Međutim, to što smo zamislili kao stvarno – postojanje pozitivnih i negativnih, tj. dobrih i loših životnih okolnosti je čista iluzija – naše nerazumijevanje načina na koji život funkcionira projicirano na naš doživljaj života. To vjerovanje je toliko uvriježeno, rašireno i suptilno ugrađeno u podsvijest gotovo svakoga od nas da ga se nikad ne sjetimo dovesti u pitanje, paradigma koja se uzima zdravo za gotovo. A ona je to što uzrokuje svu ljudsku psihičku patnju.
Nekad se mislilo da je Zemlja ravna ploča i to vjerovanje, iako je bilo pogrešno, uzeto je kao istina, nitko u njega nije sumnjao. A oni rijetki koji su vidjeli malo dublje i predložili ideju da Zemlja izgleda drugačije optuženi su kao luđaci. Tolika je snaga uvjerenja.
Ista je stvar i s uvjerenjem da osjećaji dolaze iz okolnosti. Iako je potpuno krivo, svi u njega vjeruju. I kako je radikalna promjena paradigme o obliku Zemlje donijela revoluciju koja je omogućila nova otkrića i bolje shvaćanje svijeta, tako promjena paradigme o tome odakle dolaze naši osjećaji donosi revoluciju u shvaćanju načina na koji funkcionira doživljaj života i može donijeti temeljitu promjenu - podizanje ljudske svijesti. Postoji i knjiga s upravo takvim naslovom: The Inside-out Revolution (Revolucija iznutra-prema-van) – Michael Neill.
Da se vratimo na srž priče. Dakle, krivulja A u stvarnosti ne postoji, ona je potpuno izmišljena. Jedan faktor zbog kojeg izgleda vrlo realno je činjenica da ljudi unutar određene sredine tj. kulture ovu izmišljotinu stvaraju na sličan način – na sličan način definiraju što su pozitivne, a što negativne okolnosti. A ako svi izmišljamo istu izmišljotinu, vrlo je lako povjerovati da to nije izmišljotina nego istina. Same po sebi, okolnosti našeg života su potpuno neutralne – one su ravna crta – krivulja B.
Krivulje C1, C2 i C3 su naš osjećaj, tj. kvaliteta našeg unutarnjeg stanja. Većina ljudi pod utjecajem izvana-prema-unutra nerazumijevanja tu krivulju vidi kao krivulju C1 – kao da se preklapa s krivuljom A ili minimalno od nje odstupa. Uvriježeno razmišljanje izgleda ovako nekako: „Okolnosti i ono što one nose je realno, a mislima možemo to eventualno minimalno preoblikovati – možda ne 100%, ali veliki postotak našeg osjećaja dolazi iz okolnosti.“ Upravo zbog tog uvjerenja, krivulja C1 često prati krivulju A. Svejedno, postoje trenuci, situacije i primjeri u svačijem životu, koji pokazuju da krivulje C1 i A zapravo same po sebi uopće nisu vezane. Naš osjećaj može biti potpuno suprotan od onog što očekujemo da bi nam određene okolnosti trebale donijeti. Taj slučaj prikazuje krivulja C2. Osvrt na takve trenutke koristan je da se zapitamo: „Da li stvar zaista tako funkcionira, jesu li ikad okolnosti te koje donose osjećaje?“
Siguran sam da se u svom životu možete sjetiti, a i da ste od drugih čuli priče o situacijama ili razdobljima u kojima netko ima „idealne“ životne okolnosti, a iznutra je duboko nesretan. Jesu li vam se desili trenuci u kojima je izvana sve bilo savršeno na svom mjestu, okolnosti kakve bi samo poželjeti mogli, a iznutra ste se osjećali jadno, prazno i nezadovoljno? Isto tako, sigurno vam se zna desiti da se iznutra osjećate fantastično, u običnim, po ničem posebnim svakodnevnim situacijama ili čak u situacijama za koje mislite da bi vam trebale nanijeti patnju i bol.
Na primjer, jedna takva istinita priča govori o bombardiranju Novog Sada 1999. godine. Suprotno očekivanom doživljaju, neki ljudi koji su to proživjeli, taj period koji je za njih bio pravo ratno stanje, pamte po dobrom osjećaju koji se tada probudio u njima. Pošto su bili svjesni toga da bi im svaki dan mogao biti posljednji i da bi bomba u bilo kojem trenutku mogla pasti i na njihovu kuću, puno su više živjeli za sadašnji trenutak. To je donijelo bogatiji i potpuniji doživljaj života te izostanak misli brige i straha. Dakle, usred onoga za što bi se svi složili da su izrazito negativne okolnosti, ti ljudi su imali izrazito pozitivno iskustvo života, pozitivnije nego u razdoblju mira. Tad su se osjećali istinski živi. Također, čuo sam više priča o tome kako se ljudima u trenucima bolesti ili smrti bliske osobe probudi njihova unutarnja mudrost te takve trenutke ili razdoblja zapamte po izrazito pozitivnom unutarnjem osjećaju.
Ovakvi primjeri dovode u pitanje uvriježenu široko prihvaćenu paradigmu izvana-prema-unutra. Kroz rastvaranje zabluda dolazimo bliže istini te tada uviđamo da je krivulja C – naš osjećaj – potpuno neovisna o okolnostima, vidimo da krivulja A zapravo ne postoji. I u mjeri u kojoj to vidimo postajemo istinski slobodni, nestaje potreba, težnja i želja za nečim što nije sada i ovdje. A s tim nestaje i onaj stalni osjećaj pozadinskog nezadovoljstva koji dolazi iz vjerovanja da je u bilo kojem smislu „tamo“ bolje nego „ovdje“. Nestaje osjećaj da nekamo moramo stići, još nešto napraviti, popraviti, postići, shvatiti, naučiti, promijeniti. Uviđamo da je sve savršeno već sada, točno onako kako jest, postajemo savršeno mirni, ispunjeni i zadovoljni u trenutku.
S produbljivanjem razumijevanja Tri principa, naša krivulja C postaje C3 - uz neizbježne, ali sada minimalne, uspone i padove, naš doživljaj svijeta se iz temelja mijenja i postaje sve ljepši, potpuniji, čudesniji i dublji.
Tri principa nas usmjeravaju da i sami iz sebe istinski uvidimo da život funkcionira sasvim drugačije – da su okolnosti po svojoj mogućnosti da stvore osjećaje potpuno neutralne, a da 100% našeg unutarnjeg stanja i naših emocija u svakom trenutku stvaramo sami vlastitim mislima. I to je dovoljno, to je sve što nam je potrebno da bi došli do sebe i živjeli harmoničan i ispunjen život.
Nasuprot još jednom uvriježenom vjerovanju – da su uvidi u ove stvari nešto do čega se teško dolazi, istina je potpuno drugačija. Kroz Tri principa to je postalo naprosto nevjerojatno jednostavno.
Više o Tri principa na:
www.darkopribeg.com
Sastavio: Darko Pribeg