne forme od druge. Da bi se razlikovali stupnjevi, svaka životna forma je obdarena sa slobodnom voljom, potencijalnom mogu?nosti da izabire nezavisno o odabiru bi?a druge vrste. Slobodna volja dodaje faktor ve?eg broja mogu?nosti koji ?ini veliki eksperiment interesantnim umjesto dosadnim i deterministi?kim.

- egzistencija je i holografska i fraktalna po prirodi. Holografska je u smislu da sve mogu?nosti postoje istovremeno i van vremena, dok se naša individualna svijest miješa sa stati?kim modelom i to generira iluziju dinami?kih iskustava. Drugim rje?ima, mi smo ti koji se kre?emo kroz stati?ki model, podru?jem sna Kreatora. Egzistencija je fraktalna u smislu da slobodna volja zahtjeva diskontinuitete i neprihvatljive kompleksnosti u toj stati?koj mreži mogu?nosti. Fraktal postoji kao stati?ki model kreiran iz deterministi?kih jednadžbi, ali zbog beskona?ne kompleksnosti fraktalnog, njegovo istraživanje od strane svijesnog promatra?a postaje nedeterministi?ka afera. I zato igra života može biti karakterizirana slobodnom voljom ?ak i ako je "igra?a plo?a" sama po sebi stati?ka i deterministi?ka.

- progres se stvara kada slobodna volja ublaži interakciju izme?u dvije suprotne sile. To formira trojstvo sastavljano od aktivne sile, pasivne sile i neutraliziraju?e ili balansiraju?e sile. To trojstvo može biti vi?eno svuda gdje se ostvaruje neki progres. Npr., tenzija guda?kog instrumenta obuhva?a aktivnu silu, inercija guda?kog instrumenta stvara pasivnu silu, a muzi?ar je balansiraju?a sila. Iz toga se ra?a muzika. Unutar individualaca niži impulsi formiraju pasivnu silu, viši spiritualni "pozivi" srca formiraju aktivnu silu, a vi - inkarnirana svijest - formirate balansiraju?u silu pomo?u izbora izme?u ta dva suprotna polariteta. Iz tog je ro?en progres vaše osobne evolucije. ?ak i fraktalna granica Mandelbrot-ove jednadžbe zahtjeva njezinu beskona?nu kompleksnost tako da je balansiraju?a to?ka izme?u dvije suprotne matemati?ke vrijednosti, kona?na i beskona?na - što seže unatrag u realnost bi?a kao fraktalni hologram.

Dobro i zlo

- Izbor dozvoljava nekome da služi Kreatoru unutar samog sebe kao istraživanje drugih ili kao služenje Kreatoru unutar ostalih. Prvi put je identificiran kao zlo/tama/negativnost, dok je drugi put asociran kao dobro/svjetlost/pozitivnost. To ?ini dvije grane evolucije - jedna koja radi protiv principa i zakona Kreatora i druga koja radi u skladu s njim. Obje definitivno služe za služenje Kreatorovog ispitivanja sebe, ali jedino pozitivni put to radi u balansiraju?em smislu. Napetost me?u te dvije evolucione grane oboga?uje veliki eksperiment i omogu?uje pokreta?ku silu za evoluciju obje grane.

- kao što je Goethe napisao, mra?ne sile "žele zauvijek zlo bez obzira na vje?no dobro". Put OPS ( opredjeljenje prema sebi, služenje sebi ) unato? što daje pojedincu njegovu snagu, tako?er ga stavlja u nezavidnu poziciju služenja višim snagama. Najve?a snaga svega je ionako Kreator, kojeg ove mra?ne sile nevoljno služe jer omogu?uju velikom eksperimentu pasivnu silu koja je potrebna za evoluciju. Oni osiguravaju tamnu stranu protiv onoga za što se svjetlost zalaže. Lucifer je upu?en nama kao "donosioc svjetla" jer kroz OPS akcije, manipulacije i nametanja boli, samo-služe?i individualci su nesvjesno dali drugima mogu?nost da vide svjetlo.

Kozmologija

- Kona?na svijest može biti klasificirana u skali jedne oktave razvoja svijesti. Ta oktava se izdiže prirodno jer svijest je vibracija, a vibracija se dešava izme?u po?etne to?ke ( kao materija ) i završne to?ke ( kao ujedinjenje s Kreatorom ) i tako ?ini jednu skalu. Ta skala se sastoji od osam nota ( do,re,mi,fa,so,la,ti,do ). Prva nota ozna?ava "spavaju?u" svijest, a zadnju notu ?ini aktivnu svijest - i pogledajte da one imaju isto ime, ilustriraju?i kako su spavaju?a i aktivna svijest samo dva izražaja iste beskona?ne svijesti. Prostor izme?u dvije note na toj evolucijskoj skali se zove "denzitet" i tako imamo ukupno 7 denziteta, svaki obuhva?a posebnu klasu svijesnog razvitka. Viši denziteti imaju ve?e vibracije svijesti i više su razvijeni.

- dok denziteti kategoriziraju razne evolucijske nivoe "sanjanog", pojmovi "prostornovremenski" i "vremenskoprostorni" klasificiraju razli?ite aspekte "podru?ja sna". Prostornovremensko je podru?je slu?ajnih interakcija znano kao fizikalnost, gdje su dva ili više bi?a u me?usobnoj interakciji i ograni?ena su uobi?ajenim "setom" fizikalnih zakona. Tu se dešavaju iskustva i u?e se lekcije - zemlja, ratište, u?ionica. Suprotno, vremenskoprostorno je podru?je neba, komandiraju?eg centra, ured u?itelja. To je podru?je gdje pojedinci mogu imati pogled iz "pti?je perspektive" onoga što se dešava u prostornovremenskom podru?ju, omogu?uju?i mirnu to?ku kontemplacije, refleksije i planiranja daljnjih iskustava prostornovremenskog podru?ja. To je prvi zakon me?u fizi?kih inkarnacija. Niži denziteti egzistiraju primarno u prostornovremenskom podru?ju, dok viši izabiru postojanje isklju?ivo u vremenskoprostornom.

Osobna spiritualna evolucija

- Kad se inkarniramo u fizi?ko tijelo, iskusimo misti?nost svijesti i zaboravimo tko smo. Tada nam društveno uvjetovanje i biološki impulsi nametnu "lažan" identitet koji je totalno u neslaganju sa našom istinskom spiritualnom prirodom. Ve?ina ljudi nosi taj lažni indentitet cijelog života i ne uspiju prepoznati i ispuniti svoje prave razloge za inkarnaciju. Ali za ostale, intuicija i iskustva pomažu im da shvate da ima nešto više u životu nego što "prihva?a" materijalni svijet - Matrica. Kroz život ti individualci iskuse više impulse koji ih vode prema jasno?i u njihovim snovima, a istovremeno imaju niže koji ih pozivaju na san. Za onog koji konstantno sluša te više impulse, unutrašnji i vanjski svijet mu se transformira i po?inje funkcionirati po duhovnim pravilima, umjesto materijalnim, i nestaju ograni?enja materijalnog svijeta i otvaraju se nove mogu?nosti. To je proces premašivanja Matrice, koriste?i više zakone koji poništavaju niže, razvijanjem i ?iš?enjem ne?ije unutrašnje prirode da rezonira sa višim realitetima egzistencije. To je preduvjet za iskorištavanje ne?ijeg potencijala.