Duhovna praksa:"laganica" ili teška borba?

Izašli smo na duhovni "level" uočavanja i praćenja arkonskih utjecaja, u nama samima, na naše misli, preko nas samih u cjelokupnoj civilizaciji koju imamo, a koja ide svom urušavanju, mora ići, jer svemu konzervativnom i retrogradnom kad-tad odzvoni, htjelo to ono ili ne. Možda je ovaj "level"... ako ne lakša, a ono svakako izvjesnija dionica puta do Novoga svijeta. Dok nam je neprijatelj bio tako vješto infiltriran u nas same, u naše postupke i misli, da ga nismo ni uočavali - bili smo daleko i od pomisli na borbu i na oslobađanje. Kad počenom uočavati reflekse djelovanja neprijatelja, kada počnemo demaskirati i pratiti njegovu kamuflažu najprije u nama samima - onda bar borba postaje ravnopravnija i naši izgledi na pobjedu, nad njima u nama samima, izvjesnija.

Sa tim konceptom mi sada možemo, bar toliko za početak, pratiti pipke Arkona u svemu. Za tim nam mora doći pronalaženje načina za eliminiranje i eskiviranje njihovih utjecaja. Te bi sama naša pobjeda nad njima upravo to i bila - eliminiranje i eskiviranje njihovih utjecaja. Ne bukvalno fizičko ili suptilnije svladavanje njih kao nekakvih tamo negdje bića.

A kako su samo vješto uvukli svoje pipke u sve živo (i neživo) što imamo u civilizaciji, dakle i u onome što osobno imamo kao svoje nazore i način razmišljanja. Danas uočavamo sve to na primjeru tzv. duhovnih praksi.

Kakva je naša opća predodžba o duhovnim praksama, o prakticiranju duhovnih metoda? U pitanju je žargonski rečeno - "laganica", nešto lijepo, prijatno, ili skoro pa lijepo i prijatno, nešto poput bilo koje vrste vježbi, tjelesnih, umjetničkih (u muzici, slikarstvu), itd. Pogledajmo jogu, meditaciju, mantranje... Tu kao suština ispada: odvojiti vrijeme za to, uporno raditi to, i - eto rezultata! Onih rezultata koji su lijepo zapakirani i definirani po knjigama o tim duhovnim praksama i metodama. Kako pijemo kafu, sređujemo sobu, peremo auto, nešto drugo radimo u stanu ili bilo gdje, tako nam dođe i obavljanje duhovne prakse. Ponekad nam ide lagano, ponekad malo teže, kada smo možda slabijeg raspoloženja, ali - uhodamo se i ipak sve to teče. Dođe da teče po uhodanoj rutini. I onda imamo lijepo definirane razine koje vremenom, kroz prakticiranje toga za što smo se opredijelili - postižemo. Do nekog dužeg iskustva sa kojim uplovljujemo u uzvišenu i mirnu luku samog prosvjetljenja i nirvane. Spominju se i tu neke muke, ali - u biti, sve je to lagano i sa tako izvjesnim tijekom, da nam na koncu sve skupa dođe sumnjivo.

A kako nam se cijela slika obrće za 180 stepeni sa konceptom, sa otkrićem arkonskih utjecaja ponajprije na same naše misli i emocije, a to znači, izravno ili indirektno, i na naše djelovanje! Kako nam se duhovna praksa pri tom prikazuje u jednom neopisivo drugačijem, težem, teže izvodivijem svjetlu! U ovome se ne možemo međusobno ubjeđivati, te jedni drugima ovako što dokazivati. Previše je ovo težak teren za tako što! Samo možemo konstatirati: tko dođe do živog uočavanja i praćenja arkonskih utjecaja, skretanja, gušenja, ometanja... u sebi, kao što je rečeno, ponajprije na ili u svojim mislima i emocijama: cijela ova radikalno drugačija koncepcija duhovne prakse i njezina prakticiranja sama od sebe prikazat će se u drugačijem svjetlu. Ni traga od ljepote i miline, od "laganice" i rutine po kojoj je duhovna praksa istovjetna svemu drugom u životu što po uvježbanoj rutini radimo, što vježbamo, itd.

Kada dođemo do toga da uočavamo i pratimo arkonske utjecaje na naše misli i emocije - duhovna praksa nam dođe kao cjelodnevna BORBA, bukvalna unutarnja borba. To je kao, i ne samo "kao", da se u sebi samima borimo protiv sebe samih, protiv neprijatelja koji se infiltrirao u nas same. JEZIVO I SAMO KADA SE OPIŠE, A KAMOLI KADA SE PRAKTIČKI IZVODI! No, i do toga, i do takvog koncepta duhovne prakse u nekom trenutku moramo doći! INAČE SE NEĆEMO OSLOBODITI, TJ. SVAKO OSLOBAĐANJE ĆE NAM BITI ILUZORNO. Jer Arkoni su majstori u tome da nam, na unutarnjem planu, nama samima, kao da to svojevoljno sami biramo i radimo, insceniraju iluzornosti na svakom koraku, od iluzija već postojeće slobode našeg djelovanja, pa do iluzija o prosvjetljenju i o postizanju nirvane.

A kako bi izgledala ta unutarnja borba...?! Biće ovdje tih opisa, za početak dovoljno nam je da dođemo do s-uočavanja takvog jednog novog koncepta, da se malo nad njime zamislimo. Da se zamisle: ONI MEĐU NAMA KOJI NEKAKO BAR TRENUTAČNO USPIJU DA ESKIVIRAJU UTJECAJE ARKONA, TE DA IM ZA POČETAK OVAKO BAČENO SVJETLO NA DUHOVNU PRAKSU MAKAR SAMO PROBLJESNE U UMU ILI U SVIJESTI! 

Stranica 14 od 17 Sve stranice