Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna - 2 - dio


MILOST

Predstavlja stanje ?ovjeka u najvišoj mo?i pozitivnog zra?enja.

Sve što je prirodno i jednostavno, zra?i pozitivno.

Kada se materiji umjetno mijenjaju svojstva, ona negativno zra?i.

MILOST je kovanica od rije?i ŽIVO (život) i svjetla MISAO.

Dijete nema mo? misli i zato je MILO. Odrastao ?ovjek misli i kada je bez grijeha i jednostavan, zra?i MILOST.

Milost je samo prirodna potreba po?vjeka, ništa posebno i ti?e se pro?iš?enja GRIJEHA.

Život je izravan u promicanju, zato ne može biti umišljena tehnika.


GRIJEH

Biljka i životinja ne mogu po?initi grijeh jer nemaju mo? misli.

?ovjek je griješno bi?e zbog negativnih misli ili što uop?e ne misli u budnom stanju, nego se koristi egom.


PREHRANA

Hrana ne smije biti stvar predumišljanja, nego prirodne potrebe.

Još iz djetinjstva ?ovjek najprije preko hrane uranja u grijeh, kada gubi mo? jasnih misli i privla?i druge negativnosti.

Hrana i jasna misao su život ?ovjeka, a ne njegova duhovnost.

Preko ?iste krvi, prirodne religije srca i svjetle misli, svaki ?ovjek poprima najviše ljudske kvalitete u smislu kreativnog stvaranja, normalnog ponašanja i najviše mo?i pozitivnog zra?enja.

Nije bitna forma života, nego suština jednostavnog prirodnog življenja, bez grijeha.

Kada ne jedeš odabranu hranu i kada ne misliš, moraš biti u grijehu, jer te na to tjera kisela i sluzava krv.

Jednostavnost života je stvar ?istog zraka, žive vode, malo hranljivih tvari i svijetlih misli.

Tu zaista nisu potrebne nikakve tehnike, duša, energija, bog, vjera, sudbina.

Ti ne možeš jasno misliti ako nisi jednostavan, a kada svjetlo ne misliš, onda ?e ti se doga?ati mnoge neprijatnosti, patnja i boli.

Suvremenom ?ovjeku je najteže uspostaviti vezu sa jasnim i svjetlim mislima i zato mnogi bježe od misli, traže?i spas u duhovnosti, na nekoj drugoj ravni života. Ali to je samo bježanje od stvarnosti.

Stanje bez jasnih misli je velika zbrka, možda strah, bol, pad imuniteta ili potpuna nemo?.

U traganju za putom života, prirodno i jednostavno je hraniti se živim zrakom, živom vodom i živom hranom, uz to jasno i svjetlo misliti.

Ima li što jednostavnije od toga?

Društvo, crkva, znanost i duhovnost, ne mogu ti ponuditi život, jer postoje na ra?un oduzimanja života pojedincu. Ti nemaš izbora, život je u tebi i moraš biti odlu?an živjeti kao da si sam na svijetu. Kroz dah, jasnu misao, živu vodu i malo hrane, bezgriješno si bi?e, s najvišom mo?i pozitivnog zra?enja i jedino tako možeš biti stvaran.

Zato se pro?isti i odbaci sve ono što ti blokira mo? misli.

Ne postoji problem, bol, želja, koji život ne?e riješiti ili ispuniti, samo ako se služiš mo?ima svjetlih misli i pozitivnog zra?enja.

Kako ?eš znati kada jasno misliš?

Ništa posebno, jer je prirodno postavljeno; kroz obi?an mir, jasan uvid i kada ne reagiraš emotivno, ve? si na pravom putu života.

Jednostavniji na?in od ovoga je ljubav.

Prirodan na?in je, nemoj ?initi grijeh.


GRIJEH

Mnogi uživaju pohano, nije ?udo što se prže u grijehu........


RELATIVNOST

Sve je ipak relativno. Zbog uzroka i posljedice ništa nije slu?ajno.

Kada mislimo jasno, sve postaje jednostavno; kada mudrujemo, navla?imo bijedu....


SVJETLA I JASNA MISAO

Mu?iš se jer ne misliš.

Tvoje su misli postale samo ŽELJA, vidiš je kao sliku, kao kakvu iluziju. ?ekaju?i na ispunjenje te želje (a imaš ih mnogo), ti nikada ne misliš. Na taj na?in ?iniš najve?i grijeh prema životu i to ?eš morati skupo platiti.

Nitko se rodio nije da bi uživao. Ispada da je svakom ?ovjeku jedini problem života komfor i uživanje. Na našim prostorima nema gladnih. Ve?ina ljudi ima egzistencijalni minimum i to nije problem. Željni ljudi su problem, i to se vidi na njihovim sumornim licima. A željni su onoga što upravo imaju u sebi, ali ne misle.

Da li uop?e postoji na?in da ?ovjek povrati mo? jasnih misli?

Nema se tu što povratiti, jer kada bi ?ovjek imao naviku jasnih misli, on se njih nikada ne bi odrekao, jer su one jedina istina stvarnog života. Pojedinac mora krenuti od po?etka, upravo sa onog mjesta gdje je stao kada se rodio.

Put života predodre?en je mislima, istinom i svjetloš?u. To nije posebna mudrost, nego prirodna potreba.

Ako ve? ne misliš, ako se koristiš egom, onda sebi ne možeš pomo?i iz te perspektive. Prakti?ki si egoista i iskoristi ego da bi nau?io misliti. Ono što te ne ubije, može te unaprijediti.

Zato ne bježi od ega, on je tvoje živo tijelo, nego ga pro?isti, u?ini ga još jasnijim. Daj priliku egu da se ispolji na prirodan na?in.

Ego je u svakom slu?aju ograni?en na tijelo. Kada sam osjeti da trebaš misliti, on ?e ti to dopustiti. Problem je što ti ne pokušavaš misliti, nego se baviš umišljanjem, a to ego ne trpi, jer on samo štiti tvoj život.

Nije ego loš kako mnogi vjeruju. On je ta svjetlost i istina kada ne misliš jasno. Podržavaju?i vlastiti ego, imat ?eš ?ist karakter. Tvoj karakter je narušen jer ti se ego brani, kao vuk kada ga lovci jure i mora biti opasan, jer se bori za tvoj opstanak. Ego je spreman i?i na sve ili ništa, a ti uvijek oklijevaš.

Ve? možeš naslutiti da ti je ego upravo ljubav neprobu?ena. Da li ti može biti jasno kada si u ljubavi, da si u suštini osvjetlio ego?

Zato te pozivam, nemoj umišljati iluzije, nego jasno misli, mnoge stvari ?eš otkriti i stvarno se obradovati. Umišljanjem ne možeš jasno sagledati život, jer je cjelovit, ima ga u svakoj to?ki tvog tijela, a ti se samo baviš fragmentima kroz želje i probleme.

Jasno i svjetlo misli, umij lice svome egu, neka pote?e mo? ljubavi, a kada ta rijeka krene i ti ?eš biti prirodno mo?an i zra?i?eš pozitivno.



MO? JASNIH I SVJETLIH MISLI

Stvarno i prirodno nije mogu?e dobiti nešto iz vana ili od drugoga, od onoga što ve? imaš u sebi.

Izme?u vrhovnog ostvarenja - ŽIVOTA i TEBE, samo te dijeli i povezuje JASNA I SVJETLA MISAO, kao istina postojanja.

Duhovnjaci sve promatraju kroz svijest, a ona nije ništa drugo doli utjelovljenje duhovne stvarnosti, duha, boga, duše, energije, jednom rije?i utjelovljenje apsolutnog stanja materije tijela, na ra?un isklju?enih misli. Život nije samo duhovno, nego jednovremeno prirodno i živo, duhovno, metafizi?ko i fizi?ko u tijelu.

Kroz duhovne tehnike se želi probuditi svijest i time si ve? uvu?en u iluziju duha, jer svijest ne moraš nikada probuditi, ali si time ostao bez mo?i misli. Duhovnost je život u duhu i to je jednostrano, život je mnogo savršenija pri?a od duha, temeljem vibracija, misli, svjetlosti, istine i tijela kao krute materije.

Za razliku od toga MISAO je utjelovljenje života samog, prirodno i direktno, u kojoj je svijest ve? sadržana. Misao je apsolutno dovoljna za utjelovljenje života bez ostatka. Osje?anja, sje?anja, emocije, intuicija i vidovitost, samo su stvar dopuštenja u tvojim mislima. I sve je samo stvar tvojih misli.

Sada sam ve? siguran da su vjera u boga, duša, duhovnost, um, sve religije svijeta, ideologije i društvo, nenamjerna ali neizbježna kolateralna šteta upornih duhovnjaka u obrani duhovnosti ?ovjeka, jer ni oni nisu znali kakve ?e to posljedice izazvati kasnije. I dogodilo se, šteta je nenadoknadiva kroz dominaciju naprednih umova, istih onih koji o životu obi?nog ?ovjeka nikada ne misle i zato olako devastiraju prirodu.

Život je stvarnost i nikada ne može biti samo vjera u boga. Kroz vjeru pristaješ na iluziju o bogu, na negativne misli, na osje?anja i slom u duši. To zaista nikome nije potrebno, niti je prirodno.

Dušepa?enici zagovaraju paranje srca osje?anjima, pokazuju?i time da ne misle jasno, da nemaju pravo znanje, da ne znaju što je život, i pored svemo?i života pate.

Misli su najdublja analiza stanja brzinom svjetlosti, pri ?emu se svako osje?anje razlaže i nestaje, tako uvijek ostaje kristalno jasan svemo?ni život.

Ne možeš upore?ivati osje?anje i samilost sa miloš?u ?ovjeka, sa jasno?om njegovog uvida.

Uz beskrajnu mo? misli osje?anja su prespora i ništavna. Nije život ovisan od ne?ijeg osje?anja. Ljudima je previše doživljaja i osje?anja, umorni su od toga, postali su duševni bolesnici. Nitko im ne nudi život temeljem misli, kao prirodno bogatstvo i potencijal u svakoj prilici.

Sve je potpuno jasno bez ostatka.

Misao je prirodan laboratorij života, za njegovo budno i bezuvjetno osvjetljivanje istinom, kroz biokemijske i alkemijske procese.

Postoji narodna pjesma: „Kupi mi majko top“, sa zna?enjem: nau?i me majko da mislim svojom glavom, da osvjetljavam istinu života, da ne gazim po leševima iluzija i ne ?inim grijeh.

Ne možeš život svrstavati tamo gdje mu nije mjesto. Prirodan dom života je misao, topla i svijetla, u ku?i tijela koje zra?i.

Privla?enje muškarca i žene je prirodna potreba, ali društveni brak to nije, jer od partnera traži nemogu?e stvari, da voliš nekoga, da ga maziš i paziš i kad ti se ne?e, samo zato jer si potpisao bra?ni ugovor. Ljubav je prirodna stvar svakog pojedinca, seksualnost tako?er i to se ne može kupiti i novcima platiti, kamuflirati još manje.

Kreativna stvaranja ?ovjeka su prirodna stvar pojedinca, a mogu?a su mislima, jer je sloboda samo stvar pozitivnih misli. Nitko ti na svijetu ne može oduzeti slobodu kada si živ i kada možeš misliti.

?ovjek ima veoma malo prirodnih potreba: disati, piti ?istu vodu i jesti odabranu hranu, prirodnu, biljnu, po mogu?stvu u vidu sokova od svježeg vo?a i povr?a, jer se jedino tako unose hranljive tvari u koloidnom obliku, za prirodnu potrebu metabolizma i života tijela.

Prirodna potreba ?ovjeka je misao, svjetlost, istina, jasno?a uvida.

Sve što je životno, pozitivno zra?i i ne možeš u tome nikada pretjerati. Nikome nisu potrebna negativna zra?enja, kojih sam proizvodiš ako negativno misliš.

Što se ovisnosti ti?e, samo je prirodna ovisnost na život i misli, na ono što život podržava, sve drugo je grijeh.

Zašto bi netko bio krivac u braku ako jasno prosu?uje da mu sex nije potreban, da ima mnogo prirodnijih stvari od toga? Bez sexa možeš cjeli život, ali bez misli ne možeš, a one su taj život, ljubav, istina i sloboda. Kada partneri žele roditi dijete, ra?aju ga iz ljubavi, a ne iz poniznog sexa.

U suštini svaka mo? u tebi dominira, samo je pitanje da li je ona pozitivna ili negativna. Ti zra?iš ono što misliš. Misliš ljubav, zra?iš ljubav, misliš istinu, zra?iš nju, ali misliš bolest i negativno zra?iš bolest.

Život jedino možeš definirati kao MISAO i MIR. Tako si ostvario jasno?u, svjetlost, istinu, slobodu i pobijedio utjecaj linearnog vremena. Brzinom tvojih misli vrijeme stoji, tako ostaješ dugovje?an, vitalan i pored gomile starosnih godina.

Ro?enjem imaš život i ego. To je prirodno stanje ?istog karaktera. Kasnije razvijaš mo? misli i u ovisnosti od njihove jasno?e, od svjetlosti i istine u njima, karakter ?e poprimiti takav kvalitet.

Karakterne obrane ega kroz strah, pohlepu, neiskrenost, mržnju i ponos su prirodna potreba, samo onda kada je život u pitanju i nikada više.

Prirodno je i normalno osje?ati strah kada ti je život u opasnosti.

Normalno je biti pohlepan kada si žedan ili se gušiš u dimu.

U obrani života neiskrenost nije grijeh.

Što se mržnje ti?e, jedino je opravdanja kada mrziš smrt.

Ponos je opravdan kada misliš i zra?iš pozitivno.

Iz ovih rije?i jasno zaklju?uješ prirodu i opravdanost ega i karakternih obrana, ali nemaš pravo koristiti se poljuljanim karakterom i egom koji se brani, jer time dovodiš u pitanje tvoje normalno ponašanje. Mora biti jasno da su sve karakterne obrane umišljene ako nisu u funkciji obrane života.

Svatko ima prirodnu potrebu štiti život svim sredstvima, jer sam život to nalaže. Zato moraš odbaciti sve ono što ti odvla?i pažnju od jasnih misli.

Nikome ne možeš udahnuti život, pa ni djetetu koga si rodio. Svatko ima prirodnu mo? života, samo je pitanje da li to koristi u mislima. Život nije stvar prezentacije drugome, nego izravan tok misli u svakom pojedincu.

Došli smo do izražavanja i govora. Poslije mo?i misli, dolazi mo? govora, koji je samo usporena pri?a misli, da bi to mogao nekome pokazati. Zrelost ?ovjeka se o?ituje kroz izgovorenu rije? koja mora biti u funkciji života, jasne misli, svjetlosti, istine i slobode pojedinca. Govoriti o nebitnim stvarima je napor i to nitko ne trpi. Svatko želi ?uti nešto novo, nešto jasno i istinito o životu. Nikome nije stalo do ne?ijih iluzija, predumišljanja i stavova.

Kada mi govoriš istinu miran sam, ne reagiram, ali kada se po?neš služiti neistinama ili ako lažeš, nisam te dužan slušati. Onda nalaziš opravdanje da me možda mrziš i okrivljuješ, a u suštini ti ne misliš jasno.

Nemoj se truditi nekome soliti pamet kada ne govoriš istinu, jer to nitko ne želi slušati. Rije?i su nestvarne ako nisu istinite. Kroz govor neistine gubiš mo? života, slabiš imunitet i ako tako navikneš ponašati se stalno, biti ?eš bolestan.

Mo? govora imaju samo oni koji se služe jasnim mislima, jer uvijek iznose svjetlost i istinu u prvi plan života samog, bez obzira o kojoj je temi rije?. Život je stvar svih tema.

Svaki ?ovjek ima mozak, organ sa hipofizom i pinealnom žlijezdom gdje se stvaraju misli.

Najgore je kada netko stvarno ima mozak ali se stvarno njime ne služi jer ne misli jasno.

Mnogi vjeruju da je ljudski mozak beskrajna memorija, to nije to?no, jer beskrajna memorija jedino može biti život kroz mo? beskrajnih misli. U mozgu nema fizi?kih diskova za pohranu podataka, ali u tijelu postoje stanice tijela koje se grupiraju u odnosu na misao. Tako jasne i svijetle misli daju žive i prirodne stanice tijela, a nejasne misli daju crne rupe u tijelu, preko bolesnih stanica. Sluzava i kisela krv posljedica su nepravilne prehrane i dehidracije tijela. Pretilost je stvar mutiranih neprirodnih stanica tijela, sa velikim viškovima otpada i vode, vezanih u mutiranim stanicama i tako nosiš veliko breme, a cjelu stvar možeš popraviti prirodno, pozitivnim mislima, jer su one najviša mo? života.

Medicina je nemo?na u lije?enju ljudi jer se isklju?ivo bavi bolestima kojima nema kraja. Kada bi ljude upu?ivali na prirodno iscjeljenje životom, na mo? misli, bolesti ne bi bilo.

Meditacija nije potrebna onome tko jasno misli, iz prostog razloga što je naporna tehnika, iako duhovnjaci tvrde da je samo vožnja kroz duh. Za vrijeme meditacije ne misliš i izvan si prirodnog života. Život u duhu nije stvaran život. Meditacija je samo duboka analiza duha, a to je prirodno mogu?e u jasnim mislima, bez ikakve meditacije. Ona nije mogu?a bez duhovnog znanja, a znanje je ipak ovisno od samih misli. Kako god ga okreneš, misli su život, sve drugo je skretanje s puta.

Gdje je život i misao, rješenje postoji za svaki problem. Ljudi su sumorni jer su suo?eni sa egzistencijom. Nikoga danas ne mu?i egzistencijalni minimum u zraku, destilirnoj vodi i malo hrani od vo?a i povr?a. Ljudi pate zbog želje za komforom. Ne mogu zamisliti život bez dugmi?a za tv, komp, toplu sobu i vodu, lift i žarulje no?u. Kroz misli imaš najve?i komfor stvarnog života i sve ti može biti toplo, prijatno i osvjetljeno, ako sebi to dopustiš.

Lijek je da se pojedinac suo?i sa stvarnim životom, onako nag bez odje?e, bez komfora, bez hrane i vode. Samo da diše i da mu prorade misli. Tako su radili iskusni Šamani, lije?ili sve bolesti, zrakom i živom vodom, prirodno i uspješno.

Stvaran život je samo ?ista misao bez ostatka. Apsolutna svijest nije život, nego mogu?nost posebnog stanja uvida.

Duhovno prosvjetljenje nema nikakvu svrhu. ?ovjek je trenuta?no prosvjetljen mislima, upravo osporavanih u tehnikama duhovnog prosvjetljenja.

Instrumenti vjere, religije, duhovnosti, bogomolja, društva i demokracije su preglasni za ego ?ovjeka. Odbarniti se od tih jakih iluzija jedino je mogu?e golim životom preko misli.

Kroz misli, istinom potvr?uješ život na djelu, bez ostatka. Tako uvi?aš u svakom trenutku da je život sam sebi svrha, bez obzira na bilo koje stanje.

Na taj na?in misli su zaista najve?e znanje ?ovjeka, jedina istina i beskrajna rijeka mo?i.

U mislima možeš percipirati i uroniti u svaku stvarnost.

Duhovnjaci bježe od misli i to je sasvim pogrešno, jer ne ostavljaju sebi mogu?nost vra?anja u objektivnost i normalno ponašanje.

Sa mislima jednostavno i prirodno možeš shvatiti duh u potpunosti i ne moraš biti ovisan o njemu.

Ne postoji problem ili bol koju ne?eš rastopiti u istini, svjetlosti i mislima, iz prostog razloga što se svaka stvar u potpunoj analizi rastapa i nestaje. Zna?i analiza stanja je klju? znanja i mo?i prosu?ivanja.

Jasno i svjetlo razmišljanje nije napor, naprotiv sve te vu?e u rasplet stvari. Tako postaješ ?ovjek od povjerenja, znanja i mo?i, na jednostavan na?in jasnih misli.

Kako je život sam sebi svrha, naj?eš?e ti to ne percipiraš istinom, zato imaš stalnu potrebu potvrditi i provjeriti svoj život.

Kroz misli ti utjelovljuješ život i svjetlom istinom vidiš njegovu svrhu. Na taj na?in tvoj život postaje instrument svih tvojih ostvarenja, mira i ljubavi. Ti si u odnosu na život ništa kada ne misliš, tada si samo jedan obi?an ego u obrani, ali kada misliš život je prikovan za tebe i pomaže ti u svemu.

Jasna i svjetla misao je istina i najviša mo? iscjeljenja crnih rupa, boli, odnosa, svakog stanja.

Uvijek držim do toga da je život prirodna i jednostavna stvar (ako se tako može re?i). Zato ljubim moje jasne i svjetle misli, one su mi sve što imam. Radosno ?ekam zoru da ponovo po?nem uživati u jasnim mislima i ?aroliji života koju one donose. San i ego su moje produžene misli. To duhovnjaci osporavaju.

Ne bježim od problema, naprotiv upli?em se u svaki problem, ne zato jer sam pametniji od drugih, nego zato jer sam spreman problem riješiti bez ostatka. Siguran sam u sebe, jer znam da je život svemogu?, drugo su iluzije.

Kroz misli, potvr?uješ istinu o iluziji boga, duše, energije, duha. Kada imaš potrebu malo zaviriti u stanice tijela i vakuum, to jednostavno uradiš jasnim mislima, one te odvedu do svake stanice. Nije ti potrebna nikakva duhovna tehnika, jer život je najviša mo? i ne može biti svrstan u tehniku. Život je živ i cjelovit, a tehnike su samo mogu?nost za prilaz životu u jednoj to?ki.

U mislima, svjetlosti i istini, svaka ?e stvar nestati, jedino ?e na kraju ostati goli život.

Na bilo kojoj ravni promatranja, u bilo kojoj stvarnosti, na kraju analiti?kog sagledavanja, jedino ostaje život. Tako zaklju?ujemo da je izuzev života sve izmišljeno.

Na drugoj strani imaš jasnu potvrdu života samog. Ti odlu?i da li imaš život ili ga nemaš?

Iznimka je da netko u svijetu ima apsolutnu svijest, zato nemamo prosvjetljenih bi?a, ali je prirodno i jednostavno da svi ljudi jasno i svjetlo misle. Kroz jasnu i svjetlu misao, prosvjetljen si zasigurno.

Život nije napor, nego radost i trebaš ga bezuvjetno osvjetljavati u jasnim mislima, kroz istinu. ?arolija je svjetlost.

Dijete misli nedovoljno jasno, ali je ipak milo, jer kroz igru pokazuje koliko mu je do života i radosti stalo.

Ako u obitelji imaš nekoga bolesnog ili se ponaša ?udno, nau?i ga da po?ne jasno misliti, tako ?e sam sebi pomo?i u pronalaženju istine i svjetlosti života.

Ljudi sa pravim znanjem i životnim iskustvom, ne moraju misliti, jer njima je glava puna istine i svjetlosti. Oni nemaju zbrku. Život im je jasan.

?ovjek u svakom trenutku ima potrebu potvr?ivati život, sve dok ne stekne pravo znanje i iskustvo o njemu. To mora biti jednostavno i prirodno, a najbolja mogu?nost potvrde života su misli.

Pokazalo se da su svi napori za osvješ?ivanjem tijela skoro uzaludni, jer su ovisni o kompliciranim i napornim duhovnim tehnikama i mogu biti opasne po zdravlje ako se ne izvode pravilno.

Kroz misli ti imaš jasan uvid života i ne treba ti nikakva dodatna svijest. Osvješ?ivanje je zaobilazni put preko nestvarnog duha, a misli su direktne.



ODGOJ

Vrhovni cilj života izvire iz njega samog, a ti?e se slobode stvaranja, kada je sam sebi svrha, na na?in oblikovanja u prostoru i vremenu, uz najbolje mogu?nosti, uz istinu i svjetlost.

?ovjek je najprije živo i emocionalno bi?e. Uz to ima mo? misli, iz kojih upravo izvire sloboda. I da paradoks bude ve?i, upravo ?ovjek i ljudi danas osje?aju da nemaju slobodu.

Svaki odgovor ?eš na?i u postavljenim pitanjima što život jest, u onoj praznini izme?u samih rije?i. ?ovjek nema slobodu zbog osje?anja, jer mu je netko, nakon ro?enja, umjesto briljantne mo?i emocija, usadio osje?anja temljem iluzorne duše. Tako je ?ovjek pokupio obrasce svih osje?anja, od kojih se nikako ne može osloboditi. ?ovjeku nije potrebno osje?anje da mu drhti srce, ako ve? ima mo? jasnih misli. Nešto tu ne štima u postavkama.

U ?ovjeku postoji nešto veoma živo i iznad svega bezuvjetno budno, a to je ego. Upravo su danas ljudi ograni?eni zbog ega koji se od njih samih brani. Tko se tu od koga brani u jednom bi?u, u jednom prostoru? ?ovjek i ego su u jednom kavezu kao lav i ukrotitelj životinja i oboje su nemirni, štite?i sebe, a sam život je sebi najve?a zaštita, on od nikoga ne traži ništa, beskrajno je mo?an i njega nitko drugi ne može zaštititi.

Preko osje?anja ?ovjek ima lažnu predstavu o životu, tako što isklju?i misli, isklju?i istinu i svjetlost i jedino mu preostaje smaranje u osje?anjima i patnji izmišljene duše.

Sve negativnosti pojedinca do ?ovje?anstva u cjelini, možemo sagledati kroz odnos ega i misli. Kada malo bolje sagledaš na?in kako su drevni narodi lije?ili ljude, jasno ?eš uvidjeti da su se jedino bavili pitanjem sklada ega i misli. Tvrdim da ?e suvremena medicinska znanost ipak morati priznati svoju nemo? i okrenuti se životu samom, jer on pruža svaku mo?, svaku slobodu i svako blagostanje. Dovo?enjem ega i misli u sklad, to?nije kada mislima i egu ostaviš da se prirodno i slobodno ponašaju i tvoje ?e ponašanje postati prirodno.

U mislima je mo? istine i svjetlosti, u egu je najviša mo? budnosti nad životom. Istina, svjetlost i budnost upravo osvjetljavaju svu mo? života. To ?ovjek mora staviti u prvi plan.

Ve? se u svijetu pojavljuju pojedinci lije?nici koji zagovaraju nove metode, kako oni nazivaju tehnike lije?enja, prirodnim na?inom emocionalnih sloboda, popularno nazvanom EFT tehnikom (Emotional Freedom Technique).

Svi smo u panici i neizvjesnosti od ponašanja mladih, od interneta, igrica i svega onoga što djeci oduzima misli. Djeca su sve izraženiji roboti. Ako bi dijete po ro?enju, ostavili na miru da se samo prirodno razvija, na kraju bi dobili prirodno bi?e, upravo kroz mo? prirodnog stvaranja i života. Uplitanjem neukih, ograni?enih i strastvenih roditelja u odgoj djeteta, umjesto pozitivnog odrastanja, dijete postaje idiot, a rodilo se normalno. Zna?i nije problem u djetetu, nego u roditelju. Dodamo li tu društveno obrazovanje, utjecaj demokracije i crkve, dolazimo do zaklju?ka da mlado bi?e nema izbora, nema slobodu, oduzeta mu je sva mo? kreativnog stvaranja, oduzeta mu je prirodna ljubav prema životu.

Djeca ne misle, jer drhte od neprekidnih upozorenja i ograni?avanja svih sloboda. Dijete se ne usudi misliti jer unaprijed zna da ?e time biti u još ve?em raskoraku sa roditeljem. Sagne glavu i ramena i pati u sebi, gricka nokte, još i za to dobije kritiku. Taj kontekst negativnosti širi se dalje na prehranu, kada djeca jedino moraju jesti rafinirani še?er, ?okoladu i industrijske slastice, kako bi koliko toliko ublažili stres i patnju. Medicina to objašnjava potrebom mozga za serotoninom, kakva ironija. Zbog svega djeca imaju neprestanu želju za slobodom. Kada pojedinac ima bilo kakvu želju, automatski je sam sebi oduzeo slobodu misli. Automatski je uplašio ego i srušio karakter u nekoj od karakternih obrana, strahu, pohlepi, neiskrenosti, mržnji ili ponosu.

Ljudi ?e postati prirodni, nasmijani, puni ljubavi, samo ako sebi pro?iste karakter, na ra?un slobode misli, kada ?e istina i svjetlost života do?i do punog i prirodnog izražaja.

Prošla su vremena ideologija, religija, novca i društvenog miješanja u život pojedinca. Onog trenutka kada netko pojasni ?ovjeku neke životne stvari, dogodit ?e se prava revolucija. Ima nas koji tragamo za tom spasonosnom pilulom, a u suštini je ve? vidimo u svakom ?ovjeku.

Ve? ?e se na?i model kako ?ovjeku povratiti pažnju na budan ego i mo? misli. Kada se ?ovjek domogne prvog iskustva istine i svjetlosti, riješio je sve životne probleme. Dobit ?e volju, ne?e ga više mu?iti karakter, kao nešto što nije mogao popraviti, jer su duhovne tehnike za pro?iš?enje karme jednostavno nemogu?a misija. Najgore je što se ?ovjeku ?ini da misli, a u suštini on samo izmišlja iluziju. Kad ?ovjek stvarno misli, onda mu se pokaže istina i svjetlost. Tu senzaciju proprati budan ego i ?ovjek je potpuno miran i normalno se ponaša.

Sve ono u ?ovjeku što smatramo negativnim, u suštini je najve?i prirodni potencijal života, samo mu trebamo dopustiti da se slobodno razvija. Tu spada ego, misli, seksualnost, emotivnost, prirodna živost tijela.

?udno je da normalno ro?eno dijete od malih nogu postaje pacijent kojim ?e se baviti društvo, zdravstvo, pravosu?e, socijala i zatvori. To su Ameri prvi izmislili, a i kod nas je došlo na red.

Danas svakom ?ovjeku treba osobni psihijatar, odvjetnik i bankar. To ve? nije prirodno i neodrživo je.

U svakom slu?aju život ?ovjeka ?e uvijek ostati prirodna stvar, a ono što je umjetno stvoreno mora se srušiti. Nema dileme, društvo, crkva, internet, nemaju mjesta u egu i mislima prirodnog djeteta i budu?eg slobodnog ?ovjeka.

Pitanje je koliko su ljudi spremni u?i u vlastitu revoluciju. Koliko mogu prikupiti pravo znanje, koliko se mogu osloboditi navika i ovisnosti, simbola, položaja i lažnog komfora?

Ni jedna vladavina nema ve?u mo? od života. Da li je pojedinac spreman živjeti u skladu sa svojom prirodom?

Mnogo je toga krenulo u krivi smjer. Svima treba specijalna injekcija za otrežnjenje. Tko ?e biti taj izumitelj spasenja ?ovjeka? Valjda on sam.

Koji je prvi korak?

Najprije pojedinac mora po?eti misliti, postati odlu?an, jasan samom sebi, pro?istiti krv i osjetiti da mu ništa posebno ne treba za život. Na taj na?in ?e se jednostavno osloboditi želja i ovisnosti. Djeca danas ne mogu povjerovati da mogu jedan dan bez interneta i mobitela, bez ?okolade i umjetnog soka. Kad se to dogodi, sve ?e poprimiti prirodan tok stvari.

Upravo roditelji iz neznanja nude djeci krive stvari da se ne bi bavili njima. Djeca su danas namet roditeljima. Postavlja se elementarno pitanje koji je smisao života iz perspektive demokracije i dokle to može i?i tako?



PRIRODA ŽIVOTA

Život predstavlja konstantu i kozmi?ki red transformiranja materije kroz sve mogu?nosti, promjene i odnose u prostoru i vremenu svijeta, sa posebnom pažnjom na fizi?ko, metafizi?ko i duhovno stanje.

Fizi?ko stanje materije je živa i mrtva priroda, manifestirano kroz fizi?ko tijelo ?ovjeka.

Metafizi?ko stanje materije su vibracije, sa vrhuncem u svjetlosti, manifestirano kroz dah, istinu, misli i ego, dušu, um i duh.

Duhovno stanje materije je vakuum, sa vrhuncem u apsolutnom stanju materije, manifestirano kroz apsolutnu inteligenciju ili apsolutnu svijest.

Svijet u kome živimo predstavlja neistraženi ocean, oblika i individualiziranih života, ali je ipak mogu?e da ?ovjek prirodnom inteligencijom spozna svijet u cjelini.

?ovjek ima najvišu mo? života kroz evolutivnu zrelost. Temeljem misli, ega, uma i duha, ?ovjek ima mo? jednovremenog uvida stvarnosti života kroz istinu i svjetlost.

Istina i svjetlost su na sredini izme?u fizi?kog i apsolutnog, izme?u tijela i vakuuma, izme?u misli i svijesti.

Prirodna mo? jednovremenog uvida daje karakter života i ponašanja bi?a u cjelini.

Materijalni dio života promi?e uz fizi?ku stvarnost, objektivnost i relativnost, vezano za linearno vrijeme u atmosferi zemlje. Tu su vibracijske mogu?nosti tijela limitirane do brzine svjetlosti u mislima, ?ime se postižu sva stanja.

Svjetlost utje?e na život ?ovjeka tako što ga ?ini budnim danju i odmara ga no?u. Uz to svjetlost preko biljaka i vegetacije, preko produžene ruke u esenciji klorofila biljke, daje ?ovjeku svu potrebnu hranu za gra?u stanica i tijela. Klorofil se transformira u tijelu u hemoglobin, a on dalje u krv.

Što je misao?

Misao je dvosmjerna radnja na razini brzine svjetlosti, za podržavanje života kroz dah. No misao nije mogu?a bez tijela ?ovjeka. U tom smislu u tijelu postoji nešto i prije misli. To nešto je EGO - ŽIVOTNA SILA, kao prirodni nagon, manifestiran kroz seksualnost i fizi?ku snagu ?ovjeka.

Od samog za?e?a ego se formira, daju?i karakter života budu?em tijelu. Prakti?ki je ego mo? tijela. U fizi?kom, biokemijskom i vibracijskom smislu, ego je naj?istiji kvalitet tijela kroz esenciju sperme u testisima muškarca i esencije u jajnicima žena. No cjelo tijelo, brzinom svjetlosti, preko metabolizma, krvi i stanica tijela, stvara novo sjeme, koje je u suštini fizi?ki dio života ?ovjeka. Kada se tu doda svjetlost kroz misao, život poprima prirodni karakter.

Tijelo sa organima, njihovim funkcijama, sa probavnim, cirkulatornim, endokrinim, krvožilnim, limfnim i živ?anim sustavom, mozgom i spiritualnim mo?ima, ima svu mo? života.

Što je svijest?

Spoznali smo da je život cjelovit i da nije samo tijelo, ono što opažamo osjetilima i ono što mislimo. Život su sva mogu?a stanja ponašanja tijela.

Spiritualno (samo mu ime kaže duhovno), ?ovjek ima mo? probuditi svijest, prevazi?i ego, misli i duhom probiti barijeru istine i svjetlosti. Na taj na?in fizi?ko tijelo ostaje živo, ali indiferentno od duhovne stvarnosti, vakuuma i svijesti.

Obzirom da u tijelu ?ovjeka vakuum jedino postoji u stanicama tijela, potrebno je usmjeriti pažnju misli na stanice tijela, smiriti ego, da bi svijest bila manifestirana.

Tako se ulazi u stanje nirvane, gdje vakuum živi sam u sebi bez i?eg drugog metafizi?kog i fizi?kog. Mo? svijesti je savršenstvo pro?iš?enja materije. Ono što su misli i ego za tijelo, to je svijest za duh.

No ?ovjek je tijelom materijaliziran u svemu, živi na zemlji u živoj prirodi i vezan je za relativnost, vrijeme i fizi?ke zakone. Pokazalo se da je sasvim dovoljno od minute vremena, posvetiti se duhu pet sekundi.

Ako je vakuum prisutan u stanicama tijela, onda ?ovjek uvijek posjeduje apsolutnu svijest ali to mora uskladiti preko ega, misli i istine. Naj?eš?e to nije slu?aj i ?ovjek je ograni?en u svijesti, koriste?i se nižom razinom kroz djelovanje uma. Um je jedno nedefinirano stanje i polje metafizike ?ovjeka, mentalnog i intelektualnog sadržaja, izme?u misli i svijesti. Tako je mogu?e da pojedinac ima razvijeni um, ali ne misli i nije dovoljno svjestan. Na taj na?in nije jasan sam sebi, ima neprirodno ponašanje, nije cjelovit, nema širinu pogleda na život, usmjeren je na jedan cilj.

Prakti?ki je um neznanje ?ovjeka. U stanju jasnih misli i svijesti, um ne postoji. Priroda je devastirana zbog umnih ljudi, koji su autoriteti u raznim oblastima, ali su svojim grandioznim pronalascima i djelima, definitivno uništili prirodu i život ?ovjeka.

Život je stvar mira, ljubavi i radosti, nikako komfora, umjetnina, zaga?ene atmosfere, ne?istih rijeka, mora i oceana. Sama zemlja na kojoj živimo i hodamo zaprljana je maksimalno i osiromašena zbog megalomanskog trošenja njenih prirodnih resursa, koji su podržavali prirodan život ?ovjeka i svega stvorenog.

Ti kao pojedinac možeš utjecati na neke stvari i popraviti kvalitet života, bez obzira na bilo koje stanje. Imaš tijelo, život, osjetila, ego i misli. Prakti?ki si kompletan. Jedino trebaš biti dosljedan i prisutan u vlastitom životu. Obzirom da je život u tvom tijelu, ti moraš biti izravno prisutan u njemu, dahom, mislima, egom i održavati prirodni karakter života.

Sve se to jednostavno radi ako imaš znanje, ako si znanje preto?io u iskustvo, ako te netko nau?io životu.

Da ne bi sve to bilo naporno, postoji ljubav kao posebna životna igra i ?arolija u kojoj možeš uživati stalno. A ljubav je samo suština života kao svjetlost, da se ne bi bavio detaljima, probavom, metabolizmom i stanjem onoga što ne vidiš u nutrini tijela, kroz organe, njihove funkcije, krv, limfu, srce i mozak. Ljubav je jedno prirodno uživanje života, nije napor, nije ovisna i ne možeš u njoj pretjerati.

Meni je veoma bitno da znam život kroz termine i simbole, da mi se ne dogodi kako neznam što je misao, ego, svijest, metabolizam, vakuum, ljubav, istina, svjetlost i tako redom. Upravo se znanje svodi na stalno promišljanje prema sitnijim formama. Tako postižeš efekat analize života, usput se igraš i zabavljaš, kada na djelu popravljaš karakter. Kao da se igraš sitnim žaruljicama (stanicama tijela) i praviš lajt šou od tijela i kad sve to uobli?iš tijelo zra?i svjetloš?u, a ti si radostan zbog toga.

Naravno simboli mogu ?ovjeka odvu?i u drugu krajnost, kada umjesto jasnih misli po?inješ umišljati i uživati u simbolima, zaboravljaju?i na stvaran tok života kroz ego, karakter, istinu i svjetlost. Preko simbola ?ovjek postaje osjetljiv, razdražljiv, reagira na njih, zato su rije?i najja?i simboli u odnosima ljudi. Rije?ima možeš izlije?iti ?ovjeka, ali ga njime možeš i ubiti.

Samo se pojasnilo da osje?anja nisu dobra, iako su nas uvijek gurali u osje?anja, u dušu i sažaljenja i tako smo zaboravili misliti na ego i život.

Siguran sam da ?ovjek ne živi kada ne misli. Misli su po?etak i kraj života. Da bi znao da li sada misliš ili ne, posluži se dahom.

Budu?nost je u revoluciji misli ?ovjeka, ovoga puta konkretno i jasno, bez predumišljaja, osje?anja, duše, boga, bez bilo koje ovisnosti (od hrane, sexa, novca, crkve, društva, demokracije).

Život je esencija ljubavi, kao jasna misao, kroz svjetlu istinu, miran ego, ?ist karakter, prirodni metabolizam (religija srca). Obzirom da je svjetlost najvažnija u životu, misli imaju mo? svjetlosti i zato moraš misliti, kroz sve opisane forme.

Tako ?eš imati stvaran život, ne?eš morati vjerovati u boga, dušu, osje?anja, energiju i sve ono što ti ruši prirodni karakter. Kroz jasne misli cjelovit si trenuta?no i prisutan u svim aspektima života.

Ako ti je do duhovne stvarnosti stalo, kontempliraj, usmjeri misli na stanice tijela, analiziraj ih do detalja i ima?eš stanje duha, bez ikakvih tehnika koje su naporne, dugotrajne, ne služe slobodnom stvaranju, jer kada si u duhu ti si nigdje, u nirvani. Nirvana nije strašna, ali je opasno kada si nigdje, ni na zemlji ni na nebu, ni u mislima ni u svijesti. To bezizlazno stanje je um, tjeskoba i ludost, ako ga ne povedeš na neku stranu.

Što se odgoja djece ti?e, njima se moraju pojasniti najfiniji detalji života, djeca to lako u?e, dati im slobodu da se igraju. Ne vezivati ih za osje?anja, moral i suvremenost. Djeci trebamo pružiti ljubav da sama imaju život i da nikada ne budu ovisnici.

Što se lije?enja ti?e, preventiva je najbolje lije?enje. To su opet misli. Nije potrebno biti bolestan i lije?iti se, nego misliti da ne bi bio bolestan. Oni što se druže lijepim i jasnim mislima, imaju radost od života. Oni koji se bave istraživanjem bolesti i cjelog se života trude da postanu umišljeni doktori, za posljedicu imaju proživljavanje i umišljanje svake bolesti. Jer što je bolest, samo jedno dublje umišljanje.

Temeljem samog života ti imaš sve, bez obzira gdje si sada i kakvi te problemi mu?e. Misli, pravi najdublju analizu stvari i time ?eš rastopiti svaki problem. Sjeti se da je život samo transformiranje materije kroz sva stanja. Nemoj misliti da ?eš svojim umišljanjem posti?i nešto više od materije. A nemoj vjerovati u boga, jer vidiš da njemu nema mjesta u ovom svijetu. Zato je bog samo jedno umišljanje i iluzija svih onih koji ne misle svojom glavom, nego drhte nad izmišljenom dušom i u svakom trenutku nalaze opravdanje za postojanje boga.

Naravno, iluzija nije mogu?a bez stvarnosti, zato se ovisnici od vjere ne mogu osloboditi nje.

Trebaš stalno pratiti dah da bi ostao u mislima, ?ime ?eš u spolovilima dobiti takvu mo? budnosti ega, da ti ništa ne može proma?i da nisi jasno vidio. Kroz svjetlu misao ne postoje iluzije, jer istina ne dopušta iluziju. Kada si ograni?en na osje?anja nisi prisutan u životu, dahu, istini, mislima i svjetlosti. To?no je, živ si, negdje si, ali želiš i patiš.

Život nije stvar želje, jer je beskrajno ?aroban i izdašan, zašto bi imao neku drugu želju izvan života? Zašto bi na kraju patio zbog neispunjenja želja? Zašto djeca nisu sretna zbog želja?

Sve su to posljedice kada ne misliš, a ti vjeruješ da misliš.

Slažem se misli su i sje?anja, ali ne podržavaju život. Svaka misao izvan vertikale tijela, od mozga do spolovila, kroz srce, ne podržava život i predstavlja grijeh. To registrira budan ego i prenosi ga na fino štimanje karaktera.

Ti možeš griješiti, to je tvoja stvar, ali si ograni?en u grijehu. Kada prevršiš mjeru, više nisi normalan.

Obi?no roditelj griješi zbog djece, da im stvori novac i komfor, ali ne misli da time direktno narušava njihov mir, jer uživanje pro?e, a ostaju posljedice grijeha. Ne možeš biti uzor djetetu ako si u nekoj stvari po?inio vidan grijeh? To dijete ne podnosi jer je ?isto. Radije ne mora jesti samo da ne bude grijeha. Dijete prirodno shva?a mo? roditelja i nikad nije tužno kada roditelj nema mogu?nost da mu pruži nešto više. Naravno tu dolazi do izražaja mo? ljubavi.

Preko misli ?ovjek ne mora biti griješnik, ne mora imati specijalnu želju, ne mora patiti.

?ovjek ima mo? budnog ega, opaža, osje?a, ima intuiciju, emotivan je, ali to ne zna?i da mora biti ovisan od tih primitivnih stanja. U svemu tome nema svjetlosti ni istine. Samo se u mislima javlja svjetlost i istina.

Nisam te morao ubje?ivati što su misli. Sam si shvatio da moraš od sada po?eti navikavati se na misli. Ti nemaš iskustva u tome. Ali ne brini, misli nisu napor, samo kreni od pra?enja daha i na kraju ?eš ostvariti mir.

Jedno moraš znati, kada si živ imaš sve šanse, jer život je vrhovna mo? postojanja. Kroz misli, svjetlost, ego i istinu, ti postaješ ta vrhovna mo?. Život je sve samo to moraš potvrditi u mislima. Ali, iznad svega moraš znati da je život nešto živo sada, moraš biti budan nad njim uvijek. Zato misli i prepusti se budnom egu, on je neumoran.

A ego, to je tvoj seksualni potencijal i zato nemoj biti zbunjen po pitanju svoje seksualnosti, ona je sasvim prirodna potreba, ali sex zbog zadovoljstva nije. Nemoj seksualnost svrstavati u tabu. Djeca trebaju pri?u o seksualnosti, tko ?e im o tome pri?ati ako ti neznaš? Svi se prave ludi jer ne misle i neznaju pravu prirodu misli, ega, seksualnosti, ljubavi i života. Ljudi su samo maskirani odje?om i komforom, a u suštini ništa ne misle. Ovisni su i ograni?eni a to ne moraju biti.

Tvoja budnost i senzibilitet ovise od kvalitete sjemena. Ako kažeš da si star za seksualnost, onda si se odrekao života. Seksualnost nije stvar godina i starosti, jer je prirodna potreba života samog.

Zato misli i analizom stvari spoznaj sve relevantne ?injenice života, bez ostatka i mogu?nosti umišljanja.

Kada misliš nemaš potrebu za reakcijom i emocijama. Nemaš potrebu za željama. Tvoj karakter ?e biti ?ist bez obzira što si naslijedio i nau?io od roditelja. Jer život je stvar svih mogu?nosti i promjena. Život nije stati?an i krut da ga ne bi mogao savijati u mislima. Život, ego, misli, istina i svjetlost su jedno i dopusti da ostanu nepodvojeni.

Ti si djelo evolucije i nemoj pokušavati to blokirati, biti ?eš kažnjen u patnji.



ŽIVOT JE JEDINA STVARNOST

Definirati stvarnost mora biti krajnje jednostavno svima i svemu što postoji.

Od najsitnije forme u prostoru, vibracije, Higssovog bosona, preko kvanta, fotona, suptilnih ?estica, atoma, molekula, do najsloženijih formi žive i mrtve prirode, u prostoru i vremenu postoji život.

Na ovom svijetu samo jedno može biti stvarno, a to JEDNO je ŽIVOT, kao postojanje.

Ništa na svijetu ne može biti isto niti dva puta.

Stvarnost podrazumijeva MATERIJU kroz sva stanja transformiranja: fizi?ko, metafizi?ko i apsolutno, a nama je posebno važna živa materijalna priroda. Za razliku od nje postoji i mrtva priroda. Materija je živa kroz individualne živote svih organizama, biljaka, životinja i ?ovjeka, kada su sva tri vida materije prisutna jednovremeno. Mrtvu prirodu predstavlja materija bez apsolutnog stanja (bez duhovne dimenzije). Zato je mrtva priroda neuporedivo sporije razgradljiva u vremenu. Živa materija (tijelo) relativno brzo stari jer lako gubi mo? vakuuma u stanicama.

Jedinstveno prepoznavanje stvarnosti u svijetu ti?e se svjetlosti i konstante vibracije, energije i zra?enja koja od nje dolazi, kroz svima nama poznatu istinu. Sve stvoreno u prostoru svijeta, na svoj na?in, prepoznaje život.

Zrno pijeska prepoznaje život preko svojih atoma.

Biljka prepoznaje stvarnost preko fotosinteze i svjetlosti.

Životinja prepoznaje stvarnost preko instikta.

?ovjek prepoznaje stvarnost temeljem misli i znanja.

Temeljem stvarnosti života, istine, svjetlosti i zra?enja od njega samog, ?ovjek ima mo? vrhovnog znanja, a to je opet taj isti život.

ŽIVOT JE VRHOVNO ZNANJE

Svijet je jedan i prostor je jedan. U tom svijetu i prostoru život je jedan, istina je jedna i svjetlost je jedna. Na kraju je i znanje jedno. Me?utim i to JEDNO može biti individualno, uvijek ovisno od cjeline.

Obzirom da znanje jedino može imati ?ovjek, to znanje se ti?e njegove mo?i misli i spiritualne mo?i svijesti.


ŽIVOT SU MISLI

Temeljem apsolutnog stanja materije, sve stvoreno ima osobine živog, me?utim sve živo nije u stanju održati se u stanju živog, zato umire i prelazi u niži oblike postojanja kao mrtva priroda. Sve stvoreno podliježe evolutivnom toku sazrijevanja i pro?iš?enja.

Tijelo se u trudno?i oblikuje u uvjetima mikrokozmosa (jedan sat linearnog vremena predstavlja deset milijuna godina u kozmosu), progresijom stvaranja stanica tijela brzinom svjetlosti. Poslije ro?enja tijelo nastavlja život u materijalnoj prirodi u 4D okruženju sa linearnim vremenom. Kozmi?ki obrazac stvaranja tijela brzinom svjetlosti, tijelo jedino zadržava kroz mo? misli, sa zna?enjem da ?ovjek prakti?ki može živjeti koliko god ho?e, jer je mislima u stanju zaustaviti linearno vrijeme i starenje, zbog brzine svjetlosti koju postiže mislima. Kada ?ovjek ne bi mogao misliti, životni vijek tijela bi bio mnogo kra?i.

U trenutku ro?enja beba nema mo? misli, ni svijesti, ali ima ?ist karakter, koji joj daje prirodni imunitet, kroz formu žlijezde Timus.

Misli su prirodni tok stvari života ?ovjeka kroz fizi?ko tijelo.

Svrha misli je da se njime poja?a osjetljivost osjetila, koja su prili?no ograni?ena u tome. Tako mislima stvaraš osje?anja, površinska i duboka. Osje?anja su mnogo sporija od misli i još se više usporavaju kada se preta?u u životnu silu, ego, nagon, seksualnu mo? (libido), kao sjeme stvaranja i obnavljanja stanica tijela, što predstavlja vrhunac mo?i živog tijela.

Obi?na sperma ?e postati vje?ni te?ni dijamant u tijelu, kao balzam koji zaustavlja starenje, ako se odupreš grijehu i strasti za seksualnim uživanjem u orgazmu i izbacivanju sjemena. Naravno trebaš to malo dublje prou?iti, da ne bi prouzo?io bolest.

Fluidi tijela, krv i limfa, mijenjaju svoj sadržaj ?ime se mijenja mo? ega kroz karakter, što ?e utjecati na dalji tok stvari u pogledu transformiranja životne sile u više kvalitete, ljubav, imunitet, istinu, jasno?u uvida i mogu?u apsolutnu svijest, ?ime se zatvara jedan krug života tijela.

Genetske predispozicije tijela i pozitivne misli, direktno regilurija sva stanja u tijelu i ponašanje ?ovjeka.

Od ?iste svijesti izvan tijela, preko misli, istine, osje?anja, ega, karaktera, imuniteta, ponovo kroz istinu, oplemenjuju se misli i poprimaju kakvo?u znanja, ?ime se drugi krug života odvija sa iskustvom tijela. Od pravilnog toga stvari, tijelo postaje sinkronizirano na život, prati vrijeme i prostor i tako ?ovjek ima potpun uvid u život, ima vitalno tijelo i dugovje?an je.

Jednom rije?i, zbog mo?i misli ?ovjek s lako?om može jednovremeno biti prisutan u svim stanjima tijela (materije). Kada se tijelo pravilno razvija, organi, njihove funkcije, krv, limfa, srce i mozak, imaju prirodan karakter i ponašanje ?ovjeka je normalno. To zna?i da tijelo prati život po vertikali stvaranja, kroz istinu i svjetlost.

Temeljem svih zra?enja neba i svjetlosti sunca, normalno je da ?ovjek uvijek misli pozitivno, jer time uvijek vidi istinu. Me?utim u praksi to nije tako zbog beskrajnih mogu?nosti misli i osje?anja, kada se ?ovjeku ?ini da ne mora biti stalno prisutan u životu. Tu svakako doprinosi i elementarni dah koji prati život, kada ?ovjek uzima sebi pravo po?initi grijeh nad životom, i odlutati mislima izvan vertikale tijela. Naravno, to mijenja karakter tijela i posljedice su mnogobrojne u negativnom smislu.

Prema životu tijelo je samo fizi?ka forma evolucije materije.

Fizi?ko tijelo daje ?ovjeku snagu.

Mentalni i intelektualni sadržaj (metafizika), daju ?ovjeku mo? misli.

Duhovni sadržaj kroz spiritualnost, daju ?ovjeku mo? svijesti i uvida.

Misli su ovisne o tijelu, a svijest nije i zato mnogi ljudi misle, pozitivno ili negativno, ali nemaju probu?enu svijest, zato se ?esto ponašaju nesvjesno. Razlog je poznat, zbog grijeha, želja i strasti, ruši se prirodni tok budnosti tijela nad životom.

Glavna odlika života je što se jedino može odvijati SADA, po vertikali transformiranja materije, bez linearnog vremena. To zna?i da ?ovjek živi materijalno, objektivno i relativno, ali se u njemu odvijaju duhovni i alkemisjki procesi, zbog vakuuma u stanicama tijela, koji predstavlja apsolutno stanje.

Što si više prisutan u životu kroz pra?enje daha mislima, to si manje izložen utjecaju linearnog vremena izvana, izvan vertikale, sa strane. Zbog zuba vremena tijelo (materija) oksidira i stari. Tada se potvr?uje pravilo da forma tijela nije bitna, nego suština unutarnjeg sadržaja ?isto?e krvi, limfe i mo? tijela da održi vakuum u stanicama.

Svi vjeruju da srce ima ulogu pumpe krvi u tijelu. To nije to?no niti fizi?ki izvodljivo. Srce i ošit (dijafragma) su od posebnog materijala, od stanica najfinije kakvo?e i vakuuma. Poznato je da kroz srce prosje?nog ?ovjeka dnevno prostruji 11.000 litara krvi. Da je srce samo obi?na pumpa ne bi moglo to izdržati, nego je suština u tome što se stanice zalistaka veoma brzo obnavljaju i srce je prakti?ki uvijek novo. Uz to, vakuum u stanicama cijelog tijela vu?e krv iz srca, jer se on u tome ne može umoriti.

Kakvo?a krvi, kemijski i fizi?ki (da li je kao destilirana voda ili je sluzava), direktno definiraju karakter tijela, ritam i otkucaje srca, što sve skupa daje zapis simfonije (religija srca) neke razine svijesti. Kada ?ovjek duboko spava, sustav sporo radi, nema religije srca i ?ovjek ne može biti budan, ne može misliti, niti imati svijest. U tom slu?aju jedino je budan ego, koji održava dah i da ate probudi ako trebaš piti vodu, mokriti, reagirati na upozorenja od osjetila. U spavanju i osjetila spavaju, jedino je budnije osjetilo sluha. Senzibilitet osjetila ovisi od kakvo?e krvi.

Ego je veoma bitan za ?ovjeka, jer jedino on ima mo? ostati budan uvijek. A ego je ona esencija ?istog sjemena u tebi, koju stanice u trenutku stvaraju, u obliku sperme.

Kada ?ovjek misli pozitivno, kada ima jaku životnu silu, miran ego, ?ist karakter, usmjereni nagon i kontroliranu seksualnost, stanice tijela ne lu?e spermu, nego ona ostaje kao eliksir vitalnosti tijela i kao balzam koji ga štiti od starenja. Takvi ljudi imaju posebne ljudske kvalitete, kreativni su i slobodno stvaraju, neovisni od želja, strasti, vjere i sudbine.


B O G

Tko život ne poznaje kroz njegovu suštinu, ne vidi smisao u njemu i sklon je okrenuti se vjeri u boga. Svi ljudi imaju mo? poznavanja života, ali se ?esto prave gluhi zbog želja, strasti i grijeha. Zato vjeruju u boga, jer se nadaju da ?e im bog oprostiti grijeh i da ?e ipak uživati u raju.

Kada je stvaran život u pitanju, on nije iluzija kao bog, nije ovisan od vjere, sudbine, pakla i raja, odvija se SADA i svaki grijeh kažnjava kroz ego, karakter i ponašanje, što ?esto puta može biti bolno.

Bog je sve ono što ?ovjek ne može prepoznati u stvarnom životu. Tako bog živi u osje?anjima vjernika, oni su ponosni na njega i naravno, duboko su narušili karakter, ali su društvena ve?ina, gdje je vjera u boga imperativ društva i morala.

Patnje vjernika u boga mogu biti duboke, ?esto puta neizle?ive, jer kada bi ponosnom vjerniku oduzeli vjeru u boga, u njegovim grudima i imunitetu ne bi ostalo ništa, jer se osje?aju kao da si im izvadio srce. Vjernici u boga nemaju izbora i slobodu misli. Da bi se netko oslobodio vjere u boga, mnogo treba raditi na svom pro?iš?enju, najprije na fizi?kom pro?iš?enju tijela, krvi i limfe.

Definitivno vjernici u boga ne misle pozitivno, jer su ograni?eni osje?anjima i lažnom dušom, a to je veoma primitivno. Na taj na?in oni nemaju ni prirodni libido, nego sve potiskuju kroz moralna ograni?enja.

Uop?e nije slu?ajno što su crkveni službenici skloni pedofiliji, a dobro znamo da je to slabost karaktera zbog nedostatka ?iste kemije ljubavi. Pedofilija namjerno nije sudski sankcionirana i tim glupostima nema kraja. Kada bi bili moralni kako sami sebe lažu, morali bi odustati od crkve, vjere u boga i gospodina i okrenuli se pozitivnim mislima, stvarnom životu, ljubavi i slobodi stvaranja.

Pedofilija se javlja kada ?ovjek ima neko znanje, teži ka pro?iš?enju, ali i dalje zadržava želju kao obrazac ponašanja. Službenici crkve nemaju pravilnu prehranu, slu?eni su crkvenim protokolom, odlu?uju se na celibat, ali nisu u stanju kontrolirati libido (spolnu mo?). Sve se to dešava zbog vjere u boga, jer u tome ne vide stvarnost života koji ?e im pokazati pravi put. Sve?enici su samo primitivni moralisti, u lažnom suosje?anju sa vjernicima, a u suštini su veliki materijalisti. Ako im je bog sve, zašto onda žele nešto još?

Crkva je nešto iz interesa i nema veze sa stvarnim životom, zato je ona uvijek problemati?na, jer su u njoj obi?ni griješni ljudi.

Ništa nije slu?ajno, oni u crkvi imaju previše slobodnog vremena za izmišljanje seksualnih gluposti. Mogu se oni skrivati iza pedofilije koja je psiho-socijalno-seksualni poreme?aj, ali ?emu to vodi? Ako znamo da su time djeca direktno ugrožena, onda je to pravi crni humor koji se tolerira od crkve i društva. Znaju oni kada bi kažnjavali pedofile da ne bi imao tko vršiti crkvenu službu.

Tema ove pri?e nije iluzija boga, nego stvaran život, me?utim negativitet crkve je svugdje prisutan i to stvara nepovoljan feng shui života ?ovjeka i prozvani smo da se time bavimo.

Život i bog su stvarnost i iluzija i nije mogu?e podrazumijevati ih kao jedan pojam, iako to mnogi pokušavaju. Život se proživljava SADA, a u boga se iluzorno vjeruje. Od života imaš sve sada. A oni što se nadaju u boga, najbolje znaju što su od njega dobili, samo patnju.

Svi oni koji vjeruju u boga, ruše svoj karakter i ?ine stvarni grijeh, ?ime osje?aju stvarne boli.

Tako ponovo kroz patnju potvr?uju prisustvo iluzije boga u njihovim srcima i lažnoj duši.



MISLI

Po ro?enju beba nema mo? misli jer je uravnotežena i ?ista u tijelu.

Prve misli beba ?e pokrenuti u vezi daha, hrane, defekacije.

Svakim danom beba ve? ima iskustvo daha i sisanja i ve? ima neko osje?anje volje i sitosti.

Razvijanjem osjetila, beba po?inje misliti o osje?anjima. Od osje?anja se mijenja životna sila, nagon, ego, emocija, libido i karakter. Misli od toga poprimaju drugi kvalitet.

Kako dani odmi?u, beba sve više misli i to ?e ovisiti od svih kvaliteta i mo?i tijela. Kada po?ne govoriti, misli su još intenzivnije.

Odrastao ?ovjek ostane normalan samo zato jer nakupi dovoljno pravog znanja i iskustva o životu. Na drugoj strani netko se ponaša izvan normale kada je slabog znanja i iskustva.

Za dijete je svo znanje ljubav, a za odraslog ?ovjeka znanje.

Nedovoljno znanje te ?ini napetim, neodlu?nim i nesigurnim. Sa znanjem i iskustvom imaš mir, pozitivno misliš i zra?iš životno.

Sve u svemu sam život je vrhovno znanje, blagostanje i mir, ali ti moraš dopustiti život u svom tijelu. To dopuštenje se odnosi samo na istinu vertikale života, a ne na želju sa strane i izvan tijela.

Tijelo je najprije prostor, ovisan od prostora iz vana. Dopuštenjem svih dešavanja u prostoru iz vana, bez reakcije, ostvaruješ sebi mir.

?ovjek mislima ima mo? svjetlosti, ali to ovisi od znanja, iskustva i zrelosti pojedinca.

Kada se ujutru probudiš, ve? znaš kakav ?e ti biti dan. Najprije u ustima osjetiš slatko?u životaa, da li ti je vodica slatka ili kisela, a ona oslikava stanje krvi. Ako ti je vodica u ustima sluzava kao slinci, onda ti je i krv ne?ista, zato ne možeš imati finu definiciju karaktera i misli. U preponama, pupku, trbuhu, grudima, grlu, i glavi, tebi se život uvijek oslikava.

U tvom tijelu ima više organa, funkcija, potreba i mo?i, koje se uskla?uju mislima, jer su one najbrže u reakciji.

Tako ti je život uvijek savršen, a u ovisnosti od kvaliteta i mo?i tvojih misli, ima?eš vlastiti kvalitet života. Zna?i život ti uvijek pruža sve, a ti ga iskoristi ako znaš.

Da li ?eš imati volju, želju, ljubav, radost ili nešto drugo, direktno ovisi od tebe, jer ti život uvijek nudi blagostanje.

Svoj mir i rješenje problema uvijek potraži u dubljem promišljanju i analizi stvari.

Ne moraš nikoga voljeti, biti u vjeri, ovisiti od sudbine ili vanjskih utjecaja, kada imaš savršen život, živo tijelo, pozitivna zra?enja neba i zemlje. Red je da se i ti osje?aš normalno, da misliš pozitivno u smjeru života.



S V I J E S T

Kod odraslog ?ovjeka emisija misli definira funkcionalnost tijela, rad organa, njihovih funkcija i uskla?enost svih podsistema. Ta uskla?enost prostora tijela daje ?ovjeku mo? svijesti, koja je promjenljiva.

Sama svijest nije ovisna od tijela i ti?e se apsolutnog stanja i vakuuma u stanicama. Zna?i tijelo je ovisno o vakuumu, a on od tijela nije. Vakuum je samo najbolja mogu?nost da tijelo duže živi.

Da li ?e u stanicama biti vakuum i život, najprije ovisi od daha, udaha svježeg zraka i izdaha otrova. Uz to stanice su ovisne od hranljivih tvari koje ?ine plašt u kome je vakuum održiv.

Priroda je to savršeno definirala.

Obzirom da je vakuum apsolutna inteligencija, on ti daje mo? svijesti. Sve skupa je ovisno od misli i cjelog toka stvari po vertikali života tijela. Svaka niža razina je uzrok za pro?iš?enje, ako ho?eš da si živ.

Svijest je samo mo? uvida u život i kada duboko spavaš tog uvida nemaš. Ti si i dalje živ, ali je tvoja svijest kakvo?e podsvijesti. U podsvijesti je apsolutna inteligencija, ti imaš sve mo?i, ali je pitanje da li to znaš ostvariti kroz karakter i ponašanje.

Definitivno je mo? svijesti ?ovjeka preslika svih mo?i tijela, misli, mira i reakcije.

Mnogi su živi ali veoma ograni?eni u svijesti i zato se ponašaju razli?ito.

Imati mo? potpunog uvida u život je prava sloboda.

Mo? svijesti se proširuje onim istim znanjem za misli, a to je sam život, kada si bezuvjetno vezan na njega, kroz obi?nu formu pra?enja daha.

Komplicirane tehnike za osvješ?ivanje tijela nisu potrebne, one su samo stvar dubljih sagledavanja mo?i duha, ako netko to želi istražiti do kraja.

Tijelo, misli i svijest služe da bi ti imao mir i slobodu stvaranja, a ne da se smaraš oko granica mogu?nosti života i svijeta. Jer u tom smaranju gubiš mir a ne vidiš istinu. Htio ti ili ne, svijest je uvijek preslika religije srca i stvarna slika zra?enja tijela.

Mo? svijesti je stvar op?eg znanja, pozitivnog mišljenja i zrelosti, i ne možeš je dobiti na silu.


ZRA?ENJE

Da bi pozitivno zra?io i privukao ljude, moraš se osloboditi želje i svake ovisnosti, zato zaboravi na novac kao socijalnu potrebu.

Umjesto toga ?isti krv i pozitivno misli, da dobiješ ja?u mo? pozitivnog zra?enja i time ?eš privu?i sva blagostanja i novac naravno.



JEDNOSTAVNOST

To je umije?e znanja, mira, pozitivnih misli, uvida i slobode stvaranja.

Biti jednostavan zna?i držati se stvarnog života, kada ?e ti se samo pokazati kolika ti je kreativna mo? za slobodu stvaranja. Ako ti moraš požuriti u ne?emu, izgubiti zbog toga mir, probuditi novu želju i reagirati, zasigurno napustaš jednostavnost življenja i prihva?aš zbrku kao obrazac za dalji tok stvari. Tako rade ve?ina ljudi i rijetko sretneš mirnog, nasmijanog i prirodnog ?ovjeka.



PROSPERITET

Mjerilo uspjeha ?ovjeka mora biti u skladu sa istinom života i ne može biti u nedogled materijalnih ostvarenja.

?ovjek ostvaruje cilj kroz kreativnost i slobodu stvaranja, ali to ne mora rezultirati materijalnim ostvarenjima, nego pozitivnim zra?enjem.

Vrhovno ostvarenje ?ovjeka je zrelost i vra?anje u mo? milosti koju si imao kao beba.



GLAVOBOLJA

Tko pati od glavobolje najprije je neodlu?an u mislima, tako se sadržaj misli kao sluzava krv zadržava u mozgu.

Glavobolja je siguran znag pada imuniteta, kada ?ovjek mora malo povesti ra?una o obi?nom danu u kome živi. U vezi s tim, moraš krenuti od zraka, vode i hrane koju jedeš. Ako u tim osnovnim stvarima što život zna?e nema znanja, zasigurno moraš imati glavobolju, jer si blokiran sam od sebe. Svako tijelo ima mo? sklada i tada glava ne boli. Ali ako ti uporno neke stvari radiš pogrešno, ne u?iš i ne slušaš iskusne, moraš patiti kroz migrenu i biti na listi onih koji podržavaju industriju lijekova.

Glavni uzrok glavobolje je dehidracija tijela. Ti si pun ne?iste vode, ali tvoje stanice ne primaju destiliranu vodu kroz krv. Tijelo ti je puno vode, osje?aš hladno?u u bubrezima, rukama i nogama, a funkcionalno si žedan.

Lijek za glavobolju je samo prisilna kemija tablete kojom se malo razvodnjava sluzava krv i napetost u mozgu popušta.

Glavobolja je stvar znanja i preventive. Ne smiješ dopustiti glavobolju da bi je lije?io, nego misli pozitivno da ne bi imao glavobolju.

?ovjek jede da bi imao vitko tijelo i dugovje?nost, a ne da bi uživao u hrani, zato jer su mu i o?i gladne.

Ah, to znanje, nikako do?i do njega, jer je vrhovno znanje sam život, ali u dubini i samoj srži tijela. Moraš znati uroniti mislima do njega. Moraš biti koncentriran na život.



M I L O S T

Razina ljudske milosti je savršenstvo svih mo?i ?ovjeka.

To se u svijetu i kroz civilizacije još nije dogodilo.

Bio je Buddha, Isus, Mahavira i još neki prosvjetljeni, ali ni oni nisu dosegli vrhovnu mo? života, jer da je netko to postigao, ne bi se mi sada mu?ili i dalje istraživali život.

Oni su ostvarili visoko pro?iš?enje, ali nisu postigli ?isto?u novoro?enog djeteta.

Milost je stanje kada zra?iš kao beba u tijelu odraslog ?ovjeka.

Milost ?ovjeka ?e biti mogu?a samo kada se evolutivno promjeni DNK struktura stvaranja tijela. Kada ?ovjek postigne potpunu neovisnost od zraka, vode i hrane, prakti?ki kada bude mo?an napustiti kolijevku zemlju i materijalnu prirodu, biti ?e savršenstvo koje ima beba, samo na višoj razini progresije evolucije.

U zamjenu za milost ipak postoji mogu?nost za mir i blagostanje, a to je ljudsko znanje, kao potvrda stvarnosti života. Kada to netko postigne, biti ?e milostiv kao beba.

Milost je stvar bezuvjetne predaje životu, a kako smo mi u ambijentu materijalne prirode, gdje caruje linearno vrijeme, definitivno smo ograni?eni na relativnost. Zato svatko najprije ima potrebu pozitivno misliti i uhvatiti ritam s vremenom, zaustaviti ga u starenju i uživati.



Z N A NJ E

Vrhovno znanje je sam život, vertikalno u sredini tvog tijela.

Ti mnogo puta mislima uroniš do stanica tijela, do vakuuma i apsolutnog stanja, ali ne ostaneš tamo, jer te nešto iz vana ponovo vrati na po?etak. A dotle, život ide dalje, a ti ga ne pratiš.

Zna?i, suština je da ostvariš mo? bezuvjetne budnosti, sli?nu prirodnoj budnosti žive vode, koja se bez razloga prilago?ava svemu, jer ima mo? razlijevanja i vezivanja, jer je kemijski i životno skoro idealna, sastavljena je samo od H2O.

Tijelo ?ovjeka je sada skoro na razini 80 % H2O, a tijelo fetusa u trudno?i je skoro bilo blizu 100 % H2O.

Pitanje pro?iš?enja i evolutivne zrelosti, ti?e se da ?ovjek od svog tijela stvori te?ni dijamant.

To iskustvo ve? imaš u vidu nektara i slatke vodice u ustima, onda u spermi kod orgazma i neki ve? imaju zrno te?nog dijamanta u mošnicama muškarca, koje nazivamo RELIKVIJE. Relikvija zra?i svjetlost i ona te štiti kao balzam.

Zato se preporu?a celibat, ali moraš imati posebno znanje, da ne bi podlegao želji za sex uživanjem. Suština je da se pro?iš?eni sokovi tijela, kao esencija iskoriste za tvoj imunitet, a da se višak tog sadržaja deponuje u testisima kao relikvije i posebna mo?.

Tako nešto u prirodi sre?emo u košnici p?ela, kada su sve radilice uklju?ene da proizvedu mlije? ?ime ?e hraniti maticu.

Kod ?ovjeka je ta mlije? novo sjeme, nesretno nazvana sperma, koju netko nemilice baca i naravno nema pojma što radi i ?udi se zašto orgazam samo traje nekoliko sekundi.

Kada tijelo mora stvoriti spermu, zato jer ti uživaš u tome, sav imunitet, sve stanice, užurbano rade da ti stvore taj užitak. I kada ga stvore, vrhunac doživiš u orgazmu, ali je to veoma etarsko i brzo nestaje. Ako bi nastavio stimulirati tijelo na više orgazama, brzo bi umro i takvih primjera ima.

Temeljem ove pri?e jasno se vidi da ljudima nedostaje znanje, da nitko nema pojma o životu, tijelu, mislima, svijesti, egu, karakteru, sexu. Ve?ina ljudi živi na slijepo, temeljem želja i strasti, temeljem osje?anja i vjere, a to je primitivno, kada svatko može više.

Nama su i dalje obi?ne stvari tabu. Zao nismo slobodni i ovisimo od društva, crkve, novca, a to nije stvaran život.

Kada imaš pravo znanje, onda tvoja socijalna karta nije u pitanju. Kada jedan vrabac i ameba imaju mo? opstati u prirodi, zašto ne bi mogao ?ovjek koji ima najvišu mo? misli?

Kod ?ovjeka nikada nije u pitanju život, on to ima, nego je u pitanju želja, strast i uživanje, to ?ovjek nema, jer je iz vana, ne možeš to producirati kroz život, jer je umjetnina, nestvarno i iluzija.

To je suvremenost, žurba, zbrka, iluzija, vjera u boga, društvena ovisnost, novac, stanje bez ljubavi, bez istine i mnogima je mrak i usred bijela dana.



REPRODUKCIJA

?ovjek ima prostu reprodukciju za o?uvanje vrste.

Evolutivna reprodukcija je da se vrhunac pro?iš?ene tvari tijela - sperma, zadrži u tijelu, na poseban na?in pozitivnih misli, karaktera, ljubavi, celibata i znanja, kako bi na kraju cjelo tijelo moglo postati sperma. Tek tada ?ovjek odlu?i da se preseli u vje?nost.

Vjeruje se da su mistici onoga vremena i faraoni u piramidama, upravo postizali vrhunska pro?iš?enja. Živjeli su u kraljevskoj pala?i piramide, pozitivno mislili, pro?iš?avali se i svjetlost usmjeravali na potpuno balzamiranje tijela, kako bi ono živjelo vje?no.

Pred kraj života nisu ništa pili, jeli, ni disali, tako su postizali vrhunac pro?iš?enja i okamenili se u oblik ljudskog dijamanta, koji ?e postati pravi dijamant kada to tijelo bude netko pronašao kroz milijardu godina. Zna?i tijela faraona u grobnicama piramida i dalje se evolutivno pro?iš?avaju.


SAMILOST

Samo mu ime kaže, to je suprotnost od stvarnosti, od milosti, od života, zna?i samilost je ?ista iluzija prema najdubljim osje?anjima, u smislu vlastite nemo?i.

Pored mo?i znanja, pozitivnih misli i uvida, ?ovjeku su osje?anja zaista nepotrebna i višak su. Ona su samo u funkciji po?etnog sagledavanja stvari, kao emocija, ali ne zna?i da trebaš živjeti u njima.

Život nije osje?anje, nego beskrajni tok svih dešavanja.

Temeljem samilosti ?ovjek ruši karakter i nema mo? stvaranja. Njegov imunitet je oslabljen i obi?no su takvi ljudi bledunjavi u licu.

U vezi s tim kada netko masturbira, radi samilosti prema sebi, na kraju zaista postane bledunjav, što je tipi?no za homoseksualce.

Na drugoj strani stimulacija spolovila radi pokretanja životne sile i volje je korisna, samo ne smije pre?i u orgazam, a to opet ovisi od znanja i mo?i misli. Tu sve?enicima nedostaje znanje i neki postanu pedofili.

Dobro?initelj je onaj koji posebno nikoga ne voli, ne suosje?a ni sa kim, ali prepoznaje potrebu pomo?i svima onima koji to ne mogu.

?ovjek u sebi treba razvijati mo? strpljenja, mira i ljubavi prema drugima, kada potpuno jasno zna za potrebe drugih ljudi. Malo je takvih, obi?no su ve?ina ljudi pohlepni.

Kada je u pitanju crkva i vjernici u boga, nema se tu što posebno re?i, primitivni su, na razini kada se uop?e pojavila crkva, a evolucija je daleko napredovala. Oni i dalje manipuliraju vjerom u boga, potvr?uju iluziju kroz stvarnu samilost. Oni mogu satima kle?ati u bogomoljama, ali ne mogu biti dobro?initelji, jer nemaju što dati od sebe, jer im je karakter narušen i imunitet oslabljen.

Kako su ve?ina, drže do ponosa, morala i ne postoji na?in da im nešto objasniš ili da ih se riješiš. Od predsjednika države, preko vlade, sabora, svih sfera društvene organiziranosti, svi su u funkciji samilosti i vjere u boga. Ne možeš im ništa.

Kroz demokraciju ti daju da pri?aš što ho?eš, da ispoljiš bijes, ali oni i dalje vjeruju u iluziju.

Znanje, znanje, gdje li si, mogu li te kupiti?



MEDITACIJA

Danas je to moda.

Meditacija je vozilo za uranjanje u duhovnu stvarnost, u onostrano i nirvanu. Ona nije mogu?a bez koncentracije misli i kada ostvariš trans, misli ti više ne trebaju.

Ne može svatko meditirati, ne zato što je to nemogu?e, nego što mu još nije potrebno.

Znamo da je najbolja meditacija u hodu, kad ne moraš sjedeti u lotos. Sasvim je dovoljno da u miru, pri jasnim mislima i širim uvidom, retrospektivno (sveprisutno), dodiruješ i apsolutno stanje stanica tijela. To je negdje desetina od svih misli. Zna?i na minut da dodirneš apsolutno u pet sekundi.


OSTVARENJE

Tvrdim ti da si jedinstven i ostvaren.

Potrebno ti je još malo znanja da shvatiš i imaš vrhunsko ostvarenje života.

Kao što si dopustio život, dopusti i znanje da se povežeš sa vrhunskim u sebi.

Život i vrhovno znanje su JEDNO, zato znanje ne traži u spisima, nego u sebi. Uranjaj u stvarnost života. To jedino možeš uraditi preko pozitivnih misli i pro?iš?enjem tijela.

Za pomo? koristi dah, destiliranu vodu i sokove od svježeg vo?a i povr?a.



INTUICIJA

Tvoje tijelo je uronjeno u savršenstvo - ŽIVOT.

Svatko u sebi ima mo? osjetiti savršenstvo života.

Intuicija je bljesak svjetlosti i vrhovne mo?i ?ovjeka, da u trenutku dodirneš život. To je trenutak sklada misli, istine, ega, životne sile, libida i svijesti.

Ako je orgazam vrhunac što tijelo može, onda je intuicija vrhunac što život nudi.

Zamisli sebe da si non - stop u intuiciji, zaista bi imao mo? svijeta? Zamisli da ti intuitivno znaš gdje se što nalazi u svijetu? Da možeš otkrivati sva blaga i lije?iš crne rupe?

Intuicija je samo tvoj životni put, koga ti ne slijediš bezuvjetno, nego uvijek nešto vrdaš sa strane.

U principu u ?ovjeku se sve dešava intuitivno, zna?i iz života samog, ali to ?ovjek ne prepoznaje, jer mu pažnju misli i odvla?i nešto drugo.

Temeljem intucije i svijest ?ovjeka je intuitivne prirode.

Intuicija nije misao, osje?anje, ego ili svijest, nego nešto više od toga.

Apsolutna svijest je vrhunac za duhovnu stvarnost, a intuicija je vrhunac života.


INKARNACIJA

U smislu postojanja, život je jedan i ne možemo govoriti o prošlim i budu?im životima.

Kada je u pitanju individualni život tijela, onda je sasvim jasno što je prošli život. Svaki dah je život tijela za sebe. Ti nikada nisi siguran da li ti je ovo posljednji dah života tijela, jer duboko znaš da si u relativnom i ograni?enom tijelu. To ti kazuje apsolutna inteligencija iz vakuuma stanica, koje izumiru, upravo zbog nesavršenosti tijela koje nije u stanju održati vakuum.

Zamisli da možeš zadržati vakuum u stanicama stalno, prakti?ki tijelo bi bilo vje?no. Ali si ti griješnik, ne njeguješ intuiciju, uživaš u nebitnim stvarima, prljaš krv od grijeha, bacaš sjeme u sexu, jedeš hranu na slijepo bez znanja, piješ ne?istu vodu, truješ se na svaki na?in, plitko dišeš i na kraju ne misliš pozitivno i naravno da te zub vremena pojede i bez tvoje volje.

Što smo zaklju?ili, život je vje?an, tijelo je prolazno. Inkarnacija je nešto što nema veze sa životom, više kao forma za dublja istraživanja.


ISCJELITELJ

Tko može biti iscjelitelj?

Da društveno obrazovanje ?ovjeka nema vez sa stvarnim zanjem o životu dokazju i ljudi sa posebnim iscjeliteljskim mo?ima.

Svatko tko intiutivno dublje osje?a potrebu drugog ?ovjeka može biti iscjelitelj do neke razine osvjetljavanja crnih rupa i oklanjanja slabosti tijela u vidu bolesti i ponašanja.

Takvi ljudi imaju mo? trenuta?nog uvida u pravo stanje odnosa tijela prema životu. Njih ne?ija slabost jako privla?i, oni je naprosto vide.

Me?utim tu?a pomo? nikada nije vlastita mo? i može pre?i u ovisnost.

Zato svaki ?ovjek u sebi sadrži sve mo?i, pa i mo?i u?itelja i iscjelitelja, samo se te mo?i trebaju znanjem i dubljim promišljanjem otkriti u sebi.

Kada nešto trebaš riješiti na na?in mirnog sagledavanja stvari, kada ne reagiraš emotivno, zasigurno ?eš na?i rješenje za sve. Tako svaki ?ovjek ima mo? samoiscjeljenja, jer si oka?en o svemo?nom životu.

Za mnoge stvari smo se navikli izražavati pogrešno, vjerojatno zbog potrebe stavljanja „SEBE“ u prvi plan.

Tako kažemo da je život u meni. Me?utim to nije istina, ti si tijelom oka?en i ovisan od života.



PROSVJETLJENJE

Život tijela jedino možemo promatrati kroz transformiranje materije kroz fizi?ko, metafizi?ko i duhovno stanje jednovremeno.

Temeljem svih mo?i tijela, znanja, misli i svijesti, ?ovjek može maksimalno iskoristiti materiju za miran život, bez ovisnosti, želja i boli.

Cilj života u tijelu je da ?ovjek ?im više duže živi, kako bi imao više vremena na spoznaji sebe, kako bi bolje pripremio tijelo za vje?ni život.

Ako znaš da to možeš posti?i za života u tijelu, onda si zaista spokojan i miran što ?e sa tobom biti kada umreš.

Vrhunac mo?i tijela je sjeme u vidu te?nog dijamanta, koje može, u trenutku smrti, cjelo tijelo pretvoriti u taj sadržaj. Na taj na?in prakti?ki tijelo živi i vremenom ?e postati pravi dijamant kakav sre?emo u prirodi.

Onog trenutka kada stvoriš prve ugruške zrelog sjemena u mošnicama, ulažeš sve mo?i tijela da ga cjelo pretvoriš u relikvije.

Tako ?ovjek sam odre?uje koliko ?e živjeti, jer on to direktno nadgleda i sam odre?uje dan kada ?e kona?no prevesti tijelo u vje?nost.

Svaki izdah zraka je na neki na?in preporod i prosvjetljenje, ali ono kona?no prosvjetljenje ti?e se kada ne želiš više biti fizi?ko tijelo, jer imaš vrhovno znanje života da ne moraš biti ovisan o tijelu. Svakim dahom ti se ponovo vra?aš u tijelu, ali kod kona?ne smrti, tog povratka više nema.

?ao, nema više grijeha......



LJUBAV JE

Ljubav je sve ono i prije tebe kao zahvalnost i nagrada za stvaranje i postojanje.

Prirodan je to protokol budnosti nad životom, kao jasno?a svega: misli, istine, osje?anja, ega, životne sile, libida, svijesti i slobode stvaranja.

Kroz ljubav kemija i alkemija tijela stvaraju blaženstvo i miomiris u vidu mo?i pozitivnog zra?enja, koje razumije svatko.

To je prvo iskustvo i obrazac života, kada još nisi znao za sebe, prije stvaranja ega.

Ljubav je put života.

Ljubav je iluzija najbliža istini, svjetlosti i na putu je stvarnosti.



MRŽNJA

Ako je ljubav put života, kroz svjetlost, onda je mržnja stranputica života kroz tamu.

Kada se u najranijem djetinjstvu mržnja roditelja useli u dijete kao obrazac ljubavi, onda ?e ono kroz život slijediti taj obrazac, bez mo?i uvida da je to slabost karaktera i da nije istinska ljubav.

Tko mrzi, u pokušaju ljubavi dobije prazninu, kao crnu rupu, za koju vjeruje da mu oduzima život.

Zato se mržnjom brani, bez hrabrosti da dopusti ljubav.

Mržnja se veže za osjetilo sluha i nalazi opravdanje ako te netko ne sluša, a ti vjeruješ da znaš bolje od njega.

To nije nasilna radnja, ali mazohistu dovodi u stanje borbe za opstankom.

Svaka grupa ima višu mo? od pojedinca, tako mržnja u grupi predstavlja pravi fanatizam sa nesagledivim posljedicama.

Mržnja gubi mo? ako presje?eš uzrok koji ovisi o njoj. Primjer, kada te netko skrbi, sigurno te na nekoj razini mrzi. Kada nisi ovisan o toj skrbi, mržnja skrbnika se gasi. Upravo do mržnje dolazi u odnosima ljudi, gdje netko više daje od drugog.



ŽIVOT

ŽIVOT JE MATERIJA KROZ PROSTOR I VRIJEME.

Takvo savršenstvo materije je mogu?e u apsolutnom stanju, kada se prostor i vrijeme sjeku u jednoj to?ki i od njihovih suprotnih sila se tvori vakuum.

Ako je svijet jedna materija, onda je ta materija samo jedna to?ka. Zato možemo re?i da je svijet stvoren odjednom u jednoj to?ki.

Samo je apsolutno stanje materije stvarnost, kao svemo? i sveprisutnost, bez manifestiranja, a metafizi?ko i fizi?ko stanje materije predstavljaju drugi i tre?i plan materije, kao iluzija na stvarnost.

Tebi se ?ini da je svijet beskrajan, samo zato jer si izvan stvarnosti apsolutnog stanja. Kada bi stvarno uronio u apsolutno stanje, onda bi mogao shvatiti da je svijet samo jedna to?ka.

Ispada da si ti stalno u iluziji života tijela (materije), kada ne možeš spoznati život, niti dobiti jasan odgovor na postojanje i svijet u kome živiš. Zato pokušavaš prona?i razne forme za spoznaju istine o životu, ali si u tome ograni?en samom iluzijom, koja usput stvara beskraj novih iluzija. Nije jednostavno iz iluzije stvoriti uvid u stvarnost, tim prije imaju?i u vidu sva ograni?enja i nesavršenosti materije u fizi?kom stanju.

Tako tvom mu?enju nema kraja, ne vidiš istinu života i postojanja, ali ipak pronalaziš forme uživanja u iluziji. Tako se i ponašaš, iluzorno, neodre?eno, nikada sa ?istim karakterom.

Sam cijeniš da ti mnogo toga nije jasno, da je iluzija previše u tebi i izvan tebe. Da bi uop?e imao mir u beskraju iluzija i radost na život, moraš se uvijek pitati TKO SAM, jer je to jedini na?in da se sjetiš one apsolutne to?ke postojanja, koja ti treba biti jedini put istine i stvarnosti života. Ta zamišljena apsolutna to?ka treba postati svaka mra?na to?ka prostora u tebi i oko tebe koju osvjetljavaš, da bi na kraju imao cjelinu spoznaje.

Sila vakuuma apsolutne to?ke je beskrajna i koliko god vjeruješ da si ti tijelom ja?i od nje, uvijek si u iluziji, jer je samo ona stvarna, a ti nisi.

No da bi izbjegao konfuziju u samom sebi, život tvog tijela se odvija mnogo objektivnije od apsolutnog stanja u relativnom prostoru i vremenu. Tu gdje ti živiš apsolutno stanje je samo neostvareni san želja svega što promatraš. Sve oblikovano ima istu želju, do?i u apsolutno stanje i to nije slu?ajno, jer je se radi o beskrajnoj mo?i vakuuma koji sve uvla?i u jednu to?ku.

Ostajemo pri tome da je svijet samo jedna apsolutna to?ka u vidu apsolutnog stanja materije, a da su oko te to?ke sve iluzije svjetlosti, vibracija, Higssovog bosona, kvanta, subatoma, atoma, molekula, ?estica, elemenata, oblika i vrsta mrtve i žive prirode. Ti opstaješ u iluziji i za tebe je ona relativna stvarnost, sa otvorenim pitanjem da spoznaš istinu postojanja.

Suština apsolutnog stanja materije, života i postojanja jest jednostavnost svega. Temeljem te spoznaje i ti možeš biti jednostavan unato? iluziji u kojoj živiš. Kroz koncentraciju na apsolutnu to?ku, u prostornom hologramu u sebi i oko sebe možeš imati zadovoljstvo uvida, u smislu da si miran i bez posebnih želja, kada je ionako sve jednostavno kao apsolutna to?ka.

Problem je uvijek kada te iluzija odvu?e od puta života i izgubiš se u tami. Onda se navikneš na tu tamu i gubiš mo? vratiti se na put života.

Ti nikome ne možeš zamjeriti za ponašanje, ali ako nešto bolje znaš, nemoj reagirati nego pokaži to znanje svima.

Svatko voli blagostanje, ali svatko ima svoju verziju i iluziju blagostanja, naravno izvan savršenstva života samog. Tu kraja nema.

Pokazalo se da se odnosi me?u ljudima ipak mogu graditi na temelju ljubavi i slobode stvaranja, istinom, što predstavlja mogu?nost mira.

Moraš shvatiti da je relativno stanje materije najve?a iluzija, jer je tu vrijeme najviše ispoljeno i da je fizi?ko stanje materije najviše izraženo. U 4D ambijentu materijalnog u prostoru i vremenu vlada velika zbrka svih mogu?nosti, procesa, mijena, privla?enja i odbijanja.

U prirodi sve stvoreno (u iluziji), podnosi zbrku i ne buni se, jedino ?ovjek ima posebne mo?i misli i svijesti, ?ime može kontrirati materiji, prostoru i vremenu, jedino kroz iluziju, jer stvarnost uvijek ostaje ona apsolutna to?ka vakuuma.

Napor je živjeti me?u silama vremena i prostora, gdje iluzijama nema kraja, nikome ništa ne možeš dokazati, ne možeš ni samom sebi i onda je najbolje staviti u fokus sebe ideal života, kroz apsolutnu to?ku koju imaš u svakoj stanici svoga tijela.

Vožnjom mislima kroz dah, imaš priliku dodirnuti svaku stanicu krvi i tijela jednovremeno i stvoriti potreban mir i osje?aj radosti. U toj budnosti i prisutnosti otkrivaš mnoge crne rupe i popravljaš ih u miru. Na neki na?in pališ nove žaruljice svjetlosti na na?in ?iš?enja izumrlih stanica, kada ih mijenjaš novim.

Jedini na?in da uvijek imaš mir u sebi jest prihva?enje svega, jer je sve iluzija. Zna?i moraš prihvatiti formu života kroz iluziju fizi?kog tijela. Ali u toj iluziji ipak možeš ispuniti sve želje.

Nasuprot tome u stvarnom stanju, u apsolutnoj to?ki, vlada savršenstvo bez iluzija i želja, ali tamo nema mjesta ni za tebe. Kako god ga okreneš, u iluziji si i shvati da je sve normalno i logi?no, ali ništa nije istinito ni stvarno. Mir imaš od pozitivnih misli i uvida da je u tvojim stanicama savršenstvo vje?nosti.

Imaš jedinu obvezu da mislima ?istiš put do stanica tijela, do savršenstva života, a to najlakše ostvaruješ pra?enjem daha, kroz destiliranu vodu i sokove od svježeg vo?a i povr?a.

Ta istina je osvjetljeni put i uvid u stvarnost, iako si i dalje u iluziji materijalnog tijela. Ako iluzija ima mo?, onda sa mislima imaš mo? kreirati bilo koju iluziju.

Suština se svodi na optimalno tijelo, na prirodne stanice tijela i ako o tome vodiš ra?una i imaš znanje, ne?eš imati vremena za iluzije, više ?eš biti na putu stvarnosti. Taj put slobode stvaranja je poznat, postoje iskustva i ostaje ti da prikupljaš pravo znanje do implemtiranja istog kroz iskustvo.

Ako je sve iluzija, više ti se isplati da nisi ovisan o želji, strasti, vjeri i sudbini, nego budi jednostavan i miran stalno, onoliko jednostavan koliko je potrebno tvom tijelu da bude ?isto, vitalno i dugovje?no. Kad uskladiš svoje potrebe i mogu?nosti, moraš biti miran. Možeš napraviti izlet i dopustiti sebi neki užitak, ali se uvijek vrati na put prema idealu. Važno je da ne postaneš ovisan od ni?ega, kada ne moraš.

Glavni krivac za osvjetljavanje iluzije života je svjetlost. Ono od ?ega si stvoren je tvoja istina i ideal. Jer svjetlost posjeduje mo? ?arolije, igre i stvaranja svih mogu?nosti iluzije.

Zato je u svemu bitna istina, jer ona vodi u svjetlost i apsolutno stanje. Da nije nje, svi bi se igubili u mnogo ve?im iluzijama.

Prigušena svjetlost kao tama idealna je za materijaliziranje iluzije, ali je ujedno blještava svjetlost istine ideal za rušenje svih iluzija. Poslije toga nemaš izboga, nastupa stvarnost u apsolutnoj to?ki. Ono što te stvori, to te i uništi, to je kozmi?ka pravda.

Materija kao život ima sve mo?i postojanja, uklju?uju?i apsolutno, svjetlost i fizi?ko tijelo.

Oni što vole uživati, više to rade u mraku dana, mraku misli i svijesti, jer znaju da su uživanja još ve?i grijeh od samog tijela. Pored mo?i misli i svijesti, svaki ?ovjek ima mo? uvida stvarnosti, ali rijetko tko to želi. Stvarnost života je previše jednostavna stvar, svodi se na zrak i ?istu vodu, a ljudima je stalo do svih boja, ?arolija, okusa, mirisa. Zato mnogi uživaju u hrani, pi?u, lijekovima, drogi, novcu, sexu, materijalnom bogatstvu. Oni drugi sa ja?im iluzijama, uživaju u mu?enju drugih i tako redom nema kraja iluzijama i ponašanjima ?ovjeka, ipak je to daleko od stvarnosti života.

Kada kreneš nekome soliti pamet o zdravom životu, njega to nervira, jer mu direktno ulaziš u iluziju u kojoj uživa. Zato treba ostaviti svakoga da se prži u iluziji. Ne smiješ nikoga sažaljevati.

Izuzetak su djeca, koja su još nezrela u ponašanju sa iluzijama realnog života. Djeca su još ?ista, skoro su izašla iz apsolutne ?isto?e, još u sebi proživljavaju te obrasce i teško se snalaze u relativnom. Da zlo bude još ve?e nema ih tko ni pou?iti, jer su i roditelji iluzionisti.

Sve u svemu ništa nije slu?ajno i uvijek kažemo sve ima svoju svrhu, uzrok i posljedicu. Pitanje je koliko pojedinac može podnijeti bol i patnju, zbog iluzije.

Pokazalo se da se netko trgne samo onda kada nema izbora, kada je došao do zida. Rijetko koga prati ?ista ljubav, kao iluzija najbliža stvarnosti, obi?no je mnogo više ljudi bez ljubavi, sa mnogo ja?im iluzijama kroz poreme?aj karaktera.

Svako kompliciranje, zatezanje odnosa i emotivno reagiranje, uvla?i te u još ve?u iluziju, kada rušiš karakter, slabiš imunitet i gubiš mo?i. To se ne isplati.

Jednostavnost apsolutne to?ke je suština postojanja.



 

Stranica 3 od 8 Sve stranice