Ana Karlović - kolumna
Ana Karlović - kolumna
Napisala: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Budi sretan s onim što imaš, dok ideš prema onom što želiš. Ključ sreće ne leži u ničemu većem. — Jim Rohn
Ti i ja smo glasovali i uvijek glasujemo za isto;
bolji i sretniji život za sve nas, naše roditelje, djecu, braću, sestre, rođake, prijatelje, susjede, za sve ljude. I ne samo za ljude, nego i za mrave, ptice i sva draga bića koja nam se ne mogu potužiti na svoj život, kao i za biljke, vodu, zrak, cijelu dragu nam prirodu. Različita nam je jedino ideja kojim putem ćemo brže sve to dostići, jer nestrpljivi smo i želimo taj boljitak što prije.
No, bez obzira na sve različitosti, život sada i uvijek treba mene i tebe jednako. Koliko god smo umorni „od svega“, možda ljuti i frustrirani jer nije izabran naš put, tu smo, živimo, ljubimo, hodamo, život i mi imamo uzajamne potrebe. Ne možemo se zavući negdje u zapećak, zaustaviti naš sat i čekati da netko drugi umjesto nas sve odradi ili da nam se gotovo rješenje ponudi sa neke police u supermarketu.
I upravo to što smo se našli ovdje, u ovom trenutku i što imamo mogućnost doprinosa, nam treba biti motivacija. Molim te, ako ikada, na ovom našem zajedničkom putu, kažem da mi je dosta i da odustajem, pa čak poželim sabotirati i sebe i tebe i sve naše zamisli i radnje, podsjeti me na ovaj naš zajednički cilj.
Obući ćemo tada ti i ja, cipele već dostignutog i zajedno u mašti prošetati, osjetiti, okusiti, doživjeti slavlje, trijumf, uzbuđenje, slobodu, ljubav, povjerenje, obilje, mir i ponovo zaključiti da se isplati potruditi se.
Pogotovo što imamo potencijal da napravimo sve za što smo se odlučili i da to učinimo dobro, ako donesemo tako čvrstu odluku u koju smo stavili cijelog sebe.
"Kad bi samo učinili stvari za koje smo sposobni, zapanjili bi sami sebe“. . T.Edison
Odustanemo li na prvom težem usponu, znači da smo donijeli odluku sa figom u džepu.
Nevjerojatno je, ali ima i onih koji umjesto povjerenja u samog sebe i očekivanja da će se planovi ostvariti onako kako se pretpostavlja, očekuju da stvari neće baš ići planiranim putem, pa se onda kao iznenade i razočaraju, a zapravo likuju jer su eto bili u pravu. Zašto? Strah ih je možda očekivati dobro, ili nemaju dovoljno samopoštovanja, pa misle da dobro nisu zaslužili, pa im se ono ne može ni dogoditi, a svi smo mi samim našim postojanjem zavrijedili očekivati da nam se dogodi najbolje, ali trebamo biti svjesni činjenice da nam svijet ne duguje ništa.
Mi trebamo našim stavom, kvalitetnim odlukama, dosljednosti i radom, zaslužiti pomoć i podršku drugih ljudi, usuda, prirode, Stvoritelja.
Prvenstveno svojim stavom jer stav je naš izbor. Možemo biti suočeni s tisuću problema nad kojima nemamo apsolutno nikakvu kontrolu, a naš stav je ono nad čime imamo apsolutnu kontrolu i on će nam omogućiti da prebrodimo sve ono nad čime nemamo nikakvu kontrolu.
/ Viktor Frankl je napisao cijelu knjigu o tome /.
Stav je zapravo kreativan ciklus koji počinje sa izborom misli.
Emocionalnim povezivanjem sa izabranim mislima nastaje ideja, u realizaciju koje stavljamo cijelo svoje biće, duh i tijelo, a rezultate imamo u našim životima. Stav i rezultati su nerazdvojni, slijede jedan drugoga kao što noć slijedi dan, pa su tako pozitivni rezultati uvijek efekt pozitivnog stava, a negativni negativnog.
Slažem se, teško je vrijeme, čini nam se da se događaju samo loše stvari i naravno, teško je zadržati pozitivan stav, ali mi živimo sada, u ovakvom svijetu i baš taj svijet je potreban naše mudrosti i odgovornosti. Nemojmo tražiti izgovor, jer bez obzira na okolnosti, ako želimo, mi imamo mogućnost i snagu izabrati smislen život, jer kao što kaže James Allen... "Okolnost ne čini čovjeka, ona mu otkriva da on to jest“.
Samopoštovanje i samopouzdanje će nam dati stabilnost u razmišljanjima i sigurnost u nastupu, a neće nam se dogoditi, da mijenjamo stav i mišljenje, poslije svakih vijesti ili nekih drugih emisija sa temom globalnog gospodarstva, financijske krize, sve začinjeno sa valom emocija i vrlo demotivirajućim porukama.
Na ukupnu sreću i samopoštovanje ne utječe koliko smo novca zaradili, nego kako kontroliramo naše financije. Osjećaj da dobro kontroliramo svoje financije nas zaista čini sigurnim i sretnim, sa puno više samopoštovanja i samopouzdanja, nego kod onih koji imaju sposobnost zaraditi više novca, a nemaju nad njim kontrolu.
Na primjer, osoba koja uredno plaća mjesečne obaveze ima, i treba imati, neograničeno samopoštovanje i samopouzdanje. To nije stvar imanja i ne imanja novca, to je stvar paradigme ponašanja. Onaj koji pak nema takvu naviku će slijedeći mjesec morati platiti dvostruko, onaj slijedeći trostruko, što znači da zaista nije stvar u novcu.
Uredno plaćanje mjesečnih obaveza je jedan od načina doprinosa našem zajedničkom cilju, jer život bez opterećenja gradi zadovoljna čovjeka koji svijetu nudi svoju sreću i zadovoljstvo, a to je veliko.
Mudro je, naročito sada, ostati izvan duga. Ne slušajmo savjete vukova o povoljnom zaduživanju. Izaberemo li život financijskog ropstva i ograničenja, gdje je svaka odluka koju donosimo povezana sa usponima i padovima tržišta, to je vrlo težak i stresan život.
Spominjem ovako male stvari jer upravo one nas grade, čine nas zadovoljnima i pomažu našem razvoju prema odgovornijim i većim stvarima. BDP je doduše iz sfere ekonomske prešao u sferu društvene i socijalne kategorije, s kojim se bave pozvani i nepozvani, ali je i dalje neprikladan za mjerenje našeg raspoloženja.
Dragi ljudi, ono što ništa ne košta, a donosi dobrobit osobno i na razini društva, je zahvalnost. Koliko god da je crno, potrudimo li se, pronaći ćemo razlog zahvalnosti. Dopustimo dobrim stvarima da nam osvijetle dan i donesu dobre misli. To je put da se odreknemo svakodnevne sabotaže, nas kao jedinke i sabotaže cijelog društva, jer loše misli, loše riječi, jednako kao i loša djela nas sabotiraju.
Bez obzira na to koliko smo sporni ili skeptični, zamijenimo mračne misli i snagom pozitivne energije razbijmo sve barijere. Živimo odgovorno prema svemu što život pred nas stavi.
Volim vas!
Ana
Dijelim s vama događaj od nekada ranije, čini se običan, ali sam ga s nekim razlogom tada zabilježila. Zahvaljujem vam što mi dozvoljavate da ga unesem u vaš život.
Organizirana je večer glazbe i poezije, na koju me pozvala profesorica glazbe, ujedno i organizatorica. Na klaviru će, rekla mi je, svirati najbolji iz njene klase, oni koji su se kvalificirali za međunarodno natjecanje, a poeziju će govoriti učenici gimnazije.
…Oduševljeni su vašim pjesmama i predložili su da ih čitaju…., a k tome, večer je humanitarnog karaktera, pa dođite sa nekim simboličnim prilogom…. napomenula je.
Obradovala me je zaista i obećala sam dolazak. Drago mi je, nešto se događa u svom ovom mrtvilu, a k tome, oživjet će moje pjesme. Zapravo, sva sam bila važna.
A baš jučer sam pričala sa jednom profesoricom u mirovini, o mojim zbirkama i obećala joj ih donijeti. Zamolila me da planiram vrijeme, jer bi voljela da joj tada i pročitam neke.
Učini ni se da je ovo prilika da čuje moje pjesme iz usta pravih stručnjaka govorenja, pa je obavijestim o događanju. Naravno, drago joj je, ali kaže problem joj je popeti se uz sve te stepenice, spomene još svoje godine i da joj je hladno, ali obeća da će se potruditi doći.
Čini mi se da sam cijeli taj dan potrošila u pripremu. Frizura, pa složila odjeću, obuću, jer izgledom kazujemo koliko cijenimo događaj. Muvam se još po kući u nekim sitnim poslovima, tek je četiri, a to je u šest, kad se javi poznanica i kaže da je imala dobru volju i da se već spremila, ali joj je toliko hladno de neće uopće izlaziti. Obećam, da ću joj sve vjerno prepričati kad dođem sa zbirkama i da se ne treba žalostiti.
U predsoblju dvorane nekoliko ljudi među kojima je i organizatorica. Srdačno se pozdravimo. Pitam gdje mogu ostaviti prilog, a netko mi pokaže na kutiju pred vratima i doda da se prilog ostavlja na kraju večeri. Mudro, dotaknuta duša će dati veći prilog.
U dvorani me dočeka previše hladnih, bijelih, plastičnih stolica, koje je tek nešto uveseljavao žuti papir na kojemu je bio ispisan program. Desetak ljudi je sjedilo, osamili se, a nekoliko njih je u prolazu tiho razgovaralo.
Uzmem pregledati program. Na samom vrhu je Vesna Parun, pa Dragutin Tadijanović i Dobriša Cesarić. Tu su imena još nekoliko pjesnika amatera.
Ah, kako mi je drago da ljudi skupe dovoljno hrabrosti izaći vani sa svojom intimom, jer pjesma to jest.
Ugoda glazbe i divne pjesničke riječi se razliju po dvorani i rastope svu hladnoću i srca i prostora.
Tadijanović sa svojom majkom koja bijelo platno tka i Cesarić sa svojim povratkom...
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Udaraju na najtananije žice naše duše, a dječji prsti gotovo mađioničarski lete preko tipki klavira.
A onda Vesna, „Ti koja imaš nevinije ruke“. Slušam i razmišljam, vidim kako ga predaje Njoj, prepušta ga onoj koja ima nevinije ruke, opraštajući se. Pjesma mi potakne sjećanje na moju Mirjanu i tko zna po koji put je čujem kako kroz plač govori… Ti si ga Gospe voljela više nego ja… Dogodilo se to na dan Male Gospe. Koliko tuge, a koliko snage joj je trebalo da prebrodi taj i sve ostale dane koji su slijedili. Zoran je imao tek 21 godinu.
Skoro sam zapela u tim mislima kad čujem da netko lijepo govori moju pjesmu „a usne šute“
Venama tutnji krik duše moje,
pogled mi mute suze,
a usne šute.
Ne znam, dade li mi više
il mi više uze.
Dotiče nas sve oko nas. Male i velike stvari dolaze ruku pod ruku, tkajući nam život.
Ugodan vikend!
Ana
Naše svjetlo, a ne naša tama, je to što nas plaši… Nelson Mandela
Koliko god zvučalo neskromno, svjesni smo da smo predodređeni za velike stvari, a ne da u dokoličarenju provodimo darovano nam vrijeme. To što, u većini slučajeva, ne radimo velike stvari je rezultat lažne skromnosti, koja nam obično služi kao izgovor.
A opet, spremni smo i želimo dati svoju jedinstvenost svijetu.
No, zato treba izaći iz zaklona ugode i ništa ne činjenja, zaklona promatrača i kritičara, prestati se ulagivati samom sebi i drugima i započeti živjeti svoj život, ma kakav god on bio, lud, moćan, mizeran…, prekratak je i predragocjen da bi nekome prepustili i najmanju dionicu.
Živjeti svoj život ovdje i sada, uključiti se u društvene tokove, postati suradnik i prestati biti žrtva, jer proces promjena, unutra i vani, zahtjeva svoj put i vrijeme, ima svoj način i obično nije bezbolan, no puno bezbolniji je suradniku nego žrtvi. A k tome, divno je biti aktivni sudionik, suradnik u stvaranju boljeg svijeta. Izgleda nam da smo mali i beznačajni i da naš doprinos neće bitno promijenio trenutno stanje. Dapače, možda je to upravo karika koja nedostaje.
Primijetili ste da uvijek pišem 'mi', jer uglavnom govorim meni i možda još nekome od vas, tko se u trenutku čitanja nađe u istom promišljanju, jer možemo biti odgovorni samo za vlastito ponašanje, imati kontrolu samo nad vlastitim životom, a to nas usmjerava da ne silujemo ni vrijeme, ni mjesto, na koje nemamo utjecaja. Ali ako obnovimo sebe, svoju obitelj,…. stvorimo proces koji počinje sa „ja“ ili “mi“, bit će više nego dovoljno za pozitivne promjene i tamo vani.
"Naša veličina, kao ljudskog bića, ustvari, ne leži toliko u mogućnosti mijenjanja svijeta koliko u mogućnosti mijenjanja samog sebe. " - Mohandas Gandhi
"Želite li probuditi cijelo čovječanstvo, probudite cijelog sebe. Želite li eliminirati patnje u svijetu, eliminirajte sve što je mračno i negativno u samom sebi. Doista, nema većeg dara, koji možete dati svijetu, od osobne transformacije."
- Lao Tzu
Zastanimo na trenutak i ispitajmo sve aspekte svog života, misli, riječi, djela. Upitajmo se je li to u skladu sa našim promišljanjima, hoće li nas to dovesti do željenog življenja, a ako neće, zašto onda funkcioniramo na način na koji funkcioniramo, a ako smo zaključili da trebamo raditi drugačije, zašto to ne učinimo odmah. Učinimo sve da naše ponašanje pridonose dobrobiti svijeta.
Stavimo li u kontekst ovakvih razmišljanja trenutna društvena i politička događanja, nameću nam se čudni zaključci.
Naše vođe su odraz naše svijesti. Kroz njih se predstavljaju i manifestiraju sve naše misli, osjećaji, želje i djela. Bilo koje boje da nam je vlast, plava, žuta, crvena, zelena, i bez obzira koliko često je mijenjali, sve će ostati isto ako smo „mi“ ostali isti.
Vlada je naš servis i ima zadatak da kvalitetno artikulira naše zahtjeve, na svim poljima i svim razinama, a u svrhu svekolikog razvoja i života po mjeri čovjeka. Što znači da mi građani trebamo imati zahtjeve, koji nisu proizvod negativnih emocija, nego suvisao proizvod promišljanja, svakog na svojoj razini, kada nam je u fokusu samo i jedino boljitak cijele zajednice.
Radnje na granici kriminala i sumnjivog morala ne možemo opravdavati izgovorom, kako je onaj drugi učinio i gore. Ne trebamo se zanositi, propust je uvijek isti, a malo ili mnogo zavisi samo od toga što nam je bilo dostupno, što smo nadzirali u trenutku izdaje vlastitih načela.
Kršenje zakona je manje strašno od izdaje vlastitih načela, kada očajni, „žarimo i palimo“ urlajući na sve i svakoga, jer nemamo snage priznati da smo izdali sebe. Postajemo i ostajemo invalidi sve dok ne zagazimo u svoju nutrinu, sve dok sa punom odgovornosti ne prihvatimo grešku, na krilima koje tek tada krećemo u osobnu promjenu i rast.
Narod kojemu je pravilo živjeti uvijek u sivoj zoni, šićariti uvijek nešto mimo zakona, zanemarujući što se nutrina svakog čovjeka buni protiv takvog ponašanja, nema snagu iskoraka, služinski je i politikantski. Jednom davno sam čula izjavu, ne sjećam se od koga, ali uvijek je pamtim….“ Ja sam gospodin čovjek koji plaća porez svojoj državi“. Radeći dobre stvari stječemo samopoštovanje, što nam daje dodatnu snagu za iskorak, za snove, za ideju, za ostvarenje naših zamisli.
Vodstvo izabrano od strane naroda sa ovako čistim srcem i jasnom namjerom, bez politikantstva i bez kompromisa, će dati sve od sebe da opravda dano im povjerenje, jer njima će istima morati polagati račune, a narod će im, radi zajedničkog dobra, biti vrijedan suradnik.
Drugi izbor nam je da budemo statisti koji igraju svoju rolu u komadu pažljivo režiranom od strane njih stotinjak koji vladaju. Da se grozimo, prosvjedujemo, izmišljamo opake i proste viceve i na razne druge načine iskazujemo svoju frustraciju i nemoć, ali da i dalje igramo prema danom nam scenariju. Ako se pak jako uskomešamo režija baci pokoju mrvicu, što je dovoljno jer smo podmitljivi i služinski i mirno nastavi raditi SVOJ posao.
Čula sam neku staru priču, kako je kralj povremeno pitao svoje podređene….Što radi narod?, a oni mu odgovarali…. Kralju, narod viče sve jače.. Kralj bi na takav odgovor rekao… možete povećati poreze, ali kad su ga izvijestili da je narod zašutio, morao je smišljati planove kako sačuvati svoje kraljevanje.
A svi mi možemo lako zalutati ako gledamo samo trenutan financijski efekt i trenutnu ugodu. Zato uvijek treba biti na oprezu. Postaviti sebi pitanje, kome i koliko dobro donosi aktivnost koju upravo obavljamo i ne dozvoliti da nam se odvuče pozornost sa cjelokupnog i dugoročnog dobra, što nam i jest cilj.
Ne volim isticati negativne primjere, jer imam osjećaj da ih potvrđujem, pa će se onda duplicirati, triplicirati. Radije spominjem dobra događanja, nadajući se istome, ali ovaj put evo jedan paradoks;
Ostavio dio sebe na ratištu, gdje mu je ostalo i srce, za jedinu mu domovinu. Na osnovu toga kupio, po pogodnostima, kombi koji koristi za prijevoz nešto jeftinije robe iz susjedne mu države, siromašeći onu svoju jedinu, za koju bi i život dao.
Što god radili, dobro ili loše, razmišljajući da smo mali i beznačajni da bi ta naša radnja imala značajan efekt na ukupna događanja, sjetimo se Lorenzovog efekta leptirovih krila; fenomen koji se temelji na ideji da nešto tako malo, kao što je zamah krila leptira, može voditi do ogromnih promjena.
Dragi ljudi, naravno da želimo promijeniti stvari i zato iskoristimo ovo vrijeme kao zamašnjak. Vrijeme tranzicije i krize može biti vrijedno razdoblje rasta i obnove, kad nam se pruža prilika upoznati istinskog sebe, svoj potencijal, svoje mogućnosti, snagu ljubavi i svekolikog doprinosa u sustvaranju zajedničkog dobra.
Podignimo glavu i izaberimo put. Koliko god stvari izgledale zastrašujuće i izvan kontrole, mi smo unutar toga, dišemo, hodamo, jedemo i nitko to ne može proći umjesto nas. Povjerenje u ljubav koju Stvoritelj ima prema nama, će ojačati povjerenje i moć u nas same kao sustvaratelje.
Otvorimo sve perceptore, osluškujmo, učimo iz svakog događaja, iz svakog koraka, jer svatko je od nas ovdje da na svojoj razini učini nešto veliko. Svako jutro se zapitajmo „ što mogu učiniti danas da me nosi u smjeru svekolikog dobra“. Kad ne znamo kuda i kako dalje sjetimo se da je ljubav, produbljena kroz zahvalnost i izražena kao radost, ključ za stvaranje najmoćnijih pomaka.
Oni koji su osvijestili svoje prioritete i svoj značaj, svjesni su svoje moći, stran im je osjećaj straha od iskoraka i svaka vlast im rado i uspješno služi. Zato, prestanimo se groziti, prigovarati, tražeći i opetujući stotine puta iste greške, napravimo plan i krenimo u avanturu.
Drevna kineska poslovica kaže…. Bolje upaliti svijeću nego proklinjati tamu.
Ana
cjenkao sam se sa životom za novčić
i život mi više nije ni dao
a onda sam, svaku večer, molio za još,
dok sitan sam dnevni utržak zbrajao
jer život je samo poslodavac
točno ti daje ono što tražiš
sam uvjete jednom postaviš
a onda se pitaš kako ih nosit
radio sam služnički posao
da bih obeshrabren konačno shvatio
kakve god uvjete postavio
sa zadovoljstvom bi ih život ispunio.
Nepoznati autor
Od jedne mame sam dobila mail kao odgovor na bilten o cijepljenju. Ona ima određena saznanja i pitanja, koja će vam možda biti interesantna, a također možete podijeliti i svoja iskustva ili komentirate na ovaj način.
Osim toga, prošli bilten „u mreži slabosti i beznađa…, su objavile Imotske novine, bez da su me kontaktirali i u potpisu naveli Ana Karlović, profesor psihologije, što nije istina. Nemam nikakvu zvučnu titulu koju bi trebala prisloniti uz moje ime. Običan sam čovjek koji traži sebe čitajući i pišući, a sve to dijelim s vama.
I ovaj put zahvaljujem na vašoj pažnji koju poklanjate mojim biltenima.
Evo sadržaj maila koji sam najavila:
Kad smo kod cijepljenja,ja imam troje necijepljene djece.Najstarija je prije 11 godina unatoč mom protivljenju dobila MO-PA-RU cjepivo. Pritisak je bio prevelik i ja sam na moju žalost i suprugovu, jer me on uspio nagovoriti, popustila. Rezultat je bio vidljiv nakon tri tjedna,kad joj je u Zaraznoj konstatiran virusni meningitis. Prošla je bez velikih posljedica, osim što je do desete godine mokrila u krevet. Tada sam dobila crno na bijelo da je bolest uzrokovana cjepivom, možda ne bih da nisam digla takvu galamu u prijemnoj ambulanti da me se čulo vjerojatno do Zvijezde.
Nakon toga je pritisak od strane liječnika popustio, ali moram svako toliko potpisivati obrasce da ne dozvoljavam cijepljenje svoje djece. Zanima me moram li ja to potpisivati,a isto tako bilo bi lijepo saznati koliko još ima roditelja koji se ne slažu s cijepljenjem.
Prva saznanja o problematici cijepljenja dobila sam na tečaju Jadranke Boban Pejić, na tečaju o tome kako pravilno hraniti bebe i djecu (nisam još bila ni trudna s najstarijom). Ostale gadarije sam saznala na internetu, kao i mnoge druge stvari koje nam uvaljuju.
Što se tiče AFA algi,upoznata sam s njihovim blagotvornim učinkom, povremeno ih uzimam preko svog TM učitelja.U ovom trenu šopam ih Spirulinama, navika je navika. Znam i koja je razlika,a znam da su Spirulina, AFA i cvjetni prah hrana koja sadrži najviše Sunca.
Svakako da smijete upotrijebiti moje pismo, ali bez potpisa.
Svaki roditelj bi morao biti upoznat sa opasnostima koje donosi unošenje tvari za koje ni sami liječnici nisu sigurni kako će djelovati u organizmu. Sa tim argumentima se jedino mogu boriti. Kad sam školskoj liječnici"izreferirala naučeno gradivo", ništa mi nije rekla, nije se prepirala.
Međutim, rekla mi je neki dan još jednu stvar, u smislu da moram doći potpisati nove obrasce jer su sada neki novi zakoni, "ja i ostali roditelji koji se ne slažu s cijepljenjem".
To je veliki pomak.U stvari,nadam se u nekom budućem vremenu da bih mogla doći barem do statističkih podataka, ako već ne poimence se upoznati s roditeljima. Naravno,ljudi to kriju,ako ih se izravno ne pita, kao i ja, uostalom.
Eto tako kaže jedna mama, a ja vas sam pozdravljam i očekujem vaša iskustva u vezi ove teme.
Ana
Radnja filma „I konje ubijaju, zar ne“ iz davne 1969-te, se odvija na maratonskom natjecanju u plesu, za vrijeme Velike krize 30-ih godina prošlog stoljeća. Film istražuje granice odanosti i izdržljivosti. Osiromašeni natjecatelji se bore, više sami sa sobom nego sa drugim parovima, da izdrže što duže na nogama, u nadi da će osvojiti novčanu nagradu koja će im bar na neko vrijeme osigurati egzistenciju.
Tema ulaganja ovako nadljudskih psihofizičkih napora čovjeka, koji se odrekao vlastitih vrijednosti i stremljenja da bi se dokopao trenutka slave i nekoliko novčića, je izvrsno obrađena.
A baš kao i u svakodnevnoj stvarnosti, sve se odigrava pod nevinom krinkom, u ovom slučaju, plesnog natjecanja.
U toku iscrpljujućeg plesa jedan od sudionika doživi srčani udar, ali usprkos žestokoj boli u prsima, koja ga je upozoravala da bi trebao usporiti, čak stati, juri u ludom ritmu, bori se, noge mu otkazuju i već bi pao da ga partnerica ne pridržava u uspravnom položaju. Čvrsto ga stišće uz sebe vičući.....nećeš mi se sada valjda srušiti..., pokušavajući ujedno održati ritam. Vuče ga, gotovo nosi, dok on mlitavo visi preko njene ruke, a glava mu se klati tamo-amo.
Na licima plesača nema zanosa, čak svakim časom je sve više užasnutih, sve više onih koji su osvijestili svoje limite i činjenicu da su gubitnici, da će morati odustati.
Djevojka gubi snagu vukući partnerovo mrtvo tijelo, sada već po podu. Ostali plesači se ni ne osvrću, dapače, kratak bljesak zadovoljstva u očima jer šanse za pobjedu su im veće. Vrtoglavo jure dalje sa jednom jedinom mišlju, ne izgubiti ritam, izdržati. Srce, duša, mozak, sve za onaj trenutak kada baš oni posljednji ostaju na podiju, dok se preko razglasa čuju imena pobjednika, njihova imena.
I tko uopće može misliti na njega koji umirući remeti postavljenu scenu....
Gledalište se izvrsno zabavlja, a naročito organizatori u liku dokonih, bogatih spodoba, koji se krevelje bez traga suosjećanja, promatrajući izmrcvarene, uboge ljude, u gladijatorskoj borbi.
S gnušanjem, i inače, govorimo o takvim ljudima, o onima koji propisuju pravila u kojima nema čovjeka.
A jeli krivnja njihova? Promislimo!
Oni žive u svom svijetu, koji po ničem ne nalikuje onom svijetu u kojem žive plesači. Možda su nekada u prošlosti i okusili takav život, ali pod novim uvjetima življenja, njegove mirise i okuse su već davno zaboravili. Njihova razmišljanja i doživljaj su čak suprotni krivnji, jer pretpostavljaju dok god su im plesači zahvalni što plešu po njihovom ritmu i vjerno poštuju propisana pravila, najvjerojatnije se i oni dobro zabavljaju.
Plesači uopće ne razmišljaju da im to nije prilika za ostvarenje onoga života o kojem kradimice sanjaju. Ne razmišljaju niti o tome da će novci, koje možda dobiju, kratko trajati i da im, ako ništa ne promjene, jedino ostaje ponovno pojavljivanje u areni i ples po tuđem, tko zna čijem, ali čovjeku ne primjerenom ritmu.
Ne žele znati ili možda znaju, a teško im je krenuti na onaj drugačiji put ostvarenja, uz vlastiti ritam i vlastitu odgovornost za učinjeno. Put je to koji traži jasnoću u željenom, pomirenje sa svojim ograničenjima i fantastičnim mogućnostima.
A jedino u tom slučaju podij za ples ostaje prazan, a jedino prazan podij je poruka organizatorima da se plesači nisu nimalo zabavljali.
Kad tad dođe vrijeme, obično nakon dugog lutanja i konfrontacije uglavnom sebe sa sobom, da se moramo očitovati o onome što uistinu želimo i koju cijenu smo spremni platiti. Konačno donesemo odluku o promjeni, postavimo sebi prioritete, a onda shvatimo da smo na samom početku posla, jer silna snaga i uvjerenje u ispravan put su potrebni za održati fokus na razini postavljenih načela.
Čovjek je vrlo snažno i u isto vrijeme vrlo nemoćno stvorenje. Od prigode do prigode je spreman pogaziti vlastite odluke, napustiti vlastita uvjerenja i dozvoliti svakome tko poželi da ga zavede i napravi od njega marionetu.
I koliko god sebe trenirali da se držimo pravih odluka i izvornih vrijednosti, da branimo vlastiti identitet i značaj, zateknemo se vrlo ushićeni i spremni smo sve to napustiti, kada nam se obrati netko tko je po tko zna čijim mjerilima visoko rangiran, netko tko se računa bar kao mali, najmanji bog.
Opčinjeni, hranimo njegov ego, uzdižemo ga u visine, cijeneći ga po onome što ima, gazi, nosi, nadzire, pa se tako dogodi da više pažnje posvetimo vlasniku velikog automobila, nego vlasniku velikog srca a anonimusu, a sami sebe potpuno zaboravimo.
I tako mase zalutaju. U želji življenja tuđeg života, po putu pogube sebe, svoje vrijednosti i talente i nađu se u ništavilu ljudske pohlepe, trača, podvala i drugog nereda. Ponekad im se javi neki bljesak iz podsvijesti, signalizira da nešto nije u redu i da bi se iz tog nereda trebalo iščupati, ali nemaju više ni snage ni volje. Duboko je utrt put licemjerstva.
Dragi ljudi, jasno i nepokolebljivo ostanimo vjerni sebi, dajući maksimalan doprinos zajedničkoj dobrobiti, kao i bezuvjetnu ljubav i zahvalnost za mogućnosti koje nam se svakodnevno nude. Imajmo vjeru u sebe umjesto da radimo protiv sebe. Ne moramo kontrolirati baš svaki detalj u svom životu, ali naše usmjerenje neka bude svjestan rad na cjelokupnoj dobrobiti. Izgleda i jest jednostavno, sve i svatko će nam biti na pomoći, ako je ostvarenje naših želja i ciljeva ujedno i doprinos ukupnoj moralnoj i duhovnoj evoluciji.
Veliki pozdrav!
Ana
Višegodišnji prijepor oko cjepiva općenito, kao i cjepiva protiv gripe i njegovih nuspojava, koliko je zdravo i učinkovito, u većini slučajeva izgleda nije pomogao da se izgradi vlastito mišljenje i donesu odluke.
Kao i u mnogim drugim situacijama, umjesto prihvaćanja odgovornosti, zatvorenih očiju i ušiju se prihvaća ponuđeno. Kao iz onog vica kad se dva prijatelja nađu u kanalizaciji i svjesni su sadržaja iste, koji im je skoro došao do usta, pa jedan drugome kaže… ne talasaj bolan, ne mrdaj….
Kod posljednje kampanje, cijepljenje djevojčica od 8 – 13 godina protiv HPV, već rano ujutro je na najprometnijem mjestu u gradu postavljen pult sa kojeg se pompozno upozoravalo na strašni virus HPV i još pompoznije da je cijepljenje ovaj put besplatno, a inače stoji oko 1.000,00 kuna. Kao da se nudi nešto zaista dobro, okolo pulta se veselo motalo nekoliko žena, uz glasan žagor. Prepoznala sam među njima moju dobru poznanicu, pa sam je upitala zna li da je to cijepljenje u najmanju ruku diskutabilno. U svijetu se već znalo za nimalo bezazlene nuspojave. Neke djevojčice su ostale paralizirane, neke su dugo bile u nesvijesti, a neke su čak umrle. Kod nas se o nuspojavama nije govorilo, vjerojatno zato da se ne ugrozi projekt i nitko se nije pitao čija je to manipulacija i zašto.
Odgovorila mi je da je čula za sve to, ali da ovu promociju cjepiva nije organizirala njena udruga nego oni odozgo, a njena udruga samo pomaže… ?????
Cijepljenje protiv svinjske gripe je također imalo svoje žestoke kontraverze. Na kraju, statistika je zabilježila da je od svinjske gripe umrla 1 osoba, a od cijepljenja 500 ljudi????
Čovjek bi trebao bar razmisliti i odgovorno zauzeti neki osobni stav, bez obzira koliko visoko je pozicionirana osoba ili institucija, koja mu nešto propagira.
U tijeku je cijepljenje protiv gripe, koja zahvati mnoge ljude svake godine. Najosjetljivija su djeca. Ona imaju 2 do 3 puta veću vjerojatnost da će ih virus gripe zakačiti. Ostale osjetljive skupine su osobe starije od 65 godina, trudnice i bolesnici sa već oslabljenim organizmom. Ironija i jest u tome da su upravo te skupine najosjetljivije na moguće reakcije na cjepivo, jer im je imunološki sustav već oslabljen.
Reakcije mogu biti zaista neugodne, kao: bolovi u cijelom tijelu, zimica, začepljen nos, grlobolja, suhi kašalj, glavobolja, ekstremna iscrpljenost i groznica.
One se događaju zbog stranih proteina i toksičnih nusproizvoda koji se neizbježno dodaju u proces kultiviranja cjepiva.
K tomu, cjepivo se ubrizgava u krvotok i tako zaobilazi solna kiselina u želucu, koja bi donekle neutralizirala te sastojke, pa bi se smanjila mogućnost neugodnih nuspojava.
Međutim, više od nuspojava zabrinjava to što postoji ozbiljna zabrinutost za dugoročne zdravstvene posljedice.
Dr. Richard Moskowitz, bivši predsjednik Nacionalnog Instituta za homeopatiju ukratko kaže: „Cjepiva varaju tijelo tako da ono više ne reagira na upalne procese. Postiže se ono što je cijeli imunološki sustav evolucijski pokušavao spriječiti. Virus se unosi direktno u krv ostavljajući slobodan put do velikih imunoloških organa i tkiva, a tijelo prirodno ne poznaje način kako ih se riješiti. Zbog toga se, manji dio virusa i virusnih elemenata iz cjepiva, zadržava u krvi duže vrijeme, a ponekad i zauvijek. Ovakva situacija, stoga, implicira sustavno slabljenje sposobnosti za učinkovitu reakciju, ne samo na dječje bolesti već i na druge akutne infekcije“.
Mnogi su uvjereni da je gripa neizbježan sastavni dio života i da je jedini učinkovit način da se spriječi, cijepljenje. Statistički, jednaka je vjerojatnost da će dobiti gripu onaj tko je cijepljen i onaj koji nije. Razlog, što cjepivo protiv gripe ima tako nisku stopu uspjeha, je taj što ne postoji način da se sazna koja vrsta gripe će pogoditi zemlju iduću godinu, pa se odabir sastava cjepiva protiv gripe, od strane stručnjaka za javno zdravstvo, radi nasumično, APP .. ako prođe, prođe..
Mnogi cjepljeni protiv gripe ne iskuse nuspojave u kratkom roku, međutim nakon nekog vremena se sigurno jave, kao bolovi u mišićima, respiratorne infekcije, problemi očiju, abnormalne vrijednosti krvnog tlaka, astma, osip i gastrointestinalni problemi.
Cjepivo na još duži rok utječe na svakoga, jer sadrži aluminij i živu, teške metale koji se postupno razgrađuju u mozgu i uzrokuju poteškoće s razmišljanjem i gubitak pamćenja. Znanstvenici koji se bave ovom temom, zloslutno predviđaju 4 puta više oboljenja kao što je Alzheimer, radi aluminija i žive u cjepivu. Još jedan otrovni sastojak pronađen u cjepivu protiv gripe je formaldehid, za kojeg je poznato da uzrokuje rak.
Umjesto cjepljenja izgradite jak imunološki sustav i ostanite zdravi tijekom sezone gripe.
Svatko može izgraditi jak i zdrav imunološki sustav, ali to zahtijeva malu promjenu, prije svega u našem razmišljanju, a onda i u našoj svakodnevnici. Osim toga jednostavno je:
- Umjerena svakodnevna fizička aktivnost koja jača imunološki sustav, na pr, pola sata brzog hodanja.
- Kvalitetno spavanje u potpuno mračnoj sobi kako bi se povećala proizvodnja melatonina za visoku kvalitetu spavanja.
- Zdrava alkalna prehrana sa visokim dnevnim potrebama ključnih vitamina i minerala. .zeleno, zeleno… volim te zeleno..
- Češnjak u prehrani ima snažna antivirusna i antibakterijska svojstva.
- Ograničiti unos šećera iz svih izvora. Nekoliko grama šećera čak nekoliko sati ozbiljno ograničava sposobnost bijelih krvnih zrnaca da spriječe infekciju.
- Dodati prehrani visokokvalitetne prirodne dodatke. Ja naravno preporučam mikro alge, a može to biti i neka druga super hrana, kao na primjer matična mliječ, važno je da je prirodna i iz dobrog izvora.
- Održavati zdravu razinu crijevne flore. Dnevni unos probiotika, kefir ili običan jogurt, koje najbolje napravite sami, će pomoći obnoviti crijevnu floru, koja je uništena GMO hranom, prerađenom hranom i antibioticima. No, ako je problem veći, preporučam kolostrum sa probioticima. Odličan proizvod sa brzim učinkom.
Važni nutrijenti za održavanje imunološkog sustava su Vitamin A iz beta karotena, vitamin C, B6, B12, a sve to ćete naći u AFA algi i to upravo u omjeru koji naše tijelo treba.
Novim istraživanjem provedenim na Sveučilišta Jikei u Tokiju utvrdilo se da je vitamin D vrlo učinkovit u zaustavljanju gripe i infekcije, a posebno kod djece. U stvari, utvrđeno je da je vitamin D osam puta učinkovitiji u sprječavanju gripe, od cjepiva protiv gripe, a bez nuspojava. Jednostavno je, dakle, odmaknite djecu od raznih ekrana i izbacite ih vani.
Pojedinosti o ovoj studiji mogu se naći u American Journal of Clinical Nutrition, ožujak 2010.
Dragi ljudi, zdrava prehrana, fizička aktivnost, kvalitetan san i visokovrijedni dodaci prehrani, će vam izgraditi jak imunološki sustav, pa će gripa i slične neugodnosti, biti stvar prošlosti.
A ako ipak malo prošmrcate, pa što. Tijelo traži vašu pažnju, dajte mu je. Ostvarite dobru komunikaciju s njime. Ispričajte mu se …. Žao mi je što sam ti nešto krivo napravio, oprosti, znam da si ti uvijek spremno popraviti moje greške, hvala ti, ubuduće ću ipak pripaziti, volim te!
A ja volim vas i želim vam savršen ovaj 11.11.2011.
Ana
Naročito sada, u vrijeme moguće gripe, viroze, prehlade, kada trebamo uzimati AFA algu, radi podizanja imuniteta i izbjegavanja tih dosadnih sezonskih tegoba.
Stanište AFA alge ima zapanjujuće visoku koncentraciju minerala zbog snažne vulkanske erupcije koja se dogodila prije više od 7.000 godina, a koja je izbacila milijune tona mineralnog pepela u to područje. Sedamnaest potoka i rijeka utječe u 140 četvornih milja veliko jezero, u koje donese prosječno godišnje oko 50.000 tona mineralima bogatog mulja iz okolnih 4000 četvornih kilometara vulkanskog bazena. Gornje Klamatsko jezero je jedno od najbogatijih hranjivih bazena u svijetu.
U tim uvjetima raste divlja modro zelena alga, nazvana od strane znanstvenika Aphanizomenon flos-Aquae, AFA alga. Ona je jedna od najvažnijih cjelovitih namirnica ikada otkrivenih. Ova super hrana sadrži lako probavljive minerale, vitamine, enzime, klorofil, potpune proteine, omega masne kiseline, polisaharide, te mnoge jedinstvene fitonutrijenate koji potiču psiho-neuro-endokrini sustav, radi čega se, oni koji su AFA-u uključili u prehranu, uistinu osjećaju dobro.
AFA je već odavna dobila ozbiljnu medijsku pozornost. Newsweek časopis je objavio da je ova divlja cjelovita hrana, jedna od najbrže rastućih stavki na tržištu zdrave hrane.
U britanskom tisku je opisana kao dodatak prehrani, koji je izabran od strane ljudi različitih društvenih slojeva, kako zdravih tako i bolesnih. Također je, za održavanje zdravlja, mladolikog izgleda i kvalitetnog obavljanja njihovog zahtjevnog posla, koriste i poznate ličnosti, kao Jennifer Ariston, Bruce Willis, Demi Moore, Svi oni izražavaju veliko zadovoljstvo ovom namirnicom.
Mnoga svjedočanstva, o širokom spektru zdravstvenih pogodnosti, su doprinijela valu popularnosti, AFA modro zelene alge. Ova divlja zelena hrana postaje važna komponenta vodećih prehrambenih režima. Zdravstvena struka, uključujući liječnike, naturopate, homeopate, akupunkturiste i kiropraktičare, preporučuju i koriste AFA algu kao sastavni dio prehrambenog režima svojih pacijenata.
- AFA alga je divlja cjelovita hrana, koja raste bez pesticida i umjetnih gnojiva.
- Dokazano je da se vitamini, minerali i ostale hranjive tvari bolje apsorbiraju, jer su prisutne u savršenom omjeru i djeluju sinergijski.
- Hladno sušene, zadržavaju sve enzimske i prehrambene vrijednosti, a koncentracija njihove dobrobiti, tako povećava nutritivnu vrijednost za čak dvadeset puta.
- Za vegetarijance je vrlo kvalitetan izvor vitamina B12, uz konzumaciju dovoljne dnevne količine.
- Sadrži 60% visoko kvalitetnih proteina i najviše beta-karotena po gramu. Beta- karoten je provitamin koji jača imunološki sustav i čisti tijelo od slobodnih radikala, koji mogu dovesti do oksidacijskog oštećenja u tijelu.
- Najbogatiji je poznati izvor klorofila, a klorofil pomaže tijelu u obnovi stanica, pročišćavanju krvi i općoj detoksikaciji.
- Zbog visokog sadržaja hranjivih tvari i niske kalorijske vrijednosti ( 4 kalorije po gramu) savršena je uz programe za mršavljenje.
- Enzimi su već pripremljeni za potpunu i laku apsorpciju.
- Sadrži puni spektar minerala u tragovima.
- Odličan je izvor masnih kiselina i nukleinskih kiselina.
- Unutar plavog pigmenta alge se nalazi super koncentrirana razina feniletilamina (PEA).
- Potpuno je ne toksična zahvaljujući jedinstvenom sustavu za filtriranje i obradu koji se koristi kod berbe.
Nakon branja i sušenja alga je testirana na čistoću od strane neovisnog laboratorija, i Oregonskog Ministarstva poljoprivrede, koje ima svog predstavnika u Klamatskom području. Također se provode spontana uzorkovanja, kako bi se dodatno osigurali da svi proizvodi zadovoljavaju standarde higijene hrane. Osim toga, proizvodi su ispitani i odobren kao hrana u Velikoj Britaniji, kao i u Hrvatskoj od strane Zavoda za javno zdravstvo.
Kako raste interes za proizvodima AFA alge, nastavlja se rasprava, uvažavajući cijeli spektar novih iskustava i zdravstvenih tvrdnji u vezi sa ovim proizvodom.
Jedna činjenica je sigurna; broj osoba koje koriste ovaj jedinstven i moćan dodatak cjelovite hrane, brzo raste, zajedno sa dokazima o korisnosti ove namirnice.
Njena najveća vrijednost nije samo koncentracija hranjivih tvari u savršenom omjeru, nego njen učinak na živčani sustav.
Ljudi koji uzimaju AFA klamatsku algu nam svjedoče o općem porastu mentalne budnosti, mentalne izdržljivosti, kratkoročne i dugoročne memorije, lakšem rješavanju problema, kreativnosti, kvalitetnom snu, većem osjećaju blagostanja.
Zasluga je to, između ostalog, i feniletilamina. Taj eliksir za mozak u AFA algi je posebno zavrijedio našu pažnju zbog nezamjenjive uloge u mentalnoj funkciji. Naučnici ga, zbog sposobnosti promicanja razumijevanja i dobre volje, nazivaju molekula ljubavi.
Feniletilamin PEA, molekulu ljubavi, naš organizam proizvodi u velikom broju kad smo zaljubljeni, ne samo u drugu osobu, nego općenito zaljubljeni, u posao, krajolik, sliku, kada nas prožima oduševljenje i entuzijazam, kada smo puni razumijevanja, socijalizacije, i suosjećanja, kada smo definitivno povezani s osjećajima simpatije.
Prof Sabella u Chicagu, koji je dugo bio posvećen istraživanju je utvrdio da depresivni ljudi imaju izrazito nizak feniletilamin (PEA), pa će usvajanje ovakvog tretmana značajno poboljšati raspoloženje i smanjiti depresiju. Razne druge studije potvrđuju djelovanje PEA na raspoloženje jer dovodi do povećane proizvodnje endorfina, tvari koja stvara osjećaj općeg blagostanja i ima snažnu proti stresnu aktivnost.
PEA je prisutna u širokom rasponu namirnica, od čokolade do crnog vina, od zrelih sireva i mahunarki, a apsolutno najbogatiji izvor su AFA alge.
PEA iz AFA alge brzo poboljšava raspoloženje, jer jedan gram sušene AFA alge sadrži oko 3 mg PEA. Ova doza može, ako se uzima svaki dan, obnoviti PEA rezerve, a u isto vrijeme imati izravne učinke na energiju koja pomaže pozornosti i koncentraciji. Prednosti uzimanja PEA iz Klamatske AFA alge je činjenica da se uzima u snažnoj sinergiji sa ostalim njenim hranjivim vrijednostima.
Uglavnom čini se da je na taj način AFA alga jedan od modulatora moždanih procesa koji održavaju fizičku, emocionalnu i mentalnu energiju jer djeluje kao optimalna podrška na prirodan način.
AFA je dostupna u prahu i kapsulama. Ako tek počinjete koristiti ovaj proizvod, predlažem vam da koristite kapsule jer prah ima određeni miris i okus, koji bi vam mogao smetati.
Većina ljudi uzima dvije – tri kapsule (1g) dnevno, na prazan želudac s čašom vode, obično prva stvar ujutro. Međutim, neki su otkrili snažnu detoksikaciju u početku, tako da možete početi s 1 kapsula dnevno, par dana, a nakon toga uzimati par dana 2 kapsule, a onda još jednu, ili se zadržite na dvije, ili kako vas savjetuje vaš zdravstveni stručnjak.
Lijep dan, dragi ljudi!
Ana
Sigurno ste čili priču o slavnom Paganinijevom koncertu, kada je na njegovoj violini, u žaru izvedbe jednog snažnog djela, pukla žica. No, maestro je nastavio svirati, improvizirajući, u čemu je bio pravi majstor. A onda je pukla još jedna, pa još jedna, svirao je i dalje unoseći cijelog sebe u završne note skladbe i pobjedonosno je doveo do kraja, na samo jednoj žici. Publika je bila na nogama, nikada nije doživio tolike ovacije….. Kad se publika stišala podigao je violinu sa koje su visjele tri žice, dao znak dirigentu, namignuo publici i ponovo zasvirao uz povik „Paganini i jedna žica“.
Koja snaga, koje samopouzdanje, koja sigurnost i vjera u sebe, koje samopoštovanje!!!!
Ovo je doduše nesvakidašnji, ali divan primjer koji potvrđuje da nas ne određuje ono što nam se događa, nego ono kako mi na to reagiramo.
Svakodnevno se susrećemo sa situacijama da negdje pokupimo nečiji loš komentar ili se prenerazimo od nekog učinjenog nam čina.
Reagiramo ljutnjom, strahom ili osjećajem poniženja jer se drugi ponašaju grubo ili bezobzirno prema nama, iako znamo da takva reakcija ne vodi ničemu dobrome.
Povrijeđeni smo, razočarani u ljude, bez obzira o kakvom razlogu je riječ, pa nas to odvede do uvrijeđenosti, obeshrabrenja, ogorčenja, bijesa, nepovjerenja, straha… , a krajnji učinak svega zajedno nosimo u sebi mjesecima, godinama, prekoravajući se radi ne mudre reakcije, ometajući time svekolike odnose.
U nekom trenutku shvatimo da je situacija, koja nas je povrijedila i izazvala razočaranje, već odavno prošla, a rezultat naše reakcije, koja je odredila naše daljnje moralne i duhovne odluke i činjenja, će još dugo, gotovo zauvijek, utjecati na naš život.
Suočiti sa slabostima drugih i nas samih, od nas zahtjeva razvijanje strpljivosti, fleksibilnosti, dublje razumijevanje Božjih putova, jer osobe i događaji u našem životu su naši učitelji, nešto nam poručuju i moguće da smo ih sami kao takve prizvali u naš život.
Nije lako, ali bi trebalo naučiti u svakoj situaciji reagirati sa puno razumijevanja i ljubavi, bez obzira na to kako drugi postupaju prema nama. Ne, ne, to ne znači da smo postali otirač, dapače, samo smo se izdigli iznad razine nastanka problema, kako bi pronašli najbolje rješenje i nešto iz istoga naučili.
„Ništa nas ne može povrijediti ako mi to ne dozvolimo“….Eleonora Rusvelt
Između našeg srca i mozga se neće ispriječiti naš ego, ako imamo samopoštovanje i ako smo sigurni da „vozimo u pravom smjeru“ i dajemo svoj maksimum za osobnu i opću dobrobit. Samopoštovanje se manifestira jednako kroz poštivanje vlastitih osjećaja, potreba i zahtjeva, kao i kroz poštivanje drugih ljudi, i to na način da ih doživljavamo kao snažne i sposobne ljude, sa povremenim slabostima i manama, kao što smo i sami.
Osim toga, a radi ispravne reakcije, važno je osvijestiti činjenice da na gotovo iste situacije, ne reagiramo uvijek isto.
Imali smo prilike čuti, a možda smo i sami izgovorili rečenicu u smislu… znam reagirao sam ružno, ali našao me kad nisam bio dobre volje…. , a to znači da težinu neke situacije određuje naše mentalno stanje u trenutku događanja iste, to jest naša percepcija određuje našu reakciju, što znači da su okolnosti neutralne, a naše mentalno stanje, naše misli i percepcija, ih čine pozitivnima ili negativnima. Pa čak svaki događaj iz jedne perspektive može izgledati negativan, dok iz neke druge može biti pozitivan.
Kako je rekao Napoleon Hill: "Svaka nevolja, svaki neuspjeh i svaka bol u srcu nosi sa sobom jednako veliko ili čak i veće sjeme dobrobiti."
Teške životne krize su teške životne krize, ali uvijek imamo mogućnost izbora, pa tako možemo birati kako ćemo ih nositi.
Gotovo svakodnevno susrećem čovjeka, u dobi preko 85 godina, koji se više od dva desetljeća nosi sa teškom embolijom pluća, petnaestak godina sa rakom prostate i svim poteškoćama koje uz to dvoje ide. Uz sve to nikada nije prihvatio status teškog bolesnika. Svakodnevno izlazi vani zadajući sebi obaveze koje treba odraditi, vozi auto i još uvijek radi u vrtu. Na moje pitanje kako se osjeća, uvijek kratko odgovara sa dobro, a onda pun pažnje i interesa pita mene kako sam ja, što radim, kako je obitelj, pita za sve članove pojedinačno. Uvijek ima dobar komentar na aktualna događanja, ili u vezi neke druge životne teme, tako da njegov sugovornik obično odlazi od njega bogatiji. Njegov moto je da ne želi biti mrtav prije nego umre. Naravno da to zahtjeva silnu snagu koju najvjerojatnije dobiva iz onoga što još uvijek daje.
Stephen Covey iznosi teoriju da se samo 10% našeg života odvija bez našeg utjecaja, a ostalih 90% se kreira iz onoga kako reagiramo na ono što nam se događa.
On navodi jedan banalan primjer: Obitelj za doručkom, kćerka se igra dok jede i slučajno prevrne šalicu i poprska oca po košulji. On skače ljutito, galami na nju, na ženu kako je loše posložila doručak na stolu, odlazi u sobu i mijenja košulju, a kad se vrati nazad nađe kćer u suzama, ženu ljutu i tužnu, odlazi na posao razmišljajući o svom lošem danu, koji će utjecati na obavljanje radnih zadataka.
Covey predlaže, da bi bilo bolje upozoriti kćer da se za doručkom ne igra, otići u sobu i presvući košulju, pozdraviti se sa ženom i kćeri, koje ga isprate sa zahvalnošću i poštovanjem, a on odlazi na posao razmišljajući kako je to jedan obećavajući dan. Covey je u pravu, naravno, ali ponekad jednostavno reagiramo krivo. Zašto?
Zašto inače sabotiramo naše zdravlje i dobrobit?
Zašto se pametna, obrazovana, zdravstveno osviještena osoba, vrlo često ponaša kako ne bi htjela, reagira svađalački na životne probleme, unosi u svoje dragocjeno tijelo smeće, ili čini nešto slično za što sigurno zna da je to ne vodi životu koji bi željela živjeti? Ta činjenica da usprkos saznanjima, informacijama i mogućnostima, nastavljamo slijediti navike za koje znamo da nam ne donose ništa dobro, doista zbunjuje.
Odgovor je moguće u našem mozgu, jer tu je "kontrolni centar" za naše fizičko, mentalno, društveno i duhovno zdravlje, a da bi dobro izvršavao svoju, mozak zahtijeva njegu dobrim mislima i hranjenje dobrim namirnicama.
Kad je mozak gladan i pati, tada pati i naše ponašanje, pate naše odluke, a sve utječe na naše zdravlje i kvalitetu življenja. Kada brinemo o mozgu, mozak će brinuti o nama i pomoći nam da donosimo pametne odluke.
Ukratko, bit ćemo sretniji i pametniji, sa oštrim umom, puni energije, atraktivni, mladi, živjet ćemo dulje, zdravije, bolje i imat ćemo dovoljno strpljenja za mudar odgovor na sve životne situacije!
Pitamo se kako u ovoj ludnici naći lijepu misao, kojom ćemo nahraniti naš mozak?
Pa ako se potrudimo da ne budemo samo konzumenti tuđih razmišljanja i ideja koje nam se serviraju iz tko zna kojeg razloga, nego pogledamo malo bolje sve oko sebe, vidjet ćemo ljepotu, dobrotu, radost, jer sve je to u oku koje gleda.
Osim toga, moramo eliminirati jedan feler koji imamo. U toku dana nam se može dogoditi deset lijepih stvari, a samo jedna ružna, na kraju dana ćemo razmišljati i natresati onu ružnu, što će nam utjecati, ne samo na taj dan, nego i na kvalitetu slijedećeg.
Dakle, percepcija događanja utječe na našu reakciju, reakcija utječe na sadašnjost, koja utječe na našu budućnost. Moramo kratko spomenuti da isto tako budućnost utječe na našu sadašnjost, jer zamislite kako bi se dobro osjećali kada bi nam se sutra trebala dogoditi najbolja stvar na svijetu. Sve teškoće današnjeg dana bi bile zanemarive, sasvim lagano bi rješavali sve probleme, u iščekivanju onoga sutra!
Osim dobrih misli kojima ga trebamo hraniti, evo i neke od najboljih namirnica za snagu mozga.
AFA alge - Najveća vrijednost AFA-e je u njenoj visokoj koncentraciji neuropeptidnih prekusora, i njenom zapanjujuće pozitivnom učinku na živčani sustav općenito. AFA je eliksir za duh i mozak. Poboljšava funkcije hipotalamusa, hipofize i epifize.
AFA alga sadrži feniletilamin koji je posebno zavrijedio našu pažnju zbog nezamjenjive uloge u mentalnoj funkciji. Naučnici ga, zbog sposobnosti promicanja razumjevanja i dobre volje, nazivaju molekula ljubavi.
Borovnice i šipak - Odlična hrana za mozak, ali samo u ono vrijeme godine kada dozrijevaju. Pokazalo se da smanjuju rizik od Alzheimera, poboljšavaju sposobnost učenja i motoričkih sposobnosti. Jedna su od najjačih anti stresnih namirnica.
Divlji losos, sardine, tuna - Omega-3 masne kiseline su bitne za mozak. Posebno su korisne za jačanje spoznaje i budnosti, kao i za smanjenje rizika od degenerativnih duševnih bolesti (poput demencije), poboljšanje memorije, poboljšanje raspoloženja, smanjenje depresije, anksioznosti i hiperaktivnosti. Osim toga, tuna ima najvišu razinu vitamina B6 od bilo koje druge hrane. Istraživanja su pokazala da je B6 izravno povezan s pamćenjem, spoznajom i dugoročnim zdravljem mozga.
Sjemenke - sjemenke suncokreta, sezama i lanene sadrže puno proteina, korisnih masti, vitamin E, antioksidant u borbi protiv stresa, te važne minerale, kao što je magnezij, koji naročito stimuliraju mozak.
Zobena kaša - Ova prirodna četka za ribanje je jedna od najboljih namirnica za kardiovaskularno zdravlje, što se prenosi na zdravlje mozga. Osim toga, zobena kaša je s vlaknima, ima razumnu količinu proteina, pa čak i malu količinu Omega-3.
Najzdravije zobene pahuljice su one najmanje obrađene.
Grah - Grah je uistinu nevjerojatno dobra hrana koja je nažalost rijetko uključujemo u prehranu. Grah je skromna namirnica, ali vrlo pametna. Stabilan je, sporo otpušta glukozu u mozak - što znači da imate energije za cijeli dan.
Smeđa riža - Smeđa riža je nisko glikemična i sa ugljikohidratima koji su odlični za osobe osjetljive na gluten, a koji žele održati zdrav kardiovaskularni sustav, bolju cirkulaciju i oštriji mozak.
Kamenice - Kamenice su bogate selenom, magnezijem, proteinima i nekim drugim hranjivim tvarima od vitalnog značaja za zdravlje mozga. Kamenice iz eko proizvodnje, su zapravo jedna od najvažnijih opcija plodova mora.
Maslinovo ulje - Odaberite zdrave masti kao što su one prisutne u maslinovom ulju, orahu i drugim orašastim plodovima i sjemenkama, lanu i avokado.
Izbjegavajte obrađene masti koje su u kolačima, čipsu, grickalicama, brzoj hrani, prženim jelima. Loše masnoće doslovno mogu promijeniti komunikacijske putove u vašem mozgu.
Češnjak - Ne samo da je nevjerojatan za smanjenje lošeg kolesterola i jačanje kardiovaskularnog sustava, nego ima snažan zaštitni učinak na mozak, kao antioksidant.
Dragi ljudi, sretna sam što ova saznanja dijelim s vama i radosno iščekujem vaše komentare.
Veliki pozdrav!
Ana
Tu gdje inače stanuje tišina, a vjetar kroz krošnje čempresa provlači njihove priče, tu gdje se ljudi pri slučajnom susretu šapćući pozdravljaju, tu će se ovih nekoliko dana čuti žagor, glasni pozdravi rodbine, prijatelja, poznanika, tu će se nakratko nastanit život.
Brižno smo, zaista, odabrali cvijeće, po boji i vrsti koje je draga osoba voljela, ali ono najvrjednije što donosimo su sjećanja, koja čuvamo kao najveću dragocjenost.
Vrijeme je ovo kada pokušavamo proniknuti u vječnu tajnu, ali i vrijeme koje nas motivira za daljnji kvalitetan život.
Ne treba se složiti sa ponekim komentarom u smislu… eto, kako god živio na kraju se završi ovako… pa odustati od svoje zadaće. Dapače, trebamo se još više truditi živjeti svjesno u skladu sa Stvoriteljem, samim sobom, s drugim ljudima i svom ostalom prirodom, jer ovo nas podsjeća da nemamo cijelu vječnost.
A na kraju će i nas netko spremiti u svoja dragocjena sjećanja, u kojima uglavnom nisu neka velika postignuća, nego male svakodnevne iskrice života.
Dragi ljudi, posebno u ovim danima, otvorimo trezore dragocjenih sjećanja, oživimo ih, provedimo, na taj način, ovo vrijeme s onima koji su nam značili. Budimo im zahvalni na sudjelovanju u gradnji našeg života.
Ana
Stalna promjena … plima slijedi oseku. ... noć slijedi dan ... dobra vremena slijede loša vremena…. zalazak i izlazak Sunca i Mjeseca …. smjena godišnjih doba…..
To je neumitni zakon ritma, ritam prirode, koji se jednako manifestira u kraljevstvu čovjeka, kraljevstvu minerala, kraljevstvu biljaka ….. Jedno smjenjuje drugo i ništa nije stalno.
...Samo mijena stalna jest (pantha rhei) ….čuvena izreka se pripisuje Heraklitu….
Tu životnu ljuljačku, gore–dolje, tamo–ovamo, čovjek osjeća na svom mentalnom, fizičkom i emocionalnom polju…. ritmičko ljuljanje svijesti.
Usprkos našoj snažnoj želji da nam se događaju samo i jedino dobre stvari, smjenjuju se dobra i loša događanja, jer životni padovi nam pomažu da prepoznamo, cijenimo i težimo usponu i dobrim osjećajima. Loša vremena nas uče prepoznati dobra, jer da nije crne zime, ne bi vidjeli ljepotu proljeća.
Jednako veliki problem je kad zapnemo, bilo u kojem stanju, dobrom ili lošem, jer promjena je sila koja pokreće.
Nisargadatta Maharaj kaže u svojoj knjizi „To sam ja“:….Rijeka života teče između obala boli i zadovoljstva. Problem nastaje tek kada um odbije teći u skladu sa bujicom života, pa se zaglavi na jednoj od tih obala. Pod protjecanjem u skladu s bujicom života mislim na prihvaćanje, dopuštanje da ono što treba doći dođe, a ono što treba otići ode…..
Život se sastoji od uspona i padova, od zima i proljeća. Dogode se tako neke, naše osobne crne zime, sledimo se od nekih nemilih događaja i čini nam se kao da nas nikada više neće ogrijati proljetno sunce.
Eckhart Tolle nam poručuje … "Život će vam dati ono iskustvo koje je najkorisnije za evoluciju vaše svijesti. Kako ćete znati da vam je upravo to iskustvo potrebno? Budući da ga imate u tom trenutku, sigurno vam je potrebno."
Teško je prihvatiti ovu logiku razmišljanja i loše događaje opravdati konstatacijom da se stvari događaju i da je sve za neko dobro, koje mi trenutno ne možemo dokučiti. Pogotovo je teško, prihvatiti takvo razmišljanje, kada smo u dubokoj krizi koja traje već duže vrijeme, a kamoli još biti zahvalan na danom nam iskustvu i razmišljati kako je naša loša dionica već skoro iza nas i kako nam, po svemirskom zakonu, slijedi samo i jedino dobro.
Strpljenja, Bože, strpljenja. Pronađimo dobre knjige, čitajmo, družimo se s prijateljima, plačimo, ali u svakom momentu budimo svjesni da iza toga dolazi naše dobro vrijeme.
Na krilima misli o dobrom vremenu prođimo lošu dionicu sa što manje štete. Sanjarimo kao što u hladnim danima zime sanjarimo o mirisnom proljeću. Mašta je čarobni kist, alat kojim svjesno stvaramo svoj život. Maštajući dobivamo viziju, smjernice i nadahnuće. To je prvi korak u bolja vremena. Maštajmo tako snažno da možemo osjetiti zvukove, okuse, mirise….
I prihvatimo činjenicu da smo sastavni dio prirode i da zakon ritma djeluje jednako na nas kao i na sve drugo u prirodi.
Pod nogama nam evo šušti otpalo lišće, isto ono što je do jučer veselo treperilo na vjetru, a i grane će uskoro biti potpuno gole. Zabrinjavali nas to? Ne, ni najmanje, to je normalan slijed događanja. Sve nam je to već poznato, proživljeno i ne pada nam na pamet promatrati to kao neku prirodnu katastrofu. Znamo da iza zime slijedi proljeće. Gotovo ga već vidimo, osjećamo. Vidimo ta ista stabla ponovo okićena prelijepim zelenim krošnjama, čak su pustila nove mladice i još su veća i još ljepša, vidimo cvjetna i mirisna polja….
Prihvaćamo i to da neka neće preživjeti krizu zime. Ona kojima je stanište siromašno, pa još kiša u toku zime odnese dio zemlje i ogoli korijenje, koja su neprestano gladna, pa nemaju dovoljno vitalne energije, ona neće uspješno proći kroz proces promjene. Ako i prežive, u proljeće će izgledati bolesno i zakržljalo, pa će ih već slijedeća kriza, suša, zima, ili nešto slično, dotući. Zanimljivo kako nas to ništa ne zabrinjava. Čak vrlo lako prihvaćamo promjene u prirodi. Normalno nam je da se smjenjuje dobro i zlo, tama i svjetlo….
Koliko god znamo da smo i mi dio te prirode i da smo podložni njenom ritmu, svejedno, promjenama na osobnoj razini pristupamo u najmanju ruku katastrofično. Umjesto da se prepustimo živimo u strahu. Osjećaj straha od promjene se javlja samo kad gledamo usku, malu sliku, jer ne vidimo krajnji ukupan efekt promjene. Ravnoteža u nama, koliko god mislili da smo beznačajni i mali, utječe na ravnotežu u prirodi i obrnuto.
Prihvatiti promjenu kao izazov i priliku za rast je čast mudrih, čast onih koji poštuju prirodne zakone i imaju veliko povjerenje. Oni održavaju vitalnu energiju brižno pazeći čime hrane tijelo i um. Snažni su na fizičkoj i mentalnoj razini pa im svaka promjena služi za daljnji osobni napredak, koji se odražava na cjelokupni napredak.
Dragi ljudi, kako bi lakše prolazili kroz sve promjene i kako bi živjeli puninu života u svim uvjetima, održavajte vitalnu energiju. Dobro pripazite čime hranite vaše tijelo i vaš um. Dom naše duše nije zavrijedio da bude odlagalište smeća.
Njegujte čiste misli, jer misli nam se vraćaju kao bumerang i postaju elementi gradnje daljnjeg života. Hranite se kvalitetno, a ako nemate vremena pripremiti ili iz nekog drugog razloga ne uspijete priuštiti sebi kvalitetan obrok, uključite u svoju prehranu mikroalge kao dodatak, jer one sadrže vitalnu energiju iz sunčeve svjetlosti.
A sada pozdrav uz ovaj moj kratak stih.
Ne tuguj u zlatna predvečerja,
kad sunce zadnju kaplju života
kaplje u more.
Dok gase se zlaćani treptaji,
negdje se drugdje, upravo rađaju
čudesne, sjajne, nove zore.
Ana
U ovo blagdansko vrijeme sjećanje me zna odnijeti u Božićno jutro mog najranijeg djetinjstva. Blagdan Božića je započinjao misom zornicom, na koju je cijelo selo bilo pozvano, a doista je bila zornica, jer se služila već u 4,30 ujutro.
Majka bi ušla tiho, kao da nas još ne želi probuditi. Preko ruke bi nosila našu novu odjeću, koju je već danima šivala, plela i potrošila još cijelu ovu noć da bi je zgotovila. Dok bi nas oblačila osjetili bi miris Božićnog padišpana sa njene kecelje. Svatko će dobiti, u ruku, dobar komad po povratku iz crkve. Uredila bi nas na brzinu, pogledala još jednom prije izlaska, dok joj se u očima smjenjivao umor, ponos i zadovoljstvo.
Oštar prosinački zrak, kristalno čist, bi nam okupao obraze i potpuno nas razbudio. Sjaj punog mjeseca i još tisuće zvijezda, su rastjerali mrak i noć pretvorili u nešto puno ljepše nego običan dan. Sveta tišina i blještavilo su nagoviještali ljepotu i važnost dana koji je ispred nas.
U crkvi su mi ljudi izgledali nekako veći nego običnoga dana. Svi svečano dotjerani, napinjali su se da što više sudjeluju u božićnim pjesmama, pa su vrlo glasno pjevali „oj, pastiri“ i „Narodi nam se“, potpuno se predajući naviještanju.
Na kraju mise bi svi zastali ispred crkve, čestitajući jedni drugima Isusovo rođenje, uz mir i zdravlje, a onima koji su bili u svađi, ili su jedan drugome rekli ružnu riječ, bio je to trenutak mirenja i oprosta.
Cijelo selo, uključujući i nas djecu, je znalo tko je s kim u svađi i svi smo rado prisustvovali mirenju. Kao da sada gledam te velike ruke, tvrde od bure i mora, kako se pružaju jedna prema drugoj i kako lica odjednom postaju mekša, veselija. Jedva su dočekali Božićno jutro da skinu iz svoje utrobe, iz srca, tu strašnu svađu koja ih je tištila kroz godinu.
Noseći doma blagoslov mira i ljubavi, vraćali smo veselo žagoreći. Mi djeca smo se veselili padišpanu, a stariji saznanju da dolaze bolja vremena, dan je već bio dulji i za manje od mjesec dana će krenut poljski radovi, a onda za čas eto i proljeća.
Danas je o problemu nakupljenih negativnih emocija i njegovom rješavanju stvorena cijela nauka. No nažalost, radi velikog ega koji dominira, mnogi se u njima gotovo uguše.
Negativne emocije ne moraju uvijek biti problematične. One čak mogu potaći pozitivne funkcije ako ih osvijestimo i shvatimo kao prirodan proces. Tada će nam iskustvo ovih osjećaja biti nauk.
Problem nastaje kad ne želimo znati da unutar nas takvi osjećaji postoje, potiskujemo ih i oni tada postanu problematični, toksični, prelijevajući se u našu stvarnost, zagađuju je na najneugodniji način, privlačeći ljude sa sličnim iskustvima i sličnim stanjem svijesti, što život čini nesnošljivim.
Jednostavan i učinkovit put je oprostiti sebi i drugima. Oprost nas rješava cijelog niza negativnih emocija, omogućavajući nam ponovni iskren odnos sa samim sobom i drugima. Lijepo je iskoristiti svaku priliku i oprostiti, ali Božić nas posebno na to podsjeća, a radi cjelokupnog doživljaja spremniji smo za taj veliki čin više nego ikada.
Bol postoji samo u otporu.
Radost postoji samo u prihvaćanju.
Bolna situacija koju srdačno prihvatite postaje radost.
Radosna situacija koju ne prihvaćate postaje bolna.
Ne postoji tako nešto kao loše iskustvo.
Loša iskustava su jednostavno kreacije našeg otpora na ono što jest…. Rumi
Dragi ljudi, neka ljubav i mir tkaju najfiniju melodiju vaše duše.
Sretni i blagoslovljeni blagdani!
Ana
Tisuće zvjezdica svijetle u nizu,
zadigle palme zvjezdane skute, pa šušte;
….Božić je blizu…
I smiješe se svi bez razlike,
pozdravljaju istinski toplo, a ne iz navike.
I sva su srca, ko božićna pjesma,
čista, uzvišena, meka,
i svako jednako radost Božića čeka.
A.K.
Vrijeme je zahvalnosti i sijanja dobrih snova!
Veselimo se, sanjajmo ostvarenje najljepših želja u godini koja dolazi. Neka nam bude puna ljubavi, radosti, sreće i obilja.
Sretan Božić i Godina Nova!
Ana
NE ODUSTATI
I tako svake godine. Uz blagdanski šušur vidimo stvari i ljude na neki drugi način, pa vibriramo sa svim tim divnim pozitivnim emocijama. Imamo hrabrosti susresti se sa vlastitom osobnošću, osvijestiti vlastite želje i snove, čak ih i glasno izgovoriti.
I uopće ne vidimo problem dostizanja boljeg života, pa sasvim lako donosimo odluke, koje će nas tamo odvesti i gotovo se zakunemo za provođenje istih, jer sve nam se čini bolje, ljudi ljepši, pošteniji, srdačniji, ne vidimo ni one očite mane, koje su nas inače smetale, ili ako ih vidimo protumačimo to kao posebnost osobe, a ne kao ružnoću karaktera.
Sve nam se čini drugačije, a zapravo se ništa značajno nije dogodilo okolo nas, ljudi su isti, mi imamo jednako novaca, jednako smo lijepi i jednako pametni kao i prije, jedino što smo, uz dobre vibracije, dozvolili sebi drugačiji pogled na svijet.
Potvrda je to onoga što je dokazala kvantna fizika, da je vanjski svijet onakav kakav mi vjerujemo da jest. Sastoji se od valova energije koja se očituje kroz misli, osjećaje, vjerovanja, izbore, odluke, želje i maštu.
Generiranjem pozitivne energije poboljšava se vanjska manifestacija, a to je ono što se događa za vrijeme blagdana i sličnih događanja, kada zračimo zahvalnost, povjerenje i ljubav prema sebi i drugima, kao i prema cijelom svijetu.
Kako se blagdanski praznici bliže kraju, tako naše lice poprima izraz brige, a nervoza i strah nam se polako zavlače pod kožu.
Bez entuzijazma, čak vrlo rezervirano, primimo i uzvratimo još poneku čestitku, ponašajući se kao kradljivac uhvaćen u krađi. „Pere nas krivnja“, predbacujemo sebi kako smo uopće mogli u ovako teškoj situaciji željeti nešto više.
Odustajemo od snova i želja, pa se uglavnom čuje….. neka nam je samo zdravlja…
Slažem se neka nam je zdravlja, ali neka nam je i dobrog posla i novaca i dobrih prijatelja, radosti i neka nam je ljubavi.
Sve to možemo imati ako smo ustrajni, ako imamo povjerenja i ako smo u svakom trenutku svjesni činjenice da imamo prijatelja na najvišem položaju.
No, nije to ništa čudno. Više od 97% ljudi ignorira princip vlastitog izbora.
Svojevremeno je rađena analiza razloga zašto ljudi ne postižu svoje ciljeve nego idu kroz život sa stalnom čežnjom za svojim snovima, koji im izgledaju svjetlosne godine daleko. Uglavnom se sve svodi na nekoliko osnovnih razloga kao što je manjak aktivnosti i vjere(uvjerenja), odugovlačenje sa odlukama i samo sabotiranje.
Interesantno je da ni jedan od ovih razloga nije vezan za našu inteligenciju, niti koliko imamo ili nemamo novca, niti gdje živimo.
Jedino je važno da znamo što želimo, zašto to želimo i jesmo li spremni u to uložiti cijelog sebe.
Napoleon Hill nam poručuje:
„Stvorite konačno plan za ostvarenje vaših želja, bili spremni ili ne, pokrenite ga“
Usprkos svemu, ne odustati.
Da, teška su vremena, od razorene moralne vertikale do stravičnog ekonomskog kolapsa, svijet je postao nevjerojatno nestabilan. I upravo zato ne treba odustati. Jer drhtanje od straha i napuštanje snova koji vode prema buđenju svakog pojedinačno, nije ono što će umanjiti teškoću ovog vremena, dapače.
Kada vojna postrojba dobije obavijest da je neprijatelj daleko moćniji nego što se mislilo, hoće li izgubiti svaku nadu u pobjedu i pobjeći? Naravno da neće. Umjesto toga, adekvatno će se pripremiti za nadolazeću bitku.
Bilo što da želite vrijeme je da se to počne događati! Počinje vrijeme rada, a ne samo priče. Posijmo sjeme željenog dobra, koje će proklijati, izrasti u čudesan grm, procvjetati i dati nam tako željene plodove, ali samo ako poštujemo zakon farme, ako prihvaćamo pravila ponašanja vrijednog poljoprivrednika, plijevimo, okopavamo, dohranjujemo, bdijemo nad svakim novim listom i u njegov rast ulažemo svu našu mudrost, energiju i očitovanu namjeru. Poljoprivrednik koji u proljeće ne ulaže svoj trud, znanje i nadasve ljubav u svoje imanje, u jesen ne treba ići s košarama po plodove.
Svi želimo doživjeti radost, mir, bogatstvo, zdravlje i da imamo fenomenalne odnose sa svakim živim stvorom. No, ponekad nas život odvuče na drugu stranu, ponekad jednostavno moramo ići korak natrag kako bi krenuli nekoliko koraka naprijed. Samo bez panike, to je u redu, sve je to dio putovanja.
John Assaraf, poznati trener svjetskog glasa, nam savjetuje da kroz zabavu sudjelujemo u vježbi, potvrđenoj kroz najnovija neuroznanstvena istraživanja, kako kreativnost i mašta pomažu rješavanje problema.
„Zamislite da ste pozvani na susret s najvećim poznatim umovima, trenerima, terapeutima i konzultantima u povijesti. Uđete u elegantni salon, a tamo na kauču sjedi Sigmund Freud i Carl Jung, u drugih par fotelja su Warren Buffet i John Assaraf, na sredini sobe razgovaraju poznati hipnoterapeut Milton Erikson, psihologijski guru John Gottman, Aaron Beck, otac kognitivna terapija i Martin Seligman, osnivač pozitivne psihologije, a u kutu sjede Dalaj Lama, Gandhi, i Sokrat, oduševljeni što se nalaze u ovom društvu.
Nakon što vam ponude praznu stolicu na koju sjedate, svi se okreću prema vama s toplim osmijehom na licu. Doslovno osjećate njihovu ljubav kako teče kroz vas, da vas pripremi za najveći i najnevjerojatniji trening na svijetu.
No, kvaka je u tome da imate samo 30 sekundi pitati te genije samo jedno pitanje. Smrznuli ste se i mislite u sebi: "Bože moj! Što bih trebao reći? " Bojite se da ćete propustiti ovu čudesnom priliku i um počinje utrku milijune milja u sekundi. Čini vam se da ćete spržiti mozak.
Freud priskoči u pomoć: "Legnite u ZE stolac i opustite se, smjestite se udobno i istegnite ruke i noge. Možete to učiniti u svojoj mašti, odvojite trenutak da istresete sve napetosti iz tijela.
Dalaj Lama doda: "Duboko udahni i pusti sve svoje trenutne misli i osjećaje neka samo plutaju."
Mark Waldman, se iznenada probudi i viče: "I ne zaboravite na zijevanje! 10 sekundi upravo sada, zijevajte. Osjetite kako se sve vaše napetosti tope i kako vaš um postaje kristalno čist i miran. Sada se zapitajte: "Koji su to moji problemi kad imam ovako punu sobu izvrsnih savjetnika i trenera da mi daju odgovore?"
Napišite prva tri pitanja koja vam tada dođu na um i izgovorite ih naglas da čujete kako to zvuči. Zatim se zapitajte, "Je su li ovo doista moja najvažnija pitanja i problemi koje želim riješiti?" Ako trebate promijeniti, napišite novo pitanje i ponovo ga recite naglas.
Zamislite da vam jedan od gurua u sobi daje odgovor, pun mudrosti i savjeta, u jednoj rečenici. Zapišite ono što vaša mašta čuje. Nije bitno ako je odgovor glup ili ako vam ništa ne padne na pamet, samo se usredotočite na vaša pitanja u sebi.
U 5 minuta, ili možda sat od tada ćete čuti šapat koji dolazi iz vašeg uma, iz mjesta gdje se rađa i gdje je pohranjena naša unutarnja mudrost.
Ovaj imaginarna vježba je neurološki poziv na akciju da vas donese bliže ostvarenju svojih snova i ciljeva.
Izaberite, možete početi mijenjati svoj stav, uvjerenja i sve ono što vam se čini da trebate na prvom mjestu uraditi ili ostati u onome što imate. Ako mislite da trebate promjenu prestanite gunđati i počnite mijenjati svoj život. ….. John Assaraf
Dragi ljudi, postavimo pravu intonaciju za ovu nevjerojatnu godinu koja je ispred nas, razmislimo koliko nam se mogućnosti nudi i otvorimo se za primanje svega dobroga.
Sve u nama i oko u nas je spremno dati nam najbolje u svakom trenutku. Jedino mi sami, sumnjajući u vlastite vrijednosti i ne shvaćajući da smo zaslužni za najveće moguće dobro, možemo tome stajati na putu.
Prije svega trebamo biti zahvalni za sve blagoslove koje smo primili prošle godine, sve čarobne trenutke koji smo iskusili na neki svoj način, ali i za sve ono što nije bilo dobro po našoj mjeri, sve izazove koji su nosili u sebi skrivene darove i priliku za pozitivne promjene. I ne samo za ono što se već dogodilo u našim životima ili što se događa sada, nego i za sve ono što nam donosi budućnost. Ta zahvalnost će biti blagoslov na našem putu.
Često čujemo sebe da nemamo vremena. Svaki dan potrošimo 24 sata svog života. Postavimo sebi pitanje što učinimo sa ta 24 sata.
Možda ćemo tako pronaći vrijeme za sve što nam pomaže usvojiti, probuditi i osloboditi što više naše prave prirode, podići naše vibracije, jer ljubav, smijeh, zahvalnost, davanje i primanje, opraštanje sebi i drugima, povjerenje, uvažavanje, suosjećanje, pozitivna uvjerenja, svijetle vizije i ciljevi, entuzijazam, zabava i razumijevanje su naši saveznici.
Dnevno prakticiranje pet tibetanaca će pomoći našem zdravlju i dobrobiti obnovom energetskih centara i revitalizacijom sustava, kao i meditacija, duhovno usklađivanje, će uskladiti našu energiju i povećati vibracije.
Naša prehrana također može utjecati na energiju, sklad i ravnotežu. Pretjerano konzumiranje kave, pušenje i piće utječe na mozak, kemiju tijela i vibracijsku rezonanciju. S druge strane, zdravo povrće i voće, osobito sirovo, ili što bliže sirovom, nam donosi više svjetlosti i vibracije koje oživljavaju sustav. I naravno ne smijemo zaboraviti AFA algu, najbolju hranu za mozak, koja nas pokreće, daje nam sigurnost, dobru koncentraciju i dobro raspoloženje.
Iznad svega učimo od prirode, šetajmo ruku pod ruku sa svemirom, u zagrljaju ljubavi.
Ana
Koliko se samo energije potroši na besciljna naklapanja o aktualnim događanjima, trpajući u razgovor ljutnju, zavist i slične niske i ružne emocije. Po kafićima, medijima, internetu….. Na televiziji su na primjer cijele emisije načinjene na temu „što će biti, ako bude“, a u sklopu jednog dnevnika to je postala već ustaljena praksa. U samom početku to čak nije ni bilo tako loše pogledati, jer je bilo koliko toliko argumentirano, a onda su izgubili busolu, pa sada već vrlo neodgovorno naklapaju i obavezno, bez ikakvog uporišta, zaključuju temu sa najlošijim mogućim scenarijem (koji su nažalost „in“), vidno se diveći samima sebi.
Jedna od aktualnih tema je, naravno, ulazak u EU.
Prije desetak i više godina sam razgovarala sa djevojkom koja je odlučila napustiti studij i udati se, iako je bila na trećoj godini. K tome, ona širokih pogleda na svijet je ulazila u patrijarhalnu obitelj, vrlo strogih pravila.
Na moje pitanje zašto sebi uskraćuje kvalitetnu budućnost odgovorila je, da misli da će biti sve dobro jer je odluku donijela ljubav, a i da je možda upravo to njen put.
Imala sam priliku pratiti njen život i bila svjedokom kako je u početku gotovo izgubila samu sebe, dok se nije snašla u novom načinu življenja. Polako je usvajala ono dobro koje je pronašla u novoj zajednici i otvarala prozore, puštala neko drugo svjetlo unutra, obogaćujući sve svojim začinima, sitnicama koje život znače. Nakon takvog uzajamnog utjecaja, jednih na druge, danas je to jedna divna mudra, bogata i skladna zajednica.
U ovakvim i sličnim situacijama, rezultat je nepredvidiv, prije svega radi snažnog utjecaja koji ima postojeća zajednica na novog člana, ali i obrnuto, kao i iz razloga stalne promjene, tijeka vremena, vanjskih utjecaja, okruženja, klime, i tako dalje.
Rebecca Altman je diveći se formaciji jata čvoraka, koja se kao oblak, u savršenoj koordinaciji kretala zrakom, napisala članak „Doseg izvan sebe“. U jednom dijelu članka kaže:
Znanstvenicima je razumljivo da je, u jatu koje leti, svaka ptica pod utjecajem druge ptice u svojoj neposrednoj blizini, tako da svaka nastoji oponašati kretanje i brzinu onih oko nje.
No, kolektivna, interakcijska dinamika će čini se ostati misterij. Kako to da jato čvoraka, bilo 100 ili 1000, zna kada se uključiti ili kako podesiti brzinu, da bi letjeli kao jedan?
Njihova tijela, izgleda, somatski znaju nešto o tome kako se svaki pojedinac povezuje u sustav i kako sustav utječe na svakog pojedinca. Oni znaju kako dio povezuje cjelinu i kako cjelina utječe na dijelove.
Promatranje oblaka čvoraka je, za mene izvor nade da je život, kao što je uvijek i bio, tajanstven i izvanredan učitelj i uzor, vrijedan pozornosti i uživanja.
No, njihovo kretanje mi je ponudilo više nego nadu u obliku metafore, jer mi ljudi tek počinjemo razumjeti da je život više od zbroja svojih dijelova i da smo mi sami više od pukog zbroja naših dijelova.
Učimo da bilo koji dio složenog sustava povezuje svaki drugi dio, te da interakcija više elemenata stvara kompleks lančanog utjecaja, kojega nikada ne možemo predvidjeti.
Dragi ljudi, nema manje ili više važne odluke (sjetimo se leptirovih krila), zato svaku trebamo donositi odgovorno i samostalno, a ne pod utjecajem i nagovorom bilo koga i bilo čega, a posebno ne u grupi, jer grupni nastup se obično razvija tako da na kraju postane nebitno zašto se krenulo, važno je samo pobijediti, a u sam proces se trpa zaista svašta. Osim toga, riječ „borba“, koja obično tu prebiva, ne može donijeti velikog dobra.
Kako ćemo znati da smo donijeli dobru odluku?
Sjećate se iz djetinjstva igre vruće/hladno. Zatvorili bi oči i brojali do deset, a za to vrijeme bi naš prijatelj sakrio neku stvar, koju smo mi trebali pronaći. Po završetku brojanja krenuli bi u potragu. Kada bi se kretati prema mjestu gdje se ta stvar nalazi prijatelj bi govorio "toplo", dok bi se približavali čuli bi „toplije“, a kad bi bili sasvim blizu vikao bi „vruće“ i tako bi je pronašli, ali ako bismo pogriješili smjer i odmicali se, prijatelj bi govorio „hladno“, "hladnije", „brr ledeno“
Umjesto tog prijatelja iz djetinjstva imamo našeg prijatelja na visokom položaju, koji igra ovu igru s nama svaki dan. No, umjesto da kaže toplo ili hladno, vodi nas našim osjećajima. Pa tako dok intenzivno u miru razmišljamo, uočit ćemo da se u nama rađaju određeni osjećaji uz određena razmišljanja. Pozitivni osjećaji znače da se krećemo prema nečemu dobrome za nas, a negativni osjećaji znače da smo se uputili u pogrešnom smjeru.
Samostalno donijeti odluku znači dobro razmisliti, uvažavajući emocije kao sustav za navođenje. Naša odluka će tako biti rezultat osobne odgovornosti i dobre namjere, pa se trebamo nadati da će donijeti svekoliko dobro. Ne možemo trenutno činjenično stanje uzimati kao nepromjenjivo i samo na osnovu toga donositi odluke, jer „samo mijena stalna jest“ .. poručuje nam Heraklit, a ponavljam i sjajnu misao Rebecce Altman …. interakcija više elemenata stvara kompleks lančanog utjecaja, kojega nikada ne možemo predvidjeti.
Dijelim s vama jednu prispodobu iz knjige Viktora Frankla „Čovjekovo traganje za smislom“, koja nam, čini mi se, može biti poticaj za dodatna razmišljanja:
Susretne čovjek prijatelja sasvim izbezumljenog i pita ga što mu je, a on kaže da je vidio smrt i da ga je tako strah da se ide spremiti i otputovat u Teheran i žurno ode.
Malo poslije i ovaj drugi susretne smrt, pa joj kaže kako mu je prijatelj rekao da ju je vidio i da je u strahu otišao u Teheran, a smrt mu odgovori:
"Vidjela sam i ja njega i baš sam se začudila što on ovdje radi, jer znam da ga večeras trebam naći u Teheranu".
Rastimo u mudrosti i spoznaji da biramo našim činjenjem, ali i našim mislima, osjećajima, vjerovanjima i stavovima.
Ana
Spokojnost misli je jedan od divnih dragulja mudrosti. Rezultat je to dugog, strpljivog i sveobuhvatnog rada na sebi, kao i samokontrole. To je pokazatelj zrelosti i iskustva i više je nego samo uobičajeno znanje o zakonima djelovanja misli.
Čovjek postaje spokojan kada razumije sebe kao mislima ostvareno biće, što uvjetuje i razumijevanje drugih.
Vidi sve jasnije unutarnji odnos stvari sa aktivnostima i efektima izbora. Prestaje se uzrujavati, uzbuđivati, brinuti i žalostiti, već ostaje uravnotežen, postojan i spokojan.
Miran čovjek je naučio kako vladati sobom, zna kako se prilagoditi drugima, a oni poštuju njegov snažan duh, osjećaju da mogu od njega učiti i na njega se osloniti.
Uravnotežena prehrana utječe na funkcioniranje svih sustava organizma, na sve metaboličke procese, samim tim utječe i na spokojnost misli.
Neravnoteža u prehrani nam donosi lošu probavu i detoksikaciju, slab imunološki sustav, remeti balans hormonalnog sustava, utječe na metabolizam energije duha i tijela, rezultat čega su nejasne misli, nervoza, depresija, ukratko bolest uma.
Uravnoteženo se hraniti znači u tijelo unositi neophodne hranjive sastojke, makronutrijente (ugljikohidrate, proteine, masti) i mikronutrijente (vitamine, minerale, voda) u preporučenim omjerima.
S obzirom da su tla siromašna nutrijentima, pogotovo procesirana hrana, koja nam je najčešće na tanjurima, možemo lako nadoknaditi sve nedostatke mikro algama, AFA, Spirulina, Chlorela.
Kratak osvrt na AFA algu, spirulinu i chlorellu - Dr. Christopher Hassell
Sve tri, AFA, spirulina i chlorella se preporučuju za jelo, s obzirom na visoku prisutnost klorofila i bjelančevina, te omega-3 esencijalnih masnih kiselina. Osim toga, sve sadrže plavi pigment, phycocyanin, za kojeg neki znanstvenici tvrde da je odličan spoj protiv raka.
Ipak postoje bitne razlike između ove tri mikro alge. Osobno sam kušao sve tri s namjerom da ih preporučam mojim pacijentima.
Moj konačan izbor i preporuka vama, kao i mojim pacijentima je AFA, koju moja obitelj i ja jedemo svakodnevno, više ili manje, neprekidno od 1985.
Aphanizominon flos-aqua - AFA / Super Blue Green Algae Ova alga je zaista posebna i drugačija od svih algi zbog najvećeg udjela sadržaja proteina i klorofila.
Također, građa njene stanične membrane je slična glikogenu, (glikogen škrobni šećer koji naša jetra koristi za spremanje energije), što AFA algu čini lako probavljivom, te osim čišćenja i sušenja ne zahtijeva drugu obradu, dok je, na primjer, stanična stjenka Chlorelle tako tvrda da je treba prije konzumiranja napuknuti kako bi se mogla probaviti.
AFA alga raste divlje u Gornjem Klamatskom jezeru. Zimi se jezero zaledi i veliki dio algi umire. U proljeće one stanice alge, koje su bile dovoljno jaki da prežive, cvatu i množe se u ovom jezeru, u količinama koje su dovoljne da se hrane svi ljudi na planeti, sa dva grama dnevno.
Jezero je čisto. Kemikalije ili teški metali nisu nikada otkriveni u vodi Gornjeg Klamatskog jezera niti u algama ubranim iz njega. AFA je jedinstvena, jer je dokazano značajno prisustvo učinkovitog vitamina B12. Ostale alge imaju lažni vitamin B12 koji ne može obaviti ključnu ulogu koju inače taj vitamin obavlja u našim sustavima. Ova značajka je blagodat za vegane, koji ne jedu proizvode životinjskog porijekla, a ne žele uzimati sintetski vitamin B12.
AFA je najbogatiji izvor plavog pigmenta, phycocyanin, a također se čini da, od ove tri alge, AFA najblagotvornije djeluje na imunološki sustav.
U jednoj studiji u laboratoriju gdje su životinje hranjene sa ove tri vrste algi, najbolje rezultate je imala grupa koja je konzumirala AFA algu. To znači da AFA alga daje najučinkovitiji imunološki odgovor.
Moja obitelj i ja koristimo za jelo one sa certifikatom da su organske, košer, one koje se beru, čiste, suše i pakiraju sukladno dobroj proizvođačkoj praksi.
Chlorella je jednostanična alga koja se uzgaja u velikim bazenima, prvenstveno u Japanu, gdje se odavno konzumira kao dio zdrave prehrane.
U većini slučajeva, voda koja se koristi je potpuno čista, a hranjive tvari sa kojima se alga hrani dok raste, se umjetno dodaju u vodu.
Nakon branja chlorella prolazi kroz ultrazvučni proces kako bi se napuknula i otvorila čvrsta membrana njene stanice, da bi se mogla probaviti. Može biti vrlo korisna za veliki broj ljudi. Chlorella je za mene druga po redu kao moj izbor algi.
Spirulina, modrozelena alga se također uzgaja u ogromnim ribnjacima gdje joj se dodaju umjetne hranjive tvari. Spirulina korisna hrana sa visokim postotkom bjelančevina i klorofila. Njena stanična membrana je mekana i ne treba joj obrada da postane probavljiva.
Bez obzira koje alge koristite, dobit ćete kvalitetne mikronutrijente, dobre količine korisnog klorofila i omega-3 masnih kiselina.
Moja preporuka od ove tri je ipak AFA alga.
Smatram da je AFA izvanredna hrana. Ova alga je jednostanični organizam. Stanice se organiziraju u kolonijama koje plutaju nezavisno kroz vodu. Popnu se na površinu jezera, kada im je potrebna sunčeva svjetlost, a zarone pod vodu kada im je potrebno pokupiti minerale iz mineralnima bogatih sedimenata na dnu jezera.
AFA je bogat biljni izvor proteina i aminokiselina sa profilom majčina mlijeka. AFA sadrži lako apsorbirajući vitamin B12, te je naročito korisna vegetarijancima kao izvor tog vitamina. Postoje i druge biljke koje sadrže spojeve koji imaju istu strukturu kao i vitamin B12, ali one ne pomažu propisanim funkcijama za ljudsko zdravlje. AFA je bogat izvor omega-3 esencijalnih masnih kiselina i sadrži plavi pigment, koji je moćan u borbi protiv raka.
AFA je jedan od uzbudljivijih prehrambenih "otkrića" 20. stoljeća, iako je to otkriće napravljeno tisućljećima prije od mnogih autohtonih naroda.
AFA ili Aphanizomenon flos Aquae se može naći u nekoliko slatkovodnih jezera. Jedno od njih je Čad u Africi, koje ima čistu vodu i odavna je prekrasan izvor AFA alge. Antropolozi nam govore o ljudima iz ovog područja koji beru AFA algu i dodaju je svojoj dnevnoj prehrani, koji su zdraviji i moguće napredniji od mnogih (vjerojatno zbog proteina i omega-3 koji se nalaze u AFA algi). Antropolozi tvrde da algu spominju prvi ljudi koji su koristili piktograme rano u povijesti.
Slično tome, AFA iz Gornjeg Klamatskog jezera u Oregonu je prisutna u jezeru već tisućljećima, a mišljenje je da su preživjele posljednje ledeno doba. Lokalni autohtoni narod već tisućama godina prikupila alge iz jezera i suši ih na jezerskom kamenju, kako bi ih koristili u otežanim zimskim mjesecima, kada je zeleno povrće nemoguće dobiti.
Napomena: Osluškujte kako se slažete sa AFA algom. Ona aktivira imunitet. U slučaju da ste osoba s hiper imunim sustavom poput onih s lupusom, reumatoidnim artritisom i sl. treba biti pažljiv. Također, ljudi sa tegobama želuca ili duodenuma ulcers, ili koji imaju H. pylori, postoji mogućnost povećanja simptoma sa korištenjem AFA alge.- Dr. Christopher Hassell
U potrazi za optimalnim zdravljem važno je poboljšati mentalno, emocionalno i duhovno zdravlje, imati radostan život, bez obzira na prošle ili sadašnje okolnosti i napraviti nešto za svijet, jer to donosi osobno zadovoljstvo, osjećaj ispunjenja i spokojnost misli.
Lijep dan!
Ana
Tema „spokojnost misli“ je među nama izazvala pravu bujicu dobrih misli, vrijednih i mudrih komentara, zaključak čega je bio da mir i stabilnost u glavi donosi samo i jedino dobro.
propustila sam navesti da je dio o spokojnosti misli, ulomak iz knjige „As a man thinketh“, autor James Allen, koju preporučam pročitati.
A u ovom biltenu se bavimo upravo nesavršenim.
Wabi Sabi je drevni japanski oblik umjetnosti koji nastoji pronaći ljepotu i savršenstvo u nesavršenom. Slavi sve staro, iznošeno, vremenom istrošeno, narušeno, nesavršeno i promjenjivo, jer upravo nesavršenost čini nešto jedinstvenim i lijepim.
Njeguje sve ono što je autentično uz priznavanje tri jednostavne stvarnosti:.
…….ništa ne traje, ništa nije završeno i ništa nije savršeno………
Japanski muzej umjetnosti će, na primjer, prekrasnu staru vazu koja je napukla postaviti na postolje i usmjeriti svjetlo reflektora upravo na taj dio gdje je pukotina. Sama pukotina je umjetničko djelo, nastalo pod utjecajem zbivanja u vremenu i upravo ona vazu čini jedinstvenom.
Složit ćete se da je ovo savršen princip promatranja, naročito ako se odlučimo primijeniti ga i na percepciju nas samih, kao i drugih ljudi i odnosa.
Jer istina je da nismo savršeni, niti smo ikada završeni, niti mi, a niti ljudi s kojima živimo, družimo se ili pak zajednički stvaramo novi život. No upravo to nesavršeno, svih nas zajedno i pojedinačno, čini posebnima, jedinstvenima, a zajednička nesavršenost promatrana na drugi način, će nam se otkriti kao savršena.
Pa umjesto fokusiranja i ogromnog truda da mijenjamo nepromjenjivo, na što se bezuspješno troši silna energija nastojeći sve uklopiti u neke zadane mjere, imamo predivnu mogućnost promijeniti način promatranja, kada svi „nedostaci“ postaju posebnost, otkrivaju jedinstvenost nas samih, drugih ljudi, stvari i događanja.
Tako ćemo omogućit sebi da iz sfere ojađenosti, u kojoj smo radi svojih ili tuđih „nedostataka“, prijeđemo u područje dragosti, na vrlo jednostavan, zabavan i učinkovit način.
Vidjeti ćemo sebe, druge ljude, život, u potpuno novom svijetlu i početi cijeniti nesavršenost. Jer upravo takvi kakvi jesmo, okrugli ili uglati, pašemo na namijenjeno nam mjesto i za namijenjenu nam ulogu.
Svatko je od nas, dakle, jedinstven i svatko ima svoju ulogu. Nema dvoje potpuno istih.
……Od nečeg malog kao zrno pijeska do gigantske zvijezde, sve je stvoreno s jednom, jedinom mišlju da bude samo ono što jest….. Kako budalasto je onda imitirati, kako uzaludno pretvarati se……. tako govori James T. Moore u svojoj pjesmi „One and only you“
Jedinstvenost svakoga od nas, u novije vrijeme, ističu i znanstvenici iz područja prehrane, tvrdeći da je potrebno personalizirati prehranu, jer ono što je dobro jednome ne mora biti dobro drugome. U tu svrhu razvija se nova znanost – nutrigenomika, koja proučava kako hrana utječe na DNK.
Nutrigenomika nastoji otkriti na koji način tvari iz hrane utječu na ekspresiju i/ili strukturu gena. Jednostavno rečeno nutrigenomika je grana genetike koja se bavi interakcijom naših gena i prehrane, a sa stručnog stajališta, to je znanstvena disciplina koja svojim dvosmjernim pristupom istražuje utjecaj genetskih čimbenika na tijelo kao odgovor na prehranu, ali proučava i utjecaj bio aktivnih sastojaka hrane na ekspresiju gena.
Na ovakav način otvaraju se brojne mogućnosti u kliničkim djelovanjima ali i u prevenciji razvoja brojnih bolesti, mijenjajući bilo prehranu bilo biokemijske reakcije izazvane unosom određenog tipa hrane, te se na taj način sprečava razvoj bolesti kod pojedinaca koji su podložni nepovoljnim interakcijama hrana - gen.
Za razliku od prethodnih tehnologija, gdje je osnovni cilj bio razlikovati postojanje bolesti od odsustva bolesti, nutrigenomika ima za cilj prepoznati stanje prije nastupa bolesti i personaliziranim prehrambenim intervencijama spriječiti ili barem modificirati osjetljivost odnosno predispoziciju prema razvoju bolesti.
Koristeći nutrigenomiku kao metodu istraživanja, otkriveno je kako osobe koje unose obilje voća i povrća imaju značajno niže razine protuupalnih markera u krvi, jer gotovo u svim slučajevima geni uspostavljaju dobru komunikaciju sa ovakvom prehranom.
Ovim istraživanjem je, također, ustanovljeno kako unos od najmanje 660 g voća i povrća dnevno, kod zdravih i mladih pojedinaca, smanjuje razine određenih protuupalnih markera povezanih s ekspresijom MRNA, a moguće je da se time štiti i od kroničnih bolesti poput bolesti srca, osteoporoze i Alzheimerove bolesti i sva druga stanja koja se povezuju s kroničnom upalom.
Budućnost prehrane – dr. sc. Irena Hreljac
Kako su već sada dijetne intervencije strateški usmjerene prema pojedincima u pokušaju prevencije bolesti, a tržište prehrambenih dodataka i hrane polako prilagođava svoj poslovni model novim saznanjima i djelovanju hrane i nutrijenata na suzbijanje i aktivaciju različitih gena, pitamo se je li nutrigenomika samo trend ili bitna prehrambeno-zdravstvena prekretnica?
Jedno je sigurno: kvaliteta rezultata ovisit će i o njenim autorima, a testovi trebaju biti u korak sa znanošću, a ne ispred nje. Naime, upitno je što s rezultatima testova koje još nismo sposobni tumačiti… dr.sc.I.Hreljac
Dakle, dragi ljudi, naši geni komuniciraju sa hranom koju jedemo i u zavisnosti od toga, odgovara li im ili ne, upotrijebe je za izgradnju tijela i uma, ili je izbacuju vani neupotrebljivu ili pak skladište u masne naslage kao smeće.
Zato osluškujmo poruke našeg tijela i ne prelazimo olako preko vlastite izjave „kako mi je ovo teško palo“.
Uvažavajmo našu jedinstvenost i predstavimo se sebi i svijetu sa svom možebitnom nesavršenošću, savršeni. Budimo svjesni neumitne činjenice da nemamo drugi, pričuvni život, pa ćemo u nekim drugim, boljim vremenima, kada budu na snazi neka druga pravila, biti ono što jesmo, jedan jedini, jedinstven.
Ana
Ili si dio problema, ili dio rješenja – Soul on the ice, Eldridge Cleaver; beskompromisni, gorljivi govornik i pisac jakih govora, borac za crnačka prava, u šezdesetima, a u sedamdesetima, u zatvorskoj roli svog života, okajavajući kriminalne radnje, shvaća da je za ostvarenje vlastitih stremljenja potreban drugačiji pristup, da je važno ne samo što kažeš nego i kako to kažeš, da je važno raditi na rješenju, što sve iznosi u svojoj knjizi „Soul on the ice“. Mnoge, koji su se oduševljavali njegovim govorima, je pomalo razočarao svojim novim pomirljivim stavom. Netko je tada za njega napisao „živio je predugo da bi bio žrtva, dao je premalo da bi bio heroj, ostaju nam samo njegovi snažni TV govori“.
Neki je mudri šef na svom stolu imao pločicu na kojoj je pisalo „Što predlažete?“. Kada bi djelatnici dolazili sa svojim primjedbama i pritužbama, trebali su iznijeti i svoje viđenje kako riješiti problem koji ih tišti. Šef im je sugerirao da, umjesto velike priče o samom problemu, uz koju obično ide ljutnja i druge niske strasti, razgovor radije započnu rečenicom „Bi li bilo bolje kada bismo…..?“
Na taj način ih je usmjeravao da izaberu biti dio rješenja, a ne dio problema, što je njihovom življenju davalo sasvim drugačiji okus.
Jer, biti dio rješenja je stav koji potiče na razmišljanje, a usmjereno razmišljanje nas oslobađa niskih emocija, pa se samim tim otvaraju vrata mnogim mogućnostima. S druge strane, ne treba imati veliku genijalnost ili hrabrost, za svrstati se među one koji se bave samo problemima, huleći na sve i sva, ni ne razmišljajući da sami ponude moguće rješenje.
Nema ni jednog trenutka u našim životima u kojem nam se ne nude obje solucije i u kojem mi ne izaberemo jednu od njih.
Nekada se radi o životno važnim stvarima, a nekada o naizgled nevažnim, kao na primjer obično ogovaranje, koje može i ne mora imati velike posljedice, ali i tada odlučujemo hoćemo li biti dio toga ili napustiti inkriminirani teren, dajući na taj način do znanja i drugima, da je tema neprimjerena.
Svako novo jutro se možemo nastaviti utapati u problemima od jučer, dodajući im nove, današnje, ili konačno vidjeti tu famoznu pločicu, s kojom nam život oduvijek maše ispred nosa, sa natpisom „Što predlažeš da učinimo s tim što te muči?“.
Dvije su grupe ljudi:
- oni koji uočavaju problem, opisuju ga do u najsitnije detalje, uvijek nanovo i nanovo, tužeći se, proklinjući, dok na kraju ne postanu sastavni dio tog problema,
- oni koji čim uoče problem počnu tražiti rješenje.
Dok onima koji su koncentrirani na problem život izgleda kao teška i naporna borba, drugima kroz traženje rješenja, život nudi brojne i uzbudljive prilike za razvoj.
U koju grupu ćemo se svrstati zavisi samo o nama.
Nekada izaberemo nesvjesno, pa bi bilo dobro uzeti za praksu, naročito kada se nađemo u nekim delikatnim situacijama, zapitati se „jesam li sa mojim trenutnim stavom i razmišljanjima, dio problema ili dio rješenja“.
Biti dio rješenja znači izabrati proaktivan stav, truditi se pronaći pravi odgovor, korigirati se i tako, mijenjajući sebe, djelovati na okolinu, stvari i događanja. Suprotnost tome je reagirati ne promišljajući o posljedicama, reagirati onako kako smo naučeni, kako smo možda reagirali kao dijete, osim što uglavnom izostavimo plač i dio kad se bacimo na pod i lupamo nogama i rukama vičući „Ja to hoću“ ili „Ja to neću“.
Uz proaktivan stav je zaista moguće dobiti ono što želimo, kada želimo i od koga god želimo, uključujući i „teške“ ljude, na koje nailazimo na dnevnoj bazi.
Možda smo nekada u iskušenju, zavuku nas razmišljanja da željene rezultate možemo dostići promjenom ljudi oko nas, a znamo, uvjerili smo se već bezbroj puta, da jedina osoba na koju možemo utjecati u svakom smislu, smo mi sami.
Pogledamo li kako se ljudi brinu o svom zdravlju, vidjet ćemo da oni koji imaju proaktivan pristup, brigu o zdravlju i ulaganje u svoje zdravlje tretiraju kao bitnu odrednicu kvalitete života. Oni su naučili osnovnu biokemiju svoga tijela i kako ga održavati prehranom, dodacima prehrani i po potrebi prirodnim lijekovima. Oni uvijek imaju na umu da je to njihovo tijelo i da moraju mudro birati čime će ga hraniti, pa zato aktivno sudjeluju u izboru svega što konzumiraju. Oni su preuzeli odgovornost za osobno zdravlje.
Mnogi jednostavno nemaju vremena, energije, a niti želje da se educiraju o prehrani i zdravlju. Ako su gladni uzmu nešto u trku i pojedu. Ako se razbole odu k liječniku po lijekove nadajući se da će im ukloniti simptome i da će „ostati u sedlu“, a niti ne pomišljaju da pronađu i eliminiraju uzrok.
A naročito je važno biti proaktivan pacijent, surađivati sa svojim liječnikom na pronalasku uzroka i liječenju, ali sami ostati kapetan na svom brodu sa 24-satnim dežurstvom. Ova suradnja liječnika i pacijenta, zamjenjuje zastarjeli model gdje liječnik djeluje kao vrhovni autoritet ne samo u odnosu na lijekove i liječenje, nego i u odnosu na pacijentov život.
„Istina je da liječnici ne mogu potpuno preuzeti odgovornost za naše zdravlje. Čak i ako su najbolji, mi bi bili ludi da potpuno prepustimo vlastito tijelo njihovoj skrbi.
Moderna industrijska medicina tretira bolest s lijekovima ili kirurškim zahvatom. To je ono za što je osposobljena obaviti i kada je u pitanju hitna intervencija to je još uvijek najbolji lijek na svijetu. Kada netko dođe u hitnu s odrezanom nogom, konvencionalna medicina tretira problem s nevjerojatnim učinkovitosti.
Ali kada je riječ o kroničnim bolestima, takav pristup jednostavno ne radi.“- dr.Mark Hyman
Nedavno sam susrela poznanicu koja mi se potužila da ima problema sa vratnom kralježnicom. Iz osobno iskustvo sam znala da to ne mora biti ništa strašno. Rekla sam joj da postoje vrlo učinkovite, jednostavne jutarnje vježbe i da bi k tome trebala raditi redovito tibetance, za buđenje i ravnotežu energetskih centara, kao i pripaziti na prehranu da ne bude previše kisela, radi očuvanja kalcija u kostima. Jednostavan tretman na kome je svaki organizam zahvalan, čak i kada je potpuno zdrav.
Slušala me pažljivo i taman sam promislila da će prihvatiti savjet, kada zaključi:
„Ma znam ja za sve to, ali tko će se natjerati svako jutro vježbati i paziti na svaki zalogaj. Moj liječnik mi je predložio CT pa ću radije to obaviti da vidim što je.“
Složiti ćete se sa mnom da će na osnovu CT nalaza gospođa saznati da ima problema sa vratnom kralježnicom, što već zna, i da njen problem samo s tim neće nestati, a zračenje joj može donijeti dodatni problem.
Zračenja su posvuda, u atmosferi, tlu, vodi, čak i unutar vlastitih tijela, ali to nije problem. Problem su zračenja kojima smo izloženi u tijeku medicinskih postupaka, a može postati ozbiljan problem ako se prakticira previše tijekom vremena, jer utječe na žive stanice. Tijelo, doduše, ima mehanizme za popravak štete od zračenja, ali ponekad, ako nam je tijelo slabo, neuhranjeno, ako nam je slab imuno sustav, popravak može biti pogrešan, što dovodi do biofizičke promjene, odnosno do raka. Rak i sve druge bolesti, naše cjelokupno zdravstveno stanje je rezultat načina našeg življenja.
Mi kao kapetan broda, trebamo djelovati proaktivno, surađivati s liječnikom u pronalasku najboljeg rješenje, ali biti i njegov korektor, sami preuzeti odgovornost. Zaboga to je naše tijelo.
Evo još jedan primjer; svima nama je poznato koliku štetu u organizmu čine slobodni radikali. Glavni su uzrok starenja i degeneracije stanica. Mi stvaramo slobodne radikale, na primjer, svaki put kad jedemo zašećerenu, kiselu, prženu hranu, kad se ljutimo i u mnogim drugim nezdravim situacijama.
Biti dio rješenja znači biti svjestan da trebamo uravnotežiti naš cjelokupni sustav, izbaciti iz prehrane štetne namirnice, jesti dosta svježeg sirovog povrća i voća, naročito tamnih boja, kao što je bobičasto voće, ili priuštiti sebi dodatak prehrani Berry power, snažan antioksidant od bobičastog voća, ili modro zelene alge, što će nam pomoći da prilično dobro držimo slobodne radikale pod kontrolom.
Dragi ljudi, neka u nama uvijek bude prisutno pitanje „Što ja tu mogu učiniti?“. Budimo dio rješenja na svakoj razini; bilo kao stanovnik ovog predivnog plavog planeta, posebno lijepe naše zemlje, bilo kao poslovan čovjek, roditelj i u svim ostalim malim i velikim ulogama i u svim životnim situacijama. U potrazi za najboljim rješenjem dotaknimo, produbljujmo, proširujmo granice naših mogućnosti. Konačno, tu je i naša jedinstvena osobnost i samo mi sami možemo znati što možemo dati i što trebamo, čemu težimo i što smo voljni promijeniti da bi to postigli.
„Ako ništa drugo, imajte na umu, bez obzira koliko crno izgledalo, bez obzira na kakve teškoće naiđete, ako i dalje budete radili svoj dio, svemir mora učiniti svoj dio - to je zakon po kome će se stvari pokrenuti i okrenuti.“ - Za život iz snova, Mike Dooley
Njegujte svoje snove i uživajte u životu. Proljeće samo što nije.
Ana
U biltenu The body ecology, pronašla sam članak o dobrobiti Kolostruma u prirodnom tretmanu Alzheimerove bolesti i reumatskog artritisa. Budući mnoge muče ovi problemi, naročito reumatski artritis, prevela sam ga i evo cijelog prosljeđujem u ovom mailu.
U članku se naglašava važnost odabira kvalitetnog Kolostruma, pa vam ujedno preporučam AquaSource-ov (Colactiv3), KOLOSTRUM i PROBIOTICI,PREBIOTICI I KOMPLEKSNI LIPIDI, sa zajamčeno visokim razinama IGG-a.
AquaSource-ov Kolostrum dolazi od novozelandskih krava, koje slobodno pasu na pašnjacima, ne poznaju pesticide, antibiotike, niti bolesti kao što su kravlje ludilo, slinavka i slične. Metode obrade koje se koriste štite prirodnu cjelovitost proizvoda. Klinički je dobiven pod najstrožim standardima.
Nadam se da će ove informacije doći do onih kojima su potrebne, a ako se odlučite uključiti u svoju prehranu Aquasource-ov Kolostrum, tu sam da vam pomognem u povoljnoj kupovini.
Slijedi cijeli članak
Prirodni tretman za Alzheimerovu bolest i reumatoidni artritis
Neki ljudi tvrde da se „fontana mladosti“ može naći u nečemu što svaki sisavac proizvodi: kolostrum.
Zaštitne prednosti kolostruma imaju dugu povijest. Prema riječima dr. Andrew Keech drevna egipatska umjetnost prikazuje faraona koji pije colostrum kako bi postao besmrtan(1). I većina poljoprivrednika reći će vam da mlado tele neće dugo živjeti ako se ne napije barem jednom prvog mlijeka od svoje majke.
U posljednjih nekoliko desetljeća, istraživači i znanstvenici imaju obnovljeni interes za kolostrum i napravili su zapanjujuće otkrića. Ispada da u liječenju mnogih teških kroničnih bolesti, poput Alzheimerove bolesti i reumatoidni artritis, proteini koji se nalaze u kolostrumu mogu ponuditi znatno olakšanje.
Što je Kolostrum?
Kolostrum je prvo majčino mlijeko, bogato proteinima, hormonima rasta i mnoštvom imunoloških čimbenika. Novorođenčad kao i odrasli mogu imati koristi od kolostruma u poboljšanju imunološkog zdravlja i borbi protiv infekcije.
Kolostrum je prvo mlijeko koje svaki sisavac proizvodi neposredno prije i nakon poroda. Ovo prvo mlijeko, puno hormona rasta i imunoloških čimbenika, je tanko i žuto. Kolostrum ima daleko manje masnoće od običnog mlijeka, a također ima više proteina.
Nekoliko proteina koji se nalaze u kolostrumu su faktori rasta i imunološki čimbenici. Ovi proteini educiraju razvoj gastrointestinalnog trakta novorođenčeta. To je nužan proces.
Osim što probavni sustav razgrađuje hranu u korisne dijelove, također ima važnu ulogu u funkciji imunološkog sustava. Kad novorođenče pije kolostrum, hranjive tvari iz kolostruma će zapravo obavijestiti njegov imunološki sustav kakvo je njegovo neposredno okruženje.
Odrasli također mogu imati velike koristi od kolostruma. Kroz vrlo rigorozne studije se utvrdilo zašto su posebni proteini iz kolostruma.
Kolostrum od krava hranjenih na paši sadrži proteine koji su u stanju aktivirati imunološki odgovor protiv ljudskih patogenih bolesti (2) koje uzrokuju mikroorganizmi.
Kravlji kolostrum ima imunološke faktore koji mogu zaštititi ljudski organizam od: Escherichia coli, Cryptosporidium parvum, Shigella flexneri, Salmonella. Staphylococcus, rotavirusa.
Prije nego su razvijeni antibiotici kolostrum je bio jedan od glavnih načina na koje smo se štitili od infekcije.
Ljudski colostrum je pun imunoloških proteina koji su važni za lokalne infekcije. To se zove imunoglobulin A (IgA). Životinje, kao što su krave, proizvode kolostrum koji je pun imunoglobulina G (IgG).
Što to ima veze s našim imunološkim zdravljem?
Ispada da IgG zapravo sustavno promiče imunitet. To je ono što pomaže tijelu da se prepoznaju strani osvajači. Ovo je također isti princip memorije koja se koristi u cjepivima.
Naša okolina se mijenja. Stanje je kritično u vrijeme promjene.
Čak i unutar posljednjih 100 godina, došlo je do masivnih zbivanja u našem okruženju i u našoj opskrbi hranom.
U naše tijelo velikom brzinom ulaze novi toksini i nove sintetičke kemikalije.
Sada, više nego ikad, također vidimo porast degenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti i autoimunih poremećaja. U isto vrijeme, zarazne bakterije postaju sve pametnije. Nekoliko organizama je postalo otporno na antibiotike, pa čak i cjepiva mogu podbaciti svoju djelotvornost.
Istraživači se sada okreću više terapijama koje moduliraju imuno sustav. Drugim riječima, oni traže načine za održati imunološki sustav u ravnoteži.
Mali, specijalizirani protein u colostrum može modulirati imunološki sustav!
Prolina bogat Peptidi, inače zvan PRPs ili colostrinin, mali su lanci aminokiselina koje moduliraju imuni odgovor.
Posebna pozornost se sada poklanja snazi PRPs u slučaju neurodegenerativnih bolesti, poput Alzheimerove bolesti. (3) (4) (5) U 2002, jedna studija je pokazala da je kod oko 40% bolesnih od Alzheimerove bolesti, promatranih kroz studiju, stanje bilo stabilizirano ili znatno poboljšano, nakon samo 15 tjedana terapije. U 30 tjedana liječenja, bilo je još više poboljšanja. (6)
PRPs, koji isključivo proizlaze iz kolostruma, su također uveli bolesnicima sa reumatoidnim artritisom, za ublažavanje bolova(RA), kao i drugih autoimunih stanja. (7) (8)
Dr. Andrew Keech nam govori da je prije 1950, utvrđen veliki uspjeh u korištenju kolostruma u liječenju reumatoidnog artritisa. On dodaje:
"Na žalost, s dolaskom sulfa lijekova, antibiotika i drugih jeftinih sintetičkih droga, interes je potpuno opao za prirodne lijekove. Prednosti kolostruma uvelike su se izgubile više od četrdeset godina. "
Što najviše treba zapamtiti iz ovog članka:
Starenja mozga i imunološkog sustava da se bori za ravnotežu su obilježja degenerativnih bolesti. Starinski lijekovi, kao što su colostrum, se vraćaju u modu jer znanstvenici ističu ljekovite prednosti majčinog mlijeka.
- Pri odabiru kakav colostrum primjeniti, pobrinite se da je od krave koja pase travu na pašnjaku. Odaberite sirovi kolostrum od travom hranjene krave.
- Ako ste osjetljivi na mliječne proizvode, usredotočite se na liječenje crijevnog trakta probioticima, prije konzumacije kolostruma.
- I kolostrum i PRP terapija su sigurni. Oni imaju male, ako ih uopće ima, negativne nuspojave. Ovo je dobra vijest u vrijeme kada je utvrđeno da jedan farmaceutski lijek može drastično oštetiti zdravlje!
REFERENCES:
- Keech, Andrew. Peptide Immunotherapy: Colostrum—A Physician’s Reference Guide. 2009: AKS Publishing. http://www.drkeech.com/files/Peptide_Immunotherapy_1.pdf
- McConnell MA, et al. A Comparison of IgG and IgG1 Activity in an Early Milk Concentrate from Non-Immunized Cows and Milk from Hyperimmunized Animals. Food Research International. 2001; 34: 255 – 261.
- Piotr Popik, et al. Colostrinin, a Polypeptide Isolated From Early Milk, Facilitates Learning and Memory in Rats. Pharmacology Biochemistry and Behavior. 1999; 64 (1): 183 – 189.
- Agnieszka Zabłocka, et al. A proline-rich polypeptide complex and its nonapeptide fragment inhibit nitric oxide production induced in mice. Regulatory Peptides. February 2005; 125(1 – 3) 15: 35 – 39.
- Zimecki, Michal. A Proline-Rich Polypeptide from Ovine Colostrum: Colostrinin with Immunomodulatory Activity. Bioactive Components of Milk: Advances in Experimental Medicine and Biology. 2008: 241 -250.
- Bilikiewicz, et al. Colostrinin (a naturally occurring, proline-rich, polypeptide mixture) in the treatment of Alzheimer's disease. Journal of Alzheimer’s Disease. 2004; 6 (1): 17 – 26.
- Alejandro Nitsch, et al. The Clinical Use of Bovine Colostrum. Journal of Orthomolecular Medicine. 1998; 13 (2): 110 – 118.
- Michal Zimeck, et al. Milk-derived proteins and peptides of potential therapeutic and nutritive value. Journal of Experimental Therapeutics and Oncology. 2007; 6: 89-106.
dio
Uzalud nam sva ljubav svijeta, ako ljubavi sami za sebe nemamo. Ljubav prema sebi oslobađa, donosi samopoštovanje i samopouzdanje, unosi svjetlo u mrak naše duše. Ona kreira unutarnji mir i usredotočenost, a iznad svega hrabrost za autentični izražaj, bez ovisnosti o mišljenju drugih, bez njihovog odobrenja i bez želje da ih impresioniramo.
Često se pišem i razgovaram sa dobrom prijateljicom. Posebno smo u bliskom kontaktu zadnjih godina, od kada joj se obitelj raselila, a ona ostala sama. Bez imalo ljubavi i suosjećanja prema sebi, učinila je svoj život nepodnošljivim, uništavajući se krivnjom. A kada je shvatila da ju je takav stav opustošio, na fizičkoj i psihičkoj razini, krenula je u samo razvoj. Između ostalog je trenirala pozitivne misli i afirmacije, što joj je jako pomoglo da se lakše nosi sa svojim problemima. Neizmjerno se trudila da se ne saplete i upadne u zamku negativnih razmišljanja. Na dnevnoj razini su stvari bile relativno pod kontrolom, ali noću bi je snovi vraćali u stare „šprance“, budila bi se plačući i vičući, ustajala umorna i nesretna. I bilo je tako sve dok nije odlučila i naučila voljeti sebe, upravo onakvu kakva jest, sa svom svojom prtljagom.
Ljubav prema sebi je otapalo negativnih stanja poput straha, bezvrijednosti, krivnje, boli, ljutnje, nedostojnosti, svega što negativno utječe na našu stvarnost. Što više volimo i poštujemo sebe, više ćemo imati pozitivnih doživljaja, jer nam se otvara mogućnost da doživimo pravog sebe u svoj svojoj čudesnoj prirodi, da doživimo nevjerojatno svjetlo svog bića, svojstvenu vrijednost i zaslužnost za darove, ljubav i ljepotu.
„Možete naučiti više putem radosti, ljepote, čuđenja i smijeha, uzbuđenja, ljubavi i znatiželje nego kroz bol, jer problemi mogu sakriti darove i uvide, kao i pozitivne promjene, ako se utopimo u njima. Iz takve perspektive, uz bol i trpljenje rijetko možemo vidjeti veću sliku ili saznati puni opseg naše duše."- Lazaris
Lazaris to lijepo kaže, no, borba, patnja i bol se ipak događaju i to upravo da bi rasli. Treba ih proživjeti, ali ih ne uzimati osobno, ne vezivati se i ne poistovjećivati se s njima, nego ih pustiti da prođu. Tako nam ostaje nauk, bez prijekora i krivnje, slobodni da se volimo. Osnaženi prirodnim povjerenjem i optimizmom, lako ćemo razoružati naš ego i napustiti stare obrasce ponašanja.
"Ako postoji panaceja, lijek za sve u životu, to je ljubav prema sebi. "
- Paul Solomon -
"Najvažnija stvar koju sam ikada mogao podijeliti s vama u odnosu na maksimalno zdravlje, sklad i sreću u svom životu može se sažeti u samo dvije riječi: 'voljeti sebe'."
- Mike Dooley -
Nažalost kada smo u najvećoj potrebi, ta ljubav nam najviše izmiče.
Budimo oprezni i ne dopustimo da nam naš unutarnji kritičar gasi ljubav i suosjećanje, a sije sjeme ograničavajućih uvjerenja, kao „nitko me ne voli“, „ja ne zaslužujem“, „nedostojan sam“ i tako dalje. Uvjerenja o sebi su temeljna u oblikovanju stvarnosti. Ako smatramo da nismo dovoljno dobri ili da ne zaslužujemo da nam bude dobro, možda ćemo zaista, uz bolne prateće emocije, doživjeti realnost koja to i odražava. Život nam je ogledalo onog što se događa unutar nas, odražava naš unutarnji krajolik, obrasce u našoj svijesti.
Što god da smo iskusili u životu, jedna velika istina uvijek ostaje: božanska smo iskra ljubavi, potpuno i bezuvjetno voljeni, uvijek i zauvijek. Ne postoji ništa što trebamo učiniti da bi tu ljubav osvojili, niti ćemo radi ičega što smo učinili tu ljubav izgubiti.
U potrazi za srećom i samo ostvarenjem, svatko prelazi svoj put sa manje ili više bolnim odlukama i događanjima, svatko čini ono što smatra potrebnim u danom momentu učiniti, ali treba znati da se s tim treba nositi, oprostiti…
„U početku puta nam se čini da nismo dovoljno dopadljivi, niti dovoljno dobri, niti dostojni, da dobijemo ono najbolje što nam život može ponuditi. Otkrivajući izvor svojih navodnih nedostataka, možemo drugačije interpretirati svoju prošlost, povratiti samopoštovanje i dizajnirati kvalitetniju budućnost sa snažnom namjernom“.- Dr. Joe Rubino
Shvatila sam nakon svega veliku mudrost; da bi bili sretni i radosni, moramo biti sretni i radosni. Početi se dobro osjećati u svim sferama našeg života. Jer ako šaljemo negativne emocionalne signale, kako možemo, u zamjenu, očekivati nešto pozitivno?!
Dakle, svjesno emitirati sreću i radost, što nije jednostavno niti lako. Dobro je u tom pravcu, biti svjestan osjećaja u svakom trenutku, držati ih pod kontrolom, izbjegavati negativne misli, baviti se stvarima koje nas vesele…., a najvažnije je da budemo ljubazni i nježni prema sebi, da budemo svoj vlastiti najbolji prijatelj.
Potrebno je, samo radi razmišljanja u tom pravcu, spomenuti još nešto; naše tijelo je sustav koji, kao posljedicu naše ljubavi prema sebi, uživa svu dobrobit i blagostanje, ili obrnuto. Isto tako se ponašaju i svi ostali sustavi, obitelj, zajednica, država…..
Uz pozdrav nešto zaista lijepo; Mike Dooley iz predgovora njegovoj prvoj knjizi:
„Kada bih ti rekao da ništa nije bilo pogrešno,
da razumijem svaku tvoju odluku,
i da si se s izazovima s kojima si se suočio,
suočio za sve nas, bi li me slušao?
Kada bih ti rekao da ono što sanjaš, ja sanjam za tebe,
da su jedine stvari, koje se moraju dogoditi, one koje sam odabireš,
i da jedina stvar koja stoji između tebe i života tvojih snova
su misli koje odabireš, bi li me probao razumjeti?
I kada bih ti rekao da nikada nisi sam,
da su tu anđeli koji pjevaju tvoje ime i slave ga,
i da nikako ne mogu biti ponosniji na tebe
nego što već jesam, bi li mi vjerovao?
Bi li? I kada bih te potegnuo za nogu i natjerao te da se zacrveniš,
namignuo ti između redaka...
Onda i hoću...
Stvoritelj, Svemir ili kako god me već zoveš“
Ana
Krizu svjetske ekonomije 2008.g., menadžeri su nazvali "Savršena oluja", prema knjizi Sebastiana Jungera, u kojoj se opisuje snažan uragan koji je pogodio Novu Englesku. Za razliku od tog uragana, koji se mogao predvidjeti, stručnjaci kažu da su bili nemoćni predvidjeti ovu ekonomsku savršenu oluju. Opisana je kao jedan od rijetkih događaja koji su doveli do najgore recesije u posljednjih 100 godina.
Teško se, kažu ekonomski analitičari, još uvijek išta može napraviti, da bi se pokrenule stvari u boljem smjeru, a i sami vidimo da se aktivnosti, na globalnoj razini, svode na prelijevanja iz šupljeg u prazno, što po tko zna koji put potvrđuje pravilo, da se problem ne može riješiti sa iste razine na kojoj je nastao.
Svjedoci smo ovog vremena i trebamo biti informirani, no ništa značajno nećemo učiniti mučeći se detaljima ekonomske i drugih svjetskih kriza. Umjesto toga pogledajmo stvari na osobnoj razini i razmislimo što nam je činiti.
Hoćemo li se pritajiti i čekati neka bolja vremena? Do kada? Do kada će trajati ova loša i hoće li, kad prođu, samo na kratko biti bolja, a onda još lošija? Jesmo li paralizirani strahom od ovoga što vidimo i od onoga što nas može zadesiti, pa najradije ne poduzimamo ništa? Je li nam odugovlačenje postala navika, pa ćemo se zadržati samo na promatračkim komentarima koji nikuda ne vode?
Povijest je puna ovakvih i još gorih turbulentnih momenata. Razlika je u percepciji, razini svijesti i informiranosti, što uvjetuje da se stvari drugačije vide, prihvaćaju i doživljavaju.
U intervjuu o 2012.g., na pitanje o velikim nevoljama i velikom zlu koje je zahvatilo svijet, Sai Baba kaže.... „Na svijetu nema sve više zla..."više je svjetlosti", i upravo o tome govorim u svojoj poruci. Zamislite da imate neku prostoriju ili skladište u kojem godinama pohranjujete svoje stvari, a da je prostor osvijetljen žaruljom od 40 wata. Promijenite li žarulju i stavite onu od 100 wata, vidjet ćete mnoge dotad nevidljive detalje. Primijetit ćete nered i prljavštinu za koju niste ni pomislili da postoje.“
Živimo u vremenu dostupnosti i čudesnih mogućnosti. Bolje uočavamo i sve nas se dotiče. I upravo radi toga nam se, sada više nego ikada, postavlja pitanje kako reagirati na ove gromoglasne poticaje, što oni za nas znače, jesu li naši neobavezni osvrti maksimum koji možemo dati, hoće li nam od toga život biti smisleniji i bolji?
Naravno da nećemo gurati glavu u pijesak, zanemariti trenutne ekonomske i druge životne turbulencije i krenuti „grlom u jagode“. Prije svega nam je potrebna spoznaja da se stvari ne događaju da nas straše, nego da nas pokrenu, te da se iz položaja promatrača i kritičara premjestimo u položaj aktera, stvaratelja vlastitih prilika.
Mislite da bi bilo bolje, kad bi bili u mogućnosti, zaustaviti naš kotačić prolaznosti, pa negdje u zapećku sačekati da huka oluje prođe, a onda se protegnuti i nastaviti dalje…., ali to je nemoguće i dobro je da je nemoguće.
Naravno da se bojimo promjena, bojimo se veće odgovornosti i nepoznatih situacija koje nam se mogu dogoditi. Straši nas i to što novo obično podrazumijeva razgradnju starih navika i tko zna čega još s čim smo čvrsto vezani.
Treba vjerovati prirodi i prirodnom tijeku, pa čak i onda kad nam se čini da idemo u krivom smjeru, kad je put stjenovit i naporan. Sjetimo se rađanja leptira.
"Svim velikim promjenama prethodi kaos." ~ E Deepak Chopra
Mnogi ljudi ostaju bez posla, međutim, više od gubitka posla i gubitka financijske sigurnosti je osjećaj poniženja radi činjenice nepotrebnosti. Čovjek bi sasvim drugačije doživljavao ovakvu situaciju, da je navikao na promjene, čak ih i sam prakticirao, imajući vjeru i povjerenje u svoje čudesne mogućnosti, jer dano mu je da bira i sam kontrolira svoju sudbinu.
"Okolnost ne čini čovjeka, nego ga otkriva njemu samome."… James Allen
Ovim teškim ljudskim krizama je doprinijela i kategorija „sigurnost zaposlenja“, što je, dokazano je, potpuna glupost. Mnogi su „orlovi“ upravo radi „sigurnog posla“ proživjeli život kao „kokoši“, radeći jedno, a s dubokom čežnjom i nostalgijom, razmišljajući o drugom poslu, o drugom životu. Tako, u procjepu između stvarnosti i želje, između onog što radi i onoga što misli, ostaje ono što je mogao dati, ali i sve ono što je trebao primiti, radi čega je prazan i nesretan.
Osobno poznam ove ljude; Čovjeka koji je gubitkom posla, na kojem je proveo 25 godina, dobio priliku da započne svoj davno željeni san, ukrcao se na brod. Ženu koja se strašno mučila na poslu, davala sve od sebe, ali kronično nezadovoljna. Dogodila joj se teška bolest, a potom i gubitak posla. Strahota! Nakon početnog samo sažaljenja, uhvatila se u koštac sa svojom bolesti i izborila se za svoje zdravlje, a onda i za novi bolji posao. Inženjera elektrotehnike, sa aktivnim znanjem četiri svjetska jezika, dvadesetak godina radio, a onda poduzeće propalo i on ostao bez posla. Organizirao je obiteljsko gospodarstvo, uzgoj voća i povrća. Sada su aktivni proljetni radovi. Vidim ga prije nekoliko dana i pitam jeli umoran. Nikada, kaže. Cijeli dan radimo i kad dođem navečer doma mogu još par sati čitati. Trenutno čitam memoare Villy Brandta, naravno na njemačkom.
Ovih bar primjera, koji sigurno nisu usamljeni, potvrđuju da i najcrnji scenarij nudi priliku, koju ćemo uočiti ako smo koncentrirani na misli i čini, ako živimo pomno.
Kroz pomnost vidimo sve stvari i sve prirodne fenomene onakvima kakvi stvarno jesu. Pomnost nam omogućava da čujemo našu intuiciju, da uočavamo detalje koji se događaju u nama i oko nas, da vidimo i ispravno tumačimo smjerokaze.
S pomnošću naučimo da nesreću ili stres, koji nam eventualno lebdi nad glavom, ne trebamo uzimati osobno. Tretiramo ih kao crne oblake na nebu, promatrajući ih prijateljski i znatiželjno kako će uskoro nestati.
Uz pomnost lakše organiziramo um, a organizirani um je jednako organizirani život.
Mark Williams i Danny Penman su autori knjige „ Pomnost, osmo-tjedni plan za pronalazak mira u podivljalom svijetu“, program temeljen na buđenju svjesnosti, za ublažavanje anksioznosti, stresa, iscrpljenosti i depresije.
„Memorija je poboljšana, kreativnost povećana, vrijeme reakcije postaje brže. Sve je to rezultat pomnosti, svjesnog praćenja misli i trenutnih događanja.
Fokusirajući se na svaki dah omogućujemo sebi da uočimo i promatramo naše misli čim se pojave u našem umu i malo po malo se s njima zbližimo i naučimo prestati se s njima boriti. Tako dolazimo do dubokog razumijevanja prolaznosti, stalnog tijeka misli i osjećaja, bilo pozitivnih ili negativnih. One dolaze i odlaze, a mi imamo izbor o tome treba li na njih djelovati“.
Moramo posebno naglasiti svjesno jedenje, pomnost pri jelu, jer ono smo što jedemo, a možemo tome dodati i kako jedemo.
Ako nismo koncentrirani na ono što stavljamo u usta, nego razmišljamo na primjer o problemima koji čekaju da ih riješimo, hranu samo trpamo u usta, pa što su nam misli grozničavije, to nam je žvakanje i gutanje sve brže i brže. Hrana se osjeća užasno, a naše tijelo se osjeća nevoljeno, bez pažnje i naravno da ne obradi to što smo mu dali kako treba, pa tako nakon izvjesnog vremena postanemo debeli i bolesni.
Kad jedemo, trebali bi samo jesti. Isključiti televiziju, radio..., usredotočiti se na hranu. Izbjegavati tih 30 minuta lupetati o koječemu, što će u početku možda biti nemoguće, a pogotovo u obiteljima s malom djecom, ali imajmo bar kratka razdoblja tihog jedenja.
Na početku jela bar 5 minuta žvačimo hranu i razmišljajmo o tome što jedemo, osjetimo okuse svega pojedinačno. Tijelo će prepoznati što dobiva i pripremiti enzime koji su potrebni. Žvakati strpljivo. To nije lako, ali pokušajmo usporiti, s ciljem da svaki zalogaj polako žvačemo 30 do 35 puta. U početku trebamo brojiti, a nakon nekog vremena nam to postane rutina.
Kada jedemo bez razmišljanja, propustit ćemo prekrasne okuse i teksture, možda ubaciti u sebe lošu hranu i u nepotrebnim količinama. Tijelo treba znati razlog zašto jedemo, je li zato što ono treba upravo tu hranu i upravo u toj količini ili samo zato što smo, na primjer, jako tužni ili pod stresom.
Sama svjesnost o hrani koju jedemo je njoj zahvala, a ona nas tada čini zdravijima i tako održavamo željenu težinu.
U očima nekih stručnjaka, kao što je Paula Deen, svjesno jedenje se čini kao najjednostavnija dijeta.
„Jesti polako i iskreno uživati u svakom zalogaju, mogla bi biti najbolja dijeta u beskrajnoj paradi neučinkovitih novih dijeta. Riječ je o intenzivnom doživljavanju hrane i posebnog zadovoljstvo od toga. Tako pomno možete jesti i cheeseburger, ako želite. Možda ćete uživati ili ćete se, nakon razmišljanja o tome što jedete, odlučiti prestati jer vam je dovoljno ili pojesti još samo salatu“. – Paula Deen
Dragi ljudi, radimo na tome da se na sve načine vraćamo sebi. No, ne smijemo biti previše strogi. U jednostavnim uvjetima sve na ovom svijetu ima prirodni tijek. Važno je prihvatiti činjenicu da je dobro, kad god je to moguće, usmjeriti se na ono što se upravo događa. Imajmo povjerenja u sebe i prestanimo sa iscrpljujućim, besciljnim trčanjem. Zastanimo i prepoznajmo priliku. Možda se ne možemo potpuno vratiti i početi novi početak, ali možemo započeti sada i napraviti novi kraj.
Lijep dan!
Ana
Iz svake škrape, procjepa u stijeni, čak iz propuklog asfalta, proviruje zeleno. Buja svuda okolo u tisuću nijansi, stapa se sa mnoštvom drugih boja, poklanjajući nam neponovljiv prizor za oči i dušu. Toliko svjetla i posebna svježina u zraku, a sve se miče, cvrkuće, zuji, leti, puže, trči. Nova energija pršti, pretače se i puni nas, pa potiče na razmišljanje o novim mogućnostima.
Proljeće je. Priroda drži svoj ritam. Ipak, puninu doživljaja, svjesno ili nesvjesno, remeti činjenica da se nismo baš pretrgli u doprinosu održanju ovog ritma. Doduše, izgradili smo i poslali u Svemir satelite, koji do u najsitnije detalje bilježe rezultate našeg neprijateljskog ponašanja, brižno vodimo razne statistike o tome, ali malo radimo na promjeni istoga.
No, sve smo svjesniji te činjenice i ona sve više pritišće naš duh, što znači da je krajnje vrijeme za promjenu. Ostavimo se velikih globalnih projekata. Radimo na onome što sami možemo dati, ne sutra, ne dogodine, nego sada, ovaj i svaki slijedeći trenutak. A sve nam je poznato. Trebamo samo, prakticirajući to što znamo, promijeniti stare navike i stvoriti nove. Podsjetit ću nas na samo nekoliko malih stvari s kojima činimo veliki posao;
- Odbačene plastične vrećice su svugdje oko nas, pa ako naiđemo na neku, podignimo je i bacimo u smeće. Naravno da nećemo smanjiti količinu smeća, bit je u činu koji oplemenjuje i stvara odluku, a dugoročno, tko zna, tko zna.
- Lijepa platnena vrećica u našoj torbi, neka bude dio našeg imidža. Ima ih stvarno vrlo lijepih. Prije par dana sam dobila jednu prekrasnu zelenu.
- Suludo je u ovim uvjetima krize i zagađenja, vidjeti ljude, po jedan u svakom automobilu, kako kreću sa istog odredišta i voze prema istom cilju. Prilike nas neprestano guraju u prisnije odnose. Udružimo se, vozimo se zajedno, imat ćemo višestruku korist, ili koristimo više javni prijevoz, ili biciklarimo, sada je to zaista užitak ili nešto treće od mnoštva raznih mogućnosti.
- Također je suludo, potrošiti i jednu kunu, a kamoli tisuću, na cigarete koje uništavaju naš budžet, naše zdravlje, zdravlje naše djece i našu Zemlju.
- Razmislimo o mesnoj prehrani. Dokazano je da su životinjske farme veliki zagađivači, da toksini iz mesa konzumacijom dolaze u naš organizam čineći nam veliku štetu, da bi površine na kojima je hrana za farme, mogle nahraniti stanovništvo i tako dalje. Ako se ne želimo potpuno odreći mesa, odredimo jedan ili možda dva ili tri dana u tjednu, neka budu bezmesni i napravit ćemo ogromnu uslugu nama samima i svem životu na našoj Zemlji.
Mnoštvo prijepora je na ovu temu i svatko treba odlučiti prema vlastitoj savjesti, bez nagovora i zamjerke, ali evo jedna od stotinu ispričanih priča:
Mike Maybury, 77 g . kaže: „Nemojte očekivati da vam pružim točne datume, imena i sl. velikih sportaša i body bildera koji su slijedili vegansku i vegetarijansku prehranu, međutim, sada u dobi od 77 godina, a vegetarijanac sam već 60 godina, sjećam se s vremena na vrijeme rasprava vegetarijanskih i veganskih sportaša i drugih.
Jednog imena se posebno sjećam, Murray Rose, australska plivačica koja je osvojila 5 zlatnih medalja, mislim 1960. Od tada su, s vremena na vrijeme, imena mnogih vegetarijanaca sportaša dolazila u moju pozornost, ne sjećam se imena većine, ali se sve može provjeriti. Znam da je naslov sprintera na 100 metara dugo držao vegan.
U školi, kao klinac, sam bio jako dobar sprinter i preponaš. Poslije, zbog zahtjevnog studija arhitekture, nisam mogao trenirati i prestao sam dalje sudjelovati u atletici. Međutim, cjelovitu vegetarijanska prehranu, a vegansku gotovo 30 godina, sam počeo konzumirati od moje 17-te godine, pa sve do danas. To mi još uvijek daje silnu energiju tako da, u mojoj dobi od 77 godina, mogu plesati 20 sati tjedno, i hodati 2-6 sati dnevno. Nisam probao trčati maraton, ali sam siguran da bi i to bilo moguće.
Moj cilj je znatno utjecati na običan puk, od kojih mnogi zanemaruju svoje zdravlje lošom prehranom, ali i u cijelosti, uključujući i pušenje, konzumaciju alkohola i droge. Želja mi je da za promjenu počnu mijenjati loše navike i počnu živjeti bolje…. Mike Maybury, arhitekta, 77 godina.
Veliki izazov našeg vremena je stvoriti održivu, mirnu, zdravu i prosperitetnu kulturu življenja. Jasnim osobnim stavom ćemo biti učinkovitiji nego stotinu proglasa i zakona. Posebno je važno da djeca, mladi ljudi, shvate svoj značaj i uopće značaj čovjeka u cijelom procesu, pa im od samog početka treba ukazivati na to koliko su važni, pametni i nadasve moćni.
Nakon što smo opremljeni sa svim potrebnim za donošenje dobrih odluka, postizanje iznimnog zdravlja i blagostanja, sve je prepušteno nama na brigu. Gledajući nas što radimo, naš Stvaratelj se sigurno pita zašto ne koristimo sve te mogućnosti koje su nam dane. Ne samo da ne brinemo o stvarima oko nas, nego ne brinemo ni o našoj djeci, a niti o nama samima. I vjerojatno je ta ne briga o nama samima razlog što ne brinemo o svemu drugome i drugima.
Priroda nam je pripremila sve potrebno, travu, bilje, voće, povrće, da održavamo dobro zdravlje i snažan duh i sigurno je već prilično uzrujana što sve to zanemarujemo. K tome, ona zna da imamo mozak unutar kojeg leži više snage i mudrosti nego možemo i zamisliti i u čudu je zašto se ne pokrenemo, nego usprkos svemu, velika većina nas misli da je jedini način održavanja dobrog zdravlja uzeti neki lijek ili proći kroz neku vrstu kirurškog zahvata.
Rezultat našeg aljkavog odnosa su razne zdravstvene tegobe, od pretilosti pa do najtežih bolesti. Teško je biti svjedokom ovolike pretilost kod djece. Stotine, tisuće liječničkih timova, nam se obraćaju na razne načine, ukazujući na štetnost ovakve dječje prehrane i ovolike fizičke neaktivnosti. Usprkos tome svakim danom je sve više pretilih malih ljudi, kojima radi toga tek predstoje problemi.
Zar baš ne možemo ništa učiniti? Je li nas strah da ćemo izgubiti dječju ljubav ako budemo uporni u zahtjevu drugačijeg ponašanja? Kakav smo primjer?
Naravno, briga o dječjoj prehrani i zdravlju će krenuti u dobrom smjeru kada i sami budemo dio tog procesa.
Zdravlje nam je važno, bez obzira koliko smo stari. Nemojmo prihvatiti priču da vrijeme nosi svoje i da ćemo se s godinama „raspasti“. Dokazano je da, kvalitetnim preuzimanjem brige o svom zdravlju, možemo sa 50, 60, 70 ili više godina, izgledati i osjećati se mladi i imati jasne i oštre misli, a ne kao većina ljudi zadnje godine svog života proživjeti uz bol i bolest, što se na žalost smatra normalnim.
Starenje je najmanje rezultat vremena. Glavni uzrok starenja je loše funkcioniranje na staničnoj razini, jer su stanice otrovane toksinima i ne dobivaju dovoljno hrane. Svaki dan su na udaru slobodnih radikala, toksina iz obrađene hrane, nezdravih masnoća, zagađenja, svakodnevnih kućanskih kemikalija, stresa. Polako se truju i umiru, što ubrzava starenje i bolest.
Osjećamo li se umorno i nikako ne možemo vratiti energiju, znak je da nastupila stanična glad. Gladno tijelo i dalje traži hranu, mi ga ponovo trpamo sa onom istom siromašnom i toksičnom hranom iz koje ono nema što iskoristi, pa odlaže u masne naslage. I tako pretili, umiremo od gladi. Rješenje se uvijek krije u otklanjanju uzroka, a ne posljedice.
Odnekud mi ova priča:
Jednog dana su, mladi liječnik i njegov profesor, šetali pored rijeke. Odjednom su čuli povike iz vode. Netko se utapao. Mladi liječnik je brzo skinuo cipele, skočio u rijeku i spasio čovjeka. Malo kasnije dalje uz rijeku, ugledaju drugu osobu kako se utapa i on ponovo skoči i spasi ga. Zatim još jedan. Nakon nekog vremena bio je već vrlo iscrpljeni spašavajući ljude, pa frustrirano zamoli svog profesora da mu pomogne. "Ah", mudro reče stariji liječnik: "Možda bi bilo dobro otići gore uzvodno i saznati tko ih baca u rijeku." A onda se značajno okrene prema njemu savjetujući ga da mu ovaj primjer bude na pameti dok postavlja dijagnozu i propisuje lijek.
Dragi ljudi, ako se ikada susretnete sa razmišljanjima da morate učiniti nešto za sebe, učinite to odmah, taj čas. Počnite upravo tamo gdje ste. Ne postoji bolji početak od tog trenutka, jer ništa nije slučajno.
Čak i jedan mali pomak u izboru danas, može promijeniti život i dovesti do daleko svjetlije budućnosti, otvarajući nove svjetove, nove mogućnosti, nove horizonte, nove razine ljubavi, radosti i uspjeha. Nema prave ili pogrešne odluke kao takve, ali postoje mogućnosti da više ili manje služimo sebi i drugima u određenom trenutku.
Uživajmo u proljeću! Usprkos svim negativnostima koje vidimo, osjećamo, činimo, život je lijep, čak ljepši nego možemo i zamisliti.
Neka nam zdravlja i radosti.
Ana
Najveći uzročnih kroničnih bolesti, posebno u drugoj polovini života, je stanična glad. Ubrzava starenje, intoksikaciju, opstipaciju, gojaznost, alergije, upale, degeneracije tkiva i dr. Svakodnevno smo na udaru slobodnih radikala, toksina iz obrađene hrane, nezdravih masnoća, zagađenja, kućanskih i drugih kemikalija, stresa.
Koliko god da pojedemo,u ovakvim uvjetima, stanice ostaju gladne, bilo da je razlog prazna hrana ili toksičan probavni sustav. Tijelo i dalje žudi za hranom, a mi ga, ne razmišljajući, ponovo trpamo sa istim praznim namirnicama, koje ono kao smeće odlaže u masne naslage. Rezultat je loša međustanična komunikacija, neravnoteža svih sustava, stanice polako umiru što ubrzava starenje i bolest. Mi pretili, a tijelo nam umire od gladi.
Dr. Jadranka Komadina-Gačić… Malo ljudi razmišlja o problemima staničnog gladovanja tj. malo pažnje se posvećuje kvaliteti onoga što se jede, dok se više gleda na kvantitetu. Iskreno se nadam da se situacija, u tom pogledu, mijenja.
Naime, pošast današnjice postaje gojaznost. Iako ljudi unose u svoj organizam velike količine hrane, njihove stanice mogu gladovati pa se javlja umor, slabost, opće loše osjećanje...Makro- (bjelančevine, ugljikohidrati, masti) i mikronutrienti (vitamini i minerali) se ne apsorbiraju u dovoljnoj mjeri. Prvenstveno se to odnosi na esencijalne aminokiseline (ima ih 8, plus 2 uvjetno esencijalne), koje se u organizmu ne mogu sintetizirati nego se moraju unijeti putem hrane.
U sveopćoj konfuziji, zaista bi briga o kvalitetnoj prehrani i zdrav probavni sustav trebali biti na prvom mjestu. No, namirnice koje su nam uvijek dostupne, a k tome su još i primamljive za naša osjetila, su nažalost rafinirane, pune aditiva, sa prekomjernim količinama šećera ili soli, pune nezdravih ulja, bez ikakve nutritivne vrijednosti. Od takve hrane, osim što se nismo nasitili, tijelo nam postaje kiselo, te podložno razvoju loših bakterija, upalnih procesa i raznih bolesti. Kiselosti pridonosi i stres ako mu dopustimo da dominira našim životima, pa i prekomjerni treninzi i prekomjerno vježbanje. Ne treba zanemariti niti otrovne odnose, koji nas truju sa toksičnim emocijama.
Promjena životnog stila, emocionalni zaokret, je često dobar početak. Osim toga trebamo uspostaviti nova pravila prehrane, izbaciti loše namirnice, a posebno pripaziti da izbacimo one na koje smo moguće alergični, ali prije svega nam je potrebna detoksikacija, jer ako smo puni smeća tijelo će teško iskoristiti hranjive tvari, pa koliko god naša prehrana bila zdrava i puna hranjivih sastojaka.
Sada je pravo vrijeme za očistiti tijelo od otrova i uravnotežiti probavni sustav. Uradite detoksikaciju na bilo koji način, a ako želite više znati o proizvodu za detoksikaciju, koji bi vam ja preporučila, obratite mi se.
Dr. Hyman identificira četiri bitna kanala za detoksikaciju: "Piškiti, kakiti, znojiti se, pravilno disati“.
„Piti dovoljno vode dnevno. Voda će vam, u većini slučajeva, učiniti mnogo bolju detoksikaciju nego biljni čajevi. Većina će uzeti i piti čaj, a neće paziti na hranu, koja bi mogla biti uzrokom zatvora, niti će recimo vježbati, znojiti se. Ako želite da vaš detoksikacijski program bude učinkovit, treba početi s naglaskom na zatvor, siromašnu hidratacija, skraćeno disanje i nedostatak vježbe.
Vodeći zdravstveni stručnjak dr. Oz je prepoznao važnost stolice kao pokazatelja našeg zdravlja:
„Mnogi ljudi vjeruju da će samo vlakna u prehrani očistiti debelo crijevo i spriječiti zatvor. Uloga vlakana u prehrani je značajna, prvenstveno zato što služe kao hrana za bakterijske enzime koji hrane naš probavni trakt. Zdrave bakterije u crijevima su od vitalnog značaja, jer one njeguju probavni trakt i osiguravaju redovito pražnjenje crijeva. Kada zdrave bakterije nestanu, zatvor postaje problem. Nažalost, antibiotik terapija, koja može spasiti život, može uništiti populaciju zdravih bakterija u crijevima dovesti do kronične infekcije, pa i neravnoteže u crijevima, koja nastaje kada loši mikroorganizmi brojno nadmaše dobre.
Probiotik je lijek za sve? U cilju održavanja zdrave crijevnu floru, bitno je jesti povrće, kefir i probiotičke dodatke. Probiotici (zdrava mikroflora) su ključ našeg dugoročnog zdravlja, jer pomažu probavu i asimilaciju nutrijenata i potiču asimilaciju hranjivih tvari. Probiotici pomažu u održavanju dobre tjelesne težine, utječu na kosu da raste duga i sjajna, pomažu liječenje akni, sprječavaju bore i čuvaju tonus kože.“
Sve dobro i loše započinje u crijevima. Ogledalo našeg zdravlja je naš probavni sustav.
Predivna koža i zdrav probavni sustav su izravno povezani. Ako nam je dobar balans zdravih bakterija, naša koža će biti svježa i čista. Zdravlje kože počinje i završava u probavnom traktu. Malo će nam pomoći i najskuplji sastojci, sadržani u raznim kremicama, ako je probavni sustav prenatrpan otpadom, neprijateljskim bakterijama i toksinima.
Uzrok gotovo svih naših tegoba je u onome što jedemo i u našim crijevima. Kao i pluća ili koža, probavni trakt je sustav koji je namijenjen da zaštiti naše tijelo od vanjskog utjecaja. Kada sluznica probavnog trakta postane propusna, to znači da se događa nekoliko stvari: zaštitna sluz koja oblaže probavni trakt je tanka i istrošena, malo je korisnih bakterija, prisutna je kronična upala što je izazvalo alarm kao upalni odgovor kroz cijelo tijelo, a čestice hrane i kemikalije možda cure u krvotok.
U nekoliko proteklih godina, istraživanja su pronašla vezu između dijabetesa i crijevne propusnosti i crijevnih bakterija. Ispada da loša mikroflora u probavnom traktu, te oštećena crijevna sluznica, može igrati značajnu ulogu u razvoju dijabetesa.
Dobre bakterije u crijevima pomažu probaviti hranu i proizvesti određene vitamine, a loše mogu biti uzročnici upale koja se širi cijelim tijelom, dovodeći tijelo u opasnost ozbiljnih stanja kao što je dijabetes.
Iako znanstvenici još uvijek slažu puzzle, ono što je potvrđeno do sada je da uporaba antibiotika, toksini iz okoliša i mnogi lijekovi na recept, mogu učiniti dosta štete na sluznici crijeva i promijeniti odnos mikrobnih stanovnika u crijevima. Ove promjene ne samo da utječu na probavu, nego mogu imati sustavno loš učinak na cijelo tijelo.
Unutarnji eko sustav treba njegovati i vratiti mu imunološki balans.
Obnoviti probavni sustav s korisnim bakterijama. Dobre bakterije mogu se naći u fermentiranim namirnicama i probiotičkim napicima i proizvodima.
Izbjegavati namirnice koje mogu izazvati autoimune reakcije, a najčešći i najpodmukliji krivac odgovoran za imuni odgovor je pšenični gluten.
Dr. Mark Hyman, o glutenu:
„Dakle, kruh sadrži gluten, protein koji se nalazi u pšenici, ječmu, raži, piru, kamutu i zobi. Skriven je u pizzama, tjestenini, kruhu, pecivima i većini pakirane procesirane hrane. Ono što većina ljudi ne zna je da gluten može izazvati ozbiljne zdravstvene komplikacije. Može se biti u opasnosti, čak i bez jakih simptoma celijakije. Daleko više ljudi ima glutensku osjetljivost nego što se misli, pogotovo oni koji su kronično bolesni.
Mislilo se da je problem glutena ili celijakije ograničen samo na djecu, a sada znamo da to mogu biti i stariji. Glutenska osjetljivost je zapravo autoimuna bolest koja stvara upalu u tijelu, sa širokim rasponom djelovanja na svim organskim sustavima, uključujući mozak, srce, zglobove, probavni trakt, i još mnogo toga. To može biti jedini uzrok za mnoge bolesti.
Kako riješiti bolesti uzrokovane glutenom? Potrebno je liječiti uzrok, a ne simptome.
Zdravstveni problemi uzrokovani glutenskom osjetljivosti nema koristi tretirati s lijekovima. Rješenje je u uklanjanju 100 posto glutena iz prehrane.
Jedini način da saznate, je li to i vaš problem, je da, za neko vrijeme, eliminirate sve sa glutenom, na primjer 2 do 4 tjedna i vidjeti ćete kako se osjećate.
Trebate izbaciti sljedeće namirnice: ječam, raž, zob, pir, kamut, pšenicu, (pogledajte na www.celiac.com za potpuni popis namirnica koje sadrže gluten, kao i često iznenađujuće i skrivene izvore glutena.) Morate ukloniti 100 posto glutensko iz prehrane, bez iznimke, bez skrivenih glutena, pa niti jedan mrvica kruha. Onda počnite opet sve jesti vidjet ćete što se događa. To će vas naučiti bolje nego bilo koji drugi test.
Uklanjanje ove podmukle substnace iz prehrane, će vam pomoći postići jarko zdravlje.
Ne-glutenske žitarice koje možete uvrstiti u prehranu su: amarant, quinoa, riža, proso, teff, kukuruz, heljda, chia (Salba).“
Gluten, kao i sve druge namirnice na koje smo alergični potiče upalu. Kada se događa sustavna upala imuno sustav je duže vrijeme uključen, što pridonosi neuro degeneraciji. Kemijski glasnici koji komuniciraju upalni signal putuju po cijelom tijelu. Probavni sustav se preslikava na središnji živčani sustav, tako kada su epitelne stanice probavnih zidova upaljene, epitelne stanice mozga će također postati upaljene. Potrebno je sve namirnice za koje se zna da generiraju upalu ukloniti i zamijenite sa namirnicama korisnim za mikrofloru.
Nakon svega što smo saznali uopće, možemo zaključiti da bi bez pšenice, mlijeka i šećera, bili puno zdraviji.
No, ono što je postala nužnost su dodaci prehrani, koji kvalitetno hrane naše stanice i omogućuju zdrav i uravnotežen život. Važan je odabir dodataka prehrani jer samo oni prirodni, izbalansirani na optimalan način, će omogućiti organizmu da normalno funkcionira.
Postoji izreka da ljepota dolazi iznutra. Kada je organizam očišćen, a stanice kvalitetno nahranjene, naše tijelo je kao dobro ugođen instrument. To se očituje boljim izgledom, većim samopouzdanjem i većom ukupnom energijom.
Kao dodatak prehrani vam preporučam alge. Osim AFA alge sada imamo izvrstan proizvod sa tri morske alge. Redovito uzimanje algi produljuje aktivni život i blagotvorno utječe na mnoge zdravstvene probleme. ( Želite li više informacija o novom i ostalim proizvodima, javite se na ovaj mail:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
).
Dragi ljudi, živimo u uvjerenju da je svaki čovjek na ovoj planeti došao sa nevjerojatnim potencijalom za stvaranje nevjerojatnih mogućnosti. Veličanstvena smo kreacija, koja je odraz svih naših darova, usklađenih sa životnom ciljem. Tragedija je da se samo vrlo malo broj ljudi ostvari u skladu s tim, a jedan od razloga može biti neadekvatna briga o svom tijelu.
Molim vas da u svrhu cjelovitosti saznanja, pročitate i nastavak o glutenu.
Želim vam radost i zdravlje.
Ana
Zašto smo od pšenice debeli i bolesni - dr. Mark Hyman
Gluten je vruća tema ovih dana. Postoje knjige, web stranice, restorani sa bezglutenskim jelovnicima, prodavaonice sa stotinama novih bezglutenskih prehrambenih proizvoda na policama. Je li to hir, ili je odraz odgovora na stvarni problem?
Da, gluten je pravi problem. No, nije samo gluten.
U stvari, postoje tri glavna skrivena problema u pšenici i pšeničnim proizvodima, a ne samo gluten, iako je on zajedno sa šećerom u svim njegovim oblicima, glavni uzročnik za gojaznost, dijabetes, bolesti srca, rak, demenciju, depresiju i mnoga druga moderna zla.
To je razlog zašto je sada 30% više pretilih nego pothranjenih u svijetu, i zašto je globalno kronični prehrambeni stil života prešao u bolest koja ubije dva puta više ljudi nego sve zarazne bolesti. Ova nezarazna kronična bolest stajat će globalno gospodarstvo 47 trilijuna dolara u idućih 20 godina.
Nažalost, uzročnik ovog tsunamija kroničnih bolesti je naša najdraža osnovna namirnica u prehrani kruh, pšenica i svi pšenični proizvodi skrivene u svemu od juha do votke, ruža, ljepila na koverti.
Najveći problem je pšenica, glavni izvor glutena u našoj prehrani. No, pšenica nam nudi bijedu kroz mnoge mehanizme, a ne samo kroz gluten!
Povijest pšenice paralela povijest kronične bolesti i pretilosti širom svijeta. Supermarketi danas sadrže pune zidove polica sa pšenicom i kukuruzom prerušeni u doslovno stotine tisuća različitih prehrambenih proizvoda.
Skrivene komponente pšenice potiču debljanje i bolesti. Ovo nije pšenica koju je vaša prabaka koristila za ispeći kruh. To je FrankenWheat - znanstveno projektiran prehrambeni proizvod razvijen u posljednjih 50 godina.
Kako Pšenica (i gluten) aktivira debljanje, predijabetes, dijabetes i drugo
Ova nova moderna pšenica ima tri sastojka koja potiču pretilost, dijabetes, bolesti srca, raka, demenciju i drugo.
1. Posebni škrob - Super amilopektin koji služi za super tov.
2. Poseban oblik glutena koji jako potiče infekcije.
3. Poseban oblik droge, koja je uzročnik ovisnosti i sve više potiče želju za jelom.
1. Posebni škrob
Biblija kaže: "Kruh naš svagdašnji daj nam danas". Jesti kruh je gotovo vjerski zapovijed. Ali to je sigurno povezano sa biblijskom pšenicom naših predaka, što moderni ljudi nikada nisu jeli. Umjesto toga, jedu patuljastu pšenicu, proizvod koji je stvoren genetskom manipulacijom i hibridiziranjem, kratki, čekinjav, izdržljiv, sa visokim prinosom, ali sa mnogo većim količinama škroba i glutena i sa mnogo više kromosoma.
Čovjek koji je osmislio ovu modernu pšenicu dobio je Nobelovu nagradu - on je obećao da će hraniti milijune gladnih diljem svijeta. To je i učinjeno, ali je uz to svijet dobio milijune debelih i bolesnih.
Prva velika razlika ove patuljaste pšenice je da sadrži vrlo visoke razine posebnog škroba koji se zove amilopektin A. Tako smo dobili veliki Fini kruh.
Sada će dvije kriške kruha od cjelovitog pšeničnog brašna povisiti šećer u krvi više nego dvije žlice stolnog šećera.
Ovdje nema razlike između cijele pšenice i bijelog brašna. Najveća bezazlena prijevara javnosti je uključivanje "žitarica" u mnogu procesiranu hranu. Najbolji način za izbjegavanje namirnica koje su loše za vas je da ostanete daleko od hrane sa zdravstvenim tvrdnjama na naljepnici. Ona obično krije nešto loše.
Osobama sa dijabetesom, bijeli kao i kruh od integralnih žitarica povećava razinu šećera u krvi od 70 do 120 mg / dl tijekom početne razine. Znamo da hrana s visokim glikemijskim indeksom čini ljudima masnoće na trbuhu, što je skriveni okidač mnoštva upalu u tijelu, daje masnu jetru i cijelu kaskadu od pretilosti, pred dijabetesa i dijabetesa. Ovaj problem je glavni pokretač gotovo svih kroničnih bolesti.
2. Poseban gluten
Ne samo da ova patuljasta pšenica, FrankenWheat, sadrži opasni poseban škrob, ona također sadrži poseban gluten, što je mnogo vjerojatnije da će stvoriti alergije i infekcije u tijelu.
Gluten je ljepljivi protein pšenice od kojeg kruh dobro naraste i lijepo izgleda. Stara Einkorn pšenica sa malim brojem proteina glutena, najmanje vjerojatno je da će izazvati celijakiju i upalu. Nova patuljasta pšenica sadrži dvostruko više kromosoma i svi proizvodi od nje će najvjerojatnije uzrokovati celijakiju.
Gluten može izazvati upalu, pretilost i kronične bolesti.
1.Celijakija je autoimuna bolest koja pokreće upalne procese, otpornost na inzulin, što uzrokuje debljanje i dijabetes, kao i više od 55 drugih bolesti, uključujući autoimune bolesti, bolest iritabilnog crijeva, refluks, karcinom, depresije, osteoporoze.
Problem je čak i ako nemate dijagnosticiranu celijakiju, nego samo povišena antitijela. Većina liječnika će odbaciti glutensku osjetljivost ako nemate dijagnozu celijakije, ali novo istraživanje pokazuje da je to krivo. Rezultati celijakije su kada tijelo stvara antitijela protiv pšenice, ali postoji i druga vrsta glutenske osjetljivosti. To znači da ljudi mogu biti osjetljivi na gluten bez celijakije ili glutenskih protutijela i da imaju upalu i mnoge druge simptome.
Glikoprotein ili lektin (kombinacija šećera i bjelančevina) u pšenici zovemo pšenične klice gdje se agglutinin nalazi u najvišim koncentracijama i povećava upalu cijelog tijela. To nije autoimuna reakcija, ali može biti jednako opasna i uzrokovati srčani udar .
Prerađena hrana ima visoki glikemijski teret. Samo zato što je bez glutena, ne znači da je zdrava. Bezglutenski kolači i kolačići su još uvijek kolači i kolačići! Povrće, voće, grah, orašasti plodovi i sjemenke su sigurno sve bez glutena.
Pogledajmo to malo pobliže. Gluten, protein koji se nalazi u pšenici, ječam, raž, pir i zobi) mogu izazvati celijakiju, koji izaziva teške upale po cijelom tijelu povezuje se s autoimunim bolestima, poremećajem raspoloženja, autizmom, shizofrenijom, demencijom, poremećajima probavnog sustava, prehrambenim nedostacima, dijabetesom, rakom, i još.
Celijakija: Prvi problem glutena
Crijevne infekcije: Drugi problem glutena, jer povećan rizik nastaje kada gluten izazove infekciju koja se poput požara širi cijelim tijelom. To oštećuje sluznicu crijeva.
Zašto je porast oboljenja od glutena u posljednjih 50 godina?
Kao što sam opisao ranije, to je zato što je patuljasta pšenica, koja se uzgaja zadnjih 50 godina, ima drugačiju kvalitetu i vrstu glutenskih bjelančevina, stvarajući mnogo veći sadržaj glutena i mnogo više od proteina glutena, koji uzrokuju celijakiju i autoimuna protutijela.
U kombinaciji sa štetom iz naše prehrane, okoliša, načina života, i korištenja lijekova, koju trpe naša crijeva, dogodila se odlična podloga za nepodnošenje glutena. Ovaj super gluten iz nove pšenice, kojemu je izložen naš imunološki sustav, prelazi njegove mogućnosti. Naš imunološki sustav reagira kao da je gluten nešto strano i pokušava ga eliminirati. Međutim, ova infekcija nije selektivna, tako da počne napadati naše stanice, što dovodi do diabesity i drugih upalnih bolesti.
Oštećenja gastrointestinalnog trakta od antibiotika, anti-upalnih lijekova popud Advila ili Alevea i kiselina u kombinaciji sa našim malim unosom vlakana, a visokim šećerom u prehrani, dovodi do razvoja celijakije i glutenske netrpeljivosti ili osjetljivosti. Zato ukidanje glutena i prehrambenih alergena ili osjetljivosti može biti moćan način da se spriječi toliko drugih kroničnih bolesti.
Super lijek droga
Ne samo da ova pšenica sadrže škrob i poseban gluten - što potiče debljanje i upale, nego ona također sadrži super lijek koji potiče glad i ovisnost.
Kada probava obrađuje bjelančevine pšenice se pretvaraju u kratke proteina, polipeptida "", pod nazivom "exorphins". Oni su poput endorfina i vežu se na opioidne receptore u mozgu, što potiče ovisnost kao i kod ovisnika heroina. Ovi proteini pšenice se apsorbiraju u krvotok i kreću pravo preko krvi prema mozgu. Oni se nazivaju "gluteomorphins" od "glutena" i "morfij".
Ovi super lijekovi mogu uzrokovati više problema, uključujući shizofreniju i autizam. Ali oni također mogu uzrokovati ovisnost u ponašanju u prehrani uključujući i žudnju i prejedanje. Čak i više alarmantna je činjenica da možete blokirati ove želju za jedenjem i zarazna prehrambena ponašanja i smanjiti unos kalorija, tako što za to koristimo isti lijek koji koristimo u hitnoj pomoći da blokira heroin ili morfij kod predoziranja, a zove naloxone.
Pšenica je zarazni stimulans apetita. Kako pobijediti žito, a izgubiti na težini?
Prvo treba se testirati da li imate ozbiljniji pšenični ili glutenski problem.
Drugo, za one koji nemaju glutenska antitijela ili neku razinu celijakije, super škrob i super lijek i dalje mogu utjecati na vas.
Problemi s pšenicom su stvarni, znanstveno potvrđeni i uvijek prisutni. Ako prestanete jesti pšenicu i pšenične proizvode, ne samo da ćete se osjećati bolje i izgubiti na težini, nego bi vam to moglo spasiti život.
Za vaše dobro zdravlje,
Mark Hyman, MD
Reference
———————————————————–
(1) Saja K, Chatterjee U, Chatterjee BP, Sudhakaran PR. Activation dependent expression of MMPs in peripheral blood mononuclear cells involves protein kinase A. Mol Cell Biochem. 2007 Feb;296(1-2):185-92
(2) Dalla Pellegrina C, Perbellini O, Scupoli MT, Tomelleri C, Zanetti C, Zoccatelli G, Fusi M, Peruffo A, Rizzi C, Chignola R. Effects of wheat germ agglutinin on human gastrointestinal epithelium: insights experimental model of immune/epithelial cell interaction. Toxicol Appl Pharmacol. 2009 Jun 1;237(2):146-53.
(3) Rubio-Tapia A, Kyle RA, Kaplan EL, Johnson DR, Page W, Erdtmann F, Brantner TL, Kim WR, Phelps TK, Lahr BD, Zinsmeister AR, Melton LJ 3rd, Murray JA. Increased prevalence and mortality in undiagnosed celiac disease. Gastroenterology. 2009 Jul;137(1):88-93
(4) Ludvigsson JF, Montgomery SM, Ekbom A, Brandt L, Granath F. Small-intestinal histopathology and mortality risk in celiac disease. JAMA. 2009 Sep 16;302(11):1171-8.
(5) Fasano A. Physiological, pathological, and therapeutic implications of zonulin-mediated intestinal barrier modulation: living life on the edge of the wall. Am J Pathol. 2008 Nov;173(5):1243-52.
Priča o kandidi je nastavak priče o staničnoj gladi. Željko je upravo, u svom mailu, kandidu nazvao fašistom. Zaista primjeren naslov. Pali i žari, osvaja cijeli teritorij, istrjebljujući domicilno stanovništvo.
Hraneći se kandida uništava naše stanice, pogotovo ako joj odgovara ono što jedemo, uništava crijevnu mikrofloru, buja i razvija se vrlo brzo po cijelom organizmu, trujući ga.
Borba protiv kandide zahtjeva rigoroznu intervenciju u prehrani kao i dodatke prehrani.
Probavni enzimi su neophodni za pomoć u preradi proteina.
Bifidus i Acidofilus – probiotici, zajedno sa enzimima, su također od presudne važnosti u procesu uklanjanja kandide iz tijela.
AFA alga, lako se apsorbira, hrani gladne stanice, a k tome sadrži velike količine klorofila koji se u želucu pretvori u klorofilin i ima značajno antioksidantno djelovanje što štiti jetru, jer svi otrovi, koji se stvaraju kad ugiba kandida, prolaze kroz jetru.
Izvrsni Kolostrum sa probioticima za dodatno jačanje imuniteta. Osim imunoglobulina i imunofaktora za jačanje imuniteta kolostrum je važan jer sadrži antitijela protiv streptokoka, stafilokoka, kandide….Dobar početak je detoksikacija programom „Lagani početak“.
Kandida, što izbaciti iz prehrane, a što jesti i kako ojačati imunitet
Kandida se prirodno nalazi svugdje oko nas i u našem tijelu. Dok su odnosi u tijelu uravnoteženi, živi u skladu sa raznim drugim mikroorganizmima i k tome obavlja neke važne funkcije. No, kada se ti odnosi poremete dođe do invazije kandide i ona postaje odgovorna za mnoge kronične bolesti koje tako često susrećemo.
Zašto se događa invazija kandide?
Ako u organizmu iz bilo kojeg razloga oslabi imunitet, a k tome se konzumira hrana bogata šećerima, kvasci doslovno mogu eksplodirati rastom. Ovakva situacija obično nastaje u organizmima koji su na steroidima ili kemoterapiji, a najviše kod onih koji su prošli terapiju antibioticima. Kvasci koriste svaku priliku smanjenog imuniteta za svoje bujanje. Između korisnih bakterija i kvasaca traje stalna borba za prevlast. Jedni i drugi sintetiziraju kemikalije koje koriste u borbi jednih protiv drugih.
Dakle, problem nastaje kada se poremeti ravnoteža bakterija u tijelu, što kandidi daje prostor da se razmnožava na teret drugih zdravih mikroorganizama.
Istraživanja su pokazala da terapija antibioticima ostavlja crijeva praktički ogoljena korisnim bakterijama i to stanje je vrlo pogodno za snažno bujanje kandide, a kako je hrana koju konzumiramo, kravlje mlijeko, govedina, svinjetina, perad i uzgojena riba, zagađena antibioticima i hormonima, pretpostavlja se da se tu nalazi odgovor zašto je kod velikog broja ljudi smanjen imunitet, osiromašen probavni trakt dobrim bakterijama i zašto gotovo imamo epidemiju kandide.
Ovaj štetan ciklus se može spriječiti kontrolom unosa hrane kojom se hrani Kandida i uzimanjem probiotika. Probiotike bi naročito trebalo uzimati uz terapiju antibioticima pa čak i duže vrijeme poslije terapije.
Također, ako bi koristili hranu iz organskog uzgoja, meso, ribu, perad, vjerojatno bi smanjili rizik trovanja antibioticima. Većina ljudi nije svjesna tog stanja, jer ni većina liječnika nisu svjesni i ne shvaćaju ozbiljnost utjecaja kandide na cjelokupno zdravlje. Osobe koje pate od ovog stanja često godinama idu od liječnika do liječnika, koji ih proglase da su hipohondri, ili da su pod stresom, ili da imaju psihički problem i slično, prije nego i ako se ikada otkrije pravi krivac, kandida.
Kandida obično obitava u probavnom traktu, ustima, grlu i genitalijama, ali u nekim slučajevima može napraviti rupu u probavnom traktu, ući u krvotok i doći u bilo koji organ tijela. Da stvar bude gora Kandida luči 70 različitih otrova u tijelo i ako kroz duže vrijeme nekontrolirano raste, u tijelu napravi pustoš na mnogo načina, te je inicijator mnogih bolesti.
Simptomi kandide su veliki i sveobuhvatni. Napravite jednostavan test i utvrdite povećanu prisutnost kandide:
U prozirnu čašu nalijte čistu vodu i ujutro natašte pljunite u nju. Pričekajte i promatrajte slinu 15 minuta, iako se znakovi mogu pojaviti već nakon 10-20 sekundi. Ako iz sline izlaze niti, grudice ili maglice, znači da u vašoj slini prevladava kandida. Zdrava slina je bez promjena i pliva na površini.
Kandida, zapravo neravnoteža u probavnom sustavu, može biti glavni uzročnik bilo koje bolesti koje se možete sjetiti.
Ima teške posljedice na probavni, živčani, kardio-vaskularni, respiratorni, reproduktivni, urinarni, endokrini, limfni i mišićno-koštani sustav.
Simptomi mogu biti različiti od osobe do osobe, a isto tako u jednoj osobi se mogu premještati iz jednog sustava u drugi. Jedan dan se mogu imati simptomi u mišićno-koštanom sustavu, a slijedeći dan to može biti probavni sustav.
Jačajte imunitet
Pijte filtriranu ili izvorsku vodu, ili na drugi način uklonite klor koji ubija i one dobre bakterije u organizmu,… jedite kvalitetno svježe povrće i voće, kuhano i sirovo, ako je moguće kupujte organske proizvode, u prehranu uključite grah i mahunarke umjesto mesa, smanjite ili potpuno eliminirajte unos šećera svih vrsta, ograničite unos alkohola i soli, potpuno eliminirajte pšenicu, jedite dobar i uravnotežen doručak i ručak, a prema večeri jedite sve manje obroke, važno ograničiti ili potpuno eliminirati kravlje mlijeko i mliječne proizvode, ne koristite mikrovalnu pećnicu, žvačite – najmanje 30 puta svaki zalogaj, ne pijte za vrijeme obroka, tekućinu ćete nadoknaditi slinom koja se stvara dok žvačete, …hranu pijte, a vodu jedite…spavajte 6-8 sati, vježbajte – umjerena svakodnevna vježba, kao što je pola sata brzog hodanja, je odlična , probajte, odmah ćete osjetiti kako je vaše tijelo zadovoljno, kako pjeva.
Dodatna pomoć za podršku imunitetu
Dodaci prehrani sa visokokvalitetnim acidophilusom, bifidusom i drugim probiotičkim bakterijama su dokazali svoj doprinos u povećanju imuniteta, ne samo u crijevima, nego kroz cijelo tijelo.
Nedavne studije su pokazale prednost u liječenju sindroma razdražljive utrobe u uvjetima kao što je kronova bolest i ulcerozni kolitis, manje infekcija mjehura.
Probiotike kupujte u trgovinama gdje se čuvaju na hladnom ili naručujte od dokazanih, uglednih kompanija, gdje se čuvaju brižno i gdje su svježe isporučeni. Također i vi ih čuvajte u hladnjaku, jer inače bakterije brzo umiru.
Dr. Ch. Hassel ….. najučinkovitije probiotike koje sam pronašao u svojoj praksi su oni koji su izmješani sa plavo-zelenim algama jer se dostavljaju vrlo brzo sa izvora.
Probiotike možete uzimati svakodnevno ili sa pauzama, kako želite. Ako ih ne uzimate svakodnevno, uvijek se vratite ponovno uzimati ako imate razdoblje povećanog stresa, povećane prehrambene tegobe ili neko oboljenje…..
Neka vam prehrana bude bogata hranjivim tvarima
Svaka stanica u našem tijelu zahtijeva širok spektar nutrijenata. Za zdravlje tražimo balans makro hranjiva (proteina, masti i ugljikohidrata), kao i mikro hranjivih minerala (bor, silicij, mangan, cink i dr.). Međutim, modernim "kemijskim" načinom uzgoja, mikro hranjive tvari u prehrani su u prosjeku manjkave, a i mnogi od dodataka prehrani su proizvedeni u laboratoriju, što naše tijelo u mnogim slučajevima ne može iskoristiti.
A dodaci prehrani su nam zaista potrebni, pogotovu ako nam je napadnut probavni trakt, jer je u tom slučaju onemogućena dobra apsorpcija hrane. Mikro alge, AFA alga, spirulina i morske alge, posebno i u kombinaciji, su se dokazale kao dobro i učinkovito rješenje.
Dr. Christopher Hassel….., hrana, posebno ona organski uzgojena, sadrži mnogo širi spektar mikro hranjivih tvari. Namirnice koje su najbogatije hranjivim tvarima su iz obitelji mikro algi poznate kao plavo-zelene alge. Obitelj jestivih mikro algi dolazi iz tri različita izvora. Spirulina je spiralno oblikovana plavo-zelena alga, a uzgaja se u bazenima, uglavnom u Japanu i na Havajima, Chlorella se također umjetno uzgaja uglavnom na Havajima, sa tvrdom vanjskom ljuskom koja se mora mehanički odstraniti prije konzumacije i flos-aquae Aphanizomenon, AFA alga koja raste divlje u čistom Klamatskom jezeru, visoko u planinama Oregona. Sve jestive alge su izvrsni izvori mineralnih mikro hranjivih tvari, međutim postoje razlike koje flos-aquae Aphanizomenon (AFA) čine drugačijom i to je moj izbor. U svojoj praksi sam vidio vrlo impresivne rezultate kod mnogih pacijenata koji su koristili AFA algu.
Moja obitelj i ja jedemo ove alge od 1985. Nekoliko puta sam posjetio jezera iz kojih se bere gdje sam se uvjerio da imaju usko specijaliziranu kontrolu u okviru savršenih proizvodnih objekata. Proizvodnja ima certifikat prema kome je gotovi pripravak organski i košer, dobiven kroz "odličan proizvodni proces". Svima snažno preporučam da koriste ovaj dodatak prehrani.
Jačajte probavni imunitet Do 80% našeg imunološkog sustava se nalazi u probavnom traktu.
Važnost zdravog tankog crijeva
Kada smo zdravi, prirodne kiseline u želucu su prva crta obrane, ubiju velik broj patogena na samom ulazu. Nažalost, velik dio naše moderne hrane i naš način života stvara želučane simptome koje mi otklanjamo antacidima i lijekovima za blokiranje proizvodnje kiseline. Ne samo da upotreba antacida negativno utječu na našu sposobnost da probavimo proteine, nego tako dopuštamo velikom broju patogena da prodru u tanko crijevo koje je vrlo propustan prostor, dizajniran da apsorbira hranu i vrlo osjetljiv na infekcije.
Uzroci smanjenja probiotičke podrške što smanjuje i imunitet:
Antibiotici:-istraživanja su pokazala da terapija antibioticima ostavlja crijeva praktički gola, potpuno osiromašena korisnim bakterijama. Mnogi ljudi će dobiti infekciju kandidom nakon samo jedne terapije antibioticima. Još jedna bakterija, posebno opasna za neke ljude koji primaju antibiotike, je Clostridium dificile. Razmnožavanje ove bakterije može biti opasno po život, a sve možemo spriječiti uzimanjem probiotika za vrijeme i poslije antibiotske terapije. Ista stvar kod odraslih i kod djece.
Imunitet će biti ugrožen i ako se ošteti crijevna sluznica, čemu mogu doprinijeti neki lijekovi kao oni koji se obično koriste za smanjenje groznice, upale i bolova, koji imaju dramatičan učinak isključivanja, ili izrazitog smanjenja sposobnosti stanica u crijevu za izradu učinkovite sluzi kojom je obloženo tanko crijevo..
Kandida - prehrana
Kandida albicans, najbolje raste kad se hrani jednostavnim šećerima. Ovi šećeri mogu doći izravno iz šećera, iz škroba kao i iz voća ili sokova koji sadrže šećere.
Iz prehrane eliminirati proizvode koji hrane kandidu
Pšenicu i zob i proizvode od pšenice zobi, jer se lako razgrađuju u jednostavne šećere, … kolače, šećer, med i sirupe.…. krumpir … alkohol, pogotovo vino i pivo radi prisustva kvasca,….. kruh, a ako morate koristite kruh od kiselog tijesta od raži, pira ili kamuta, umjesto kvasca možete dodati sodu bikarbonu,… …. svu hranu sa plijesni, kao i kikiriki, gljive, sušeno voće, posebno grožđice,…..umjesto octa koristiti sok svježeg limuna.
Za osobe sa kandidom najveći problem su slastice. Potreba kandide za slatkim nam budi želju za slatkim, a iz mozga stalno stiže signal koji kaže "moraš jesti slatko - otpor je uzaludan". Uz marljivu dijetu, nakon nekog vremena, smanjiti će se želja za slatkim, što je znak da kandida dolazi pod kontrolu. Međutim, ako je želja za slatkim nesnosna, mogu pomoći male količine voća, kruške i jabuke.
Preporučena hrana:
Pokušajte dobiti organske proizvode. Koristite vodu bez klora za piće i kuhanje.
Žitarice: od žitarica je obično sigurno uključiti proso, quinoa, heljda i teff. Pripazite na kruh, npr. Raženi kruh u trgovini nikada nije samo od raži, obično ima 49% pšenice.
Većina povrća: povrće sirovo ili kuhano je vrlo korisno, osim ako postoje neka druga ograničenja ovisno o zdravstvenim uvjetima.. Jedino krumpir nije dozvoljen radi prisutnosti šećera. U pripremi hrane koristite češnjak ( narežite ga, ostavite na dasci 5-10 minuta i tek onda stavite u jelo). U prehranu uključite klice.
Proteine možete dobiti iz organski uzgojenih riba ili divlje ulovljene ribe ili iz organski uzgojenog mesa (govedina, janjetina, puretina i piletina) ili od jaja, sjemenki, oraha, graha i grahovih proizvoda kao što je tofu. Grah može stvoriti crijevne plinove pa možete koristiti grah adzuki (mali crveni japanski), dobar izvor proteina i stvara manje plina.
Mlijeko i mliječni proizvodi: Umjesto kravljeg mlijeka i mliječnih proizvoda koristite kozje mlijeko, mladi kozji sir i jogurt koju su uglavnom u redu. Kozja sirutka - bogata proteinima i blagotvorna za jetru.
Dragi ljudi, blagdani su pred nama. Bez obzira jesmo li ili nismo vjernici, ili koliko prakticiramo vjeru, ovo nas vrijeme podsjeća na ponovno rađanje života. Korizma nam je prilika da izbacimo iz našeg života neku lošu naviku, a Uskrs je vrijeme da u naš život unesemo novu dobru naviku.
Svima nama je, naravno, važan blagdanski stol, pa nam se čini da upozorenja o prehrani dolaze u krivi čas. Je li tome tako? Budući nema slučajnosti, pretpostavljam, da niti ovo nije slučajno. Čini se da dolazi vrijeme kada se nećemo skrivati iza prepunog stola, nego ćemo biti u mogućnosti, da pred dragog prijatelja, uz čašu vode serviramo svu našu ljubav, suosjećanje i naše čisto srce. Savršeno!
Obično pred blagdane čujemo komentare u smislu… ne znam kako ću, ali moram kupiti nešto malo bolje hrane, ako mi netko dođe…
Dragi moji, ne živimo kako bi jeli, nego jedemo kako bi dugo i zdravo živjeli, bili „pri ruci“, nama i svima potrebnima i ostvarili se u skladu sa našim bezgraničnim potencijalom.
Zato se nadam da ćemo se kod drugog kolača, primamljive pince, ili neke druge hrane upitne za naše zdravlje, sjetiti da je uživanje u životu sasvim nešto drugo i uz veliko hvala na svom obilju prestati jesti.
Sretani blagdani!
Ana
Čišćenje i detoksikacija su izgleda odgovor na sve zdravstvene nevolje čovječanstva.
Naše tijelo je programirano da se u normalnim uvjetima automatski čisti od toksina i ostalog otpada. No, kako živimo pod stalnim stresom, jedemo lošu hranu, prejedamo se, ne pijemo dovoljno vode, nismo fizički aktivni, tijelo troši previše energije da sve to s čime smo ga natrpali, preradi, provari i to u nikakvim uvjetima, pa mu ne ostaje energije za kvalitetne procese detoksikacije i čišćenja, nego su oni površni ili nikakvi.
Radi toga, kada se odlučimo na post ili se hranimo samo sokovima od voća i povrća ili jedemo samo sirovo ili postanemo vegetarijanac ili uključimo u prehranu mikro alge, ono jedva dočeka predah i krene sa brzom detoksikacijom koristeći sve odvodne kanale.
Kriza ozdravljenja ili čišćenje se javlja i kada dođe do većeg odumiranja štetnih mikroorganizma, kao u slučaju odumiranja kandide ili drugih loših bakterija, kada se odlučimo odstraniti ih iz organizma.
Ono, što nam u trenutku „krize ozdravljenja“ djeluje kao pogoršanje zdravlja, je samo rezultat toga što se u našem tijelu potaknuo proces samo ozdravljenja. Nova energija razbija sve tjelesne blokade i aktivira niz poželjnih tjelesnih procesa u svrhu odstranjivanja nagomilanih štetnih tvari.
Umor, groznica, kašalj, prekomjerno znojenje i učestalo mokrenje, problemi s kožom, neobičan miris tijela, proljev ili zatvor, nepravilnosti u ciklusu mjesečnice, razdražljivost, poremećeni san, sve su to samo simptomi krize ozdravljenja, koju je većina nas iskusila u tijeku detoksikacije. Što je tijelo zagađenije to je kriza jača.
Prenosim vam dio članka „Kriza ozdravljenja“ u kojem se na vrlo direktan i nimalo blag način obrađuje ova tema, pa će nam upravo zato biti dobar smjerokaz:
„Kako možete očekivati da će se tijelo lako osloboditi otrova kad jedete tijelo zaklane mrtve životinje, pijete izlučevine mliječnih žlijezda krave - mlijeko i mliječne proizvode, jedete ono što služi za reprodukciju pileta - hormonska jaje, jedete hranu koja ima toliko škroba da biste mogli škrobiti svoju odjeću cijelu godinu, pijete sva ta pića, vruće kave, alkohol, pivo i vino, a sve to uništava vaš um i smanjuje auru dopuštajući ulaz demonskih entiteta u vaše energetsko polje i u fizičko tijelo, pušite ono što nazivate cigarete, koje su zasićene s više od 700 štetnih kemikalija, uključujući cibet soka rektuma mačaka, morfin, šećer i katrane kamenog ugljena, a sve to uništava pluća; gutate najopasnije lijekove, imate ovisnost o šećeru čiji su spojevi loši za mozak, pijete gazirana pića, koja su toliko kisela da mogu korozijom izgristi metal, jedete proizvode rafiniranih žitarica, u kojima ima toliko glutena da ga možete koristiti kao ljepilo. I kako ne očekivati da ćete biti bolesni?
Ljudi često pitaju: "Hoću li biti bolestan ako se odlučim na čišćenje? Tada im rečemo: Vi ste već bolesni!
Naučeni smo da radimo protiv majke prirode, a naše tijelo je inteligentno. Na primjer, inteligentno tijelo traži da iskašljavamo sluz, što je dobra stvar. Međutim, vi ste otišli u ljekarnu i kupili neki otrov koji zovete lijek i na razočaranje vaše tjelesne inteligencije, zaustavili kašalj. Kašalj je proces ozdravljenja, ali vi se osjećate bolje nakon lijeka koji je zaustavio kašalj, nepromišljeno ste zaustavili svoje ozdravljenje i onda se pitate zašto se nakon nekoliko tjedana ili mjeseci kašalj vrati i to osvetnički, još gori.
Kihanje je također znak ozdravljenja, ali vi odmah kupiti neke lijekove koji zaustavljaju kihanje i pričate o tome kako ste se vratili u normalu.
Da, vi ste vratiti u normalu, ali normalno ne znači prirodno. Normalno je nositi naočale, ali to nije prirodno. Normalno je da ljudi imaju jednu ili dvije stolice u tjednu, ali to nije prirodno. Normalno je da kosa sjedi, ali to nije prirodno. Normalno je da zubi ispadaju u starosti, ali to nije prirodno. Normalno je da postanete senilan u starosti, ali to nije prirodno. Normalno je da se danas pije voda iz plastičnih boca, ali to nije prirodno. Eto tu je razlika!
Detoksikacija se odražava na cijelo tijelo, jer se koriste svi eliminacijski kanali u svrhu otklanjanja smeća. Da, trebate biti sretni zbog toga što u fazi čišćenja i ozdravljenja idete puno srati. Jedan od razloga zašto ste bolesni je taj što ste puni fekalija.
A ima ljudi koji hodaju okolo u njihovoj ludosti sretni što mogu srati samo jednom svaki tjedan. Gubi se od mene! Ti si hodajući vremenska bomba koja samo čeka da eksplodira.
Detoksikacije potiče proces ozdravljenja, potiče peristaltiku crijeva. Također, koža, to je najveći eliminacijski kanal i kod detoksikacije tijelo će koristit ovaj kanal. Inteligencija tijela nije neozbiljna i površna kao mi. Mi ćemo radije biti lijepi a bolesni. Tijelo ne brine o toj površnoj stvari! Tijelo će koristiti postojeći ili otvoriti novi kanal za spas vašeg života, putem procesa čišćenja.
Ako u početku čišćenja osjećate mučninu, vi ste vrlo otrovni. Jeli ste vrlo lošu hranu tako dugo da su neprirodne stvari postale prirodne za vaše tijelo. Radi toga ono odbija bilje, sirovo voće i povrće, sok od povrća, međutim, mogli biste i dalje jesti pirjanu govedinu, pire krumpir i umak i četrnaest vrsta keksa i osjećati se jako dobro!
Glavobolja tijekom detoksikacije! Naravno! Krv u venama se prorjeđuje, čisti se i mozak je lišen svakodnevnog smeća i to povlačenje je bolno, odatle glavobolja!
To su krize zbog liječenja, dakle, krize ozdravljenja. Ne trebate lijekove, koji vam stvaraju ovisnost, trebate samo strpljenje.
Da, ovisnost. Ako uzimate lijekove za srce više od petnaest godina, vaše srce je još uvijek bolesno, ne radi dobro, ali vi i dalje uzimate lijekove. Zašto? Vi ste ovisnik! Ili lijek za Alzheimer, uzimate šest godina i zaboravili ste već zašto, ali ga još uvijek uzimate! Zašto? Budući da ne može prestati! Vi ste ovisnik!
A najgluplje su kontracepcijske pilule koje uzrokuju rak ženskih reproduktivnih organa, ali ih žene i dalje uzimaju, kako bi zaštitile kožu od izbijanja prištića. Ako to pogledamo zajedno sa njihovom ulogom u kontroli rađanja, jer utječu na hormone, jasno je da je uzrok problema kože hormonalni (prvenstveno ili sekundarno) i treba raditi na balansu endokrinog sustava.
Koliko god vam vaš liječnik savjetovao najbolje lijekove, zapamtite, lijekovi su otrovni i stvaraju ovisnost.
Vidio sam liječnike kako stoje izvan bolnice i puše cigarete na pauzama. Liječnik koji obavlja operaciju na pacijentu koji ima raka pluća, a zatim odlazi van učiniti samu radnju od koje je bolesnik dobio rak pluća. Ili liječnik koji dolazi u sobu oronuo, pognut, kašlje, nosi naočale, koža mu naborana, baš sve gore od goreg, a ja sam trebao da me ta osoba pregleda i djeluju na mene?
Najveća mi je želja da ljudi pobjede strah, neznanje u vezi vlastitog tijela i ovisnost, te da počnu vjerovati u sebe, u svoje osjećaje i psihičke sposobnosti i preuzmu odgovornost za vlastito zdravlje, a ne da se predaju u ruke nekome izvan sebe. Ljudi bi trebali naučiti da se njihovo povjerenje u zapadne liječnike iskorištava, manipulira, stvarajući ovisnost, kronične bolesnike i financijski upropaštene ljude. Dherbs pokušava promijeniti sve to ili barem potaknuti tu promjenu.
Uspješno pomoći ljudima da razbiju ili uklone strah od krize iscjeljenja je prvi korak“.
Članak na http://dherbs.com/articles/healing-crisis-78.html
Dragi ljudi, čišćenje možemo usporediti sa radnjama kojima ćemo morati pribjeći, nakon što smo 30 godina na zidove našeg stana ili kuće nanosili boju na boju, pa ove godine konačno zaključimo da se boja više ne drži i da prije svega moramo sve dosadašnje nanose ostrugati. Ako želimo napraviti zaista dobar posao ostrugat ćemo sve do čistog zida i u toku struganja nećemo bojiti, samo ćemo strugati, a tek onda obojiti lijepom bojom u kojoj ćemo uživati.
Unutar našeg tijela se godinama pohranjuje smeće; ostaci virusa, bakterija, toksini, tragovi antibiotika, hormoni rasta i drugi hormoni iz mesa koje smo u obilju jeli i ostalo za što možemo samo pretpostaviti kakve su to gomile raznog otpada. Sve se to deponira u našem tijelu koje, malo pomalo, prestaje biti u mogućnosti odraditi normalne metaboličke procese. Potrebno je čišćenje.
Jedna od najvećih grešaka, koju ljudi čine kad se susretnu sa krizom izlječenja, u tijeku detoksikacije, je da prestanu sa procesom, smatrajući da su uhvatili neku strašnu infekciju ili da im čišćenje ne donosi nikakvo dobro, jer prije toga nisu uopće imali ovakve zdravstvene probleme.
Imajmo strpljenja sa našim tijelom i nastavimo proces, bez obzira koliko snažnu krizu ćemo proći, jer to je dio puta koji nas vodi dobrom zdravlju.
Najbolji način da pomognemo tijelu, tijekom procesa detoksikacije, je da pijemo puno vode, da izbjegavajmo lošu hranu i prejedanje, te da budemo radosni jer smo u mogućnosti pomoći mu da se oslobodi okova raznog smeća pod kojim je godinama stenjalo.
Prošli mjesec sam dobila mail od jedne drage gospođe koja je upravo završila program detoksikacije, u kojem kaže: imam osjećaj da sam otvorila sve prozore i da mi je dušu obasjalo sunce. Zaista je tako!
Želim vam puno strpljenja, dobro zdravlje i radost!
Ana
Devedesetih godina, nakon smrti supruga, još neko vrijeme sam vodila naš privatni posao. Iako sam svakodnevno dobivala signale da tu nema budućnosti, ustrajavala sam misleći nešto će se dogoditi, sutra će biti bolje, nisam htjela priznati i odustati, jer sam odustajanje doživljavala kao osobni bankrot. Tako to biva kada se poistovjetimo sa našim poslom, a mi naravno nismo naš posao.
Proljeće 1998 godine sam dočekala potrošena; financijski, energetski, emocionalno na nuli, a svijet oko mene mi se činio bezličan, siv. Ogromnu brigu, zapravo paniku, mi je stvarala stalna misao kako do kraja odraditi ulogu roditelja.
U takvom totalnom rasulu sam se susrela sa dragom mi osobom, kojoj je bio dobro poznat moj optimizam i energija, a sada je ispred sebe imala ruševinu. Nije me pitala što mi je, razgovarale smo o nebitnim stvarima i dogovorile sutradan kavu. Došla je i pored mene stavila kutiju Zelene energije, sa najkraćim mogućim komentarom „ pij dvije kapsule dnevno“. Poznato mi je bilo njeno poimanje svijeta, kao i njen životni stav da, ako je moguće, ljudima pomogne, a ako nije da se ne petlja i bila sam sigurna da ovu odluku nije donijela olako, niti iz neke osobne koristi, nego samo i jedino zato da mi pomogne prebroditi krizu, da izbjegnem moguće tjelesno oboljenje koje obično okruni takve životne stresove.
S punim povjerenjem sam isti dan počela uzimati Zelenu energiju. Promjena na bolje se vidjela već nakon nekoliko dana, ali što je čovjek, nisam mogla povjerovati da je to rezultat od te dvije male kapsulice nečega. Nisam ni znala što pijem.
Vratila mi se energija i optimizam, svijet oko mene je ponovo bio u bojama. Dobila sam posao u dobroj firmi. Ujutro bi se ustajala puna pozitivnog očekivanja. Svejedno, dosta vremena mi je trebalo da svu tu dobrobit pripišem algama. Mislila sam na placebo efekt i slično, jer mi je bila nevjerojatna tolika snaga tih malih biljčica i nisam bila sigurna ponuditi ih nekome, pa niti u potrebi.
Nakon nekog vremena, u ruke mi je, na čudan način, došla knjiga „ Zelene zrake svjetlosti“ dr. Petera Naydenova i tada sam shvatila do kakvog blaga sam došla.
Snaga ove sićušne biljke me podsjeti na priču o Aladinu, koji kaže „Sezame otvori se“ i vrata pećine, u kojoj je neprocjenjivo blago, se otvore. Koja je poruka ove priče? Je li pećina zapravo sjeme sezama, jer pogled na nutritivni sastav sezama otkriva prepunu riznicu hranjivih sastojaka. Odličan je izvor bakra, mangana, kalcija, magnezija, željeza, fosfora, cinka i dobar je izvor selena, a od vitamina je izvrstan izvor tiamina B1, piridoksina B6, niacina, folne kiseline, a dobar izvor riboflavina. U sastavu sezama nalazi se i 11,8 g dijetalnih vlakana i 714 mg fitosterola. Među nutrijentima su sezamin i sezamolin, koji pripadaju grupi dijetalnih vlakana zvanih lignani, a oni snižavaju kolesterol i krvni tlak, te povećavaju razinu vitamina E. Sezamin također štiti jetru od oksidativnih oštećenja. Sjemenke sadrže 45-60% ulja koje se koristi u kuhinji, a njegova vrijednost je u tome da ulje unutar sjemenki predstavlja mješavinu estera glicerola s oleinskom i linolenskom kiselinom (omega-6 masne kiseline). Ulje sadrži vitamine A, B1, B6 i E. Vrlo je stabilno zbog sadržaja antioksidansa sezamola. Sezam se preporučuje konzumirati uz hranu kao što su žitarice ili mahunarke kojima poboljšava aminokiselinski sastav. Ako se koristi sirova, na primjer uz žitarice u doručku, neposredno prije upotrebe, sjemenke kratko samljeti.
Recenziju knjige „Zelene zrake svjetlosti“ je uradila dr. Jadranka Komadina-Gačić, liječnik, homeopat, nutricionista i algoterapeut. Kontaktirala sam je i ona mi je ispričala o odličnim iskustvima, posebno sa AFA algom kod nje same, njene obitelji, a pogotovo kod njenih pacijenata.
Nekako u to vrijeme se razboljela moja starija kćer. Nakon pretraga je utvrđeno da ima kolitis i toliko jaku trombocitopeniu da je liječnica posumnjala na lupus, što hvala Bogu nije bila istina. Tada sam odlučila i na isti način kao što sam ja dobila alge tako sam dala i njoj, kutiju ispred nje i „ evo ovo ćeš piti“. Za samo mjesec dana su trombociti sa vrijednosti 50 došli na 140, a za 2 mjeseca se osjećala savršeno, bez kolitisa i trombocitopenije. Nije redovita u uzimanju algi, a kako je zdrava i dobro se osjeća, ja je ne silim, iako znam da je nešto u njenom načinu života dovelo do bolesti koju je imala i bez kvalitetne prehrane, bez algi, moguće da će organizam ponovo patiti. No, neke odluke čovjek mora sam donijeti.
Njeno ozdravljenje me je, naravno, ohrabrilo.
Moja mlađa kćer je bila od rođenja jako anemična. Iscijedila sam tone mrkve, jabuke i cikle, pila je željezo i ništa. Naročito svako proljeće bi prolazili iste probleme sa zdravljem.
Već sa tri mjeseca uzimanja AFA alge, iako je upravo bila krenula u vegetarijanstvo, njene krvne vrijednosti su bile odlične. Otišla je na studij i sa algama rješavala sve od manjkave prehrane do zahtjevnog studiranja. Danas još uvijek uzima redovito AFA algu, sada je kombinira sa Sea power i kompleksom masnih kiselina, a žitarice za doručak obogati bananom i Lighten up-om. Doručak joj je najvažniji obrok, nakon čega ode na posao i uz druge obaveze, vraća se tek kasno na večer. U toku dana jede kako stigne, ali uz alge vrlo lagano nosi dan.
Moram spomenuti i mog psa Batlera, kojemu je dok je još bio mali potvrđena epilepsija. Dobio je terapiju - tablete, koje su ga otupljivale, nije više prštao od sreće kao ranije i ja sam odlučila da mu umjesto toga dajem AFA algu. Nisam bila sigurna da će se riješiti njegov problem epilepsije, ali će mu, u svakom slučaju, dobro doći za ukupno zdravlje.
Svaki dan bi 1 AFA kapsulu istresla u njegov uobičajeni obrok. AFA alga je učinila svoj posao u ovoj maloj dragoj glavi. Napadi su prestali i moj Batler je postao čak pametniji i radosniji.
Shvativši snagu AFA alge dala sam si zadatak da moja saznanja o toj dobrobiti dođu do što većeg broja ljudi. To je moj doprinos kvaliteti življenja na našoj planeti.
Dragi ljudi, razumijem vaše strahove i nepovjerenje u poplavi čudesnih lijekova i namirnica, kojima smo svakodnevno bombardirani, ali ako se ipak odlučite za alge nemojte u kratkom roku odustati, dajte sebi šansu i pokušajte ih koristiti bar 3 mjeseca, jer i onda kada nemate neke vidljive rezultate, vjerujte alga iza kulisa radi svoj posao. Onima koji su imali strpljenja i prepoznali sve dobrobiti mikro algi, posebno AFA alge, to je svakodnevna namirnica u njihovoj prehrani.
Hvala puno na čitanju i na vašim komentarima, ali također i oprostite ako vam moji tekstovi remete vaš „šesnaesterac“. Vaša želja je meni zapovijed.
Želim vam puno mudrosti, zdravlja i radosti.
Ana
Pod pritiskom fizičkog, mentalnog i emocionalnog stresa, naše tijelo se neprestano neminovno troši. Stanice se truju, stare, propadaju, prestaju funkcionirati i umiru, ali na njihovo mjesto automatski dolaze nove. Od tog procesa regeneracije, koji zahtjeva puno energije, zavisi kvaliteta i duljina našeg života.
Trilijuni stanica u našem tijelu su poput elektrana, koje za gorivo koriste sirovine kao kisik, vodik, šećere, masnoće, vitamine, minerale i aminokiseline. Obradom se ove sirovine pretvaraju u energiju, veliki dio koje se koristi za proizvodnju tjelesne topline, a ostatak za sve ostale fiziološke i biokemijske procese, uključujući i regeneraciju.
Kvaliteta i kvantiteta energije zavisi o kvaliteti sirovina.
Stanice trebaju: kisik, vodik, šećer, masnoće, vitamine, minerale i aminokiseline.
Kisik i vodik dobiju sa svakim našim dahom ili čašom vode, a sve ostalo trebamo unijeti sa hranom koju jedemo. Nažalost, svima nam je poznata kvaliteta hrane koju kupujemo, od prisutnosti sloja pesticida i kemikalija kojima je obložena, iako sve lijepo konzervirano i upakirano, nedostaju potrebne hranjive tvari. Iz tog razloga se preporučuju dodaci prehrani.
Cijela divizija ljudi se već bavi problemom kvalitetne prehrane, pa se slijedom toga nudi mnoštvo dodataka, koji manje-više imaju dobrobit za naše tijelo.
Jednom prilikom sam pitala prijateljicu, koja se bavi prikupljanjem trava i bilja za čajeve i razne tinkture, kako između sveg bilja zna koje je dobro, na što mi je odgovorila, da nema tog grma koji nije koristan čovjeku, naročito ako je rastao bez čovjeka, važno je samo utvrditi potrebu. Majka priroda je izvor savršene hrane.
S obzirom na vaš interes, iako je mnogo toga već rečeno o mikro algama, evo nešto o zdravstvenim prednostima i razlikama Klorele, spiruline i AFA alge. Ove savršene namirnice su na tržištu, kao dodaci prehrani, još od 1970 g .
Ova hrana pomaže tijelu proizvodnju energije, poboljšava probavu i detoksicira, pruža visoku koncentraciju vitamina, minerala, aminokiselina, enzima, Omega-3 esencijalnih masnih kiselina i antioksidanata ...Djeluje na razinu šećera u krvi, podiže imunološki sustav, poboljšava cirkulaciju, uravnotežuje kolesterol i krvni tlak, izoštrava memoriju, naročito AFA alga, pridonosi sigurnosti i njeguje dobru viziju.
Ove super namirnice čine da naše tijelo preplavi energija koja nas nosi cijeli dan, a noću daje ugodan san. Naši sustavi se postepeno uravnotežuju, osjećamo se jači i otporniji na zdravstvene prijetnje i stresove.
Odaberemo li bilo koju od ove tri namirnice, nećemo pogriješiti, sve tri su izvrstan dodatak prehrani, ali ako već imamo priliku birati, odaberimo AFA algu.
Osnovna prednost AFA alge je što raste u divljem netaknutom staništu, za razliku od klorele i spiruline koje se uzgajaju u bazenima pod utjecajem čovjeka. Također je važna potpuna iskoristivost nutrijenata AFA alge, radi mekane stanične membrane, dok je kod Klorele stanični zid tvrd, skoro neprobojan. Za razliku od spiruline AFA alga ima tri puta više klorofila, koji je snažan antioksidant, prirodni antiseptik i pH regulator. AFA se kao i klorela, koristi kao dio protokola za detoksikaciju teških metala.
U praksi se već bezbroj puta potvrdilo da Klamatska AFA alga pruža mnoge potencijalne zdravstvene prednosti u smislu energije, raspoloženja i oslobađanja od kroničnog umora, poboljšanje stanja kod artritisa, PMS, simptoma menopauze i raznih drugih zdravstvenih poteškoća, ali ono što su mnoga istraživanja potvrdila je da je Klamatska AFA alga najbolja hrana za mozak.
Konkretno, mnogi praktičari koristite AFA algu za podršku optimalne funkcije živčanog sustava, kao što je Dr. Gabriela Cousneus, koji je, u svojim zdravstvenim centrima, koristi za ublažavanje posljedica Alzheimera i bolesti gubitka pamćenja, a u Njemačkoj je korištena kod djece sa ADHD-om umjesto Ritalina.
Treba istaknuti jedinstvene komponente koje objašnjavaju zašto je Klamatska AFA alga posebno vrijedna podrška moždanim funkcijama.
Osim širokog raspona svih hranjivih tvari, AFA je vrijedan izvor feniletilamina (PEA), prirodni endogeni amfetamin, koji je u mogućnosti prilagoditi raspoloženje. PEA je poznat kao 'molekula ljubavi "jer povećava prirodne endorfine, koji se obično proizvode kada smo zaljubljeni ili tijekom vježbanja. PEA djelom aktivira neurotransmisije dopamina i drugih katekoalamina u mozgu. Za razliku od sintetičkih amfetamina, koje nije lako metabolizirati i znaju pretjerano aktivirati živčani sustav do točke štete, PEA se smatra prirodnim neuro -modulatorom, koja se može koristiti u skladu s našim potrebama, a homeostatski se brzo eliminira kada više nije potrebna. To je razlog da se PEA može sigurno uzimati na neodređeno vrijeme, posebno kod pacijenata sa Parkinsom ili Alzheimerom, gdje nije samo slučaj lošeg metabolizma neurotransmitera, nego i njihove niske proizvodnje, zbog degeneracije neurona. Kod bolesnika od Alzheimera i Parkinsa je u stvari utvrđeno da nedostaje PEA. Oralni unos feniletilamina (PEA) je pokazao da stimulira koncentraciju, pruža mentalnu energiju i povećava libido, a također može smanjiti bol povećanjem proizvodnje endorfina. Zbog svog djelovanja na serotonin, također može smanjiti stres i anksioznost. Osim toga u PEA je odgovor na stres u hipotalamo-hipofiza-adrenalna os, te stoga ima opći anti-stresni učinak.
Međutim, kada se PEA proguta, obično se enzimima raščlani u jetri i crijevima, pa bude nedjelotvoran, a PEA u AFA algi je prirodno zaštićena od ovog fenomena snažnim antioksidantima. Oni štite PEA i omogućavaju da dođe do mozga i obavi svoju funkciju. Ne samo da ovaj prirodni antioksidant, poznat kao AFA phycocyanins, štiti PEA, nego također osigurava značajan stupanj neuro zaštite. To je važno jer oksidacijsko oštećenje uzrokovano emocionalnim, prehrambenim i stresom iz okoliša, je uzrok progresivnog razvoja neuro degenerativnih stanja kao što su Alzheimerova i Parkinsonova bolest, a također su obilježje poremećaja raspoloženja poput depresije.
U novije vrijeme, dr. Stefano Scoglio, Institut za istraživanje, na Sveučilištu u Urbinu, Italija, koordinira laboratorijske i kliničke studije o Klamatskoj algi. Konkretno, njegova klinička istraživanja pokazala su da AFA ima sposobnost da pruži značajno olakšanje kod poremećaja raspoloženja poput depresije i tjeskobe, kao i da može ublažiti simptome menopauze. Rezultati kod svih su značajan porast općeg blagostanja i energije na svim razinama.
Dr. Scoglio također provodi malu vegansku studiju, kako bi se utvrdila biodostupnost vitamina B12 sadržanog u AFA algi. Vitamin B12 je važan nutrijent potreban za zdrav živčani sustav, razine koga imaju tendenciju pada nakon 50 godina. Iako se smatra da su životinjski proizvodi jedini pouzdani izvor vitamina B12, ova studija je pokazala, da AFA alga može biti iskoristiv izvor, jer je kod većine sudionika, krv pokazala rast razine vitamina B12 i smanjenje homocisteina.
Ne treba zanemariti snažno antioksidantno i anti-upalno svojstvo AFA alge. Stupanj upale je povezan s većinom zdravstvenim problemima, posebice onima na živčani sustav. Na primjer, AFA je pokazala da blokira proizvodnju upalnog agensa leukotriene B4, povezano s migrenom i glavoboljom.
Mnogi znanstvenici se slažu da će još ozbiljnije studije otkriti sve njene prednosti, jer je potrebno sve potkrijepiti s još više detalja iz kliničkih istraživanja.
Dragi ljudi, kreirani smo kao vrhunsko biće, sve ima svoju ulogu, od najvećeg organa do sićušne stanice, na nama je samo da osiguramo kvalitetno gorivo za sve procese i da uživamo u vlastitom tijelu.
Učimo biti sretni, iako nemamo sve što želimo. Neka nam to bude kriterij radosti, jer jedna od životnih konstanti je da nemamo sve što želimo, no, stalna goruća želja je lijep osjećaj na valu kojeg hrlimo naprijed.
Neka nam radosti i zdravlja.
Ana
Izvori:
1. Mayne ST et al. Beta-carotene, carotenoids and diseasne prevention in humans. FASB J. 10 (7). 1996.
2. Kushak RI et al. Favorable effects of Blue Green Algae Aphanizomenon flos-aquae on Rat Plasma Lipids. JANA 2: 59-65. 2000.
3. Chernomorsky S et al. Effect of dietary chlorophyll derivatives on mutagenesis and tumor cell growth. Teratog Carcinog Mutagen 19(5): 313-22. 1999.
4. Ispida K et al. Phenylethylamine stimulates striatal acetylcholine release through activation of the AMPA glutameric pathway. Biol Pharm Bull 28(9): 1626-9. 2005.
5. Robinson TE and Kolb B. Persistent structural modifications in the nucleus accumbens and prefrontal cortex neurons produced by previous experience with amphetamine. Journal of Neuroscience 17: 8941-7. 1997.
6. Zhou G et al. Platelet monoamine oxidase B and plasma beta-phenylethylamine in Parkinson's disease. J Neurol Neurosurg Psychiatry 70(2): 229-31. 2001.
7. Kosa E et al. Effects of beta-phenylethylamine on the hypothalamo-pituitary-adrenal axis in the male rat. Pharmacol Biochem Behav 67(3): 527-35. 2000.
8. Tsuboi H et al. Depressive symptoms are independently correlated with lipid peroxidation in a female population: comparison with vitamins and carotenoids. J Psychosom Res 56(1): 53-8. 2004.
9. Kaasinen V et al. Age-related loss of extrastriatal dopamine D(2) –like receptors in women. J Neurochem 81(5): 1005-10. 2002.
10. S. Scoglio et al. Effect of a 2-month treatment of Klamin, a Klamath algae extract, on the general well-being, antioxidant profile and oxidative status of postmenopausal women. Gynecology Endocrinology In publication (accepted October 2008).
11. Genazzani et al. Modificazioni endocrine in pre e postmenopausal. Endocrinologia 3(1). 1999.
12. Paola DB and Scoglio S. Complementary treatment of mood disorders associated with oncological diseases by using the Klamath algae (Aphanizomenonflos aquae) extract Klamin: a pilot study. Submitted.
13. Benedetti S and Scoglio S. Antioxidant properties of a novel phycocyanin extract from the blue green algae Aphanizomenon Flos Aquae. Life Sciences 75: 2352-2362. 2004.
14. Tsuboi H et al. Depressive symptoms are independently correlated with lipid peroxidation in a female population: comparison with vitamins and carotenoids. J Psychosom Res 56(1): 53-8. 2004.
15. Sarchielli P et al. Nitric oxide metabolites, prostaglandins and trigeminal vasoactive peptides in internal jugular vein blood during spontaneous migraine attacks. Cephalgia 20(10): 907-18. 2000.
16. S.Scoglio et al. Effect of a 2-month treatment of Klamin, a Klamath algae extract, on the general well-being, antioxidant profile and oxidative status of postmenopausal women. Gynecology Endocrinology In publication (accepted October 2008).
17. Mecocci P. Oxidative Stress in mild cognitive impairment and Alzheimer disease: a continuum. J Alzheimers Dis 6(2): 159-63. 2004.
18. Kusaga A. Decreased b-phenylethylamine in urine of children with attention deficit hyperactivity disorder and autistic disorder. No To Hattatsu 34(3): 234-8. 2002.
Kad nam je životni cilj izazov koji zahtjeva puno energije i rada, znatiželjno ćemo svako jutro nakon buđenja iščekivati što nam to donosi novi dan. I dok koračamo danom, kroz mnoštvo čudesnih mogućnosti, trudit ćemo se podići dobre vibracije u nama i oko nas, svjesni koliko smo moćni.
No, kad nam je nutrina prazna i život bez smisla, ko travka na vjetru smo. Savijaju nas i lome događaji oko nas, dotičemo često dno i jedva se uspravljamo, naše misli su u potpunom košmaru, a aktivnosti uglavnom stihijske i neodgovorne. Jutarnja „motivacija“ su nam prve jutarnje vijesti koje popratimo psovkama kao i sinoć, ili rani problem u komunikaciji jer nemamo snage i hrabrosti za razgovor i „dosta nam je svega“, ili bezuspješni pokušaj pokretanja automobila, pa verglamo do besvijesti „za inat svemu“, a u nama raste bijes, tlak nam se diže a samopouzdanje pada, pa postajemo jadni, gubitnici puni samo sažaljenja. „I što će nam takav dan, …… te dan“.
Zgodno kaže Anthony Robbins: "Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova. Kada stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne odlučuju svjesno kamo žele poći ili koji im smjer odgovara. Oni jednostavno "idu kako ih voda nosi". Postaju dio gomile ljudi koje usmjeravaju događaji umjesto njihovih vlastitih vrijednosti. Zbog toga osjećaju da nemaju nadzor. Ostaju u tom nesvjesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi zvuk razbješnjele vode. Tada otkrivaju da se nalaze dva metra od slapova Nijagare u čamcu bez vesla. U tom trenutku kažu: "Oh, k vragu!" Ali, tada je već kasno. Nalaze se pred padom. Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pad tjelesan. Ponekad je riječ o financijskom padu.
Velika je vjerojatnost da je ono što vas trenutno opterećuje u životu moglo biti izbjegnuto boljom odlukom uzvodno."
I tako u bijesu odlučimo da ćemo na poziv sindikalnih ili nekih drugih vođa, izići i mi na ulice i pokazati toj „marvi“ „kriminalcima“ i slično, ono što ih ide.
Jesu li sve ove manipulacije, s nama ljudima, dio planirane zavjere ili je neki drugi čak benigni razlog, uopće nije važno. Važno je osvijestiti činjenicu da takve manipulacije masama koje se hrane najnižim vibracijama, nikome i ničemu ne donose dobro, naprotiv donose štetu jer sudionici gube osobni identitet i dragocjeno vrijeme.
Znam buka je velika. Sve oko nas bruji o stotinama problema, lošim stvarima i događanjima, pa zaista izgleda nemoguće da normalan čovjek preživi u ovom nevjerojatnom vremenu.
Ali ovo je naš trenutak i naš svijet u kojem živimo. Upravo sada i ovdje smo iz nekog vrlo bitnog razloga i upravo vrijeme u kojemu živimo je puno nevjerojatnih prilika. Trebamo vjerovati da će svatko na svom mjestu odraditi najbolje svoj dio posla, jer nitko nema vremena za tuđu ulogu. Odradimo li svoj dio, u skladu za zajedničkim stremljenjima, dali smo najveći mogući doprinos sebi, užoj i široj zajednici, Planeti.
Velike promjene se već događaju, ali ih od silne buke i meteža ne vidimo. Svijet se mijenja sve brže, počevši od promjene svijesti, shvaćanja i prihvaćanja činjenice i uloge svakog od nas. Događa se buđenje čudesnog nam uma i energije potrebne za postavljanje cilja i pronalazak smisla življenja, za što je potrebno vrijeme i strpljenje.
Ne samo da će nam smisao dati značenje, nego ćemo jasnije odrediti smjer u kome idemo i lakše donositi velike odluke. U teškim životnim situacijama, kad doživimo neuspjeh bilo koje vrste smisao života je taj koji nas motivira da izdržimo.
Viktor Frankl, slavni neurolog i psihijatar, u svojoj knjizi „Čovjekovo traganje za smislom“, je opisao osobno iskustvo u koncentracijskom logoru i kako je unatoč poniženju i patnji, bio odgovoran i uspio reći „da“ životu.
„Jedinstvenost i posebnost po kojoj se razlikuje svaki pojedinac, i koja daje značenje njegovu postojanju, jednako utječe na kreativan rad kao i na ljudsku ljubav. Kad čovjek shvati da ga je nemoguće zamijeniti, postaje u potpunosti svjestan odgovornosti prema životu i njegovu nastavku. Čovjek koji postane svjestan odgovornosti koju ima prema ljudskom biću koje ga s ljubavlju čeka, ili prema nedovršenom radu, nikada ne može odbaciti život. Zna zašto svojega života i može se nositi s gotovo svakim kako“.
„Čovjek ne bi trebao tražiti apstraktan smisao života. Svatko ima svoj specifičan poziv ili misiju u životu da ispuni konkretan zadatak. Zato se ni jedan pojedinac ne može nadomjestiti niti se njegov život može ponoviti. I zato je pojedinčev zadatak jedinstven baš kao i njegova sposobnost da ga ispuni.
Budući da je svaka situacija u životu čovjeka izazov i problem koji mora riješiti, pitanje smisla života moglo bi se zapravo obrnuti. Čovjek, u konačnici, ne bi trebao pitati što je smisao života nego bi trebao shvatiti da je on taj koga se pita. Jednom riječju, život svakom čovjeku postavlja pitanje; a on životu može odgovoriti jedino odgovarajući za svoj vlastiti život; on životu može odgovoriti jedino tako da bude odgovoran.“….. Viktor Frankl
A profesor Michael Steger, koji je radio anketu o smislu u životu, kaže:
"Općenito, ljudi koji su pronašli neki sveobuhvatni smisao, neki temeljni cilj potpore onome što rade i u što vjeruju, imaju mogućnost da lakše izdrže sve stvari kojima ih život pogodi. No, ne treba to uzimati zdravo za gotovo. Nečiji smisao ne mora nužno biti dobar za društvo. Hitler je vjerojatno imao jasan smisao. Stvar je u tome da, u isto vrijeme, cilj bude zdrav za pojedince i svijet.“
Jakobom Needlemanom, filozof koji je pisao o etici, religiji i vođenju, poznat po svojoj knjizi „Novac i smisao života“, u intervjuu iz veljače ove godine, pod naslovom „Novcem možeš kupiti sve osim smisla“, kaže:
"Smisao, to je najvažnija stvar u našem životu. Možete imati sve vrste užitka, ali bez smisla ćete završiti očajni. Ono što sam otkrio u toku pisanja knjige „Novac i smisao života“, je da su ljudska bića kreirana za davanje. Ako bi to prikazali u najekstremnijem obliku, rekli bi, da smo kreirani za ljubiti i služiti nečemu većem nego smo sami, da li drugim ljudima, nečemu što zovemo Bog, ili samoj Pravdi. Dok ne pronađemo naš način davanja, neće biti sreće niti smisla. Ja se privremeno mogu osjećati da sam uspješan i poštovan, ali na kraju, mora postojati neka vrsta davanja. To je ono što nismo razumjeli jer davanje se sakuplja u neku vrstu porezne olakšice.
A novac bi trebao pomoći kao instrument traganja za smislom.“
Cijeli intervju možete pogledati na http://www.dailygood.org/view.php?sid=175
Dragi ljudi, dok tragamo za smislom života, podsjetimo se biti redovito zahvalni.
Živi svoj život tako da strah od smrti nikad ne može ući u tvoje srce. Kada se budiš u jutarnjim satima zahvaljuj za jutarnju svjetlost, zahvaljuj za život i snagu koju imaš, zahvaljuj za hranu i radost življenja. A ako slučajno ne vidiš razloga za zahvaljivanje, budi uvjeren da je greška u tebi….. Tecumseh, indijanski poglavica
Veeeeeeliki pozdrav!
Ana
„Jesi li čula za Dinku?“, upita me prijateljica i ne čekajući moj odgovor nastavi: „trebala je ići na ugradnju premosnice, ali su joj kod pripreme pronašli nešto na plućima i otpremili je odmah u bolnicu, gdje je već operirana. Odstranili su joj pola plućnog krila…“.
Dok je slušam u glavi mi se vrte slike sa našeg zadnjeg druženja. Naime, ne propuštamo se okupiti svakih pet godina za proslavu mature, a kako se osim toga rijetko ili nikako ne viđamo ovi susreti budu ludi i nezaboravni. Ali vrijeme između, od slavlja do slavlja, bude nekako šuplje kao da ne marimo jedni za druge. Spomenemo se uglavnom kad se dogodi nešto loše i tada se baš svojski potrudimo da ta loša vijest dopre do svih nas. Danas je Dinka, jučer je bila Javorka, a sutra tko zna čije ime će se spominjati u kontekstu neke loše vijesti.
Iako možemo sa stopostotnom sigurnošću reći da se svima nama događa više dobrih nego loših stvari, ove dobre ostaju ne primijećene, ne prepričane. Izgleda kao da ne volimo prenositi dobre vijesti i kao da se ne volimo radovati tuđem dobru, što nije točno. U čemu je problem?
Dobra vijest u startu nema snagu kao što ima loša, a k tome o lošima stalno mislimo, prepričavamo ih, s čime ih hranimo i dajemo im još veći značaj. Donositelj loše vijesti čak ima pravo malo je „doraditi“, kako bi „zvučala“ i nitko mu to neće zamjeriti, no, trebalo bi to uzeti u obzir naročito ako je prenosimo dalje, ali ne, dapače, svatko ima pravo malo doraditi takvu vijest.
Hoćemo li biti obilježeni kao osoba bez suosjećanja ako ne dajemo veliku pozornost lošim događanjima? Hoćemo li postati neinteresantni, možda čak nepoželjni u društvu, ako se odlučimo biti donositelj uglavnom dobre vijesti?
Što god odlučimo, trebamo znati da razgovori koje vodimo pridonose našim mentalnim stavovima. Negativnim temama njegujemo negativnu energiju u našem umu, koja i dalje privlači istu takvu energiju. Ustrajemo li u negativnim razmišljanjima i razgovorima, malo pomalo, navući ćemo teške zastore na prozore naše duše, u mraku koje će se razvijati niske emocije i nećemo vidjeti izlaz.
Promatrajmo se kako reagiramo na situacije u cjelini. Obratimo pozornost na naše komentare. Jesu li oni pozitivni ili negativni? Ističemo li više negativne? Žalimo li se i mislimo samo na najgore? Ako nešto krene po zlu, jesmo li ljutiti? Okrivljavamo li nekoga uz niz negativnih misli ili se usredotočimo na rješenje i preuzimajući odgovornost stvaramo promjene koje želimo?
Istraživanja su pokazala da ljudi koji su uglavnom pozitivni i više obazrivi imaju bolje šanse za postizanje svojih ciljeva i više je vjerojatno da će živjeti ispunjen život.
Tražimo dobro u svim događanjima i ljudima s kojima smo u interakciji.
Svojevremeno sam poslovno surađivala sa uspješnim bračnim parom iz Milana. Posao mi je donio divnu priliku jednotjednog druženja u njihovom domu. Provodila sam vrijeme u njihovoj agenciji i bila svjedokom savršenog odnosa i jednostavnosti u komunikaciji sa svim ljudima, bez obzira. Van radnog vremena smo šetali i razgovarali i privatnim temama. Gospođa je bila kćerka bogatog tvorničara koji još uvijek posjeduje dvorac sa ergelom konja u okolici Milana. Pričala mi je o njenom djetinjstvu. Bilo ih je šest sestara. Mnogi ljudi su svraćali k njima i one su od malena trebale svakog gosta srdačno pozdraviti i uz pozdrav obavezno istaknuti nešto lijepo što osoba ima na sebi. Fokus na dobro u svakom čovjeku je zadržala kroz život, privatno i poslovno, i sigurna je da joj je taj stav najviše doprinio lakoći i ljepoti življenja.
Dr. Mike Segal radi na trauma odjelu jedne opće bolnice. Susreo se sa mnogim teškim stanjima pacijenata i bio svjesniji njihovog stanja više nego oni sami. Kad bi došao na odjel i obratio im se, svi bi govoriti o teškoćama kroz koje prolaze. Gledao je kako u toku razgovora njihova lica postaju sve tužnija. Trebalo mu je godina dok je shvatio važnu životnu lekciju, da na ovom svijetu postoje mnoge loše stvari, međutim, da postoje i mnoge, mnoge dobre. Tada je odlučio da kod susreta sa pacijentima, nakon pozdrava, kaže „Recite mi nešto dobro“. Ustrajao je u svom projektu i postao poznat kao dr „ Recite mi nešto dobro“, iako nikada nije znao što će dobiti kao odgovor. Pacijenti su, fokusirajući se na traženje dobrih stvari u svom umu, bili više pozitivni, što je uz razne dosjetljive komentare na njihova lica donosilo osmjeh.
Dragi ljudi, razmišljam možemo li iskoristiti ovu ideju, kako bi se u razgovoru sa našim dragim prijateljima i poznanicima fokusirali na dobre stvari. Jer misliti i govoriti o dobrim stvarima znači privlačiti iste, a to je toliko potrebno upravo sada u ovom svijetu i ovom vremenu.
Koristim priliku da vam, kao dobru vijest, prenesem odličnu lipanjsku ponudu, jer kao što već sigurno znate, osim što kao članovi kupujemo 30% jeftinije, svaki mjesec koristimo dodatne pogodnosti. Ponuda u lipnju je zaista iskoristiva.
uz 1 AFA algu 140 kapsula i Zelenu energiju dobijemo gratis Sea Power 120 kapsula
uz 2 AFA alge 120 kapsula i Kolostrum dobijemo još jedan Kolostrum gratis
uz 3 kom Kompleks masnih kiselina dobijemo 1 komad gratis
uz 3 kom Lighten up-a dobijemo 1 komad gratis
i još druge pogodnosti
Želite li učiniti dobrobit vašem organizmu i obogatiti svoj jelovnik nekim od dodataka i k tome koristiti sve članske pogodnosti, a niste još član, sve to možete vrlo jednostavno. Novi članovi, osim toga imaju pravo na posebnu cijenu nekih proizvoda, kao: COQ10, Lagani početak, Ionska četkica za zube i Antioxidant.
Evo sastojaka savršenog doručka kojeg sam upravo pojela:
1-2 žlice zobenih pahuljica
3-5 badema
Ovo dvoje namočiti u malo vode, može i večer ranije.
Neposredno prije doručka dodati
1/2 čajne kašičice kurkume
1/2 čajne kašičice pravog cimeta /može i bez kurkume i cimeta/
1 kašičica Lighte up-a
1 banana, može i jabuka ali je ukusnije i korisnije sa bananom. Voće naravno sitno izrezati.
Osim odličnog doručka Lighten up možete koristiti kao poseban večernji obrok, a možete se počastiti sa odličnim frapeom od Lighten up-a i banane, uz dodatak zobenog mlijeka. Ovaj mjesec ga možete povoljno kupiti, pa predlažem da ga isprobate.
Lijep dan!
Ana
Suočavamo se često sa opakim izazovima i iskustvima poraza, kada se osjećamo žrtvom raznih okolnosti, kada smo ljuti, zbunjeni, izdani, razočarani. Ego nas pokušava odvući na osuđivanje samih sebe, mami nas u zamku krivnje, osvete i uspoređivanja.
Krenemo li tim putem igrati ćemo se žrtve sa velikim užitkom do psihičkog i fizičkog kraha. Umjesto toga možemo te situacije promatrati kao učitelje, što i jesu, koji će nam pomoći da uočimo da nešto unutar nas žudi pronaći smisao, svrhu i otkriti razlog zbog kojeg smo se našli ovdje u ovom vremenu. Potraga za svrhom nas tjera da učimo i rastemo, nastojeći stvoriti život u kojem ćemo se moći kreativno izraziti i osjećati se ispunjeno.
No, često zaglavimo imitirajući druge ljude kojima se divimo iz bilo kojeg razloga, pa pokušavamo njihov put i način umetnuti u vlastiti život. To otprilike izgleda kao da smo obuli tuđe cipele i uputili se u šetnju predivnim krajolikom. Cipele su zaista prekrasne, ali ne odgovaraju našoj nozi i usprkos svoj njihovoj ljepoti i ljepoti krajolika, u šetnji nećemo uživati i još dugo ćemo trpjeti posljedice okrivljujući uglavnom nogu.
Tuđe mišljenje koliko god izgledalo pametno i tuđe iskustvo koliko god bilo bogato, može nam biti samo poticaj da sami krenemo u istraživanje vlastitih mogućnosti i stvaranje vlastitih novih iskustava, a ne „špranca“ za ugradnju toga nečega tuđega u vlastiti život.
Multimedijski umjetnik Ivan Ladislav Galeta, koji sa kamerom u jednoj, a motikom u drugoj ruci, pomiče granice umjetnosti, dotiče nas svojim stavovima i potiče na promišljanja, nova usmjerenja i nove aktivnosti.
„Razotkriti svoju bit, onu koju svatko nosi skrivenu u sebi, da bi mogao doći do dijaloga između te svoje biti i sebe samoga i kroz taj proces doseći onu razinu prihvaćanja činjenice da je ta njegova bit neponovljiva, nezamjenjiva i jedinstvena. Kad to prepozna on neće svoju bit prenositi drugome, nego će kod drugoga pokušati izazvati reakciju da i on sam izađe sa svojom biti van“, Galeta, Bioenergetika i umjetnost (predlažem pogledajte).
Proces razotkrivanja svoje biti traži od nas usredotočenost i pribranost u svakom trenutku, kako bi iz mnoštva slika i zvukova razabrali, prepoznali i pratili ono što nas vodi tom otkriću. No, nimalo nije lako usredotočiti se u trenutku kad vlada mrak u gospodarstvima diljem svijeta, kad su prisutni svi oblici društvenih bolesti, a suptilnom getoizacijom se želi posjedovati čovjek i njegovo vrijeme.
Ljude se pokušava staviti pod dušobrižničku pasku samo prozvanih voditelja raznih organizacija i udruženja, koji sebi daju tako značajnu ulogu da, bez straha i krivnje, organiziraju drugima život do u detalje. U glave im guraju svoje misli, svoja iskustva i svoje viđenje života, ne dajući im prostora da razumiju svoju osobnost i veličinu i da pronađu svoju bit.
Uzmimo primjer umirovljenika koji je manje ili više uspješno brinuo o svojoj obitelji i doprinosio zajednici sve do umirovljenja, a onda je šutke proglašen nesposoban i nekoristan, a visina njegove mirovine mu govori da njegov doprinos nikada nije ni bio baš naročito značajan. Nude mu se razne beneficije, koje ga dodatno vrijeđaju i omalovažavaju, jer mu se neprestano daje do znanja da je nesposoban i beskoristan, ali da će usprkos toga nečijom dobrotom ipak nastaviti živjeti.
Na scenu tada stupaju voditelji udruga za uređenje njegovog umirovljeničkog života. Oni također smatraju da je čovjek nesposoban, da ne može brinuti o sebi, pa se oni bore za njegova prava, organiziraju mu život, razna putovanja, zabave, a on se prestane pitati želi li to ili ne. Prilike i klima oko njega ga usmjeravaju da radije prepusti drugome brigu o svojim potrebama i problemima, a sam ostaje praznih ruku, prazna srca, prazne duše.
A toliko je puta tijekom života rekao sebi da neke stvari treba promijeniti, pa čak donio čvrstu odluku da će to sigurno jednom i napraviti. No, čekao je dan da sve okolnosti budu savršeno usklađene, da mu prijatelji i poznanici budu na pravim mjestima, a financije i društvena klima budu u savršenom skladu. To mu je trebao biti znak da je vrijeme za krenuti sa pozitivnim promjenama.
Dan za danom činilo mu se da ni jedan ne zadovoljava postavljene uvjete, a onda je došlo vrijeme kada je shvatio da mu je veliki dio života prošao čekajući, a da je svaki dan bio taj dan.
Srećom nikada nije kasno za pronalazak svoje biti i nikada neće biti bolji uvjeti nego što su danas. Prije nego krenemo na to predivno putovanje razmislimo što za nas znači uspješan život, jer ako prihvaćamo činjenicu svoje jedinstvene svrhe, tada trebamo imati i vlastitu definiciju uspjeha.
Mnogima od nas se događalo da nam ljudi govore kako smo uspješni, iako se baš nismo tako osjećali, ali kako nismo imali vlastitu definiciju uspjeha, mislili smo da je uputno prihvatiti tu činjenicu i u skladu s tim pokušati biti sretni.
„Jer ako netko misli da sam uspješan, tko sam ja da raspravljam?“
No, nakon nekog vremena smo uvidjeli da to nije ono što želimo i da moramo definirati vlastiti uspjeh i krenuti u promjenu koja će nam omogućiti život po toj definiciji.
Jer život je prekratak da bi se samo hinila sreća. Zato, bez obzira na godine, sanjajmo život kakav želimo i vjerujmo u svoje snove. Sve ima svoj nastanak u obliku pukog sna, zamisli, mašte, za koju neka avanturistička duša ima hrabrosti pretvoriti je u činjenicu.
Dragi ljudi, za sve dobre zamisli najbolji dan je danas. Gdje god se nalazili u svijetu, pod kakvim god uvjetima, u kojoj god životnoj dobi bili, imamo moć napraviti promjenu o kojoj maštamo, koja će utjecati na svaki djelić našeg daljnjeg života.
"Tajna je u tome da morate vjerovati u sebe. Kad sam bio u sirotištu i kad sam se skitao ulicama pokušavajući pronaći nešto za jelo, čak i tada sam mislio o sebi kao o najvećem glumcu na svijetu." Charlie Chaplin 1889-1977
Za kraj podsjećam na ljetni solsticij, dodatni razlog za slavlje. Prema drevnim običajima sutra navečer bi trebali uz krjesove, bubnjeve i ples ispratiti sunce na počinak, a potom ga budni dočekati na izlasku.
Odraz ovih običaja u umjetnosti je "San Ivanjske noći", Williama Shakespeara, napisano između 1590. i 1596. godine. Vjeruje se da je djelo namijenjeno kraljičinoj proslavi blagdana Sv. Ivana Krstitelja. San Ivanjske noći odražava u sebi mnoga vjerovanja renesansnih čarobnjaka i njihove težnje za čistoćom Antike.
U svakom slučaju pjevajmo, plešimo, slavimo sunce, slavimo život.
Ana
dio
Zašto toliki strah od prirode? Jesmo li negdje unutar nas spremili istinu koliko smo prema njoj nemilosrdni, pa se po ugledu na naš ljudski obrazac življenja, bojimo da nam ne uzvrati udarac.
A taj silni strah potiče agresiju i tjera nas da joj činimo nove rane i nepravde. Sve što remeti naš obrazac i naš „mir“, zatiremo u korijenu. I kao da jedva dočekamo skačemo na svako „m“ od možda. Ubij, posijeci, uništi. Licemjerno za nasilje nađemo drugi izraz, pa smo na primjer ubiti zamijenili sa uspavati i kao da nas sama ta riječ opravdava prikazujući nas nama samima milosrdnima????
Ljute nas i te biljke i stabla koja cvjetaju što nam izaziva alergiju, a pelud leti svugdje okolo i pravi smeće. Slušam razgovor ljudi koji sjede u hladovini borova ispred zgrade u kojoj stanujem. Lijepo je, kažu ovako sada u hladu, ali onih dvadesetak dana kad cvjetaju stvarno naprave nered, a ljudi su alergični, pa zaključe da bi ih svejedno trebalo posjeći. Čovjeku dođe da se rasplače nad tugom tih stabala, dok slušaju ovako nešto, umjesto hvala.
Imala sam priliku vidjeti onoga koji se dohvatio pile i odobrenja da iz nekog razloga popila sve stare borove na jednoj padini, kako u ekstazi moći uživa uništavajući sve ispred sebe.
Zar nam toliko smeta živa biljka, živo stablo. Na našu sreću ubrzano se osvješćujemo, jer bi se inače trebali bojati plastičnih borovih šuma i sličnog strašnog smeća i neukusa, po uzoru na ono čega možemo na tone naći na počivalištima naših dragih.
Strah nas je i od sunca. Šešir, naočale, odjećom prekriven svaki centimetar, a kad se skine odjeća onda se obuku otrovna zaštitna sredstva. Zaštititi se na sve načine? Bili ga ugasili da možemo? Znojimo se, vruće nam je, pa što. To je isto ono sunce čija svjetlost tisućljećima grije sva živa bića bez razlike, zbog kojeg se u proljeće budi sav život na Zemlji, a ljudi se uz njegovu svjetlost općenito osjećaju bolje, ono koje je kao takvo u konačnici izvor života kakvog poznajemo. Pa kako uopće možemo vjerovati da to isto sunce izaziva bolest ?
Jesmo li se ikada zapitali jeli problem naše nervoze, alergija, opeklina i raznih boleština zapravo u nama, u neravnoteži svih naših sustava. Da su sve loše misli, agresija, alergije, da je sve rezultat našeg ponašanja prema prirodi i prema nama samima.
Oslobodimo se, dakle, starih obrazaca i za početak budimo zahvalni na saznanju da svakim svojim obrokom određujemo svoju sudbinu. Budimo zahvalni na svemu oko nas, budimo zahvalni na Suncu, jer ono život znači, budimo zahvalni prirodi jer nam sve potrebno pripremi u pravo vrijeme.
Evo upravo zrije bobičasto voće puno antioksidanata koji su nam potrebni kako bi uživali na suncu i prikupili dovoljno svjetlosti i vitamina D za zimske dane.
A što mi radimo sa tim bobicama pogledajmo na primjeru višnje koja spada u kategoriju super zdrave hrane.
Višnje su na neki način eliksir za tijelo i igraju glavnu ulogu u održavanju ljepote kože. Najzdravija je svježa i sirova iako će imati određenu antioksidantnu vrijednost i nakon sušena, smrzavanja ili konzerviranja, pa je možemo jesti cijelu godinu. Ali priroda nam je nudi upravo sada kada nam je najpotrebitija za našu kožu. Super!
No, mi ih ne pojedemo tako svježe, nego ih lijepo očistimo i napravimo kolač, sa mnogo šećera i nezdravog šlaga, a od kolača, makar i višnja koja štiti i njeguje kožu bila u njemu, dobit ćemo bore i celulit, a izlaskom na sunce ćemo se dodatno izložiti kožnim oštećenima.
Pojedimo, dakle, svako jutro šaku svježih plodova višnje i ostalih bobica, dok ih ima!
Vratimo se suncu i svijetlosti jer su svijetlost i zdravlje nerazdvojivi. Nedostatak svjetlosti je kao i neuhranjenost, kada se remeti ritmičko pulsiranje potpuno zdravog bića.
Rudolf Steiner, osnivač Waldorfske škole, Antropozofske medicine i biodinamičkog vrtlarstva je tvrdio da dozvoljavajući vanjskom svijetlu da uđe u naš sistem oslobađamo jednaku količinu našeg vlastitog unutarnjeg svijetla. Što više povećavamo sposobnost apsorpcije i asimilacije svijetlosti to više svjesni postajemo.
„Što se više mijenjamo povećanjem naše apsorpcije svijetlosti to više i sami postajemo svjetlost. Ovo je profinjena tajna "svjesne ishrane".“
Elain Hollingsworty, direktorica zdravstvenog centra Hipokrat, je u svojoj 74-toj godini izdala knjigu Preuzmite kontrolu nad svojim zdravljem i otrgnite se industriji bolesti, u kojoj odgovorno donosi mnoge istine.
„Već dugo je poznato da je sunce od presudne važnosti za bujni rast biljaka, međutim, jako mali broj ljudi uviđa da je ono potrebno i ljudima, osobito za sintezu vitalno važnog vitamina D. Unatoč tome vlasti diljem zapadnog svijeta upozoravaju nas da se klonimo sunca, umjesto da nas upozoravaju da se klonimo loše prehrane i masnoća koji su doveli do epidemije raka kože.
Kad sam bila mlada nije se govorilo o raku kože, ne zato što sam se skrivala od sunca, već zato što su višestruko nezasićena ulja još uvijek bila samo pohlepni san multinacionalnih kompanija. Danas se ova plastična ulja nalaze posvuda, a isto je i sa rakom kože, što nije slučajnost.
Ova neprirodna ulja, zajedno sa svim drugim nevjerojatnim smećem kojeg ljudi jedu i piju, izlaze iz tijela zajedno sa znojem i u kombinaciji sa suncem doprinose nastanku raka kože. Ali za to nije krivo sunce, za to su krivi ljudi koji su dovoljno bedasti da jedu smeće.
Istraživanja su već mnogo puta potvrdila da su zaštitna sredstva opasna po zdravlje. Na primjer, istraživanje koje je proveo Norveški državni ured za zaštitu od zračenja, otkrilo koliko je opasna čak i mala količina OMC-a (octyl methoxycinnamata) , kemikalije koja se koristi u 90% zaštitnih sredstava.
Tako, dugoročno izlaganje suncu može dovesti do raka kože, uz korištenje kreme sa visokim faktorom zaštite od sunca, radi otrovnih sastojaka koji ubrzavaju razvoj kožnih lezija i tumora. Jake kemikalije kao što je Oxybenzone brzo prodire u kožu i može izazvati alergijske reakcije, pa čak i hormonalni poremećaj. Oxybenzone je pronađen u 65 posto svih ne-mineralnih krema za sunčanje na tržištu….“ Elain Hollingsworty
„Svjetlošću najbogatija hrana vjerojatno su plavozelene alge i organski uzgojeno voće i povrće. Hrana koja je izgubila svoju svjetlosnu energiju zbog pretjerane obrade, zračenja i tako dalje postupno gubi životnu snagu i postaje funkcionalno mrtva. Jedenjem nutritivno mrtve hrane na koncu izgladnjujemo tijelo, um i duh te dovodimo do smanjenja funkcije, češćeg obolijevanja, kronične bolesti te, konačno, i do same smrti“. Dr. Gabriel Cousens,
Iskaz nobelovca Laureate Dr.Szent-Gyorgi je ključ u razumijevanju značaja unošenja svijetla u naš organizam, putem svježe biljne hrane ili na drugi način. On govori o visoko nabijenim elektronima koji sudjeluju u prenošenju sunčeve energije u našu molekularnu strukturu bez njenog mijenjanja. Sve više se počinje prihvaćati model biljne prehrane, jer konačno razumijemo ovu naučno dokazanu činjenicu, pa je logičan slijed da konzumiramo hranu bogatu elektronima kao što je voće, povrće, sjemenke i slično. Tako u naš organizam unosimo kondenziranu sunčevu svjetlost, koja se, naravno, uništava ako te namirnice kuhamo ili prerađujemo.
Dr Naydenov ističe mikro alge, spirulinu i AFA algu, kao namirnice koje su možda najbogatije sunčevim elektronima. Kako AFA raste na visokim nadmorskim visinama ima povećan beta-karoten i druge karotenoide, te sisteme enzima i drugih bioloških sastojaka za bolje apsorbiranje pojačane sunčane i kozmičke radijacije. Ne samo da ta živa hrana, bogata elektronima, djeluje kao donator snažnih elektrona nego djeluje kao sunčano rezonantno polje koje privlači, sprema i povezuje sunčevu energiju u našem tijelu.
Po dr. Budwig, čovjek je taj koji najviše akumulira sunčeve elektrone radi čega je osobito povezan sa sunčanom svjetlosti. Njen konačan zaključak je da je ljudsko tijelo sunčana energetska ćelija i svi bitni procesi metabolizma i iskorištavanja energije iz hrane se odvijaju pod utjecajem fotona odnosno sunčeve svjetlosti.
Dr. Hans Eppinger je, također, pronašao da su sve stanice u osnovi baterije koje su pune kada je čovjek zdrav, a kada je bolestan prazne su i jedva funkcioniraju.
„Mi smo ljudske fotoćelije sa sunčevom svijetlosti kao osnovnom biološkom hranjivom tvari“. Dr.Szent-Gyorgi
Želimo li bezbrižno koristiti blagodati sunca trebamo izbjegavati hranu koja uz sunce potiče oštećenja naše kože, a koja nam i inače nije preporučljiva.
Prehrana bogata šećerom doprinosi prijevremenom starenju kože, što dovodi do bora i celulita, što čini da UVA zrake izazivaju ozbiljnu štetu od sunca i Procesirana hrana koja je puna omega-6 iz raznih biljnih ulja, koje mogu biti uzročnici razvoj raka kože.
Zaštitu ćemo naći u prirodnoj prehrani, bogatoj antioksidantima i omega-3 masnim kiselinama.
Iz tog razloga, uključimo zdrave masti u našu prehranu kao i dodatne antioksidante.
Zdrave masti ćemo naći u ekstra djevičanskom maslinovom i kokosovom ulju. Kokosovo ulje je izvrsno za kuhanje jer može izdržati visoke temperature. Korisno ga je čak umiješati u naš zeleni napitak (smoothies).
Divlji losos, ako nam je dostupan, sadrži Astaxanthin, koji nudi 500 puta veću antioksidativnu zaštitu od vitamina E i nekoliko puta jaču od vitamina A.
Fermentirano riblje ulje je puno hranjivih tvari uključujući vitamin A i omega-3 masne kiseline.
Lisnato povrće i šarene bobice, oboje bogato kvercetinom i drugim antioksidantima.
Ekstra zelene namirnice kao što su alge. Od dvije kapsule AFA alge ili kašičice Lighten up-a uz jednu bananu dobit ćete ukusan i moćan frape, uz koji ćete bezbrižno uživati u suncu.
Ako ste u mogućnosti koristite dodatne antioksidante kao što je Berry power u kojem je sva snaga bobičastog voća ili antioksidant sa pycnogenolom. Za više informacija o proizvodima obratite mi se na
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
ili na 098-9156728, a ovdje želim nešto više reći o pycnogenolu koji je sadržan u proizvodu superantioxidant.
1536-te godine cijela flota brodova, pod zapovjedništvom francuskog istraživača Jacques Cartiera, je ležala zamrznuta na ušću rijeke St. Charles u današnjoj Kanadi. Uz sve nedaće zavladao je skorbut od čega je umrlo 25 ljudi, koju sudbinu bi doživjeli i drugi da se Cartier nije obratio za pomoć lokalnom plemenu Irokeza. Rekli su mu da će kora određenog stabla bora skuhana u vodi spasiti ostatak posade. Sva posada je bila tako brzo izliječene da je zapanjeni Cartier to proglasio božjim čudom.
"Misterij" je riješen ...U 1951, kada je dr. Jacques Masquelier, francuski farmaceut i istraživač, u kori stabla francuskog primorskog bora pronašao Pycnogenol, kemijski spoj, koji je donio ozdravljenje posadi Cartiera.
Pycnogenol je snažan antioksidant, bogat vitaminima E i C, koji mu produljuju antioksidativnu aktivnost. Sada više ne hara skorbut, ali smo svjedoci strašne pošasti u obliku Alzheimera. Pycnogenol uspješno sprječava beta-amiloidnu toksičnost oštećenja moždanih stanica, a sprečavanjem ove toksičnosti umanjuje se uništenje stanica koje se događa u Alzheimerovoj bolesti.
Dragi ljudi, uživajmo u suncu. Sat dnevno trebamo biti izloženi sunčevim zrakama, da tijelo može održavati određene količine hormona i pravu kiselo-lužnatu ravnotežu. Hranimo se sunčevim fotonima izlažući mu se golom nezaštićenom kožom, bez opasnih zaštitnih krema i jedimo obilje slasnih plodova koje nam je priroda pripremila upravo sada zahvaljujući suncu i za sunce.
Dr. Gabriel Cousens, u svojoj knjizi „Jedući divlji elektron“ kaže:
……Snažno sunčevo rezonantno polje najavljuje evoluciju čovječanstva u dosezanju punog kapaciteta kao ljudskog "sunčanog bića". Svjetlost podržava evoluciju, a nedostatak fotona u našem tijelu sprečava je.
Svjetlost i svjesnost su međusobno povezani…
Ljubi se ovdje vrijesak i kamen,
ljubi se cvijet i drača,
ljubi se more i sunce,
i žal i barka
kad se domu vraća.
A ti žurno kroz ljubav koračaš,
smeta ti kamen, smeta ti drača,
ne osjećaš sunce, ne čuješ more,
samo bjesniš
... bit će sve gore i gore..
Jer duša tvoja za ljubav je mrtva,
već davno srce od nečeg ne zadrhta,
samo prazno u ritmu lupa,
sam si svoja postao žrtva.
Ana K. /Miris vrijeska/
Uživajmo!
Ana
Putujuće čovječanstvo je knjiga J. Krippendorfa, iz 1984 g , sa temom kako je ljudsko društvo, koje se ranije držalo jednog prebivališta, zahvatilo veliko gibanje.
Pisac, koji sebe naziva istražiteljem slobodnog vremena i turizma, na samom početku knjige kaže:
„Iskorišćuje se svaka prilika da se negdje otputuje. Bijeg iz svakodnevnice, kad god je moguće……Ljudi ništa ne priželjkuju toliko koliko neko drugo prebivalište. Samo da se ne ostane kod kuće! Samo da se nekamo ode!“
A nakon 138 stranica završava:
„Ključ za humanizaciju putovanja jest novi, suveren čovjek. Ne samo korisnik praznika nego cjelovit čovjek. Čovjek koji poznaje sama sebe i svoje motive, kao i svoje turističke želje; koji je naučio kritički gledati na samoga sebe, u svijetlu znanja o tuđim kulturama, koji je završio neku vrstu unutrašnjeg putovanja i zbog toga postao skroman. Tom čovjeku treba pomoći da se rodi. Tek kad on bude postojao i vanjsko će putovanje biti čovječnije“.
Upozorava li nas Krippendorf, između ostalog, i na činjenicu da gdje god krenemo vodimo sebe sa sobom, a u društvu nas samih i svemu oko nas možemo uživati samo ako smo cjeloviti. S obzirom na činjenicu da se upravo milijuni ljudi nalaze na svom unutarnjem putovanju, možemo i u tom smislu govoriti o putujućem čovječanstvu.
Jer to što živimo privremeni život u privremenom svijetu ne znači da možemo samo plutati na valu i proći. Dapače, itekako se trebamo truditi i dati svoj doprinos.
Neke nas osobine i navike, bilo naslijeđene ili izgrađene tijekom vremena, u nekim stvarima čine učinkovitijim, dok nam u drugima uzrokuju totalni nered. Iz tog razloga prihvaćanje činjenice da ćemo radeći na sebi postati učinkovitiji i zadovoljniji u svim aspektima života, zaista veseli i oslobađa.
Ne postoji propisani obrazac kako i ne postoji prečac. Svatko na svoj način se traži i gradi, formirajući vlastiti izražaj i nastojeći dobiti priliku da svoju poruku pošalje svijetu.
No, bez obzira koji način odabrali i kakve životne škole prolazili, nema vidljive oštre granice. Ne svane odjednom dan kada smo potpuno dostigli sve ono za čim smo tragali, pa nadalje uživamo na lovorikama vlastite mudrosti i u samo dobrim stvarima.
Bez obzira na duljinu puta koji smo prešli, bit će trenutaka kada ćemo donijeti odluku koja će nas skrenuti u neki zamršeni rukavac ili ćemo bespomoćno dozvoliti da nas netko ili nešto povrijedi, usprkos svim saznanjima.
Prema mom iskustvu, napredak uočavamo po tome
kako i koliko brzo pronalazimo izlaz iz kriza, u kojima smo se nekada znali danima zadržavati, sažalijevajući se, očekujući pomoć od nekoga drugoga nesvjesni vlastite moći, prihvaćamo činjenicu da sami biramo koliko dugo ćemo se zadržati u kaljuži ljutnje, krivnje i prijekora, jer znamo da možemo izaći kad god poželimo, što iz krize nosimo dalje; ljutnju, krivnju, prijekor ili samo pouku, čini nam se da su se ljudi oko nas promijenili, postali bolji, priroda ljepša, a zapravo sve više uočavamo dobre stvari, a sve manje loše.
Prije dvadesetak godina, u samom početku mog ozbiljnog traženja smisla, pročitala sam pričicu kako je Bog, dok je stvarao čovjeka, dugo razmišljao gdje će sakriti ono što je čovjeku najvažnije, s namjerom da čovjek to ne pronađe tako lako, kako bi se u potrazi što bolje izgradio. Mislio je, mislio i dosjetio se. Skrio je sve bitne vrijednosti kao i odgovore na sva pitanja unutar njega samoga, a dao mu oči koje gledaju prema vani.
Pa tako dok samo očima tražimo teško ili nikada nećemo pronaći, no pokušamo li tražiti srcem, evo ga!
U tijeku upoznavanja novih vrijednosti dogodi nam se da smo u konfliktu sa sobom. Iz usta nam izlazi nova priča, a živimo prema starim obrascima. Trudimo se promijeniti stara uvjerenja i navike i taman kad samozadovoljno zaključimo da smo potpuno ovladali željenim znanjem, život nam posloži ispit, tek toliko da znamo dokle smo došli. Ovako je izgledao moj prvi ispit;
Prekrasan proljetni dan, a moja kćer tinejdžerica i ja u šetnji plažom. Ona obukla nove „starke“, jučer smo ih platili 530,00 kuna. Zaista nam je lijepo. Malo dalje mladi bračni par se udubio u razgovor sa nekim ljudima, a dijete od otprilike 3 godine odjednom krene prema moru za loptom koja je otišla daleko od obale. Moja kćer potrči i onako u novim starkama uleti u vodu i izvuče dijete i loptu. Krasno, nesebično, a moj komentar je bio nešto u smislu „što radiš to su ti nove patike, znaš li koliko koštaju“. Okrenula se prema meni začuđena i samo rekla „Mama“.
Buđenje u trenutku. Čujem sebe kako govorim o svim mogućim ljudskim vrijednostima koje se izdižu iznad materijalnog i bi mi nekako neugodno.
No, naučila sam već da nam ne treba krivnja. Pouku prihvatimo sa zahvalom i saznanjem da za napuštanje starih uvjerenja i navika treba vremena i strpljenja, a pogotovo vjere da smo na pravom putu i da ga trebamo nastaviti.
Evo jedna priča koju je netko htio s nama podijeliti i poslati nam poruku.
„Ne tako davno, probudio sam se sa gorkim okusom u ustima i činilo mi se da sve ide po zlu!
Sjećam se razmišljao sam: "Zašto je sve protiv mene. Zašto su svi protiv mene“?
A onda sam se natjerao da dobro promislim i zaključio: "Čekaj malo! Nije svatko, samo nekolicina je protiv mene“.
Zgrabio sam jastučić za bilješke i počeo zapisivati imena onih koji mi ne daju potporu ili me ne podnose iz nekog razloga. Dobro sam razmislio nastojeći se prisjetiti svakog imena i napisao točno tri osobe i koliko god sam se trudio pronaći još koje ime nisam uspijevao. Tri, točno 3 osobe.
Tada sam počeo razmišljati o ljudima koji me podržavaju i koji vole biti u mom društvu. Jednog po jednog sam zapisivao na papir i dobio dvocifren broj i više.
Postavio sam ovaj problem na globalnu razinu. Većina ljudi ni ne zna da postojim, a dio onih koji me ne poznaju, a imaju neku interakciju sa mnom, ostaju uglavnom uključeni u vlastite živote, dok su prema meni u osnovi "neutralni".
Oduševljeno sam shvatio da od svih ljudi na zemlji postoje samo 3 osobe s kojima nemam najbolje odnose.
A koliko vremena u danu sam u interakciji sa ove tri osobe? Nisam se mogao sjetiti da je to ikada bilo više od nekoliko minuta.
Onda sam razmišljao o svim negativnim susretima koje inače imam u jednom danu; kao na primjer u prometu, kada mi čovjek kojeg uopće ne poznajem plasira neki negativan komentar. I teško sam mogao pronaći i u najgorem danu više od 5-15 minuta stvarne interakcije s neugodnim ljudima.
Ove činjenice su me potpuno osvijestile! Bilo je dana kad bi mi cijela 24 sata razorilo tih 15 minuta kontakta sa negativnim ljudima (u većini slučajeva čak manje od 15)! Kako je to moguće? Preživio sam tih 15 minuta, pa zašto dozvoljavam da mi to uništiti cijeli dan?
Čak i da sam proklinjan riječi me ne bi povrijedile, a prokletstvo se nikada ne bi dogodilo. Sve izgovoreno je prijetnja koja se ne manifestira kao realnost!
I kako onda nešto tako lažno i nestvarno kao što je prijetnja ili ružna riječ može uništiti moj dan?
Odgovor je jednostavan. Prijetnja je ušla u moja razmišljanja i kontaminirala moj um. Ponašanje ljudi me smeta 15 minuta ili manje, ali 23 sata i 45 minuta me ljute moja razmišljanja o tome događaju, te tako uništim svoj dan!
Naučio sam i trudim se fokusirati samo na pozitivno u mom životu i biti zahvalan za sve što imam! Život je stvar izbora. Je li čaša polupuna ili poluprazna? Vi odlučite ...“
Dragi ljudi, nemojmo čekati ne čineći ništa. Budimo poduzetni. Razapnimo čvrsto jedra, neka ih ispune čarobni vjetrovi svemira i krenimo. Uživajmo u vožnji, u društvu sa samim sobom, u osjećaju sklada, vitalnosti i unutarnjeg mira, uživajmo u krajoliku i uvijek imajmo na umu da sami stvaramo vlastitu realnost i da se iza prijetećih crnih oblaka uvijek nalazi prekrasno plavo nebo.
Jutro nam najavljuje još jedan vreli dan. Kroz širom otvorene prozore umiva me svježi jutarnji zrak, a stotine ptičjih glasova kao da se nadmeću koja će ljepše pozdraviti dan.
I ne možemo a da ne budemo zahvalni!
Uz kratak stih veliki pozdrav!
A tek bit ptica,
Bit član jutarnjeg zbora,
Što svako jutro iznova,
Odu radosti novom rađanju pjeva.
I do savršenstva
Razlijeva se pjesma
Tek propupalim danom.
Ana
Prije više od desetljeća znanstvenici su počeli intenzivno naglašavati da se, s obzirom da je to najbolji način konzumacije vitamina D, ne smije previdjeti korist od sunca.
Danas postoji sve više i više literature i mnogo je medijskih fanfara u vezi nedavno otkrivenih gotovo čudesnih svojstava vitamina D. Odgovarajuća razina bi mogla ublažiti mnoge zdravstvene probleme; kroničnu bol, moždani udar, osteoporozu, bolesti srca, rak, autoimune bolesti, depresiju, artritis, dijabetes, bolesti desni, psorijazu, fibromijalgiju, autizam i druge.
Nažalost, prema većini autora mnogima od nas nedostaje vitamina D i to je izgleda zdravstveni izazov na globalnoj razini.
„Rezultat je to negativnog publiciteta u vezi izlaganja suncu tijekom proteklih 30 godina što je dovelo do pandemije nedostatka vitamina D", kaže dr. Michael Hollick.
Dr. Holick je profesor doktor fiziologije i biofizike na Bostonskom Medicinskom Univerzitetu, koji proučava vitamin D više od 30 godina i koji je primio mnoge nagrade za svoja zdravstvena istraživanja.
Potpuno je siguran u nebrojeno puta potvrđene rezultate svojih istraživanja, da je sunce ne samo dobro nego i neophodno potrebno našem organizmu. Toliko je siguran da je 2004.g. izgubio mjesto predavača na katedri dermatologije, jer je odbio da se suglasi sa svojim šefovima i sa dermatologijskom strukom općenito, koji su tvrdili da je čak i najmanja količina UV / sunca loša za nas.
„Pronašao sam da je sunce, u vremenu kad je dovoljno jako, uvijek bolje nego nadopuna vitamina D, što ima jednostavno objašnjenje. Vitamin D koji je proizveden putem sunca i kože ima dvostruko više života, snage, nego onaj koji se proguta ili onaj iz prehrane ili iz dodataka prehrani. Nadalje, nikada se ne možete predozirati vitaminom D od izlaganja suncu, ali itekako možete ako ste uzeli previše vitamina D u pilulama.
Vitamin D je zapravo hormon, jedinstven po tome što nastaje u koži kao rezultat izloženosti suncu. Njegove dalekosežne posljedice na tijelu podudaraju se s djelovanjem hormona koji utječu na metaboličke putove i celularne funkcije.
Fotosinteza vitamina D se događa na zemlji više od 750 milijuna godina. Neki od najranijih oblika života, koji se izlažu suncu radi potrebe za energijom, foto sintetiziraju vitamin D.
I djeca i odrasli su u prošlosti ovisili o primjerenom izlaganja suncu kako bi zadovoljili zahtjev organizma za vitaminom D. Na prijelazu iz prošlog stoljeća više od 80 posto djece u industrijaliziranim i zagađenim gradovima sjeverne Europe i na sjeveroistoku SAD-a je patilo od razornih posljedica nedostatak vitamina D, kao što je rahitis.
Koža uz sunce ima veliku sposobnost stvaranja vitamina D. Izlaganje osobe u kupaćem kostimu na minimalnu dozu sunca, što je obično od 15-20 minuta, u danu kad je sunce najjače, kroz lipanj ili srpanj, je ekvivalent za uzimanje 20.000 IU vitamina D u kapsulama.
Na neminovnu potrebu izlaganja suncu upućuje i analiza NHANES III, rezultati koje kažu da ni djeca ni odrasli ne primaju adekvatnu količinu vitamina D iz prehrane ili dodataka prehrani.
Međutim, sunce je demonizirano, a rezultat toga je da je većini svjetske populacije ispran mozak, te razmišlja da izlaganje suncu nije preporučljivo.
To u suštini nije potkrijepljeno znanstvenim dokazima koji bi potvrdili da umjereno ili značajno izlaganje suncu povećava rizik od pločastih i bazalnih stanica karcinoma i što je još važnije, najsmrtonosnijeg oblika raka kože melanoma.
Nema sumnje da pretjerana izloženost suncu, kada se u velike ošteti koža, može značajno povećati rizik bazalnih i pločastih stanica karcinoma, tumora koji se lako otkriju i lako liječe. Melanom s druge strane, je vrlo agresivni i smrtonosni oblik raka kože, međutim, većina melanoma se pojavljuju na najmanje suncu izloženim dijelovima, a nedavne meta-analiza čak 35 studija sugeriraju da izloženost suncu smanjuje rizik od razvijanja melanoma.
Zašto dakle ne iskoristiti razumno izlaganje suncu?, kaže Dr. Holick.
Kada je riječ o uravnoteženom dobivanju adekvatne količine vitamina D i rizika od oštećenja kože od prekomjernog izlaganja suncu, dr. Jacob Teitelbaum, autor knjige "pravi uzrok, pravi lijek" sugerira: "Dovoljno je koristiti zdrav razum i ne biti paranoičan. Povijesno ljudi su provodili veći dio dana vani, nisu bili umočeni u zaštitna sredstva protiv sunca i nisu imali sunčane naočale na očima. Na taj način su kumulirali mnogo sunca. To je normalan put do vitamina D. "
Dragi ljudi, puno bolju komunikaciju i odgovor na svako vrijeme, ono atmosfersko i drugo, imat će kvalitetno nahranjen organizam. Isto vrijedi i za ljetne žege. Hraniti se zdravo, piti dosta vode- ne tekućine nego vode, jesti dosta voća i povrća koje sadrži toliko potrebne antioksidante ili uzeti kvalitetne dodatke.
Radi toga, skrećem pažnju na srpanjsku ponudu koju vrijedi dobro pogledati:
Uz 3 AFA alge nam se nude gratis antioksidanti sa pignogenolom, a uz 2 Zelene energije ćemo dobiti gratis Manuka krema za ruke i tijelo, kojom ćemo nahraniti kožu kad se vratimo sa kupanja i sunčanja. K tome uz narudžbu od 500,00 kuna dobijemo antioksidante bobičastog voća, „berry power“, 120 kapsula za samo 75,00 kuna. Savršeno!
Ljetni pozdrav uz jutarnji prizor sa žala
Kroz guste se grane bora
Probila prva jutarnja zraka
I upravo takla
Glatku površinu mora.
Ono još spava.
Ne miče.
Poljupcima samo
Bijele oblutke dotiče.
Ana
Ljeto je vrijeme za biti mlad i nestašan, što se ne događa samo od sebe. Zato, ako želimo uživati u nevjerojatnom ljetu dajmo sebi priliku, budimo otvoreni za nova iskustva, za izlet u neistražena područja, jer je to najbrži put do cjelokupne obnove i zabave.
Zabavljajmo se kroz razne aktivnosti, pretvorimo besciljno lutanje u misiju; posjetimo lokalne buvljake i antičke trgovine, budimo skupljači, istražujmo, napravimo dugu šetnju radi šalice dobre kave ili najukusnijeg sladoleda, priključimo se lokalnim aktivnostima i sportskim natjecanjima, plešimo salsu, pjevajmo, fotografirajmo, uočavajmo okoliš i ljude.
Odlutajmo povremeno na neki običan izlet ili pronađimo nešto drugo što obično ne radimo. Prekinimo rutinu, izađimo iz zone sigurnosti i ugode, pronađimo avanturu koja će nam donijeti radost. Igrajmo se.
Također, ne zaboravimo posvetiti se našem tijelu. Ono voli pažnju i treba puno kretanja. Poklonimo mu svaki dan bar 10 minuta vježbanja. Hodajmo. Osjetit ćemo koliko nas sve to puni dobrom energijom, pa ćemo bar neku od ovih aktivnosti prenijeti u redovan radni jesenji i zimski dan.
Nikada, a pogotovo ljeti, ne zaboravimo vodu.
Iako smo svi prihvatili činjenicu da je naše tijelo 70% voda i da dnevno trebamo popiti 8 čaša vode kako bi se izlučio otrovni otpad, kod većine ljudi još uvijek prevladava lijenost nad željom da budu zdravi, pa je ne piju dovoljno.
Naravno trebalo bi znati kakvu vodu pijemo.
Još uvijek nisu usuglašeni stavovi oko toga jeli manje štetno piti upitno kvalitetnu vodu sa slavine ili onu kontaminiranu u plastičnim bocama ili destiliranu i slično. Možda je dobro koristiti filtere za dobivanje bolje pitke vode, ali u svakom slučaju vodu trebamo piti.
Mi ipak imamo sreće jer naša voda nije flourirana. Dugo se mislilo da fluor pomaže u prevenciji karijesa, ali istraživanja sve više pokazuju da to nije točno. Otrovni natrij-fluorid u zubnim pastama ne sprječava karijes, nego ga zapravo može uzrokovati, jer uništava enzime koji su od vitalnog značaja za stvaranje zubne cakline.
Zato pozdravljamo soladey ionsku četkicu za zube. Fotoosjetljiva titanska šipka ugrađena u četkicu pretvara svijetlost u negativne ione, koji pomiješani sa slinom privlače pozitivne vodikove ione iz kiseline u zubnom plaku. Kiselina se pri tom neutralizira, a plak se razgrađuje. Zubna pasta nije potrebna budući da je slina aktivni sastojak, pa oralna higijena na taj način postaje prirodna i ekonomična.
Hrana koju jedemo ima veliki utjecaj na naše cjelokupno zdravlje kao i na zdravlje naših zuba. Liječnici i stomatolozi preporučuju jesti više zelenog povrća za mineralizaciju cijelog tijela, kao i za jačanje zuba.
Prehrana bogata mineralima, ograničeni unos životinjskih i mliječnih proizvoda, pogotovo sira, mnogo zelenog i korjenastog povrća, zeleni sokovi, povrće iz mora, alge, morski fitoplanktoni ili dopuna mineralnim dodacima, pomože remineralizaciji, smanjuje faktor kiselosti u ustima i tijelu uopće, te potiče obnavljanje zubi i kostiju. Također, vitamini A, E, D i K, zajedno s vitaminom C, cinkom, magnezijem i kalcijem, su neophodno potrebni za izgradnju jakih kostiju i zuba.
Mnogi potvrđuju da im je stalno prisutna osjetljivost zubi na vruće i hladno u potpunosti nestala nakon dnevnog pijenja zelenog soka.
Vrijeme je izobilja voća, a istraživanje pokazuje da se zubne erozije događaju kao posljedica konzumiranja voća i voćnih sokova, koji se konzumiraju mimo obroka, a bez čišćenja zubi i usta.
Učestalo jedenje može poremetiti prirodnu remineralizaciju zubne cakline. Obično nakon obroka slina ide na posao obnavljanja cakline, a ako se neprestano žvaće i zubi su neprestano podvrgnuti šećeru i kiselini, vrlo je vjerojatno da se caklina neće uspjeti obnoviti.
Također, ako jedemo dosta orašastih plodova i sušenog voća, ostaci hrane zaglave između zuba gdje ih je teže odstraniti i gdje ih napadaju bakterije.
Srećom, ne trebamo prestati jesti voće ili orašaste plodove ili slično. Trebamo samo razmisliti kako se brinuti o zubima dok uživamo u slasnim zalogajima obroka i između obroka.
Prije svega treba biti oprezan i ne četkati zube odmah nakon jela jer kiselina iz hrane djeluje na caklinu, ostavljajući zube osjetljivima.
Pričekajmo barem 30 minuta nakon jela, naročito ako smo jeli nešto kiselo i tek onda operimo zube četkicom.
No, obavezno odmah nakon jela isperimo usta otopinom himalajske ili keltske soli, kako bi smanjili kiselost, ili bar isperimo samo vodom.
Također kada između obroka jedemo voće, odmah čim pojedemo isperimo usta solnom otopinom, jer već nakon 10 minuta poslije konzumacije hrane koja sadrži šećere, bakterije napadaju zube, pa je ispiranje solnom otopinom odlično rješenje.
Inače, svako jutro kašičica solne otopine u čaši vode stimulira probavu i metabolizam, a solna struktura ima vibrirajuću energiju koja traje u tijelu i do 24 sata.
Preporučam otopinu himalajske kamene soli, a za više o tome javite se na ovaj mail.
Treba spomenuti da oni koji jedu puno integralnih žitarica i graha, također, imaju povećan rizik za probleme sa zubima, jer ove namirnice sadrže fitinsku kiselinu, koja uz sebe veže minerale, kalcij i magnezij, što uzrokuje demineralizaciju i eroziju zuba i kostiju tijekom vremena. Rješenje je u namakanju žitarica i graha prije kuhanja, što u određenoj mjeri smanjuje fitinsku kiselinu.
Što nam još priroda nudi za održavanje zuba?
Celer - njegova vlakna kod žvakanja pomažu očistiti zube i desni uklanjajući sitne čestice hrane. Celer je gotovo kao jestiva četkica za zube. Žvakanjem stvara slinu, što dodatno pomaže čišćenju zuba i sprječavanju nakupljanja bakterija.
Kivi - izuzetno bogat vitaminom C koji je važan za mnoge različite prirodne procese u tijelu, ali je jedna od njegovih najvažnijih komponenti kolagen. Mnogi dijelovi tijela trebaju ovaj prirodni kolagen, a osobito je važan za desni.
Luk – odličan za zdravlje zuba radi prirodnih antibakterijskih spojeva koji pomažu spriječiti nekoliko različitih vrsta zdravstvenih problema u vezi zuba i desni.
Brokula - zbog visokog sadržaja željeza pomaže stvoriti zaštitni film na zubima koji ih štiti od kiselosti hrane i pića.
Kruške - potiču proizvodnju sline koja smanjuje rizik od oštećenja cakline.
Dragi ljudi, ovako oskudno odjeveni osjećamo svaki treptaj zraka na našoj koži i dok bosim stopalima dotičemo žalo, pijesak, zemlju, stapamo se sa suncem i modrim nebom iznad nas. Uz preplanuli ten i savršen osmjeh zračimo zdravljem i dobrom energijom, a sve u nama i oko nas je spremno zakoračiti u avanturu življenja.
Neka nam zdravlja i radosti!
Ana
Jeste li Oscar ili Elmo? Optimist ili pesimist, članak je Emily Jupp, koja o društvenim događanjima piše za www.independent.co.uk.
Kao narod, mi nismo naročito optimistični. Više je vjerojatno da smo mrzovoljni Oskar iz Sesame Streeta, nego njegov susjed živahni Elmo…. piše Emily Jupp.
Dobili smo čast biti domaćini Olimpijskim igrama, a prema jednoj Ipsos Mori anketi 55 posto nas će se rado požaliti na probleme u prijevozu, a više od pola milijuna će radije potpuno napustiti zemlju nego učevstvovati u slavlju Igara.
To je standardna praksa nepovjerenja prema svima, bankarima i političarima (i novinarima, za istu stvar), a prema barometru Edelman Trust, koji mjeri pouzdanost, Britanci su otišli korak dalje, pa je sada nepovjerenje u svako rukovodstvo bez obzira na profesiju. Barometar je također pokazao da je Velika Britanija jedna od naj nepovjerljivijih zemalja u svijetu.
Osim toga, ne mislimo da stvari idu na bolje.
U 2011, 48 posto nas je, na Gallup indeksu blagostanja, sebe vidjelo kao "borce" ili "patnike", koji niti ne očekuju napredak u sljedeće četiri godine. Povrh svega toga, trenutno se događa jedno od naj kišovitijih ljeta ikad. To je sve jako depresivno. Ali pored ovog nepokolebljivog pesimizma i sveopće nesigurnosti, postoji negdje osjećaj da bismo trebali biti pozitivniji.
Mi smo uvijek pokušavali istjerati pesimizam jedni iz drugih, testirati ga sami za sebe; sjediti sumorno na javnom mjestu i vidjeti koliko dugo je potrebno prije nego neki prolaznik tipa Elmo kaže: "razveseli se…." ili ponudi jedan od onih banalnih aforizama gledanja svijetlije strane.
Industrija samopomoći, koja nudi nadu i pozitivno razmišljanje, još uvijek zgrće milijarde, dok su druge industrije na kloljenima. Dakle, iako ogrezli u cinizmu, čini se da smo još uvijek u potrazi za načinom da se osjećamo više pozitivni.
No, što je to pozitivno što može stvarno pomoći da poboljšamo naše živote? Kakav optimizam može vratiti povjerenje u bankare, ili da Olimpijada bude uspješnija ili da se zaustavi ovaj neprestani jad i kiša?
Neurolog Elaine Fox, profesor na Sveučilištu Oxford, je nedavno objavila knjigu „Kišni mozak, sunčani mozak“ - o našim podvojenim osjećajima za optimizam i pesimizam, u kojoj kaže:
"Pozitivnost je obmana, ali to je korisna obmana. Ako nismo imali nekakav optimizam ne bi nikada ujutro izašli iz kreveta. No, pesimizam ima svoje mjesto", Dakle, kada mislimo pozitivno, jesmo li samo sebe prevarili da će stvari biti bolje?
To je malo kompliciranije od toga. Osim što nas izvuče iz kreveta, zapravo može pomoći i u drugim područjima života. Optimizam vam pomaže u upornosti i daje vam osjećaj kontrole", objašnjava profesor Fox.
Cijeli članak možete pročitati na http://www.independent.co.uk/life-style/health-and-families/features/are-you-an-oscar-or-an-elmo-7987835.html
Ovaj članak me je motivirao da razmislim što nama donose Olimpijske igre.
Jedan od užitaka je promatranje i sudjelovanje u radosti sportaša, koje imamo priliku gledati u njihovom najboljem izdanju. Njihovi široki osmjesi nas tjeraju da i mi razvučemo usne u osmjeh, osjećamo njihovo uzbuđenje i sve zajedno nas puni dobrim osjećajem.
No, promislimo li kakav je bio njihov put koji ih je doveo do ostvarenja njihovih snova. Sve stavljeno na jednu kartu, sve za jedan sveti trenutak, sve za ostvarenje postavljenog cilja.
Iako nikada nećemo trenirati za Olimpijske igre, možemo iskoristiti osjećaje ovih olimpijskih veličina, za poboljšanje vlastitog fizičkog zdravlja i dobrobiti.
Možemo li nešto naučiti iz njihovih priprema?
Osim predanih treninga, mnogi sportaši u tijeku priprema koriste vizualizaciju, vrstu neuro-lingvističkog programiranja, kako bi njihov podsvjesni um podržao fizičko tijelo. Tako i mi možemo ojačati našu naviku održavanja zdravlja i zadovoljstva koristeći neke mentalne vježbe.
Poboljšanjem jednog segmenta u našem životu automatski se poboljšava i drugi.
Vizualizirajmo ono što želimo stvoriti kad god želimo pojačati svoje zdravlje i dobrobit.
„Danas se podsjetimo da ništa nije tako previše dobro da ne bi moglo biti istina. Vaše velike nade se mogu realizirati. Vaši najljepši snovi mogu postati stvarnost. Sve što vam zaista treba, možete imati. Nevjerojatna dobrota djeluje u vaše ime. Nemojte misliti o nedostacima. Umjesto toga mislite na prosperitet i obilje, na najbolje od svega. Bog želi dati svom dijetetu sve dobre stvari. Nemojte ometati njegovu velikodušnost“. Dr. Norman Vincent Peale, 1898-1993 Američki Autor i inspirativni govornik.
Ugodan vikend!
Ana
Usamljenost je glavni čimbenik rizika za ozbiljne zdravstvene probleme, kao što su kardiovaskularne bolesti, Alzheimer i slično, a naročito kod starijih osoba.
Dosadašnji pokušaji, da se smanji usamljenost, razvijanjem socijalnih programa druženja, stvaranje centara za poticanje druženja i novih odnosa, nisu donijeli željene rezultate.
U izvješću od 24. srpnja 2012.g. predstavljena je nova studija „Mozak, ponašanje i imunitet“, docenta psihologije J. David Creswella s Carnegie Mellon Sveučilišta, u kojoj se navodi da meditacija pomnosti bitno smanjuje osjećaj usamljenosti kod starijih i odraslih osoba.
"Uvijek govorimo ljudima da prestanu pušiti zbog zdravstvenih razloga, ali rijetko mislimo o njihovoj usamljenosti, iako znamo da je usamljenost glavni čimbenik rizika zdravstvenih problema i smrtnosti u starijih osoba. Ovo istraživanje pokazuje da je obuka o meditaciji pomnosti obećavajuća intervencija za poboljšanje zdravlja starijih osoba. ", kaže J. David Creswell
Meditacija pomnosti je usredotočenost na pažljivo stvaranje svijesti o sadašnjem trenutku,
"Praksa pomnosti je jednostavna i potpuno izvediva. Čak i onda ako desetak minuta samo sjedite, bez ikakvih aktivnosti, radite sebi već ogromno dobro“, kaže Sakyong Mipham Rinpochea, koji nas u kratkim crtama uči meditaciji pomnosti.
„Moramo stvoriti osobni osjećaj discipline. Kada sjednemo trebamo se podsjetiti zašto smo tu, pa čak i glasno izgovoriti: Ovdje sam da radim na mom umu, da ga treniram.
Trebamo tu vrstu nadahnuća. Um i tijelo su povezani. Energija teče bolje kada je tijelo uspravno. Kada je tijelo savijeno mijenja se protok energije i to izravno utječe na misaoni proces.
Ljudi koji koriste stolicu za meditaciju trebaju sjediti uspravno, a noge treba da dodiruju tlo. Oni koji sjede na podu trebaju naći udoban položaj s prekriženim nogama, a dlanovima opuštenim na bedrima i okrenutim prema dolje. Kukovi nisu previše naprijed jer to stvara napetost, niti previše natrag jer ćete se početi držati pogrbljeno.
Treba imati osjećaj stabilnosti i čvrstoće.
Kada ste sjeli prva stvar koju trebate učiniti je stvarno osjetiti cijelo tijelo. Često se pretvaramo da smo trenirali, a nismo mogli osjetiti svoje tijelo, niti osjetiti gdje smo. Moramo biti upravo ovdje.
Dakle, kada započnete meditaciju možete provesti neko početno vrijeme rješavajući svoj stav. Osjećati da se vaša kralježnica izdužila od vrha glave pa je i vaš stav izdužen. Osnovni princip je držati se uspravno. Stabilni ste: ramena su na razini, kukovi su na razini, kralježnica je izvučena prema gore. Ovaj stav vas drži budnima koliko god bili opušteni. Ako ste uhvatili sebe da vam je dosadno ili ste polu svjesni ili zaspete, provjerite vaše držanje.
Za prakticiranje pomnosti pogled bi trebao biti dolje nekoliko centimetara ispred nosa. Oči su otvoreni, ali ne bulje, pogled je mekan. Nastojimo smanjiti osjetilni input koliko god možemo.
Ljudi kažu: Ne bismo li trebali imati osjećaj okoliša? Inače da, ali u ovom trenutku to nije vaša briga. Pokušavamo raditi s umom i što više podignemo svoj pogled, više ćemo biti ometani. Namjerno ignorirajte sve što se događa oko vas.
Dah. Cijeli osjećaj disanja je vrlo važno. Sa svakim udisajem bi trebali postati opušteniji.
Misli. Bez obzira na vrstu misli koje dolaze, trebali bi reći za sebe: "To može biti jako važno pitanje u mom životu, ali sada nije vrijeme da razmišljam o tome. Sada treniram meditaciju.
Svatko biva ponekad izgubljeni u mislima. Samo pokušajte biti nepristrani koliko je moguće. Um će biti divlji, to znamo i to moramo priznati. Kada primijetite da ste se izgubili u mislima, nježno i bez okrivljavanja vratite se i svjesno pratite disanje.
A misli, bez obzira koliko su divlje i bizarne, samo pustite da prođu, vratiti se na dah, vratiti se na situaciju ovdje. Svaka meditacija je putovanje prema otkriću da razumijemo osnovnu istinu o tome tko smo.
Pomnost je jednostavna praksa i potpuno izvediva. Prakticirajte deset minuta ujutro i deset minuta u večernjim satima, a onda samo ustanite i nastavite obavljati redovne dužnosti“, preporuča Sakyong Mipham Rinpoche
Ukratko, udobno se smjestimo i svu pažnju usmjerimo na postizanje jednog jedinog cilja, stabilan i miran um, jer smiraj i harmonija je prirodni aspekt uma.
Pomnost također možemo vježbati fokusirajući se na zvuk i ritam daha, pogotovo kada smo uznemireni, jer ima smirujući učinak i pomaže da ostanemo uzemljeni u sadašnjem trenutku.
Slušanje glazbe, također, može biti meditativno i dobra vježba pomnosti. Osjećamo njeno umirujuće djelovanje, a vježba se sastoji od pažnje na zvuk i vibracije svake note i osjećaj koji nam glazba donosi.
Meditacijom razvijamo i jačamo naš um tako da smo u mogućnosti mirno nositi i najzahtjevnije životne situacije.
Brojna istraživanja pokazuju da redovita meditacija može promijeniti strukturu mozga, jer utječe na dijelove mozga povezane sa memorijom, pažnjom, odlučivanjem i učenjem. Još uvijek je nejasno kako meditacija mijenja mozak, ali neki znanstvenici kažu da posvećujući potpunu pažnju na jedan određeni objekt ili misao stvarno se mijenjaju naše neuronske mreže.
Slijedom toga možemo zaključiti da bi nam bilo koja radnja mogla djelovati kao meditacija pomnosti, kad bi se mogli fokusirati na sadašnji trenutak. Zato vježbajmo pomnost.
Dragi ljudi, mouving krajem ljeta nekome negdje može značiti samoću, što ujedno ne mora značiti i usamljenost. Prakticiranjem meditacije podsjetit ćemo se da smo uvijek u društvu mudre, pametne i vrijedne osobe, na koju povremeno zaboravimo i iz nekog razloga je zanemarimo.
Spominjem kraj ljeta iako smo tek na polovini, jer misli i radnje u nama i oko nas su vezane za kraj. Godišnji odmori se primakli kraju, studenti planiraju svoj raniji odlazak radi polaganja zaostalih ispita, a oni novi „brucoši“ maštaju o novom životu koji ih tek očekuje u nekom novom gradu,…… Koferi su otvoreni i spremni za pakiranje.
Pozdravljam vas uz moja razmišljanja u stihu, na temu odlaska;
Koferi puni
Odoše!
Čime li napuniše kofere?
Ljubavi, snage, hrabrosti,
jesmo li im dovoljno dali?
Dovoljno da i u kofere spreme!?
Da tamo negdje, kad se umore
i kad im teško bude,
kad traže poznato lice,
a susreću samo tuđe ljude,
otvore svoje kofere, pune.
Ana
Nostalgično se prisjećam priprema za novu školsku godinu, mirisa novih knjiga, radosti koje je sa sobom nosilo to vrijeme. Nije bilo panike. Djeca su imala svoj zadatak, biti vesela, uredno obavljati školske zadatke, a osim školskih odabrati dodatne aktivnosti koje su obično razvijale njihove talente, roditelji su trebali na sve načine brinuti da djeca budu zdrava i sretna, a oni koji su brinuli o njihovom obrazovanju su trebali raditi upravo to.
Bilo je to neko drugo vrijeme kada su male stvari imale svoje mjesto u velikom projektu stvaranja pametnih i obrazovanih ljudi.
Sada se za početak školske godine vežu razne teme, od kojih su mnoge vrlo daleko od obrazovanja i brige o djeci; roditelji se žale da nemaju novca za opremiti dijete u školu, obrazovni kadar se žali da nemaju adekvatne plaće i zato će najvjerojatnije štrajkati i sl.
Djeca izložena toj vjetrometini kreću u novu školsku godinu sa brigama i jednih i drugih u svojoj torbi. U školi ih dočeka nervozni ritam, jer treba se što prije prijeći ogromno zadano gradivo, nema se vremena za tjelesne aktivnosti, niti bilo koje druge dodatne aktivnosti i nije bitno jeli itko išta shvatio….“neka im doma roditelji pojasne“, važno je prijeći zadano gradivo.
Nestalo radosne cike u školskim dvorištima. Djeca hodaju ozbiljna, zabrinuta, ljuta, ne razumiju i ne mogu kvalitetno odgovoriti zahtjevima koji se pred njih postavljaju.
No, ne smijemo povlačiti paralelu između ovog ili bilo kojeg vremena i načina i nepotrebno gubiti energiju. Prema svima nama, možemo čak reći prema svemu što živi na ovoj planeti su postavljeni drugačiji zahtjevi nego ikada i trebamo se potruditi odgovoriti tim zahtjevima, a prvenstveno pomoći djeci da se snađu u ovom vremenu u kojem jesu, u kojem rastu i razvijaju se u buduće arhitekte, liječnike, astronaute, predsjednike…
Jedino tako će uspješno svladavati školski program, pronaći vrijeme za njegovati vlastite talente, graditi dobar odnos prema roditeljima i prijateljima, a posebno prema samima sebi, družiti se sa prirodom i uživati u fizičkim aktivnostima.
Posebno treba brinuti o fizičkim aktivnostima jer osim što pridonose zdravlju, jačaju aktivnost mozga i pogoduju boljem pamćenju.
No, iako je to svima poznato, svjedoci smo da su fizičke aktivnosti, kako u školi tako i van škole, potpuno zanemarene.
Također, svatko od nas već zna da ono što jedemo ne utječe samo na količinu energije koju će dobiti naše tijelo, nego na kompletan status našeg organizma, od toga kako izgleda naša koža, kosa i nokti, do toga kako nam funkcionira mozak.
Svejedno, malo ljudi uvažava činjenicu da će neke namirnice učiniti veliku štetu organizmu, a posebno mozgu, dok će neke druge posebno pomoći razvoju moždanih funkcija.
Tako, ako se naša redovita prehrana sastoji od namirnica koje sadrže antioksidante, Omega-3 masne kiseline i vlakna, mozak će moći obraditi više informacija, bolje će se odupirati stresnim uvjetima, povećati će se intelektualni kapacitet i poboljšati memorija.
Mozak ne može dobro funkcionirati u nazočnosti štetnih kemikalija. Neke kemikalije se neizbježne, ali postoji puno onih koje se svjesno uzimaju kroz različite vrste hrane, kao što su čips, fast food, gazirana pića ili pića koja sadrže kemijska bojila i slično.
Sastojci iz ovakve hrane ne samo da zaustave poboljšanje funkcija mozga nego imaju značajan doprinos u smanjenju intelektualnih kapaciteta.
Uz konzumaciju ovih namirnica mozak se ne razvija, ne napreduje, nego čak gubi dostignute sposobnosti.
Sigurna sam da svi tražimo najbolji način potpore svom djetetu u nadolazećoj školskoj godini, ali moramo osvijestiti što nam je cilj.
Ako želimo da nam dijete „nekako pomoću nečega“ samo prelazi iz razreda u razred, dovoljno je da imamo džoker profesore kod kojih će ono uzeti dopunske sate kako bi izvuklo dvojku, mi platimo profesoru satnicu i to je to.
Ako mu pak želimo pomoći u razvoju njegovih vlastitih resursa, da stekne samopoštovanje, samopouzdanje, sigurnost, dobru koncentraciju i memoriju, kako bi mogao dati i dobiti najviše u budućem životu, naša podrška treba biti sveobuhvatnija.
Velika pomoć u razvoju dječjeg intelekta je usvajanje zdrave prehrane sa malo zdravih masnoća, a sa puno voća i svježeg povrća, a ako mu ka ovome osiguramo gram AFA alge dnevno uživat ćemo u pametnom i vrijednom djetetu.
Majka priroda je sve ove namirnice zapakirala sa stotinama različitih hranjivih tvari dizajniranih tako kako bi ih naše tijelo najlakše apsorbiralo, a pogotovo je taj idealni odnos hranjiva prisutan u AFA algi.
Pedijatar, dr. Peter Naydenov je svoje predavanje, sa temom kako alga utječe na djecu, započeo pitanjem „želite li da su vam djeca pametna?“, a onda i dao odgovor „hranite ih AFA algom!“
Dr. Claudia Jarratt i njeno osoblje su 1997 proveli istraživanje sa uključenih 142 djece, koji su deset tjedana jeli između 0,5 i 1 gr AFA alge dnevno.
Rezultati su bili slijedeći: poboljšane socijalnih vještina, smanjenje anksioznost i depresije, djeca su bila manje polemična, kontrolirala su ponašanje i bila razumno zahtjevna, imala su povećanu sposobnost da slijede upute i da se usredotoče na zadatke.
Jeffrey Bruno, dr.sc., Joe-Jo Gittelman, i Barry Tuchfeld, su1998 proveli istraživanje sa 31 djetetom u posebnom programu za čitanje. Djeca su 3 mjeseca jeli 1,5 do 3 gr AFA alge na dan.
Rezultati: značajno poboljšanje ponašanja, bolji odnos sa roditeljima i nastavnicima, poboljšanje memorije, poboljšanje ocjena i poboljšanje koncentracije.
Ključni nalaz: Skupina koja je uzimala AFA algu pokazala je značajno smanjenje toksičnih razina aluminija u organizmu. Otrovne razine aluminija su u korelaciji sa učenjem.
John Taylor, dr.sc., licencirani je psiholog i vodeći za ADHD područje, pionirski autoritet za kemiju mozga, s aspektima na poremećaju pažnje ADHD.
Taylor je autor prvih knjiga koje pružaju opsežne odgovore na ADHD pitanja. Poznati je autor jedanaest knjiga, više od 60 članaka u časopisima i stručnim brošurama, a održao je preko 250 kreativnih obrazovnih radionica.
John Taylor, dr.sc., često naglašava kako je ADHD povezan sa nedostatkom hranjivih tvari i opisuje kako AFA (Blue Green Algae) pruža organizmu sve potrebne komponente.
Pronaći prekidač za skrivenu moć mozga i otključati nevjerojatnu memoriju, koncentraciju i tako važnu kreativnost!
Kreativnost, sposobnost da se stvari vide drugačije i dođe do novih otkrića, kao i sve ostale sposobnosti, nije nešto što je namijenjeno samo odabranima. To je prirodni dio ljudskog ponašanja.
Nažalost, često su te sposobnosti blokirane jer se nema povjerenja u vlastite sposobnosti stvaranja.
Albert Bandura je jedan od velikih psihologa: samo Freud, Skinner i Piaget su citirani više od njega. Bandura kaže da povjerenje vlastitu učinkovitost, mijenja ne samo jednu osobu, nego bi moglo promijeniti svijet, u isto vrijeme.
„Idemo pomoći ljudima da shvate da su oni, naravno, kreativni i da bi trebali pustiti svoje ideje da lete“, kaže Bandura
Dragi ljudi, mi odgajamo ljude čije će trenutno ponašanje, ali i uloga u budućnosti, u velike, zavisiti od toga što im sada damo. Zato ne budimo škrti u pohvalama, razvijajmo njihovo samopoštovanje i samopouzdanje, uvažavajmo probleme na koje nailaze i naučimo ih da su problemi samo pitanja koja traže odgovor pa mogu biti izazov i poticaj.
Neka nam mudrosti i dobrog zdravlja.
Ugodan vikend!
Ana
Mnogi stručnjaci su identificirali samopoštovanje kao kritični faktor, koji određuje svaki aspekt sreće našeg djeteta, uključujući sposobnost da razvija smislene odnose i ostvari uspješan život.
Nisko samopoštovanje ima svoje korijene u najranijoj dobi, obično prije šest godina. Počinje sa bezazlenom pričom ili radnjama što uzrokuje da dijete promisli kako je nedopadljivo, nedostojno, nesavršeno, manjkavo ili neispravno na bilo koji način. Loša prehrana i pobolijevanje dječjeg nježnog organizma doprinose nesigurnosti i prihvaćanju takve slike o sebi.
Poslije, tijekom godina i desetljeća, ono će naći stotine „dokaza“ koji će mu potvrditi njegovo uvjerenje stvoreno davno u djetinjstvu, da je nesavršen i da nije dostojan dobrih stvari koje mu život može ponuditi.
Dr. Peter Naydenov, pedijatar, preporuča u cilju pravilnog razvoja djeteta, konzumaciju algi već od trećeg mjeseca pa dalje. Evo nekoliko odlomaka iz njegove knjige „Zelene zrake svjetlosti“:
„Počelo je zimi 1995.g. Do nas je stigla informacija o čudesnim Klamatskim algama, koje su koristili naši prijatelji iz svijeta, sa sličnim interesima. Tek što smo ulazili u homeopatiju, kao i svi početnici, vjerovali smo da smo otkrili panaceu.
Zainteresirali smo se zašto naše kolege, britanski homeopati, preporučuju pacijentima alge. Kako je moguće da su u zemlji, u kojoj se i kraljevska porodica liječi homeopatijom, spali na neke alge? Odlučili smo proučiti tu stvar.
Uzimali smo alge i promatrali sebe i najbliže. Uvidjeli smo da nam se stvarno energija povećavala, osjećali smo se dobro i manje smo obolijevali – osobito naša djeca.
Kćerka mog dobrog prijatelja, kojoj je tada bilo 9 godina, oboljela je od bronhitisa, kasnije od pneumonije i tijekom 2 mjeseca se nije mogla oporaviti. Nakon nekog vremena kada se osjećala malo bolje, krenula je u školu. Budući je bilo hladno, oko Nove godine, a ona krhkog zdravlja, bolest se vratila.
Liječena je homeopatijom no nešto nije uspijevalo. Očigledno je problem bio u veoma oslabljenom imunološkom sustavu. Odlučio sam joj dati alge i to „Zelenu energiju“. Rezultat je bio iznenađujući; dijete se vrlo brzo oporavilo, a bolest se prestala ponavljati. Bila je to njena prva zima bez učestalih prehlada. Ne mogu reći da uopće više nije obolijevala – jednostavno brzo joj je to prolazilo, praktički je bila zdrava i nije izostajala s nastave.
Poslije su počeli najrazličitiji slučajevi. Na primjer, djeca koja nisu napredovala i nisu imala apetit, nakon što su počela koristiti alge za nekoliko mjeseci, promjene su bile vidljive. Majke koje su u početku pokazivale nevjericu, kasnije, nakon nekoliko tjedana, bile su uvjerene da smo na pravom putu.
Normalno, naša prva reakcija je bila preporučati alge bolesnim ljudima. Bilo nam je potrebno malo više vremena kako bismo došli do spoznaje o pravoj ulozi algi u preventivi i u poboljšanju zdravlja zdravih ljudi.
Svi pedijatri znaju ( i sam sam pedijatar ) koliko je krhko zdravlje djece tijekom prvih godina života i kako se brzo mogu razviti teška, po život opasna stanja, pa i kod potpuno zdravih mladih organizama.
Kod djece se vrlo brzo mogu razviti stanja elektrolitskog disbalansa i poremećene PH ravnoteže (najčešće uzrokovane gastrointestinalnim infekcijama praćenim povraćanjem i proljevom). Svako oboljenje u ranom dječjem uzrastu dovodi do poremećaja PNEI (psiho-neuro-endokrino-imunološkog sustava) i vodi daljnjem pogoršanju zdravlja – nastaje začarani krug. Naime, kad je dijete bolesno, veći dio enzima se usmjerava na stvaranje imuniteta, a ostaje ih malo u digestivnom traktu. To objašnjava zašto su česta oboljenja smetnja rastu.
Drugi veliki problem u dječjoj dobi je zloupotreba lijekova, osobito antibiotika, uslijed čega dolazi do disbakterijaze ( poremećene bakterijske flore u crijevima), koja može uzrokovati mikrolezije, oštećenja probavnog i mokraćnog sustava, što potiče razne infekcije i alergije. Na taj se način u početku života postave temelji budućih oboljenja, smanjenja vitalnosti, inteligencije i sposobnosti stvaralaštva i sl.
Sve se to može izbjeći pravilnom prehranom.
Jednostanične alge, taj Božji dar, daju nam mogućnost da osiguramo našoj djeci sve što im je potrebno za zdrav rast i razvoj.
Briga za zdravlje djeteta treba početi još prije njegovog rođenja. Naime, već bi buduća majka trebala uzimati alge zbog neospornog pozitivnog učinka na majku, a i na razvoj bebe.
U najranijoj dobi, a naročito ako dijete pobolijeva i loše napreduje, već poslije trećeg mjeseca, se može vrlo postepeno prehrani dodati „Zelena energija“ koja što sadrži neprocjenjive tvari (kombinacija AFA alge, spiruline i alfaalfe), povećava apetit i stimulira rast.“ Dr. Peter Naydenov, iz knjige „Zelene zrake svjetlosti“
Dragi ljudi, kao roditelji, moramo biti vodiči, iznimni uzori u pokazivanju primjerom ne samo kako se kvalitetno hraniti, nego na primjer, zašto bi trebali biti više vani istražujući prirodu, a ne provoditi sate uz računalo ili uz televizor.
Naša djeca imaju priliku znati puno više nego što smo sami znali o prijetnjama našem planetu, poput globalnog zatopljenja i slično, ali je njihov izravan kontakt s prirodom puno manji nego naš kad smo bili djeca.
Dakle, isključimo struju i izvucimo djecu van. Ne moramo putovati do nekih egzotičnih mjesta. Savršen kontakt sa prirodom možemo doživjeti u vlastitom dvorištu ili u lokalnom parku!
Svako dijete ima priliku napraviti kroz život velike stvari i ostaviti svijet u boljem stanju nego ga je našlo.
Omogućimo im to!
Ana
Tragom vaših pitanja - Priča o AFA algi
Braća Kolman, Viktor i Daryl, su 1976.godine otkrili neprocjenjive hranjive kvalitete alge iz Klamathskog jezera. U samom početku s njima radi Sharon Truncky, a od 1984.godine sama preuzima brigu o ovoj svjetskoj riznici hrane.
Svjesna vrijednosti AFA alge i ljudske potrebe za životnom snagom iz ove namirnice, Sharon vrlo brzo osniva tvrtku Klamath Country Products koja distribuira alge po cijelom svijetu. Kasnije mijenja naziv tvrtke u ROSSHA ( Ross ime njenog supruga i Sharon), u rad koje se uključuju i obje njihove kćeri sa supruzima.
Sharon je duboko religiozna žena i vjeruje da je razlog njenog uspjeha što je uvjerena da je njen posao prije svega duhovna zadaća, služenje Bogu i ljudima.
"Klamathske alge su dar Božji i moram biti odgovorna za način kojim upravljam našim poslom ", kaže Sharon
Danas Sharon Truncky svi priznaju kao ženu koja je zaslužna za ekonomski prosperiteta Klamatske regije. U tim mjestima alge zovu "modro-zeleno zlato", što postaje razumljivim kad se ima u vidu važnost i jedinstvenost algi u svjetskim razmjerima. Pretpostavlja se da će u bliskoj budućnosti Klamathsko jezero hraniti gotovo čitav svijet i donositi zdravlje i dugovječnost čovječanstvu.
Priznanje gospođi Trunck je došlo 1997.god. kada je za svoj doprinos dobila nagradu od Senata SAD.
Klamatske alge AFA rastu u vodi koja dolazi iz geotermalnih i vulkanskih izvora - zato sadrže bogati spektar keliranih (organski vezanih) minerala : bor, kalcij, krom, kobalt, bakar, željezo, magnezij, mangan, kalij, fosfor, selen, natrij, sumpor, titan, vanadij, cink i dr. Upravo zbog svog sastava AFA nadmašuje sve vrste umjetno uzgojenih slatkovodnih algi pa i samu djetelinu, koja je najbogatiji izvor minerala među višim biljkama i približava se po sadržaju minerala oceanskom raslinju, kao na primer kelp-u.
AFA je neobično bogata encimima, ko-faktorima i vitaminima, osobito grupe B i beta-karotenom. Njihov je sadržaj u algama konstantan i dobro izbalansiran, tako da osigurava organizmu čovjeka skoro sve neophodno - nešto, s čim se nijedna druga hrana ne može pohvaliti.
Što se tiče bjelančevina, AFA je i tu nepobjediva. Količina, kvaliteta i iskoristivost su daleko ispred ostalih namirnica. Profil aminokiselina AFA-e je sličan ljudskom, a sadržaj bjelančevina je nekoliko puta veći nego u mesu, soji i drugim tradicionalnim izvorima proteina.
Jedan gram AFA algi sadrži oko 60% proteina, koji se 100% usvaja i ne opterećuje probavne organe. Osim toga, alge nam daju vitamine, minerale i druge korisne tvari, u njihovom prirodnom organskom obliku.
Odnos aminokiselina u AFA-i tj. kvaliteta proteina se skoro sasvim poklapa sa ljudskim potrebama aminokiselina i zato je od ogromne važnosti za održavanje zdravlja - osobito kod vegetarijanaca i onih koji jedu samo sirovu hranu.
Važna osobina AFA-e je stanična membrana. Ona je izgrađena od tvari slične glikogenu te je iskoristiva 97%.Tako, na relativno brz i jednostavan način, aminokiseline AFA-e ulaze u organizam čovjeka bez opterećenja probavnih organa (prvenstveno mislim na pankreas (gušteraču)).
Hranjive tvari AFA-e toliko su lako dostupne, da ih dojenčad, bolesnici i stariji mogu usvajati gotovo 100%. Za razliku od toga, stanične stjenke viših biljaka izgrađene su od celuloze, a budući čovjek nema enzima potrebnih za njihovu razgradnju, veliki dio hranjivih sastojaka ne može biti iskorišten.
AFA raste u malim cvjetovima koje čine mikrofilamenti, građeni od niza stanica. Stanice od 8. do do 20. mjesta u tim mikrofilamentima (heterociti) sadrže velike količine glikolipida, koji ( prema istraživanjima, provedenih u Nacionalnom institutu za rak i Nacionalnom institutu za zdravlje SAD) su veoma efikasni protiv virusa SIDE.
AFA-alge sadrže gotovo sve vitamine u uravnoteženom stanju, osobito vitamin B12 - najvažniji vitamin stvaranja krvi. Ustanovljeno je kako u toj algi ima sedam puta više vitamina B12 nego u svježim jetrima. To je vrlo važno za vegetarijance jer ne postoji opasnost razvoja anemije ako upotrebljavaju i sasvim male količine AFA-e ( 1g suhe mase sadrži dva puta više od dnevne potrebe za vitaminom B12).
Klamatske alge su najbogatiji poznati izvor željeza u organskoj formi, koje je lako usvojivo.
AFA je izuzetno bogata klorofilom - po strukturi molekule ona je slična hemoglobinu u eritrocitima ( koji prenosi kisik) i zato je nazivaju "zelena krv planete". Smatra se da klorofil također sudjeluje u stvaranju krvi te da djeluje kao snažan biostimulator s prirodnim pročišćavajućim i regenerirajućim učinkom na organizam.
Praksa pokazuje da AFA utječe nevjerojatno brzo na određena anemična stanja (sideropenična anemija). Često je teško objasniti rezultate s kliničke točke gledišta osobito kad se ima u vidu da su preporučene doze željeza u farmaceutskim preparatima veće nego u algama. Izgleda da je tajna AFA-e u kombinaciji sastojaka koju je priredila sama priroda.
AFA je izuzetno bogata beta-karotenom ( prirodni pigment od kojeg se u našem tijelu stvara vitamin A). Sva su međunarodna istraživanja jedinstvena i kažu da je kod ljudi, čija hrana sadrži više beta-karotena, značajno smanjen rizik raka. To zahvaljujemo njegovom moćnom regenerirajućem, antioksidantnom i imunostimulirajućem djelovanju.
Fiziološke aktivne tvari (FAT), kao što su različiti fikopigmenti, prirodni antioksidanti, encimi, klorofil itd. daju AFA-i naglašena radioprotektivna (zaštita od radijacije) i antikancerogena svojstva. Zahvaljujući njima mogu se zaštititi ljudi koji rade u radioaktivnoj sredini, pacijenti koji se zrače, žrtve Černobila kao i za prevenciju od raka ili njegovih recidiva kod rizičnih grupa stanovništva.
U svezi s tim, interesantno je spomenuti jedno istraživanje provedeno u Kanadi prema kome svakodnevno uzimanje jednog grama Klamathskih algi povećava za oko 40% sposobnost aktivne migracije T limfocita (stanica ubojica) u tkiva, te tamo postaju aktivniji i bolje uništavaju eventualne stanice raka i mikroorganizme (jačaju celularni imunitet). Utječu isto tako dobro i na humoralni imunitet.
AFA djeluje blagotvorno i na izmjenu tvari i na aktivnost svih organa i organskih sustava a istovremeno je efikasan tonizator i regulator PNEI-sustava (psiho-neuro-endokrino-imunog sustava).
Jedan od najinteresantnijih učinaka uporabe AFA- e je njegov blagotvorni učinak na nervni sustav, mozak i psihu. Prema dr Gabrielu Cousens, vodećem specijalisti holističke medicine iz SAD-a, ova alga aktivira neurotransmitorske sustave, koji mogu prevenirati depresiju, poboljšati koncentraciju, jasnoću i izdržljivost uma. Stimuliraju i kreativne sposobnosti te razvoj desne hemisfere tj. intuitivne i umjetničke crte osobnosti. Isti taj autor je promatrao obrnuti proces Alzheimerove bolesti kod pacijenata koji su redovno uzimali velike količine AFA-alge.
Saznajemo također o blagotvornom učinku kod multiple skleroze, epilepsije, depresije, psihoze, neuroze, mentalne zaostalosti, dječje paralize itd. To je rezultat ne samo činjenice što je AFA vrijedno stanično hranjivo, već i što sadrži velike količine neuropeptidnih prekursora koji su od vitalnog značaja za djelatnost mozga.
Razumljivo, mnogo je bolje zaštiti, nego li liječiti mozak. Taj je organ preopterećen našom užurbanom svakidašnjicom. Stres, učenje, nedovoljan odmor, pušenje, alkohol, premorenost, konkurencija u svemu... prije ili kasnije dolazi do pada koncentracije, a da ne govorimo o smanjenoj radnoj sposobnosti.
Rješenje je AFA alga! Poznata kao eliksir za mozak, ova se alga prikazuje kao super - gorivo za živčani sustav čovjeka. Ona je u stanju napuniti, obnoviti i energizirati umorne stanice.
Drugi aspekt djelovanja AFA-e je stimulacija kompleksa epifiza-hypotalamus-hipofiza. Funkcioniranje ovog kompleksa još nije dovoljno poznato te je predmet mnogih istraživanja i zato postoje brojne hipoteze: Jedna takva hipoteza tvrdi, da su u njima skrivene neke sposobnosti ljudskog uma kao intuicija, telepatija i holistična percepcija tj. sposobnost obrađivanje informacija na različitiji način od dosadašnjeg. Nije isključeno da primanjem algi olakšavamo razvitak malo poznatih viših sposobnosti čovječje psihe i tako pomažemo evoluciju čovjeka.
Trenutačno sušenje na niskoj ali fiziološkoj temperaturi (flash air drying, instant dry) - Ovom nježnom i fiziološkom metodom stanice ostaju nedirnute, bjelančevine ne-denaturirane i enzimi aktivni. Tako dobivena suha biomasa je savršene hranjive kvalitete i odlične probavljivosti. Upravo tako suši se Klamathska alga koju nudi AquaSource- momentalno kod temperature 30 C specijalnom tehnologijom koja čuva u cjelini kvalitetu proizvoda. Svaki čovjek koji ih koristi može biti siguran u porijeklo i kvalitetu proizvoda, tim više, što dobivanje i preradu algi kontrolira profesor William Bary.
Neka nam zdravlja i radosti!
Ana
„Vaš posao nije da udaranjem i vrištanjem vučete svijet u novu svijest. Vaš posao je da jednostavno napravite svoj posao ... najsvetiji, potajno, tiho ... i oni koji imaju „oči da vide i uši da čuju ", odgovorit će……Često citiran nepoznati autor!
Svaki put kad razmišljam o novoj temi, dok je pišem i dok vam je šaljem, na pameti mi je zahvalnost prema vama.
Zahvalna sam svim prijateljima i obitelji, ali iznad svega, zahvalna sam vama, jer bez vas ne bih mogla napraviti svoj dio posla.
Navika mi je ustati rano i uz sve ono lijepo, što mi jutro u tišini nudi, neizmjerno me razveseli svaka vaša poruka koju pronađem u mojoj pošti; dobar humor, dosjetke, interesantne vijesti, pitanja, sugestije, odgovori….
Dijelite sa mnom svoje vrijeme, svoju pažnju i svoje misli. Treba li čovjeku išta više.
Bez vas, riječi bi bile mrtvo slovo na papiru. Čitajući ih vi im udahnjujete život, pa tako priču stvaramo zajedno.
Hvala vam, dragi ljudi i ugodan vikend.
Ana
Čini mi se da sam vas volio u bezbrojnim oblicima, bezbroj puta ...
U životu nakon života, u godinama nakon godina, zauvijek.
Moje začarano srce je napravilo ogrlicu pjesama,
Da je uzmete kao dar, nosite oko vrata u mnogim svojim oblicima,
U životu nakon života, u godinama nakon godina, zauvijek…… Tagore
U okviru Tv emisije o Japanskom tsunamiju bio je i intervju s čovjekom koji je, kao i mnogi članovi njegove obitelji, izgubio svoj dom. Intervjuiran je dok je stajao na ostacima svoje kuće, oko njega sve same ruševine, a on bi se povremeno nasmiješio. Novinar ga u jednom trenutku upita zašto se smiješi. Čovjek usmjeri pogled na ruševine ispod svojih nogu, kamera krene za njegovim pogledom i pronađe malu zelenu biljku koja pokušava doći do sunca. Ova mala biljčica mu je pokazala da se život nastavlja i da se treba baviti mogućnostima.
No, koliko god, u danima kada nam sve ide po planu, bili svjesni velike istine da imamo potpuni pristup beskrajnom izvoru stvaranja, da nam je moć svemira na dohvat ruke i da uz snažnu vjeru u Stvoritelja možemo pomicati planine, u trenucima bilo kakve nedaće, kada nam je ovo uvjerenje najpotrebnije, ono negdje nestane, izgubi se, a mi potpuno goli ostanemo na vjetrometini sudbinskih udaraca.
A događanja koje mi vidimo kao nedaće su nedaće samo zato što smo ih mi takvima ocijenili, pa onda to „loše“ u nama budi ljutnju na sve i svakoga, uvrijeđeni tragamo za krivcem, bavimo se „vraćanjem istom mjerom“, kroz glavu nam jure nesuvisle misli koje hrane nesuvislo ponašanje.
Zaboravimo tada sve dobro u koje smo bili vjerovali, nestane vjera u ljude i Boga, nemamo strpljenja za molitvu. A samo zato što smo sa naše točke gledišta, ne čekajući strpljivo vremenski i prostorni odmak, ocijenili nešto što nas je zadesilo kao loš događaj.
Zhou Enlai, kineski vođa, je ranih 1970-tih godina bio zamoljen da kaže nešto o utjecaju Francuske revolucije na ekonomiju i inače. Prepričava se da je Zhou Enlai tada navodno odgovorio: "Prerano je još bilo što reći."
Mudrost ove priče je da je mudro ne suditi odmah o nekom događaju, nego tražiti najbolju slijedeću mogućnost. Vrijeme koje će donijeti istinu o nekom događaju ne mora biti u okviru našeg vremenskog i prostornog življenja na ovoj lijepoj zemlji.
Uvijek moramo biti svjesni činjenice da utječemo na život na zemlji u okvirima našeg postojanja, ali i nakon toga. Život se nastavlja i poslije nas i možda će se tak tada osjetiti dobrobiti nečega što smo sami kvalitetno nosili kroz život.
Zato se trebamo truditi pa se i u najcrnjim danima baviti se mogućnostima,….
Što mi život ovim činom poručuje, što traži da sada napravim, što dalje? Mogućnost je kreativno carstvo. To je mjesto mašte, mjesto izlaska iz postojećih okvira, mjesto pronalaska puta.
Moja dobra prijateljica je proživjela iskustvo smrti supruga i teško razočaranje kad je shvatila da će, radi toga što nisu imali djece, morati dijeliti staru obiteljsku kuću sa članovima njegove familije.
Užasnuta, povrijeđena, odlučila je voditi sudski postupak i dokazati da joj ta stara kuća pripada. Kuća koja je bila vrlo loše izgrađena, zimi hladna tako da ju je bilo nemoguće ugrijati, a ljeti je u njoj bilo nesnosno od vrućine, fasada nakaradna. Od ljutnje i povrijeđenosti ona to ništa nije vidjela.
Osam godina je trajao sudski spor, a možemo samo pretpostaviti kako su neugodni obiteljski sporovi. Osam godina pod stresom emotivnim i financijskim, da bi se završilo s tim da se mogu dogovoriti dijele li sve popola, pa i kuću ili kuća pripada obitelji, a ona dobiva vrijedne parcele koje može prodati i sebi kupiti stan ili sagraditi novu kuću. Dakle nakon osam godina su bili na početku. Morali su se baviti mogućnostima. Prije nekoliko dana sam je posjetila u novoj prekrasnoj kući, sa svom dostupnom ovo vremenskom ugodom.
Svaki problem, svaka dilema, svaki ćorsokak s čime se suočavamo u životu, nerješiv je samo unutar određenog okvira u kojemu je nastao. Povećamo li okvir, ili stvorimo novi veći okvir, problemi nestaju a pojavljuju se nove mogućnosti.
Ben Zander, dirigent Bostonske filharmonije i koautor knjige Umjetnost mogućnosti nas svojim životom i razmišljanjem motivira da stremimo prema majstorstvu umjetnosti mogućnosti.
Zander je sklonost prema traženju mogućnosti počeo vrlo rano. On strastveno priča o svom ocu, koji je sa svojom židovskom obitelji pobjegao iz Njemačke neposredno prije Drugog svjetskog rata. Došli su u Englesku, ali su morali ostati u izbjegličkom kampu mjesecima. Okolnosti su bile bijedne. Živjeli su u šatorima bez ičega i bili vrlo zabrinuti za članove obitelji koje su ostavili u Njemačkoj, a sa kojima nisu imali nikakav kontakt. Većina ljudi je samo zurila u ogradu oko logora. No, Benov otac je okupio ljude intelektualno nadarene i otvorio neku vrstu sveučilišta.
"Bez papira, bez olovke ili knjige, počeli su podučavati jedni druge", kaže Zander.
„Zašto tako malo nas živi u mogućnosti? Svi smo rođeni kao inteligentni optimisti. Zna li netko i jednog petogodišnjaka da je pesimist? Djeca posrnu i padnu. Krvavih koljena, plaču, a onda brzo osuše svoje suze i pokušaju ponovno. Oni su savršeno disciplinirani optimisti koji žive u mogućnosti. Kako je moguće da smo izgubili tu sposobnost?
U dobi od šest-sedam, djeca ulaze u vrijeme koje ja nazivam svijet spirala", kaže Zander. "U školi se počne mjeriti vrijednost u odnosu na drugu djecu, i odjednom je za roditelje važno da je njihovo dijete bolje od drugog. Prije škole obitelj je bila uzbuđena sa svime što je dijete činilo, a onda ono počne dobivati ocjene koje donose strah i nesigurnost. Nema ništa objektivno o razredu. Izmišljeno je mjerenje koje odlučuje da je jedno dijete bolje od drugog. Naravno, da to nije bila loša namjera, ali treba pogledati što to donosi kao rezultat. Svatko će reći da obrazovanje otvara dječje srce i um novim iskustvima, ali ocjenjivanje stoji na putu tome. To je poražavajući iskustvo za dijete i nažalost, od tada pa nadalje dijete gubi inteligentni optimizam. "
„Nakon škole svijet spirala se nastavlja. Većina motivacijskih materijala, slike i metafore su o natjecateljskim sportovima, razne konkurentne situacije u kojima je cilj ubiti ili pobijediti drugu osobu.“
Zander uspoređuje slike suprotstavljenih momčadi nakon poznate Oxford-Cambridge veslačke utrke.
„Obje ekipe su ostvarile istu stvar, ali jedna momčad je apsolutno nevjerojatnom raspoloženju, a druga izgleda kao da su na samrti", kaže Zander. "To je ono što spirala svijeta radi. U mogućnostima ne postoji uspjeh ili neuspjeh. Energija je proizvedena od strane mogućnosti. Trenutak kada taknete u mogućnost, energija poteče. "
Zander sugerira da simfonijski orkestar bude krajnja metafora za budućnost. Cilj orkestra nije pobijediti, cilj je da se svaki glas čuje. Ako su u orkestru truba i viola, truba mora slušati violu jer je puno glasnija od violu. To zahtijeva veliku disciplinu. Orkestar razgovara o "mi a ne o ja".
Tijekom protekle godine Zander je dobio otkaz, nakon 45 godina rada na New England konzervatoriju, gdje je vodio orkestar mladih.
"Imao sam sve razloge da budem jako uzrujan i stvarno sam pao u očaj i bijes", kaže Zander. "No, u konačnici, uz pomoć moje supruge Roz, otkrio sam još jednom da postoji beskonačan broj stvari koje se mogu učiniti u životu. Da sam ostao na Konzervatoriju, iduće godine bih otišao u mirovinu, a sada imam novi orkestar mladih i nove mogućnosti i sve to mogu raditi i kada budem imao 90! "
Dragi ljudi, nakon Benjamina Zandera teško je reći bilo što pametno osim ne plačimo nad sudbinom nego pogledajmo mogućnosti.
Trudimo se da su nam misli i osjećaji u zahvalnosti i izobilju jer tada osjećamo svekoliku podršku i lako svladavamo eventualne poteškoće, a kada je najteže i teško nam je biti zahvalan i vjerovati, natjerajmo se na to.
Jer onda kad je najteže, kad nam se čini da su nam svi izlazi blokirani, ako smo u potrazi za mogućnosti i dobro pogledamo, ugledat ćemo odškrinut prozor, pukotinu u zidu, kroz koji se upravo probila topla zraka sunca.
Danas je 11. rujna, datum koji nas podsjeća na katastrofu u Americi prije 11 godina. Tada smo mislili da će se radi toga čina dogoditi preokret prvenstveno u glavama ljudi.
Evo odlomak iz jednog članka sa http://danas.net.hr/svijet/tri-kljucne-stvari-koje-ni-11-rujan-nije-uspio-promijeniti, u vezi toga:
"Tijekom 2001. i 2002. godine mogao je navesti i Kongres i javnost na ozbiljnu, radikalnu novu energetsku politiku, i uvesti značajne poreze na gorivo", piše Kurt Andersen i napominje kako se nedugo nakon napada život nastavio po starom. "Da, točno, ispravno: nismo se pokolebali. Ali s inzistiranjem da se američki način života ne smije nimalo promijeniti, implicitno smo objavili da će era iracionalnog obilja nastaviti i širiti se. Širenje duga i smanjenje štednje, cijene zemljišta i dionica koje skaču sve više i više - tako smo radili prije 11.9., i tako ćemo svakako nastaviti i nakon", zaključuje novinar.
A ako ćemo, u skladu sa mudrosti Zhou Enlaia, razmišljati o tome kakve promjene je svijetu donio ovaj događaj od 11.09., zaključit ćemo: „Rano je još o tome govoriti.“
Lijep dan, dragi ljudi!
Ana
AFA, nevidljivi vodeni cvijet. Ništa dodano, ništa oduzeto, potpuno ista kao što ju je Stvoritelj za nas pripremio. Sva hranjiva u idealnim omjerima, upravo onakvim kako zahtjeva naš organizam, iskoristiva gotovo u potpunosti.
Sve zagađeniji okoliš i hrana tretirana, nas usmjeravaju prema ovoj maloj biljčici, AFA algi staroj tri milijarde godina, hrani budućnosti.
Nećemo spominjati bolesne nego zdrave ljude, koje svakodnevno susrećemo, koji se tuže na zaboravnost, razdražljivost, koji imaju mentalni umor, depresiju, nesanicu, zbunjeni su, nemaju jasne misli, imaju bolesti zuba, paradentozu….. Sve su to pokazatelji gladnog organizma, a posebno nedostatka folne kiseline i klorofila, dvije hranjive tvari koje se u izobilju nalaze u zelenju, a posebno u velikim količinama u AFA algi.
Efekti AFA alge su kod nekih ljudi tako snažni da izazivaju skepticizam.
David Howell, voditelj homeopatskog koledža u Ujedinjenom kraljevstvu je jedan od gorljivih zagovornika AFA alge. On priznaje da ovako velike tvrdnje u korist algi mogu čak izazvati skepticizam:
Howell se uvjerio u vrijednosti AFA algi zbog iznenadnog poboljšanja kod nekih pacijenata koje je liječio homeopatski. Oni su uzimali i modro zelene alge:
„Odjednom je liječenje imalo bolje rezultate“, kaže Howell.
„Zaključili smo da, premda smo prepisali adekvatne homeopatske lijekove, njihova tijela nisu imala pravu nutricionističku ravnotežu da bi ih iskoristila. Kad su počeli jesti alge, lijekovi su počeli djelovati kako smo se i nadali.“
Howell zaključuje: „Vjerujem da, za razliku od drugih dodataka koji jednostavno otklanjaju neke nedostatke, alge pomažu da tijelo radi učinkovitije pa tako apsorbiramo više vitamina i minerala iz sve ostale hrane koju konzumiramo“.
„No, kako god da djeluju, sve je više onih koji se okreću prema tom dodatku kojeg mogu uzimati svi, uključujući djecu i trudnice“.
Howell je lansirao formulu pod nazivom Green Energy (Zelena energija), kombinaciju AFA algi (koja prirodno uspijeva u Klamatskom jezeru u Oregonu, SAD), spiruline (umjetno uzgojene modrozelene alge) i alfaalfe (ili lucerna).
Thea Lotzman, njemačka pedijatrijska medicinska sestra, kaže da joj je AFA pomogla kod anemije.
„Bila sam potpuni vegetarijanac kad mi se javila anemija. Naravno, moji liječnici su me savjetovali da jedem meso, ali umjesto toga ja sam počela uzimati mikroalge i moja je anemija nestala za tri mjeseca.“
To se može pripisati željezu i vitaminu B12 u modro zelenim algama, koji često nedostaju vegetarijancima.
Mahak Wasserscheidt, dietetičar iz Hamburga koristio je alge da bi izliječio kroničnu candidu, kvasnu gljivicu koja uništava probavni sustav. Osiguravajući hranjive tvari koje pomažu crijevima da proizvedu dobre bakterije, izgleda da su alge pobijedile candidu, koja inače može ostati u probavnom sustavu godinama.
Neka izvješća je teško objasniti. Jedna osamdesetogodišnjakinja koja je prošla kemoterapiju zbog raka štitnjače bila je toliko iscrpljena nakon liječenja da su liječnici bili skeptični oko njezina preživljavanja. Nakon jednog mjeseca uzimanja algi, Zelene energije, oporavila se toliko da je išla kuglati.
Jedna teorija kaže da, osim što priskrbljuje jednu dozu hranjivih tvari koje nekim ljudima nedostaju, kao B vitamini, zink, magnezij, željezo i masne kiseline, alge pomažu i u oksigenaciji tijela, što pomaže boljem prijenosu hranjivih tvari do organa kojima su potrebni.
Prema Penny Davenport, neovisnoj nutricionistkinji, okisgenirajući učinak modro zelenih algi može biti posljedica njihovog djelovanja na zagađivače:
„U današnje vrijeme tijelo ima vrlo malo kisika jer je zagađenje sveprisutno. Alge na sebe vežu teške metale i odstranjuju ih iz tijela.“ Kaže Penny
Dr. Gabriel Cousens, američki nutricionist i zagovornik modrozelenih algi izjavio je:
„Možda je najveća vrijednost AFA algi u njihovom pozitivnom učinku na hipofizu, epifizu i hipotalamus u mozgu. Izgleda da ima neki posebni učinak na energetiku mozga i njegovu funkciju.“
On ne nalazi drugo objašnjenje za iznenadno ozdravljenje jednog pacijenta koji je bolovao od kronične depresije nakon uzimanja algi i iznenadnu sposobnost autističnog četverogodišnjeg djeteta da progovori nakon otprilike mjesec dana uzimanja AFA algi.
Ovakvi slučajevi su potaknuli dr. Gabriela Cousensa da ispita moguće učinke na Alzheimerovu bolest, kod koje funkcije mozga degeneriraju.
66- godišnja žena koja je bolovala od Alzheimerove bolesti sedam godina, pokazala je znakove poboljšanja nakon šest mjeseci sa AFA algama;
64- godišnji advokat s trogodišnjim iskustvom te bolesti, zbog koje je rapidno propadao, nakon mjesec dana na jakoj dozi algi ( 5 grama AFA dnevno) stabilizirao se.
Podaci su ponovljeni i u kliničkim eksperimentima, koji su potvrdili, za tri milijarde godina staru algu, da možemo sa sigurnošću reći da je ovo hrana budućnosti.
Dragi ljudi, ulazimo u period godine kada će nam sve više nedostajati sunce. Pronađimo ga u zelenoj hrani koja je sakupila sunčeve fotone. Spirulina i AFA, radi svih bioloških sastojaka, imaju mogućnost najboljeg apsorbiranja sunca.
„Mi smo ljudske fotoćelije koje često pate od nedostatka svjetlosti. Naša sposobnost da se ispunimo sunčevom kozmičkom energijom ovisi o jedenju hrane koja sadrži visokosunčane elektrone.. Naše zdravlje i svjesnost ovise o našoj sposobnosti da privlačimo, spremamo i dovodimo energiju elektrona koja je bitna za energiziranje i reguliranje svih životnih sila. Što je veće spremište svjetlosne energije to je veća snaga našeg ukupnog elektromagnetskog polja, i posljedično više je energije slobodno za liječenje i održavanje optimalnog zdravlja.
Snažno sunčevo rezonantno polje najavljuje evoluciju čovječanstva u dosezanju punog kapaciteta kao ljudskog "sunčanog bića". Svjetlost podržava evoluciju, a nedostatak fotona u našem tijelu sprečava je.
Svjetlost i svjesnost su međusobno povezani.
Vraćajući se u nazad do prošlog stoljeća, Rudolf Steiner, osnivač Waldorf Schools, Antropozofske medicine i biodinamičkog vrtlarstva, mislio je da dozvoljavajući vanjskom svijetlu da uđe u naš sistem oslobađamo jednaku količinu našeg vlastitog unutarnjeg svijetla.
Što više povećavamo sposobnost apsorpcije i asimilacije svijetlosti to više svjesni postajemo. Što se više mijenjamo povećanjem naše apsorpcije svijetlosti to više sami postajemo svjetlost. Ovo je profinjena tajna "svjesne ishrane". dr. Gabriel Cousens
Ugodan vikend!
Ana
Sutra, 21. rujna, slavi se Dan mira, uključujući razne događaje diljem svijeta, meditacije, razgovore, koncerte….
Na mnogo načina možemo dati podršku promicanju mira u svijetu. Miru možemo posvetiti bilo kakvu aktivnost; organizirati skup namjere za mir, pjevati o miru, prirediti s prijateljima večeru za mir i slično.
No, iznad svega je važno ostvariti vlastiti mir i dati ga u zalog miru u našim domovima, školama, gradovima, planeti. Naš osobni mir će biti dar drugima i svijetu kroz našu energiju i samu našu prisutnost.
"Nikada ne možemo imati mir u vanjskom svijetu dok se ne pomirimo sa samim sobom." ~ Dalaj Lama
Svi mi imamo različite misli, vjerovanja i perspektive, a to je ono što nam stvara i mir i nemir. Naša iskustva uključuju paletu stanja što je sastavni dio puta koji prelazimo i sva ta stanja trebaju imati našu pažnju, ali ne i osudu ili nijekanje jer to dovodi do nedostatka unutarnjeg mira.
No nikada nećemo biti u stanju trajnog mira. Nekada smo više, a nekada manje aktivni, kreativni, kaotični, ili možemo doživjeti uzvišena stanja blaženstva, biti preplavljeni ljubavlju ili doživjeti dubinu boli, tamne noći duše, strah, gađenje, tugu i tako dalje.
Naše putovanje uključuje prihvaćanje svih naših stanja i prihvaćanje svih drugih ljudi koje susrećemo na našem putu, u stalnom i neprekidnom stremljenju stvaranju unutarnjeg mira.
Prihvaćanjem činjenice da je svatko, sa svoje točke gledišta i iz svog kuta poimanja stvarnosti, u pravu, doprinijet će stvaranju mira u nama samima i sa ljudima koje susrećemo.
Jer svakome je dana mogućnost da ima svoj način gledanja na stvari. Svatko ima svoje životne kriterije, što ovisi o informacijama koje imamo i o mislima koje smo stvorili nakon vlastite obrade tih informacija.
Čak i onda kada posjedujemo svi iste informacije mišljenja nam ne moraju biti ista. Svatko ih filtrira na svoj način, pod utjecajem vlastitog poimanja svijeta i vijeka, možda čak nesvjesno prilagođavajući ih sebi na putu osobnog ostvarenja.
Postavlja nam se u ovom času pitanje ima li onda koristi razgovarati, komunicirati, na bilo koji način?
Izreke 18:15 kaže: "Mudri su uvijek željni učenja, uvijek slušaju svježe uvide. "
Svjesnost činjenice da je svatko u pravu nam znači da ne očekujemo da će razgovor završiti tek onda kada mišljenja budu usklađena i kada bude potpuno jasno tko iz razgovora izlazi kao „pobjednik“, a tko kao „gubitnik“, što se zna događati, pa razgovor završi u neprijateljskom tonu, a sudionici definitivno gube svoj mir.
Komunikacija nas obogaćuje novim informacijama na osnovu kojih stvaramo nova saznanja i naravno, formiramo novo mišljenje.
Oni hrabri čak i u tijeku razgovora znaju reći „ ah, to nisam znao, hvala ti, sada sve izgleda drugačije“, no, rijetko se tako nešto dogodi jer u većini slučajeva sugovornik to bilježi kao svoju pobjedu, odnosno onoga drugoga smatra gubitnikom ili nekim tko „časno“, usprkos svim činjenicama, do kraja ne brani svoje mišljenje.
Napravimo pomak od ega do suštine kao izraz samog evolucijskog impulsa.
Ne možemo i ne smijemo kontrolirati druge ljude. Svaki muškarac i žena, osnaženi vlastitim mislima, osjećajima i maštom, sami jedre kroz život. Ne možemo poboljšati njihov osmijeh, pa čak ni uvećati njihove nevolje, osim ako nam, na nekoj razini, oni to dopuste. Isti takav učinak imaju i dragi na nas same. Želimo li ih zadržati u svom životu, ma tko god oni bili, učinit ćemo to razumijevajući ih, a ne mijenjajući ih. Na taj način ćemo poboljšati naše šanse da i oni nas zadrže u svom životu, stvarajući između nas mir.
Također, put ostvarenja mira je da smo usklađeni sa obiljem, jer svega ima dovoljno za svakoga!
Ljudi sa svijesti izobilja cijene sve što se događa oko njih. Cijene život i sva životna iskustva, dok su oni sa svijesti oskudice usmjereni na rušenju sebe i svega oko sebe.
Slušamo li sa zahvalnošću pjev ptica u proljeće, ili smo nervozni, ljutiti na sve oko nas do te mjere da promislimo „ ušutkaj te proklete ptice tamo gore“?
A vrijeme i prilike se mijenjaju. Uvijek, jaki nose slabije, bogati nose siromašnije, zdravi nose bolesne, a sretni nose nesretne. Tko je trenutno u kojoj ulozi nije bitno, ali je dobro ponekad zahvaliti svima onima koji nose.
„Kabalisti vjeruju da je iznad svake vlati trave anđeo koji plače i govori… rasti, rasti!
Ja ću ići dalje. Vjerujem da je iznad cijelog ljudskog roda jedan super anđeo koji plaće "Evoluiraj! Rasti! "~ Steven Pressfield iz rata umjetnosti
Dragi ljudi, budimo strastveni o svojoj vlastitoj transformaciji i jednako predano poduprimo razvoj svijeta. Uvijek nanovo radimo na uspostavljanju mira unutar nas i oko nas.
Sjećate li se kada je Forrest Gump rekao da je život kao bombonijera?
Koliko god birali nikada ne znamo što ćemo zagristi, ali smo, uzimajući čokoladni bombon, spremni na sva iznenađenja okusa. To je to. Koliko god birali ne znamo što ćemo dobiti u životu. Međutim, možemo biti spremni suočiti se svime što nam život donese, trudeći se ostvariti unutarnji mir.
Živimo jednostavno, budimo velikodušni i ljubazni sa svim ljudima. Budimo otvoreni za sve nove informacije, ali uvijek sami uradimo svoj domaći.
Za kraj interesantna priča o tome o važnosti razgovora, vrijednosti informacije ne uzimanju stvari zdravo za gotovo,
U jednoj vojarni su uvijek bila raspoređena četiri vojnika kako bi u svakom trenutku zaštitila betonsku ploču ispred vojarne. Vojnici su mijenjali smjene i čuvali ploču dugi niz godina. Različiti zapovjednici su dolazili i odlazili, a tradicija se nastavljala.
Nakon mnogo godina došao je novi zapovjednik. Između ostalog upitao je zašto vojnici čuvaju betonsku ploču. Odgovor je bio da to rade oduvijek i da je to tradicija, da ih je bivši zapovjedni uputio da to rade.
Zapovjednik je bio odlučan da sazna zašto. Otišao je u arhiv i pronašao objašnjenje u dokumentu koji je bio vrlo star.
Saznao je da se prije više od 80 godina u vojarni htjela izgraditi platforma na kojoj su se trebali izvoditi određeni događaji. Kada je napravljena betonska ploča, noću su preko nje hodale divlje životinje, dok se nije dovoljno osušila, pa su je morali popravljati sljedećeg jutra, a navečer bi se ponovo dogodila ista stvar.
Dakle, zapovjednik je naredio da će četiri vojnika čuvati betonsku ploču tri tjedna, dok se ne osuši.
Sljedeći tjedan zapovjednik je bio premješten. Došao je novi zapovjednik koji je samo provodio rutinu, tako da je osamdeset godina poslije vojarna još uvijek čuvala betonsku ploču, a nitko nije znao zašto.
Zahvalna za svu vašu ljubav
Ana
dio
Sva divota što nas bez daha ostavlja, sva priroda, sav miris, sve boje i smiraj, svaki uspjeh i sva ljepota svijeta, počivaju na strpljenju. Jer za sve to je potrebno vrijeme i povjerenje, potreban je mir u duši i vjera u procese koji ponekad traju duže od života.
Strpljenje nam treba u sasvim običnoj dnevnoj rutini, u komunikaciji s djecom, s roditeljima, članovima obitelji, prijateljima, šefom, nadređenima, podređenima, u koloni na cesti, u redu pred šalterom, a pogotovo u nekim zahtjevnijim situacijama ili kada se odlučimo krenuti na put značajnih promjena u vlastitom životu.
Biti strpljiv ne znači biti nezainteresiran ili iz straha od nekih posljedica ne reagirati na događanja u životu, ne, biti strpljiv znači vrijedno raditi na ostvarenju dobrog življenja, poštujući svoju i tuđu osobnost i mišljenje, prirodne zakone i tijek vremena.
Nestrpljenje, s druge strane, je simptom sebičnosti. Nestrpljivi ljudi vjeruju da oni igraju glavnu ulogu, dok su svi drugi samo prateće sporedne uloge. To je osobina na koju nitko ne bi trebao biti ponosan, jer u većini slučajeva odvede u smjeru konflikta, stresa i odustajanja od najdražih zamisli, krivnje i patnje.
Svi smo sigurno bili svjedoci ponašanja nestrpljiva čovjeka dok, na primjer, čeka u redu pred nekim šalterom; nervozno se premješta s noge na nogu pogledavajući na sat, preglasno komentira koliko se tko zadržava na šalteru, a eto on ima samo nešto kratko obaviti i sve vrijeme grozničavo traži način da nekako uleti preko reda,…. I često uspije samo zato što ga se ljudi žele riješiti. Bude im neugodno. Neke od tih nestrpljivih možemo poslije pronaći malo dalje u nekom kafiću.
Strpljiv čovjek će čekanje doživjeti kao pauzu od dnevnog trčanja, priliku u kojoj se može sabrati, zahvaliti na danu, na ponovnoj prilici, presložiti dnevne obveze ili obaviti one važne stvari, koje nikako da dođu na red jer nisu u kategoriji hitnosti, kao na primjer kratko se javiti roditeljima ili prijatelju čije mu se ime već danima vrti po glavi.
Naravno da nije lako biti strpljiv. Nikada nije bilo lako, a pogotovo ne sada kad se svijet vrti na 78 okretaja, na dohvat ruke su nam razna instant rješenja i gotovo više nema vremenske i prostorne udaljenosti.
No, naučimo biti strpljivi, uporni, dosljedni, naučimo uspješno nositi sve prepreke i frustracije, posebno ako smo krenuli na važan životni put. Događa se naravno da se obeshrabrimo, rastužimo se nad sobom i želimo odustati. Svatko tko je ikada krenuo na neki važan put koji zahtjeva vrijeme, izgubio bi nadu u nekom trenutku, osjetio bi sumnju barem nakratko i htio je odustati. Trebalo je samo podsjeti se zašto je krenuo, koliko mu je to važno i nestale su sve sumnje za nastavak puta.
Naučimo biti strpljivi sa sobom, sa svojim sumnjama i greškama. Provjerimo povremeno jeli nam dobar smjer, pa ako utvrdimo da jest, sve što moramo učiniti je strpljivo nastaviti dalje.
"Naučite umjetnost strpljenja. Disciplinirajte svoje misli kad postanu zabrinute nad ishodom. Nestrpljenje rađa tjeskobu, strah, obeshrabrenost i neuspjeh, a strpljenje stvara povjerenje, odlučnost i racionalnu perspektivu, što na kraju dovodi do uspjeha. " - Brian Adams.
Dvije važne komponente koje su nam potrebne za postignuće boljeg zdravlja, bolje tjelesne i duhovne spremnosti općenito, su strpljenje i vrijeme.
Godinama obično ponavljamo iste pogreške, radi kojih nam tijelo stalno šalje iste pouke u vidu nekih manjih i većih zdravstvenih problema. To se ponavlja sve dotle dok ne shvatimo da trebamo izabrati drugačije, donijeti odluku i krenuti u promjenu. No, vrlo brzo se dogodi da smo frustrirani cijelim protokolom, ozdravljenje nam se ne događa dovoljno brzo, jer želimo biti dobro sada a ne za nekoliko mjeseci.
Smiješno je misliti na ovaj način. Problemi koje imamo se nisu dogodili preko noći. Tijelu je potrebno vrijeme da odradi svoj posao i neće obraćati pozornost na našu opsjednutost kalendarom i nekim vremenskim okvirima. Ono treba naše strpljenje, a ako nam izgleda da se stvari ne događaju dovoljno brzo, kriva su samo naša očekivanja.
Neka istraživanja su došla do zaključka da svaka godina bolesti, traži mjesec dana pažnje i liječenja. Ako smo bili bolesni dva desetljeća tada dvije godine liječenja ne izgledaju jako puno.
Strpljivi ljudi brže dođu do zdravlja, jer uživaju u svakom trenutku života, znaju odijeliti važno od nevažnog, strpljenjem otklanjaju napetost, potiču dobre odnose i slijede prihvaćeni protokol za bolje življenje, uvažavajući vrijeme.
K tome, nikada nije kasno usvojiti činjenicu da je naša hrana naš lijek i dobrim namirnicama probuditi potencijal našeg tijela.
Nažalost hrana koju kupujemo nema ni minimum prehrambenih vrijednosti koje bi trebala imati. Zašto? Od Drugog svjetskog rata, pokretanjem industrijske i poljoprivredne revolucije, tlo je ispražnjeno od većine minerala, a jaka kemijska gnojiva su usmrtila prirodne mikroorganizme potrebne u procesu promjene minerala u organske oblike, kako bi ih tijelo apsorbiralo. Zdravstveni problemi prisutni danas u svijetu su rezultat dugoročno akumuliranih prehrambenih nedostataka.
Ljudi su svjesni te činjenice i u stalnoj su potrazi za pravom hranom i pravim dodacima prehrani.
Postoje mnoga svjedočanstva o učinkovitosti AFA alge, ali to ne znači da je otkriven čudesni lijek, nego potvrđuju ono što znamo, da je tijelo čudo i ako smo spremni priznati i zadovoljiti njegove osnovne potrebe, na putu smo prema rješavanju tajne zdravog i radosnog života.
No, AFA alga treba naše povjerenje, strpljenje i vrijeme. Čak i onda kada nam se čini da se ništa ne događa, trebamo znati da ona iza kulisa vrijedno radi svoj posao.
Dragi ljudi, usvojimo ritam prirode, njena tajna je strpljenje, a ako smo ipak u nedoumici, prisjetimo se priče o kornjači i zecu. Brzina nije uvijek garancija za pobjedu, a niti život nije utrka, dobro je kušati svaki korak.
„Imate samo tri stvari za naučiti: jednostavnost, strpljenje, suosjećanje. To je vaše najveće blago.“ Lao Tzu
Na kraju vam želim zahvaliti na upozorenju na grešku koju sam napravila u prošlom javljanju. Tako rade prijatelji i zato hvala na ispravci i na prijateljstvu.
Budimo strpljivi i uživajmo u putovanju!
Ana
Dijelim s vama sjećanje na dan prije osamnaest godina
„kad moja su braća obukla košulje bile,
a dica i ja u crnu.“
/Stih iz moje pjesme posvećene tom danu/
Gubitak oca i supruga je strašan događaj za obitelj, no, na moju sreću ja nisam imala vremena, niti mogućnosti, prihvatiti ulogu žrtve bez ikakvog izlaza, radi čega sam neizmjerno zahvalna. Uspravila sam se i tješeći sebe i djecu krenula dalje.
Teške životne krize ili manja muka i problemi, svi nam govore „ evo sad ti je prilika, pokaži svoju emocionalnu izdržljivost, pokaži životne prioritete.“
Pasti u dugotrajan očaj ili se odati raznim porocima i sličnom neredu, je sebično i bezobrazno prema onima najdražima. Natovariti im se na njihova ionako preopterećena pleća, zaista je nerazumno.
Svatko ima svoju bol i tugu, ali nije uputno da je svakodnevno servira svijetu.
Naravno, treba priznati da svi jednako ne doživljavamo stvari i da je netko manje, a netko više otporan. No, vještinu otpornosti možemo naučiti ako se ne stavimo u bezizlaznu poziciju žrtve, nego zauzmemo ispravan stav, jer stav nas iznese u bilo kojoj situaciji.
Teško je ne misliti na najgore kada nam se događaju loše stvari i kada smo suočeni sa nekim lošim vijestima. Obično tada donosimo ekstremne zaključke.
Ako radi neke sumnje krenemo na pregled, sve dok ne dobijemo rezultate razmišljamo o najgoroj soluciji.
Ako iz bilo kojeg razloga izgubimo posao razmišljamo samo o tome kako više nikada sigurno nećemo raditi.
Mudri ljudi se klone ovakvih razmišljanja, jer ona crpe energiju i vuku prema dolje, u ništavilo, a svi iz iskustva znamo da se većina najgorih strahova nikada ne obistini.
Nora Ephron preporučuje da „budemo junakinje svog života.“
Naravno da ne možemo kontrolirati sve što nam se događa u životu, ali kontrolirajmo naš stav prema onome što nam se događa.
Nepredviđeni događaj, tužan ili težak na bilo koji način, uzrokuje da se u trenutku smrznemo, paraliziramo od straha i neodlučnosti. Tada su nam potrebni prijatelji da nas podsjete da smo mi ista ona osoba koja se kroz život nosila sa raznim teškoćama, ona koja je pronalazila mudra rješenja i koja će na isti način izaći i iz ove teške situacije.
Tjelesno zdravlje nam je tada stup otpornosti. Ako smo prije kriznih događaja imali zdrave navike, kvalitetno jeli, vježbali, izbjegavali alkohol i druge poroke, vrlo brzo ćemo se vratiti našim navikama, naročito vježbanju koje kontrolira kortizol, hormon stresa.
Psihoterapeut Jeffry B.Rubin „Uspjeh je često prepreka za učenje. Kad sve ide dobro mi i dalje radimo što smo radili, ali mnogo ne napredujemo kao osoba. Ali kriza, ona nas vodi do napretka.“
Dragi ljudi, svejedno volim jesen. Ni jedno godišnje doba nam ne nosi toliko poruka. Sve u jednome. S jedne strane nam nudi pune košare blaga raznoraznog, a s druge polako skida list po list, svlači drveće ostavljajući ga gola na zimskoj vjetrometini. Sjeta, tuga i radost, ruku pod ruku, baš kao što je i život. I ni jedno godišnje doba nam ne šalje tako snažnu poruku bliskosti života i smrti i ni jedno nas toliko glasno ne upozorava da zahvaljujemo i slavimo život, da živimo dok smo živi, a ne umiremo bojeći se smrti, jer to je sastavni dio života.
Ugodan vikend!
Ana
Pogled gotovo dječački, riječi blage, nastup nedvosmislen, bez silovanja trenutka, ali sve toliko jasno dorečeno da ne trpi suprotstavljanje. Gledajući ga u njegovom prvom nastupu promislila sam „ovaj čovjek ima neku drugačiju spoznaju“. Idealan pristup svakom problemu, svjestan da postoji rješenje, postavljao ga je na neku drugu razinu. Bez unutrašnjeg konflikta, znajući točno svoju ulogu, davao nam se jedinstven i cjelovit.
„Čovjek postiže takvu pravilnost, a time i više spoznaje, ako svoje osjećaje, misli i raspoloženja dovede u onakav red kakav je stvorila priroda, tako da može gledati, slušati, probavljati, disati, govoriti i tako dalje, u skladu s tim.
Zadovoljstvo s najmanjim što postigne donosi mu mir i opuštenost, koji sve više ovladaju dušom, što dolazi do izražaja i na vanjskom izgledu. Pogled oka postaje miran, kretnje sigurne, odluke jasne, a sve ono što se zove nervozom, odmiče se od takvog čovjeka.“ - Rudolf Steiner
Drevni pisci Talmuda su se pitali: "Tko je moćna osoba?" , na što je odgovor bio: "Onaj tko može kontrolirati svoje sklonosti i karakterne osobine.
Kroz sve vrijeme naukovanja unutar nas su dva života, onaj koji živimo i onaj koji bi željeli živjeti, koji uzrokuju neprestani konflikt. Suprotstavljajući se jedan drugome truju nas i blokiraju ostvarenje uloge za koju smo rođeni. Imamo sve darove i talente, sve potencijale za ostvarenje, ali se nađu uvijek neke nove prepreke koje guše te naše potencijale.
Stoga je dobro znati da u bilo kojem trenutku, kad u naš život uđu problemi i veće nesigurnosti, ako imamo snage susresti se s njima „oči u oči“, uočit ćemo i nove mogućnosti koje s njima idu ruku pod ruku.
Dakle, bez obzira koliko jadni, uplašeni, umorni ili bolesni bili, koliko izgubljeni, zbunjeni ili očajni postali, koliko usamljeno ili depresivno se osjećali, za ostvarenje naših potencijala će biti dovoljno, ako napravimo ono što možemo sa onim što imamo, iz pozicije u kojoj stvarno jesmo.
„A to prije svega zahtijeva da čovjek bude u dnu duše istinit prema samome sebi. Ni u čemu se o samom sebi ne smije obmanjivati. Čovjek mora s unutarnjom istinoljubivošću gledati u lice vlastitim pogreškama, slabostima, nesposobnostima.
Postoji samo jedan put za otklanjanje vlastitih pogrešaka i slabosti, a taj je: točno ih spoznati.
Sve drijema u ljudskoj duši i može biti probuđeno. I svoj razum i svoj um čovjek može unaprijediti ako si u miru i spokoju objasni uzroke zašto je u izvjesnom pogledu slab. Naravno, takva je samospoznaja teška jer je iskušenje da sami sebe obmanemo neizmjerno.
S blagošću će se u duši uskoro oblikovati i jedna druga osobina: mirno obraćanje pozornosti na sve tančine duševnog života u okolini uz potpuni muk vlastitih duševnih pokreta. Ako čovjek to postigne, tada duševni pokreti njegove okoline djeluju na njega tako da njegova vlastita duša raste i rastući se grana kao što biljka napreduje na sunčevoj svjetlosti.“ - Rudolf Steiner
Dragi ljudi, ključevi od svih želja, htjenja i imanja su u nama, koje doduše obično ne možemo pronaći. A vrijeme nije prepreka od trenutka kad shvatimo da nikada nije prerano niti prekasno za učiniti prave stvari. Svjedoci smo koliku golemu vrijednost može dati čovjek za samo šest mjeseci, ako se ne dvoumi, ne žali niti oklijeva, razmišljajući da možda nema dovoljno vremena.
Zahvalni smo mu.
Ana
Tužila mi se jedna mlada žena, još od prošle godine, kako ima alergiju na sunce, pa radi toga mora koristi vrlo skupe kreme sa visokim zaštitnim faktorom, a svejedno stalno koristi puder da prekrije osipe i crvenilo po licu i vratu.
Doslovce sam je nagovarala da proba prirodnu kozmetiku Natural being, iz dva razloga; bila sam sigurna da nije alergična na sunce nego na kemiju iz krema u kombinaciji sa suncem, a sama sam se uvjerila u blago djelovanje potpuno prirodnih Natural being proizvoda, koje već dugo koristim, kao i svi ženski članovi moje obitelji.
Međutim, više je vjerovala poznatim svjetskim markama, iako nije imala neke koristi, dapače.
Nakon skoro godinu dana, moja upornost je urodila plodom. Pred početak ovog ljeta se ipak odlučila. Uzela je cijelu paletu proizvoda. Tjedan dana se lice znojilo, ispirala se kemija, a onda je njena koža zablistala bez alergijskog osipa i bez pudera i tako glatka i sjajna prošla kroz cijelo ljeto, iako je bilo vrlo vruće i vrlo sunčano.
Tajna lijepe kože ne leži u skupoj nego u prirodnoj kozmetici, a povod ovoj priči je prilika da uz pogodnosti u listopadu, povoljno kupimo Natural being proizvode.
No, uz kvalitetnu kozmetiku ne smijemo zaboraviti da je za lijepu kožu gotovo jednako važno kako se hranimo, jer koža je hologram našeg tijela, koja sa nevjerojatnom preciznošću u svakom trenutku pokazuje stanje naše nutrine.
Pa će tako ljepoti kože, zdravlju uopće, pridonijeti detoksikacija. Potrebno je, bar jednom godišnje, osloboditi tijelo od toksina, loših bakterija i zalijepljenih naslaga u crijevima, a jesen je pravo vrijeme za to. Preporučam vam detoksikacijski program Lagani početak koji sadrži Bifidus, Acidofilus, Enzime i AFA algu.
U listopadu novi članovi mogu dobiti ovaj program za samo 380,00 kuna.
Najvažniji sastojak koji koža treba je voda, a u koži je najveća rezerva vode. Većina nas cijeli život konzumira suhu hranu i pića ( čaj, kava, alkohol, šećer i kruh), koja zahtijeva puno vode kako bi se probavila i isprala iz organizma. Pijmo vodu!
Također, konzumirajmo hranu bogatu vodom, sirovo voće i povrće, a ako ga moramo skuhati, kuhajmo ga sasvim lagano. Osim vode tijelo će ovim putem dobiti minerale, vitamine i elemente u tragovima. Ne skrivajmo posljedice loše prehrane slojevima šminke.
Sva hranjiva potrebna našem tijelu u savršenom odnosu se nalaze u modro zelenim mikro algama, AFA algi.
Jedimo namirnice bogate antioksidantima. Slobodni radikali oštećuju naše stanice i tkiva što dovodi do preranog starenja, posebno se to vidi na koži. Jedimo antioksidante; svježe voće i povrće, orahe, sjemenke, klice, a najsnažniji su u bobičastom voću, kojeg možemo konzumirati cijelu godinu koristeći Berry power u kojem je brižno pripremljeno 15 vrsta bobičastog voća.
Budimo ljubazni prema svim našim organima, pa tako i našoj koži. Nemojmo je gušiti kemijom koja se nalazi u kremama i losionima, bez obzira na poznatu marku i primamljivu ambalažu.
Svaka stanica kože upija i koristi tvari s kojima je tretiramo, što znači da upija i sintetičke kemikalije često prisutne u sapunima, losionima, kremama, čak i sintetičkoj odjeći koju nosimo, koji mogu biti vrlo toksični i iritantni.
Zato je potrebno provjeriti sastojke koji se nalaze u proizvodu kojim se tretiramo. Imamo li uopće običaj pogledati sastojke u kozmetici koju koristimo?
Tržište je danas vrlo bogato prirodnim kozmetičkim proizvodima, pa kada već planiramo potrošiti novac na kozmetiku, potrošimo ga na prirodne proizvode koji će opravdati potrošeni novac.
Preporučam vam blagu Natural being kozmetiku koja pomaže harmoniji naše kože, bez agresivnih kemikalija i kompliciranih tretmana. Jednostavna, prirodna, posebno formulirana sa tri osnovna sastojka, novozelandskim medom i uljem biljke manuka, prirodnim vitaminom E, najčišćim biljnim sastojcima.
U paleti proizvoda je sredstvo za čišćenje lica, gel za toniranje, krema dnevna i noćna, krema za njegu područja oko očiju, kao i krema za ruke i tijelo. Svi proizvodi su vrlo izdašni, uspostavljaju odličnu komunikaciju sa kožom, čisteći je prije svega od ranije nakupljene kemije.
Između ostalih pogodnosti u listopadu imamo priliku za povoljnu kupnju ovih proizvoda.
- Uz tonik i sredstvo za čišćenje dobit ćemo gratis dnevnu kremu,
- Uz noćnu krema dobit ćemo kremu za oko očiju po simboličnoj cijeni.
- A kremu za ruke i tijelo ćemo dobiti gratis uz kupljene 3 AFA alge.
I to je cijeli komplet prirodne kozmetike, koji smo već odavno razmišljali kupiti. Savršeno!
Ponuda traje do kraja mjeseca tako da se možete prezbrojiti, promisliti i odlučiti napraviti kupovinu na način koji vam najviše odgovara, bilo da želite postati član i iskoristiti pogodnosti za novog člana, ili želite kupovati iz posebne ponude, ili pak nešto treće. Na raspolaganju sam za sva pitanja i sve mogućnosti.
Sva ljubaznost i pažnja prema unutrašnjem i vanjskom tijelu će nam se vratiti dobrim zdravljem, lijepom kožom i veseljem.
Pa neka nam zdravlja i veselja!
Ana
Koliko god bio trivijalan nekakav materijalni poklon, više mu se pažnje posveti nego lijepoj gesti ili srdačnom pozdravu, čime se kaže „Hvala“ za neko dobročinstvo u potrebi. A zapravo ni ne znamo pravu vrijednost takvih poklona, ni ne zavirimo u njih, uvjereni da se daju prazni, tek iz navike.
Takav odnos smo stvorili i prema vrlo vrijednom poklonu, kojeg svako jutro dobijemo kao naš osobni dar. Novi dan. Umjesto da ga otvorimo i damo pažnju svakoj sekundi, često mu niti vrpce ne razvežemo, jer „ionako znamo što je unutra“, uvjereni da je isti kao i onaj jučer.
No, posvetimo li mu pažnju koju zavrjeđuje, osjetit ćemo energiju koja oblikuje naše želje, misli i osjećaje, osvijestiti buđenje, disanje, ustajanje, hodanje. Suočit ćemo se sa mogućnosti izbora stava, riječi, djela i reakcije, svega što oblikuje naš karakter. Prestat ćemo se skrivati iza iluzije bespomoćnosti i prihvatiti moralnu odgovornost za vlastiti život.
Nažalost, navikli smo da nam svane novo jutro, iz navike ga uzimamo zdravo za gotovo što zamagljuje njegov značaj, izostaje „buđenje“, pa nastavljamo u začaranom krugu navika i stvorenih uvjerenja koje upravljaju našim životima.
Prije više od 200 godina, dr. Benjamin Franklin je bio u potrazi za moralnim savršenstvom, kada je shvatio da mu životom upravljaju navike. Odlučio je promijeniti život na način, da neke od svojih najgorih navika pretvori u neke od najboljih osobina, jer kako je rekao „naša neto vrijednost se obično određuje onim što je preostalo kad se od naše dobre motivacije oduzmu naše loše navike.“ Izumio je cijeli sustav koji mu je pomagao da se kroz snagu volje riješi loših navika i negativnih karakternih osobina. I nije išlo lako.
Dvjesto godina poslije, čovjek je u potrazi više nego ikada. Unatoč naprednih tehnoloških dostignuća i ideja, čini se da je stvoren samo privid blagostanja i prosperiteta, jer većina ljudi pati. „Borba za život“ potroši sve vrijeme i sve strpljenje, neosjetljivost je prisutna na svim razinama, među svim generacijama i prema svem životu planeta. Svatko je sagradio maksimalni zid oko svoje duše, a druženje s prirodom sveo na minimalnu razinu. Sve to guši dobre osjećaje, ostavljajući prazninu u koju se naseljavaju tuga, depresija i bolest.
Kad nas u ovakvom stanju nađu financijske poteškoće i kakve god krize, osjećaj bespomoćnosti i jada nas vodi u krivnju, u gadan konflikt sa samim sobom. Caruje nestašica jer obilje nije negdje tamo vani, ono raste, buja i cvijeta, unutar nas u skladu sa našim osjećajima.
Znamo da možemo imati sve bogatstvo svijeta, ako nemamo ljubavi, poštovanja i vremena za ljude, za svakog živog stvora, za svaki djelić prirode, puki smo siromasi.
Izlaz nam blokiraju razni čimbenici, a jedan od značajnih su naše navike. One dominiraju našim životima i čvrsto se drže čak i onda kada smo odlučni riješiti se onih loših, a njegovati samo one dobre. Potrebno je silno strpljenje i snaga volje, ali ako je odluka čvrsta, a cilj svetinja, ni jedno ni drugo neće nedostajati.
Dobre navike, korisni dnevni rituali, će nam pomoći zadržati unutarnju ravnotežu, u tijeku smjenjivanja stalnih životnih ciklusa, tako da nas promjene neće poljuljati nego će obogatiti sve aspekte našeg života. Dnevni ritual vježbanja, povremeno duboko disanje tijekom dana, dobra prehrana u mogućem ritmu, njegovanje dobrih odnosa, sve ono što podržava naše zdravlje i harmoniju, održat će nas u promjenama i prijelazima iz očekivanog u neočekivano.
"Mi smo ono što uvijek nanovo činimo. Izvrsnost dakle, nije čin nego navika." kaže slavni Aristotel.
Kad bi znali sa potpunom sigurnošću, da će svaka mala stvar koju danas učinimo biti kasnije prisutna u našoj budućnosti i u budućnosti naših prijatelja, silan bi trud ulagali na strpljivost, ljubaznost i ljubav i to bi nam postala navika. Njegujemo li ovakvu naviku, pa usprkos jurnjavi i problemima, pokažemo svakodnevno ljubav, brigu i suosjećanje prema svemu što živi, donosimo radost u druge živote, a u naš privlačimo one lijepe energije ugode koje otvaraju neki novi svijet. Na nama je samo da posijemo sjeme dobrote.
Neki čovjek je 1784. godine zamolio Benjamina Franklina, da mu posudi novac. Franklin mu je posudio novac, ali pod uvjetom da mu ga ne vraća, nego da u nekom trenutku pomogne nekome drugome u potrebi. U 2000-toj ovo je bio predložak za film „Šalji dalje“, u kojem Haley Joel Osment, igra dječaka koji je pokrenuo lanac dobrote, nadajući se da će promijeniti svijet.
Ova priča nam može poslužiti za promišljanje da kod davanja ili primanja poklona, oni budu sjeme koje će producirati daljnju dobrotu.
Dragi ljudi, dijelimo razmišljanja i saznanja, gradimo dobar odnos, dodajući mu iz dana u dan sve veću vrijednost, a sve u interesu da se dobro osjećamo, dobro izgledamo, da se damo svijetu u našem najboljem izdanju. Nadam se da će nam svaki novi dan biti poticaj da budemo najsretniji, najzdraviji, sa najvećom energijom, bez obzira na godine koje nosimo i uvjete u kojima živimo. Da budemo, zapravo, naša najbolja verzija koju samo zamisliti možemo.
Neka nam strpljenja i ljubavi!
Ana
Bombardirani smo negativnim porukama, slikama, pričama o nasilju, smrti i razaranju, gubicima, činjenicama o manjku mnogo čega što je čovjeku potrebno za normalan život. Pustimo li sve to da se nastani unutar nas, otrovat ćemo se strahom i nemoći, bavit ćemo se idejom prepuštanja, ništa ne činjenja, pogotovo kad znamo da se u skorije vrijeme ništa značajno neće promijeniti na bolje.
I upravo zato, koliko god izgledalo suludo i koliko god nam se činilo da nemamo uporište, bitno je hoćemo li svaki dan započeti i završiti sa pozitivnim porukama sebi i svijetu, zadržati optimističan um i aktivno tijelo, stvoriti vlastito mišljenje i stav o svemu što se događa, trudeći se pronaći odgovor na pitanje „što ja tu mogu učiniti?“.
Ili ćemo zapeti negdje između sa pripadajućim posljedicama. Jer tijelo reagira na naše misli i vanjske podražaje, a situacije koje u nama proizvode brigu i strah prepoznaje kao „bori se ili bježi“, pa proizvodi dodatnu energiju za akciju. Ako akcija izostane, nagomilana nepotrošena energija ostaje unutar nas, pa ubrzo pištimo kao ekspres lonac i završimo sa dijagnozom stresa, najblaže rečeno.
Dakle, ne bavimo se time da možemo pronaći neki zaklon i čekati da se, nekako pomoću nečega, sve riješi. Trebamo se odrediti i biti aktivni.
Sa svih strana pršte razne sugestije, nove informacije i ideje, koje će nas cimati i ljuljati samo ako ih uzimamo zdravo za gotovo. S toga, poslušajmo ih umom, srcem, utrobom, uskladimo ih sa našom jedinstvenosti, obradimo zdravim razumom, stvorimo jasno vlastito mišljenje i stav.
Zapanjujuće je velik broj ljudi koji svojevoljno prihvaćaju tuđe misli i stavove, bez ikakve sumnje i preispitivanja. Jeli to iz lijenosti, nedovoljne zainteresiranosti ili se pak podsvjesno osiguravamo, da u nekom momentu, ako stvari krenu naopako, možemo uprijeti prstom u onoga tko je to rekao, tko je krivac?!
A možda je tome razlog što smo od malena naučeni da, bez obzira na naše mišljenje, trebamo prihvatiti stav „stručnjaka“.
I upravo nas se i tretira tako kao da smo nesposobni formirati vlastito mišljenje. Recimo, kad gledamo bilo kakvu raspravu, političku, ekonomsku, religijsku, na kraju rasprave dođe stručnjak koji nam objasni što smo zapravo gledali, servira nam svoje mišljenje i zaključke, tako da ne dvojimo što o tome sami trebamo misliti, čime se mi uredno dalje služimo, bez preispitivanja.
Najstrašniji primjer naše indolentnosti je slijepo dopuštanje liječnicima da nam tijelo pune raznim upitno potrebnim lijekovima, dok se s naše i njihove strane zanemaruje čudesna mudrost koja prebiva unutar tog istog tijela.
Čuti sve što nam svijet nudi i tražiti savjet je poželjno i uglavnom može biti korisno, ali slijepim prihvaćanjem, bez razlučivanja, kršimo odgovornost prema sebi kao jedinstvenom i veličanstvenom duhovnom biću. Um bez razlučivanja je poput korijena stabla koje apsorbira sve što dotakne, pa čak i otrov koji će ga možda ubiti.
Nismo ovdje da igramo na sigurno, a nismo ni roboti koji samo slijede pravila. Stvoreni smo na sliku i priliku Božju, rođeni za stvaranje, imamo misiju izraziti našu mudrost, a ne slijepo prihvaćati stajališta ili doktrine, pa makar kakav stručnjak stajao iza toga.
To ni u kom slučaju ne znači da trebamo zanemariti riječ znanstvenika i stručnjaka i njihov ogroman doprinos, dapače, samo im treba dozvoliti i mogućnost pogreške, imajući u vidu faktor čovjek.
Prošli mjesec je New York Times izvijestio da su znanstvenici otkrili za više od 4.000.000 gena DNK, koje su do sada držali nepotrebnima, da zapravo igraju ključne uloge u kontroli ponašanja stanica, organa i drugih tkiva.
Ili banalni primjer promjene mišljenja o važnosti slijepog crijeva, koje se često znalo usput odstraniti pri nekim operativnim zahvatima. Mišljenja su da kod velikih probavnih problema, kada sa svim ostalim iz probavnog sustava odlaze i dobre bakterije i narušava se crijevna flora, dio bakterija se skloni u slijepo crijevo i kada opasnost prođe nastave raditi svoj posao.
Dakle, dobro je imati na umu da su znanstvenici smrtni i da u svojoj predanosti radu neke stvari vjerojatno zaborave. Jer ludo je zapravo misliti da nas je naš moćni kreator opremio s nečim što nam nije potrebno.
U svakom slučaju, odnos prema našem tijelu, organima, kao i prema svemu drugome, bit će u skladu sa našim uvjerenjem, mišljenjem i stavom, ili ćemo u nedostatku istoga slijepo prihvaćati tuđe sugestije, a kad stvari krenu naopako imat ćemo zadovoljštinu u tome da znamo tko je kriv.
Dragi ljudi, neka nam je um otvoren za sve sugestije i nove ideje, ali uradimo svatko svoj domaći, jer upravo sadašnjost treba našu jedinstvenost, naše mišljenje i naš stav. Krize s kojima se suočavamo, slom svih dosadašnjih sustava, su evolucijski katalizatori, koji nas pozivaju na duboke promjene u našoj viziji i vrijednostima, kako bi dali kvalitetan doprinos promjenama na globalnoj razini.
Napravimo li samo korak, On će napraviti deset, krenemo li na dodatnu milju, On će nam čistiti put, ali ni trenutak ranije.
Zahvalna što mi dozvoljavate da s vama dijelim moja razmišljanja, želim vam lijep dan.
Ana
Suštinsku vrijednost životu daju one male stvari koje nam ostaju kad odradimo sve planove, sve obaveze, sva moranja. Te male stvari su životni začini, koje život čine pitkijim i probavljivijim, baš kao i začini u jelu.
Vrhunski kulinarski stručnjak, kod pripreme jela, vjerojatno koristi iste osnovne namirnice kao i svi mi drugi, ali njegovo jelo ima sasvim drugačiji okus. Za taj božanstveni okus su zaslužni začini, toliko bitni da su često kulinarska tajna.
Naravno, svako jelo je jestivo i nahranit će nas, ali bez začina naše nepce neće uživati u okusima, a i teže ćemo ga probavljati.
Koliko god je nemoguće napraviti obrok od samih začina, bez osnovnih namirnica, toliko su neophodni u svakom jelu, radi punine okusa koji mu daju.
Životni začini imaju gotovo istu svrhu i značenje. Dodajući ih, život nam dobiva radosnu puninu okusa, a poslovne i druge obaveze se lakše probavljaju.
Jedan od divnih životnih začina je zajednički obrok sa rodbinom i prijateljima. Bez obzira koliko smo zauzeti, okupirani obavezama i terminima, nikada ne bi trebali propustiti priliku za takvo druženje. Ovako upriličen obrok će nam nahraniti ne samo tijelo nego i dušu. Ujedno, prilika nam je to da stvorimo još jače veze i bogatija zajednička sjećanja.
Stoga, pronađimo vrijeme u dnevnom rasporedu i provedimo ga s ljudima koji obogaćuju naš svijet. I naravno, budimo zahvalni što se imamo, što smo svi još uvijek tu i iskoristimo danu nam priliku jer sutra, tko zna.
Život je jednostavan. Prihvatimo li tu jednostavnost, kao i činjenicu da život nije problem za kojega trebamo naći rješenje, nego čudesna tajna koju treba živjeti iz trenutka u trenutak, imat ćemo vremena i načina za sve životne začine.
Budimo potpuno prisutni kod zajedničkog druženja. Prisutnost je jedan od najvrjednijih darova koji poklanjamo jedni drugima. Ne razmišljajmo o nečemu što smo radili jučer ili o onome što trebamo raditi sutra. Potpuna prisutnost će pridonijeti empatiji, radosti druženja i dobroj atmosferi.
Prihvaćajmo se onakvi kakvi jesmo. Svi drugačiji, jedinstveni, jer upravo takvi, u tom životnom trenutku, iz nekog bitnog razloga, potrebni smo jedni drugima. Željni smo priče, govorenja, razgovora, ali ne zaboravimo i čuti te drage ljude koje volimo. I ne zaboravimo da su oni, jednako kao i mi, iskra Božje ljubavi.
„Svaki čovjek brine da ga njegov bližnji ne prevari, a onda dođe dan kada počne brinuti da on sam ne prevari svoga bližnjega. Dalje sve ide dobro, jer je promijenio svoja kolica za trgovanje u sunčana bojna kola“.
Ralph Waldo Emerson, 1803-1882 Američki esejist, pjesnik i filozof
Dragi ljudi, bez obzira jesmo li mladi, kao proljeće i ljeto i puni obećanja i želja, ili ispunjeni mudrim plodovima života kao jesen i zima, sa neograničenom strašću i radošću, za pitkost i puninu života, dodajmo začine u našu svakodnevnicu.
Volim vas.
Ana
Ovako neusiljena, prijateljska komunikacija, protkana dobrom energijom, pomaže da se međusobno ohrabrimo, da se osjećamo jači, sa više samopouzdanja, da nastojimo uočiti bolje mogućnosti naslanjajući se na brojne blagoslove koji prebivaju u nama.
Jer dotiču nas razne krize; oporavljamo se od teških bolesti, od ozljeda ili gubitka, mjesecima ili godinama tražimo posao, mnogi pokušavamo tek preživjeti, prekinuti neke nasilne odnose. Ukratko, žene i muškarci, djevojčice i dječaci svih uzrasta, gotovo u svakom kutku svijeta se suočavaju sa raznim nedaćama, u potrazi za mjestom i načinom kako izgraditi bolji i uspješniji život.
Prilike nas tako odvedu na neko potpuno „stoto“ mjesto na planeti, gdje gradimo život u drugim vremenskim i prostornim uvjetima, sa drugim ljudima, dok je tamo ostala naša obitelj sa svim divnim običajima, bez čega je, mislili smo, živjeti nemoguće.
Novom životu, kojega tkaju neka druga događanja, neki drugi ljudi i neke druge navike, dajemo svu našu ljubav i pažnju, dodajemo i neke običaje, dašak starog doma, no, ne držimo se grčevito i ne utapamo u nostalgičnom prizivanju prošlog vremena, jer uvažavamo neminovnost promjene.
"Čovjek je dio cjeline, ograničen u vremenu i prostoru. On doživljava sebe, svoje misli i osjećaje kao nešto odvojeno od ostatka, što je vrsta optičke obmane njegove svijesti. Ova zabluda je vrsta zatvora za nas, ograničava nas na naše osobne želje i ljubav za samo nekoliko osoba najbližih nama. Naš zadatak mora biti da se oslobodimo tog zatvora, proširiti naš krug suosjećanja i prihvatiti sva živa bića i cjelinu prirode u svoj njezinoj ljepoti. Nitko nije u mogućnosti da to postigne u potpunosti, ali težnja za tim je sama po sebi dio oslobođenja i temelj za unutarnju sigurnost. " - Albert Einstein
Ne možemo pobjeći činjenici da smo kreatori svog života. Nekome će ta činjenica biti na sreću, a nekome nažalost. Kako god, sami sa svojim uvjerenjima i osjećajima stvaramo svoju stvarnost.
Jedan od razarajućih osjećaja je osjećaj odbačenosti od strane društva. Izaziva tjeskobu i depresiju, odmiče nas od nas samih i usmjerava na traženje rješenje negdje drugo. K tome, aktivira područje mozga koje regulira tjelesnu bol i stvaran osjećaj hladnoće, što nas dodatno čini jadnima. Ovakvi osjećaji posebno veliku štetu čine u hladnim zimskim danima, jer njihovom razvoju osim hladnoće pogoduje i smanjeno dnevno svjetlo.
A najpogubnija prisutnost osjećaja odbačenosti i usamljenosti, je u vrijeme blagdana, koji su evo pred vratima.
„Lonely This Christmas; „It’ll be lonely this Christmas, lonely and cold, it’ll be cold so cold, without you to hold’’.
Krivca ili uzrok ovako destruktivnim razmišljanjima o društvenoj odbačenosti, naravno, trebamo tražiti u nama samima.
Razmislimo malo. Kada se jutrom ustanemo bavimo li se mišlju kako ćemo baš taj dan nekome zagorčiti život, pokazati mu da je gnjida i da nije poželjan u društvu, ili se bavimo našim dnevnim obavezama, djecom, roditeljima i sl,
Isto tako kao što se mi ne bavimo tuđim sudbinama, tako se oni drugi ne bavi našom.
Postavlja nam se pitanje zašto imamo osjećaj da nas ljudi ne žele u svom društvu?
Odgovora je sigurno mnogo, ali je važno znati da ih možemo pronaći u nama samima, ako se malo potrudimo.
Možda, na primjer, u nama tinja uvjerenje da nismo dovoljno dobri, dovoljno zabavni ili dovoljno lijepi, a da bi nas svijet volio imati u svom društvu. Ovakva razmišljanja potiču pomanjkanje ljubavi prema sebi, pa se i sami grozimo vlastitog društva. No, kada shvatimo svu našu vrijednost i jedinstvenost, kad sami počnemo uživat sa sobom i svi drugi će uživati u našem društvu. Naš stav, naša razmišljanja i uvjerenja šalju poruku, energetske vibracije koje komuniciraju sa energijama iz okruženja.
Recept je dakle jednostavan. Promijenimo i izgradimo nova uvjerenja. Njegujmo se i volimo kao rijedak dragulj i dajmo se svijetu otvorena srca.
"Mnogi ljudi su zatvorenici vlastitih uvjerenja. Postoje mnoge knjige koje opisuju različite psihičke poremećaje. Mislim da je stvarno samo jedan poremećaj: Ja bih to nazvao 'iluzija odvojenosti'. Ako smatrate da ste odvojeni od izvora svega što je i odvojeni jedni od drugih, imat ćete sve vrste problema u svom životu. Iluzija odvojenosti daje nam ideju da nam onaj drugi može naškoditi, a da u isto vrijeme ne naškodimo sami sebi. Ne možete bombardirati drugu zemlju ako prihvaćate da su ta djeca vaša djeca. Ne možete donijeti odluku da se uništi prašuma tamo negdje, ako znate da je šuma dio eko sustava o kojem i vaš život ovisi. " - Rob Williams
Dragi ljudi, dio smo cjeline i svaki od sedam milijardi ljudi je tu da nas nečemu pouči, samo ako mi to želimo i ako smo spremni uložiti dodatan napor u tom smjeru.
No, mi često ni ne vidimo čovjeka ispred nas. U žurbi smo, rutinski odrađujemo razne poslove i ne primjećujemo ga. A kad bi mu bar uputili pozdrav i dodali još k tome njegovo ime. Velike li radosti.
Njegujmo stara i gradimo nova poznanstva. Toliko ima mogućnosti stvaranja dobrih odnosa, pa čak da od potpunog stranca napravimo dobrog znanca. Otvorenost i iskren interes prema ljudima će izbrisati svaki osjećaj isključenosti i društvene neprihvaćenosti.
Možda ćemo čak u nekom trenutku pomisliti kako su odjednom ljudi postali bolji, a samo smo sami promijenili uvjerenje i percepciju.
Trudimo se živjeti bez osuđivanja, dati bez očekivanja i ljubiti bez razloga.
Ana
Roditelji, nastavnici, profesori, svi mi, imamo svetu zadaću osnažiti našu djecu, tinejdžere, mlade osobe, da se osjećaju sigurno sa visokim samopoštovanjem, kako bi otkrili svoje vlastite vrijednosti i imali pripadajući status u svojim domovima, školama i raznim drugim ustanovama i organizacijama.
Zaklinjemo se primjenjivati sve vrijednosti empatije, dobre komunikacije i autentičnosti, razne druge alate, koji će im pomoći izgraditi otpornost na sve izazove s kojima se suočavaju, inspirirati ih da shvate da su sposobni stvoriti život kakav god žele i ohrabriti ih da slijede svoje srce i prihvate svoju divnu jedinstvenost, da budu snažni i uporni na putu učenja i saznanja kako bi otkrili svoje talente i dali svoj pravi potencijal.
Uspijevamo li kvalitetno odgovoriti zahtjevima ovog najvažnijeg zadatka koji je pred nas postavljen ili ostajemo zarobljeni između onoga što bi trebali činiti i onoga što se zaista događa u stvarnosti?
Ovo vrijeme obilježava činjenica da smo na svim razinama i u svim institucijama, dozvolili da nam financijski strahovi budu prepreka na putu ostvarenja dobrog življenja. Strah od ne imanja se uvukao u sve društvene pore, novac daje životu intonaciju, postao je mjera.
Zbornice u školama, koje su osmišljene za konstruktivan razgovor obrazovnog kadra i pronalazak najboljih rješenja, postala su mjesta destrukcije, gdje prevladavaju razgovori o plaćama, financijama, politici, štrajku. Nakon ovakvih tema, u razred se odlazi frustrirano i s ljutnjom, što naravno ne producira nikome nikakvo dobro.
Gotovo da se ne vidi i ne čuje onaj mladi čovjek radi čije dobrobiti su sve velebne zgrade i toliki učeni ljudi. Izgleda kao da ne stanuje više tu.
U hladno kišno jutro, on je u zadimljenom kafiću dupkom punom školaraca, gdje vlada neko čudno neartikulirano ponašanje. Posljedica je to, valjda, konflikta trenutne situacije i pravila koja im se od prvog razreda usađuju u glavu; država ti omogućava školovanje, izostanak sa nastave, makar i jedan sat, mora itekako biti opravdan, rad je ono što te čini boljim čovjekom i tako dalje.
Između raznih dosjetki i komentara i salvi smijeha na račun nastavničkog kadra, čuje se i prijedlog kako bi bilo dobro da i sami štrajkaju kad bude sat nastavnika, koji nema pojma o svom poslu, pa da mu ne dozvole ulazak u razred, nego da ga pošalju kući kao što su i njih danas poslali.
Topli domovi su postali mjesta gdje se uglavnom raspravlja kako platiti, kako kupiti, a za one male detalje da se čuju njihova srca, stopli duša, uglavnom se nema ni živaca ni vremena. A djeca su vrlo osjetljiva na tuđe osjećaje, a posebno na osjećaje boli i ljutnje i to kod svojih najbližih. Zatvore se tada u sebe, ne žele provocirati i obično ne izražavaju svoje osjećaje niti potrebe niti želje. Čini im se da je sve važnije od njih samih i pitaju se kako to da ih nitko ne razumije.
Ništa novo, pa i sami smo se toliko puta u životu tako osjećali. Bez obzira koliko detaljno pokušavali objasniti što mislimo činilo nam se da nas nitko ne razumije.
Zapravo, željeli smo da drugi vide stvari onako kako ih sami vidimo, sve dok nismo naučili da svatko ima svoju jedinstvenu percepciju. To je odrastanje, a put do tog saznanja je puno lakši uz tihu podršku okoline, koju trebaju naročito mladi ljudi.
Oni dolaze živjeti svoje pune potencijale, živjeti život pun strasti i optimizma, trebamo ih osnažiti. Najvažnija podrška i razumijevanje je prije svega u obitelji, potom u školama i ostalim ustanovama.
Iako je svako dijete rođeno s beskonačnom ljubavi i snažnim samopoštovanjem, najveća prepreka kvalitetnom razvoju mladog čovjeka je izostanak samopoštovanja. Tijekom vremena pod kontrolom drugih, ove vrijednosti počinju opadati, jer im se nametne stav da je važnije kako ih vide drugi nego što sami misle o sebi.
Sa tako usvojenim stavovima uplove u tinejdžersko doba, kada se javlja potreba za stvaranjem vlastitog identiteta i nastaju prvi ozbiljniji konflikti, jer se ne osjećaju dovoljno snažno, dovoljno se ne vole, misle da nisu dovoljno dobri i nemaju dovoljno samopoštovanja.
A upravo u to vrijeme su pod pritiskom očekivanja svojih roditelja i društva u cjelini. Nažalost, pravila su takva da se dobar ili loš postaje samo za djelić postotnog poena, jer cijeli obrazovni sustav je usmjeren samo na brojke, dok se na najvažniji dio procesa, samo učenje, gotovo zaboravlja. Djeca se gube, napuštaju talente s kojima su rođeni i postaju samo bezvoljna karika u postavljenim paradigmama ponašanja. Samo najhrabriji zadrže svoju autonomnost.
A svijet ne treba 10 posto sretne djece nego bar 90 posto. Nikada kao sada mladi ljudi nisu bili potrebitiji pažnje i podrške.
To su sutrašnje vođe, čelnici, to su ljudi u koje se uzdamo. Njihov doprinos boljem življenju će biti presudan. Pokušajmo razumjeti ono kroz što prolaze, kako bi bili u mogućnosti osnažiti ih.
Možda bi pomoglo da se prisjetimo vremena kada smo i sami bili tinejdžeri, iako su bila sasvim drugačija vremena, ispričajmo svoja iskustva iz tog doba.
Kako god, zadatak nam je pronaći način i uspostaviti takav odnos da u svakom trenutku čuju našu poruku:
„Ne brini, to je vrijeme odrastanja. Znam da si snažan i možeš sve iznijeti sam i znam da ćeš nam se dati u svom najboljem izdanju, no, ja sam uvijek tu, uz tebe, pa ako zatreba osloni se na mene bez obzira ide li ti dobro ili si negdje zapeo.“
Zagrlimo ih, pošaljimo im našu beskrajnu ljubav, zahvalimo im što su svojom prisutnošću obogatili naše živote i što nas potiču na učenje dok tražimo odgovore na mnoga njihova, izgovorena i neizgovorena, pitanja.
Ana
Prosinac je iznimno zahtjevno doba godine. Svemu onome što uredno svakodnevno nosimo kroz godinu, hladnoća nam donese moguću virozu, koju ćemo morati odraditi na nogama, jer je na poslu ludnica za kraj godine. K tome, u ovom najdražem nam vremenu, oživi snažna želja i potreba da učinimo radosnim sve drage nam ljude, a unutar nas samih se probudi dijete u nekom čudesnom iščekivanju.
Kako bi zdravi i snažni iznijeli sve izazove prosinca, da nam ne promakne radost Božića, ponovit ćemo ono što znamo!
Jedimo cjelovitu hranu s puno svježeg voća i povrća
Cjelovite namirnice sadrže više vlakana i vode od rafiniranih namirnica. Povrće, voće, grah i žitarice imaju najbolje omjere hranjivih tvari u odnosu na broj kalorija. Dakle, možemo ih se najesti do sitosti, sa oko 40% manje kalorija!
Zamislimo da imamo bon za besplatnu kupovinu u trgovini koja prodaje plemenite metale i dijamante, a možemo uzeti samo ono što stane u mali kovčeg. Bismo li ga ispuniti bakrom i olovom ili dijamantima, platinom i zlatom?
Povrće, voće, grah i cjelovite žitarice su dijamanti, platina i zlato u našoj prehrani. Oni nam daju najviše prehrambenih vrijednosti po kaloriji. Nasuprot tome su rafinirana ulja i prerađene žitarice. Oni su poput bakra i olova. Donose dodatnu težinu, a tijelu daju malu ili nikakvu vrijednost.
Prehrana sa naglaskom na povrće, voće, grah, cjelovite žitarice …, bez zasićenih masti, smanjuje krvni tlak i kolesterol, smanjuje rizik od srčanih bolesti, dijabetesa tipa 2, pretilosti i osteoporoze ....
Osim toga imajmo na umu da PH unutarnjih tekućina utječe na svaku stanicu u tijelu i na kraju na naše zdravstveno stanje. Optimalno funkcioniranje svih naših metaboličkih procesa ovisi o PH okruženju.
Većina namirnica koju najčešće konzumiramo su procesirana hrana koja stvara kiselost. Na primjer kruh, šećer, alkohol, kofein, meso, mliječni proizvodi i rafinirani ugljikohidrati. Kisela prehrana će tijekom vremena korodirati naše tkiva i narušiti osnovne stanične aktivnosti i funkcije. Bolest uspijeva u kiselom okruženju, pa je odabir alkalnih namirnica najbolji način za stvaranje dugoročnog zdravlja.
Alkalne namirnice su one koje već znamo da su dobre za nas: svježe povrće, salate, lisnato zeleno povrće, voće, orasi, sjemenke i zdrava ulja, nerafinirana, organska, hrana koja ima visok sadržaj vode.
Kisela hrana nam je također već poznata: prerađena i brza hrane, trans-masti, meso, mliječni proizvodi, šećer, kofein, bijeli kruh, bijela tjestenina i riža, začini, alkohol, čokolada, čips , sladoled i pizze.
Držimo tijelo hidratizirano
Istraživanje je pokazalo da je oko 90 posto ljudi kronično dehidrirano što ima veliki utjecaj na njihovu kvalitetu života. Pijmo vodu 6-10 čaša dnevno.
Ujutro ili u toku dana popijmo čašu mlake vode sa svježe iscijeđenim sokom od pola limuna. To pomaže očistiti probavni sustav, pokrenuti metabolizam i otkloniti višak kiseline. Voda s limunom je alkalna.
Održavajmo bar rutinske vježbe
Pola sata brzog hodanja ili 10 minuta brzog hodanja stepenicama, tibetanci, odlično.
Jednostavna vježbe disanja jednom ili dva puta dnevno će biti velika pomoć u uklanjanju viška kiseline iz krvi. Plus toga, omogućuju nam da se na trenutak zaustavimo, usredotočimo i opustimo.
Sjednimo udobno, zatvorimo oči i slijedimo ovaj uzorak:
Udahnimo napuhujući stomak i brojeći do četiri.
Držimo dah brojeći do četiri.
Izdahnimo brojeći do osam tako da nam se stomak prilijepi uz kičmu.
Ovo ponovimo 10 puta.
Uzmimo dodatke prehrani
Postoji toliko mnogo dodataka, svi obećavaju i tvrde da su bolji od drugih. Pa tako možemo uzeti Multivitaminski napitak, vitamin C, Riblje ulje, Cink, Magnezij, nešto za jačanje imuniteta i tako dalje.
Umjesto ovoliko zasebnih, sve potrebno ćemo dobiti u kapsuli AFA alge.
AFA alga stimulira tijelo stvarajući trilijune zdravih stanica, čisti ga od toksina i hrani sa svim potrebnim hranjivima. Sve hranjive tvari su u idealnim omjerima, što posebno pomaže u apsorpciji i obnovi stanica. Ova nevjerojatna koncentracija životne energije se vrlo brzo apsorbira čak i u bolesnom probavnom sustavu, te često daje značajne rezultate u roku od nekoliko dana.
Odlična vijest je da nam se upravo u ovom mjesecu AFA alga nudi sa 20 kapsula gratis!
Dragi ljudi, kvalitetnom prehranom i cjelokupnom brigom o zdravlju ojačat ćemo naš organizam, koji će tada vrlo lako amortizirati avanturu prazničnog jelovnika.
Neka nam je radostan prosinac!
Ana
U džepu nam ista količina novca, oko nas isti ljudi, u nama ista pitanja, a osjećamo se drugačije, lagano, neopterećeno, dotiče nas neka ugodna vibracija. Blagdansko je vrijeme! U oku iskri ljubav koja isključuje ego, a uključuje suosjećanje, u srcu oprost koji oslobađa, u nama i oko nas treperi radost, a povrh svega zahvalnost uz koju smo svjesni ovog obilja osjećaja i stvari već prisutnih u našim životima.
"Ustanimo i zahvalimo na zahvalnosti, koja je ne samo najveća vrlina nego je roditelj svih ostalih vrlina."
- Ciceron
Zahvalnost se prakticira već stoljećima, a novija istraživanja dokazuju da je to jedan od najbržih i najučinkovitijih načina za vraćanje ravnoteže i sklada.
Dr. Emmons, autor knjige "Hvala: Kako vas nova znanost zahvalnosti može učiniti sretnijima“, je izučavao zahvalnost gotovo deset godina i mnogi ga smatraju vodećim svjetskim autoritetom na tom području. Jedna od stvari koju njegove studije pokazuju, je da su oni koji prakticiraju zahvalnost više kreativni, brže izlaze iz raznih nedaća, imaju jači imunološki sustav i imaju bolje društvene odnose od onih koji to ne čine.
"Biti zahvalan ne znači da je sve u našim životima nužno savršeno i značajno. To samo znači da smo svjesni svih blagoslova koje imamo.", Dr. Emmons.
No, prakticirati zahvalnost nije baš jednostavno. Treba je strpljivo vježbati s namjerom da nam postane navika. Osim toga, možda nam se čini da nemamo baš radi čega biti zahvalni. U tu svrhu, dobro bi bilo napraviti kratku vježbu; zamislimo kako bi bilo da izgubimo sve blagoslove koje imamo, topli mirisni krevet u kom se ujutro budimo, sposobnost da vidimo prekrasan izlazak sunca i čujemo ptičji pjev, da hodamo, volimo, radimo, razmišljamo, a onda zamislimo da sve te stvari, jednu po jednu, dobijemo natrag. Srce bi nam prepuklo od silne radosti, a glas zahvalnosti uz neprestano zazivanje bi se čuo do neba; O Bože, hvala ti, hvala ti, hvala ti!
Kad počnemo razmišljati za što sve trebamo biti zahvalni pronaći ćemo nove užitke u običnoj svakodnevnici i otkriti svetinju u običnim malim stvarima.
"Zahvalnost je najstrastvenija transformirajuća sila u svemiru. Zahvalnost nam daruje poštovanje, dopuštajući nam da svakodnevno osjetimo božju prisutnost, transcendentne trenutke divljenja koji nas zauvijek mijenjaju kako bismo iskusili bolji život i bolji svijet. Obilje i nestašica su paralelne stvarnosti između kojih svaki dan, svjesno ili nesvjesno, biramo u kakvom svijetu ćemo stanovati. Prestanimo se fokusirati na ono što nedostaje u našem životu i dajmo potpunu pozornost na sve ono što imamo. ", Sarah Ban Breathnach u knjizi "Jednostavnost obilja".
Dragi ljudi, budimo zahvalni u svakoj prilici, pa i kad se suočimo s teškim izazovom, jer je to prilika za rast i učenje i kad imamo težak dan jer će zahvalnost umanjiti njegovu težinu. Posebno budimo zahvalni za dragocjeno vrijeme koje nam je dano. Koristimo ga mudro i ostavimo otisak ljubavi u svemu što činimo.
Potrudimo se biti izvor radosti nama samima i svim drugim ljudima koje na bilo koji način dotičemo.
Zahvalna za suradnju i dobru komunikaciju, želim vam sretne blagdane!
Ana
Svjesni smo snage riječi, a pogotovo onih najmoćnijih.... žao mi je, oprosti, hvala ti, volim te.. No, čini mi se da bi njima trebalo, radi njene osobite važnosti u našim životima, dodati i riječ „izbor“.
U tumačenju riječi "izbor, izabrati", ukratko se kaže da označava odabir iz niza mogućnosti po kriterijima volje i želje.
Odabir, dakle, iz niza mogućnosti, a mogućnosti su gotovo neograničene.
Možemo izabrati živjeti statičnim ili aktivnim životom, možemo vjerovati u uspješan život ili vjerovati da nikada nećemo doživjeti željeni uspjeh..
Možemo izabrati vjerovati u nešto i onda kada svi oko nas kažu da je to teška glupost. Oni koji su svijetu ostavili snažne stvari, koje koristimo i na koje se u svakoj prilici i potrebi naslanjamo, svi oni su imali zajedničko to što nisu odustajali od svoje vizije ni onda kada su ostajali usamljeni u svom uvjerenju, ni onda kada su doživljavali poruge i pokude, ni onda kada je gomila vikala „raspni“.
Dragi ljudi, mi biramo!
Pa čak i onda kada se odlučimo da nećemo oko toga trošiti vrijeme, da nećemo birati, izabrali smo, pa zašto onda radije ne izabrati bezuvjetnu ljubav i zdravlje, te svojim primjerom učiti druge, pogotovo svoju djecu o snazi izbora.
Neka nam naš izbor donese ostvarenje naših želja i snova koje njegujemo u našim srcima.
Neka nam zdravlja i radosti!
Ana
Dragi ljudi, prije nego zakoračimo u Novu godinu, dopustimo sebi da osjetimo zahvalnost, postignuće i slavlje, za sva iskustva koja su nas obogatila u 2012-toj godini.
Nije mala stvar živjeti upravo u ovom vremenu. S toga, danas, nekim malim radnjama osvijestimo činjenicu da smo živi.
Uživajmo, na primjer, bar nekoliko trenutaka u ljepoti prirode.
Možda ćemo baš danas imati prilike vidjeti spektakularni zalazak sunca, koji će nam izmamiti usklik sreće… jer čovjek živ je dok kliknut može „koje li ljepote Bože“…, ili će nam priroda podariti neku drugu ljepotu.
No što god da je, zaustavimo se i potpuno se predajmo prizoru. Osjetit ćemo mir i pozitivne vibracije i svu svoju malenkost i veličinu. Poboljšat ćemo vezu između stvarnosti, našeg unutarnjeg sustava i nepresušnog izvora i moći ćemo, bez velikog napora, slijediti naše unutarnje smjernice, gdje je veza između srca i mozga potpuna, kada je jedino moguća prava sreća.
Zahvalimo godini koja odlazi, za doživljaj, sve misli i želje koje se u nama rađaju, ostvarenje kojih ćemo graditi na novim saznanjima, ali i na iskustvu proteklog vremena. Zahvalimo za miran um i toplo srce puno ljubavi, koje smo njegovali i sačuvali, usprkos svim problemima.
Volim vas!
Ana
Blagdanska slavlja i praznične dane privodimo polako kraju i ako ne želimo drugačije, uskoro ćemo se ponovo naći u staroj „špranci“ dnevne kolotečine. Nervozni, namršteni, podložni ljudima i prilikama, jutrom ćemo okolo tražiti nagovještaj o tome kakav će nam biti dan i što možemo općenito očekivati od života.
I kao da nam baš ništa više ne znači ono mnoštvo dobrih želja i obilje radosti, polako će nas preuzimati pesimizam i beznađe. Vrlo lako će nam preko usta prelaziti negativnosti u smislu da je sve „shit“ i da se ništa dobroga ne može očekivati od nikoga i ničega, pa ni od ove godine.
A kakva će zaista biti? Koliki je naš utjecaj budući smo sustvaratelji zajedničkog dobra. I što bi rekli nekome dragomu, pogotovo kad znamo da misli i riječi impliciraju određena događanja?
Razgovaramo, na primjer, sa našim djetetom, maturantom, koji nam kaže da je svjestan toga da nije baš neki učenik, ali svejedno silno želi upisati dobar fakultet. Boji se mature, jer bi morao baš zagrijati stolicu za imati dobre rezultate, što mu ne ide jer nema tu naviku….. Na kraju, hvatajući se za slamku, doda da bi volio znati kakva će biti ova godina u kojoj bi on trebao sve to odraditi.
U ovakvom trenutku važna je svaka riječ i svaki čin jer je možebitno usmjerenje. K tome, njegovi zadaci ne trpe odlaganja, pa mu ne možemo reći da sačeka neku drugu, bolju godinu. Također, bi bilo suludo usmjeriti ga na novinske kolumniste ili ekonomske analitičare ili vrhunske svjetske političare, koji bi mu prema nekim njihovim predviđanjima rekli što može očekivati od ove godine, pa da svoje aktivnosti prema tome posloži.
Radije ćemo mu skrenuti pažnju na njegovu slobodu izbora i mogućnosti koje mu se nude i naglasiti da može učiniti sve i to dobro, ako je spreman poduzeti potrebne aktivnosti, čime će mu i ova godina biti odlična.
Dotaknut ćemo se detaljno njegovih problema, ogoliti ih potpuno, svesti ih na obična pitanja za koja samo treba pronaći odgovore. Sugerirat ćemo mu da promijeni svoja uvjerenja, kao na primjer uvjerenje da nije dorastao zadatku, kao i da promijeni dosadašnje navike, budući mu one nisu dale rezultate sa kojima je zadovoljan.
Kako mu je upis na fakultet zaista goruća želja, spremno će promijeniti navike i uvesti produktivnije aktivnosti, a prvi pozitivni rezultati će mu pomoći da promijeni svoja uvjerenja i da sebe vidi u novom boljem svijetlu.
Tako opremljenom ništa mu više neće izgledati kao nemoguća misija. Gotovo će moći opipati dobre rezultate, osjetiti okus zadovoljstva i radost dostignutog. Na krilima tih osjećaja i razmišljanja sve će obavljati s lakoćom, jer je eto imao sreće da mu je najvažnije životno pitanje palo u najbolju godinu ikada.
Naravno, „recept“ je primjenjiv na sve moguće situacije i ljude. Važno je ne dopustiti prilikama da nas skreću s puta i mijenjaju nas. Preuzmimo odgovornost i promijenimo prilike.
Koliko god je značajno da živimo u ovom čarobnom vremenu ubrzane promjene i pogodnosti novih konstelacija u svemiru, ništa se samo od sebe neće dogoditi. Također, nema sumnje da će i dalje biti teških kriza i upravo zato nam je, više nego ikada, potrebno mudro bodrenje i suradnja sa samim sobom.
Bez naše unutarnje snage sasvim sigurno ćemo dobiti sindrom "Ja to ne mogu radi ovoga ili onoga“, što će nas odvući u navike ništa ne činjenja i još dalje odmaknuti od življenja kakvo smo zaslužili.
Dakle, želimo li dobru godinu i sve ostalo vrijeme ispred nas, krenimo u akciju. To sigurno ne znači akcija kauča i kafića. Naprotiv, budimo odgovorni za svaku radnju koju obavimo tijekom dana. Prestanimo tražiti izgovore „nemam za to alata“ „nemam za to zanata“. Započnimo sa alatima i mogućnostima koje su nam dostupne, a s vremenom ćemo naučiti nove vještine, dobiti nove alate i otvorit će nam se nove mogućnosti.
Nadasve pazimo čime hranimo naš um. Ne možemo ni slutiti sa koliko smeća ga svakodnevno nahranimo. To utječe na jasnoću naših misli, a već smo svi prihvatili dokazanu činjenicu, da naše misli postaju naša stvarnost.
Dragi ljudi, uživajmo u činjenici da živimo u vremenu novih uvida, vremenu kada je sve veličanstveno i sve dostupno. Možemo stvoriti čudo u svakom aspektu našeg života. Naši odnosi mogu postati jaki, a ljubav duboka, naša tijela mogu postati snažna, a srca i um otvoreni, naš život i naš svijet se može potpuno probuditi. Toliko je divnih novih izazova i novih mogućnosti.
Promijenimo li naša uvjerenja i navike, ugradimo li u naš dan aktivnosti koje čuvaju naš kredibilitet, iskoristimo li bar neke od mogućnosti koje nam se nude, imat ćemo najbolju godinu ikada!
Pišimo se. Hrabrimo se. Podsjećajmo se da smo iskra božanske ljubavi i da se odgovori na sva naša pitanja nalaze unutar nas samih. Pronađimo ih, to je put rješenja svih kriza.
Budimo radosni i zahvalni!
Ana
Zaista djeluje zbunjujuće kad sa gnušanjem govorimo o novcu i svemu vezanom uz novac, izvikujući parole „samo nek nam je zdravlja“, a već slijedeće rečenice otkrivaju da se u našim glavama dobar život mjeri količinom novca koji imamo ili se nadamo imati.
U ovom našem svijetu i vremenu ne postoji drugi način da priskrbimo od onog najosnovnijeg pa do novih iskustava, putovanja, zdrave hrane, udobnog doma i da te dobrobiti dijelimo s drugima, čineći ovaj svijet boljim mjestom, a naše putovanje kroz život ugodnim i zabavnim.
Nema, dakle, nikakve dvojbe da nam je za dobro življenje potreban novac, pa želja da ga imamo ni u kom slučaju ne bi trebala značiti da smo pohlepni, nehumani ili bez karaktera.
Svejedno, kad je novac u pitanju prijetvorni smo. Ne želimo priznati da nam je neophodan radi stigme koju nosi, jer mnoštvo je nehumanih i nemoralnih radnji učinjeno u vezi i radi novca. Svakodnevno možemo vidjeti te ljude–slučajeve i na sam njihov spomen u nama raste ljutnja i prezir i likujemo kada se „tim bogatunima“ dogode loše stvari. Puni smo gorčine koja truje i nas i okoliš, a jednako loše ili čak i gore je to što nam oni postanu izgovor, pa nam se u momentu pojavi gotovo tračak zadovoljstva što postoje, jer evo oni su razlog za sva naša neimanja i životne konfuzije.
I tako nam loši primjeri grade životni okvir. Nataknu nam na nos naočale kroz koje promatramo sav svijet bez iznimke. Osjećamo se nemoćni, puni smo ljutnje i osuđivanja, pa se prema pravilu „kako unutra, tako i vani“, malo čemu možemo nadati.
A kada bi se, umjesto neprestanih prematanja negativnih primjera, bavili onima koji su, u istim ovim uvjetima, odlučili dati svoj doprinos svijetu i vijeku, pa hrabro zakoračili u posao, svojim ga strpljenjem, znanjem i voljom organizirali tako da od njega odlično žive oni i njihove obitelji, kao i mnogi drugi, te sa kolikim zadovoljstvom govore o svom doprinosu društvu na različitim razinama, pomoći ljudima u potrebi, uvjerili bi se da novac može donijeti dobrobit, kao i da je obilje neiscrpno.
Nikada nitko nije uzeo ničiji dio obilja. Na nama je koliku posudu ćemo ponijeti kad krenemo uzeti ga. Neki prijeđu dug put, a u ruci im samo čajna kašičica.
„Od svitanja čovječanstva, veliki duhovni učitelji su poučavali istu osnovnu lekciju: Obilje je naše pravo stečeno rođenjem i jedini razlog zašto ga ne živimo je zato što ga ne znamo prihvatiti, nismo sigurni da smo obilje zaslužili.“ Wallace D. Wattles 1910
Prijetvorni smo i dok prihvaćamo manjkavo tumačenje biblijskih poruka koje slave siromaštvo „Lakše će deva kroz ušicu igle nego bogataš u kraljevstvo nebesko.“, a u isto vrijeme nam je neugodno što nemamo dovoljno novca za potrebe obitelji, školovanje djece i sl. No, prisjetimo se tada biblijske priče o talentima, kad Gospodar kazni onoga tko nije sa dobivenim talentima ništa učinio.
Prazan džep ne znači siromaštvo, nego prazna glava i prazno srce, a provesti život u iščekivanju, ništa ne činjenju, ne iskoristiti talente s kojima smo rođeni je grijeh. Nažalost, mnogim talentima se ni vrpca ne razveže, ostanu neraspakirani, dok njihov vlasnik živi kao promatrač sa čvrstim stavom da svi, koji na bilo koji način doprinose svijetu, čine to kroz prijevare a ne kroz pošten rad.
Zbunjujuće je naše ponašanje i u odnosu na zdravlje.
Koliko smo puta slušali nekoga kako se žali da ga uvijek zakači nekakva bolest, pa dok objašnjava svoje zdravstvene probleme, uzme predah da povuče dim cigarete ili zagrize u sočni sendvič. Upozorimo li ga da mu cijelu zdravstvenu situaciju pogoršava cigareta i loša prehrana, te da bi trebao bar deset minuta dnevno ubrzati rad srca sa nekim vježbama, odgovorit će da se neće baš svega odreći jer se ionako od nečega mora umrijeti, a da mu je život priredio dovoljno vježbe i srčanih stresova i ne želi dodatno trošiti svoje slobodno vrijeme na to, ne uvažavajući činjenicu da život nije generalna proba i da smo dužni funkcionirati u najboljoj mogućoj izvedbi.
Dragi ljudi, imajmo uravnotežen pristup novcu i onome što može ili ne može učiniti za nas. Trudimo se razumjeti njegovu važnu ulogu u svim procesima i imajmo pozitivna a ne ograničavajuća uvjerenja, jer uvjerenja definiraju našu stvarnost.
Budimo čvrsto uvjereni da nam pripada obilje u ovoj oazi među zvijezdama. Slavimo Stvoritelja, ali ne čekajmo da nam padne milost s neba, nego uz njegovu podršku vrijedno radimo i budimo zahvalni.
Neka nam zdravlja, ali neka nam i novca i svekolikog obilja.
Ana
Pravo na rad je jedno između pet osnovnih ljudskih prava ( hrana, krov nad glavom, rad, zdravlje i obrazovanje), kroz kojeg ostvarujemo pristojan životni standarda, za sebe i obitelj. Svako pravo nosi sa sobom i odgovornost i što su veća prava veća je odgovornost, pa tako uz pravo na rad imamo obavezu raditi odgovorno, uključujući naše najbolje sposobnosti. Upravo smo ovaj detalj o obavezama i odgovornosti, često zaboravljali ili čak uopće nismo imali u fokusu. Neštedimice smo koristili dana nam prava, pa čak i neka „hibridna“, našom dovitljivošću, dodatno kreirana.
Svatko od nas je bar jednom svjedočio sličnoj priči: „Posao mi je odličan! Ne umorim se previše, ne radim vikende ni praznike, imam dosta godišnjeg, a mogu dobiti i slobodne dane kad mi zatreba…. Uzeo sam desetak dana bolovanja, ma nije mi ništa, samo moram obaviti neke stvari, a kako nije problem dobiti bolovanje za vrijeme dok plaća firma, bolje mi je to nego trošiti dane godišnjeg odmora.“
Ni riječi o obavezama, nigdje odgovornosti. I čemu smo se onda mogli nadati nego bolnim promjenama koje su nas trebale preodgojiti za drugačiji, odgovorniji pristup općenito, a posebno odgovorniji i moralniji pristup prema poslu. Tako je ova kriza, kao i sve druge krize, uz mnoge negativnosti donijela i dobre stvari.
Na promjene je uvelike utjecala mlađa generacija, koja uglavnom voli svoj posao i daje mu se maksimalno, a ako slučajno ne voli pronađe razlog da zavoli, a ako baš ne ide, puna samopouzdanja, sigurna u sebe i svoje kvalitete, bez imalo straha, promjeni. Mladi ljudi su svjesni da im posao ne garantira ugovor nego njihova odgovornost i predanost, to koliko ga cijene, koliko dobre energije u njega ugrade i koliko kroz njega doprinose društvu u cjelini.
Vole zahtjevne zadaće koje pomiču njihove mogućnosti, dodatno proširuju usvojena znanja i svladavaju nove vještine, što je obaveza svih nas. Bez obzira u kojoj smo životnoj dobi obaveza nam je rasti i razvijati se. S toga je korisno da su nam aktivnosti upravo toliko zahtjevne da nam dotiču i pomiču granice naših mogućnosti. To jača našu osobnost. U tu svrhu, oni mudriji, postavljaju sebi dodatne zadatke, svjesni da su sami odgovorni za svoj psihofizički razvoj.
„Kao ljudska bića, imamo neograničen potencijal za samostvarenjem. S toga imamo obvezu izgradnje naših fizičkih, emocionalnih, intelektualnih i duhovnih kapaciteta u svoj njihovoj punini. Ne može se previdjeti važnost odgovornosti u konceptu postizanja samospoznaje.“ Opća deklaracija o ljudskim odgovornostima, Beč, travanj. 1997.g.
Živi smo primjer svima oko nas, a prvenstveno našoj djeci. Jedan od najvećih darova koje im možemo dati je primjer odgovornosti uopće, a posebno odgovornosti prema poslu. Iz toga mogu naučiti kako odgovoran čovjek svojim stavom utječe na okruženje stvarajući povoljne okolnosti, što će im biti dodatna vještina za budućnost. Na temeljima tako usvojenih principa, u svojoj budućnosti će, bez obzira na stanje u gospodarstvu, moći biti prosperitetni i spremni prihvaćati poslovne izazove.
"Ljudi su uvijek krivili okolnosti za ono kakvi su sami. Ja ne vjerujem u krivnju okolnosti. Ljudi koji su uspjeli u ovom svijetu su oni koji su tražili i dobili okolnosti kakve su željeli, a ako ih nisu mogli pronaći, sami su ih napravili." George Bernard Shaw
Princip da je naša stvarnost odraz naših radnji i naših misli, je uvijek prisutan u našim životima, bili svjesni toga ili ne, samo u slučaju kada ga nismo svjesni vjerujemo da se stvari događaju tek tako, bez našeg utjecaja, pa se osjećamo kao žrtva koječega.
No, ako želimo dati najveći doprinos, a pogotovo ako pokušavamo pokrenuti vlastiti posao i učiniti ga uspješnim, nema mjesta za mentalitet žrtve. Stvorimo jasnu poslovnu viziju, pronađimo u tome nešto što hrani našu dušu, neka to bude naš san za kojeg smo sigurni da smo ga sposobni ostvariti i ne odgađajmo čekajući bolje uvjete, nego krenimo u pustolovinu.
„Ne čekajte trenutak kada će sve biti u savršenom redu, jer to nikada neće biti. Uvijek će postojati izazovi, prepreke i uvjeti će biti puno manje nego savršeni. Pa što. Započnite sada. Sa svakim korakom rasti ćete sve jači, sve vještiji, sa sve više samopouzdanja i bit ćete sve više uspješni.“ Mark Victor Hansen
Oni koji su imali pravu ideju nisu digli ruke u zrak i odustali radi trenutnih teških uvjeta ili kod prvog pogrešnog koraka. „Potrošiti život čineći greške je ne samo časnije nego i korisnije nego potrošiti ga ne čineći ništa.“, George Bernard Shaw. Uporni vrlo često trijumfiraju usprkos pogrešnim koracima, baš usred velikih nedaća.
Početkom 20. stoljeća dva brata su imala malu ideju, na kojoj su neumoljivo radili i koja se pretvorila u njihov veliki san.
17. prosinca 1903, se konačno ostvarila vizija braće Wright. Svojim avionom su uspjeli poletjeti, pa iako su preletjeli samo 37 metara, a let trajao samo 12 sekundi, bilo je to veliko postignuće. A nadahnuće im je bila jedna mala igračka.
"Kasno u jesen 1878, naš otac je jedne večeri došao kući s nekim predmetom djelomično skrivenim u rukama, i prije nego što smo mogli vidjeti što je to, bacio ga je u zrak. Umjesto da padne na pod, kao što smo i očekivali, letio je po sobi dok nije udario u strop, gdje je lepršao neko vrijeme i na kraju se srušio. "
Ova jednostavna igračka izrađena od bambusa, pluta i gume, fascinirala je braću Wright i u njima izazvala životni interes i ideju o letu čovjeka, iako su tada imali samo 7 i 11 godina.
Možemo samo pretpostaviti koji je broj pokušaja i promašaja doveo do povijesnog leta prije 110 godina. Nisu imali visoku stručnu spremu ili neke druge kvalifikacije, samo su slijedili ideju kojoj su posvetili svaku misao i svaku sekundu svog života.
Dragi ljudi, ako imamo ideju i odlučni smo uložiti sebe u njenu realizaciju, nema ograničenja u smislu nisam kvalificiran, nisam dovoljno inteligentan, ne znam prave ljude i slično.
Doduše, istina je da smo svaki dan bombardirani negativnostima; politika, cijene, gospodarstvo, kamatne stope, porezi, nasilje, vremenske neprilike, zdravstveni odgoj, …uvijek nešto… i da nam zaista treba vrhunska mentalna snaga da se održimo u sferi pozitivnog.
Na svu sreću, snaga našeg uma je upravo vrhunska, a odgovorno ponašanje jača moral i osjećaj slobode, pa ako je ideja prava, bez obzira kakvo je gospodarsko okruženje, pronaći ćemo način stvarajući bolje okolnosti i bolje uvjete.
Neka nam dobrih ideja, hrabrosti i saznanja da uvijek postoji način, no, ne zaboravimo, vrijeme je za potpunu odgovornost. Ne nečiju tuđu, globalnu, nego moju, tvoju, što je dobro, jer sfera našeg najvećeg utjecaja smo mi sami.
Potrudimo se da nam je lijep dan!
Ana
„Promjeni se ili umri“ je zaista zloguki naslov, ali kako celofan i mašna ne bi utjecali na suštinu, nisam se trudila pakirati.
Naravno da nam je lakše prihvatiti teoriju da smo nemoćni, slabi, neuki, neinformirani i grješni, da trebamo nekoga da nas vodi, toliko jadni da čak i u odnosu sa Stvoriteljem trebamo posrednika. Lakše je jer odgovornost za vlastiti život, koji je stvoren na sliku i priliku Božju, sa mnoštvom talenata i mogućnosti, prepuštamo drugome, osobama i institucijama, koji držeći nas u vlastitim zatvorima, ističu važnost svoje uloge i uopće svoje postojanje. Ali ako zatremo sve naše vrijednosti i ulogu koja nam je namijenjena, živimo li uopće ili smo već davno mrtvi, a čega u odbijanju saznanja, nismo niti svjesni.
No, htjeli mi to priznati ili ne, promjene nas zahvaćaju u sve većem broju i sve brže i bez obzira koliko smo kolebljivi i sa skepsom gledamo na tu neminovnost, polako postaju dio nas. U jednu ruku smo svjesni da promjena znači život, ali strah od nepoznatog i strah od odgovornosti, nas drži prikovane za stare „šprance“ i najradije bi da se ništa ne mijenja. E neće ići!
Promjena je potrebna, moguća i gotovo jednostavna, ako napustimo ulogu marionete, uključimo vlastiti um i puni suosjećanja za sav okolni svijet, donosimo vlastite odluke. Povećat će nam se inteligencija i poboljšat svaki aspekt života. Bolje ćemo vidjeti i više cijeniti svakodnevni život. Ne samo da će nam život biti bogatiji, nego ćemo vrlo lagano prolaziti kroz probleme, koji su nam inače izazivali ogroman stres.
U svrhu života i ostvarenja namijenjene uloge, odnosno funkcije, promjena je neophodna za sve sustave, svaku stanicu u ljudskom tijelu, čovjeka, prirodu i čovječanstvo u cjelini, kao i za one sustave, privredne subjekte, organizirane od strane čovjeka.
Uzmimo primjer jednog od prvih društvenih medija, gotovo kao današnji facebook, kada je fotografija bilježila važne životne trenutke, koji su se uvijek iznova pregledavali, dijelili s prijateljima i povezivali ljude. Bio je to uspješni poslovni div Kodak, koji je zanemarujući potrebu promjene, prošle godine podnio zahtjev za stečaj. Jer koliko god poslovni sustavi bili stabilni, stare istrošene metode neće osigurati opstanak u novim uvjetima.
Kodak je još 1990-te bio jedan od pet najvećih i najvrjednijih svjetskih brandova. Njegova propast je neshvatljiva jer je poznato da su još 1979-te znali da će im proizvodi uskoro biti zastarjeli, što potvrđuje njihov interni dopis u kojemu se predviđa da će do 2010-te tradicionalni film biti zamijenjen. A nisu se promijenili?
Firma je bila uvelike prožeta kulturom samodopadnog monopoliste, pa su zaključili zašto se mijenjati ako još uvijek dobro zarađuju. 1999-te tvrtka je još imala 16 milijardi dolara prihoda i 2,5 milijarde dolara godišnjeg profita. Potražnja za film je bila još uvijek jaka jer digitalna fotografija još nije bila zahvatila mase. No, tijekom prvog desetljeća novog milenija, Kodak bespomoćno gleda kako digitalna fotografija brzo zamjenjuje film i kako smartphone zauzima mjesto kamerama. 2009-te potpuno je zaustavljena proizvodnja, a početkom 2012-te pokrenut stečaj sa dugom od 2 milijarde dolara.
Naravno čovjek se u mnogome razlikuje od nekog poslovnog sustava, ali Kodakova priča nam može pomoći da računamo sa činjenicom, da je promjena već stigla iako je možda nismo svjesni. Da je došao kraj starom načinu življenja, ma koliko god nam je bilo ugodno. Naravno, nije lako preseliti se izvan dosadašnje zone udobnosti, učiti nove vještine, na drugi način vidjeti i tretirati sebe same, druge ljude i sva živa bića, cijelu Zemlju, ali to je jedini način da preživimo.
Promjena cijelog čovječanstva zavisi od naše pojedinačne promjene. Imate li osjećaj kako o čovječanstvu govorimo kao o nečem trećem. Čovječanstvo je krivo za ovo i ono, uništilo je Zemlju i slično, kao da je čovječanstvo neka troglava strašna zvijer. Mi smo to čovječanstvo, ja i ti, mi smo to uradili, mi smo uništiti produktivnost zemlje i vode, radi brze zarade i nekoliko privremenih radnih mjesta. I koliko god obrambenih zidova postavili u našem umu, ta činjenica ostaje i dalje prisutna i čeka naše buđenje.
Već dugo vremena uspješno održavamo iluziju da smo nadređeni prirodi, da nismo podložni njenim zakonima i evo došlo vrijeme da se pitamo, „zar smo mogli biti toliko glupi i nadati se da to nikada neće doći na naplatu“. Svaka najmanja živa stanica, u nama i oko nas, već moli, promijenimo se zaboga još nije kasno. Počnimo skupljati razbacane krhotine, jer uz zasluženu pažnju i nadasve poštovanje, Zemlja će pružiti visoku kvalitetu života svim ljudima sada i u vječnosti. I umjesto „još nije kasno“, možemo čak reći „nikada nije kasno“. Kao i svaka majka, ona nas čeka raširenih ruku, zna što treba, moćna je, budimo bezbrižni u njenom naručju.
„Mi smo Zemljina djeca, ona je naša majka. Moramo je poštovati i brinuti se za nju kao što i ona voli i brine se za nas. Zajedno možemo iznaći ključ za partnerstvo utemeljeno u učenju i dubokom mudrošću njezinog 3800000000-godišnjeg iskustva, njegovanju i proširenju životnih kapaciteta za inteligentnu samoorganizaciju, za kreativne inovacije i samo refleksivnu svijest.“ Dr. David Korten
U prirodi, sve vrste i pojedinci su u cjelini ostvarili pravo na udio u izobilju koje je potrebno, kroz njihov doprinos, za održavanje dobrobiti kao cjeline. Dugoročno, samo oni koji doprinose napreduju, a oni drugi nestaju.
Ali sve počinje sa jednom jedinom stanicom u našem tijelu, s nama kao jedinkom. Zaludu masovni iskoraci tisuća ljudi, u svrhu najsvetijeg čina, ako svaki pojedinac po povratku u svoja četiri zida, u svoju stvarnost, postaje ona ista bolesna, depresivna, tužna, nevoljena jedinka, sa istim činjenjima ili ne činjenjima. Na dlanu su nam ponuđene sve informacije, otvorimo se, gledajmo umom, ali gledajmo i srcem i nećemo pogriješiti.
Ljudsko tijelo se sastoji od nekoliko desetaka milijardi pojedinačnih živih stanica, svaka sa osobnom sposobnošću za upravljanje i održavanje vlastitog zdravlja i integriteta kod svih promjena i često stresnih okolnosti. Istovremeno, svaka stanica predano i odgovorno izvršava svoje dužnosti koje služe potrebama cijelog tijela, od kojih ovisi cjelokupno zdravlje i integritet. Radeći zajedno, ove stanice stvaraju i održavaju samoorganizaciju ljudskog organizma s potencijalom za postizanje izvanrednih fizičkih podviga, fizičke i intelektualne oštrine, daleko iznad mogućnosti bilo koje pojedinačne stanice. Sve što trebaju je naša briga da pravilnim odnosom, hranom i pozitivnim mislima, podržavamo njihov život i njihovu ulogu.
Važnost svake pojedine stanice za funkcioniranje cijelog tijela, je jednako kao važnost svakog pojedinog čovjeka u funkcioniranju čovječanstva, odnosno svake jedinke u funkcioniranju planete Zemlje.
"Osjećati žaljenje za sebe, i za sadašnje stanje, nije samo gubitak energije, nego najgora navika što bi je mogli imati.", rekao je Dale Carnegie (1888-1955), autor mnogih bestselera i poznati govornik.
Dragi ljudi, umjesto žaljenja počnimo tkati novu priču za nas i za čovječanstvo. Utkajmo cijelo naše biće, mozak, živčani sustav, maštu, intuitivne sposobnosti, u ostvarenje najdubljih namjera naše duše.
Naša životna priča i iskustvo će biti jedinstvena poruka svijetu, vrjednija nego što možemo i zamisliti. Dijeleći je možemo utjecati na razvoj novih saznanja u roditeljstvu, poslu, svekolikoj brizi za ljude. U svakom slučaju, našim doprinosom ćemo značajno podići razinu sreće u svijetu. Treba nam samo malo hrabrosti i zasjat ćemo kao krijesnica u ivanjskoj noći.
„Budi promjena koju želiš u svijetu“ je najcitiranija Gandhijeva poruka, koja je tako jednostavna i primjenjiva. Na svaku našu zamjerku za ljude, stvari i događanja oko nas, postavimo si pitanje „Što ja tu mogu učiniti. Može li moja vlastita promjena doprinijeti da to bude bolje.“, pogotovo ako nismo zadovoljni bilo kojim aspektom vlastitog života, jer kako kaže Aldous Leonard Huxley “Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami.”
Volim vas.
Ana
Znanstvenici su otkrili da se kod razdraganih razgovora oko mozga stvara energetski oblak, nazvan „oblak entuzijazma“, koji pomaže u mnogim moždanim aktivnostima. Razlog je to da se kod neusiljenih razgovora, na primjer uz kavu, kad je sve svedeno na istu razinu promišljanja, bez nadglasavanja, osjećamo dobro, sve dok nas kroz razgovor vodi zdrav osjećaj našeg cijelog bića, ne procjenjujući što je netko drugi mislio u sklopu onoga što je rekao.
Komunikacija je prekrasna stvar ako se održi na toj razini razumijevanja, dosljedno preispitujući misli i pretpostavke, jer svatko od nas donosi svoju prtljagu u svaku situaciju, a riječi mogu biti nejasne radi različitih stajališta. A tu su i predrasude, kao i činjenica da ne postoji apsolutna istina.
No, sve je uglavnom dobro dok se ne prevrši mjera, kad u dokonosti uma i vremena izgubimo kontrolu nad mislima i riječima, pa najbezazleniji razgovor postane mučan, a komandu, radi povrijeđenosti ili sličnog osjećaja, preuzme njegovo veličanstvo ego.
Razgovor tada krene žučnije, reda se kava za kavom, uključe se i dnevno politička događanja, koja nas tjeraju da se svrstamo za ili protiv, nadglasavamo se, lica se čak i fizički promijene, pjenimo se, a ego traži pobjedu. Žuč kaplje okolo, zaboravljaju se životni prioriteti, odlučno stajemo u službu nečije ideologije bez obzira što nam je tek površno poznata, boreći se zdušno.
Konačno se odlijepimo od stolca, iza nas ostaju narušeni odnosi, a ostatke prolivene žući po odjeći i obući razvlačimo okolo šireći zarazu, sve dok sva ne nestane, „dok se ne ohladimo“. A čiju smo bitku bili, najčešće ni ne znamo.
Ne usmjereni na konkretne aktivnosti i dobrobit dragih nam ljudi, kad druženje postane ubijanje vremena što bi trebalo nazvati zločinom, znamo se pjeniti i nad imaginarnim pričama o tome što će se možda dogoditi ili se moglo dogoditi ili bjesnimo da imamo pravo biti ljuti jer nam je učinjeno ovo ili ono. Takvo ponašanje je proizvod povrijeđenosti ega koji navijački uživa u neartikulaciji i kaosu, a ne mudrog promišljanja i kontrole misli i riječi, što nam je primjerenije.
I evo to je činjenica koja nas tjera na razmišljanje kako velika većina uglavnom ne promišlja što misli i govori, pa nam se nameće zaključak da živimo u svijetu kojeg kontrolira ego, a to je prijetnja svima nama.
Zadržati mir i spokojnost uma znači izbjeći sudbinu kolateralne žrtve u uvjetima vladavine ega. Neka nam bude strano bilo kakvo destruktivno ponašanje. Radimo svatko na sebi. Svijet će biti onakav kakav želimo, samo onda kad svatko od nas bude na toj razini. Uzalud su sva druga stremljenja i nastojanja, trenutak nekakvog boljitka, bez promjene pojedinca, sve je samo kozmetika koja nestane kod prvog umivanja. Budimo svjetlo, njegujmo ljubav i dijelimo je neštedimice. Htjeli mi to ili ne, vrijeme u kojem će čovjek biti svetinja, a ne potrošna roba, „topovsko meso“ u ostvarenju bilo čijih mizernih ciljeva, je tu pred našim nosom.
Ne zamarajmo se pitanjima zašto smo tu gdje jesmo, takvi kakvi jesmo. Niti ne tragajmo za eventualnim krivcima iz prošlih vremena, niti sebe okrivljujmo, jer bez obzira tražimo li krivca među drugim ljudima i okolnostima ili se sami bičujemo krivnjom, to je samo način odbacivanja odgovornosti promjene. Takvi smo kakvi smo!
"Kronično kajanje, što preporučuju svi moralisti, je nepoželjan osjećaj. Ako ste se ponašali loše, pokajte se, napravite nešto što to može promijeniti i dajte sebi zadatak da ćete se ubuduće ponašati bolje. Valjanje u blatu nije najbolji način da postanete čisti.“ Aldous Leonard Huxley
Najdetaljnija analiza prijeđenog puta, također, neće ništa promijeniti. Tu smo gdje jesmo! Odlučimo li krenuti, u bilo kojem pravcu, krećemo upravo iz tog mjesta sa novim planom i novim stavom, spremni uskladiti se sa mogućnostima koje život stavlja ispred nas.
Nije naravno moguće samo graciozno prijeći iz starih obrazaca ponašanja. Svi naši sustavi osjete promjenu i gotovo se sruše kako bi bili obnovljeni. Učini nam se da je svemu kraj. Promislimo, vjeruje li gusjenica da svijet završava kada počinje metamorfoza?!
Podsjetimo se povremeno, kada smo jako, jako sretni, nekako nam se čini da smo oduvijek sretni i da će zauvijek biti tako, a isto je tako i kada se osjećamo tužni ili usamljeni, ili depresivni, ili bolesni, ili uplašeni. Podsjetimo se i ne dopustimo da nama zavlada očaj.
Dragi ljudi, bez obzira na teškoće i konfuznost, još uvijek vjerujemo u ljude i u suštini smo optimisti. Upravo iz te činjenice nastaju sva naša traganja. Želimo rasti i uspjeti, ne isključujući druge iz tog procesa, nego dati najveći doprinos osobnom i zajedničkom rastu. No, strah je toliko veliki da nas drži prikovane u nekom „zaklonu“ iako se tu ne osjećamo nimalo dobro, jer statičnost je u suprotnosti sa našim željama i mogućnostima. Pa čak i onda kad neka poželjna a neuobičajena aktivnost nema nikakav rizik, premišljamo se tražeći „u čemu je kvaka“, iz straha da ne budemo prevareni.
„Nitko nas ne može prevariti niti povrijediti ako mu mi to ne dopustimo.“ „Snagu, hrabrost i povjerenje možemo dobiti iz svakog iskustva kojeg prestanemo promatrati sa strahom.“ Eleanor Roosevelt
Smiješimo se, jer čak i uz usiljeni osmjeh tijelo nam uzvraća dobrim osjećajem. Mršteći se šaljemo signal da nešto nije u redu i tijelo guramo u stres, a uz osmjeh tijelo proizvodi serotonin, privlačniji smo, imamo više samopouzdanja, čak pridonosimo boljem raspoloženju i drugih. Probajmo, pošaljimo osmjeh ljudima oko nas i čuvajmo se dokonosti.
Pozdravljam vas osmjehom.
Ana
Svakodnevno se susrećemo sa mnogim pitanjima na koje se od nas traži odgovor, a vrlo često nismo spremni odgovoriti tom zahtjevu, jer smo nervozni, imamo neku tupu glavobolju, misli su nam nejasne i slično.
Razlog tomu je stanična glad. Neprestano imamo potrebu za hranom, stalno nešto žvačemo, no kako organizam u dobivenim namirnicama ne pronalazi potrebna hranjiva, samo ih odloži u masne naslage kao smeće, a radi neutažene gladi ponovi zahtjev za hranom.
Ne reagirati na ovakvo stanje znači izabrati bolest. Tek tada kad smo dovedeni pred zid, kad više ne možemo nositi ni jednu od naših uloga, dajemo svaki novčić i svaku minutu, kako bi vratili zdravlje.
Pravo vrijeme za brigu o zdravlje je bilo još jučer, a sada nam za mudar izbor ostaje tek samo danas.
Posvetimo pažnju hrani, ojačajmo PNEI sustav
Naučno je dokazano da psiha posredstvom živčanog sustava utječe na endokrini i imuni sustav. Cijeli aparat psiho-.neuro-endokrino-imunološkog sustava, hipotalamus, hipofiza, vegetativni živčani sustav, žlijezde sa unutrašnjim lučenjem, krvotvorni aparat, timus itd, možemo držati na zavidnoj razini ako unosimo u organizam dovoljno kvalitetne hrane uz dovoljan broj obroka u toku dana.
Znamo da je upitna kvaliteta hrane koja nam se nudi, ali našu prehranu možemo dovesti na zavidnu razinu, sa svim potrebnim vitaminima, mineralima i ostalim hranjivima, upravo u omjeru koji mu treba, ako u prehranu uključimo mikroalge.
Znanstvenici su AFA algu nazvali eliksir za mozak i hrana za genije.
AFA alga održava dobro raspoloženje, ima jako dobar poticaj za pozornost i koncentraciju i djeluje općenito na stimulaciju energije, bilo fizičke ili psihičke. Jedan je od modulatora moždanih procesa koji održavaju fizičku, emocionalnu i mentalnu energiju jer djeluje kao optimalna podrška na prirodan način, podržavajući različite aspekte, poboljšava moždanu aktivnost i radnu sposobnost. Posebno utječe na koncentraciju i sposobnost učenja i pamćenja, hrani, balansira i harmonizira PNEI sustav, osobito hipotalamus i hipofizu, koje su odgovorne za cjelovitu regulaciju organizma.
Želja mi je da se svatko sam osvjedoči o snazi ove sićušne biljke, pa evo u nastavku neke od pogodnosti za kupovinu ovih odličnih proizvoda.
Posebno naglašavam da se novim članovima, u sklopu dobrodošlice, nudi još dodatna pogodnost za kupovinu, po jedan komad, COQ10, Lagani početak, Soladey četkica za zube i Superantioxidant, i to po 10-20% nižoj cijeni i od članske, za što će dobiti bonove koji se mogu iskoristiti u narednih 14 dana od dana učlanjenja.
Od ostalih pogodnosti evo najinteresantnijih:
...Uz 2 kom AFA alge 120 kapsula i 1 kom Colactiv3(Kolostrum sa probioticima), dobijemo gratis još 1 Colactiv3 (Kolostrum sa probioticima).
Colactiv3 - kolostrum sa probioticima
Bioaktivne molekule u kolostrumu uključuju tvari poput imunoglobulina, imunih faktora, faktora rasta i antioksidanata. Za početak, imunoglobulini u obliku antitijela i drugi imuni faktori djeluju kao stražari koji čuvaju od bolesti. Antitijela su velike molekule proteina koje proizvodi imuni sustav životinja za borbu i neutralizaciju stranih antigena koji su potencijalni uzročnici bolesti. Zanimljiva karakteristika antitijela je da su specifična i da se za svaki antigen proizvodi posebno antitijelo.
Dodavanje kolostruma smatra se učinkovitim jer se tako mogu spriječiti infekcije gastrointestinalnog sustava i drugih organa. Izravne koristi od kolostruma koje su opažene do sada su brojne i uključuju bolje opće zdravlje, sprječavanje bolesti, poboljšanu aktivnost, skraćenje perioda ozdravljenja, poboljšan oporavak i bolji imuni sustav. Sve izvrsne tvari u kolostrumu djeluju zajednički na takav način da povećavaju učinkovitost svake komponente.
Kolostrumu su dodani probiotici budući je stalno prisutna potreba za kritičnom ravnotežom među raznim bakterijama u crijevima, kako bi se ona održala zdrava. Ako se na bilo koji način prouzroči smanjenje broja dobrih bakterija to može dovesti do velikih problema s crijevima, a slijedom toga i do ozbiljnih bolesti. Ideja o unošenju dobrih bakterija da bi se održao zdrav gastrointestinalni sustav nije nova. Prvi ju je predložio dr. Elie Metchnikoff pred više od 100 godina.
Aquasource proizvod ColActive 3 nudi kolostrum s zajamčeno visokim razinama IGG-a. Dodatni laktoferin i značajne količine laktobacilusa acidofila, na milijune bakterija u jednoj kapsuli, su tu da bi pojačali ovu dokazano učinkovitu formulu.
…Uz 2 kom Zelene energije dobit ćemo gratis prirodnu kremu za ruke i tijelo na bazi manuka meda.
Zelena energija se već dokazala u mnogim slučajevima, od brzog izvlačenja iz gripoznih stanja do podrške uz teške terapije kao što je kemoterapija. To je moćna hranjiva formula, jedinstveni spoj AFA alge, Spiruline i Organic alfaalfe. Odlična hrana za trudnice i dojilje, malu djecu, starije ljude, rekovalescente, kao i kod oslabljenog imuniteta, alergije, astme, a posebno se preporuča malaksalim i bolećivim ljudima, teško bolesnoj djeci, trudnicama i dojiljama, osobama sklonim mršavljenju , za lakšu probavu, kod nesanice, osobama sa hipertrofijom prostate.
Na bilo koje pitanje u vezi nabavke i konzumacije ove izvrsne hrane, rado ću vam odgovoriti. Moje druženje s algama je započelo 1998.g. pa imam mnogo osobnog i drugih iskustava.
Pravilnom prehranom, bolje rečeno pravilnom brigom o svom organizmu, lako ćemo odraditi sve postavljene zadatke, iznaći odgovore na sva pitanja i što je najvažnije, osvijestiti svoj značaj u hijerarhiji odnosa u sklopu kojih živimo, koji sigurno nije zanemariv.
Duboko udahnimo i uživajmo u životu. Nalazimo se upravo na mjestu i u vremenu gdje trebamo biti. Na nama je samo biti spremni odgovoriti zahtjevu trenutka.
Lijep dan!
Ana
Dokazano je da bez odgovarajućih hranjivih tvari i fizičke aktivnosti tijelo stari brže nego što je normalno, a pogotovo nakon 40-te godine kada će tako zanemareno za svaku godinu ostarjeti još dodatnih šest mjeseci, sa 44 godine ćemo izgledati i osjećati se kao da nam je 48 i tako slijedom, naravno, ako tako izaberemo. Prisjetimo se kako ponekad znamo i sami komentirati kako je netko odjednom ostario.
Izgubimo mišićni tonus, koža nam postane tanka, kosti lakše, a naslage masti se udvostruče. Vaga doduše pokazuje isto, a ipak nešto „ne štima“. Bezvoljni i bez energije prihvatimo da je to normalno jer starimo.
Prestanimo prihvaćati i pravdati se starenjem
Baviti se samo bolima i bolestima, odustati od života i prihvatiti da svaka slijedeća godina može biti samo gora, je loš stav. Ako se ne možemo sami motivirati, okružimo se ljudima koji misle drugačije i koji žude za izazovima. Svaki izazov potiče cirkulaciju i misli, pa se osjećamo mlađi i poletniji, a jedan od najvećih izazova je preuzeti kontrolu nad svojim tijelom i zdravljem. Tijelo nema mjerač godina. Istraživanja su pokazala da su muškarci i žene čak u 90-tim bili u mogućnosti povratiti tonus u samo nekoliko tjedana jednostavnih vježbi sa utezima.
Zaboravimo prehranu bez masnoća
Ovih nekoliko desetljeća bezmasna hrana je pomama i samo ako pogledamo oko sebe vidimo što nam je takva prehrana učinila. Deblji smo i bolesniji i više nego ikada u povijesti, ovisni o šećeru i ugljikohidratima. Nažalost, sve loše navike smo prenijeli i na djecu.
Naravno treba izbjegavati loše masnoće, ali obavezno uključiti u prehranu one zdrave, jer su masnoće neophodne za regeneraciju hormonalnog i ostalih sustava. Obilno i bez straha koristimo hladno cijeđena ulja; maslinovo, sezamovo, konopljino, bučino, koja su ne samo hrana nego zaista lijek.
Ovome svakodnevno dodajmo dozu kompleksa masnih kiselina, koje sadrže hladno prešane biljne ekstrakte sjemena lana, sezama, suncokreta, bundeve, jezgra marelice i lješnjaka, pšenične klice, češnjaka, mrkve, limuna, naranče, crne i crvene borovnice, šipka, ribizle, s dodatkom ribljeg ulja i lecitina. Savršeno!
Izbjegavajmo kroničnu dehidraciju
Voda nije samo "dobra za nas" nego je neophodna. Osim toga voda otapa masti, potiskuje glad i obnavlja kožu. 6-8 čaša čiste vode svaki dan će se vidjeti na licu već za nekoliko tjedana. Također ćemo imati više energije, a bubrege i jetru ćemo poštedjeti kroničnog umora.
Brzo hodanje je blagodat za sve generacije
Za razliku od trčanja i napornih kardiovaskularnih vježbi, koje mogu ubrzati proces starenja povećanjem broja slobodnih radikala, brzo hodanje, jednostavna i učinkovita vježba, povećava ukupnu kondiciju, te zajedno sa prehranom i drugim vježbama, održava tijelo i duh u savršenoj formi.
Svakodnevno kratko a žustro hodanje poboljšava performanse srca i pluća, cirkulaciju, smanjuje krvni tlak i rizik od srčanog i moždanog udara, drži razinu šećera stabilnom, povećava gustoću kostiju, smanjuje faktore rizika povezane s tjeskobom, depresijom, osteoporozom, pretilosti i kardiovaskularnim bolestima.
"Hodanje je dobro za kosti, kardiovaskularni sustav i cirkulaciju. Pomaže drenaži viška tekućine u nogama i u prevenciji proširenih vena. Povećana opskrba kisikom pomaže oslobađanju otpadnih produkata iz tkiva. Za kralježnicu je hodanje, također, bolje nego trčanje, jer je manji stres na diskovima, a kosti dobiju više minerala i vitamina radi pojačane cirkulacije. Naša stopala su napravljene za hodanje i to je najbolji način za aktiviranje 50-ak mišića. Baš kao i bilo koji drugi mišići u tijelu, moraju se koristiti da bi zadržali svoju funkciju, Marcus Davis, osteopat
Maksimalnoj koristi doprinosi i stav pri hodanju. Zato hodajmo sa uvučenim trbuhom, stisnutim trbušnim mišićima i zategnutim mišićima stražnjice, a ako k tome hodamo sa blagim okretima u kukovima trošimo još više kalorija.
Tu su i psihološke prednosti, jer se pri hodanju oslobađaju hormoni sreće, serotonin i endorfin, što je razlog odličnom osjećaju na kraju i poticaj za ponovo.
Hodanje je odlično za mozak
Još uvijek nije jasno kako ova tjelesna aktivnost štiti i hrani mozak, ali istraživači nagađaju da sve aerobne aktivnosti, potiču zdravlje srca, koje pak obogaćuje krv hranjivima koja potom hrane mozak.
"Ljudi u svojim sedamdesetim godinama, koji su sudjelovali u raznim fizičkim vježbama, uključujući i hodanje nekoliko puta tjedno, imali su manje znakove starenja mozga, od onih koji su bili manje fizički aktivni," rekao je autor studije Alan J. Gow na Sveučilištu od Edinburgu.
Ovo je u suprotnosti s tradicionalnim uvjerenjem da stariji ljudi neizbježno postaju fizički nježniji sa manjom psihičkom oštrinom. Najnovija istraživanja sugeriraju da procesi starenja, uključujući smanjenje kognitivnih funkcija, može biti usporeno relativno umjerenim intervencijama kao što je hodanje.
Brzo hodanje nije samo za mlade
Dapače, to je ključ za održavanje snage, ravnoteže i mentalnog blagostanja kod starijih ljudi. Nove studije o Alzheimeru, predstavljene na Međunarodnoj konferenciji u Vancouveru, donose mnoštvo dokaza o tome da bi se stariji trebali maknuti s kauča, jer redovita tjelovježba, kao što je hodanje i trening snage, bilo sa utezima ili slično, poboljšava pamćenje i smanjuje učestalost trenutnih blokada mozga.
"Uočili smo pozitivne povezanosti između aerobnih aktivnost, posebno hodanja i kognitivnog zdravlja. Posljednja istraživanja pokazuju, da brzo hodanje, osim što poboljšava pokretljivost i snagu, vidno poboljšava funkciju mozga“, dr. William Thies, glavni medicinski stručnjak i znanstvenik za Alzheimerovu bolest.
Dragi ljudi, uključimo u dnevni ritam kratke vježbe snage, na primjer tibetance ili desetak minuta utega, ujutro, a sa prvim lijepim danima, jer evo proljeće samo što nije, obavezno pola sata brzog hodanja, poslijepodne. K tome, dodajmo prehrani AFA algu, najbolju hranu za mozak.
AFA, AFA, AFA…. Dosadna sam znam, no, ne mogu si pomoći. Sva silna iskustva, osobna i druga, u kojima je AFA alga odigrala ključnu ulogu u očuvanju i dostizanju zdravlja, obvezuju me podsjetiti nas da nam je ova mala biljka neophodna na jelovniku. Ne samo kao izvrsna hrana sa svim hranjivima u savršenom odnosu, nego kao zaštita od slobodnih radikala i čistač toksina. Osim toga, budući je lužnata od 9-11, održava razinu našeg pH.
Tijelo je ujutro kiselo, pH je negdje oko 6, jer se radi metaboličkih procesa tijekom noći troše rezerve kalcija. Zanemariti ovu jutarnju kiselost, ostaviti tijelo u tom stanju i još mu dodati šalicu kave, pa ga tijekom dana dodatno zakiselili nesretnim izborom hrane i lošim osjećajima, bilo bi ravno samoubojstvu.
Ali kada odmah ujutro pojedemo gram do gram i po AFA alge, sa velikom čašom vode, pH se vrlo brzo popne na oko 7, što je željena razina.
Preporučam da bar jedan dan u tjednu kontrolirate razinu pH. Urin trakice za kontrolu možete naći u svakoj ljekarni ili ih možete naručiti na http://www.omegalan.info/. 100 trakica, sa troškovima dostave, je otprilike 100 kuna.
Kada je tijelo previše kiselo, osim AFA alge, dodajmo prehrani više voća, lubenicu, mango, papaju, grejp, povrća špinat, brokula, češnjak i pijmo vodu sa limunovim sokom, no, ni u kom slučaju nemojmo jesti bijelo brašno, svinjetinu, govedinu, kamenice, sir i sladoled.
Jednodnevnom kontrolom pH ujutro, sredinom dana i navečer, sami ćemo se uvjeriti kako hrana koju smo pojeli i osjećaji koji su nama vladali, utječu na razinu pH našeg tijela.
Njegujmo dobro raspoloženje i očekujmo dobro, bez obzira u kojoj smo životnoj dobi. U sebi i oko sebe, drugim ljudima, događanjima i odnosima, tražimo samo dobro i dobit ćemo samo i jedino dobro.
Hvala vam na svim divnim porukama. Volim vas.
Ana
Svima nam je poznat osjećaj mira i sigurnosti kad je majka dobro, pa je svugdje ima i sve dostigne. U vodu, u vatru, ako treba. Nema te prepreke koju neće preskočiti ili mudro zaobići, kako bi u njenom djelokrugu odgovornosti sve funkcioniralo savršeno. I uz sav umni i fizički napor, u svaku poru, stopu, dodir, unosi beskrajno puno ljubavi i suosjećanja, a njena snaga i njeno zdravlje ima čudesan učinak na mentalno i fizičko stanje cijele obitelji.
Žena je uvijek intuitivno osjećala da ima jedinstvenu svrhu, što se u njenim razmišljanjima i aktivnostima uglavnom svodilo na djecu i obitelj. No sada, na rubu ovog evolucijskog pomaka, ona je svjesna svog potencijala i činjenice da je, na neki način, pozvana doprinijeti promijeni svijeta.
Dalaj Lama već odavna spominje stvaranje žene kao vođe pokreta globalnih promjena, u sklopu čega je doslovce rekao da će svijet biti spašen od strane zapadne žene, a u listopadu 2011-te godine u jednoj izjavi CNN-a stoji da bi, sudeći po svim pokazateljima, žene mogle postati "spasitelji globalne ekonomije".
Usprkos privilegijama koje je izborila tijekom posljednjih desetljeća, kod žena je rijetko bio prisutan osjećaj sreće i blagostanja. Uz sve nevjerojatne društvene uspjehe i pogodnosti, do kojih ju je doveo feminizam, žena je neprestano tragala za dubljim iskustvom ljubavi, intimnosti i povezanosti. Čeznula je za potpunijim životom jer u novoj ulozi nije pronašla osobno i duhovno ispunjenje, dapače, stalno joj je bio prisutan osjećaj tjeskobe i depresije.
Posljedica je to dugogodišnjeg kopiranja muškog ponašanja, u društvenim i poslovnim krugovima, funkcioniranja po muškom principu, umjesto da je koristila i pronosila jedinstvene prednosti ženskog mozga, ženskog principa razmišljanja i funkcioniranja.
Osvijestivši sve nedostatke ove prakse, žena se odlučila na promjenu, unoseći u sve pore društva ženu sa svim svojim jedinstvenostima, ugradnjom najvećih ljudskih vrijednosti kao što je ljubav, povezanost, pripadnost, kreativnost, smisao, što je, uz intuiciju i suosjećanje, moćno oružje kojim će ona voditi i preusmjeriti obitelj, zajednicu, poduzeće, naciju, svijet.
„Ženski mozak daje ženama neke jedinstvene prednosti u odnosu na muškarce. One imaju bolju intuiciju i samokontrolu, suosjećajnije su, čak su u mnogim slučajevima bolji rukovodioci zbog više suradničke prirode, ali su isto tako više nego muškarci samokritične i osjetljive na negativne misli i više je vjerojatno da će patiti od tjeskobe, depresije, pa čak i Alzheimera. S toga, ženama mora biti stalo da čuvaju zdravlje mozga kako bi dosljedno donosili prave odluke, bilo radi toga da žive duže i imaju više energije, da budu bolji uzor svojoj djeci ili da smanje rizik od Alzheimera ili da imaju važan posao i utjecaj u moćnim društvenim krugovima. U ovom vremenu eskalacije pretilosti, dijabetesa, depresije i demencije, kada društvo u cjelini sve brže ide u krivom smjeru, žena će pravim odlukama doprinijeti promijeni toga smjera“, kaže neuroznanstvenik i psihijatar dr.Daniel G. Amen
Žena koja shvati jedinstvenost ženskog mozga, poklonit će mu potpunu pažnju kako bi funkcionirao punom snagom i nema toga što će je tada zaustaviti. Žene najčešće potiču na promjenu, one planiraju obroke, koordiniraju kućanske poslove, imaju nadzor nad djecom, učestvuju u društvenim događanjima i donose odluke. U bilo kojoj ulozi, dati će najbolji dio sebe svojoj obitelji, zajednici, planetu.
Nasuprot tome, ako fizički i emocionalno ne podržava svoju jedinstvenost i rasipa svoj najvrjedniji resurs, negativni ishodi su neminovni, uključujući depresiju, tjeskobu, poremećaj prehrane i drugo.
Iznenađujuće je kakve promjene nastaju kad žena zna što se od nje očekuje i u skladu s tim poduzme korake fizičke i psihičke brige o sebi, kako bi mogla odgovoriti na izazove. Uz to ona otkriva neslućene rezerve mira, snage, vitalnosti i ljubavi, uopće radostan život koji proizlazi iz zdravih misaonih obrazaca, a to otvara nove mogućnosti za svaki aspekt života.
Prije nekoliko dana, na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, se raspravljalo na temu „Žene kao put prema naprijed“. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, Ban Ki-moon je sugerirao prisutnima, da se povećaju ulaganja i briga u žensko obrazovanje i zdravstvo, kako bi se osigurala njihova dobrobit, te ohrabrilo njihovo sudjelovanje u svjetskoj ekonomiji, budući se od žena očekuje značajan doprinos u promjeni negativnog smjera uopće.
Žena je usmjerena na izgradnju temelja, najmanju a najvažniju poru društva, obitelj, odakle se prema višim instancama šire fini koncentrični krugovi zdravih osjećaja za puninu življenja. Jer ona je donositeljica ljubavi, ali i mudrosti i mira i mjere i nepresušne vjere u muško-žensko partnerstvo za zajedničko stvaranje novog svijeta.
Uz pozdrav, čestitka za dan koji nas veseli, jer ga vežemo za čaroban osjećaj ljubavi ili nekoga možda rastuži jer mu je podsjetnik na prolaznost tog osjećaja, što naravno nije točno. Ljubav ne mora biti prolazna. Ljubav je imenica od glagola voljeti, pa ako se zauvijek želimo osjećati čarobno zaljubljeni, samo volimo. Volimo uvijek i zauvijek.
Sretno Valentinovo!
Ana
Često se u okviru neke neobavezne priče o današnjoj djeci, općenito o generaciji mladih, zna čuti rečenica „nije tako bilo kad sam ja bio dijete, znala su se pravila….“, a zaboravlja se, u tom trenutku i uopće, da su tadašnja djeca zapravo roditelji ove sadašnje djece. Ona nisu došla sa nekog drugog planeta.
Našim mislima i aktivnostima, kroz svaku ulogu koju obnašamo, doprinosimo promjenama u svijetu, no, najsnažniji i najdugoročniji utjecaj je kroz ulogu roditeljstva. Eho našeg roditeljstva se osjeća i kada sami više fizički nismo ovdje prisutni, jer djeca grade svoje živote i žive svoje roditeljstvo, na temeljima onoga što smo im gurali u njihove male drage glave, od prvog koraka i prve izgovorene riječi, pa sve dok su nas htjeli čuti.
Nevjerojatna je prilika koju dobijemo kroz ulogu roditeljstva. Isprepliću se tu privilegija i odgovornost, ali sa jednim jedinim ciljem da oko djeteta uspostavimo emocionalni štit, što bi mu trebalo pomoći da u životu zna vidjeti istinu, izdvojiti bitne stvari, da se osjeća sigurno, da njeguje zdravo samopoštovanje, da se ne boji emocija, da ne etiketira niti sudi…. , da jednostavno bude onaj koji jest, što je neprocjenjivo bogatstvo za cijeli život.
Ponekad pobrkamo prioritete, zaboravimo važnost roditeljstva i činjenicu da su djeca samo jednom djeca, pa se cijeli damo u neku drugu ulogu, a roditeljstvo obavljamo usput, konfuzno jer nemamo dovoljno vremena, postavljamo se kao kontrolori, vladari, a ne svjedoci i suučesnici dječjeg razvoja.
A kad nam je roditeljstvo primarna uloga, djecu ćemo bolje čuti, osjetiti njihove potrebe, razumjeti ih, pokazati im suosjećanje kad su ranjivi, jer u mnogim situacijama ni sami ne znaju što im se događa. Dozvolit ćemo im da se osjećaju kao čudo, iskra božje ljubavi, što zapravo i jesu, a mi sami ćemo se, radi spoznaje važnosti doprinosa, osloboditi neželjenih emocija, krivnje, ljutnje i drugih frustracija, koje znaju tinjati u nama kao posljedica nemoći i krivog usmjerenja.
Kad ih čujemo i osjećamo njihovu potrebu, stvaramo savez roditelj i dijete, pa se zajedno lakše nadiđu oni dani, koji su sastavni dio dječjeg razvoja, kad bude toliko prkosa da nam se kosa diže na glavi, pa odjednom više nemamo strpljenja, a naš ton i stav postane krut, učini nam se da više nemamo ni toliko ljubavi, a po glavi nam se počnu motati čudne kvalifikacije vlastitog djeteta i jedva primjetno nam prođe misao „kako je moje dijete tako loše“.
A znamo snagu misli! Ona se osjeća i u skladu s njom ćemo ispred sebe imati baš to što mislimo, baš takvo dijete. Još gore je ako takvu misao dijelimo i s drugima oko nas, pa se i oni pridruže takvim razmišljanjima. A sve zbog neke benigne sitnice kada nas dijete nije poslušalo i učinilo upravo ono što smo baš tada željeli da učini.
Nema loše djece. Ono što mi tumačimo kao dječji inat je vapaj za pomoć. Možda mu je, u tom trenutku, potrebna samostalnost, pažnja, prihvaćanje, uvažavanje, nešto što svi trebamo bar povremeno, jer svi želim biti shvaćeni i voljeni, čak dragocjeni.
Nije važno znati sve o podizanju savršene djece, važno je znati kako ih ohrabriti da budu sretni i uspješni i da donose prave odluke ... Čak i ako im ponašanje nije na zavidnoj visini, održati povjerenje i linije komunikacije uvijek otvorene.
Naučiti ih samopoštovanju, bitan sastojak razvoja. Ne dozvoliti da itko posije zrno sumnje što bi ga natjeralo da povjeruje da je manjkavo, nedopadljivo ili kako god nesavršeno.
Na sve načine pokazati i dokazati da je roditeljska ljubav bezuvjetna, da čak i onda kada roditelj ne odobrava neki čin i ponašanje djeteta, to ne utječe na njegovu ljubav.
Dijete zna kad napravi neki propust ili kakvu god grešku i sigurno se osjeća loše, jer je iznevjerio sebe i mnoge druge drage mu ljude. S toga, roditelj ne bi trebao stalno ukazivati na učinjeni propust, nego ga ohrabriti u onome što dobro radi, njegovati mu samopouzdanje i vjeru u njegove sposobnosti, stalno mu ukazivati na vrijedne osobine koje ima, na jedinstvenost talenata i svih darova koji svako dijete čine posebnim. Naučiti ga suosjećanju i zahvalnosti za sve blagoslove, jer svijet je beskrajan izvor bogatstva za one koji vjeruju u sebe i svoje sposobnosti.
Roditelj je kroz roditeljstvo vječni student, jer svako dijete je jedinstveno, sa jedinstvenim osobinama i traži jedinstveni pristup. Nažalost, dijete ne dolazi na svijet s uputama, gdje korak po korak možemo naučiti kako ga podići, osigurati mu da postane sretno, dobro prilagođeno i uspješno.
Bez bezgranične i bezuvjetne ljubavi, bilo bi nemoguće nositi se sa ovom zadaćom, a pogotovo što roditelj zna da će na osnovu njegovih misli, radnji i sugestija, djeca zauvijek oblikovati svoje postupke i svoj pristup životu. Energija, ljubav i prihvaćanje koje roditelji neštedimice dijele, su alati uz koje će djeca rasti i razvijati se u sretne i samouvjerene odrasle osobe sa zavidnom razinom empatije i visokim samopoštovanjem.
I tako prolazi vrijeme i odjednom ispred nas stoji odrastao čovjek, kojemu je život namijenio mnoga iskustva. Dobra ili loša, nije bitno, bitno je da je uz nas stekao samopoštovanje i da zna nositi ono što mu život servira. I bude nam drago kad se uvjerimo da je spreman uhvatiti se u koštac. I što god smo stariji bliže nam je shvaćanje da se najviše isplati ulagati u djecu. Taj ulog s godinama samo dobiva na vrijednosti.
Provedimo dan u slozi i razumijevanju sa našom djecom. Zahvalni za njihovo postojanje, recimo „volim te“, bez obzira koliko su stari.
Neka nam bude čudesno lijep dan!
Ana
Čuti i vidjeti ljepotu okoliša, zahvaliti vodi, dodirnuti drveće, osjetiti svetost zemlje i kamena..... , ispunjava veličanstvenim osjećajem punine i pripadanja!
Usprkos svoj toj ljepoti i opčinjenosti, dogodi se da smo odvojeni od prirode i da samo jurimo za nekim nedefiniranim nametnutim vrijednostima, i ne pitamo za cijenu. Okoliš niti ne uočavamo, a kamoli da svjedočimo njegovoj čudesnosti. Život nas uporno odvlači od istinskih vrijednosti.
Ništa ne može nadomjestiti osjećaje koji nas hrane i vraćaju u život dok smo uronjeni u svijet prirode. Bez obzira gledamo li stakleno jutro ili zanosni smiraj sunca, zvjezdano nebo ili samo beskrajno plavetnilo, hodamo li ili mirno sjedimo, čujemo li tek njen šapat ili silovite udare vjetra i glasnu grmljavinu.
Uz saznanje da je svaka naša intervencija u tom trenutku nepotrebna, osjećamo se u isto vrijeme maleni i beznačajni i veliki i ponosni, jer smo dio te siline. I upravo to shvaćanje, da smo dio nečeg većeg od nas samih, je najveći dar.
Priroda nas podsjeća na jednostavnost življenja i lakše shvaćanje nevolja koje nas zadese. Uz prirodu kreativnije i jasnije razmišljamo, lakše dišemo i bolje spavamo. Donosi nam mir, produbljuje naše promišljanje u nastajanju novih oplemenjujućih uvida, objava i smjernica. Samo jedan jedini trenutak dubokog uvida može u nama potaknuti nove stavove o životu i prioritetima, uopće. Za tili čas uspostavimo unutarnju ravnotežu, harmoniju i vitalnost, puneći se prostranstvima, zakonitostima i skladom, a sve to nas upućuje na razmišljanje o mudrijem načinu življenja.
Nova istraživanja su utvrdila da ljudi koji osjećaju snažnu vezu s prirodnom imaju brižniji stav, ne samo prema okolišu, nego i prema drugim ljudima. Općenito postaju bolji ljudi. Održavanje veze s prirodom, pa čak i kroz prisutnost sobne biljke ili umjetničkog djela s prikazom prirodnog okoliša, smanjuje razinu stresa i potiče ozdravljenje, a kamoli intenzivan boravak na otvorenom.
Jer nije dovoljna samo puka izloženost prirodi. Trebamo je primijetiti. Sigurno smo već svi zaključili kako gotovo svi pejzaži na fotografiji izgledaju tako lijepi, gotovo nestvarni. Razlog je samo što gledajući fotografiju to i vidimo, fokusirani smo upravo na taj prizor. Za razliku kada smo u prirodi, a um nam je nemiran, a misli lutaju ili smo toliko zaokupljeni svojim privatnim problemima, da uopće ne primjećujemo okoliš.
Potrebno je intenzivirati naš fokus. Vježbajmo, prisilimo se vidjeti, možda kroz objektiv fotoaparata ili kamere, ili opisujući prizor koji je pred nama, sve dok ne naučimo da umirimo tijelo i misli kada se susretnemo s prirodom.
Dubokim upijanjem iskustva iz prirode razvijat ćemo ljubav i brigu za dragu nam zemlju, dok će inače naš odnos prema prirodi ostati apstraktan i nikad nas neće duboko dotaknuti.
„Tek kad su promatrač i promatrano sjedinjeni, događa se istinska empatija, budi se ljubav u srcu promatrača. Tijelo nestaje i oslobođena duša izlazi vani. Naš identitet se širi izvan našeg fizičkog tijela, komuniciramo sa udaljenim horizontima, vidimo ptice prekrasnih boja i sve drugo što nas oduševljava. Sadržaj ljudske duše tada sadrži cijeli svijet.“… John Muir
Ljudi potpuno uronjeni u prirodu osjećaju euforiju, jedinstvo sa svim oko sebe, a sva ljepota svijeta tada stanuje u njima. Potiču se lijepe ljudske osobine kao poniznost, poštovanje, ljubav i radost u harmoniji i jedinstvom unutar i izvan sebe, jer sama priroda je naš učitelj.
Prirodno je za ljudska bića da žele i trebaju biti na otvorenom, jer su tradicionalno živjeli okruženi zelenilom i koliko god to bilo davno, još uvijek se bolje osjećaju u prirodi. Toliko smo usko povezani da ta veza ne može jednostavno nestati iz našeg sustava. Za sve što radimo osjećamo veću motiviranost, kad je zeleno oko nas. Na primjer, fizičkim aktivnostima u prirodi se posvećuje veća pažnja i dobiju bolji rezultati, jer se stvara snažna sinergija, nego u zatvorenom prostoru, tradicionalnoj teretani.
Prema nedavnom istraživanju, naš mozak i tijelo dobije mnogo više od biciklizma, trčanja ili šetnje na otvorenom nego nam dade bilo koja aktivnost u zatvorenom prostoru.
Zdrav učinak prirode se objašnjava time što se apsorbira sunčeva svjetlost, koja pomaže u zaštiti protiv mnogih bolesti, raka, depresije, osteoporoze…., bolje se regulira biološki sat, koji poboljšava spavanje i jedenje, a zrak u blizini stabala i biljaka je čišći, što smanjuje plućne probleme. I još su mnogi razlozi koji govore u prilog druženja s prirodom.
Dragi ljudi, potreba za vani je ukorijenjena u našim genima i vjerojatno bi potrošili puno manje vremena i novca na zdravlje, kada bi svakodnevno dobili dozu prirode, umjesto da se na svaki način od nje štitimo.
Kad smo posljednji put zaista zaronili u prirodu, kad smo dozvolili da nas opere kiša, osjećajući pritom svaku njenu kap na licu i bili zbog toga beskrajno sretni, unatoč svemu? Bez straha se izložili suncu?
Pogledamo li ponekad u zvjezdano nebo razmišljajući o nadasve divnom beskraju koji se već milijardama godina neprestano širi, koji nema kraja, kao i naš svijet koji je beskonačnost u oba smjera.
Zaronimo u prirodu kad god se sjetimo. Uvijek je pravi trenutak. A jedina stvar koju trebamo učiniti je obući dobre patike za hodanje i izaći!
Hvala vam! Volim vas!
Ana
Koliko god željeli, većini ljudi iz razno raznih razloga, nije moguće uzeti dnevnu količinu sunca, a tu su i naša postignuća koja nas dodatno odvajaju od svjetlosti; fluorescentna rasvjeta, razne zaštite od sunca, naočale, šeširi, odjeća, losioni. K tome jedemo meso, prerađenu hranu i kuhano povrće… Posljedice su kronični nedostatka svjetlosti, radi čega je, kao i kod neuhranjenosti, uskraćen potrebni nivo hranidbenih tvari i ritmičko stimuliranje, bitno za život zdravog bića.
Nobelovac Dr. L. Szent-Gyorgi je opisao osnovni životni proces kao mali strujni tok poslat nam od sunčeve svjetlosti. Bez svjetlosti nema zdravlja. Ovaj iskaz je ključ u razumijevanju značaja konzumiranja svježe biljne hrane, kao i drugih načina unošenja svijetla u naš organizam. Mi smo ljudske fotoćelije sa sunčevom svijetlosti kao osnovnom biološkom hranjivom tvari.
Dr Johanna Budwig nositelj diplome iz fizike, farmacije, biokemije i medicine, kombinirala je dubinu znanja kvantne fizike sa sveobuhvatnim znanjem ljudske biokemije i fiziologije, te zaključila:
„Ne samo da živa hrana bogata elektronima djeluje kao donator snažnih elektrona, nego elektronima bogata hrana djeluje kao sunčano rezonantno polje u tijelu koje privlači, sprema i povezuje sunčevu energiju u našem tijelu.
Energija dobivena tim sunčevim fotonima djeluje obrnuto procesu starenja. Iz točke gledanja kvantne fizike fotoni nikada ne stare, oni imaju brzinu vremena. Što više svjetlosti skupljamo u našem sistemu, to više obnavljamo zdravlje i unosimo energiju koja zaustavlja starenje ljudskog organizma.
Dr. Peter Naydenov, „Dvije namirnice najbogatije sunčevim elektronima, koje imaju sposobnost apsorpcije sučevih elektrona, su mikroalge, spirulina i AFA, te laneno sjeme u različitim oblicima, uključujući i laneno ulje.“
Kako spirulina raste u toplim predjelima, a AFA na visokoj nadmorskoj visini, imaju povećan beta-karoten i druge karotenoide, sisteme enzima i drugih bioloških sastojaka za bolje apsorbiranje pojačane sunčane i kozmičke radijacije.
Istraživanja su pokazala da su tri četvrtine ljudi hipersenzitivnih na sunčanu svjetlost bili u mogućnosti povećati vrijeme izlaganja suncu uz prehranu mikroalgama. Za one koji razumiju da smo mi ljudske fotoćelije koje često pate od nedostatka svjetlosti, ovo je izuzetno uzbudljiv pronalazak.“
Prema saznanjima moderne fizike, ne postoji druga živa stvar u prirodi koja više akumulira sunčeve elektrone od ljudskog bića. Svjetlost je naša pupčana vrpca sa svemirom.
Sposobnost da se ispunimo sunčevom kozmičkom energijom ovisi o hrani koju jedemo, a koja sadrži visoko sunčane elektrone. Naše zdravlje i svjesnost ovise o našoj sposobnosti da privlačimo, spremamo i dovodimo energiju elektrona koja je bitna za reguliranje svih životnih sila.
Rudolf Steiner, osnivač Antropozofske medicine i biodinamičkog vrtlarstva, mislio je da dozvoljavajući vanjskom svijetlu da uđe u naš sistem oslobađamo jednaku količinu našeg vlastitog unutarnjeg svijetla. Što više povećavamo sposobnost apsorpcije i asimilacije svijetlosti to više svjesni postajemo. Što se više mijenjamo povećanjem naše apsorpcije svijetlosti to više sami postajemo svjetlost. Ovo je profinjena tajna "svjesne ishrane".“
Dragi ljudi, nedostatak svjetlosti možemo nadoknaditi sunčevim fotonima iz AFA alge. AFA alga je fotosintetski organizam, koji funkcionira kao biljka proizvodeći vlastitu hranu, od sunca. AFA je prvi protein, najstarija hrana na Zemlji, kompletna u najosnovnijem obliku, sa najvećom razinom klorofila, vitaminom B12, betakarotenom, željezom, proteinima, enzimima, aminokiselinama i mnogim drugim komplementarnim vrijednostima u potpunosti iskoristivim. Rezultat uzimanja AFA alge je povećana energija, uspostava ravnoteže u svim sustavima organizma, opskrba stanica kisikom i visoka razina fizičkog i mentalnog zdravlja.
U nastavku su ukratko izjave nekih stručnjaka i istraživača, u vezi dobrobiti AFA alge.
Dr Christian Drapeau – smatra da je najvažnije saznanje da modro-zelena AFA alga stimulira oslobađanje i migraciju matičnih stanica.
Starenjem broj i kvaliteta matičnih stanica koje cirkuliraju u tijelu se postepeno smanjuje, pa tijelo postaje osjetljivije na ozljede i druge opasnosti povezane sa starenjem. Korištenje AFA alge aktivira i oslobađa milijune odraslih matičnih stanica iz koštane srži i to vrlo brzo. Te matične stanice mogu migrirati i pričvrstiti se na bilo koju stanicu, tkivo, kost, mišić, hrskavicu, bilo gdje u tijelu gdje je potrebna obnova. Kad je Christian Drapeau objavio svoj prvi rad o matičnim stanicama, znanstveni studiji o toj temi su još bili u povojima. Njegova teorija da matične stanice, kreirane u koštanoj srži, pronalaze oštećena tkiva ili organe i obnavljaju ih, stvaraju zdrave stanice, u početku je bila ismijana od strane medicinskih znanosti.
Pa ipak od 2006. godine interes za to otkriće raste geometrijskim tempom i znanost konačno priznaje ovo fenomenalno otkriće koje je obećavajuće na svim područjima ljudskog ozdravljenja.
Dr. S. Gitte Jensen, „U roku od dva sata nakon što pojedemo 1,5 gram AFA alge, prosječno 40% prirodnih stanica ubojica (bilijun) slijeva se u krv i odlazi u tkiva. Otkriveno je da u nekim slučajevima prirodne stanice ubojice ostaju u krvotoku i poslije u dva do tri puta većem broju adhezijskih molekula nego što ih je bilo prije nego je konzumirana AFA.“
J. Abrams, profesor kemije - "AFA ima više bio-dostupnog klorofila od bilo koje druge hrane. U biokemijskim istraživačkim krugovima se zaključuje da je prisutnost klorofila u tako visokim količinama jasan pokazatelj da AFA daje izuzetno visoku životnu snagu. AFA je najbolja hrana dostupna na zemlji.“ zaključuje dr. Abrams
Dr. Baxter D. Montgomery, - dr. med sa Houston kardiološko društva, "Imali smo odlične rezultate sa AFA algom u našem programu liječenja bolesti, posebno za srčane bolesti, hiperlipidemiju i šećernu bolest.
Dr. Gabriel Cousens ortomolekularni psihijatar , "Kao liječnik radim s tisućama klijenata, i imao sam mnogo potvrda da AFA – Aphanizomenon flos algue pomaže vratiti ukupnu biokemijsku ravnotežu brinući o tijelu na staničnoj razini. Prekrasna i jedinstvena, za vrhunske performanse tijela, uma i duha, trebala bi biti uključena u bilo koji program za pomlađivanje i detoksikaciju, a svatko od nas bi je trebao uzimati svaki dan. "
Dr. Gabriel Cousens u svom izvješću o liječenju Alzheimera AFA algom, kaže: „rezultati ukazuju na to da se degenerativni proces kod ovih i sličnih bolesti zaista može zaustaviti korištenjem Aphanizomenon flos alge.“ On zagovara korištenje AFA alge posebno za uvjete vezane uz mentalno i emocionalno funkcioniranje.
Dr. Apsley nam pruža prekrasan izvor informacija o hranjivoj vrijednosti divlje modro-zelene alge. Prema njenim riječima, ljudi koji konzumiraju divlje modro-zelene alge redovito (barem 1 gram na dan) uživat će brojne zdravstvene beneficije kao i poboljšanje izgleda njihova tijela, koje će biti očišćeno i nahranjeno na staničnoj razini.
Christopher H. Hassell, MD - "Od kada su moji pacijenti počeli koristiti AFA proizvode, vidim da svi sustavi organizma pozitivno odgovaraju na ovu vrstu prirodne prehrane. Također sam zahvalan na ovim moćnim alatima u moje ime i ime moje obitelji."
Dr. Fred Bisci - "Kao Klinički nutricionist sa preko 40 godina iskustva, impresioniran sam i oduševljen kako AFA pomaže tako širok spektar zdravstvenih problema. Mogu samo zaključiti da AFA ima terapijsku raznovrsnost, njegujući tijelo i um na više metaboličkih smjerova i na najdubljim fiziološkim razinama. AFA potiče energiju zdravo i trajno, za razliku od uspona i padova nezdravih stimulansa."
Steven Schecter, ND - "Ne postoji bolja zaštita od zračenja i zagađivača okoliša od ovog vodenog povrća ... može spriječiti asimilaciju različitih zračenja, teških metala kao što su kadmij i ostali otrovi."
Dr. Theresa Dale, međunarodni pionir u energetskoj medicini, hormonalnom pomlađivanju i samopomoći u zdravstvenom odgoju. "Predlažem da svaka osoba koja želi zadržati zdravo fizičko i psihičko stanje koristi AFA na dnevnoj razini. AFA je hrana. Lakše ćete probaviti i asimilirati sve druge hranjive tvari. AFA je dobra za djecu, mlade i odrasle, za ljudi svake dobi.
Ključni nalaz korištenja AFA alge u prehrani djece je bilo poboljšanje memorije i koncentracije, uopće rezultata u naobrazbi, te značajno smanjenje toksičnih razina aluminija u organizmu, koje su u koleraciji sa učenjem.
Posebno važno za napomenuti je da su modro-zelene AFA alge pomoć za hiperaktivnu djecu
John Taylor, dr.sc., licencirani je psiholog i vodeći za ADHD područje, pionirski autoritet na kemiji mozga s aspektima poremećaja pomanjkanja pažnje (ADHD,) otac troje djece s ADHD, naglašava često kako je nedostatak hranjivih tvari povezan sa AD/HD i opisuje kako AFA (Blue Green Algae) pruža sve potrebne komponente za kvalitetnu prehranu. Statistička analiza podataka prikupljenih tijekom ovog studija pokazuje da je hranjenje algama, AFA algom, pomoglo djeci sa ADHD sindromom.
Lijep dan!
Ana
"Jeste li čuli za modro zelene alge iz Klamtskog jezera?, upita nutricionistica Terry McCracken roditelje koji su došli po savjet za prehranu djeteta sa ADHD. „To je najhranjivija hrana. Ne postoji još nešto takvo na planeti. Bez aditiva, ekstrakta ili punila bilo koje vrste. Sve je prirodno, divlje, onako kako nam je sama priroda pripremila, ubrano i osušeno tako da do nas dođe enzimski još živo. Sa AFA algom su rađene dvije studije vezane za ADHD, koje su dale osobito pozitivne rezultate. Djeca hranjena AFA algom su pokazala značajan napredak u raspoloženju, ukupnom ponašanju, a posebno umnim sposobnostima.“
Karl J. Abrams, profesor kemije, prehrambeni istraživač, ugledni autor knjige Attention Deficit Hyperactivity Disorder A Nutritional Approach, navodi mnoge argumente u prilog uvođenja u prehranu AFA alge kao prirodnu alternativu za ADHD:
„AFA alga čisti toksine, koji su uzročnici loše funkcije mozga, pogotovo aluminij, a uz to pomaže aktivirati svaku stanicu u tijelu. Naime, vanjsku površinu stanične membrane čini što je moguće fleksibilnijom, što omogućava apsorpciju hranjivih tvari, a k tome vrlo efikasno eliminira otpad. Dakle, ne samo da pomaže eliminirati toksine iz tijela, nego također pomaže tijelu apsorbirati hranjive tvari.
Nedavno, je provedeno nekoliko studija na temu, kako AFA plavo-zelene alga utječe na djecu i odrasle osobe s ADHD-om. Rezultati studija su bili vrlo obećavajući i to uz konzumaciju samo 1,5 gram alge dnevno. To je doista nevjerojatno da tako skromna količina AFA alge može učiniti toliko ogromne prednosti, kao što je značajan napredak u koncentraciji, slijeđenju uputa, ukupnoj sposobnosti komunikacije sa okolinom, a posebno u akademskim rezultatima.“
U svojoj drugoj knjizi Algae rescues, Karl J. Abrams kaže: "Taj maleni protein je snažan neurotransmitter. Sastoji se od arginina, lizina i prolina, a svaki od njih je dostupan u AFA algi. Zadivljujući učinak tog proteina je da poboljšava sposobnost učenja i uzdiže naš osjećaj blagostanja . To čini stimulirajući stanice mozga.“
Dr. Lidy Pelsser je provela 10 godina proučavajući stotine djece, kako bi razjasnila vezu između hrane i ADHD.
„Inače je ogroman utjecaj prehrane na zdravlje, no, ljudi su toliko zatvoreni za novi pogled. Hrana koja izaziva alergije ili bilo koji drugi problem u tijelu, uzrokuje crijevne infekcije, neravnotežu u sustavima, lošu apsorpciju nutritiva pa tijelo gladuje, a sve to se najviše reflektira na moždanu funkciju.
Zato se kod tretmana za ADHD, odmah na početku provodi eliminacijska dijeta. Uklanjaju se sve namirnice koje su općenito poznate kao uzročnici mogućih alergija ili sličnih zdravstvenih problema. U prehrani ostaje samo strogo zdrava hrana. Ako tada simptomi nestanu, eliminirane namirnice se počnu vraćati jedna po jedna. Čim neka od tih namirnica izazove problem, stavi se na popis "loše hrane“, koja se više ne smije konzumirati. Nakon četiri tjedna, koliko traje ovaj proces, popis obično sadrži tri do šest nepoželjnih namirnica.“
„Utvrdili smo da ovo funkcionira za preko 60 posto djece s ADHD-om“, objavljeno je prošle godine u časopisu The Lancet. „Uglavnom, ADHD se može liječiti pomoću eliminacije hrane koja uzrokuje problem, a lijekove treba uzeti samo ako se ovo pokaže neuspješno.“
Ovo je jako važno postignuće s obzirom da sve veći broj odraslih i djece s ADHD imaju velike poteškoće u funkcioniranju u društvu. Posebno djeca su stigmatizirana, što ozbiljno narušava njihovo samopouzdanje.
„Za sve, ama baš za sve, treba tražiti uzrok u crijevima!“ rekla bi dr. Jadranka Komadina Gačić, „i sreća da je tako, jer tako imamo mogućnost gotovo jednostavnog popravka stanja, bez teških intervencija.“
Ona kao i dr. Lydi Pelsser preporuča eliminacijsku dijetu, vođenje dnevnika o prehrani, kako bi se utvrdilo koja hrana izaziva problem i k tome se hraniti mikro algama, naročito naglašavajući staničnu glad o čemu se malo razmišlja.
„Malo ljudi razmišlja o problemima staničnog gladovanja. Naime, pošast današnjice postaje gojaznost. Iako ljudi unose u svoj organizam velike količine hrane, njihove stanice mogu gladovati pa se javlja umor, slabost, opće loše osjećanje...Makro- (bjelančevine, ugljikohidrati, masti) i mikronutrienti (vitamini i minerali) ne apsorbiraju se u dovoljnoj mjeri. Prvenstveno se to odnosi na esencijalne aminokiseline (ima ih 8, plus 2 uvjetno esencijalne), koje se, dakle, u organizmu ne mogu sintetizirati nego se moraju unijeti putem hrane.
Klamatska alga (Aphanisemenon flos aquae AFA alga) sadrži sve esencijalne aminokiseline u profilu koji se gotovo potpuno podudara sa potrebama čovjeka.
U „staničnom gladovanju“ važnu ulogu ima i tzv. stanični mikrotubularni aparat (u organizmu čovjeka), kojeg čine stanična stjenka i strukturirana citoplazma. Stanična stjenka fizički stvara a samim tim i razdvaja prostranstva citoplazmi dok su citoplazme neophodne za provođenje bioelektričnih procesa važnih u metabolizmu. Da bi organizam optimalno funkcionirao, neophodno je dobro stanje već rečenog «aparata». I zato je važna kvalitetna prehrana.
Zašto AFA alga? Važna osobina AFA-e je stanična membrana. Ona je izgrađena od tvari slične glikogenu te je iskoristiva 97% (bez velikog opterećenja probavnog sustava). Za razliku od toga, stanične stjenke viših biljaka su građene od celuloze, a budući čovjek nema enzime potrebne za njihovu razgradnju, veliki dio hranjivih sastojaka se ne može iskoristiti. Hranjive tvari AFA-e su zbog toga, lako dostupne svakoj stanici našeg tijela, tako da ih mogu gotovo maksimalno iskoristiti. Sadrži sve sastojke neophodne organizmu, djelo je prirode a ne djelo čovjeka, laboratorija i kemije, jer još uvijek čovjek nije uspio napraviti ono što postoji dugi niz godina u prirodi.“
Dragi ljudi, svako naše dijete trpi posljedice loše prehrane i otrova koje konzumira na razne načine. Svjedoci smo nervoze, apatije, netrpeljivosti, nezainteresiranosti, loših ocjena, viška kilograma, prištića po licu. Još dok su mala dosta dobro se nose s tim, jer im je jak imuno sustav s kojim su rođeni, koji pod stalnim pritiskom ipak popusti. Posebno teško je djevojčicama čiji hormonalni sustav sazrijeva već u osmoj godini, radi hormona prvenstveno iz hrane, a sa psiho sustavom su zapravo još djeca.
Radi prištića po licu smo spremni kupiti najskuplje kreme, omogućiti vrlo agresivne metode kod kozmetičarki, a ne pada nam na pamet, da koža samo odražava stanje organizma, koji se preko kože pokušava riješiti otrova i drugog smeća.
Čudno je što sve ovo vidimo, svega smo svjedoci, a svejedno reagiramo tek onda kad dijete postane klinički ili neki drugi slučaj.
Jednom prilikom sam negdje pročitala priču liječnika koji je kao dijete patio od ADHD. Govorio je o potpunom košmaru u glavi što zdrava osoba ne može niti pretpostaviti. Postao je liječnik kako bi iz tog saznanja „iz prve ruke“, pomagao onima koji se nose sa istim problemima.
A mi, možda trenutno nemamo bliska iskustva sa problemom poremećaja ponašanja, niti sa depresijom, niti ičim sličnim što sputava u življenju punine života, stvaranju dobrih odnosa i slično, a k tome imamo saznanja da nam priroda uvijek nudi rješenje, na nama je samo da prepoznamo.
Budimo donositelji dobre vijesti!
Ana
"Naša reakcija na stres je to što nas ubija, a ne sam stres" Dr. Hans Selye, Mađarski endokrinolog
Evolucija stresa - priča o našem davnom pretku, kojega zamišljamo kako je upravo pronašao grm prepun slasnih bobica i svečano odredio da mu to bude ručak, kad se u sred gozbe nađe oči u oči sa zubatim tigrom, kojemu već sline cure od zadovoljstva i slasti, jer je i on upravo pronašao svoj ručak.
Što se događa u tom trenutku u organizmu našeg pretka.
U istoj sekundi kad se suoči sa opasnosti, hipotalamus šalje poruku nadbubrežnoj žlijezdi da organizam treba biti spreman trčati brže, udarati jače, skakati više, vidjeti i čuti jasnije, misliti brže i sve to treba biti sposoban u samo nekoliko sekundi nego što je mogao ranije.
Srce počne pumpati dva do tri puta brže nego u normalnim okolnostima, šaljući hranjive tvari u glavne mišiće ruku i nogu. Krvni tlak u trenu poraste jer se kapilari zatvaraju tako da, radi eventualnih površinskih rana, ne iskrvari. Oči se nenormalno rašire u želji da vidi što bolje. Prestaju sve funkcije tijela koje nisu potrebne za borbu. Zaustavljena je probava, seksualne funkcije, pa čak je i imunološki sustav privremeno isključen. Ako je potrebno eliminira se čak i višak otpada da bi tijelo bilo što lakše. Odatle valjda ona rečenica…. Us.. sam se od straha….
Tijelo je odjednom u super naboju i naš davni predak, jedva izbjegavajući smrt, će poskočiti i potrčati brže nego je ikada trčao i kada već dobro odmakne, naći će sigurno mjesto gdje će leći i odmoriti svoje iscrpljeno tijelo.
Unatoč tehnološkim dostignućima, čovjek sada hoda okolo, u suštini sa istim umnim i tjelesnim sklopom kao i prije 25000 godina.
Zamislimo se sada na pauzi u sobi za kavu i doručak. U ruci imamo kavu i mirisan sendvič. Na otprilike trećem gutljaju kave i slasnom zalogaju koji krijepi, ugledamo šefa kako dolazi.
Njegov izraz lica, hod i sve ostalo odaje da je „ u lovu“. Uđe i promuklim glasom, koji ne trpi prigovor, reče „ Mogu li te vidjeti na trenutak u mom uredu, molim te“. Ono molim te nije ništa ublažilo dojam. Našli smo se oči u oči sa zubatim tigrom.
Naše tijelo reagira isto kao kod našeg pretka. Gotovo da možemo osjetiti krvni tlak kako se penje sve više i više, dok hodamo kroz hodnik do šefova ureda. Kroz glavu nam jure razne glasine koje smo čuli u posljednje vrijeme, a između njih posebno one o otpuštanju. Um nam nalaže bijeg, srce nenormalno pumpa krv, krvni tlak je ogroman, usta suha, ruke hladne i znojne, u jednom momentu čak imamo snažan poriv da odemo na zahod.
Šef nas uvede u svoj ured i zatvori vrata. Mogućnost bijega je svedena na nulu kao i mogućnost borbe. Sva stvorena energija je unutar nas, hara, imamo osjećaj da ćemo eksplodirati. Kad je šef počeo govoriti vidimo da je bila lažna uzbuna.
No bez obzira na to tijelo trpi štetu od nakupljene energije, koju ne možemo potrošiti niti u bijegu, niti u borbi, a nemamo ni mogućnost odmora. I tako iz dana u dan.
Stres je povezan sa vodećim uzročnicima smrti: srčanim bolestima, rakom pluća, cirozom jetre, nesrećama i samoubojstvima. Utječe na svaki aspekt ljudskog života, posao, osobne odnose, spavanje i prehrambene navike, na cjelokupno zdravlje i dobrobit.
Alarmantna je, na primjer, epidemija nesanice kao posljedice stresa, što nas ne treba čuditi ako znamo da dan za danom naše tijelo i um stenje pod stresom suvremenog življenja. Stres i nesanica nas dovode u stanje tolike iscrpljenosti, da se ne uspijevamo opustiti, ma koliko to željeli.
Upravo tada kada nam je opuštanje potrebno ko zrak koji dišemo, kada nam trebaju pozitivne misli i molitva… ne uspijevamo ništa od toga, radi prevelikog psihičkog i fizičkog umora.
Radi toga ne čekajmo tako krizne situacije nespremni. Svakodnevno, čak i u danima kad nam je sve savršeno i kad naša duša klikće od veselja i kad mislimo da bolje ne može biti, prakticirajmo opuštanje, dobre misli i molitvu. Tako ćemo puno lakše napraviti to isto i u kriznim situacijama.
Jačajmo našu nutarnju snagu, bez obzira kako se osjećamo i bit ćemo spremni mudro reagirati kad krenu negativne misli i emocije, koje nas odvlače u stanje ljutnje i bijesa, kad tijelo preplave hormoni stresa koji su, ako ih ne znamo ili ne možemo amortizirati, hrana za sve bolesti.
Sposobnost opuštanja i pozitivno razmišljanje je jednako važno za očuvanje zdravlja, kao i dobra prehrana i sve ostalo što spada u zdrav način življenja.
Hrpa savjeta i uputa je o tome kako se opuštati, a praksa pokazuje da svatko za sebe treba pronaći najbolji recept. No, sigurno nećemo pogriješiti ako krenemo u nasumičnu šetnju u prirodu, isključimo svu buku oko nas i čujemo one najtiše zvukove …. ili priuštimo sebi susret sa samim sobom kroz meditaciju ili na satu joge, tako da čujemo one najtiše poruke naše duše i tijela, koje inače ne čujemo.
Također je mnoštvo savjeta kako njegovati samo pozitivne misli. Najvažnije je osvijestiti svaku misao, pa kad čujemo onu lošu, samo naći njenu dobru suprotnost. Jednostavno, zar ne?!
Isplati se potruditi. Održavajući pozitivno stanje svijesti u krvi nam raste serotonin i endorfin, što nam pomaže da lakše izađemo iz naleta negativnih misli, osjećaja i uvjerenja, a hormoni stresa, zajedno sa krvnim tlakom, se značajno smanjuju. Hormonalni i imunološki sustav, kao i svi drugi, se uravnoteže bez lijekova ili drugih invazivnih postupaka.
"Kada smo istinski razumjeli i cijenimo koliko naša razmišljanja kontroliraju našu biologiju, možemo koristiti to znanje za stvaranje zdravlja i sreće. " Dr. Bruce H. Lipton PhD, autor „Biologija vjerovanja“
Kako god ovo vrijeme u kome živimo izgledalo, tu smo gdje jesmo, pa ako želimo imati bar donekle dobar život, trebamo naučiti nositi ga. Lakše i mudrije ćemo nositi stvari na koje naiđemo, odnosno koje nas sustignu, ako ojačamo um i tijelo.
Psiha posredstvom nervnog sustava utječe na endokrini i imuni sustav. Faktori psiho-.neuro-endokrino-imunološkog sustava su hipotalamus, hipofiza, vegetativni živčani sustav ( simpaticus i parasimpaticus ), žlijezde sa unutrašnjim lučenjem ( štitnjača, nadbubrežna, polova i gušterača), krvotvorni aparat, timus ….
Cijeli ovaj aparat možemo držati na zavidnoj razini ako se bar malo sebi posvetimo, pa ne propuštamo obroke, ali jedemo male porcije hrane sa niskim glikemičnim indeksom. Konzumiramo raznovrsne namirnice sa posebnim naglaskom na voće i povrće, radi vitamina i minerala, zelenu hranu, koštunjičavo voće i žitarice kinoa, zob, ječam, radi magnezija koji stabilizira živce, regulira šećer u krvi i pomaže u stresnim situacijama.
S obzirom na nutritivni sastav AFA alge, njenom konzumacijom osigurat ćemo organizmu sve ovdje navedeno i više od toga. Zovu je eliksir za mozak, hrana za genije. Hrani, okrjepljuje, balansira i harmonizira PNEI sustav, osobito hipotalamus i hipofizu. Posebno u stresnim situacijama je važna radi neuropeptida, jer seratonin umiruje i štiti od depresije, a dopamin nas čini aktivnima i radno sposobnim.
„Sve morsko povrće, sve alge, su korisne za nervni sustav ali je najdjelotvornija AFA alga. Ona bistri misao, balansira lijevu i desnu moždanu hemisferu i pomaže razvoju integralnog i holističkog mišljenja koje kombinira logiku s intuicijom. Uz AFA algu se razvijaju kreativne sposobnosti i povećava produktivnost mozga, stimulirajući epifizu, hipotalamus i hipofizu. Osim toga, AFA alga aktivira suptilna osjetila, regulira san, obnavlja živčane stanice i olakšava njihovu međusobnu vezu.“ Dr. Peter Naydenov, pedijatar, homeopat, algoterapeut.
Dragi ljudi, manje-više smo svi osjetili stres, paniku, kad ne prestajemo griješiti, kad nam ne ide, kad se ne možemo sabrati, ili kad pokušavamo učiniti nešto kreativno, za što znamo da smo inače sposobni, odjednom ni traga od ideje i konstruktivnosti.
Za razliku od trenutaka kad se osjećamo opušteno, kad smo sigurni u sebe i kad smo svjesni da se u nama nalazi cijeli protokol, po kojemu će sve doći na svoje mjesto, upravo onako kako zamišljamo. To je naše prirodno stanje; opušteni, okretni, sposobni završiti i najsloženije zadatke.
Pomognimo sebi održati se na toj razini. Hranimo se kvalitetno, uključimo u prehranu alge, ne preskačimo obroke, upriličimo bar pola sata fizičkih aktivnosti i bar nekoliko minutna susreta sa samim sobom u tišini.
I bit ćemo u stanju da najbolje moguće odrađujemo sve postavljene nam zadatke, rješavamo sve probleme i osvijestimo svoj značaj u hijerarhiji odnosa, koji sigurno nije zanemariv.
Duboko udahnimo i uživajmo u životu. Nalazimo se upravo na mjestu i u vremenu gdje trebamo biti.
Napravimo danas čudo!
Ana
Čudesan ples boja, ni traga sivoj a kamoli crnoj, a sve živo oko nas vibrira najčistijom energijom. Korak nam lak, gotovo ne dotičemo zemlju, pozdravljamo sve ljude, znane i neznane i susret sa svakim je čista radost. Ptice pjevaju ljepše nego ikada, more nježnije šumi, cvijeće je jarkijih boja i opojnijeg mirisa, a sunčeve zrake su tople taman toliko da nam dotaknu dušu i srce i još jače potaknu predivno stanje zaljubljenosti. Divno li je biti zaljubljen!
No, zaljubljenost dođe i prođe, ali zato je tu, ne manje divan, osjećaj ljubavi, koji ako ga njegujemo može trajati uvijek i zauvijek. Voljeti, voljeti, voljeti, jer ljubav liječi, budi i usmjerava i u našim najdubljim dubinama pronalazi, izvlači van i prostire pred svijetom, ono najbolje u nama.
„Kad bi samo mogli voljeti dovoljno, bili bi najsretnije i najmoćnije biće u svemiru.“… Emmet Fox
Iako se čini da je priča o ljubavi, o kakvoj god bila riječ, onoj u romantičnom smislu ili uopće ljubavi za život, trivijalna tema u ovim teškim vremenima, trebamo biti neumorni i neprestano ukazivati da je ljubav put.
Ili bi možda trebali naborati čelo i „mudro“ razglabati o trenutnoj situaciji, dorađujući nedavne loše događaje i čineći ih strašnijima nego što stvarno jesu, kako bi bili pravo uporište naše diskusije, mudrih tvrdnji i zlogukih predviđanja o konačnom svršetku svega što je ikada valjalo.
Naravno, dovoljno je samo kratko ali trezveno promišljanje, da zaključimo kuda bi nas odveo ovakav stav, što će nam širom otvariti oči, srce, mozak i budniji nego ikada, odlučit ćemo radije biti donositelji dobrog raspoloženja i dobre vijesti, nadasve izvor ljubavi, makar što se događalo.
Jer dokazano je da je ljubav najmoćnije oružje za otklanjanje unutarnjih i vanjskih teškoća na osobnoj razini, pa sve do planetarnih odnosa. Zato je dobro osloboditi se trauma, boli, ogrebotina, razderotina, svih teških i bolnih iskustva, ostaviti ih vremenu u kojem su nastali i načiniti mjesta za ljubav.
Opraštajući se od svijeta, Gabriel G. Marquez kaže:
„Bože moj, kad bih imao još jedan komadić života, ne bih pustio da prođe ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim. Uvjeravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živio bih zaljubljen u ljubav. Dokazivao bih ljudima koliko griješe kada misle da su prestali zaljubljivati se jer su ostarjeli, a ne znaju da su ostarjeli jer su se prestali zaljubljivati.“
Pa naravno da nije lako. Biju nas strašne nevere i hladan vjetar zviždi oko ušiju, ispunjeni smo strahom da ćemo se razbiti o hridi, prema kojima nas neumoljivo nosi, a usprkos svemu, trebamo u nama pronaći iskru ljubavi za nas, za svijet oko nas, pa čak i za tu neveru koja nas šiba.
Spremni smo odgovoriti na sve životne izazove, a naročito u zahtjevnim vremenima, kada su naš um, duh i tijelo sabrani u jedno. Najveću ulogu u tome ima naš odnos prema nama samima. Posebno prehrana utječe, ne samo na naše fizičko tijelo, nego jednako i na um, a samim tim i na snagu duha. Gladni ljudi imaju malu energiju, lošeg su raspoloženja, skloni su depresiji i teško nose i najmanje teškoće.
Prof Sabella u Chicagu, koji je dugo bio posvećen istraživanju uma kod depresije, utvrdio je da depresivni ljudi imaju izrazito nizak feniletilamin. To je endogena molekula koja se proizvodi u našem tijelu, posebno u mozgu, koja aktivira glavne neurotransmitere, naročito dopamin i noradrenalin.
„Pheniletilamin (PEA) organizam proizvodi u velikom broju kad smo zaljubljeni, ne samo u drugu osobu, nego općenito zaljubljeni, u posao, krajolik, sliku, kada nas prožima oduševljenje i entuzijazam, kada smo puni razumijevanja, socijalizacije, i suosjećanja, kada smo definitivno povezani s osjećajima simpatije.
Dodavanje pheniletilamina kroz prehranu, značajno će poboljšati raspoloženje i smanjiti depresiju.“ smatra prof. Sabella.
I razne druge studije potvrđuju djelovanje PEA na raspoloženje, radi povećane proizvodnje endorfina, tvari koja stvara osjećaj općeg blagostanja i ima snažno proti stresno djelovanje.
PEA je prisutna u širokom rasponu namirnica, od čokolade do crnog vina, zrelih sireva i mahunarki, a najbogatiji izvor su AFA alge.
PEA u AFA algi ima nezamjenjivu ulogu u mentalnoj funkciji. Naučnici je, zbog sposobnosti promicanja razumijevanja i dobre volje, nazivaju molekula ljubavi.
Jedan gram sušene AFA alge sadrži oko 3 mg PEA, doza koja dnevno obnavlja njene rezerve, a u isto vrijeme ima izravne učinke na podizanju energije, pozornosti i koncentraciji. Prednosti uzimanja PEA iz AFA alge je činjenica da se uzima u snažnoj sinergiji sa ostalim hranjivim vrijednostima.
Zahvaljujući feniletilaminu AFA alga održava i poboljšava raspoloženje, ima jako dobar poticaj za pozornost i koncentraciju, djeluje općenito na stimulaciju energije, bilo fizičke, emocionalne ili psihološke. Jedan je od modulatora moždanih procesa koji održavaju fizičku, emocionalnu i mentalnu energiju jer djeluje kao optimalna podrška na prirodan način, podržavajući različite aspekte i različite faze stresa.
Nije lako ali se isplati. Isplati se ne podleći panici i strahu, ostati zdrav i snažan umom, duhom i tijelom, imajući na pameti činjenicu da svakoj oluji dođe kraj, da ni jedna nedaća, koja nam se dogodi, nije strašna ako nas nauči strpljenju, suosjećanju, razumijevanju, opraštanju i ljubavi. Zapravo, to i jest njena uloga.
Dočekat ćemo tada smiraj mudriji i bogatiji nego smo ikada bili, puni ljubavi za sav život. Bit ćemo najsretnije i najmoćnije biće u svemiru, bit ćemo ono što jesmo.
Ana
Vrijeme je ponovnog rađanja! Sva priroda klija, pupa, lista, cvijeta, rađaju se novi naraštaji kukaca, ptica, naše fizičko tijelo se obnavlja, stare stanice se ubrzano zamjenjuju novima,……, a kruna svemu je blagdan Uskrsa.
I tako uvijek sve iznova, svako proljeće nas se podsjeća da upravo imamo priliku, u obnovljeno fizičko tijelo nastaniti i obnovljen duh, a sve poteškoće, krivnju, nedaće i nesreće, ostaviti iza nas.
I te kako osjećamo važnost ovog blagdana. I te kako smo svjesni da je to puno više od kolača, obojenih jaja, pince, janjetine i mlade kapule, pa čak i od crkvenih obreda.
Prije dva tisućljeća, u trenutku kada je čista i bezuvjetna ljubav zasjenila sva loša djela i sve loše misli, dat je naputak koji vrijedi za sva vremena, za svakog čovjeka, bez obzira na vjeru i uvjerenje, baš kao što je i onda jednako vrijedio za vojnika, razbojnika, apostola, za cijeli puk.
Svakome od nas se čini da ima sto potreba koje treba zadovoljiti, a sve se zapravo svodi na potrebu dijeljenja čiste i bezuvjetne ljubavi, jer naše se duše dodiruju, naši osjećaji se miješaju u jedan zajednički iz kojega svi zajedno blagujemo, čiji okus svi probamo. S toga, valja voljeti, nikada ne suditi, nego u trenucima ljutnje, gnjeva, kušnje, voljeti još više.
Budimo zahvalni i odlučimo biti ono što jesmo, iskra Božje ljubavi.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Ana
Napokon proljeće. Vrijeme je da u naše domove ubacimo njegovu svježinu i živost.
Nered, prašni zidovi, podovi, namještaj, hrpe papira, odjeća godinama ne nošena, sve to zadržava staru opterećenu energiju, odražavajući kaos, ne samo u prostorima u kojima boravimo, nego i unutar nas.
Ako ne iskoristimo travanjski val nove energije, nego sa svim tim uplovimo duboko u svibanj, osjećat ćemo se poraženo i depresivno i stotinu puta ćemo se pitati zašto, a nećemo znati razlog.
Obnovimo prostor, oslobodimo se nekorisnih stvari, oslobodimo se svega što već ima prizvuk smeća,…… očistimo naš dom, osnažimo naš um.
Trebamo samo donijeti odluku, pronaći malo vremena, a naše vrijedne ruke, domišljatost i iskrice kreativnosti će učiniti čudo. Na kraju ćemo osjećati slatki umor pobjednika, sa ogromnom dozom oduševljenja potaknuto čistom energijom, koja će se zavrtjeti u prozračnom i mirisnom domu.
Očistimo podove, zidove,… ako negdje postoji vlaga ili gljivice, u sprej bocu pomiješajmo jednaku količinu vode i bijelog octa, dodajmo nekoliko kapi eteričnog ulja radi mirisa i poprskajmo kritična područja. Bijeli vinski ocat ubija plijesni i štetne bakterije.
A posljednje atome ustajalog zraka i mrtve energije izbacimo iz prostora na drevni način, kaduljom. Jednostavno je. Prije svega ispunimo srce pravom namjerom, kakav prostor želimo da nam bude. Otvorimo sve prozore i sva vrata za priliv svježeg zraka. Zapalimo par listova suhe kadulje na nekom zgodnom podlošku, pa sa onom namjerom kojom smo ispunili srce i kaduljom koja se dimi, obiđimo sve prostorije u kući. Kažu da ova drevna praksa donosi u prostor nove mogućnosti i kreativnu energiju. Probajmo!
No, kao što je naš dom zatrpan nepotrebnim stvarima, negdje po zaboravljenim ćoškovima, raznim smećem i lošom energijom, isto stanje je i sa našim tijelom.
Toksini skriveni u svakodnevnim stvarima nas polako, ali sistematično truju, ...alkohol, šećer, pesticidi, nezdrave masti, kemikalije koje se nalaze u kozmetici, vodi, zraku…... , primamljivo zapakirane razne stvari i hrana, proizvedene sa suvremenim kemikalijama u ovom suvremenom svijetu, tuš zavjese, šamponi ... nema kraja popisu.
Naša jetra nije u mogućnosti očistiti toliki otrov koji neprestano, na razne načine, ulazi u naš organizam. Radi prevelike toksičnosti nemamo energije, inertni smo, debljamo se, stalno su nam prisutne neke infekcije, prehlade, alergije, a misli su nam nejasne i konfuzne.
A proljeće je "sezona jetre", što je već odavno poznato u kineskoj medicini, pa bi pogotovo u ovim mjesecima, trebali podržati njen rad. Pokušajmo ograničiti unos kave i alkohola, jedimo citruse, papriku, kurkumu, pijmo čaja od đumbira i limun i med.
Naravno da želimo naše tijelo očistiti od otrova i ostalog smeća, počistiti sav nered koji se nakupio, za što postoji mnoštvo načina, od jednodnevnog posta svaki tjedan, do cijelih programa za čišćenje u koje je uključena i obnova bakterijske ravnoteže u crijevima.
O svim odličnim proizvodima koji su nam na raspolaganju za čišćenje organizma, probioticima koje trebamo dodati za obnovu crijevne flore, enzimima koji će pomoći u apsorpciji svih hranjiva, s veseljem ću opširno odgovoriti na svaki vaš upit.
Da, posebno je važno obnoviti probavni sustav jer je on mnogo više od toga. Odatle sve kreće, i zdravlje i bolest. U stvari, to je doslovno naš drugi mozak, a k tome i stanište 80% našeg imunološkog sustava.
Gotovo svaka studija je u probavnom sustavu pretilih osoba pronašla bakterijsku neravnotežu, više loših nego dobrih bakterija, pa se da zaključiti da je to jedan od razloga za pretilost. Ispravak ove neravnoteže će, dakle, imati neposredan učinak na mršavljenje, a to se može postići fermentiranim namirnicama, kiselim kupusom, kefirom, ili kvalitetnim probiotičkim proizvodima.
Nedavno objavljenim istraživanjem je utvrđeno da su osobe koje su svakodnevno uzimale probiotike uspjele za 12 tjedana smanjiti trbušne naslage.
Tako ćemo se čišćenjem organizma, obnovom crijevne flore i malim promjenama u prehrani, oslobodit onih nekoliko kilograma koje nam je skrivala zimska odjeća.
Posebno je važno isključiti sa jelovnika one najgore namirnice koje bi nas mogle blokirati na tom putu:
Šećer ... prekomjerni unos šećera često rezultira otpornosti na inzulin i dijabetesom tipa 2. Također, šećer djeluje kao gnojivo za loše zdravlje jer uništava dobre bakterije u crijevima. I ne samo čisti šećer, nego šećer u svim oblicima. Na primjer jogurti su također zaslađeni. Umjetni zaslađivači su čak gori od običnog šećera, jer se pokazalo da sadrže atom klora koji pogotovo ubija dobre bakterije u crijevima.
Slijedeće su obrađene, zapakirane namirnice, koje sadrže mnoge loše bakterije, kemikalije i aditive, i mnoge druge sastojke koji uništavaju naša crijeva i stvaraju otrovno okruženje u trbuhu, koje se brzo širi po cijelom tijelu .
Razmislimo i o pšenici i pšeničnim proizvodima, mlijeku i mliječnim proizvodima, mesu…..
Iz mnoštvo teorija o prehrani, o tome kako održati normalnu težinu i biti zdrav, može se zaključiti da ne postoje usuglašeni stavovi, zapravo da su mišljenja vrlo različita. Zato je važno da sve namirnice kombiniramo sa našim zdravim razumom i pronađemo što je za nas najbolje, no uvijek imajmo na umu da je hrana koja kontrolira razinu šećera u krvi u kombinaciji sa rutinskim vježbanjem, važna za poboljšanje osjetljivosti na inzulin, kardiovaskularno i ukupno zdravlje.
Počnimo sistematično misliti na sebe sa malim promjenama u dnevnoj rutini i imat ćemo rezultate u obliku veće energije, dobrog raspoloženja, što automatski utječe na brži metabolizam.
1. Prije nego što sjednemo za jelo, napravimo jednostavnu vježbu: udobno se smjestimo, udahnimo duboko brojeći polako do četiri ... zadržimo dah također do četiri ... izdahnimo do četiri ... zadržimo bez zraka do četiri. Ponovimo 4 puta. Radi ove jedne minute, koliko traje vježbica, osjećat ćemo se opušteno, snizit će nam se krvni tlak i broj otkucaja srca, a aktivirati parasimpatički živčani sustav. Bolje ćemo probavljati i apsorbirati hranu.
2. Vremenski razmak, od posljednjeg dnevnog obroka do prvog jutarnjeg, treba biti najmanje 14 sati. Tijelo će taj period iskoristiti za ubrzano sagorijevanje masnoća.
3. Predlažem vam, na neko vrijeme, mjesec, dva, provjeren jelovnik:
Ponedjeljak, srijeda i petak
Doručak:
2 žličice Lighten up-a ili 3 kapsule AFA alge
1 šalice nezaslađeno bademovo ili zobeno mlijeko
1/2 šalice nemasnog jogurta
1 šalica sada svježih jagoda, a može i smrznutih ili drugo voće po izboru
1/2 žličice cimeta
Ljeti se mogu dodati kocke leda
Rani ručak, oko 12 sati
Proteini; nemasna piletina, divljI losos ili puretina, tanki odresci veličine dlana.
Ugljikohidrati; pola šalice quinoe, ječma ili graha ili slatkog krumpira,
Vlaknasto povrće koje god želite, šparoge, brokula, cvjetača, grašak ili salata. Malo maslinovog ulja i začina po ukusu.
Večera najkasnije do 18 sati
2 žličice Lighten up-a ili 3 kapsule AFA alge
1 šalice nezaslađen zobeno ili bademovo mlijeko
½ šalice pirea od bundeve
1 žličica cimeta
½ žličice muškatnog oraščića
Ljeti se mogu dodati kockice leda
Oni koji ručaju kasno poslije podne, predlažem da zamjene večernji shake i ručak.
Ovi ukusni shakovi će doprinijeti ubrzanom metabolizmu.
Utorak, četvrtak i subota doručak i ručak po volji, a za večeru lagani obrok Lighten up-a, koji će doprinijeti čišćenju crijeva. Pojesti ga najkasnije do 18 sati.
U nedjelju sva tri obroka po volji, s tim da treći ne bude kasnije od 18 sati, nakon koga treba prestati jesti bilo što do prvog obroka idući dan.
Prije svakog obroka koji sadržava ugljikohidrate, uopće šećere, poželjno je pojesti pola žličice pravog ekstrakta cimeta, koji dobiven iz kore Indonezijskog ili Cejlonskog cimeta. Cimet će dramatično poboljšati osjetljivost na inzulin.
Svima nam je već poznato, ali je dobro spomenuti da je potrebno piti najmanje 8 velikih čaša vode dnevno, a ujutro može šalica zelenog čaja ili organske kave.
Vježbanje. Mnogi već zagovaraju vremenski kraće, a agresivnije vježbe, obrazlažući da je kod velikih napora tijelo izloženo dugotrajnom stresu i stvaranju slobodnih radikala. Evo primjera jedne rutinske kratke vježbe koja će poboljšati metabolizam:
30 sekundi čučnjeva, 30 sekundi sklekova, 30 sekundi stepa. Ponoviti 4 puta.
Ukupno vježba traje samo šest minuta, a kažu da će sagorjeti više masti nego duge kardio vježbe.
Dragi ljudi, proljeće je novi početak za prirodu i za nas. Zato ne smijemo zapostaviti ni područje našeg uma.
Ako dosljedno ne doživljavamo obilje, uspjeh, sreću i slobodu, vjerojatno je vrijeme za temeljito proljetno čišćenje podsvjesnog uma, koji je u velikoj mjeri zanemaren. Rezultat toga je da stalno okolo vučemo iste stare prašnjave kutije mentalnog smeća i zastarjelih uvjerenja, ponavljajući iste obrasce ograničenja i promašaja.
Izvucimo se, otvorimo se prema novim idejama i mogućnostima.
Uz pozdrav i veliko hvala za vrijeme koje ste odvojili na ovu moju poruku. Zaista je dugačka. Ispričavam se. No, nadam se da ste pronašli nešto korisno.
Ana
Jednako kao što stanje našeg tijela zavisi od stanja svake stanice u njemu, tako i stanje obitelji, poduzeća, države, svijeta, zavisi od zdravlja i mudrosti svakog pojedinog čovjeka. Obrnuto ne funkcionira, bez obzira što mislili, radili, čemu težili, obrnuto ne funkcionira.
„Ja ću biti drugačiji, bolji i doprinosit ću više, kad ovo društvo, država bude bolje i meni da više.“ …. To nema veze sa zdravom pameti. Ovo društvo, država, svijet, to smo ja i ti, mi svi zajedno i stanje je upravo onakvo kakav je naš zajednički doprinos.
Radost i prosperitet svakoga od nas pojedinačno, zavisi o radosti i prosperitetu drugih oko nas. Taj odnos funkcionira po principu spojenih posuda, dajemo i primamo i pozitivno i negativno i ne možemo se ograditi od događanja iz vanjskog svijeta, niti se vanjski svijet može ograditi od naših osjećaja i našeg činjenja, radi čega je važno da svaki pojedinac radi na osobnoj tj svekolikoj dobrobiti. Iz istog razloga se mnogi znanstvenici bave jedinkom, čovjekom, čak stanicom u tijelu čovjeka, a sve u cilju konačne dobrobiti svih, cijele planete, jer najvažnija karika svekolike dobrobiti je zdrav i radostan čovjek.
Kad je čovjek zdrav neće ga dodatno šokirati loše stvari, koje ulaze u njegov sustav, ili zaraziti jadom i čemerom. Zdrav čovjek će to primiti kao informaciju na koju će reagirati pitanjem „Što ja tu mogu učiniti. Koja je moja uloga u tome. Kako mogu doprinijeti?“.
Jer zdrav čovjek ima jasne misli, formiran stav, intuitivnost, mudrost, siguran je u svoje odluke, svjestan snage „leptirovih krila“ i zna da treba djelovati iz izvora svoje osobnosti. S toga se ne priklanja „bukačima“ od slučaja do slučaja, masovnim neredima makar pod kojim motom, jer bi izgubio svoju osobnost i svrhu, nego iz minute u minutu, u okvirima kakvi taj čas jesu, ostvaruje svoju svrhu dajući uvijek i nanovo najbolji dio sebe. On vidi stvari onakve kakve jesu ali bez panike, jer ima otvorene oči, ali i otvoreno srce.
Zataškavanje, prikrivanje, ne prihvaćanje stanja i uzroka, eventualno samo kozmetička intervencija, vodi do kad-tad gorkog buđenja i posljedica koje su proporcionalne vremenu njegovanja privida, vremenu zavaravanja. Nažalost, svjedoci smo da to pravilo vrijedi za sve sustave, od države, preko firme, obitelji, pa do nas samih, našeg organizma.
Dani su sve topliji. Malo pomalo skinuli smo zimsku odjeću, kapute, jakne, veste, otkrili dio po dio tijela i evo vrijeme bikinija samo što nije. S tom mišlju i skoro goli, pogledamo se u ogledalo i nastane panika.
To što vidimo doslovce nas šokira, a onda razljuti i počnemo se ponašati ne baš zdravo razumski. Ljutimo se na tijelo kao da je ono samo bez nas, cijelu zimu bilo negdje na odmoru, bez naše kontrole ljenčarilo, prežderavalo se i upravo nam se vratilo u tako groznom stanju?!
Ovakvu paniku možemo izbjeći samo ako smo u svakom trenutku svjesni svog fizičkog tijela, ako ga prihvaćamo takvog kao što jest, i ulažemo u njega da bude snažnije, zdravije….. i iznad svega da smo mu zahvalni.
Zahvalni nogama što nas nose, rukama kojima milujemo dijete, dotičemo cvijet, srcu koje u neprekidnom divnom ritmu hrani naš mozak, kojemu smo zahvalni za sve ideje, svu mudrost, …
Nažalost, često ga potpuno zaboravimo. Zaboravimo da naše fizičko tijelo treba našu pažnju kako bi dobro funkcioniralo i dobro izgledalo. Ponekad nam proleti neka takva misao, no, brzinski je pokopamo i obećamo sebi „ o tome ću sutra ili neki od slijedećih dana, a sada ću kao i jučer nabaciti na sebe odjeću da sakrijem, prikrijem, zakamufliram, na lice make up i debeli sloj pudera, jer od kreme, koliko god da je skupa, ništa“… i tako dan za danom
A onda dođe pet do podne, kada, ljutito, pribjegavamo drastičnim i nehumanim tretmanima, kao da ga želimo kazniti radi neposluha, umjesto da smo mu zahvalni za sve njegove poruke, koje nam šalje u obliku masnih naslaga, tromosti, pospanosti, depresije, osipa, lošeg stanja kože, kose, noktiju, akni, ništa mi se na da,…. umjesto da smo ih čitali kao zov u pomoć, upozorenje da žurno trebamo prestati sa lošom prehranom i uopće lošim tretmanom, jer ne stigne izbaciti sve otrove i lošu hranu pa ih skladišti u masne naslage, a zbog fizičke neaktivnosti nema kisika i stanice umiru.
A sve je zapravo tako jednostavno!
Tri osnovne stvari, koje ruše naše tijelo iznutra i dovode ga u ne baš zavidan izgled i formu, su loša prehrana, stres i izostanak fizičke aktivnosti, a svaka od njih za sebe i sve zajedno, čine naš organizam kiselim, što je uzrokom svih bolesti.
Njemački naučnik Otto Heinrich Warburg, je 1931.g. primio Nobelovu nagradu jer je kroz svoja istraživanja utvrdio da je osnovni uzrok raka prehrana namirnicama koje organizam čine kiselim, kao i fizička neaktivnost.
"Pomanjkanje kisika i kiselost su dvije strane iste medalje: ako netko ima jedno ima i drugo. Kisele supstance odbijaju kisik, s obzirom na bazične, koje privlače kisik. Stanica lišena kisika se za 48 sati može pretvoriti u stanicu raka. Za razliku od svake normalne stanice, koje imaju apsolutnu potrebu za kisikom, stanice tumora žive bez kisika, dapače, one su anaerobne i ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika.“ ….Otto Heinrich Warburg
Dr.George W.Crile, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu, izjavljuje: "Sve smrti takozvane "prirodne" nisu ništa drugo nego terminalna točka kisele zasićenosti."
S toga se krv neprestano sama regulira kako ne bi upala u metaboličku kiselost, koja nastaje ako se ph krvi spusti ispod 7. Za ovu regulaciju tijelo mora imati osnovne minerale, koje dobiva kroz prehranu, a ako ne koristit će rezerve iz tijela.“
Dr. Theodore A. Baroody u svojoj knjizi Alkalizirajte ili umrite: "U stvari, nisu važna bezbrojni nazivi bolesti, važno je to da sve bolesti, bez obzira kako se zvale, su rezultat previše kiselog organizma, pa čak i degenerativne bolesti."
Najveća kiselost je u jutarnjim satima jer organizam u toku noći obavlja metaboličke procese uravnotežuje ph krvi na teret zaliha. Čuli ste sigurno kako bolesnici znaju reći, kad odmakne jutro, da su preživjeli ovaj dan. Možemo samo zamisliti koja je sreća za organizam kada ga odmah nakon buđenja nahranimo AFA algom, koja svojom lužnatošću od 9-11, radi velikog postotka klorofila, ispravlja kiselost u kojoj smo se našli, a k tome popijemo i dovoljnu količinu vode. Ili suprotno od toga, kako je strašno za organizam ako na već postojeću kiselost dodamo veliku šalicu kave i zakiselimo ga dodatno.
Dragi ljudi, naravno da vam i dalje preporučam AFA algu. Za ne povjerovati je da će ta mala biljčica riješiti sve probleme, a hoće. Hranjivima koje se u njoj nalaze, nahranit će organizam, nahranit će nam mozak pa ćemo lakše nositi dan, a bit ćemo i dobro raspoloženi radi čega ćemo vrlo lako odraditi dnevnu dozu fizičkih aktivnosti.
Govorim o AFA algi jer o njoj mogu svjedočiti, a vjerojatno postoje i neke druge dobre namirnice koje će polučiti jednako dobre rezultate. U svakom slučaju njegujmo našu nutrinu, ne dozvolimo da smo „izvana gladac, a iznutra jadac“. Istražujmo, punimo se novim informacijama i saznanjima, a sve u cilju što kvalitetnijeg življenja, ne sutra, ne dogodine, nego sada i uvijek.
Sretan vam Praznik rada. Uživajte sa svojom obitelji i prijateljima uz ovo prekrasno proljetno vrijeme.
Ana
Prije svega, hvala! Hvala za sve vaše vrijeme, svu podršku, svu gomilu dobrih informacija koje smo razmijenili, pišući se već pune četiri godine. Jedni uz druge smo stekli nova saznanja koja su nam bila od koristi, bar kao maleni okidač za dalje u trenutku kad smo negdje zapeli.
Nevjerojatno lijep osjećaj je primati poruke zahvalnosti, ali zahvalnost ne pripada samo meni, nego svima nama, radi sve jednako uloženog truda da proslijedimo dobru informaciju ili učinimo neku drugu prijateljsku gestu. Svatko se trudio dati najbolji dio sebe, svijetu i vijeku, u danom trenutku.
I sreća da je tako, jer kakav ogroman gubitak bi bio pustiti da nam vrijeme dođe i prođe, da neprimijećeno nestane, jer izgubili bi ne samo taj dio vremena, nego i dio života. Kao pijesak kroz prste, nečujno ode u nepovrat, a pogotovo ako je ispunjeno ništa ne činjenjem, nesvjesnim dokoličarenjem …, ako u njemu nismo „nit suzu ronili, nit smijehom zvonili“.
E, ali dođe dan kad shvatimo svu njegovu vrijednost i očajnički tražimo još jedan dan ili bar jedan sat i sjetimo se svake izgubljene minute i zažalimo što je nismo, ma kako god, ali dubinski svjesno proživjeli.
U filmu „In time“, negdje tamo u budućnosti, vrijeme je zamijenilo novac. Sve se plaća vremenom, stanarina, hrana, putovanja… i jedini način da se ostane živ je zaraditi, ukrasti ili naslijediti još vremena.
"Nemam vremena brinuti o tome….", kaže na početku Justin Timberlake, dok sjajan zeleni sat na njegovoj podlaktici, odbrojava preostalo mu vrijeme. Sat, sa kojim se svi rađaju, počinje odbrojavanje sa prvim udahom, a kad se zaustavi na 00:00, nema više pomoći, život se ugasio, vrijeme je isteklo.
Ta činjenica da im vrijeme stalno curi, tjera ljude da očajni trče gdje god idu, ne bi li ga što manje potrošili i što više zaradili. Događaju se drastične situacije. Mlada žena, kojoj je vrijeme pri kraju, zna da ga može još dobiti na odredištu udaljenom dva sata hoda, no, sjajni sat na njenoj ruci pokazuje da ima još samo sat i pol. Odluči se ići autobusom, međutim vozna karta je upravo sa jednog poskupila na dva sata.
Film nosi poruku da prepoznamo svoje vlastite živote u vremenu koje imamo i koje istječe bez obzira što nam na ruci ne otkucava vremenski sat.
Zamislimo kako bi bilo super kada bi imali vremensku banku, u kojoj bi mogli uzeti dodatno vrijeme?! No, odmah nam se postavlja pitanje, čemu, ako ne znamo što učiniti s tim vremenom. Ako smo zbunjeni i neorganizirani, ako ne shvaćamo vrijednost danog trenutka, nikakvo dodatno vrijeme nam ne može pomoći.
Jedan od ključeva mirnog i kvalitetnog življenja je biti svjestan svog značaja u vremenu u kojem jesmo. Možemo uživati trošeći ga kako god, na način na koji god želimo, ako smo svjesni da je minuta koja je upravo istekla, nepovratna.
To saznanje nas tjera da posložimo stvari po prioritetima, da gotovo nikada ne dođemo u situaciju da obaveze koje su nam važne, našim nemarom, postanu, k tome, još i hitne. Panika nas tada zavrti u krug, izgubimo se, čini nam se da ničim više ne gospodarimo, da nas vrijeme „gazi“ i da baš za ništa nemamo vremena.
No, čak i tada, kad smo svjesni činjenice da nemamo vremena za gubljenje, dan za danom ustajemo ujutro bez ikakva plana, žureći se besciljno, dok vrijeme nepovratno odeeeee.
Nikakvo čudo. Gotovo da to i nije naša krivnja. Nitko nas nikada nije naučio kako dobro koristiti vrijeme i ispuniti svakodnevni život sa značenjem i svrhom.
Naš sustav nije postavljen da nas se nauči njegovati naše najbolje talente i najveće težnje, nego samo kako osigurati osnovni opstanak.
Obrazovni sustav je dizajniran za stvaranje dobrih radnika koji će se boriti za radna mjesta i graditi karijeru u životu. Ne potiče se razvoj najvećeg osobnog potencijala, da procvjeta u svoj svojoj snazi, niti stvara kreativne ljude, koji krče put naprijed za dobrobit planete. Oni stasaju samouki, do nedavno, šačica hrabrih, koji su prepoznali svoju jedinstvenost, a koja treba služiti svijetu.
Na sreću, nikada nije prekasno. Na vrijeme je kad god se krene. Dok god nam srce tuče, na vrijeme je. Jedini problem je što nam životni sat nije vidljiv i ne znamo koliko još ostaje do 00:00, zato stalno imajmo na umu da nije uputno odugovlačiti. Odugovlačenje je kradljivac vremena, a ono je neumoljivo u svom protoku. Možemo ga očajnički moliti da malo zastane dok se mi još snađemo, jer nam se čini da još nismo spremni…. zaludu, vrijeme je neumoljivo i juri dalje.
Dobro je promisliti što uradimo sa 24 sata koje svako jutro dobijemo. To je zaista ogromna količina vremena. 1440 minuta! Jesmo li zadovoljni kako ga potrošimo?
Postoje samo dvije prepreke koje će nas spriječiti da bolje upravljamo vremenom, da budemo učinkovitiji i zadovoljniji: nejasnoća i nedostatak motivacije.
Već smo rekli da zbunjeni um uvijek kaže ne. Ako nam ono što trebamo učiniti nije dovoljno jasno, mozak će stvoriti otpornost prema tome radi čega će izostati i motivacija.
Napravimo svoj vlastiti, jednostavan ali jasan, plan zadataka koje treba uraditi. Ne prepisujmo od nikoga, niti od onih najuspješnijih ili naj… što god, jer mi smo jedinstvena osoba i ne trebamo se bojati pokazati svoju pravu osobnost. Strah od različitosti i potreba da se prilagodimo postavljenom okviru, su lažne i destruktivne. Jedinstveni smo i svijet nas treba upravo takve. To je naše pravo, a i dužnost.
Donijeta odluka i plan se mogu korigirati, radi nekih novih saznanja, ali nikada ne odustati, ne iznevjeriti samog sebe, ne pronalaziti izgovore… od sutra ću, sad mi se neda.., tko zna jeli to to…. Potrebna nam je snaga volje.
Nitko nikada nije postigao nikakav uspjeh dok nije naučio koristiti snagu volje. Kada se nema snažna volja bitka je izgubljena.
Doba Kraljice Victorie (1819-1901) je bilo poznato kao jedno od najprosperitetnijih dinastija u povijesti. Viktorijanci su kroz povijest poznati po inteligenciji, brzom umu i drugim vrlinama. Siromaštvo je tada bilo gotovo uništeno, broj milijunaša je porastao ...Svi su bili sretni, ljubazni i suosjećajni ... Tajna ljudi tog vremena je eksplozivna snaga volje!
Znanstvenici tvrde da svatko može imati snažnu volju. To je mentalni mišić koji možemo trenirati.
U jednom restoranu u Londonu, Roy Baumeister, ugledni američki profesor socijalne psihologije, je naručio riblji ručak i čips, iako čips neće jesti. Naručio ga je samo da trenira svoju snagu volje.
„Snaga volje je“, tvrdi Baumeister tijekom ručka, „ono što nas razlikuje od životinja. To je sposobnost da ograničimo naše impulse, odolimo iskušenju, da učinimo ono što je pravo i dobro za nas na duge pruge, a ne ono što nam odgovara i želimo učiniti upravo sada. Snaga volje je središnja stvar u civilizaciji.“
Baumeister i drugi znanstvenici svjedoče stotinama genijalnih eksperimenata da je volja sila kojom kontroliramo i upravljamo našim mislima, impulsima i emocijama, sila koja nam pomaže ustrajati u teškim zadacima.
Dragi ljudi, stojim vam na raspolaganju za sva vaša pitanja i radujem se svim divnim porukama od vas kao i do sada, no, ovo je moja zadnja tema na ovakav način.
Želim vam svu mudrost svijeta u pronalaženju onoga što želite, u planiranju svojih postignuća i snažnu volju da to i ostvarite.
I naravno, neka vam svaki dan protekne u zdravlju i radosti, za što bi bilo dobro, kad god ste u mogućnosti, dodati svojoj prehrani alge.
Puuuuuuuuuno hvala!
Ana
Dobro zdravlje je samo uvjet, kojega treba zadovoljiti, kako bi, kroz sve male i velike uloge, pronašli smisao i ostvarili ciljeve.
Nešto čudno se događa u našem svijetu i našem vremenu. Objektivno govoreći, koliko god nam se činilo da nije točno, živimo u najboljim vremenima; manje je ratova nego u prethodnim stoljećima, manje ljudi umire od posljedica nasilja nego ikada prije u povijesti, sve manje djece umire od bolesti ili gladi, a s obzirom na sva dostignuća i dostupnost informacija, imamo duži život i uživamo ga u relativno boljem zdravlju.
Usprkos svemu hara neviđena epidemija depresije i pesimizma.
Prije velike migracije u gradove, po veću naobrazbu, živjelo se na zemlji i veza sa obitelji je bila jasna, kao i uvijek prisutna podrška. Od samog početka se znao put kojim će se ići kroz život.
A onda su se otvorile mogućnosti i želje za većim doprinosom. Svaki dan nam je nudio mnoštvo izbora, što nam je omogućilo razviti pojedinačne identitete i dati jedinstveni doprinos društvu.
Međutim, kao i u svemu tako i u ovome postoji druga strana. Mnogi od nas su izgubili prirodnu vezu sa onim stvarima u životu koje nude smisao i svrhu, a nisu našli kvalitetno ispunjenje u novom izboru. K tome je došlo do nagle nestašice optimizma i inspiracije, što bi nas držalo uspravne u daljnjem traganju.
Nesigurni za svaki slijedeći korak, zavlačimo se u svoju ljušturu, hraneći crnilo i pesimizam, nadajući se nekom simptomu bolesti oko koga bi eventualno mogli istkati daljnju priču. I ono najvažnije osoba može biti zdrava samo u jedinstvu duha, psihe i tijela.
Njemački liječnik Rüdiger Dahlke, u svojoj knjizi „Ljekovita moć bolesti“ tvrdi da bolesni ljudi nisu samo nevine žrtve bolesti, nego su odgovorni za svoje bolesti. „Stvaramo bolesti našom psihom, a to je ujedno i temeljna razina na kojoj započinje iscjeljivanje. Bolest nije nešto što bismo trebali pokušati izbjeći, u stvari, potpuno zdravi ljudi uopće ni ne postoje. Umjesto toga, bolest je naša prilika da postanemo svjesni i saznamo zašto smo živi, da naučimo naše životne lekcije i kroz bolest otkrijemo naš cilj.“
Predstavnici medicinske struke su izrazili zgražanje. Ideja da je pacijent odgovoran za svoju bolest je neprihvatljiva u svijetu medicine, koja drži da je savršeno zdravlje to jest, izostanak bolesti, jedini razuman cilj.
"Problem je u tome što ljudi miješaju odgovornost i krivnju", kaže Dahlke.
" Kad sam tvrdio da je netko odgovoran za njegovu bolest, nisam rekao da je ta bolest njegova krivnja. Bolest pruža mogućnost odgovora, međutim, moramo znati što znači bolest u našim životima, što nam želi reći. Bolest predstavlja zadatak, a kada obavimo zadatak, možemo izliječiti tijelo."
Dahlke kaže da je kroz psihoterapiju shvatio da tijelo i duša rade na paralelnim stazama.
„Na primjer: stariji ljudi mogu patiti od "insuficijencije srca" Primarni simptom je da se srce širi. Na psihološkoj razini, izazov je živjeti s velikim, širokim otvorenim srcem. Ti ljudi se moraju otvoriti prema svijetu oko njih, a ne ostati izolirani"
"Zaljubljeni mladi ljudi često traže skrovište u prirodi. Ne žele biti u blizini svojih prijatelja ili u domovima svojih roditelja. Dakle, oni bi se, tako izloženi svakakvom vremenu, trebali lakše prehladiti, razboljeti se. Ali oni nikada dobiti gripu. Oni su tako sretni jedno s drugim. Ako pogledate povijest svoje gripe ili bolesti, naći ćete da se to dogodilo kad ste bili frustrirani i sami, odsječeni od ljudi."
U Dahlke viziji, nema mjesta za lošu sreću. On sam je sudjelovao na skijaškim natjecanjima u njegovim školskim danima, a karijeru je završio brutalno kad je slomio nogu tri puta u isto toliko godina.
"Uspjeh u sportu mi je donio prihvaćanje u novoj školi, ali me je zaslijepio u važnim drugim aspektima za mene. Da nisam slomio nogu tri puta, ja bi nastavio karijeru u sportu i nakon srednje škole i ne bih otišao na sveučilište, ne bi postao liječnik, a to je ono što volim biti danas. Nesreća je odnijela moj život na pravi put.
Potiskujemo toliko stvari u životu, ne želimo ih čuti niti vidjeti, a kad se opustimo one izađu vani.
"Ono što izađe je ono što se u psihoterapiji često naziva "sjena ", dio nas samih koji ne želimo vidjeti,“ kaže Dahlke : "Sjena dobiva oblik u bolesti. Mnoge terapije potiskuju sjenu, a trebamo učiniti suprotno osvijetliti je. Ja sam zagovornik "cjelovite medicine“. Trebamo željeti da se integriraju svi aspekte našeg bića, pri čemu je i sjena vrlo važan aspekt.“
On je također otkrio važnost prehrane i postao vegetarijanac.
"Važno je ostaviti meso. Ako ste to učinili, otklonili ste temelj za puno vrsta raka, alergije, reumatizam, dijabetes 1 i 2 i jo mnogo toga.
Puno prirodnih lijekova ima mogućnost donijeti olakšanje i ozdravljenje pacijenta, tako da on može živjeti kao prije, ali iz moje perspektive, pacijent ne bi trebao živjeti kao prije. On bi trebao naučiti nešto od bolesti i promijeniti nešto u svom životu."
„ Uzrok pneumonije je izbjegavanje komunikacije i ako mi je život u opasnosti, naravno, uzet ću antibiotik, ali ću pokušati riješiti neki postojeći sukob na svjesnoj razini, a ne dopustiti mu da se utače u moje tijelo. Mogu samo reći da nisam uzeo antibiotike u posljednjih 35 godina.“
"Kemoterapija u slučaju raka? Kemoterapija nije dobar odgovor na rak", kaže Dahlke, no, ponekad je bolje nego ništa, a u nekim slučajevima to stvarno i radi. Ipak, ja bih preporučio psihoterapiju i promjenu prehrane, kao nešto što je bolje."
Dalhke je stekao puno poštovanja u Njemačkoj, kao i u Španjolskoj i Italiji. On bio u stanju izgraditi most prema mainstream medicini, gdje je njegov rad sve više prihvaćen. Već 10 godina je liječnik-trener u psihosomatskoj medicini, što se ne bi dogodilo da nije imao dokaze.
" Mi doista imamo fantastičan rezultate. To uključuje pacijente koji postaju ponovo zdravi, a koji nisu imali nikakvog izgleda sa stajališta mainstream medicine. Najvažnije u tome je da oni mijenjaju svoj način razmišljanja i stil života.
"Postoji puno čuda. Ona se mogu dogoditi, ali liječnik, najboljem slučaju, može pomoći da se čudo dogodi. Kao što je Paracelzus rekao, Medicus curat, natura Sanat : 'Liječnik brine ; priroda liječi.
"Mislim da dobar liječnik može u najboljem slučaju potaknuti energiju kod pacijenta tako da ga njegova unutarnja priroda može izliječiti. Na kraju, moramo shvatiti da nam naše bolesti mogu puno pomoći u tome, a liječnici mogu sve organizirati da se ne ometa taj proces."
Dragi ljudi, sve naše vrijeme potrošiti na bavljenje zdravljem bi zaista bilo suludo. Treba samo osvijestiti činjenicu važnosti zdravlja, uvažavajući u isto vrijeme krhkost i moć tijela, dati mu pripadajući tretman, prema vlastitim zahtjevima i mogućnostima, čime ćemo svesti zdravstvene probleme na najmanju moguću mjeru.
Saznanje da smo učinili najbolje moguće nas oslobađa daljnjeg bavljenja sa svojim zdravljem, pa sve svoje vrijeme i sav umni i fizički potencijal možemo staviti u službu svetih ciljeva… dati se maksimalno dragim ljudima, djeci, obitelji, prijateljima,… dati svoju mudrost, domišljatost, pamet, poslu, unaprijediti ga…
Veliki pozdrav!
Ana
Kao što val dotiče žal, pa nešto uzme a nešto ostavi, … pod jugom kad bijesno urla i mlati, pa cijeli žal izruje, a kad se smiri, i još dugo poslije, tiho mu šapće ….oprosti, oprosti, …..liže mu rane, nježno ga miluje…..,
Tako se dotiču i naši životi.
Dotičući se razmjenjujemo trenutna stanja naših duša, naša uvjerenja. Ponekad su to slapovi ljubavi, ponekad samo koja kap, a ponekad nas otruje ljutnja ili s nama zagospodari ego, pa u trenu napravimo krš i lom, u možda već godinama njegovanim odnosima.
Dobro je, s toga, da ne budemo previše strogi prema onome što se događa u nama i oko nas. Svrstajmo sve kao logično i razumljivo, nama prihvatljivo vrijeme naukovanja. I neka nam nedorečenog, neka nam nerazumljivog i nelogičnog. To su naši pokretači, donositelji novih saznanja, novih vidika, novih stavova, … donositelji svega onoga što polako mijenja našu percepciju, a stvarnost boji drugačijim bojama.
Pronađimo svijetle točke u našim životima, kojih sigurno ima i budimo zahvalni, od onih vrlo malih stvari koje nam još uvijek izmame osmjeh na lice, do onih velikih koje nas ispunjavaju i potvrđuju bit našeg postojanja ovdje i sada.
I budimo „široke ruke“ u ovom mjesecu darivanja, darivajući prije svega ljubav. Često puta nismo sigurni je li nešto što darujemo premalo ili previše, a naročito se preispitujemo kada su u pitanju naša djeca, no, sigurno nećemo pretjerati darivajući ogromne količine ljubavi, dapače, obogatit ćemo i sebe i njih.
Koliko god bilo teško i mračno, prosinac vrati vjeru u ljude i nadu za svakojako dobro, najavljujući ponovno svijetlo i skori odlazak mračne zime.
Milostivo nas usmjerava da pogledamo svijet dječjim očima, što donosi samo i jedino radost.
Pa neka nam radosti i zdravlja!
Ana
Uzbudljivo je razmišljati o potpuno novom vremenskom razdoblju, koje nam evo dolazi, netaknuto nam se nudi da ga oslikamo oduvijek željenom stvarnošću.
….. Uzmimo, dakle, paletu duginih boja, zaželimo, maštajmo, budimo najveći mogući sanjari. Obećajmo sebi da ćemo se više smijati, više voljeti, više živjeti, više davati, više dobivati, više slaviti život i još bolje spoznati osobne vrijednosti.
…..Prestanimo živjeti u strahu, jer život u strahu privlači još više straha.
„Snagu, hrabrost i povjerenje možemo dobiti iz svakog iskustva kojeg prestanemo promatrati sa strahom.“ kaže Eleanor Roosevelt
Mnogi će potvrditi činjenicu da im se cijeli svijet srušio, kada su iz nekog razloga, počeli funkcionirati u frekvencijskom području bijesa, straha i tuge.
Svi želimo biti pozitivni, puni samopouzdanja, želimo donositi sa sobom mir i radost,… Pa budimo to.
…Ispunimo naše živote mirom, živimo punim, živimo strasno, dijelimo radost življenja sa obitelji, prijateljima… , ali iznad svega, budimo ponizni i zahvalni za ono što već imamo, jer nam to donosi mir i samopoštovanje.
I naravno, ne zaboravimo zdravu prehranu i redovito vježbanje. Svaka stanica, svaki mišić, svaki djelić našeg tijela je stvoren da ga maksimalno koristimo, a što ga više koristimo to je veći protok energije, to je tijelo snažnije. Fizički, a samim tim i umno, smo tada spremniji na životne izazove, brže donošenje odluka, spremniji u činjenju prvih koraka, a znamo, ako mi napravimo prvi, On će nam se pridružiti i dati podršku u ostalim tisućama koraka.
Sviđa mi se razmišljati da će ova godina biti godina obilja, pa tako želim i vama obilje zdravlja, sreće, radosti, druženja, obilje novca i dobrog življenja.
Ana
Kad bi samo mogli zaustaviti te divne osjećaje tolerancije, suosjećanja i razumijevanja, koji su posljednjih petnaestak dana živjeli među ljudima i u ljudima.
Bilo je to vrijeme kad smo čuli jedni druge, prigrlili čudo života, živjeli i voljeli svim svojim bićem.
Kad bi samo mogli zadržati te osjećaje došlo bi do promjena nevjerojatnih razmjera u mnogim aspektima našeg života. Zavrtjela bi se nova energija i sasvim nečujno uplovili bi u eru mira, prosperiteta i sreće.
No, navike su nam drugačije. Kao da sa blagdanskim ruhom, u ormar spremimo i meki blagdanski vokabular, a na srce ugradimo protuprovalni alarm, dok blagi izraz lica zamijenimo borama i strogoćom.
Možda ni nismo svjesni da se sve naše dnevne obaveze, posao i ostalo, jednako hrane ljubavlju i dobrim odnosom i da su tako nahranjene podatnije, same se prilagođavaju našim zamislima i potrebama, bolje se usklađuju s nama, pa ih lakše obavljamo.
Potrudimo se radi toga zadržati blagdanski duh, doživljavajući svaki dan kao blagdan zaplešimo sa našim obavezama.
Poštujmo vrijeme. Godina je relativno kratka ili duga, zavisi od naših zamisli koje smo planirali učiniti u tom razdoblju.
Jer za tren oka evo nam Uskrsa, a onda još malo pa ljeto godišnji odmori, kada se sve aktivnosti svedu na pola gasa. Rujan, listopad i studeni je razdoblje koje se može jednako dobro iskoristiti kao ovo od siječnja do lipnja i eto nas, za čas, u razdoblju blagdana Božića i Nove godine.
Krenimo bez straha ili nekakvog grča. Puni elana krenimo u pravcu ostvarenja naših zamisli, ostavljajući iza sebe trag ljubavi i zadovoljstva.
Za dobar početak!
Ana
Nakon svih postignuća, uradaka mudrosti i pameti onih najmudrijih i najpametnijih, nakon nesebičnog truda onih čija luč svijetli zauvijek, na čije svjetlo se naslanjamo, onih koje citiramo i na čiju mudrost i djela se zaklinjemo, nakon brojnih ratova, sukoba razne vrste, uvjetovanih različitim idejama i razlozima, nakon plača tolike gladne, gole i bose djece i mnogih angažiranih na zadatku utjehe, da svaki plač i svaka nevolja nestane, nakon raznorazne neprestane borbe za svekoliku dobrobit….. evo nas u svijetu u kome nitko ne želi biti.
Evo nas u teškom konfliktu sa svim, svačim i svakim. Ridamo nad vlastitom sudbinom, upirući prstom na strahote oko nas, gusto sivilo, nit crne, nit bijele, a kamoli neke druge iz lepeze predivnih boja. Prozivamo krivce, imaginarne ili stvarne zločince i zločinačke klike…. I svatko se kune da ovakav svijet nije njegova zasluga.
Zapravo, najvjerojatnije, ovo i nije bio ničiji plan, nego je rezultat uzajamnog djelovanja mnogih stavova, odluka i inicijativa, jednako kao i ništa ne činjenja u pripadajućem vremenu koje je određivalo sudbinu svijeta.
No, što je tu je. Na sreću ili nažalost, natrag se ne može niti radi popravke, niti radi promjene, ali nam može poslužiti za naukovanje, jer ostaje činjenica da je trebalo nekoliko milijardi godina evolucije da dođemo do ove točke, i ma kako god nam izgledalo, ovo je točka sa koje krećemo učiniti svijet boljim mjestom.
Albert Einstein je veliku mudrost, kao što to obično čine mudri ljudi, sažeo u ovoj kratkoj rečenici:
„Ni jedan problem se ne može riješiti na istoj razini svijesti koja ga je stvorila.“
Citirano nebrojeno puta, napisano tamo gdje stoji i ne stoji, uzeto kao potvrda raznih teorija, poznato čini mi se svakome, ali s obzirom na rezultate koje imamo, ništa se od rečenog nije praktično primijenilo, a kamoli da je uzeto kao recept.
Svi se jednako ponašamo kao jučer, prekjučer, kao naši roditelji, naši preci i svatko je uvjeren da netko drugi treba učiniti nešto drugačije. Ali vrijeme i prilike nas tjeraju da se upitamo koga ili što čekamo.
Čekamo li nekoga sa čarobnom palicom, čiji je zadatak reći „neka bude bolje“, a koji je možda u dubokom snu već duže vrijeme, pa je zanemario tu svoju zadaću?!
Ili možda čekamo politička, ekonomska ili neka druga rješenja za koja već sada znamo kolika dobra mogu donijeti, samo zato što temeljena na uskogrudnom i uglavnom materijalnom uporištu, što nisu u skladu sa univerzalnim zakonima. A potrebna nam je tek mala količina znanja i razumijevanja o povezanosti i nepromjenjivosti univerzalnih zakona, pa da možemo predvidjeti posljedice neodgovornosti provođenja mogućih takvih rješenja, ma na koju god sferu života na zemlji se odnosila.
Kako god, možda je istina da je ekonomija grozna i da su svi društveni sustavi grozni, da su svi političari nemoralni, potkupljivi,…. Možda je istina da svijet nikada neće postati bolje mjesto.
Možda je istina, a možda i nije. Na nama je da odlučimo kakav stav ćemo zauzeti na početnom stajalištu, sa kojih pozicija ćemo krenuti u i koje ćemo braniti.
Možemo reći što god hoćemo, čak prikupiti dokaze za sve što nam um može dočarati i ništa neće biti daleko od istine. Zato je važno biti sebi potpuno jasan, odrediti se i imati neprestano na umu kakav želimo da ovaj svijet izgleda sutra, jer će to uvjetovati naše današnje ponašanje.
Proces promjena nam izgleda gotovo nemoguć ako se usmjerimo na promjene vanjskog svijeta. Lakše je izvodljiv ako nam je cilj promijeniti svoj svijet, čime će se naravno mijenjati i svijet oko nas.
Dakle, prestanimo biti zabrinuti i pogledajmo što možemo učiniti.
Dokazano je da su naše istinske mogućnosti izvan onoga što možemo zamisliti, a pogotovo su veće od onoga što možemo vidjeti ili osjetiti. To je beskonačan djelokrug mogućnosti, koje intelekt ne može spoznati.
Jedinstveni smo, ali naša jedinstvenost ne znači da ono što radimo na osobnoj razini ne utječe na druge ili da na nas ne utječu vanjska događanja. Sve funkcionira prema zakonu spojenih posuda. Svatko od nas je, u svojoj jedinstvenosti, dio velike slagalice. Samim tim ideja da svatko pojedinačno treba brinuti samo za članove svoje obitelji, ne doprinosi naročito napretku.
Ako želimo svekoliku dobrobit, a želimo jer nas prema zakonu spojenih posuda dotiče svačija nevolja i svačija radost, trebamo iskoračiti izvan tog koncepta i jaaaaako proširiti naš obiteljski krug, ……pa čak i do svega stvorenoga. Riješiti se ograničenih pogleda i njegovati viziju koja poštuje divnu raznolikost koja postoji na našem planetu.
Razmišljajmo o sebi kao čuvaru dva neprocjenjiva dara, dar života i dar izbora. Kvaliteta izbora će odrediti kvalitetu našeg života, a samim tim i kvalitetu života svega oko nas. S toga kod izbora trebamo biti odgovorni.
Sto postotna odgovornost nam daje snagu za potragu za rješenjem, priliku da učinimo nešto drugačije i da to učinimo odmah sada, da učinimo nešto što će napraviti razliku između do jučerašnjeg pokušavanja preživljavanja, prežvakavanja istih misli i istih činjenja iz pozicije žrtve i današnje pozicije odgovorne osobe koja je preuzela kontrolu.
Bolji život se ne događa radeći duže ili teže na poslu, povijest nas je to podučila, nego radeći duže i temeljitije na sebi, njegovanju nematerijalne imovine, onoga što nam se ne može oduzeti makar kakvi ekonomski, financijski, socijalni ili drugi uvjeti vladali. To je ono što nas čini imunima na stanje u gospodarstvu i sve druge vanjske čimbenike.
Kada živimo u situaciji u kojoj nam se mogućnost za zaradu, kojom osiguravamo hranu i dom za sebe i obitelji, može oduzeti u bilo kojem trenutku i potpuno je izvan naše kontrole, moramo jačati naše unutarnje resurse, ulagati u nove vještine, učiti nove jezike, čitati, čitati, čitati… Raditi na sebi, ulagati u sebe. To nam nitko nikada ne može oduzeti.
Vanjski svijet se ne mijenja tako brzo, ali se mijenja naš odnos prema tom svijetu. I dalje ćemo kad uključimo TV ili uzmemo novine vidjeti zastrašujuće vijesti, ali ćemo sve to drugačije doživljavati, bez panike jer znamo da postoji izlaz. To je rezultat njegovanja naših unutarnjih resursa i ulaganja u nematerijalnu imovinu, podizanja naše osobne vrijednosti i spremnosti uhvatiti se u koštac s čime god.
Zaista nije moguće biti istinski sretan živeći život u društvu, gdje su najviše vrijednosti usmjerene na sportske rezultate, pjevače, dijete koje skidaju kilograme, rješavaju nas celulita i slično.
Mi znamo u našim srcima i mislima da mora postojati nešto drugo, nešto više.
Naravno, sve je to dio našeg života i divno je radovati se rezultatima omiljenog tima, proživljavati uzbuđenje pobjede, međutim, to nije suština života, tu nije kraj svega.
Na raspolaganju nam je život kojeg trebamo kvalitetno živjeti, kreirati ga više oslanjajući se na instinkte i osjećaje koji se nalaze u nama, što će nas dovesti u poziciju da smo manje osjetljivi na vanjske utjecaje. Oni će i dalje biti isti. Promjena će se dogoditi samo u našoj svijesti.
Prisjetimo se kako nas zna fascinirati naše psihičko stanje ujutro kad se probudimo. Ponekad se osjećamo potpuno bezvoljni i neiskoristivi i čini nam se da ćemo imati grozan dan, a ponekad imamo divno stanje svijesti koja nas upućuje na to da je ispred nas divan veliki dan. I zaista bude tako!
Neobjašnjivo raspoloženje koje nam nosi poruku da imam moć izbora, da imamo moć svjesne odluke izabrati misliti ono što nam se sviđa.
Nitko od nas nije učinio ništa kako bi stekao tu moć. Rođeni smo se s njom i slobodnom voljom da biramo. To je nevjerojatno moćno oružje koje imamo na raspolaganju koje uz koje imamo mogućnost birati kako reagiramo na probleme, a kvaliteta života je izravno vezana za to koliko dosljedno i učinkovito koristimo ovo oružje.
Nadam se, dragi ljudi, da ste se probudili sa divnim stanjem svijesti za ljepotu ovog dana. Nadam se također da ćete danas donijeti odluku o ulaganju u svoju nematerijalnu imovinu, pa makar što to značilo, od čitanja nekog dobrog štiva, do upisa na tečaj novog jezika ili na tečaj za neku drugu vještinu o čemu odavna razmišljate.
Mali koraci promjene našeg pojedinačnog svijeta će polako ali sigurno mijenjati vanjski svijet i vidjet ćemo ga u svoj njegovoj ljepoti i šarenilu boja. Bit će to mjesto na kojem želimo biti, mi i generacije koje dolaze.
Želim vam zaista lijep i učinkovit ovaj dan.
Ana
Dva sveučilišna profesora, Justin Kruger i David Dunning, su učinila opsežna istraživanja na temu nekompetentnosti, što je rezultiralo popularnim nazivom Dunning - Kruger efekt.
Njihova tvrdnja je da nekompetentni ljudi često pate od zablude superiornosti, radi čega precjenjuju svoje sposobnosti, odnosno, imaju toliko nisku razinu znanja da ne mogu valjano procijeniti vlastite sposobnosti, ne vide razinu vlastite nekompetencije, niti mogu priznati višu razinu sposobnosti kod drugih.
U slučaju naše zbunjenosti, zabrinutosti i osjećaja potlačenosti od strane nesposobnih i nekompetentnih, dobro je sjetiti se kompetentnog Albert Einsteina, koji je jednom rekao … "što više učim ,više shvaćam koliko ne znam"… Malo znanja, kao što vidimo, može biti jako opasno i zato učiti, učiti, učiti, ne žudeći za superiornosti nego za kompetencijom.
Sretni su oni blagoslovljeni visokim stupnjem kompetencije u svom resoru djelovanja. Njihov doprinos svijetu i vremenu je nemjerljiv, bez obzira što ponekad ostaje neprimijećen. Oni drže razapeta jedra, održavaju željeni pravac, spremni zaploviti čim zapuše povoljan vjetar. Jedino zahvaljujući njima ugledat ćemo željeni žal.
Dobro vam jutro, dragi ljudi! Radosno prepoznajmo svaku iskricu dobra u današnjem danu, a one događaje koji će, ali samo po našem sudu, možda biti loši, ponesimo kao dio našeg življenja, sa saznanjem da će i to proći.
Ana
Takva sam osoba da osobna pozitivna iskustva prenosim svima znanim i neznanim, sa jednom jedinom željom da sa sretnim i zadovoljnim ljudima, ovaj svijet postane bolje mjesto. Već godinama sam usvojila činjenicu da prehrana utječe na naše fizičko i duhovno stanje, a samim tim na stav koji imamo u životu, a stav utječe na naše izbore, a izbori utječu na kvalitetu života, pa se radi kvalitetne prehrane već 16 godina družim intenzivno sa AFA algom i svakodnevno svjedočim efektima ove male biljčice, kod ljudi koji se je uključili u prehranu. I na „sva usta“ pričam svima o tome.
No, usprkos svemu, svakodnevno susrećem ljude, koji se tuže na zaboravnost, razdražljivost, mentalni umor, depresiju, nesanicu, zbunjeni su, nemaju jasne misli, krenuli su u razne bolesti, što je sve pokazatelj gladnog organizma, a posebno nedostatka folne kiseline i klorofila. A upravo ove dvije hranjive tvari se u izobilju nalaze u zelenju, a posebno u velikim količinama u AFA algi.
Kod njih sva moja priča o snažnim efektima AFA alge i potrebi njene konzumacije, izaziva skepticizam i ne žele niti uzeti u obzir takvu mogućnost rješenja njihovog problema.
Život ovoga našeg vremena nas usmjerava prema ovoj maloj biljčici, staroj tri milijarde godina, nevidljivom vodenom cvijetu, AFA algi, u kojoj su sva hranjiva u idealnim omjerima, upravo onakvim kako naš organizam zahtjeva, iskoristiva u potpunosti, koja k nama dođe sa ničim dodanim i ničim oduzetim.
David Howell, voditelj homeopatskog koledža u Ujedinjenom kraljevstvu, gorljivi zagovornika AFA alge, priznaje da ovako velike dobrobiti mogu izazvati skepticizam. Howell se uvjerio u vrijednosti AFA algi zbog iznenadnog poboljšanja stanja kod nekih pacijenata koje je liječio homeopatski, a koji su uz homeopatske lijekove počeli uzimati i modro zelene alge:
„Odjednom je liječenje imalo bolje rezultate“, kaže Howell. „Zaključili smo da, njihova tijela nisu imala pravu nutricionističku ravnotežu da bi iskoristila homeopatske lijekove i tek kad su počeli jesti alge, lijekovi su počeli djelovati kako smo očekivali.
Vjerujem da alge pomažu da tijelo radi učinkovitije pa tako apsorbira više vitamina i minerala iz sve ostale hrane koju konzumiramo. No, kako god da djeluju, sve je više onih koji se okreću prema tom dodatku kojeg mogu uzimati svi, uključujući djecu i trudnice“. zaključuje Howell.
Mnoge slučajeve učinka je teško objasniti. Jedna osamdesetogodišnjakinja koja je prošla kemoterapiju zbog raka štitnjače bila je toliko iscrpljena nakon liječenja da su liječnici bili skeptični oko njezina preživljavanja. Nakon jednog mjeseca uzimanja algi, konkretno Zelene energije, potpuno se oporavila.
Jedna teorija kaže da, osim što priskrbljuje jednu dozu hranjivih tvari koje nekim ljudima nedostaju, kao B vitamini, zink, magnezij, željezo i masne kiseline, alge organizam opskrbljuju kisikom, a to pomaže boljem prijenosu hranjivih tvari do organa kojima su potrebni.
Prema Penny Davenport, neovisnoj nutricionistkinji, taj okisgenirajući učinak modro zelenih algi može biti posljedica njihovog djelovanja na zagađivače:
„U današnje vrijeme tijelo ima vrlo malo kisika jer je zagađenje sveprisutno. Alge na sebe vežu teške metale i odstranjuju ih iz tijela.“ Kaže Penny
Dr. Gabriel Cousens, američki nutricionist i zagovornik modrozelenih algi izjavio je:
„Možda je najveća vrijednost AFA algi u njihovom pozitivnom učinku na hipofizu, epifizu i hipotalamus u mozgu. Izgleda da ima neki posebni učinak na energetiku mozga i njegovu funkciju.“
Ovdje možete poslušati vrlo kratku priču čovjeka kojemu je AFA alga pomogla da se izvuče iz depresije:
Dragi ljudi, budimo gladni zdravlja, dobrog raspoloženja, novih informacija i uvijek boljeg življenja. Svaki dan napravimo jedan mali korak naprijed, izvan one naučene šprance zone udobnosti koja govori „ne talasaj, dobro ti je, a vidi kako je onome loše“. Naprotiv, talasajmo, tražimo više, razvijajmo se u mudra bića koja korak po korak ispunjavaju svoju svrhu na ovoj planeti.
Želim vam savršen vikend.
Ana
Kosti se neprestano troše i nanovo izgrađuju. Izgradnja nadilazi trošenje sve do 30-te, kada se dostigne vrhunac koštane mase, nakon čega se polako počinje gubiti gustoća kostiju, a gubitak se ubrza tijekom menopauze. No, važno je znati da puno toga možemo učiniti kako bi sačuvali koštanu masu.
Najvažnija je prehrana
Uravnotežena prehrana temeljena na povrću i voću, sjemenkama, orašastim plodovima i nemasnim proteinima, nahranit će i održavati tijelo u kiselo-alkalnoj ravnoteži.
Metabolička acidoza, kiseli pH, je rezultat previše životinjskih proteina, žitarica, šećera, gaziranih pića, konzervansa i sl. Organizam, u toj situaciji, spašava pH ravnotežu uzimajući kalcij iz kostiju, što slabi mineralnu gustoću kostiju.
Često se u cilju održavanja zdravlja kostiju, odlučimo za neke dodatke, kao na primjer kalcij. No, tada trebamo imati na umu da mikronutrijenti djeluju u interakciji jedni s drugima i da nećemo imati korist od uzimanja samo jednog, u konkretnom i kalcija, nego treba obratiti pozornost na vitamine D i K.
Vitamin D je presudan za apsorpciju kalcija u organizmu.
Izlaganje sunčevoj svjetlosti je jednostavan i najbolji način da se dobiju dovoljne količine vitamina D. To je jedna od najmoćnijih terapija. Ne postoji lijek, tehnologija niti kirurški zahvat, koji ima toliku moć iscjeljenja kao prirodna sunčeva svjetlost, naročito u razdoblju između travnja i rujna. Za ostalo vrijeme bi ga trebalo nadopuniti iz drugih prirodnih izvora, kao što je organski vitamin D.
Adekvatna razina vitamina D je cijelog života potrebna za metabolizam kalcija. Osim toga, niska razina vitamina D je povezana sa opasnim bolestima poput raka, dijabetesa, bolesti srca, depresijom i poremećajem cirkulacije.
Kroničan nedostatak vitamina D se ne može riješiti preko noći. Potrebni su mjeseci i mjeseci izlaganja suncu ili uzimanja dodatka vitamina D.
Vitamin K je izuzetno važan u zaštiti kostiju, jer je neophodan u stvaranju osteokaIcina, proteina kostiju, koji djeluje kao ljepilo kod vezivanja kalcija u kostima. Po bogatstvu ovog vitamina prednjači karfiol, sve druge vrste zelenog povrća, avokado, kivi, banane, meso, mlijeko, jaja.
Vitamin K je topljiv u mastima, višak se zadržava u jetri, radi čega rijetko nedostaje organizmu. Međutim, ukoliko postoji neko oboljenje probavnog sustava, jetre ili neko od oboljenja radi čega organizma slabo apsorbira masnoće, postoji rizik nedostatka vitamina K.
Važno je očuvati i izgraditi mišićnu masu
Poput koštane mase i mišićna masa dostiže svoj vrhunac u mladosti, a zatim se postupno smanjuje. Znanstvenici imaju potvrdu da alkalna prehrana pomaže da se sačuva mišićna masa i u kasnijoj dobi, a zna se da tjelovježba pomaže u izgradnji kostiju. Naše kosti se prilagođavaju težini kojom ih opteretimo, pa tako što ih više koristimo one postaju jače. Intenzivan trening omogućuje mnogim ženama da povrate kvalitetne kosti i izgrade mišiće.
Čak i jednostavna aerobna vježba tri puta tjedno po pola sata, ili redoviti nježan ali moćan pilates, može učiniti čudo u sprečavanju gubitka koštane mase. Preporučam svakodnevno, najmanje pola sata brzog hodanja, a ako još k tome dodamo 5 tibetanaca, savršeno!
Hormoni Radi nedostatka estrogena, milijuni žena je stavljeno na hormonsku nadomjesnu terapiju za vrijeme menopauze, no nakon pozornijeg proučavanja, znanstvenici su otkrili da veliki gubitak koštane mase nastaje prije zadnje mjesečnice.
Istaknuti kanadski endokrinolog dr. Jerilynn Prije i drugi su proveli istraživanje o utjecaju progesterona na kosti. Utvrđeno je da progesteron i kosti imaju složen odnos i da progesteron može utjecati na izgradnju kostiju, jer je to hormon koji se prvi snižava u perimenopauzi, ali ni to ne znači da treba uzimati hormonsku terapiju kao nadomjestak.
Sve stvari u životu se odvijaju ciklički, uključujući i hormone i tijelo se sigurno može prilagoditi novonastaloj situaciji. Mi samo moramo paziti da ga kvalitetno podržavamo uravnoteženom prehranom, sa puno svježeg voća i povrća, visokokvalitetnim proteinima i mastima i biljnim terapijama za hormonalni balans.
Mršavljenje u perimenopauzi i menopauzi
Nagli gubitak težine u perimenopauza i menopauzi može biti značajan faktor rizika za gubitak koštane mase.
Gubitak težine nije nužno sam po sebi nezdrav, dapače, ali ako se planira izgubiti na težini tijekom perimenopauze i menopauze, moraju se poduzeti rigorozne mjere za zaštitu kostiju.
Brojke pokazuju da 10% gubitka tjelesne težine daje oko 1% gubitka koštane mase.
Dakle, žena koja se približava menopauzi ili je već, a želi ili treba izgubiti na težini, treba to učiniti na promišljen način koji je usmjeren ka poboljšanju ukupnog zdravlja, tako da ne gubi kosti zajedno s težinom.
Ključ je kompletna potpora tijekom mršavljenja: zdrava prehrana i odgovarajući prehrambeni dodaci ( AFA alga i proizvodi na bazi AFA alge ), tjelovježba koje izgrađuju mišiće, održavanje pH ravnoteže i razine vitamina D i K..
Kronični upalni procesi su još jedan uzročnik gubitka kostiju, kao i bolesti dijabetes, bolesti srca, visok krvni tlak i kolesterol, pa i alergije na hranu koja je uzročnik kroničnih crijevnih bolesti, što utječe na sposobnost apsorpcije hranjivih tvari za izgradnju kostiju.
Smanjiti upalne procese u organizmu, riješiti probleme probavnog sustava. Pozorno pratiti i utvrditi postoji li alergija na neku hranu, pogotovo su rizični pšenica, mliječni proizvodi, soja, orasi, jaja. Smanjiti unos šećera, kofeina, jer rafinirani ugljikohidrati imaju tendenciju da povećaju upalni proces i kiselost krvi. Kompleks masnih kiselina sa omega3 i omega6 u pravom omjeru, pokazalo se smanjuju upale, alkalna prehrana.
Smanjite fizički i emocionalni stres
Naša tijela su pod ogromnim stresom tijekom cijele hormonske tranzicije, bilo da je to pubertet, trudnoća, menopauza, a zajedno sa tim dolazi i emocionalni stres. Stres potiče više razine kortizola, što može dovesti do stanične smrti, apoptoza ili osteoblastičnih stanica.
Stres također može proizaći iz loše prehrane, alergije na hranu ili od lijekova. Smanjenje stresa je važan čimbenik i bez obzira na zauzetost, stres ne bi trebao biti zanemaren.
Tehnike za poboljšanje emocionalne snage imaju presudnu ulogu u borbi protiv gubitka koštane mase…. meditirajmo, jogirajmo, džogirajmo…. Vježbe će uz smanjenje stresa ojačati mišiće, izgraditi kosti, poboljšati ukupnu ravnotežu.
Neka nam ljubavi, razumijevanja i sunca u nepresušnim količinama.
Ugodan vikend!
Ana
Živimo u stanju stalnog kaosa, jurimo iz jedne krize u drugu, uvijek u strahu od one koja nas čeka možda već na slijedećem koraku. Sva naša pažnja, sa ono malo energije koju pronađemo, je usmjerena na gašenje požara, a krivce za trenutnu situaciju pronalazimo u vanjskom svijetu, čime se branimo da ne možemo preuzeti odgovornost za nastale događaje niti za vlastita činjenja.
Kako god mislili, koga god okrivljavali, život u kaosu crpi našu energiju, narušava odnose, potiče ovisnosti kroz koje pokušavamo pronaći kratkotrajan mir, remeti redovne aktivnosti, a dugoročno donosi velike zdravstvene i druge probleme.
S toga, želimo li drugačije, trebamo prihvatiti činjenicu da imamo puno više kontrole nad našim životima nego što to sebi priznajemo. U većini slučajeva nemamo vlast nad onim što se događa vani, ali imamo vlast nad nečim puno važnijim, a to je naša reakcija na te događaje. Mudra i nadasve mirna reakcija je put kojim ćemo uvesti red u naše kaotične živote i pronaći pravi odnos sa događajima i svijetom oko nas.
Naravno, za to nam je potrebna unutarnja snaga, koju crpimo iz obnovljivih izvora naše unutarnje energije;
kad provodimo vrijeme s obitelji i prijateljima, kad njegujemo dušu umjetnosti, glazbom, plesom, kad se družimo s prirodom, kad svjesno dišemo….
Iznad svega je važno da smo svjesni trenutka u kojem jesmo. Makar koliko bilo teško, pronađimo uporište kako bi u njemu uživali i cijenili ga. Zagrlimo to vrijeme, taj trenutak, kao najveću dragocjenost.
Tako ćemo izgraditi unutarnji mir i povratiti kontrolu nad našim odlukama i izborima.
Unutarnji mir je najveći obnovljivi izvor energije koji će njegovati našu nutrinu i kolika god bila količina vanjske buke i nereda, mir će biti naš odgovor.
Vanjski svijet nam uvijek vrati ono što mu pošaljemo. Baš kao što ogledalo ili bistra voda zrcale naše lice, tako i ljudi s kojima komuniciramo zrcale našu nutrinu.
Kad osvijestimo ovu mudrost dobit ćemo odgovor na pitanje, koje često čujemo, a i sami znamo reći… zašto se meni uvijek ovo događa?....
Dragi ljudi, želimo li biti voljeni, cijenjeni član društva, nesebično, ne birajući, dijelimo ljubav i poštovanje, baš kao što sunce ne bira koga će ogrijati a koga ne, niti kiša bira čija će polja natopiti, a čija ne.
I sjetimo se toga kad god na licu osjetimo toplu sunčanu zraku ili kap kiše.
Lijep dan!
Ana
Kako bi se zaštitila od iritacije nekim nepozvanim posjetiteljem, koje dospije u unutrašnjost kroz otvor za hranjenje i zastane između plašta i ljuske, školjka ga odmah počinje oblagati sedefom. Bilo da je to zrnce pijeska ili neko drugo strano tijelo, sloj po sloj sedefa, mineralne tvari koju nazivaju „ majka bisera“, pretvara tu smetnju u prekrasni biser.
Ovaj savršeni prirodni proces čovjek, naravno, nije iskoristio kao poticaj za razmišljanje u pravcu.. ako je ta mala školjka tako savršeno opremljena, možda i ja imam način da od mojih teškoća napravim nešto poput bisera.
Ne, čovjek je taj proces iskoristio za organiziranje farmi kultiviranih bisera, za čije stvaranje se reže mali prorez u plaštu školjke gdje se ubacuje neko iritativno zrnce kako bi se potakao proces izlučivanja sedefa, a čak samo rezanje plašta je dovoljno iritantno da se izazove taj proces. Grozim se na svaku ovakvu manipulaciju napravljenu radi nezajažljivosti.
Pada mi na pamet koja bi reakcija školjke bila da razmišlja kao čovjek, kad joj dospije zrnce pijeska u unutrašnjost; usmjerila bi se na traženje krivca i optužila, na primjer, hobotnicu da svojim dugim krakovima kovitla pijesak dok se kreće po dnu, te na taj način ugrožava cijelu vrstu školjki. Čak bi uvjerila sebe i druge da je to neka zavjera protiv školjki općenito, a da je hobotnica potplaćeni izvršitelj. S tim uvjerenjem, podigle bi se sve „ugrožene“ školjke i tražile referendum za donošenje zakona kojim se određuje, da krakovi hobotnice ne smiju biti duži od 20 cm i da se u tu svrhu odmah počnu cijepiti mlade hobotnice, a onima koje već imaju duže krakove, da se onemogući kretanje, kao društveno nepoželjnima, jer su drugačije nego je propisano.
I kada bi konačno zadovoljno zaključila da je sve uređeno na željeni način, školjka bi osjetila da je nešto žulja i shvatila da je tu već duže vrijeme neželjeni gost, koji ju je toliko izgrebao da joj prijeti dugotrajni opravak ili čak smrt. U žaru borbe, dok je rješenje problema tražila tamo negdje vani, zaboravila je koristiti alat kojim je opremljena, zaboravila je taj grubi trun obložiti sedefom.
Svatko od nas ima zrnca šljunka koja ga žuljaju. Neki su skriveni i žuljaju nas godinama, kao neriješene sumnje, strah, krivnja, .. namjerno ih ignoriramo iako njihovu prisutnost osjećamo svaki dan i mogu nas stajati života.
Često kamenčić dođe kao loše iskustvo koje može biti poticaj da napravimo nešto dobro, pravi biser. Potrebno je samo vidjeti šansu, vjerovati da smo opremljeni potrebnim alatima, zaroniti duboko u sebe, pronaći ih i prisjetiti se kako funkcioniraju.
Istresimo cipele, dragi ljudi i čvrstim korakom, puni samopouzdanja krenimo u ovaj dan. Prisjetimo se povremeno da od onog što je žulja školjka napravi biser.
Ana
Knjiga pjesama Linde Ellis, koja nosi vrlo intrigantan naslov „Dash“, mene je, kao i mnoge, potakla na razmišljanje o tome koliko cijenimo život, zapravo, kako živimo, kako našim življenjem utječemo na druge i što oni zaista mogu reći o našem životu, ciljevima, težnjama… zar sve to stane u jednu malu crticu između broja koji označava naše rođenje i broja koji označava našu smrt.
Sva naša lutanja, traženja, dostignuća, odluke kojima smo učvrstili sve naše stavove i brzo odustajanje od istih, spoznajući, na manje ili više bolan ili zahtjevan način, neku novu dimenziju koja nas vodi u ponovno građenje, ciglu po ciglu od temelja, svjesni da će možda neko novo saznanje, kao tajfun, ponovo sve očistiti … zar sve to stane u malu beznačajnu crticu.
Svako dijete dočekamo kao Mesiju jer je svako predodređeno za nevjerojatne stvari. Otuda slavlje. No, onda ga odmah počnemo popravljati, kao što popravljamo i svu ostalu Prirodu, svodimo ga na našu razinu razmišljanja, uguravamo u naše forme.
S toga, čim počne samostalno razmišljati, kao i gotovo svatko od nas, postane dvoje ljudi.
Jedno je osoba koju dajemo onima oko nas, sa fasadom za koju vjerujemo da nas najbolje predstavlja, zapravo da nas predstavlja onako kako nas oni žele vidjeti. Taj vanjski identitet, kojega dajemo svijetu, ima vrlo male ili nikakve veze sa našim unutarnjim identitetom.
Drugo je osoba koju držimo pod sigurnosnim ključem, mekana, nježna i iznimno osjetljiva, koju držimo daleko od povećala drugih, koja je često puta zanemarena i od nas samih.
Cijelo životna borba je postati jedinstvena osoba. Osoba koja je pronašla svrhu svog postojanja i postigla mir. Zato smo na putu vječnog traganja za mogućim rješenjima i načinima prevladavanja emocionalnih i drugih zamki, na kojem smo neminovno praćeni strahom od neuspjeha, osude, a iznad svega strahom od neprihvaćanja.
I kolika god iskustva imali, nespremni smo za svaki slijedeći trenutak, jer se baš svaki razlikuje od onog već proživljenog. Tražimo u starim ili tek objavljenim knjigama, iako nitko ne može pronaći upute za život u niti jednoj knjizi, svejedno, iščitavamo, pretražujemo, uspoređujemo, pokušavamo čak primijeniti, uglavnom neuspješno.
No, tragamo neumorno, suočeni s nepobitnom stvarnošću promjene i prolaznosti, koju često ne možemo shvatiti niti prihvatiti. Koračamo kroz razine duhovne svijesti na kojima se smjenjuju bijeda, brige i bol, što odbija cijelo naše biće, kao i sa radosti, ljubavi i poštovanjem prema svakom trenutku života, što miluje svaku našu stanicu.
Tako, vremenom naučimo prepoznati sebe upravo tamo gdje je zasijano sjeme tuge, uzdići se iznad svih okolnosti i početi se ostvarivati tamo gdje je zasijano sjeme radosti.
Pa kad promislimo o tako kompleksnom življenju, njegovoj važnosti, neizrečenosti, nedorečenosti i tajnosti, jasno je da drugi mogu malo reći o nečijem životu, ciljevima, težnjama i ostvarenjima.
Njima ostaje jedino da između datuma rođenja i smrti napišu crticu, a svakome ponaosob da, radi sveg života na zemlji, napravi što kvalitetniji sadržaj te crtice, prisjećajući se povremeno konačne istine, da svi moramo umrijeti.
Marco Aurelije, u „Samome sebi“ kaže:
„Nastoj steći znanje o tome kako se sve mijenja, prelazeći jedno u drugo, stalno se time zanimaj i vježbaj u toj oblasti znanja. Ništa drugo neće stvoriti istinsku veličinu duha. Čovjek se u tom trenutku oslobađa tijela, pa se, svjestan da će uskoro sve morati odbaciti i oprostiti se s ljudima, u svojim djelima sav posvećuje pravednosti, dok se u ostalim događajima predaje Prirodi.“
„Ono što udjeljuje Priroda svakome je korisno. Korisno je upravo onda kada mu udjeljuje.“
Dragi ljudi, iskoristimo čudesnu energiju svibnja. Budimo svjesni svoje vlastite vrijednosti. Zapitajmo se dajemo li koliko smo sposobni dati, odnosno, dobivamo li ono što smatramo da nam pripada. Napravimo mjesta i vremena za oboje i za bolje.
Ovaj svibanj će biti prekrasan mjesec za ostvarenje svoje osobnosti i uživanje u životu divne jednostavnosti! Ne zaboravimo se zaustaviti i pomirisati cvijet!
Ana
Poznat nam je osjećaj „leptirića“ u trbuhu, u trenutku nekakvog značajnog iščekivanja, događanja pred javni nastup ili uslijed neke slične nervoze. Jedan je to od mnogih pokazatelja uzročno-posljedične povezanosti mozga i probavnog sustava. Neki znanstvenici naglašavaju važnost probavnog sustava u toj povezanosti, do te mjere, da ga nazivaju drugi mozak.
I zaista bi bilo pogrešno tako kompleksno sačinjen sustav, sa sto milijuna neurona koji ga povezuju sa mozgom, koji ima stalne i snažne refleksije na stanje cijelog organizma, doživljavati kao mehanizam koji samo probavlja hranu. Njegova uloga je puno veća od pukog probavljača hrane, jer velikim dijelom određuje naše mentalno stanje i igra ključnu ulogu u održavanju sveukupnog imunog sustava.
Komunikacija je neprestana u oba pravca, kao što uznemireni mozak šalje signale u crijeva, tako i uznemirena crijeva šalju signale u mozak.
Ljutnja , tjeskoba , tuga , ushićenje… svi jaki osjećaji ostavljaju svoje otiske i izazivaju različite simptome u crijevima, utječu na stvarnu fiziologiju crijeva. Drugim riječima, stres ili depresija ili drugi psihološki faktori, mogu utjecati na kretanje i kontrakcije u probavnom sustavu, uzrokovati upale i povećati osjetljivost na infekcije.
Isto tako loša funkcija probavnog sustava, ostavlja otiske na psihičkoj razini.
Kada se osjećamo umorni, radno nesposobni, kada imamo glavobolju i probleme s pamćenjem, dokazano je da je tome uzrok, gotovo uvijek, začepljenje organizma otpadnim i štetnim tvarima, odnosno usporen rad crijeva.
"Probavni sustav je previše kompliciran da bi služio samo za probavu i izbacivanje smeća putem debelog crijeva", kaže Emeran Mayer, profesor fiziologije, psihijatrije i behavioralnih znanosti. „Moje istraživanje crijevnog živčanog sustava me dovelo na pomisao da će se u psihijatriji morati, osim samog mozga kojega nosimo na ramenima, proširiti liječenje na drugi mozak, to jest na crijeva.“
„O tretmanu probavnog trakta moramo razmišljati na dnevnoj razini. Zanemarivati ga znači dramatično povećati rizik za nastanak mnogih bolesti, kao i kontinuiranu borbu sa težinom. Istraživanja su utvrdila povezanost neadekvatne razine probiotika sa različitim zdravstvenim problemima. Kod pretilih osoba je također pronađena veća količina loših bakterija u odnosu na dobre.“
Zaključak mnogih studija je da je svakodnevni dodatak probiotika gotovo važniji nego dnevna doza vitamina.
No, radije uvedimo u prehranu kvalitetne namirnice koje u svojim riznicama imaju sva hranjiva, pa čak i probiotike, kao što su alge.
Alge sadrže i vitamine i minerale i preko 2000 različitih enzima, a k tome još blagotvorno utječu na jačanje crijevne flore, povećavajući količinu laktobacilusa i bifidusa, čime se smanjuje opasnost od razvoja patogenih bakterija kao što su Escherichia coli i Candida albicans.
Prosječne dnevne potrebe odraslih osoba za algama su oko 1 gram, a ako je organizam iscrpljen ili već postoji ozbiljno oboljenje, doza se treba povećati nekoliko puta s ciljem bržeg obnavljanja i normalizacije biokemijskih pokazatelja. Nije moguće predozirati se budući su hrana, a ne lijek.
Blagotvornost ove namirnice, kod mnogih, se osjeti već u prvih nekoliko dana, dok neki mogu imati potrebu za većim količinama ili učinak osjete tek nakon mjesec i više dana.
Uz alge se rješavaju problemi na fizičkoj i na psihičkoj razini, pa i oni skriveni, kao problem " staničnog gladovanja", no, ne treba očekivati trenutačna čuda.
Pravi rezultati su vidljivi tek nakon 3-6 mjeseci, ovisno o stanju organizma, a ako uistinu želimo temeljito promijeniti stvari, na dubljem nivou, alge nam trebaju biti godinama svakodnevna namirnica i vremenom ćemo doslovno preustrojiti tijelo i uživati u stvarnom zagrljaju zdravlja i vitalnosti.
Alge na jelovniku znače temeljitu brigu o jednom i drugom mozgu, što ne znači da ćemo biti oslobođeni nenajavljenih psihičkih ili fizičkih potresa. Ni govora, život će se i dalje odvijati po istim zakonitostima, bez upozorenja za promjene, koje vrlo često dolaze u trenutku kada mislimo da vladamo situacijom.
No, bit će drugačije to što ćemo se sa svim tim potresima bolje nositi, jer je nahranjeno i dobro održavano tijelo u stanju, u vrlo kratkom vremenu, stvoriti ponovnu ravnotežu, bez obzira koliko je zaljuljano.
Veliki pozdrav!
Ana
Koliko god nam se činio surov …. C'est la vie!
Katastrofe oduzimaju dah, misao, riječ, i ne samo onima kojima se dogode, nego svima koje zahvati njihova jeka. Za trenutak prestajemo disati, misliti, govoriti, stojimo nepokretni i nijemi, dok nam se pred očima izmjenjuju do nedavne slike udobnog življenja. A upravo na to smo do malo prije imali stotinu prigovora.
I blagoslovljen je onaj koji se, u tom trenutku, sjeti priče kralja Solomona i njegova prstena na kom je pisalo „I to će proći“.
Loše stvari se događaju i da bi se lakše s njima suočili, lakše ih nosili, dobro ih je prepoznati kao sastavni dio života. Sve ono što se nekome, negdje, nekada dogodilo, može se dogoditi bilo kome drugome, bilo gdje drugdje, bilo kada.
I bez obzira koliko smo pametni, uspješni i koliko god dobro planirali, nepredviđene okolnosti su moguće i s njima treba računati. Zapravo, niti nemamo drugog izbora nego ih prihvatiti kao sastavni dio života.
Što ne znači da neprestano trebamo biti opterećeni s nečim mogućim lošim, živjeti u strahu od onog što nas očekuje iza svakog slijedećeg ugla. Ni govora. Treba samo znati postaviti događaje u kontekst prostora i vremena, u odnos koji pokazuje relativnost dobroga, odnosno lošega. Naučit ćemo tako vidjeti stvari na drugi način, pronaći u svakoj situaciji, ma koliko god bila strašna, neku malu i najmanju dobrotu, za koju ćemo se moći uhvatiti, kao brodolomac za splav, a za koju ćemo moći biti zahvalni. A zahvalnost, zahvalnost je čudo, zahvalnost gradi, pokreće energiju, čisti misli i pronalazi izlaz i najvažnije, otvara srce za dotok još više dobroga.
Loši događaji nas podsjećaju da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo, daju nam priliku da činimo dobro, da suosjećamo, pomažemo, volontiramo, a posebno nas podsjećaju da zahvaljujemo na daru života, na zdravlju, snazi i mudrosti i da nikada ne izgubimo iz vida činjenicu da je sve u životu relativno, pa tako i problem koji nam se doseli u život. Na nama ostaje da imamo dovoljno mudrosti kad se s njime suočimo i odlučujemo za koji kraj ćemo ga uzeti.
Pa i onda kad nam izgleda da je život samo neprestan niz problema, koji se redaju jedan za drugim, izdvojimo jedan po jedan i postavimo ih u relativan odnos.
Svaku bolest koja nam se dogodi doživljavamo kao problem, ali ako nismo zahvaćeni nekim teškim terminalnim bolestima ili onima koje oduzimaju osnovne životne funkcije, zapravo, imamo puno razloga za biti zahvalni, pa zahvalni i na tom podsjećanju da trebamo biti zahvalni.
Milijuni ljudi su nezadovoljni sa svojim relativno lošim primanjima, a milijuni drugih koji dobivaju samo par dolara dnevno, doživljavaju sve ove nezadovoljnike kao bogataše.
Usamljenost, financijski problemi, državne represije, ljude baca u očaj pa se razbole ili imaju strašne emocionalne poremećaje, stanje koje devastira ono najvrjednije što čovjek ima, vrijeme i energiju. A dovoljno bi bilo postaviti sebi pitanje „u odnosu na što mi je to problem?“
Razmišljati o problemima u relativnom svijetlu, ne zatvarati ih u ekspres lonac da kuhaju do točke eksplozije, donosi razumijevanje i prihvaćanje, što smanjuje ukupno opterećenje, a otvara prostor za duboko disanje, mudro razmišljanje, zahvalnost i akciju. K tome, problem je smanjen do njegove relativne veličine i nevjerojatno je koliko je lakše s njim rukovati, koliko se lakše s njime nositi.
U sebi, na sebi i okolo sebe, cijeli život, vučemo daleko više prtljage nego nam je potrebno, a bilo bi dobro, kao u avio kompanijama, postaviti neka ograničenja za prtljagu koju nosimo i obavezu plaćanja u zahvalnosti.
Kako god, povremeno se dogodi da se priroda umiješa i optuži nas za višak prtljage, jer ona koja na kraju plaća cijeli ceh, ne može sebi priuštiti platiti toliku cijenu, ne može više nositi toliku količinu loših emocija, loših riječi, bespotrebnih stvari… i sve to bez trunke zahvalnosti.
No nikada nismo potpuno napušteni, izgubljeni. Svjedoci smo da u vrijeme teške katastrofe, bilo osobne ili šire, svi dobijemo dodatnu snagu i mudrost, prihvatimo novu razinu razmišljanja i spremni smo uraditi stvari za koje nikada nismo mislili da ih možemo uraditi.
A nakon svega tu je prilika za novi početak, za gradnju sa novim boljim materijalima, bojama i oblicima, jer stvari su nam jasnije, bolje ih vidimo, na drugačiji način, sve postavljamo u drugačije okvire… samo povjerenja, snage i strpljenja.
I naravno, budimo zahvalni za sve što imamo, pa i za ono što mislimo da nam pripada, a još nemamo. I ne zaboravimo one u potrebi.
http://www.youtube.com/watch?v=803XRvxaiss
Ana
Dr. Jeffrey Bland, u intervjuu povodom njegove nove knjige „The Disease Delusion“, na pitanje, pokušava li već samim naslovom reći da bolest zapravo ne postoji nego je samo obmana, je odgovorio:
„Ne baš. Ono što mi zovemo "bolest" je rezultat neravnoteže u jednom ili više od sedam osnovnih fizioloških procesa.
Za razliku od perioda akutnih bolesti, sada imamo novu vrstu poremećaja, koji je postao dominantan problem, a koje nazivamo kronične bolesti. To su bolesti srca, dijabetes, pretilost, artritis, demencija i druge. Ovim kroničnim bolestima se pristupa na pogrešan način, pokušavaju se koristiti isti alati koji su se koristili za liječenje akutnih bolesti. Nažalost, ne možemo ih riješiti tabletom. One se ne liječe jednim lijekom, nego se mora koristiti složeniji pristup, preko načina života, prehrane i okoliša. Svaki od ovih poremećaja zahtijeva personalizirani pristup u liječenju.
Ono što želim reći je da su to bolesti koje zapravo nisu bolesti, radi čega trebamo sustav koji je usmjeren na postizanje zdravlja, a ne samo na liječenje „bolesti“. Na kraju krajeva, ishod za kojim smo u potrazi je zdravlje, radi čega ne možemo sve aktivnosti svesti samo na liječenje bolesti. Pokušavajmo potaknuti ljude da budu zdravi.
Također, veliko otkriće našeg doba je da geni, sami po sebi, ne uzrokuju bolesti, osim kada su pod utjecajem okoliša, koji štetno djeluje na pojedini organizam. Tada se dogodi ono što mi zovemo bolest. No, promjenom okoliša će se promijeniti način na koji naši geni komuniciraju sa našim tijelom i rezultat će biti zdravlje.“
Dr. Bland, ovaj oblik zdravstvene zaštite definira kao funkcionalna medicina, koja se fokusira na razumijevanje uzroka kroničnih bolesti i njihovom liječenju pomoću kompleksnog pristupa načinu života i prehrani, a sve dizajnirano kako bi se zadovoljile specifične potrebe pojedinca. On razbija naše poimanje bolesti i tvrdi da je bolest lažni idol i da ne postoji na način na koji mi o njoj razmišljamo.
I zaista, ništa neće pomoći osobi, koja ima simptome tuge, beznađa, nesanicu, nedostatak interesa za svakodnevne aktivnosti i sl, kad joj se kaže da ima depresiju, jer depresija nije uzrok tih simptoma. Depresija je samo naziv nekakvog stanja.
Uzroci za sve "bolesti" stavljene pod isti naziv, mogu znatno varirati od osobe do osobe, pa tako depresija može biti rezultat propusnih crijeva uzrokovanih alergijama, usporene funkcije štitnjače, višegodišnjeg korištenja lijeka za refluks što dovodi do manjka vitamina B12, slabo izlaganje suncu i manjak vitamina D, manjak omega3, prehrana bogata tunom koja izazva toksičnost živom ili previše šećera u prehrani što dovodi do stanja pred-dijabetesa, prevelika upotreba antibiotika što mijenja crijevnu floru, a samim tim i kemiju mozga i još stotine drugih raznih uzroka. Baš sve, od prehrane, okoliša, načina života, utječe na ravnotežu tj neravnotežu u nekom od sustava i uzrokovati neki poremećaj, ali nam ama baš ništa ne pomaže ako znamo ime toga poremećaja, te „bolesti“, jer nam to ništa ne govori o istinskom uzroku.
Otvara se ovdje još jedno pitanje; Bježe li ljudi u neku od „bolesti“ radi ostvarenja identiteta, značaja i pažnje, jer nisu u mogućnosti, radi malog samopouzdanja i samopoštovanja, kao i velike nesigurnosti u ovom poludjelom svijetu, ostvariti se na neki drugi način, na primjer, kroz razvoj nekoga od talenata? Pitanje o kojemu se traži dublje promišljanje svakog na osobnoj razini. Odgovor bi mogao biti smjerokaz za rješenje problema.
Kako god bilo, personalizacija potrage za zdravljem će sigurno donijeti bolje rezultate u zaustavljanju ove epidemije kroničnih bolesti.
Za razliku od vremena prije antibiotika, kad su ljudi umirali od akutnih infekcija, žene od jednostavne porodiljske groznice, streptokok grla uzrokovao zatajenje srca, a udovi amputirani zbog zaražene rane, kronične bolesti traže drugačiji pristup, traže tretiranje korijena simptoma i uspostavu ravnoteže svih sustava, traže da dovedemo tijelo u stanje samoregulacije, radi čega svatko treba preuzeti odgovornost za osobno zdravlje.
Velika je sreća da su se znanstvenici – entuzijasti, shvaćajući potrebu drugačijeg tretiranja i čovjeka i prirode, uputili tražiti odgovor u prirodi i pronašli pravu riznicu super hrana, između kojih onu najviše prilagođenu potrebama čovjeka, AFA algu.
AFA alga nosi odgovor za fizičko i psihičko stanje čovjeka. To je biljka sa najvećim udjelom klorofila, a znamo da je klorofil zaslužan za naše postojanje. AFA uravnotežuje sve sustave, temeljito hrani tijelo na staničnoj razini, a isto tako temeljito čisti nakupljene toksine koji su inače prepreka redovnim metaboličkim procesima. Spriječit će mnoge bolesti koje nastaju kao posljedica lošeg raspoloženja, loših misli, naročito osjećaja bezizlaznosti, jer osim koncentracije hranjivih tvari u savršenom omjeru, ona kvalitetno hrani moždane stanice i ima snažan učinak na živčani sustav, što se reflektira kroz opći porast mentalne budnosti i izdržljivosti, dobru memoriju, lakše rješavanje problema, kreativnost, kvalitetan san, veći osjećaj blagostanja, razvoju intuicije..
U mojih 16 godina druženja sa algama, mnogo puta sam čula pitanje, „ako je AFA alga tako dobra, kako to da nema nigdje reklame?“, a ja obično odgovorim pitanjem „jeste li negdje vidjeli reklamu za brokulu?“
Bez obzira što nemaju reklamu, ja ipak biram algu i brokulu, pogotovo nakon dugogodišnjih osobnih iskustava u konzumaciji algi i ostalog bilja, kroz vegetarijanstvo. I naravno, pokušavam potaknuti ljude da budu zdravi!
Veliki pozdrav
Ana
Bilo kroz ljude koji „slučajno“ dođu u naš život, bilo kroz događaje koji nas se naročito dojme, svakodnevno imamo priliku za učenje nečeg novog ili fokusiranje na ono što već znamo, a nikako da provedemo u djelo. I svatko je u isto vrijeme i učitelj i učenik.
Vijest o smrti Robina Williamsa svijet je dočekao s nevjericom. Onaj koji je drugima podizao raspoloženje, vraćao volju za životom, sam sebi je presudio.
„Robinova trezvenost je bila netaknuta i on je bio hrabar dok se borio sa depresijom, anksioznošću, kao i sa ranom fazom Parkinsonove bolesti, koju još nije bio spreman podijeliti sa svijetom.
Nadamo se da će njegov tragični odlazak probuditi druge koji će smoći snage da potraže njegu i podršku koja im je potrebna kako bi se osjećali manje uplašeno i tako izborili svoje bitke.“…. Susan Schneider, Robinova supruga.
Kao i velika većina, tako je i Robin bio dvoje ljudi. Jedno je bila osoba koju je davao svijetu, sa fasadom za koju je pretpostavljao da je svijet želi vidjeti, a drugo je bila osoba koju je držao pod sigurnosnim ključem, daleko od očiju drugih, sa svim strahovima, nesiguran, bojažljiv… A cjeloživotna borba svakoga od nas je postati jedna osoba, za što mnogima uzmanjka snage, izgube jasnoću misli, optimizam i samopouzdanje, baš u presudnom trenutku.
Jasnoća misli i pozitivan stav grade divno stanje uma, optimizam, samopouzdanje, ljubav prema svijetu, na krilima čega se život lakše nosi, kroz teškoće se lakše brodi. No, za to je potrebno kvalitetno hraniti mozak.
Još 1951.g. psihijatri Abram Hoffer i Humphry Osmond, su odlučili pronaći lijek za shizofreniju, što je tradicionalna psihijatrija smatrala nemogućim. Njihov rad je iznjedrio primarnu teoriju o liječenju ljudi koji pate od mentalnih bolesti, pomoću prehrane, zdrave, ne prerađene hrane, sa velikim dozama vitamina.
Nešto kasnije Linus Pauling, američki znanstvenik, dva puta dobitnik Nobelove nagrade, postao je poznat, između ostalog, kroz propagiranjem drevnog oblika liječenja, što je nazvao "orthomolecular", - "prave molekule u pravim količinama."
Hoffer, Osmond i Pauling su bili daleko ispred svog vremena. Bilo je to doba buđenja farmaceutske industrije i uvođenja novih antipsihotičnih lijekova. Potrošači su povjerovali u ideju "čarobne pilule", pa je od tada sve do danas psihijatrija u velikoj mjeri pod kontrolom farmaceutske industrije. Hoffer, Osmond, Pauling i stotine istomišljenika liječnika, su imali ozbiljne prigovore od strane svoje struke za šarlatanski pristup. Tek sada, 60 godina kasnije, prihvaća se činjenica da su možda ipak bili u pravu.
Danas možemo naći na stotine studija koje potvrđuju ogromnu ulogu hrane u održavanju dobrog zdravlja, a pogotovo u održavanja zdravlja mozga.
Namirnice koju se posebno preporučuju su one bogate omega3 masnim kiselinama, koje poboljšavaju kognitivne funkcije, a također su anti upalne, pa one bogate antioksidantima (vitamin A,C i E) što pomaže boljem dotoku krvi u mozak, pa bogate polifenolima radi bolje funkcije mozga i manjeg odumiranja stanica, one bogate dopaminom za povećanje koncentracije i motivacije, pa one bogate vitaminima B skupine posebno B6 i B12, za pamćenje i koncentraciju i obavezno one sa vlaknima radi održavanja uravnotežene razine energije, da moždane i sve druge stanice u tijelu dobivaju dovoljno energije, kako bi funkcionirale optimalno.
Sve navedeno možemo naći u namirnicama koje su nam dostupne, ako imamo sreće pa živimo u takvom okruženju, no, ako smo u nedostatku vremena ili nismo sigurni u kvalitetu namirnica koje nam se nude, možemo jednostavno u prehranu uključiti AFA algu, koja u savršenom omjeru hranjivih tvari sadrži sve što nam je potrebno.
Zapravo, najveća vrijednost AFA alge i jest njen učinak na živčani sustav i to zahvaljujući pheniletilaminu i njegovoj nezamjenjivoj ulozi na mentalne funkcije. Pheniletilamin, kratko PEA, je endogena molekula koja aktivira glavne neurotransmitere, naročito dopamin i noradrenalin.
Prof Sabella u Chicagu, je dugo bio posvećen istraživanju, te utvrdio da depresivni ljudi imaju izrazito nizak pheniletilamin(PEA), pa dodavanje istoga značajno i brzo poboljšava raspoloženje i smanjuje depresiju, jer dovodi do povećane proizvodnje endorfina, tvari koja stvara osjećaj blagostanja i ima snažnu proti stresnu aktivnost.
„AFA alge su najbogatiji izvor pheniletilamina radi čega se vrlo brzo poboljšava raspoloženje, gradi optimizam i samopouzdanje. Depresiju i drugi slične poremećaje možemo ukloniti konzumiranjem AFA alge upravo radi pheniletilamina. Tek nekoliko grama klamatske AFA alge ima bolji rezultat nego 10mg amfetamina, posebno zato što je amfetaminu potrebno dodavati i druge hranjive tvari, koje AFA alga već sadrži.
Jedan gram sušene AFA alge sadrži oko 3 mg PEA. Ova doza može, ako se uzima svaki dan, obnoviti PEA rezerve, a u isto vrijeme imati izravne učinke na energiju koja pomaže pozornosti i koncentraciji. AFA alga je jedan od modulatora moždanih procesa koji održavaju fizičku, emocionalnu i mentalnu energiju, jer djeluje kao optimalna podrška na prirodan način.“ …navodi prof. Sabella u svom izvješću
Dr. Gabriel Cousens je osnivač "Tree of Life Rejuvenation Center" Patagonia, Arizona, gdje se pacijenti hrane pomno biranim namirnicama i AFA algom.
"Kao liječnik radim s tisućama klijenata i imao sam mnogo potvrda da AFA pomaže vratiti ukupnu biokemijsku ravnotežu brinući o tijelu na staničnoj razini. Prekrasna i jedinstvena, za vrhunske performanse tijela, uma i duha, trebala bi biti uključena u bilo koji program za pomlađivanje i detoksikaciju, a svatko od nas bi je trebao uzimati svaki dan. "
„Nakon što sam osobno doživio i svjedočio poboljšanju kvalitete moždanih funkcija mojih pacijenata koji su konzumirali modro-zelenu AFA algu, Aphanizomenon flos-aqua, i kad sam pročitao još neka izvješća, bio sam zainteresiran kakve će učinke AFA imati na Alzheimerovu bolest.
Nakon 12 mjeseci terapije AFA algom ( 5 grama dnevno) od dva temeljito dokumentirana slučaja, jedan je pokazao povratak nekih značajnih funkcija, a drugi prestanak progresivne degeneracije. Oba su službeno prijavljena na osnovu čega je i službeno potvrđeno da se AFA alga koristi u liječenju Alzheimera, Parkinsa, Multiple i Dijabetesa.“
Dr Gabreil Cousens je patentirao svoje otkriće o utjecaju AFA alge na moždane funkcije.
Budući se trudim da, bez obzira na važnost informacija, mailovi ne budu dugački, ostaje mi samo prostora za kratak pozdrav.
Pa dragi moji, uživajte u ostatku ljeta, a za jasne misli i pozitivan stav, nahranite mozak.
Ana
Koliko smo samo puta doveli u pitanje neko lijepo prijateljstvo, dobre obiteljske i druge odnose i veze, namećući osobni stav ili čak neko trenutno mišljenje, kao apsolutnu istinu. Sa jadnim argumentima, pribjegavali bi povišenom tonu, nervoznoj gestikulaciji, naglašavajući svaku riječ kao da su nam sugovornici gluhi ili ne govorimo istim jezikom. Kao da je pitanje života i smrti.
Doduše, sami ne bi ni bili svjesni stvorene napetosti niti pritiska, sve dok ne bi zašutjeli. Tada bi nam nastala tišina sasula u lice istinu o našoj netoleranciji, ne poštivanju tuđeg mišljenja, neugodnoj i napetoj atmosferi za koju smo zaslužni samo i jedino mi …. i bilo bi nam neugodno. Svejedno, ispriku u bilo kom obliku i sadržaju, većina bi odnijela sa sobom doma, a oni rijetki sretnici bi se iskreno ispričali, stvarajući priliku za zajedničko prijateljsko skupljanje krhotina, kao poslije oluje koja je upravo protutnjila.
Milijuni ljudi vjeruju da postoji apsolutna istina, a također milijuni drugih vjeruju da se samo po sebi razumije, da je sve u životu relativno, što implicira da je svačije mišljenje jednako valjano s obzirom na osobno određenje, nivo saznanja, okolnosti trenutka i interpretacije stvari i događaja kroz oči promatrača.
No, kao što je rekao Winston Churchill: "Istina je neosporna. Zloba je može napadati, neznanje je može ismijavati, ali na kraju, ona je tu. "
I kako god bilo, kojoj god grupi pripadali, možda čak nekoj trećoj, uputno je ne vršiti pritisak na druge, pogotovo ne u trenucima nekakvog dokonog razgovora, rezultat kojega ne određuje život ili smrt. Pa čak ni onda. Pa čak ni onda. Svatko pokušava izbjeći ljude koji su naporni i koji svojom prisutnošću stvaraju nervozu, gužvu i galamu.
Imala sam prilike slušati neke ljude kako sasvim lagano rješavaju ozbiljne poslovne i druge probleme. Bez uzrujavanja, bez stresa, bez galame i znojenja, pa čak kad su i sami bili uzrokom nastalom problemu. Prosto je bila uživancija promatrati ih kako se nose sa nastalom situacijom. Ispričaju se ako moraju, ohrabre sebe i druge ako trebaju, cijelo vrijeme iskreno se smiješeći, a nakon razgovora nastave veselo čavrljati s ljudima oko sebe.
Stvarajmo prilike za dobar osjećaj drugih, jer postoje velike šanse da ćemo to isto dobiti natrag. Smiješimo se iskreno, ne govorimo brzo niti preglasno, ne optužujmo, usredotočimo se na dostojanstven stav, a emocije držimo pod kontrolom. Donosimo sebi i drugima mir i razumijevanje.
Tko je rekao da je lako? Naravno da nije ali se isplati potruditi se.
I sama znam upasti u zamku ega, huškača koji bi najradije da ima svako malo razloga ispustiti tarzanovski pobjedonosni poklič. No, sve brže prepoznajem krivo skretanje, ako treba ispričam se i nastavim razgovor ali na bitno drugačiji način.
U svakome od nas, u sjeni ega, stanuje onaj koji želi donositi mir i dobar osjećaj. On se ne gura za riječ, ali kad mu je damo, prije svega će spojit srce i mozak i razgovor će dobiti drugačiju intonaciju. Strpljivo ćemo slušati druge, moguće prijepore ćemo lakše rješavati, razgovor će teći lagano, bez nervoze i pritiska.
Uputno je prihvatiti činjenicu da nismo sveznajući i da je da je dobro čuti mišljenje drugih jer oni istu stvar gledaju iz drugog kuta, pa vide nešto što sami ne vidimo. Također, razvijati samokontrolu pomoću koje možemo vladati emocijama i nikada ne zaboraviti da je preko puta čovjek sa svim svojim tegobama i nejasnoćama. Potruditi se shvatiti ga.
Dokazano je da privlačimo ljude poput nas, pa ako želimo biti okruženi mirnim, pristojnim i staloženim ljudima, moramo prvo sami takvi biti.
No, biti ljubazan ne znači pustiti ljude da nas iskorištavaju. Biti ljubazan, naravno, ali i promišljen i čvrstog karaktera, biti osoba koja se drži svojih odluka i dogovora i na koju se uvijek možemo osloniti.
Kada shvatimo da ono što većina ljudi stvarno želi je jednostavno da se osjećaju dobro, za što je potrebno samo nekoliko dobro izabranih riječi, shvatit ćemo koliko je život jednostavan i kako lako se ljudi mogu učiniti sretnima. I ne treba nam velika mudrost, razbijati glavu koje su to riječi, što trebamo reći. Samo prepustimo stvari mirotvorcu u nama.
Cijelu noć, do pred jutro, pljuštala je kiša, pa prestala, ali nebo je i dalje puno crnih oblaka. No, ne trebamo biti grintavi, nervozni. Sunce je i dalje tamo, uredno prelazi svoj put. I bez obzira što je trenutno potpuno zaklonjeno oblacima, ono obavlja svoj posao i čim se oblaci raziđu bit će spremno zasjati najljepšim sjajem.
Neka nam sunce bude uzor. Samo radimo svoj posao, kako bi u danom trenutku bili spremni pokazati se u najboljem izdanju.
Želim lijep dan.
Ana
Zamislimo, kako bi bilo dobro da možemo tijelom trgovati, po principu staro za novo, recimo. Da ovo bolesno, umorno i bez energije, uz nekakvu nadoplatu, zamijenimo za novo mlađe, puno poleta, energije i zdravlja. Zar bi pitali za cijenu, u obzir bi došao i kredit ako se ne bi moglo drugačije, jer „Bože moj, to je novo tijelo, nov život, s tim ću moći bolje raditi, više voljeti, dočekati da mi djeca završe studij, pa unučad, a sve to mi je jako važno, a i obaveza je svih nas da primjereno odradim sve namijenjene nam uloge“.
I dok razmišljamo o ovoj spasonosnoj ideji, proces „staro za novo“ se upravo događa. Unutar tijela se neprestano isprepliću život i smrt, a njegova sveta zadaća je održati nas na životu, sve dok postoje bar minimalni uvjeti za to. Stare, bolesne, mrtve stanice se zamjenjuje potpuno novima, jetra se obnovi u 6 tjedana, koža u mjesec dana, sluznice želuca u 5 dana i tako redom, stanica po stanica, organ po organ, kroz određeno vrijeme cijelo tijelo bude potpuno regenerirano, novo.
Ipak se, usprkos toj potpunoj obnovi, ne oslobodimo zdravstvenih problema, neprestanog umora, starenja…. iz razloga što novo tijelo podvrgavamo istom tretmanu kao i ono prije njega, hranimo ga istom hranom, drogiramo šećerom, pekarskim proizvodima, alkoholom, cigaretama i kavom, umna aktivnost nam se svodi na loše misli i stres, a fizički smo potpuno neaktivni. I dok god ponavljamo ovakav odnos prema sebi, dotle ćemo dobivati novo tijelo sa svim starim problemima.
Ako sve radimo isto kao što smo radili, ne možemo očekivati rezultate drugačije od onih koje smo imali.
No, važno je znati da nikada nije prekasno. Nije bitno kakav nam je bio životni stil, koliko dugo nismo brinuli o psiho fizičkom zdravlju, nezdravo se hranili, konzumirali previše alkohola, cigareta, kave, kolikim zagađenjima i stresu smo bili izloženi, ….. uvijek imamo novu šansu.
Uz kvalitetnu prehranu, sposobnost samostalne regeneracije nam omogućuje brisanje zdravstvenih grijeha iz prošlosti i izgradnju potpuno novog tijela, punog zdravlja i energije i ne postoji zdravstveni problem kojemu se ne može pomoći pravom hranom. O tome se govori na svim razinama, u znanstvenim, stručnim i nestručnim krugovima, vrlo glasno i vrlo argumentirano, a ona davna Hipokratova "Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana" , gotovo je postala mantra. No, bolesnih, umornih, depresivnih ljudi i onih bez energije je svakim danom sve više. Prakticiranje prihvaćene teorije zahtijeva preuzimanje odgovornosti, preusmjeravanje fokusa i mijenjanje navika.
Doduše, misao o tome što jedemo je stalno prisutna jer sve više razmišljamo o namirnicama koje kupujemo, prepoznajemo one sumnjive kvalitete i nastojimo izbjeći ih. Iz mora informacija pokušavamo pronaći one prave radi što bolje informiranosti i čak se trudimo čuti zahtjeve tijela i pokušavamo odgovoriti mu, na najbolji mogući način, u ponuđenim nam uvjetima.
Kako bi ustrajali na putu kvalitetne brige o tijelu, poželjna je podrška svih prema svima, što je ujedno i doprinos cjelokupnoj dobrobiti društva. Loš izbor prehrane nije rezultat zločestoće ili loše namjere nego loše navike. Na primjer coca cola na stolu. Svatko već zna što samo 1 čaša toga i takvoga pića čini organizmu, a pogotovo mladom. Coca cola na stolu je uglavnom rezultat nepromišljanja i navike ili udovoljavanja eventualnim očekivanjima, jer nitko ne bi svjesno nekome naštetio, pogotovo ne najbližima i najdražima.
Podsjećajmo na vodu koja na najbolji način potvrđuje uzrečicu arhitekta Miesa „manje je više“.
Propagirajmo prehranu bogatu povrćem i voćem koja povećava razinu energije, potiče imunološki sustav, smanjuje rizik od bolesti… iako znamo da je ono što nam se nudi, s obzirom na uzgoj, skladištenje i transport, siromašnije vitaminima i mineralima od onog potpuno dozrelog na voćki i upravo ubranog. Siromaštvo nutrientima, osiromašeno tlo i tretiranje kemikalijama, nas upućuje na organski uzgoj, što je super ako smo u mogućnosti, a ako nismo potrudimo se izabrati najbolje od ponuđenog. U svakom slučaju kada ga pripremimo kod kuće, uz dodatak najvažnijeg začina na svijetu, biti će bolje nego procesirana hrana u kojoj se krije tko zna što.
Radi spomenutog manjka vitamina i minerala, često se odlučimo za multivitaminski dodatak, što nije baš mudra odluka. Prema istraživanju, konzumacijom multivitaminima se ne dobivaju stvarne zdravstvene beneficije, jer ih tijelo slabo apsorbira budući ih ne prepoznaje kao hranu, jer su izolirani i stavljeni u sintetičke kemijske strukture. Radi loše apsorpcije većina se tih vitamina i minerala izluči vani preko mokraće, radi čega su je znanstvenici nazvali „skupa mokraća“.
Najbolji dodatak prehrani je tzv super hrana. Super hrana je po definiciji hrana s visokim koncentracijama različitih hranjivih tvari i fitonutrijenata, sadržaj koje donosi iznimne zdravstvene beneficije.
Znanstvenici su se složili da su mikroalge, Chlorella, spirulina i AFA alga, radi kompletnosti sadržaja i visoke iskoristivosti, najbolje super hrane koje se mogu koristiti za održavanje dobrog zdravlja i kao dodatak za prirodno liječenje određenih zdravstvenih problema. Također odlične super hrane su trava mlade pšenice i trava mladog ječma. Mikroalgama i mladim travama pšenice i ječma je zajednička velika količina klorofila, koji snažno podržava imuno sustav i koji je zaslužan za naše postojanje. Prehrambena svojstva svake od njih daju poticaj ukupnom zdravlju i dobrobiti i za koju god se odlučimo uživat ćemo u njenim pogodnostima.
Ja vam, naravno, preporučam AFA algu, s obzirom na dugogodišnje osobno iskustvo i dobrobiti mnogih koji su je konzumirali bar 3 mjeseca, a pogotovo onih kojima je AFA postala svakodnevna namirnica.
Kažu da se u godinu dana tijelo regenerira 98%, što znači, ako se sada odlučimo za kvalitetniju prehranu i bolji ukupan odnos prema svom tijelu, u ovo doba iduće godine ćemo imati zaista potpuno novo tijelo, zdravije, s puno energije, osnaženog imuno sustava, tako da nećemo loviti svaki virus, prehladu, a problemi s tlakom, masnoćom i slične male poteškoće, koje su nas neprestano grickale, će biti iza nas.
Naravno, ako to želimo. No, ako se baš dobro osjećamo u našem starom tijelu i uživamo u načinu kako živimo i što jedemo, posljedice čega su nam već dobro poznate. Ne dajmo se smetati. Kad budemo spremni za promjenu, ako postoji i minimalna mogućnost, tijelo će nam dati novu šansu.
Uživajmo u vlastitom izboru i sjetimo se povremeno da nije bitno koliko nego kako.
Ana
A gomila je vikala „ raspni, raspni“…
"Između ostalih nevolja, glupost ima i ovu osobinu - uvijek se ponavlja." …. Seneka
Sve je rečeno, svi sve znamo, znanstvenici su dokazali naše učešće u stvarnosti koju živimo, snagu naših misli, riječi. Dokazano je da zakoni svemira funkcioniraju bez greške, a pogotovo zakon uzroka i posljedice. Na ovakve teme svi nervozno klimamo glavo, jer su već postale ofucane i dosadne i nema se što nova reći, a svejedno, koliko ih god znali i prihvaćali, svejedno činimo drugačije.
Činimo se mali, jadni, ovisni, nesavršeni, iz čega izvlačimo najniže strasti i energije, iz čega nastaju loše misli i još gore riječi i čini, pa se odvučemo u još veću nesretnost, u depresiju, u bolest, a onda za tu novu nesretnost tražimo krivce, i tako u krug.
No, u nekim mirnim trenucima, kad nestane navijača koji nas potiču, tapšu kako smo super jer imamo petlje izgovoriti i učiniti, kako smo cool, sastanemo se sami sa sobom, svjesni da trebamo promijeniti navike, pronaći u sebi prave uzroke koji nam gomilaju probleme.
Nesretna je istina da su te navike toliko ukorijenjene u nama da treba snažna volja i ogroman trud za promijeniti ih. Obrasci naših misli, osjećaja i činjenja su stvorili utore u mozgu kojima najlakše, gotovo automatski, pristupamo.
Rješenje je u stvaranju novih obrazaca, misli, činjenja, stvaranju novih utora, koji će nam biti bolja alternativa, pa ćemo u trenutku kad trebamo reagirati na neku situaciju promisliti koji utor ćemo koristiti, sve dok ta nova navika ne postane automatska.
Treba se potruditi, kao i za sve vrijedne stvari, a nagrada je velika!
Jedna mala priča:
U nekoj prašumi je bilo smješteno selo čiji su mještani, već generacijama, odlazili na rijeku dobro utabanom stazom, oko koje je bilo nepregledno gusto raslinje. Do rijeke je trebao sat vremena hoda, što se prelazilo i nekoliko puta u danu. Jednoga dana se jedan mladi čovjek popeo na vrlo visoku platanu, pogledao prema rijeci i zaključio da bi se drugim pravcem moglo doći do rijeke za duplo manje vremena. Sutradan je uzeo mačetu i krenuo sjeći raslinje u zamišljenom pravcu. Bio je to vrlo naporan posao. Povremeno bi se javile sumnje hoće li uspjeti i jeli to uopće dobra ideja, a onda bi se sjetio koliko olakšanje će taj novi put donijeti ljudima i nastavio još srčanije. I u predvečerje se našao na rijeci. Stvorio je novi put koji će svačiji život učiniti lakšim. No, uzalud se nadao da će obitelj, prijatelji i drugi biti oduševljeni time što je učinio. Proći će dosta vremena prije nego se potpuno usvoji novi put i potpuno zaboravi stari.
Ljudi su bića navike i nemaju tendenciju vjerovati u nove stvari. Oni će i dalje koristiti stari put, ako ih se na neki način ne motivira da koriste novi, a ako se ne bude koristio vrlo brzo će zarasti. A kad se jednom krene koristiti, malo pomalo, stari put će polako prekriti raslinje i bit će zaboravljen.
Naš alat za pravljenje novog puta, novih utora u mozgu je drugačiji način razmišljanja, saznanje da nas ne ljute tuđe riječi i tuđa činjenja, nego misli koje pletemo oko toga. Krenemo li u tom pravcu, trebamo znati da je snaga navike vrlo moćna, te s toga, dok god se potpuno ne zaborave stari utori, potreban je mali odmak prije svake reakcije. „Ispeci pa reci“ „Izbroji do deset“, su jednostavne stare upute. Sve dok stare putove ne prekrije raslinje i ne budu zaboravljeni.
Ili odustanimo?!
"Za mene je najveća hrabrost biti sretan. Vrlo je kukavički biti nesretan. Ništa vam ne treba da budete nesretni. Svaka kukavica to može, svaka budala. Svatko je sposoban da bude nesretan, ali je potrebna velika hrabrost da se zaista bude sretan, jer to je uzlazni posao.
Obično mislimo „ pa što, svatko želi biti sretan. To je sasvim pogrešno. Vrlo rijetko čovjek želi biti sretan, ma sta pričao. Vrlo je rijetko čovjek spreman biti sretan. Ljudi toliko ulažu u vlastitu nesreću. Obožavaju da su nesretni. U stvari, sretni su u svojoj nesreći.
Čovjek uistinu postaje čovjek kada prihvati cjelokupnu odgovornost za sve ono sto jest. To je prva hrabrost, to je najveća hrabrost. Vrlo teško ju je prihvatiti zato sto um govori: ako si odgovoran zašto to radiš? Pa kako bi ovo izbjegli kažemo da je neko drugi odgovoran." kaže Osho
Ako već imamo moć izbora izaberimo misliti da nitko nema ništa protiv nas, nego su njegove riječi i činjenja rezultat njegovih vlastitih teškoća, nejasnoća, njegove vlastite borbe. Birajmo biti mudri i sretni jer će to svačiji život učiniti lakšim. Tko će ako neću ja, ako nećeš ti, ako neće on… tko će?!
Želim vam nadasve lijep i radostan ovaj dan, tjedan, mjesec… život.
Ana
Mnoge stvari se navode kao uzročnici bolesti; hrana, stres, fizička neaktivnost, manjak spavanja, umna opterećenost, pesimizam, što jest točno. Međutim, sve to prije svega utječe na probavni sustav, kao da tu položi sjeme problema koji će započeti svoj razvoj, pa se s pravom kaže da je uzrok svake bolesti unutar našeg probavnog sustava. I sreća da je tako. Veliki i nepremostivi problem bi bio kad bi se uzrok nalazio u susjedovom dvorištu, a pogotovo u susjedovim crijevima.
Ovako nam je po volji izabrati. Ništa nas ne sprječava da uvedemo red i spriječimo veću štetu, a možemo se i oglušiti na sve češće pozive da interveniramo.
Sto trilijuna živih bakterija, dobrih i loših, boravi u našim crijevima. Jedne i druge imaju važnu ulogu u redovnim metaboličkim procesima, no trebaju biti u ravnoteži, a idealan odnos je 9:1 u korist dobrih. Neravnoteža, pogotovo dugotrajna, uništava eko sustav u crijevima, čime se remete metabolički procesi, što se prenosi na ostale sustave, tijelo se ne uspijeva samo regulirati, gubi svoju funkciju samo izlječenja, nastaju bolesna stanja.
Analizama je utvrđeno, da čak i kod najbanalnije pretilosti loše bakterije imaju daleko veću razinu u odnosu na dobre. Osobe, koje su sudjelovale u ovim analizama, a koje su nakon dobivenih rezultata poduzele određene aktivnosti radi uravnoteženja, uspjele su smanjiti abdominalne naslage za gotovo 5 posto. To je dodatno potvrdilo da je neravnoteža bakterija u crijevima veliki razlog i za prekomjernu težinu.
Najveće ubojice temelja zdravog imunološkog sustava, eko sustava u crijevima, su antibiotici, jer uništavaju sve, pa i zdrave bakterije koje prirodno štite tijelo. One se nalaze u crijevima, na površini kože, u rodnici, u respiratornom traktu i bez njih imunološki sustav nije u mogućnosti organizirati snažan napad, pa čak ni na običan virus gripe.
Poigramo li se antibioticima, ako zapadnemo u stanje gripe, curenja nosa, grlobolje…. naš imuno sustav će postati bogalj.
Postoji mnogo drugih načina da se liječi ili čak potpuno izbjegnu infekcije tijekom sezone gripe.
Na primjer, korištenja fermentiranih namirnica koje su bogate "dobrim" bakterijama i koje pomažu ravnoteži ukupnih bakterija u crijevima. S toga je poželjno u prehranu uključiti fermentirane namirnice kao što je lassi(indijski napitak od jogurta), kiseli kupus koji je prošao cijeli proces fermentacije, kefir(fermentirano sirovo mlijeko), jogurt, običan nezaslađen, treba izbjegavati obrađeni jogurt sa šećerom ili umjetnim sladilima jer donosi više štete nego koristi.
No, teško je samo ovim namirnicama uravnotežiti eko sustav crijeva, naročito ako je neravnoteža dugotrajna i ako već osjećamo neke ne bezazlene simptome. K tome, pitanje je unosimo li na taj način sve sojeve bakterija i koliku količinu ovih namirnica bi trebali svakodnevno pojesti.
Radi toga preporučam Kolostrum sa probioticima, prebioticima i kompleksnim lipidima, proizvod čija se blagotvornost osjeti već nakon nekoliko dana. Stomak ravan, a stolica uredna.
Kombinacija ovih jedinstvenih tvari, Kolostruma sa probioticima, prebioticima i kompleksnim lipidima, je možda najjača formula dobrog zdravlja.
Dodavanje kolostruma smatra se učinkovitim jer se tako mogu spriječiti infekcije gastrointestinalnog sustava i drugih organa, a najučinkovitije je kod sprječavanja i liječenja proljeva i drugih infekcija.
Imuni faktori, u kolostrumu, uključuju laktoferin, transferin, citokine, lizozime, laktoperoksidazu i faktor transfera i svi imaju vrlo raznoliko djelovanje koje uključuje jačanje imunog sustava.
Proizvod koji preporučam je najbolji kolostrum, sa zajamčeno visokim razinama IGG-a. Dodatni laktoferin i značajne količine laktobacilusa acidofila- na milijune bakterija u jednoj kapsuli- tu su da bi pojačali ovu dokazano učinkovitu formulu.
Neposredna i drastična poboljšanja u našem vlastitom svijetu i svijetu oko nas, možemo napraviti sami i jedino ako imamo najveće blago na svijetu, zdravlje, a u zdravlju ćemo uživati jednostavnim svakodnevnim promišljanjima, prilagodbama i potrebnim promjenama načina na koji kupujemo, jedemo, hodamo, živimo, načina na koji osjećamo sami sebe.
Evo ponedjeljak je, a od ponedjeljka se započinju počeci, pa krenimo od danas bar sa drugačijim promišljanjima. Nećemo valjda čekati onaj slijedeći.
A ja kao i obično stojim na raspolaganju za sva vaša pitanja, nedoumice, nejasnoće… raduje me svaki vaš mail.
Neka nam zdravlja i radosti i nek nam je uspješan početak novog radnog tjedna.
Ana
Koristim priliku podijeliti s vama i ova promišljanja:
Prihvaćanje istine da nismo samo glumci, koliko god bi samo to željeli biti ili još bolje manje važni statisti, nego smo i producenti i režiseri, i sami smo kreirali to što živimo, izbija iz ruku oružje kojim smo do tada branili našu utvrdu samosažaljenja, valjajući se u blatu krivnje i okrivljavanja svakoga i svačega. To saznanje nas, kao udar ledenog vjetra, sledi, ukopa na mjestu, i dođe nam da se vratimo ili prosto nestanemo. No, samo naprijed se može i mora, uz bljesak istine o snazi novog oružja, čiji smo upravo postali vlasnici, kojim tek trebamo naučiti rukovati….
Ana
Svijet je postao nikada manji i kreće se sve brže, a mi upiremo pogled prema sutra, iščekujući bolja vremena.
Dan za danom, dođemo u svoje zlatne godine, vrijeme kad zbrajamo rezultate, mjerimo količinu sreće i zadovoljstva koje smo imali kroz život. I gotovo svi, a pogotovo oni koji su imali neku „veću“ rolu, postave isto pitanje: "Je li to sve?"
I doživimo isti onaj osjećaj kao kad smo na nekoj gozbi, pa u očekivanju najboljeg jela koje će možda biti slijedeće posluženo, propustimo prvo, drugo .. i odjednom pred nas dođe desert. Gladni, pokušavamo se prisjetiti svega što nam je bilo ponuđeno, tugujući nad propuštenim prilikama, razmišljajući o mogućim začinima i okusima kojima su jela sigurno obilovala, a koja nismo niti kušali ili tek ovlaš. No, prekasno je. Ostaje nam samo da polako uživamo u desertu, nadajući se da će potrajati ili ćemo dobiti bar još jednu porciju, kao utjehu.
Mudro je intenzivno živjeti svako vrijeme, bez obzira kako ga okarakterizirali. Dobro i loše uvijek idu zajedno. Omjer njihova učešća se doduše mijenja, pa nekada prevlada jedno, a nekada drugo, ali su tu, ruku pod ruku. Bez svjesno proživljenog svakog dana, bez kušanja svih njegovih okusa, propustit ćemo ono dobro skriveno u gomili smeća.
Također, valja imati na umu da su vremena uvijek najbolja ili najgora, sretna ili nesretna, a da ta ocjena zavisi od našeg trenutnog vrlo promjenjivog osjećaja, pa je nespretno cijelo neko razdoblje okarakterizirati bilo kao najbolje, bilo kao najgore.
Uostalom, trajno stanje sreće je nemoguće. Upravo loša događanja su važan sastavni dio života, referentna točka. Na primjer bol, loše zdravlje i slično je referentna točka za doživljaj zadovoljstva kada bol popusti, kada nam je zdravlje dobro, nemati nešto jako potrebno je referentna točka za doživljavaj zadovoljstva kad to imamo, …. Sam život nam ne bi bio dragocjen bez stvarnosti smrti. Pomisao na smrt nas usmjerava na to da više cijenimo život.
Carl Jung: "Čak i sretan život ne može postojati bez tame, a riječ sretan bi izgubila svoje značenje da je ne balansira tuga.“
Vrijeme u kojem upravo jesmo, kada su do neba visoke stope nezaposlenosti, bolne osobne i nacionalne razine duga, mračni gospodarski izgledi, je okarakterizirano kao najgore vrijeme. Nažalost, upravo to mnogima dođe kao opravdanje za sva nesuvisla ponašanja, sve izgovorene ružne riječi, učinjeni ružni čini, pa loše postaje još gore. I to se radi sa takvim guštom kao da se za takove ružnoće koristi nečije tuđe vrijeme, kao da zaboravimo da je ovo jedino vrijeme koje imamo, koje je prepuno i mnoštvom dobrih događanja, zanemarenih radi prevelike buke ovih loših.
Dobro bi bilo da nevolja, kakva god i kolika god jest, ne napravi od nas drugu, goru osobu.
Pogledajmo stvari u njihovoj relativnoj važnosti. Probleme, nepravdu i nedaće stavimo u pravu perspektivu.
Promišljajmo. Kad nam se dogodi neki izvanredan doživljaj, mislimo da je sve savršeno i osjećamo se pomalo nepravedni što smo ikada loše mislili o životu i svijetu, a već slijedeći dan možda izgubimo posao, radi čega će ovaj lijepi doživljaj potpuno izgubiti svoj značaj. Zaboravit ćemo dobar osjećaj sa kojim smo mogli micati planine, a punit ćemo se ljutnjom na svijet, tražiti krivca i sve i svatko će biti loš i nevaljao.
Opterećeni ovim novim stanjem postajemo pogodno tlo za razvoj bolesti, loših odnosa u obitelji … i odjednom se nađemo u moru problema. A imali smo samo jedan.
S toga, prakticirajmo uspoređivati, stavljati u odnos, odrediti referentnu točku, pogledajmo stvari u relativnom svijetlu.
Vidjeti stvari u relativnom svjetlu je vještina koja će nam osigurati mnoge kvalitetne godine u životu. Pa čak i ovo vrijeme će nam izgledati drugačije jer koliko god bila strašna ova kriza, kao i svaka druga oduvijek i zauvijek, u nekim aspektima donosi neka dobra, donosi novu priliku, revoluciju novih vrijednosti, koje se rađaju uz porođajne bolove.
Razumijevanje i prihvaćanje će nam sigurno uštedjeti puno trošenja i fizičkog i umnog, jer relativnost je kao čarobni štapić, samo ga trebamo naučiti koristiti.
Na kraju, svedimo priču na jednostavno i praktično, a to znači ne čekajmo neka duuuuuga dobra razdoblja, nekog drugog boljeg vremena, nego iskoristiti pojačano stanje svijesti svakog kratkog, najkraćeg, čarobnog trenutka sadašnjosti i uradimo ono što možemo uraditi, uspnimo se na slijedeću stepenicu ma koliko god malena bila.
Dobro nam došao prosinac, najljepši mjesec u godini.
Ana
Naše vrijeme na zemlji je i škola i avantura
Mnoga nesretna življenja su potvrdila da je moguće ostvariti sve ciljeve u životu, a propustiti sam život. Život, između ostalog, treba biti sačinjen od mnoštva radosnih trenutaka i zaista će imati malo smisla ako ćemo se radovati samo u času kad dostignemo zacrtani cilj.
Vozači Harley Davidsona imaju vrlo prikladnu izreku ... važno je putovanje, a ne odredište.
Naravno, vozači Harley Davidsona moraju uzeti u obzir rupe na cesti i druge prepreke koje im se nađu na putu, a mi moramo uzeti u obzir beskrupulozne osobe i događaje, što nam može dodatno uvećati neku ionako lošu situaciju ili trenutak. No, zapamtimo, sve to na što naiđemo su samo aktivatori, ako im dozvolimo, jer za upravljačem je uvijek osoba koju svako jutro vidimo u ogledalu i samo ona je odgovorna za sigurno kretanje u željenom smjeru.
Potrebno je malo se potruditi za održati željeni smjer. Dobre stvari nam trebaju postati navika, a ne samo povremeno uraditi pokoju dobru stvar. Krenimo od najbanalnijeg ritma spavanja, rano leći i rano ustati, vježbanja, samodiscipline u jelu, radi izbjegavanja prekomjerne težine … do onog najvažnijeg, naučiti nešto novo svaki dan. Učimo!
Bogatstvo leži u njegovanju onoga što nam nikada ne može biti oduzeto, bez obzira na stanje u gospodarstvu i druge vanjske čimbenike. Učimo uvijek nova znanja, nove vještine, nove jezike. Ta nematerijalna imovina nas čini imunima i u najvećim krizama.
I ako može, bez velikog premišljanja i izgovora. Bez sutra ću. Sve dok smo tu imamo priliku i imamo pravo biti sretni, a kako ne znamo do kada smo, iskoristimo tu priliku upravo sada. Danas napravimo nešto izvanredno, nešto što će definirati našu svrhu i biti temelj za sreću u vremenu koje dolazi.
Viktor Frankl kaže da je sreća nuspojava životne svrhe.
Pedesetih godina prošlog stoljeća, Frankl je pisao o masovnoj neurozi toga doba i te godine naziva godinama bez smisla, bez svrhe, radi čega predviđa dramatičan porast problema u društvu. I zaista, dolaze burne šezdesete, kad mladi na sve strane protestiraju u potrazi za uzrokom lošeg stanja.
Danas se mnogi stručnjaci slažu da je velik dio nezadovoljstva mladih, tijekom posljednjih pedeset godina, posljedica nedostatka svrhe u njihovim životima.
Imati valjanu svrhu i življenje u sadašnjosti, je garancija da ne propustimo život. Budućnost ne treba našu pažnju, ona se uvijek naslanja na ono što uradimo sada, danas. Sva iskustva, kojima nam životi obiluju, kako dobra tako i loša, su praksa za mnoge dobre stvari koje nas očekuju u budućnosti. Nikada, ni pod koju cijenu, nemojmo zaboraviti da sva dobra ovoga svijeta čekaju na nas, a na nama je da napravimo za njih temelje danas.
S tom mišlju vam želim izraziti zahvalnost za naše zajedničko putovanje kroz prostor i vrijeme godine koja nam evo izmiče. Bila je to zaista zahtjevna godina, toliko zahtjevna da su se, radi uzajamne podrške, jačali odnosi u obitelji i među prijateljima.
Ja sam još dodatno imala divne kontakte sa svima vama. Hvala za vašu duhovitost, domišljatost i svu ostalu podršku u kojoj ste bili nesebični. Pronalazili smo zajedničke dodirne točke u razmišljanjima, što me je dodatno oplemenilo i u mom umu učvrstilo načela, koncepte i tehnike aktivnosti koje dijelim sa svijetom. To je potvrda moje svrhe.
Želim vam sretne i radosne blagdane. Provedite ih u miru i blagostanju. Za blagostanje ne trebamo novac. Blago stanje se ne kupuje, ono uvijek stanuje u našoj nutrini, očekujući naš poziv.
Učimo! Naše vrijeme na Zemlji je i škola i avantura. Ulažimo sebe maksimalno u svaki trenutak, učinimo svjestan napor za bolje, živeći uistinu pošteno prema sebi, svima i svemu, počevši od danas.
Neka nam zdravlja i radosti i ljubavi do neba i natrag.
Ana
Sačuvajmo u sjećanju ovaj poseban trenutak, ovo vrijeme kad jače osjećamo podršku, milost i blagoslove, jer će to biti vrijedan oslonac za nastavak putovanja, sa optimizmom u našim dušama i dobrom voljom u našim srcima.
Svima vama, vašim obiteljima i prijateljima, želim sve najbolje za Božić i Novu godinu.
Ana
Dragi ljudi,
izuzetno važno je cijeniti i zahvaljivati za sve proživljeno, no, jednako je važno ne držati se čvrsto tih svojih priča, nego dozvoliti svakodnevno iskustvo novoga, dozvoliti vidjeti i prihvatiti čudo neke nove priče i njenog događanja u stvarnom vremenu.
Pogledati, dakle, preko ograde, otkriti nove kreativnosti i obogatiti svakodnevne aktivnosti, kao što su odijevanje, kuhanje, pospremanje, … redovni posao, pronalaženjem značajnih i inspirativnih izazova, novih interakcija sa sobom i s drugima.
Čar je u tome što ne možemo niti naslutiti što nas sve čeka i za što smo sve sposobni, dok ne otvorimo prozore i vrata… možda nova karijera ili novi umjetnički izražaj ili promicanje neke vještine emocionalnog izražavanja o čemu smo potajno sanjali…. Tko zna, tko zna…. Sama činjenica da smo se jutros probudili i da imamo stotine, tisuće mogućnosti, graniči sa čudom, a to je tek početak.
Oprostimo se sa vremenom koje nam je donijelo mnoštvo različitih iskustava, koja kao prekrasan šareni cvjetni buket poljskog i drugog cvijeća, ali i drače, krasi proteklo vrijeme i daje snagu za dalje i bolje.
Dočekajmo Novo vrijeme široko raširenih ruku očekujući najbolju moguću priču ikada.
Sretna nam Nova godina!
Kako lako postajemo lovina onoga što nam se nudi pod maskom demokracije, medijskih interpretacija, pa čak i nekakvog usputnog mrmorenja. Uzimamo zdravo za gotovo i ono što se ruga našoj logici, izbacuje nas iz cipela, iz vlastite kože.
Možda nemamo povjerenja u vlastitu procjenu ili ne vidimo svrhu, a zaista bi trebali promišljati, u svakom slučaju, sa emocionalnim odmakom odgovorno tumačiti, uvažavajući zakonitosti uzroka i posljedice. U protivnom smo na pravom putu da se nađemo u zamci žrtve, što je ravno samoubojstvu. Status žrtve psihički paralizira, doživljavamo sebe kao bespomoćnu žrtvu u nepravednom svijetu i nemamo ni ideje ni snage da sami pokušamo poboljšati svoj život. Bez stava i mišljenja, bez unutarnjeg poticaja za dalje i bolje, utičemo se za spas političarima, udrugama, strankama, raznoraznim mesijskim udruženjima, koji se organiziraju „u pravi čas kao izbavitelji“.
Kako samo postojanje „izbavitelja“ zavisi od broja žrtava, neprestano nam šapću na uho … imate pravo na obrazovanje, na dobar posao, na redovitu plaću, na pristojno stanovanje, na kvalitetno liječenje, na odlazak na odmor…. Sve to je obaveza društva prema vama, a mi smo tu da vam to omogućimo. Vi ne trebate o ničemu brinuti, čak niti razmišljati, vaš zadatak je samo da nam vjerujete i da nas slijedite…. Baš primamljivo.
Razoružani predamo kormilo naše sadašnjosti i budućnosti u ruke koga god, a ne zapitamo se tko je to „društvo“ koje nam je obavezno sve dati, jesmo li mi također to društvo i ako jesmo, znači li to da i mi trebamo nešto dati. Ne pitamo se. Šteta, jer to je pitanje koje otvara stotine drugih pitanja i donosi mnoštvo spasonosnih odgovora.
Naravno da svi želimo dobar, ugodan i udoban život. Život koji uključuje sva prava dobivena rođenjem, pa i iznad toga imamo još tisuću želja. No, dobro je razlučiti što je želja, što su mogućnosti, a što potreba. Jer ako nam sve želje postanu i potreba, ako prihvatimo onaj šapat bez osobnog promišljanja i stava, prihvatit ćemo status žrtve sa svime što on nosi.
Trgovat ćemo životom usprkos tome što se životom, pogotovo ovim koji je okrunjen mogućnošću izbora, ne bi trebalo trgovati.
Nažalost, sve veći broj ljudi prihvaća status žrtve, gube motivaciju za rad u vlastito ime, a samim tim su lišeni onog divnog osjećaja samopoštovanja, koji pršti u čovjeku kao vatromet, kad se postignu rezultati vlastitim zaslugama. Za njih je vrijeme stalo, oni nemaju nove priče.
Najbrojnije su žrtve farmakološke i prehrambene industrije, ali kako uvijek nekako ispadne da je novac najvažniji, tako su i najglasnije žrtve financijskih manipulacija.
Novac! Novac ima veliku poveznicu sa stvaranjem vrijednosti na tržištu, što znači da ga nečije vrijedne ruke uz mudri um moraju stvoriti. Na našu sreću uvijek ima onih upornih stvaratelja, od kojih su mnogi također iskusili ovu krizu na razne načine, pa i tako što su izgubili posao, ali su imali snažno samopoštovanje i povjerenje u vlastite snage, vjerovali u svoju procjenu, nisu se bojali greške i nisu puštali kormilo.
Nakon prvog šoka su odlučili iskoristiti slobodno vrijeme za prepoznati svoje talente, što ih je usmjerilo u kom djelokrugu će se nadalje ostvarivati, kako bi bili od koristi sebi i drugima.
Oni u ovim teškim vremenima ulažu u sebe, razvijaju sebe i nove poslove. Posrću pod udarima krize, koja ne bira, padaju pod teretom problema, ali se dižu i nastavljaju, mijenjaju koncept ako treba, ali ne odustaju. Zadovoljni sa sobom, puni samopoštovanja, jer i u ovakvim uvjetima doprinose sebi i drugima, školstvu, zdravstvu, potrebitima….. društvu.
Da, postavlja nam se pitanje, što bi se dogodilo da se i oni prestanu boriti, da prestanu stvarati, da odustanu.
( ovdje ni u kom slučaju ne mislim na one koji su se na bilo koji način nemoralno okoristili i stvorili financijska carstva na tuđoj nevolji. Oni su također žrtve, ali žrtve svoje pohlepe i nemorala, oni su najteže breme čovječanstva uopće, jer radi ljudske slabosti utječu na moralnu vertikalu.)
Neprestano se suočavamo sa zaključkom da mi kao jedinke ne možemo riješiti velike i zastrašujuće probleme koji su se nadvili nad čovječanstvo, baš kao što smo sigurni da ih mi kao jedinke nismo niti stvorili.
Nažalost, stvorili smo ih, malo po malo, ali smo ih stvorili. Svatko je dao svoj doprinos svojim sitnim neodgovornim činjenjem, uz nekakav komentar u smislu… pa što, ovo je sitnica u odnosu na ono koliko su oni ukrali, srušili, uništili, zagadili… Stvorili smo ih i svojim nečinjenjem iako smo dobro znali što trebamo činiti.
Slijedom toga rješenje je u istom načinu, odgovornih malenih osobnih doprinosa, svjesnih izbora, za osobnu i zajedničku dobrobit, dosljednim, a ne samo reprezentativnim djelovanjem.
Sva bučna revolucionarna rješenja popravljanja čovječanstva, bljesnu snažno, traju nekoliko desetljeća, a buđenje je, doduše u tehnološki naprednijem, ali bremenitijem svijetu. I svašta se nešto nakupilo dok smo tulumarili, a mi jedinke ostale iste. I dalje tvrdoglavo ne želimo prihvatiti činjenicu da je naš život rezultat naših izbora i odluka, nego uporno tražimo krivca za sve nedaće koje nas sustignu, za sve ono što ne ispadne kako smo planirali.
A nema krivog i pravog koraka niti rezultata. Sve je to šarenilo življenja. Nešto što nam je u nekom trenutku izgledalo izvrsno, u nekom slijedećem se može pokazati potpuno drugačije (svježi primjer su švicarci ). No, mi donosimo odluke u najboljoj vjeri i stojimo iza njih.
Traženje krivca nas odvlači sa bitnih stvari, troši nam energiju i vrijeme, postajemo žrtva. Nažalost, opsjednuti smo traženjem krivca umjesto da se bavimo preslagivanjem po prioritetima i pravilnim odlukama u tom smjeru.
Na primjer: Ako nas netko gurne u duboko more, slučajno ili namjerno nebitno, i mi u želji da sačuvamo situaciju kao dokaz njegove krivnje, ne želimo plivati, nego nakon nekog vremena iscrpljeni potonemo, utopimo se, tko je kriv za našu smrt. Prema važećem zakonu bi to bio čovjek koji nas je gurnuo, što je u najmanju ruku upitno, jer mi nismo ništa uradili da do toga ne dođe. Mi smo izabrali smrt samo da bi ugodili osvetničkom egu koji je tražio da se čovjek proglasi krivim.
Nije mi namjera biti kritična prema bilo kome. Moja razmišljanja su samo proizvod želje da sebe, a možda i nekoga od vas, potaknem na neko svrsishodnije promišljanje i aktivnosti. Jednostavno da se ne osjećamo bespomoćni kakva god bila situacija, nego da iskoristimo vlastite resurse, koji su nam se možda uspavali, da se ne bojimo osobnog nastupa, da budemo od koristi i sebi i drugima bez obzira u kakvom svijetu živimo.
I koliko god nam izgledalo da se život igra s nama i da mu je cilj pobijediti nas, bar mu nemojmo u tome pomagati. Prekinimo neprestan dotok svemu što umanjuje našu sposobnost za naprijed, ne podcjenjujmo sebe, zagrlimo svoje prednosti, učimo iz svojih slabosti, uživajmo u svojoj svrsi i miru uma.
Dobro nam došla veljača.
Ana
„Kada bih osjetio da više ne mogu izdržati stvarnost, potražio bih izlaz u slobodi svoga uma.“, kaže Viktor Frankl koji je u nevjerojatnoj snazi uma pronašao jedini način kako preživjeti u holokaustu, u uvjetima kada se čovjeku uzima sve što ima ubijajući mu svaku želju za životom.
Sloboda uma je ono nešto što nam nitko ne može oduzeti i to saznanje nam daje moć da se otvorenih očiju suočimo, da vidimo mogućnosti i da vjerujemo da se čak i u najtežim prilikama može ostvariti životni smisao, a smisao vraća vjeru u život i budi odgovornost prema vlastitim izborima.
“Sve se čovjeku može uzeti, osim posljednje od ljudskih sloboda, pravo na izbor stava u bilo kakvim danim okolnostima, pravo na izbor vlastitog puta.“
Po oslobođenju Frankl je obogatio psihoterapijsko liječenje logoterapijom, liječenjem smislom. On ne priznaje nikakav determinizam.
„Čovjek je, u osnovi, slobodno i odgovorno biće, sposoban otkrivati životne vrijednosti, uz savjest kao "organ smisla", koja ga kroz to vodi.“ kaže Frankl.
Dokazano je, dakle, da je moguće ostvariti osobnu slobodu uz osobnu odgovornost, prestati biti nijemi promatrač svojih frustracija i tegoba, istrgnuti se iz gomile ljudi bez osobnosti, uspraviti se i zagospodariti svojim životom. Nemoguće je samo ako nemamo povjerenja u snagu vlastitog uma, radi čega se previše naslanjamo na ljude ili institucije, od kojih slobodu očekujemo, pretpostavljajući da će oni bolje učiniti za nas od nas samih. Ne, oni su za to nemoćni.
Stvarnost koju upravo doživljavamo je fenomen koji se ponavlja desetljećima, stoljećima .. čini se, oduvijek;
ljudi na ulicama prosvjeduju nezadovoljni izabranom ekipom, pokazujući to svoje nezadovoljstvo na razne načine i tražeći da ti izabrani predaju vlast. Ova špranca se ponavlja i ponavljat će se sve dok se ne prihvati činjenica da sama promjena vlasti ne donosi rješenje problema. Doduše, promjenom se dogodi neka vrsta provjetravanja, učini se površinska kozmetika, no, ispod te gornje glazure i dalje žive i razvijaju se isti problemi, koji nakon određenog vremena ponovo isplivaju na površinu. I ljudi ponovo izađu na ulice tražeći promjenu vlasti.
Ni jedna vlast, ni jedan vođa, koliko god da je plemenit i mudar, ni jedna država, kako god dobro da je organizirana, nema moć korjenito popraviti tuđe živote. Vladar može svojom mudrosti i plemenitom namjerom dati drugačiji okvir, ali taj okvir je učinjen prema njegovoj percepciji stvarnosti, njegovom viđenju problema i njegovim potrebama, nadajući se da će to i drugima odgovarati.
On ne može dati sreću, samopoštovanje, visoke moralne standarde i sve drugo što je potrebno da bi osoba živjela smislen život. Sve to treba svatko za sebe pronaći, svatko sebi omogućiti, jer svaki čovjek ima svoje specifičnosti koje ga razlikuju od ostalih.
Zato se univerzalna beskrajna raznolikost ruga svim pokušajima čovječanstva na uniformiranoj provedbi zakona, ustava i propisa. No, vladati milijunima različitih ljudi je jedino tako moguće. K tome, sve radi lakšeg upravljanja masama, svaka se vladavina temelji na uniformiranju pojedinih grupacija, sukladnih po uvjerenju i uguranih u okvire nastale na osnovu onoga što se događalo i projekcijom mogućih događanja, što svaku osobu, čak i sa minimalno izraženom snagom individualnosti, mora frustrirati.
Stoljećima se nije našlo načina da se očuva suverenitet svakog čovjeka, nego se ljudi, bez obzira na različite ideje, razmišljanja, stavove i ciljeve, moraju uklopiti u neki zajednički okvir gdje se mogu teško ili nikako slobodno izraziti.
Svijet, dakle, nije slobodan i tko zna hoće li ikada biti, tim više je na svakoj osobi da pronađe slobodu u ovako neslobodnom svijetu, a ne dozvoliti luksuz čekanja kada će nam svijet biti po volji, kako bi se tek tada izrazili.
Harry Browne je autor knjige „Kako sam pronašao slobodu u neslobodnom svijetu“, iz 1973., koja je prije nekoliko godina ponovo izdana u digitalnom formatu.
Browne tvrdi da bez obzira na to koliko se osjećali potlačeno, a tlačitelj može biti karijera, dug, obitelj, vlast, duboka sloboda je dostupna svakome onome tko je spreman platiti cijenu i bez obzira na to koliko je cijena velika, gotovo uvijek je jeftina u odnosu na slobodu koju dobijemo.
„Biti slobodan u neslobodnih svijetu nije nemoguće kao što se može činiti na prvi pogled. Dok čekamo i nadamo se slobodnom društvu, pobrinimo se da nam vlastiti život, uključujući i obitelj, bude što slobodniji i što sretniji. Potrošimo ga onako kako smo izabrali, preuzimanjem odgovornosti za svoje postupke. Slobodna osoba nema neprijatelja da preuzmu odgovornost za njezine postupke.“
Za kraj još malo nepresušnog Viktora Frankla uz jednu lijepu priču.
Viktor Frankl je dragocjenu moć suprotstavljanja bolu i patnji s dostojanstvom i hrabrošću nazvao ”prkosna moć duha”.
Elzeard Bouffier, nesretan nakon smrti žene i sina, ne nalazi razloga za daljnji život na svom imanju i odlazi u planine. Uz prkosnu moć duha njemu je uspjelo napraviti djelo dostojno samog Boga. Taj osamljeni pastir je u razdoblju između 1910. i 1945. posadio na tisuće stabala hrasta, bukve, javora, breza, joha i oskoruša. 1947. godine kada je umro u dobi od 89 godina, ostavio je iza sebe jedan od najljepših parkova Francuske.
https://www.youtube.com/watch?v=Z79LoK_3vDE
Ožujak je, proljeće na vratima. Možemo samo pretpostaviti koliko milijardi sjemenja je počelo klijati i svako od njih će niknuti tamo gdje se našlo, neće čekati plodniju zemlju ili možda slijedeće proljeće sa boljim vremenom.
I kolika je to energija u zemlji i na zemlji, svud okolo nas. Iskoristimo je, uhvatimo val.
Neka nam zdravlja, radosti, a najviše samopouzdanja koje stavlja osmjeh na lice i iskru u oko.
Ana
Majka Priroda je nevjerojatno velikodušna u načinu na koji nam servira voće i povrće bogato vitaminima, mineralima, svim hranjivim tvarima koje su nam potrebne za kvalitetan tretman našeg tijela, tako da možemo uživati u dugom i zdravom životu.
I svaka biljka i voćka ima svoju ulogu, jedna drugu dopunjavaju, a sve zajedno zadovoljavaju sve naše potrebe.
Posebno treba istaknuti one koje imaju i ljekovita svojstva, no, ovaj put neću govoriti o AFA algi jer smatram da smo to apsolvirali, nego o kokosu koji toliko obiluje ljekovitim svojstvima da su ga na Filipinima nazivali "stablom života."
Prije početka Drugog svjetskog rata, ljudi koji su živjeli u otočnim zemljama, konzumirali su uglavnom rižu, korijenje, usjeve i povrće i k tome su uzimali obilje kokosa, koji je nadomještao sve potrebne nutritive i svojom ljekovitošću čuvao zdravlje. Generacijama su ga otočani smatrali da je "Lijek za sve bolesti".
Kokos je korišten kako bi se ublažio kašalj, zatvor, pothranjenost, kožne infekcije, zubobolje, bolesti uha, gripa… i još mnogo toga.
Poslije Drugog svjetskog rata SAD su proglasile da su rafinirana biljna ulja "zdravija", što je naravno bilo daleko od istine, ali "zdravstvena panika" koja je zavladala je bila dovoljno da se javnost odluči za rafinirana biljna ulja, koja su bila daleko jeftinija za proizvodnju.
Tako je prije nekoliko desetljeća počela redovita praksa prerade većine namirnica, izmjena onoga što je dala priroda u „bolji proizvod“.
Cjelovite, hranjive prirodne namirnice, koje bi trebale doći sa polja ravno do našeg stola, su pre prerađene, natovarene kemikalijama kako bi savršeno izgledale, a sve radi bolje prodaje.
Isto se događalo i sa mastima. Više od četiri desetljeća zdravi izvori masti su zamijenjeni procesiranim, hidrogeniziranim, biljnim uljima, za što je čovječanstvo platilo ceh kroz bolesti srca, raka, dijabetesa, pretilosti i cijeli niz drugih katastrofalnih bolesti koje su dosegle razmjere epidemije.
I konačno smo shvatili da je sve što je rečeno laž i da je prirodno-ne prerađeno najbolje za nas. Među uljima kokosovo ulje se pokazalo izvrsno kod zaštitite od virusa, bakterija, infekcija, raka, štitnjače, moždanih i srčanih problema ... plus uljepšava kožu…. pa čak i sagorijeva masnoće!
Dakle, ne samo da je izvrsno za kuhanje radi toga što podnosi visoke temperature, nego ima dugu listu ostalih dobrobiti za zdravlje;
- antibakterijsko, zaustavlja bakterije koje uzrokuju bolesti desni i infekcije grla, infekcije mokraćnog sustava i čireva
- antikancerogeno, sprječava bolesne stanice raka da se šire i jača imunitet
- protugljivično, uništava infekcije koje promiču gljive i kvasac bakterije(kandida).
- anti-upalno, antimikrobno, antioksidantno, antiparazitno,
- antivirusno, pomaže ubiti opasne viruse koji uzrokuju gripu, ospice, hepatitis i još mnogo toga.
Ovo sve potvrđuje moje osobno iskustvo sa kokosovim uljem i zato vam savjetujem da ga uključite u prehranu. Ja ga radije pojedem sirova. Izvrsna okusa na koji god hoćete način. Ako vam smeta miris kokosa kupite ono bez mirisa, ali uvijek pazite na kvalitetu.
Rođeni smo za mir, radost i zdravlje, pa neka tako bude.
Ana
U zimu 1535. godine, brod francuskog istraživača Jacques Cartier, je ostao okovan ledom u rijeci St. Lawrence, sadašnji Quebec. Bez kvalitetne prehrane posada se razboljela, većina od skorbuta radi nedostatka vitamina C i gotovo pola njih je izgubilo bitku sa bolesti. Kad su ih pronašli Indijanci i oni živi su već bili na izmaku snaga. Indijanci su ih liječili čajem pripremljenim od kore bora, s čime su se vrlo brzo svi potpuno oporavili, pripisujući čaju čudesne osobine.
Naknadna istraživanja su utvrdila da je čaj bio pripremljen od kore Eastern White Cedar.
Godine 1951., francuski istraživač Dr. Jacques Masquelier navodno je pročitao ovaj izvještaj u Cartierovim spisima i počeo potragu da točno utvrdi koji su aktivni sastojci u tom čaju. Osim velikih količina vitamina C i drugih važnih sastojaka dr. Masquelier se usredotočio na Proantocijanidi iz kore Mediteranskog bora i taj spoj patentirao kao pycnogenol.
Mnogi znanstvenici su naknadno istraživali i još uvijek istražuju ovaj vrijedni sastojak. Tvrde da je pycnogenol vrlo snažan antioksidant, učinkovitiji od vitamina C i E, temeljit u uklanjanju slobodnih radikala.
Upravo proizvod koji danas i sutra možemo kupiti vrlo povoljno, sadrži taj moćni antioxidant Pycnogenol, ekstrakt kore mediteranskog bora (Pinus Pinaster). Osim toga sadrži i crvenu dunaliella algu, cijenjenu zbog visokog udjela Beta-karotena, pšenične klice, Ginko Biloba, Beta-karoten, zeleni čaj, borovnicu, mliječni trn (silbum marianum) prirodni vitamin E. Svaki od ovih sastojaka ima snažan i jedinstveni učinak na organizam, ali u kombinaciji njihov efekt je znatno jači.
Proizvod smanjuje jakost alergija (osobito peludne), astme, psorijaze i dr. kožnih oboljenja, pomaže pri liječenju čira na želucu, ima blagotvoran učinak na zglobove čineći ih gipkijima, poboljšava vid i pamćenje, jača vene, arterije i kapilare i djeluje protuupalno.
Danas i sutra ga možemo kupiti uz AFA algu od 120 kapsula, što je čarobna kombinacija, a pogotovo u vrijeme alergija, snažnih proljetnih metaboličkih procesa.
Ovdje sam radi vaših pitanja, mogućih nejasnoća i druge pomoći.
I naravno, neka nam je savršen dan, a ako baš ne bude savršen, neka nam mudrosti i strpljenja da ga iznesemo najbolje moguće.
Ana
Loša prehrana, namirnice prepune hormonima, pogotovo meso i mlijeko, dovode do neravnoteže u hormonskom sustavu što se kod tinejdžera manifestira kroz kožne probleme, a kod djevojaka dodatno i kroz razne probleme sa menstruacijama, a posebno ih je sve više sa dg policističnih jajnika.
Budući imam dobar primjer, od prije nekoliko godina, gdje se problem policističnih jajnika uspješno i brzo riješio, u nastavku je sadržaj maila koji sam tada dobila.
„Šaljem vam ovaj mail jer mi je želja da ovo moje iskustvo pomogne djevojkama koje imaju iste ili slične probleme. Prije petnaestak dana sam posjetila ginekologinju, nakon što skoro tri mjeseca nisam dobila menzis. Dijagnoza je bila da imam policistične jajnike, zapravo 1 jajnik, i savjetovala mi je „dobroston“ hormonalne tablete.
Jako sam željela dovesti organizam u ravnotežu, ali ako je moguće bez hormona, tj prirodnim putem. Posredno sam se obratila liječnici, koja je ujedno i homeopat i algoterapeut. Napomenula je da takve probleme nažalost ima 90% djevojaka i preporučila da uzimam AFA algu, kompleks masnih kiselina i moon rise kremu, pa ako se za mjesec dana ništa ne dogodi, da postoji dobar homeopatski lijek.
AFA-u sam već od ranije koristila, 2 kapsule dnevno, a sada sam povećala na 4 ( 2 ujutro, 2 u toku dana), počela sam uzimati kompleks masnih kiselina 2 x 20 kapi dnevno, a moon rise kremom sam mazala donji dio trbuha, ujutro i uvečer. Nakon samo tjedan dana dobila sam lijepi obilni menzis.
Ne kažem da je problem potpuno nestao, ali sam na pravom putu. Za vrijeme menzisa tj. tjedan dana, ne koristim kremu, a onda ću nastaviti sve zajedno nekoliko mjeseci dok se sve ne uredi. Pozdrav!
Naknadno sam kontaktirala djevojku koja mi je potvrdila da je moon rise kremu koristila još samo naredni mjesec, dok nije ponovo uredno dobila menstruaciju. Dalje je, radi ukupnog zdravlja, nastavila uzimati AFA algu i Kompleks masnih kiselina.
Dr. Naydenov: Zašto je moon rise dobro rješenje?
Osnovna razlika između korištenja sintetskog progesterona i Moon rise kreme je slijedeća:
- Kad se žena liječi sa umjetnim progesteronom, povećava se njegova količina u krvi, zbog čega hipofiza šalje jajnicima signal za smanjenje proizvodnje istog, a posljedica toga je hormonalni disbalans, onih hormona čiji je progesteron prekursor ( predhodnik); estrogena i samog prirodnog progesterona.
- Kod žena koje koriste Moon rise kremu ne dolazi do podražaja hipofize, budući krema sadrži tvari koje na nju ne djeluju, a osiguravaju građevni materijal za stvaranje spolnih hormona i njihovog prirodnog uravnoteženja.
Najbolji rezultati postižu se kombinacijom Moon rise kreme, Kompleksa masnih kiselina i AFA alge, dok kod starijih žena predlažem i superantioxidant.
Moon rise je koristan za sve djevojke-žene, od prve menstruacije do duboke starosti u svrhu potpomaganja pravilne funkcije jajnika, poboljšanja hormonalne ravnoteže, a kasnije i borbe s osteoporozom i zloćudnim oboljenjima.
Postoji izuzetak; kremu ne trebaju upotrebljavati trudnice i dojilje.
Moon rise je specijalna krema sa ekstraktom divljeg jama kao glavne supstance. Sadrži i druge prirodne tvari korisne ženskom endokrinom sustavu kao npr: ružino ulje, badem, šafran, avokado, jojobu….
Korisni efekti i prednosti: Pomlađuje i osvježava organizam, regulira menstrualni ciklus, potpomaže funkcioniranje jajnika, kožu čini glatkom mekom i elastičnom, olakšava PMS, prirodan antidepresiv bez nuspojava, normalizira šećer u krvi, štiti od raka ženskih spolnih organa i mliječnih žlijezda
Iz knjige „Zelene zrake svjetlosti“ dr. Naydenov
Cilj ove obavijesti je da možemo pomoći onome tko ima neki od ovih problema, a pogotovo djevojčicama u najosjetljivijem razdoblju.
Lijep dan dragi svi.
Ana
Prije svega želim s vama podijeliti recept za odličan kruh. Ono što nas inače smeta kod kruha koji svakodnevno koristimo je kvasac, aditivi i vrsta pšenice.
Recept:
Sve namirnice kupim u trgovinama zdrave hrane, a posebno je važno da se kukuruzno brašno može kupiti integralno mljeveno na kamen.
Kao mjeru uzmem šalicu od 3 dcl;
2 šalice zobenih pahuljica
1 šalica kukuruznog brašna
1/2 šalice pirovog brašna (dinkel, spelt)
1/2 šalice heljdinog ili slanutkovog ili raženog ili prosenog
Zobene pahuljice namočim navečer ( a može i neposredno prije), u njih dodam 1 kašičicu šećera i 1 kašičicu soli.
Brašna pomiješam i dodam 1 kašičicu sode bikarbone.
U brašna dodam namočene pahuljice i zamijesim kruh. Ne pretvrdo.
Ostavim ga toliko dok se pećnica ne zagrije na 180. Tijesto stavim u namazanu srednju posudu za pečenje i pečem 45-50 minuta.
Zdrav i ukusan i traje, a to tražimo!
Drugo, obavijest o pogodnosti danas i sutra:
AFA alga i Kompleks masnih kiselina su dva izvrsna dodatka koja sinergijski donose cijelu hrpu dobrobiti, a danas i sutra ih dobijemo sa uštedom od 88,00 kuna.
Posebno mi je drago da je ova ponuda došla u trenutku vašeg velikog interesa za kupovinu Moon rise kreme, AFA alge i Kompleksa masnih kiselina, radi problema o kojima smo govorili u prethodnoj obavijesti.
Kao potvrdu dobre odluke evo još dva primjera koja sam dobila naknadno:
1. Uzimala sam AFA alge i MOON RISE hormonsku kremu i konačno sam dobila Ms nakon samo tjedan dana, dali je to moguće? A toliko sam se mučila!?
Da li je to povezano, vjerovatno je, nisam imala moj uobičajeni živčani, prejedački prištavi pms. Ćak mi se i povlače tvrdokorni podkožni prištići, hvala ti! M.N.
2. Imala sam vrlo ozbiljne "valunge" prelila bi me vrućina u trenutku tokom dana više puta, a jednako tako i po noći, uz dodatni poremećaj sna. Do te mjere da bi se morala ustati iz kreveta i potpuno se presvući jer bi bila potpuno mokra. Počela sam uzimati redovito AFA alge i moon rise. Moram ti ovo reći jer želim da podjeliš sa drugim ženama, spasila si me. Ona kremica koju si mi dala je pravo čudo, mažem se već 2 tjedna, valunzi su se jako prprijedili, i puno bolje spavam a i mirnija sam. Nema nervoze, imam puno više energije. Nako n toliko godina patnje ovo je blagoslov!
Hvala ti! V. K.
O AFA algi kao i o kompleksu masnih kiselina, već sve znamo, ali evo tek redak dva:
AFA alge pomažu da tijelo radi učinkovitije pa tako apsorbira više vitamina i minerala i iz sve ostale hrane koju konzumiramo. No, kako god da djeluju, sve je više onih koji se okreću prema tom dodatku kojeg mogu uzimati svi, uključujući djecu i trudnice.
Osim što priskrbljuje kompletnu dozu hranjivih tvari, važno je istaknuti da priskrbljuje one koji ljudima najčešće nedostaju, kao B vitamini, zink, magnezij, željezo, a također organizam opskrbljuju kisikom, što pomaže boljem prijenosu hranjivih tvari do organa kojima su potrebni.
Prema Penny Davenport, neovisnoj nutricionistkinji, taj okisgenirajući učinak modro zelenih algi može biti posljedica njihovog djelovanja na zagađivače: „U današnje vrijeme tijelo ima vrlo malo kisika jer je zagađenje sveprisutno. Alge na sebe vežu teške metale i odstranjuju ih iz tijela.“ kaže Penny
Dr. Gabriel Cousens, američki nutricionist i zagovornik modrozelenih algi izjavio je: „Možda je najveća vrijednost AFA algi u njihovom pozitivnom učinku na hipofizu, epifizu i hipotalamus u mozgu. Izgleda da ima neki posebni učinak na energetiku mozga i njegovu funkciju.“
Naše tijelo treba masnoće ali one dobre i zato je Kompleks masnih kiselina dobar izbor jer sadrži puni spektar dobrih masnih kiselina. Tu su hladno prešani biljni ekstrakti sjemena lana, sezama, suncokreta, bundeve, jezgra marelice i lješnjaka, pšenične klice, češnjak, mrkvu, limun, naranču maslinu, crnu i crvenu borovnicu, šipak, ribizlu, i lecitin, uključujući sve osnovne (esencijalne) masne kiseline koje se ne proizvode u ljudskom organizmu te se moraju unositi hranom, kao i dva osnovna oblika esencijalnih masnih kiselina, Omega 3 i Omega 6, u idealnom omjeru.
Neka nam je tijelo zdravo, neka pršti od energije, kako bi lakše pronalazili prave odgovore na mnoštvo pitanja koja nam svakodnevnica servira, a na koja jedino sami možemo pronaći pravi odgovor.
Lijep dan!
Ana
dio
U proteklih nekoliko mjeseci smo uživali u emisiji The voice. Mladi ljudi kojima je glazba dodala jednu novu dimenziju ljudskosti, ljepote i nevinosti, koji se sa stvarnosti vjerojatno dodiruju na drugi način, nesebično su prostirali svoje bogatstvo pred nas, prenoseći nas u neke nove svjetove. I zaključila sam koliko sam sretna što ih mogu gledati i slušati, baš u ovom trenutku kad prevladava retorika crnila i besciljnosti, jer oni kao da nam poručuju… može drugačije..
I sve crnilo i sve besciljnosti protumačim kao porođajnu muku rađanja boljeg svijeta, kojeg evo već naziremo. I tko zna po koji put shvatim koliku sreću imamo prisustvovati i dati svoj doprinos ovom značajnom vremenu.
U našoj umopediji pod „bogat“ nalazimo … onaj koji ima mnogo novca, kuća, automobila… Ni spomena o nutarnjem bogatstvu talenta ili onom vanjskom što oduvijek i zauvijek postoji u svim našim životima, kao: bezbroj zvijezda za sanjarenje, mnoštvo stabala koja nam nude sjenu za odmaranje i plodove za hranu, šuma za šetanje, plaža za kupanje, stijena za penjanje, kiše za umivanje, ritma za plesanje, mora i rijeka za plovidbu, prijatelja za druženje i neprijatelja koji nam mogu postati prijatelji, poznanika da ih pozdravimo i stranaca da ih upoznamo, životinja za tješenje, glazbe za slušanje, knjiga za čitanje, …… toliko je toga da za ovo kratko vrijeme dok smo tu, pogotovo ovako zabavljeni nevažnim važnim stvarima, ne uspijemo niti dotaći, a kamoli nešto više.
Napose što velika većina to niti ne osjeća kao bogatstvo. Osjećaju ga i u njemu uživaju samo rijetki koji su shvatili sve mudrosti življenja, nesebične lučonoše koji visoko uzdignutom bakljom pokazuju put, koje uvažavamo, čija učenja pozdravljamo, čak jedni drugima „pod nos“ stavljamo njihove mudrosti, ali se rijetko odlučimo da bi sami trebali nešto uraditi, promijeniti neke stvari u svom vlastitom životu.
Dapače, uz svu savladanu teoriju, na njihovim ramenima, mi živimo život iz navike, živimo APP (ako prođe prođe).
I naravno da nam se svijet sruši, doživimo poniranje u bezdan, kada se dogode značajne promjene u vremenu i prostoru oko nas, jer tko zna kada, pod kojim uvjetima i iz kojih navika, su postavljene koordinate po kojima vozimo. Neke su čak preuzete od prethodnih generacija, pa se žalimo na genetske predispozicije.
Kukamo, plačemo…, bez imalo samopoštovanja nudimo okolo ono najintimnije, trgujući sa svačim i svakim, ne bili nešto ušićarili u kojem god obliku, materijalno ili bar riječ dvije suosjećanja, tapšanje po ramenu…, nestašica dostojanstva.
Na prosvjedu čitam transparent „Vratite nam naše dostojanstvo“.
Dostojanstvo nam nitko ne može uzeti niti dati, niti nas tko može tretirati dostojanstveno… ono izrasta u nama za nas. Ono je mjera, granica koju ne prelazimo bez obzira na prilike koje se dogode, jer se rađa iz samopoštovanja. S toga, zahtijevati dostojanstvo od drugih je krajnja obmana.
Ljudi upadaju u zamku radi disproporcije između želja i mogućnosti, očekujući, k tome, da će se posložiti optimalni uvjeti za svih, što je nemoguće jer znamo da su uvjeti jedinstveni za svakog pojedinca. Također, s obzirom na naše ograničeno vrijeme, energiju, vještine, financijska sredstva, moramo dobro izvagati što želimo, jer nas upravo ta dobra mjera dijeli od uspjeha i neuspjeha, od smislenog i besmislenog života.
Ne dostizanje željenog često vuče sa sobom posljedice gubitka samopouzdanja i samopoštovanje, jer nam je ostvarenje trebalo osigurati divljenje i poštovanje drugih, radi čega zaista ne treba patiti, jer je najvažnije naše mišljenje o nama samima. Ono je iskreno ne patvoreno, ne nastaje iz nekog interesa i znamo da se baš uvijek razlikuje od onoga što drugi misle o nama.
Kroz svoje riječi i djela ne trebamo zahtijevati divljenje i poštovanje od drugih da bi se održali na životu.
Priroda nam je takva da bez obzira na sva bogatstva koja imamo, uvijek postavljamo nove izazove i nastojimo ih dohvatiti. Savršeno. Odmjerimo vlastite snage, postrojimo resurse, ojačajmo samopouzdanje i krenimo u avanturu. Slobodna volja je super izum. Koristimo je.
Ana
Ovaj tekst je zavrijedio našu pažnju, radi vrijednog iskustva autora, kao i radi njegova zadovoljstva koje se iščitava i nakon 10 godina.
"Imao sam 128 kilograma. Preko interneta sam tražio razne vrste dijeta i pokušavao sam smršaviti na razne načine, ali bezuspješno, jer bi se nakon 1-2 mjeseca mršavljenja, vratio na staru težinu. Niti jedan učinak dijeta tj. mršavljenja nije bio trajan. Tek kada sam se upoznao s AFA algom, preko jednog prijatelja koji mi je ispričao o tome kako AFA alga djeluje na organizam i savjetovao me kako ju koristiti za dijetu u mršavljenju. Koristio sam AFA algu po 20 kapsula (x 400 mg) dnevno i tako tijekom 3 mjeseca. U 3 mjeseca smršavio sam 21 kilogram. Nakon toga, sam uzimao po 10 kapsula dnevno, tijekom narednih 7 mjeseci (dakle ukupno korištenje je bilo tijekom 10 mjeseci). Moj broj hlača bio je 63, a nakon toga sam mogao obući hlače 52-54. Obim struka mi je 108 centimetara. Ta je težina ostala i narednih 10 godina, tako da sam sa s 128 kg, došao na 89 kilograma koliko imam i sada. Dizao sam se oko 07.00 h ujutro i uzimao po 5 kapsula AFA algi s 3 dcl vode i nakon sat vremena bih uzeo još 3 dl vode, a nakon toga bih normalno doručkovao. Oko 11.00 h sam ponovno uzeo vodu, tj. čašu od 3 dl vode i ponovno oko 12.00 h još 3 dl vode. Oko 14.00 h bih ručao, a onda oko 15.00 h bih uzeo 5 kapsula AFA alge s 3 dl vode i nastavio bih s vodom. Navečer oko 19.00 h bih opet uzeo 5 kapsula AFA algi s 3 dl vode i nastavio s vodom. Iz prehrane sam izbacio sve papreno, ljuto, kiselo i slano, odnosno uzimao sam ovakvu vrstu hrane u vrlo malim količinama. Sladio sam stevijom ili natreenom, a solio vrlo malo. Ostalih preinaka u mojoj prehrani nije bilo. Fizički sam bio vrlo aktivan tijekom cijelog dana, tj. Radio sam fizički zahtjevan posao i šetao. Osjećao sam se izvrsno, a pogotovo kada sam vidio da gubim kilograme. Nisam se toliko zamarao na poslu kao prije, bio sam elastičan i gibak, dobre volje i vedre naravi."
K.M. 47 godina, Zagreb, 2015. godina
AFA je odradila svoj dio posla, očistila i nahranila sve stanice, pa je tijelo bilo u mogućnosti odraditi svoj dio, uravnotežiti sve sustave i riješiti se balasta.
Niti treba niti se ima što ovome dodati, osim kratka obavijest da u svibnju imamo mogućnost kupovine AFA alge sa 20 kapsula gratis. Dakle, umjesto 120, u pakiranju se dobije 140 kapsula, što nije zanemarivo.
I pronađimo razlog za radost u ovom šarenom, mirisnom, mjesecu cvijeća. Da, razlog za radost uvijek postoji, kako god nam se činilo. Doduše, ponekad moramo skinuti dosta mulja, naplavina i krame da ga pronađemo, no, vrijedno je truda.
Dobro nam došao svibanj.
Ana
"Voli sve, služi svima", je slogan na kojem Isaac Tigrett, specifična osoba svijeta biznisa, glazbe i kulture, temelji svoja razmišljanja, posao, cjelokupan život.
Evo najinteresantnijeg dijela njegove priče:
„Bilo je to 1974. godine, kada sam prvi put otišao u Puttaparthi u Indiji. Primijetio sam jedan mali drveni znak na vratima preko puta kantine u ašramu. Taj znak je još tamo. Na njemu piše: "Voli sve, služi svima". Pomislio sam: "Smjestio me u ovaj zapanjujući ludi svijet i ludi posao". Ta mi se poruka tako snažno dopala da sam pomislio: "Sigurno da je ovo jedina stvar koja je bitna u ovom životu i želim to uvesti u svoj posao". Ta jedna kratka poruka promijenila je čitav moj život. Vratio sam se u Ameriku i počeo to propovijedati svom društvu.
To se nalazi u mom srcu, uvijek sam to osjećao: "Voli sve, služi svima", to je ono zašto smo rođeni, zašto smo ovdje, nema druge stvari za razmišljanje. I tako je ta poruka postala moto mog posla. U svakom Hard Rock Cafeu širom svijeta vidjet ćete natpis: "Voli sve, služi svima" tiskano je to na milijunima majica i svim drugim proizvodima brenda. Običavao sam držati govor o tome svom društvu jednom mjesečno u nekom od Hard Rrock Cafea u svijetu, i tako sam vodio svoj posao. Moram reći da je poruka: "Voli sve, služi svima", postala moto mog društva i svih ljudi koji su se divili onome što smo radili. To je bio jedini način da se uspješno proživi i stvara.“
A o duhovnosti, uspješnom biznisu i novcu kaže:
„Velika je razlika između religije i duhovnosti. Religija je u osnovi 'korporacija koja ne plaća porez'.
Duhovnost je individualno putovanje na isto mjesto na koje svi idemo, bez obzira tko smo i koje smo religije.
Ljudi kažu: "O, ne možeš biti duhovan i imati novac!" To je besmislica, apsolutna besmislica. Ono što ne može je obožavati novac i biti duhovno angažiran. Došao sam do točke gdje sam kroz meditaciju dosegao određeno stanje uma. Shvatio sam da sam postao nevezan za mnoge stvari, materijalne stvari o kojima ionako nikada nisam naročito brinuo.
Imam 66 godina, ne znam koliko vremena mi je ostalo, ali vam mogu reći jednu stvar, najvrjedniji imetak koji imam je vrijeme. To je važnije od svega drugog i ne želim ga rasipati.
Ne rasipajte vrijeme, ne rasipajte hranu, ne rasipajte novac, ni energiju!“ Isaac Tigrett
Ovo je srž dobrog življenja i zaista se nema što dodati. Trudimo se svi zajedno da idemo u tom pravcu.
S ljubavlju
Ana
Klorofil je krvotok biljke. Kroz proces fotosinteze biljka upija sunčevu energiju i pretvara je u pigment zvan klorofil, supstancu posebno korisnu za naš organizam.
Mnoge studije su proučavale strukturu i djelovanja klorofila, a neka otkrića su bila toliko značajna da su za njih dodijeljene Nobelove nagrade.
Jedan od nagrađenih je dr. Franz Fisher sa svojim istraživačkim timom, a njihovo otkriće je da je klorofil po svojoj kemijskoj strukturi gotovo identičan, crvenoj krvnoj stanici, hemoglobinu. Od pedeset atoma ove dvije molekule samo su dva različita: željezo je središnji atom hemoglobina, a magnezij je središnji atom klorofila.
Klorofil sadrži više svjetlosne energije od bilo kojeg drugog elementa i temelj je svakog života na zemlji.
Pročišćava, detoksicira, djeluje protuupalno i hrani. Dovodi crvena krvna zrnca u normalu u roku od 4 do 5 dana, pa čak i kod onih osoba koje su iznimno slabokrvne. Čisti organizam, pomaže očistiti jetru i neutralizirati toksine. Blagotvoran je kod problema šećera u krvi. Hraneći se klorofilom bitno smanjujemo količinu štetnih kemikalija koje ulaze u krvotok iz želučano-crijevnog trakta.
Anti-mutagena moć klorofila popravlja oštećene stanice čime se smanjuje rizik nastanka teških oboljenja.
Prevencija klorofilom, dokazano je, vrlo je uspješna, a također je snažno njegovo djelovanje na brži oporavak teško oboljelih, ako se hrane velikim količinama klorofila; svježi sok pšenice ili ječma ili nekih drugih zelenih biljaka, na primjer kelja ili ako se u prehranu uključe mikroalge.
Važno svojstvo klorofila je njegov potencijal za učinkovitu borbu protiv metastaza. Dokazano je da klorofil preuzima aktivnu ulogu u kontroli enzima koji su uključeni u mitozu. Kontrolom stanične diobe razvoj tumora može biti značajno usporen jer se klorofilom stanica osposobi za samopopravku, čime se efikasno smanjuje mogućnost tumorskim stanicama da se prenose na druge zdrave dijelove tijela.
Od svega zelenog Modro zelena AFA alga je najzelenija.
Ova mikroskopska biljka funkcionira kao i ostale biljke proizvodeći vlastitu hranu fotosintezom iz sunčeve svjetlosti.
AFA raste u podneblju sa 300 sunčanih dana u godini, što je vrlo pogodno za njen rast i razmnožavanje. Metodologijom žetve se prvenstveno omogućava da AFA alge zadrže visoku razinu klorofila u suhoj tvari. AFA alga sadrži tri puta više klorifila nego spirulina, a tri i po puta više nego kelj, koji ima najveću razinu klorofila od svega zelenog povrća.
Dakle, osim blagodati svih nutritivnih vrijednosti AFA algom unosimo obilje svijetla, osnovnu biološku hranjivu tvar ljudskih fotoćelija.
Mislite na klorofil bar toliko da svako jutro, uz ostale fine namirnice, ubacite u blender i list svježeg kelja.
Uz pozdrav i jedno veliko hvala za mogućnost da smo zajedno na ovom putovanju.
Ana
Mlad čovjek, niti punih dvadeset, zatekao se sa svojom dragom u Zagrebu na početku Drugog svjetskog rata. Još u gimnaziji su bili velika ljubav i odlučili su zajedno u Zagreb na visoke škole. No, sustigla su ih strašna vremena kad se u trenutku odraste jer se moraju donositi odluke koje određuju život, sa uvjerenjem da su baš te one prave.
Volio je on svoju Hrvatsku, a svatko zna kako se u tim godinama voli žena, domovina, majka.... Vjerovao je onima koji su lijepo pričali o Hrvatskoj samostalnosti i složio se s njima da je to narod zaslužio. Vjerovao je kao što i danas mladost vjeruje i ide čista srca, a svejedno zaglavi u kojekakvim mutnim situacijama.
Stavio se u službu domovine i otišao u domobrane i vrlo brzo, kao i mnogi mladi stasiti domobrani, bio poslan u Austriju u oficirsku školu. A ona je ostala sama na nekoj zagrebačkoj mansardi.
Rat je pustošio, kako vani, tako i unutra. Pustošio je ljudske duše, srca.., izgubila je oca, ali njihova ljubav se pri svakom susretu, uvijek iznova rađala. U rujnu 44-te ga je vidjela zadnji put i tada ostala trudna. Nikada nije bila dovoljno snalažljiva, više gladna nego sita, provodila je dane čekajući ga.
I tako je došao svibanj 45-te, njoj stomak do zuba, svaki dan treba roditi. Po ulici se počelo govoriti da se očekuju partizani u Zagrebu, a iza toga su slijedile strašne priče o njihovom odnosu prema svima koji su bili na drugoj strani, a pogotovo da su okrutni sa trudnim ženama. Propaganda je bila strašna, a možda je i bilo istine, jer zloća izvire iz pojedinaca i u vrijeme mira, a kamoli ne pod okriljem rata, kad izgleda da je sve dozvoljeno.
Panika, strah... Kome da se obrati za pomoć. Susjedi joj kažu da kao i mnogi, sutra rano napuštaju Zagreb, pa ako želi može s njima sjesti na zaprežna kola. I tako se odluči krenuti. Put je trajao i trajao, ceste su bile zakrčene zaprežnim kolima, automobilima, ljudima… Danima su se vozili, stajali, pa opet kretali, no, nisu uspjeli prijeći granicu. U Mariboru su smješteni u logor, a nakon nekoliko dana ona je vraćena u Zagreb. Dijete se rodilo 29-tog svibnja, a njega, oca svog djeteta, nikada više nije vidjela.
….
Ova priča iz prve ruke mi je postala još teža kad sam se osamdesetih upoznala sa sadržajem knjige "Ministar i pokolji" Nikolaja Tolstoja. Bila sam užasnuta činjenicama koje je iznio. Svakakve misli su mi se rojile glavom. No, s vremenom sam naučila sve događaje promatrati na drugi način, pa već duže vrijeme i sve intenzivnije razmišljam kako bi bilo dobro naći dodirnu točku svih naših stradanja, uokviriti ih istom mišlju za njihov pokoj i pustiti ih da spavaju. Svi smo već umorni od stalnih prijepora. I mi živi i oni mrtvi.
Baštinimo i dijelimo mir i radost.
Ana
Radimo, odgajamo djecu, ratujemo, ulažemo nadnaravne umne i fizičke napore zadovoljenju uloga koje nosimo, ostvarenju naše svrhe i smisla življenja, a onda kao što to obično biva, život donese promjenu, ostanemo bez radnog mjesta, odemo u mirovinu, djeca postanu ljudi i ne trebaju nas više na takav način, a rat završi.
Potpuno nespremni nađemo se u novom životnom trenutku, bez epoleta, bez činova, bez zaduženja. Osjećamo se pokradeni, osiromašeni…
Kroz život smo se izjednačili s ulogom koju smo nosili, pa bez nje nema ni nas. Bilo smo potrebni, čak neophodni, važna karika, koračali utabanim stazama, život je imao svoj ritam, nosile ga navike. A onda osvane potpuno drugačiji dan kada je sve to netragom nestalo.
I umjesto da prihvatimo neminovnost promjene i pronađemo smisao u trenutku, u danu, u novom životnom razdoblju, mi se kao najveći gubitnici očajnički držimo za ostatke nečega čega više nema i što nam svakim časom sve više izmiče.
Punimo se ljutnjom, mržnjom, tražimo „krivce“, ulažemo svu mudrost, umijeće i energiju za uništenje ili bar diskreditaciju istih. No, to nam ne donosi ni zadovoljstvo ni mir. I dalje se osjećamo jadni, nepotrebni, depresivni, bespomoćni, pa tražimo moć kroz neka trenutna zadovoljstva, jedemo previše, pijemo previše, opsjednuti smo konformizmom, konvencionalnošću.
Uglavnom, raspadamo se, upadamo u konflikte sa sobom i drugima, jer zapravo znamo da je naše ponašanje suludo i da nema povratka. Umorni smo od svega, a život od nas zahtjeva samo jedno, da pronađemo smisao u novim uvjetima i novom vremenu, jer je naša egzistencija uvijek upravljena ka zadaći koju trebamo ispuniti, ka svrsi i smislu.
Pronaći smisao, svrhu, u svakom životnom periodu je imperativ življenja, jer dok god se ne pronađe smisao, caruje besmisao.
Uz ogromne mogućnosti koje svaki živ čovjek nosi sa sobom i pravilan odnos prema okolnostima, prema onome što se zbiva nama i drugima oko nas, uz pozitivne vrline kao što je suosjećanje, vrlo lako ćemo zajahati novi savršen val.
Mnogi problemi nastaju iz prevelike zaokupljenosti samim sobom, pa tako i sami od sebe nestanu kada prebacimo pažnju sa sebe na druge, kad uspijemo vidjeti u kakvim okolnostima žive i sa čime se sve nose drugi ljudi.
„Kada ljudi izgube smisao, a dobiju mnogo vremena i mogu činiti što god hoće, ako ne pronađu novu svrhu padaju u provaliju bez smisla, „egzistencijalni vakuum“, kaže Viktor Frankl.
Provalije bez smisla se doživljavaju kroz cijeli život, ali u kraćim vremenskim razdobljima, kao što je na primjer vikend.
Radoholičarima, onima koji su se izjednačili sa svojim poslom i ne nalaze zadovoljstvo u nikakvim drugim aktivnostima, vikend je vrijeme kada se ubijaju od dosade, pa nalaze izlaz u piću ili prevelikom jelu i drugim sličnim aktivnostima.
Srednjoškolci, u odsustvu redovnih zadataka, a ne pronalaženju novih, vikendom nalaze vrijeme za manje ili veće nestašluke. Sve uglavnom iz dosade što je najčešći znak praznine.
No, svima njima dođe ponedjeljak kada se vraćaju redovnom ritmu, pa se ovakvim prazninama ne pridaje veliki značaj, a zapravo bi trebalo.
Vikendi su vrijeme za trening, vrijeme kada bi se trebali pripremiti za onaj životni trenutak kada nas ponedjeljak neće vratiti u staru kolotečinu.
Zato su blagoslovljeni oni koji se kroz život vikendom bave nečim sasvim drugim, planinarenjem, vrtlarenjem, izletima i koji u to sve uključe i djecu, bez obzira koliko su velika ili mala.
A evo nam lipnja koji nas sa svim lijepim što nosi poziva na druženje. Zove nas vani, u brda, na more, na igrališta, u polje. Neka bar vikendom život bude igra, zajedno sa onima do kojih nam je stalo.
Ana
Na osnovu stotina znanstvenih istraživačkih projekata, koji su otkrili nevjerojatne učinke AFA modro-zelene alge na održavanje zdravlja, pomoći kod liječena i jačanje imunološkog sustava, napisane su mnoge knjige od strane različitih stručnjaka, liječnika, biologa, kemičara, nutricionista. ….
Dr Christian Drapeau je istraživao utjecaj hranjivih tvari AFA alge na mobilizaciju milijuna matičnih stanica iz koštane srži.
Rezultat ovog pionirskog istraživanja, u posljednja dva desetljeća prošlog stoljeća, je saznanje da modro-zelena AFA alga potiče migraciju matičnih stanica iz koštane srži koje održavaju funkcioniranje organa i tkiva u tijelu.
Starenjem broj i kvaliteta matičnih stanica koje cirkuliraju u tijelu se postepeno smanjuje, ostavljajući tijelo osjetljivije na ozljede i druge opasnosti povezane sa starenjem. Korištenjem AFA alge potiče se, vrlo brzo, aktiviranje i oslobađanje milijuna odraslih matičnih stanica, koje migriraju i mogu se pričvrstiti na bilo koju stanicu, tkiva, kosti, mišića, hrskavice, bilo gdje u tijelu gdje treba popravak. Matične stanice se mogu shvatiti kao "master" stanice koje cirkuliraju sa zadatkom pronalaska i zamijene nefunkcionalne stanice, radi održavanja prirodnog procesa optimalnog zdravlja.
Kad je Christian Drapeau objavio svoj prvi rad, da matične stanice kreirane u koštanoj srži imaju zadatak pronalaziti oštećena tkiva ili organe, te ih obnavljati stvarajući zdrave stanice na tom mjestu, njegova teorija je u početku bila ismijana od strane medicinskih znanosti jer su znanstveni studiji o toj temi još bili u povojima. No, od 2006-te godine interes za to otkriće raste geometrijskim tempom i znanost konačno priznaje ovo fenomenalno otkriće, obećavajuće na svim područjima ljudskog ozdravljenja.
Uloga AFA alge u migraciji matičnih stanica je zapravo njena najveća dobrobit, ali ne i jedina.
Nakon opsežnih istraživanja o utjecaju AFA alge na imunološki i endokrini sustav, kao i na opće stanje, otkriveno je da konzumiranje AFA alge ima dubok i jedinstven učinak na prirodne stanice ubojice, bijele krvne stanice koje drže prvu liniju obrane. Dva sata nakon što se konzumira bar 1,5 gram AFA alge, oko 40% prirodnih stanica ubojica (bilijun) slijeva se u krv i odlazi u tkiva, a u nekim slučajevima ostaju u krvotoku i poslije u dva do tri puta većem broju adhezijskih molekula nego što ih je bilo prije nego je konzumirana AFA alga.
Mehanizme pomoću kojih AFA djeluje na tijelo i njene zdravstvene prednosti je tek nedavno znanost u potpunosti objasnila i prihvatila. Ovo su neke od najviše isticanih prednosti koje se pripisuju AFA algi:
1) stimulira oslobađanje matične stanice iz koštane srži, dakle, nezamjenljiv prirodni proizvod za regeneraciju i ozdravljenje.
2) potiče migraciju prirodnih stanica ubojica, vrsta limfocita koji su uključeni u uklanjanje kancerogenih i virusom inficiranih stanica, te nudi snažnu imunološku podršku
3) odličan izvor visoko Omega-3 masne kiseline, karotenoida i klorofila koji promovira zdravo srce i koristi se u liječenju ADD
4) sadrži phycocyanin, plavi pigment, koji pomaže u spriječavnju upala i boli te zaštiti tijela od teških metala, pesticida i druge toksičnosti
5) značajan izvor feniletilamina (PEA), poznat za povećanje mentalne budnosti, koncentracije, podizanja raspoloženja, ublažavanje depresije i simptoma ADD
6) bogat izvor svih vitamina i minerala
Evo još nekoliko kratkih izjava od strane raznih znanstvenika:
Karl J. Abrams, profesor kemije - "AFA ima više bio-dostupnog klorofila od bilo koje druge hrane. U biokemijskim istraživačkim krugovima se zaključuje da je prisutnost klorofila u tako visokim količinama jasan pokazatelj da AFA daje izuzetno visoku životnu snagu. Ovaj bitan dio vitalnosti pomaže da AFA sa svojim širokim spektrom hranjivih vrijednosti stoji na apsolutnom vrhu. Za mene, to djelomično objašnjava tajnu kako AFA može imati toliko pozitivnih zdravstvenih beneficija“.
Profesor Abrahams je autor knjige „Alge za Spas“ kao i „Attention Deficit poremećaj, hiperaktivnost - Prehrambeni pristup“
AFA je najbolja hrana dostupna na zemlji kaže u svojoj knjizi, dr. Abrams
Dr. Baxter D. Montgomery, "Imali smo odlične rezultate sa AFA algom u našem programu liječenja srčanih bolesti, hiperlipidemije i šećerne bolesti. Primjetio sam, u roku od nekoliko dana od kada počnu piti AFA algu, skok u izdržljivosti tijekom treninga, nevjerojatno poboljšanu mentalnu jasnoću i sposobnost da ostanu fokusirani. Naši bolesnici su komentirali da gube želju za "lošom hranom". Mi smo zaprepašteni i presretni radi ogromnih rezultata koje vidimo uz redovitu konzumaciju ove životne super hrane. "
Dr. Gabriel Cousens MD, ortomolekularni psihijatar u Petaluma, Kalifornija, "Kao liječnik radim s tisućama klijenata, i imao sam mnogo potvrda da AFA pomaže vratiti ukupnu biokemijsku ravnotežu brinući o tijelu na staničnoj razini. Prekrasna i jedinstvena, za vrhunske performanse tijela, uma i duha, trebala bi biti uključena u svaki program za pomlađivanje i detoksikaciju, a svatko od nas bi je trebao uzimati svaki dan. "
„Nakon što sam svjedočio poboljšanju kvalitete moždanih funkcija mojih bolesnika modro-zelenom AFA algom, i kad sam pročitao još neka izvješća, bio sam zainteresiran kakve će učinke imati na Alzheimerovu bolest, budući ima pozitivne terapijske rezultate kod ljudi čije mentalno funkcioniranje općenito izgleda lijeno.
Nakon 12 mjeseci terapije AFA algom oboljelih od Alzheimera ( 5 grama dnevno), pokazao se povratak nekih značajnih funkcija i prestanak progresivne degeneracije. Preliminarni rezultati su ukazali na to da se degenerativni proces kod ovih i sličnih bolesti zaista može zaustaviti korištenjem AFA alge, što je temeljito dokumentirano, službeno prijavljeno, te službeno potvrđeno da se AFA alga koristi u liječenju Alzheimera, Parkinsa, Multiple i Dijabetesa.“
Dr. Apsley nam pruža prekrasan izvor informacija o hranjivoj vrijednosti divlje modro-zelene alge. Veliki udio hrane za potrošnju je vrlo zatrovan, odnosno uzgaja se sa kemikalijama, a sadrži mali dio vitamina i minerala koji su potrebni za optimalno zdravlje. Dr. Apsley nudi nadu i rješenje onima koji žele cjelovitu prehranu, koja nije genetski izmijenjena na bilo koji način. Divlje modro-zelene alge imaju visok profil na sve tri osnove: bjelančevine, ugljikohidrate i masti. „Ta prirodna super hrana je jedna od najbogatijih poznatih izvora B-12, što je posebno važno za vegetarijance poput mene. Također je odličan izvor Omega 3 i 6 masnih kiselina“. Prema riječima dr. Apsley, ljudi koji konzumiraju divlje modro-zelene alge redovito (barem 1 gram na dan) uživat će brojne zdravstvene beneficije kao i poboljšanje izgleda njihova tijela, Christopher H. Hassell, MD - "Od kada su moji pacijenti počeli koristiti AFA proizvode, vidim da svi sustavi organizma pozitivno odgovaraju na ovu vrstu prirodne prehrane. Također sam zahvalan na ovim moćnim alatima u moje ime i ime moje obitelji."
Dr. Fred Bisci - "Kao Klinički nutricionist sa preko 40 godina iskustva, impresioniran sam i oduševljen kako AFA pomaže tako širokom spektru zdravstvenih problema. Mogu samo zaključiti da AFA ima terapijsku raznovrsnost, njegujući tijelo i um na više metaboličkih smjerova i na najdubljim fiziološkim razinama. AFA potiče energiju zdravo i trajno, za razliku od uspona i padova nezdravih stimulansa kao što su šećer, kofein i svi kemijski dodaci."
Steven Schecter, ND "Ne postoji bolja zaštita od zračenja i zagađivača okoliša od ovog vodenog povrća ... može spriječiti asimilaciju različitih zračenja, teških metala kao što su kadmij i ostali otrovi."
Dr. Theresa Dale, Ph.D., ND "Predlažem da svaka osoba koja želi zadržati zdravo fizičko i psihičko stanje koristi AFA na dnevnoj razini. AFA je hrana. Lakše ćete probaviti i asimilirati sve druge hranjive tvari. AFA je dobra za djecu, mlade i odrasle, za ljudi svake dobi."
Dr. Dale je međunarodni pionir u energetskoj medicini, hormonalnom pomlađivanju i samopomoći u zdravstvenom odgoju.
Dr. Gillian McKeith dr.sc. Klinički Nutricionist, govori o svojoj strasti za divljim modro zelenim algama i navodi mnoge značajne zdravstvene prednosti koje su ona i njezini pacijenti iskusili. "Gotovo 98 posto pacijenata vidim u mojoj kliničkoj praksi sa manjkom jednog ili više minerala i vitamina. Ipak, naše zdravlje ovisi o potpunoj apsorpciji dostupnih hranjivih tvari u obliku koji naša tijela mogu koristiti. Čak nedostatak i samo jednog elementa može izazvati lančanu reakciju. Postoje mnogi razlozi za lošu apsorpciju hranjivih sastojaka kao na primjer tromost tijela, višak nezdrave sluzi uz zidove tankog crijeva , hrana siromašna nutrijentima, nezdrav probavni sustav. Moguće je da osoba konstantno može uzimati vitamine ili minerale u tabletama kao dodatak, sa malo ili nikakve koristi ako biokemijski sistem za apsorpciju ne funkcionira ispravno. Za razliku od kemijskog dodatka u tabletama i većine druge hrane, stopa asimilacije AFA alge je veća od 90 posto. To znači da tijelo prihvaća algu kao hranu, upija je sa nenadmašnom učinkovitosti i brzinom kao ni jednu drugu prirodnu ili možda neprirodnu tvar. Dakle, čak i ako osoba ima neispravan sustav interne apsorpcije, sve hranjive vrijednosti alge će apsorbirati vrlo lako.
John Taylor, dr.sc., licencirani je psiholog i vodeći stručnjak za ADHD područje, pionirski autoritet na kemiji mozga s aspektima poremećaja pomanjkanja pažnje (ADHD,) otac troje djece s ADHD. Autor je prvih knjiga koje pružaju opsežne odgovore na AD / HD pitanja. Poznat je autor jedanaest knjiga, više od 60 članaka u časopisima i stručnim brošurama i održao preko 250 kreativnih obrazovnih radionica.
John Taylor, dr.sc., naglašava često kako je nedostatak hranjivih tvari povezan sa AD/HD i opisuje kako AFA (Blue Green Algae) pruža sve potrebne komponente.
Izvori:
Journal of American Association nutraceutical - Aphanizomenon Flos aqua – AFA Utjecaj na cirkulaciju i funkciju imunoloških stanica u ljudi
Bruno J, J Gittelman, Tuchfeld B. Sniženje aluminija, uz bolju detoksikaciju, poboljšane i kognitivne, bihevioralne ocjene od strane djece koja jedu flos-aquae Aphanizomenon. Poslao za objavljivanje, 2001.
Buletsa B, Ihnatovych sam, Lupych P, Pulyk O. učestalost, struktura i klinički problemi multiple skleroze u Transcarpathian području na temelju epidemiološke studije podataka. Listopad-prosinac 1996, (10-12) :163-5
Cousens, G. Izvještaj o liječenju Alzheimerove flos-aquae Aphanizomenon, Orthomedicine, (zima / proljeće), Vol. No. 8, 1-2, 1985 (Editor's note: AFA alge su korištene u ovoj studiji.)
---
Koliko god prihvaćali činjenicu neminovnosti raznih događanja, pa i onih loših, nepredvidivih i još gorih, nikada nismo spremni iskusiti ih na vlastitoj koži. Slede nas, blokiraju, izbace iz kolotečine, samo um neprestano vrti iste strahote koje su nam se dogodile i niže misli o još goroj budućnosti, dodatno strašeći nas.
Ne možemo ni spavati ni jesti, ne vidimo i ne osjećamo ništa drugo nego naš jad. Valjamo se u našoj boli uvjereni da su se sve ovozemaljske i onozemaljske sile urotile protiv nas danas i zauvijek. Savjeti prijatelja i rodbine nas frustriraju i obično izazovu bijes, pa ne rijetko okončamo razgovor rečenicom „ što vi znate, nemate pojma“, s nekakvom prostotom ili psovkom umjesto uskličnika.
A kamoli da možemo zamisliti da postoji neka vrijedna lekcija u toj traumi ili da je to nužan korak u našem razvoju.
Kad bi naš životni put bio pravocrtan, do cilja bi stigli kao puki siromašak. Skretanja u rukavce, sve usputne dobre i loše stvari i ljudi, sve što susretnemo i sve što nas susretne, s čim živimo bar djelić sekunde, u kakvim god vremenima, dodaje nam zrnce bogatstva, a krizna vremena nas, još dodatno, natjeraju da se posložimo i oslobodimo usputno nakupljenog balasta, uzročnika loših navika, koje su remetile ravnotežu u nama i oko nas.
Svaka kriza može biti strašna kazna ili moćan učitelj, zavisno od toga smatramo li se žrtvom ili vidimo priliku za osobni rast, na vlastitu i opću dobrobit.
Kao kad radi nekog važnog događaja moramo „okrenuti kuću naopako“, očistiti svaki pedalj, baciti stvari koje nam ne služe, uraditi ogroman posao kojim u početku baš i nismo oduševljeni. No, po završetku uživamo u urednosti i čistoći doma, novom rasporedu namještaja i slika, moguće novoj boji zidova, dobroj energiji koja vibrira u svakoj prostoriji i potiho smo zahvalni onom važnom događaju, tako mrskom na početku.
U vremenima krize svatko susreće sebe, na vlastitom poligonu, a naše reakcije su mjerilo koliko smo snažni, veliki, mudri. One pokazuju tko smo, određuju kuda ćemo se kretati i tko ćemo postati.
Teško je općenito govoriti o osobnim emocionalnim krizama jer ih svatko nosi na svoj način i svatko treba svoje vrijeme za prevladati ih, ali bi za svakoga bilo dobro imati na umu da sve prolazi pa će i to proći i ne izolirati se od ljudi nego se družiti. Osim toga, dobro je imati kontrolu nad mislima, truditi se razmišljati racionalno, pa kad dođe vrijeme, imati snagu voditi ispunjen i smislen život, kad god taj dan došao.
A kako odgovoriti na probleme koji utječu na sve nas na dnevnoj bazi; korupcija, loša vodstva, ljudi se okreću protiv ljudi, države protiv država, a temeljne vrijednosti, kao što su čast, poštovanje i vladavina prava, više nisu pravilo nego iznimka. Kako možemo promijeniti ovakvo stanje?
Jedino promjenom stanja u nama samima, odgovor je koji se teško prihvaća, ali kako god nam izgledao nebulozno. To je jedini put. Bez toga ne ide.
„Što ja tu mogu učiniti?“ je najvažnije pitanje koje trebamo postaviti u ključnim trenucima, a onda djelovati na osobnoj razini sa osobnim mogućnostima i mudrostima.
„Što bi mogao ili trebao učiniti netko drugi?“, donijeti će malu ili nikakvu korist, a pogotovo „Što mi možemo tu učiniti?“ Kolektivno djelovanje se potiče samo kako bi se izbjegla osobna odgovornost, a bez osobne odgovornosti možemo valjati što god nam padne na pamet.
Uostalom, činjenica jest da svijet nema problema nego pojedinci koji čine taj svijet i oni, svatko za sebe, trebaju akciju i promjene, a promjena svakog pojedinca mijenja obitelj, zajednicu i na kraju svijet.
Pametno je biti oprezan i ne dopustiti da nas ponese instinkt stada, bez obzira na obećanja predvodnika da nam to može pomoći da postanemo sretniji pojedinac, što je besmisleno, jer u skupini gubimo našu individualnost, gubimo dragocjeno vrijeme i nemamo mogućnosti suočavati se sa preprekama u vlastitom životu.
Ako želimo napraviti ozbiljan doprinos svjetskom miru i blagostanju, koristimo svoje vrijeme i energiju da poboljšamo jednu jedinu osobu, sami sebe. Trudimo se dati kvalitetan odgovor na pitanje „što ja tu mogu učiniti“, a on zavisi od naše informiranosti, znanja i mudrosti. Dakle, informirajmo se, učimo, uključujmo pamet i zdrav razum, razmišljajmo o primjeni univerzalnih principa koji rade u svim vremenima, i dobrim i lošim.
Potrudimo se, uključimo sve resurse, jer je neizmjerno važan svaki, pa i najmanji doprinos, koji vodi promjeni ovog trenda. Jer ako generacije djece odrastaju bez mirnog utočišta i uspješnog uzora, ako im nitko ne ukazuje na razliku između dobra i lošeg, između rada i milostinje, između rata i mira, na kakvim temeljima će oni graditi svoj svijet.
I neka nam svaka kriza bude ono što jest, prilika i moćan učitelj.
Ana
Na mekim životnim odmorištima, koloritnim proplancima, kao i na strmim neprohodnim stazama ili u tamnim virovima, kad nam se čini da smo na izmaku snage ili kad pucamo od zdravlja i sreće, baš uvijek i baš svugdje, na nas čeka kapljica mudrosti, nektar čisti, odgovor na davno pitanje, komadić za kojim tragamo, kojeg u gomili razne naplavine trebamo uočiti i eventualno prihvatiti, prihvaćajući neminovnost promjene, ali iznad svega cijeneći našu jedinstvenost. Jer svi smo mi ovdje da budemo ono što jesmo.
Sve ono što život prostre pred nas, tek našim kvalitetnim promišljanjem, uključujući intuiciju, osobnost, potrebu i trenutak, će pokazati svoju pravu vrijednost, kada ćemo moći lako izbrati, odlučiti koliko, kako, kada ili hoće li uopće nešto od ponuđenog ući u naš život.
U protivnom biramo prepustiti se, biti žrtva riječi, slike, događaja, života koji vrije na stotine načina i koji na isto toliko načina nosi neku poruku.
Lakšem pronalasku poruke koju nam govornik, tekst, film, događaj, pokušava prenijeti, a u kojoj se možda nalazi odgovor na neko od naših pitanja uvelike će pomoći pozitivan pristup, koji će usmjeriti naša razmišljanja u smjeru; može li to što sam upravo vidio, čuo, pročitao, meni ovakvom kakav jesam, u trenutku koji jest, pomoći da napravim bolji posao ili imam bolje zdravlje, bolji život uopće.
Tako ćemo uvijek nanovo proširivati i produbljivati ono što mislimo da znamo, a zapravo znamo tek ovlaš, pa i ono čime smo potpuno ovladali i o čemu imamo jasan stav, koji je kao i sve drugo podložan promijeni. Jer kako se sami mijenjamo od razine svake stanice, pa dalje, tako se mijenja i sve oko nas, stvara se nova percepcija i dolazi do promjene misli, uvjerenja i stava.
Dobar pristup nam obično blokira naša programiranost da u svemu prvo tražimo lošu namjeru, moguće negativnosti koje bi nas mogle zadesiti, pa se radi sumnjičavosti i straha da nas netko ne bi „preveslao“, informiramo tek površno ili nikako, radi čega nerijetko propustimo i neke vrijedne informacije koje su bile namijenjene baš nama.
Druga krajnost je kad uzimamo stvari „zdravo za gotovo“ bez proučavanja i promišljanja, ali i bez ikakve osobne odgovornosti. Jednostavno izaberemo prepustiti kormilo nekome ili nečemu, prepustiti se situaciji takvoj kakva jest, koja nas satire, rastavlja, radi od nas neku drugu osobu, a nama jedino ostaje mogućnost okrivljivati ljude i vrijeme, upirući prstom u potencijalne krivce.
Strah od pogrešne odluke je neosnovan dok je god kormilo u našim rukama i dok god imamo pozitivan pristup prema životu uopće, jer pozitivno razmišljanje pomaže izgraditi bolji i optimističniji stav što je temelj za gradnju dobrog života.
Stručnjaci kažu da čak ne smeta ni ako su nam pozitivne misli iracionalne. One će svejedno poboljšati naš osjećaj sreće, blagostanja i zadovoljstva životom.
Martin Seligman, osnivač pozitivne psihologije, preporuča jednostavnu vježbu:
„Na kraju svakog dana zapišite 3 stvari koje su bile dobre u tom danu. Za to je potrebno samo nekoliko minuta, a u praksi je utvrđeno, da se ova vježba, već za tjedan dana, odrazi na rast pozitivnosti i samopoštovanja.“
To isto bi mogli napraviti sa svakim člankom koji pročitamo, svakim zadatkom koji učinimo, svakim razgovorom koji vodimo, … napraviti samo kratki uvid i pronaći bar jednu ili tri ili koliko god, važno je samo da tragamo za onim pozitivnim što je bilo vrijedno naše pažnje i vremena.
Jedna od ključnih tajni sreće i uspjeha je u svemu tražiti dobro. Duboko svjesni svega pozitivnog i svega negativnog, na kraju svega namjerno tražiti i pronaći ono dobro koje će nam ostati kao zadnji okus za sjećanje, koji će na sebe privući dobro iz našeg slijedećeg koraka.
Kako god okrenemo, vidimo da nema detaljnih uputa za upotrebu onoga što život pred nas stavi, bez obzira na svu mudrost stručnjaka, znanstvenika, alternativaca, koji se zaista trude uobličiti i priložiti smislene upute. Svatko od nas, sebe i sve oko sebe vidi, osjeća i treba na svoj način, s toga, svatko treba napraviti svoj domaći, osobnu procjenu, a date smjernice, eventualno, mogu biti značajna pomoć u obavljanju tog zadatka.
Dobro je imati na umu, da najveće zasluge za našu propast i za naš uspjeh ima čovjek kojega jutrom susrećemo u ogledalu. Zato mu, baš svako jutro, zaželimo srdačno dobro jutro i dajmo podršku, naoružajmo ga pozitivizmom i samopoštovanjem, utuvimo mu u glavu da zaslužuje svu ljepotu i radost svijeta, kako bi svaku sekundu dana koji slijedi potrošio mudro baš kao da je posljednja.
Dobro nam došao kolovoz. Već je i poodmakao. Vruće je, gužva, družimo se sa puno više ljudi nego inače, zaneseni smo morem, suncem, divnim plažama, dokoličarenjem, ljetnim šušurom, …. želimo zaista savršeno ljeto i upravo zato, ma gdje god bili, svaki dan uradimo svoj domaći.
Ana
Vrč ide na vodu dok se ne razbije
Trgujemo, trampimo svoju snagu, hrabrost, mudrost i dragocjeno vrijeme, u vječnoj potrazi za izvorom radosnih i pozitivnih iskustava i osiguranju što boljeg života. I nije da nam baš ne ide. Dogodi se dobar uradak, neko postignuće, radostan događaj, ali ostane gotovo neprimijećen radi stalnog osjećaja da nam još nešto nedostaje i vječnog traganja za načinom kako priskrbiti više svega, više novca, više prijatelja, više druženja, više slobodnih dana, više jela, više pića, veće frižidere,…
No, ništa od toga ne može ispuniti prazninu koja nastane kad čovjek nedostaje sam sebi. Zaboravljen, u žurbi, negdje u nekakvom zapećku ili ostavljen po putu kao balast, kad se činilo da se stvari bolje obavljaju bez sebe, otuđio se od sebe samoga i osudio na vječno traganje.
Pogotovo u proteklih nekoliko desetljeća, što se može povezati sa snažnim znanstvenim i tehnološkim dostignućima, s kojima teško držimo korak, ne možemo pratiti i razumjeti, a kamoli da novonastale proizvode i procese prilagodimo sebi i svojim potrebama. Pa onda ta silna žurba, koja nas potiče da prihvaćamo instant rješenja i instant zadovoljenje samo površnih potreba, dok svoje istinske potrebe zaboravljamo.
Uglavnom, umjesto da stvari služe nama, mi služimo stvarima, prilagođavajući se tom čudesnom novom svijetu automobila, računala, mobitela, brze hrane…. Rezultat je devastacija tijela i duše i potpuna psihofizička nespremnost za izazove koje život prostire pred nas.
„Vrč ide na vodu dok se ne razbije“, kaže stara narodna mudrost.
Gotovo nesvjesni svoje sudbe i teškog konflikta unutar nas, „pucamo po šavovima“, pa tako izmrcvareni postajemo ljepilo za lešinare u obliku svih niskih emocija koje nas žderu. Postajemo ljepilo za nedaće i patnju, dok s drugima dijelimo isti zrak, vodu, hranu i najvećeg pokretača i dobrog i lošeg, istu misao.
Bolestan duh može iznjedriti samo bolesnu misao iz koje se rađa bolesna ideja i evo zla putuje svijetom, negdje se zadrži duže negdje kraće, ali je neprestano prisutno, možda više nego ikada u modernoj povijesti. Barjaktari zla i oni koji zlo osuđuju, izmjenjuju uloge i svakom izmjenom usavršavaju svoje izvođenje, nastojeći u ostvarenju biti bolji od svog prethodnika. Tako su i zlo i gnušanje na zlo već gotovo dovedeni do savršenstva, a svijet ne može doći sebi da s toliko žara sam sebe gura u bezdan. I taman kad izgleda da ne može gore, trenutni barjaktar zla zloguko objavi da može, i te kako.
Listaju se stari spisi, tumače riječi davnih proroka, traži se odgovor na pitanje „jeli ovo kraj svijeta?“.
„O Bože, ovo je kraj svijeta", kaže gusjenica.
„Ma ne, to je samo početak", kaže leptir.
Činjenica da smo dio cjeline koja je upravo onakva kakav dio sebe svatko od nas u nju ugradi, jednako veseli i užasava, jer dok gunđamo na svakodnevno prisutne strahote, ne možemo a da se ne upitamo koji dio od ovoga je moj. Nisam znao, nisam umio, nisam mislio, nisam razumio, su prihvatljiva obrazloženja, ali ne mijenjaju učinjeno.
Znamo li što je zlo, odnosno, mijenja li se naše poimanje zla od slučaja do slučaja, zavisno s koje nas strane dotiče? Je li zlo ubiti neku životinju ili nekoga tko je počinio strašno djelo? Jesu li zlo prirodne katastrofe, bolesti, potresi, tornada?
A što ako i dobro i zlo postoji radi pravog odnosa prema životu i razvoja života uopće, jer, tko može više cijeniti dobro zdravlje od osobe koja je izliječena od teške bolesti ili cijeniti dobar obrok od osobe koju je glad dovela na rub života i konačno, tko može više cijeniti život od onoga koji je smrti u oči gledao?
Do kakvog god zaključka došli, lakše ćemo se nositi sa svime što se događa, ako o tome promišljamo i imamo vlastiti stav, ali bez oznaka „dobro“ ili „loše“, jer ne možemo znati što to u konačnici donosi. Cilj je izbjeći medijsku interpretaciju događaja, koja nas vuče u crnu rupu i zatvara poklopac. I inače, kad god postoji velika medijska pozornost, radije ignorirajmo histeriju i razmišljajmo možemo li išta iz toga naučiti ili išta učiniti da bude bolje, a onda prepustimo stvari onome tko uredno postavlja sve u ravnotežu.
Jasno je vidljiv društveni proces koji svakoga pokušava strpati u isti okvir, a ono što viri odreže, jer je tako lakše „uređivati“ ljudske potrebe i odnose. Pokušava nas se pretvoriti u klonove, umanjujući našu različitost i osobnu težnju, što je moguće samo ako čovjek sam sebe napusti, pa ne čuje onaj sićušni unutarnji glas koji neumorno šapće da smo jedinstveni, da je naša osobnost, naša snaga, mudrost i intuicija skrivena unutar nas, vrlo živa i postojana u svim uvjetima. Uči nas da možemo izgubiti sve što imamo, ali ne i domišljatost, kreativnost i snagu volje, što je osnova za nova stvaranja. Uči nas mudrosti prihvaćanja prirodnog zakona ritma, smjene dobra i zla, života i smrti, …
Evo već miriše jesen. Još malo i osjetit ćemo šuštanje lišća pod nogama, a onda ugledati gotovo gole grane. Tu i tamo još će se grčevito držati poneki suhi listić, radi čega sigurno neće utihnuti jesenji vjetrovi i oluje, dapače, neka zakržljala stabla čak neće preživjeti zimu. Sve da bi ponovno rađanje bilo što potpunije i što ljepše. Ritam prirode se odvija bez greške, bez panike, bez pompe i dotiče jednako kraljevstvo čovjeka kao i kraljevstvo prirode.
Pustimo neka nas dotakne jesen sa svime što donosi, jer sve je za neko dobro.
Kaže Osho:
“Stari bor propovijeda mudrost, a divlja ptica cijuče istinu. – značajan haiku.
Vi samo trebate biti dovoljno pažljivi, i otkrit ćete da je čitava priroda prepuna mudrosti i da čitava egzistencija propovijeda istinu iz raznih izvora.“
Hvala vam puno što postojite.
Ana
Poznanica u šezdesetima, po zanimanju arhitektica, slikarica sa najčudnijim tehnikama, izvrsna fotografkinja, već nekoliko desetljeća druži s prirodom u ulozi promatračice ptica, što ju je usmjerilo da u potrazi za ptičjim svijetom postane svjetska putnica i obiđe na desetke egzotičnih odredišta….
U proljeće 2014 mi je, onako usput, rekla da ima „podstanara“ u svojim plućima, što ju je na kratko izbacilo iz kolotečine, tek nekoliko mjeseci, za koje vrijeme je bila na redovitoj terapiji, reducirala prehranu, izbacila sve ugljikohidrate i šećere, posvetila se svom tijelu i duhu, no ni tada nije mirovala nego je u dogovoru sa knjižnicama i kulturnim centrima organizirala putopisne reportaže, gdje je rado pričala o svojim putovanjima uz predivne popratne fotografije.
Ali čim se osjetila dovoljno snažna za putovanja, krenula je, bilo kao vodič grupe ili sama, obišla je mnoga odredišta i evo danas nas pozdravlja iz Malezije.
„Evo vam saljem pusu iz Malezije. Uzasno je vruce i vlazno. U kontuinitetu hodam u mokroj odjeci. Ali svi su stanovnici, kao uoatalom sto iz prilozenog vidite, vrlo prijatni, uvijek sa osmjehom. Ovdje je samohrana majka vragolastog dvojca.
Ovdje nema gudina, samo tapira. Nema ni onih sirotih komaraca. OČito ce ih najhitnije trebati staviti pod zastitu. Malezija je u svom razvitku tu negdje usporediva sa Amerikom. Neki dan sam bila u apoteci (u jednom manjem gradu) jer me jos boli koljeno i kupila svicarsku voltaren kremu, pa sam priupitala za cijene sredstva protiv malarije. On mi je poslagao oko 10 razlicitih kutija po cijeni od 5 dolara do 40 dolara,poznate marke.
Samo ptica ima slabo. Barem ovdje u Taman Negara. Nadam se da ce biti bolje na Borneu. U stvari ptica ima ali bi trebalo ici duboko u sumu i tamo nociti. Kretanje sa teskom fotoopremom, uz brdo i niz brdo po toj vrucini je je jako otezano i sporo. Treba nositi i pitku vodu. Barem 3 litra za jedan dan. Jutra su maglena pa je problem sa fotkama.“
Evo potvrde one mudrosti „ ne određuje te ono što ti se događa, nego ono kako ti to nosiš, kako na to reagiraš“ i potvrde da je naš život rezultat naših izbora.
Davorka je mogla prestati živjeti svoj život onaj dan kad je doznala svoju dijagnozu i prepustiti se onome što joj se kaže da treba činiti, provoditi jutra u ambulantama čekajući nove nalaze krvi, mokraće, nove markere, povremeno ležati u bolnici, ali je izabrala da umre tek kad zaista umre, a do tada će sama sebi organizirati život.
https://www.facebook.com/davorka.kitonic?fref=ufi
Evo je u emisiji „Nemiran duh“
https://www.youtube.com/watch?v=wVoWDsROAYw
Sve nam dođe za nauk.
Ana
Dodaci prehrani su samo jedan od načina na koji možemo osigurati prehrambeni unos važnih hranjivih tvari. To je vrlo praktično rješenje da na brzinu osiguramo svakodnevnu dozu svih onih tvari neophodnih za zdravlje i dobrobit cijele naše obitelji. Saznanje da je dijete dobro nahranjeno donosi roditeljima gomilu sreće i mira.
Nakon odluke da obogatimo našu prehranu sa nekim dodatkom, važno je hoćemo li imati dovoljno sreće pa izabrati pravi od mnogih koji nam se nude.
Prije 18 godina, izabrala sam odličan dodatak ne zato što sam bila previše mudra ili dovoljno informirana, nego samo zato što sam imala sreće da je pravi proizvod došao do mene u trenutku kad mi je bio potreban.
Tada sam se prvi put susrela s mikroalgama, o kojima nisam znala baš ništa, te s toga nisam niti imala velika očekivanja. Bila sam sigurna da ne može biti ništa loše jer mi ih je preporučila osoba koja je uvijek, bez ikakvih kalkulacija, rado doprinosila svekolikoj dobrobiti.
Tako je započelo moje druženje s algama. Umjesto prve jutarnje kave, dan mi je počinjao sa nekoliko kapsula zelenog praha i čašom, dvije vode.
Tek kad sam osjetila da lakše nosim dan, da drugačije vidim svijet, počela sam se informirati, pokušavajući doznati što mi to život čini ljepšim. Pitala sam prijateljicu koja mi je preporučila, da mi kaže nešto više, no, rekla je da ne zna mnogo i dodala: „To ti je Božja mana, samo je još trebao naći načina da svakome bude dostupna besplatno.“ (Poslije sam negdje pročitala da se kod Asteca modro zelena alga prihvaćala kao božansko jelo, s kojim su se hranili vojnici i plemenitaši.)
Pretraživala sam Internet, tražila literaturu, potvrde urednosti proizvoda, kontaktirala ljude koji su također koristili alge, radila sve ono što nam svima padne na pamet. Pogotovo kada nam se nešto prezentira sa pregršt superlativa, naše sumnje budu još veće.
Prvo što me oduševilo bilo je stanište AFA alge - Klamatsko jezero, koje se nalazi u podnožju planine Shasta. Planina Shasta se cijeni kao jedno od najsvetijih mjesta na planetu, mjesto rijetke ljepote, mjesto hodočašća za mistike i raj za ljubitelje prirode i znatiželjnike iz cijelog svijeta. Vjeruje se da je okolo ove ogromne planine veliki planetarni vrtlog, prolaz između ovog i tajnih svjetova. I baš tu je smještena riznica cijelog svijeta.
S vremenom sam zaključila da nije upitna ni predanost firme visokoj kvaliteti proizvoda i njihova težnja ka čistoći svih procesa - od branja algi i kontrole kod branja, proizvodnje i ponovne kontrole, pa sve do pakiranja u Trufil kapsule koje sadrže 100% aktivne biljne tvari i to sve bez punila ili veziva bilo koje vrste. Radi tolike težnje čistoći firma koristi vlastiti patentirani proces sušenja, kako bi bili sigurni da su potpuno sačuvali hranjivu vrijednost algi. Iz istog razloga, u svojim proizvodima koriste prirodni COQ10, a ne puno jeftiniji sintetski.
Iako sam, prvih nekoliko godina, proizvode morala naručivati iz Engleske, plaćati 30% veću maloprodajnu cijenu, nije mi palo na pamet da tada, a niti kasnije kroz svih ovih 18 godina, probam neki drugi dodatak prehrani. Dapače. Budući je moje iskustvo bila potvrda mog pravog izbora, bila sam energična u uvođenju algi u prehranu svih članova moje obitelji. Naravno, uvažavajući da možda čista AFA, bez obzira na njenu izvrsnost, ne odgovara jedinstvenosti svake osobe. Možda je to Zelena energija ili Sea power ili samo spirulina ili Chlorela…
S vremenom je svatko za sebe pronašao ono što mu odgovara i što ga drži u dobrom zdravlju; moja starija kćer koristi Zelenu energiju i moon rise kremu, mlađa koristi AFA algu, Sea power i Kompleks masnih kiselina, zet AFA algu i i Sea power, sin AFA algu i COQ10, nevjesta Zelenu energiju i Sea power, veliki unuk AFA algu, a mali Zelenu energiju, brat COQ10, njegova žena AFA algu ili Zelenu energiju, njihova kćer i sin AFA algu i tako dalje. Imam veliku obitelj u kojoj još uvijek ima onih koji nisu nikada niti probali neki od proizvoda, a ima i onih koji, kad je frka, viroza, gripa ili sl, traže interventno desetak dvadeset kapsula Zelene energije, što ih podigne i to je to. Ja koristim zelenu energiju, Sea power i COQ10. Povremeno svatko od nas uzme još nešto, naročito ako možemo jeftinije kupiti kroz pogodnosti - na primjer Organski vitamin D kroz zimu ili Bifidus i Acidofilus, da se uredi probavni sustav, a kad god smo u mogućnosti dodamo Enzime sa AFA algom, radi manjka enzima u hrani koju kuhamo.
Najveći nedostatak kod konzumacije AFA alge je njena cijena, koja je obično nešto veća od ostalih, no, njene prednosti su puno veće od razlike cijene koja se plati.
Naime, AFA se bere u divljem izvoru, za razliku od drugih algi koje se uzgajaju u bazenima, što znači da kvalitetu i sadržaj AFA alge određuje priroda, a ne čovjek.
Uvjerena sam da je stručni tim AquaSource vrlo strastven u pronalasku prirodnih rješenja za poboljšanje zdravlja i da ima vrlo veliku odgovornost u tom smjeru. Svi njihovi proizvodi su pomno pripremljeni, s ciljem da djeluju u harmoniji sa našim tijelom, podržavajući njegove prirodne procese i prirodnu obranu, doprinoseći vitalnosti i ljepoti tijela i duše.
Jer, sve što konzumiramo ostavlja svoje vibracije u našem tijelu i duši. Na nama je samo da otkrijemo pravu kombinaciju onoga što ćemo progutati.
Lijep dan
Ana
Za početak školske godine se vežu razne teme, od kojih su mnoge vrlo daleko od obrazovanja i istinske brige o djeci; roditelji se žale da nemaju novca za opremiti dijete u školu, a i inače im je svega dosta, obrazovni kadar se žali da nemaju adekvatne plaće i zato će najvjerojatnije štrajkati, a djeca, izložena toj suludoj nebuloznoj vjetrometini, kreću u novu školsku godinu sa brigama i jednih i drugih u svojoj torbi.
U školi ih dočeka nervozni ritam, jer se treba prijeći ogromno zadano gradivo, nema se vremena za tjelesne aktivnosti, niti bilo koje druge dodatne aktivnosti i nije bitno jeli itko išta shvatio, važno je prijeći zadano gradivo.
Nestalo radosne cike u školskim dvorištima. Djeca hodaju ozbiljna, zabrinuta, ljuta, ne razumiju i ne mogu kvalitetno odgovoriti zahtjevima koji se pred njih postavljaju.
Usprkos životu za koga tvrdimo da je zahtjevan iznad svake mjere, zahtjevniji nego ikad, zadatak nam je pomoći djeci da se snađu u vremenu u kojem jesu, u vremenu kada rastu i razvijaju se. Mi svi dajemo doprinos odgoju mladih ljudi čije će trenutno ponašanje, ali i uloga u budućnosti, u velike, zavisiti od toga što im sada damo.
Jedino sa ispravno usmjerenom našom brigom i pažnjom, moći će uspješno svladavati postavljene zadatke, pronaći vrijeme za njegovati vlastite talente, graditi dobar odnos prema roditeljima i prijateljima, a posebno prema samima sebi, družiti se sa prirodom i uživati u fizičkim aktivnostima.
Posebno treba brinuti o fizičkim aktivnostima jer osim što pridonose zdravlju, jačaju aktivnost mozga i pogoduju boljem pamćenju, a upravo su fizičke aktivnosti, kako u školi tako i van škole, potpuno zanemarene.
No, iznad svega treba brinuti o pravilnoj prehrani, uvažavati činjenicu da će neke namirnice učiniti veliku štetu organizmu, a posebno mozgu, dok će neke druge posebno pomoći razvoju moždanih funkcija.
Tako, ako se naša redovita prehrana sastoji od namirnica koje sadrže antioksidante, Omega-3 masne kiseline i vlakna, mozak će moći obraditi više informacija, bolje će se odupirati stresnim uvjetima, povećati će se intelektualni kapacitet i poboljšati memorija.
Mozak ne može dobro funkcionirati u nazočnosti štetnih kemikalija. Neke kemikalije se neizbježne, ali postoji puno onih koje se svjesno uzimaju kroz različite vrste hrane, kao što su čips, fast food, gazirana pića ili pića koja sadrže kemijska bojila i slično.
Sastojci iz ovakve hrane ne samo da zaustave poboljšanje funkcija mozga nego imaju značajan doprinos u smanjenju intelektualnih kapaciteta.
Uz konzumaciju ovih namirnica mozak se ne razvija, ne napreduje, nego čak gubi dostignute sposobnosti.
Moramo biti svjesni što želimo našem djetetu. Želimo li da nam dijete „nekako pomoću nečega“ samo prelazi iz razreda u razred, dovoljno je da imamo džoker profesore kod kojih će ono uzeti dopunske sate kako bi izvuklo dvojku, mi platimo profesoru satnicu i to je to.
Ako mu pak želimo pomoći u razvoju njegovih vlastitih resursa, da stekne samopoštovanje, samopouzdanje, sigurnost, dobru koncentraciju i memoriju, kako bi mogao dati i dobiti najviše u budućem životu, naša podrška treba biti sveobuhvatna.
Velika pomoć u razvoju dječjeg intelekta je zdrava prehrana sa malo zdravih masnoća, a sa puno voća i svježeg povrća, a ako mu ka ovome osiguramo gram AFA alge dnevno uživat ćemo u njegovoj radosti kako se sam dobro nosi sa datim mu zadacima.
Majka priroda je sve ove namirnice zapakirala sa stotinama različitih hranjivih tvari dizajniranih tako kako bi ih naše tijelo najlakše apsorbiralo, a pogotovo je taj idealni odnos hranjiva prisutan u AFA algi.
Pedijatar, dr. Peter Naydenov je svoje predavanje, sa temom kako alga utječe na djecu, započeo pitanjem „želite li da su vam djeca pametna?“, a onda i dao odgovor „hranite ih AFA algom!
Dr. Claudia Jarratt i njeno osoblje su 1997 proveli istraživanje sa uključenih 142 djece, koji su deset tjedana jeli između 0,5 i 1 gr AFA alge dnevno.
Rezultati su bili slijedeći: poboljšane socijalnih vještina, smanjenje anksioznost i depresije, djeca su bila manje polemična, kontrolirala su ponašanje i bila razumno zahtjevna, imala su povećanu sposobnost da slijede upute i da se usredotoče na zadatke.
Jeffrey Bruno, dr.sc., Joe-Jo Gittelman, i Barry Tuchfeld, su1998 proveli istraživanje sa 31 djetetom u posebnom programu za čitanje. Djeca su 3 mjeseca jeli 1,5 do 3 gr AFA alge na dan.
Rezultati: značajno poboljšanje ponašanja, bolji odnos sa roditeljima i nastavnicima, poboljšanje memorije, poboljšanje ocjena i poboljšanje koncentracije.
Ključni nalaz: Skupina koja je uzimala AFA algu pokazala je značajno smanjenje toksičnih razina aluminija u organizmu. Otrovne razine aluminija su u korelaciji sa učenjem.
John Taylor, dr.sc., licencirani je psiholog i vodeći za ADHD područje, pionirski autoritet za kemiju mozga, s aspektima na poremećaju pažnje ADHD.
Taylor je autor prvih knjiga koje pružaju opsežne odgovore na ADHD pitanja. Poznati je autor jedanaest knjiga, više od 60 članaka u časopisima i stručnim brošurama, a održao je preko 250 kreativnih obrazovnih radionica.
John Taylor, dr.sc., često naglašava kako je ADHD povezan sa nedostatkom hranjivih tvari i opisuje kako AFA (Blue Green Algae) pruža organizmu sve potrebne komponente.
Pronaći prekidač za skrivenu moć mozga i otključati nevjerojatnu memoriju, koncentraciju i tako važnu kreativnost, sposobnost da se stvari vide drugačije i dođe do novih otkrića, kao i sve ostale sposobnosti, nije nešto što je namijenjeno samo odabranima. To je prirodni dio ljudskog ponašanja.
Nažalost, često su te sposobnosti blokirane jer se nema povjerenja u vlastite sposobnosti stvaranja.
Albert Bandura je jedan od velikih psihologa: samo Freud, Skinner i Piaget su citirani više od njega. Bandura kaže da povjerenje vlastitu učinkovitost, mijenja ne samo jednu osobu, nego bi moglo promijeniti svijet, u isto vrijeme.
„Idemo pomoći ljudima da shvate da su oni, naravno, kreativni i da bi trebali pustiti svoje ideje da lete“, kaže Bandura
Naučimo djecu da puste svoje ideje da lete, ne budimo škrti u pohvalama, razvijajmo njihovo samopoštovanje i samopouzdanje, uvažavajmo probleme na koje nailaze i naučimo ih da su problemi samo pitanja koja traže odgovor, radi čega su izazov i poticaj.
Neka nam mudrosti i dobrog zdravlja.
Ugodan vikend!
Ana
Dr. Wayn Dyer je 30.07. završio svoje putovanje kroz našu zajedničku stvarnost. Iza sebe je ostavio nekoliko knjiga i mnoge druge alate korisne na putu samospoznaje i samoostvarenja. Pred sam odlazak, napisao je pismo koje započinje slijedećim rečenicama:
„Znam da sam podijelio s vama jedno veliko pitanje o kojem treba razmišljati, Kako mogu služiti? Koliko smo puta u životu fokusirani na puko ispunjavanje naše svrhe ili smo pak izgubljeni tražeći ju, često zaboravljajući da u međuvremenu postoji mnogo života koje dodirujemo samo jednostavnom činjenicom da živimo svaki dan.“
Ovo nas tako lijepo podsjeća na činjenicu da dijelimo isti prostor, isto vrijeme, istu energiju, da se naši životi dodiruju, htjeli mi to ili ne.
„Ah, tko će na sve misliti“, znamo u brzini promrmljati suglasnost i ujedno ispriku, pretpostavljajući tome prijeteće klupko nedefiniranih obaveza, strahova i nesigurnosti, koje nas sprječava posvetiti pažnju sadržaju trenutka, bez obzira o čemu se radilo, obiteljsko i prijateljsko druženje ili posao, radi čega ne prepoznajemo priliku radosnog služenja.
I tako u bunilu mogućnosti i nejasnih želja, ishitrenih misli i činjenja, lako se dovedemo pred vrata sudnice ili ludnice ili bolnice, gdje se tek prenemo i u čudu zapitamo Kako sam ovdje dospio?
Ljude koji jutrom nerado odlaze na posao, doguraju ga nekako do kraja dana, pa ga sutra opet ispočetka prihvate i guraju do kraja dana, Camus vidi kao Sizife našeg doba. A Sizifova muka prestaje u trenutku kad se prepozna prilika i pronađe odgovor na pitanje Kako mogu služiti u dotičnoj situaciji?.
Camus se bavi i apsurdom u odnosu svijeta i čovjeka, gdje svijet na divlju čežnju za jasnoćom i smislom, koja izvire iz čovjekovog srca, odgovara šutnjom, mukom, tišinom. Daje važnost čovjeku, jedinki, ispred mase, potiče ga da usprkos tomu što svijet ostaje gluh na njegov vapaj, on sam ne treba odgovoriti mukom i prestati sa potragom za smislom i značenjem, za srećom, jer „strpljiva potraga za srećom nije luksuz ili puka potreba nego naša moralna obaveza.“ kaže Camus.
A sretan se postaje kad se pronađe smisao u služenju svijetu i vijeku u kojemu jesmo. Služiti iz trenutka u trenutak na način koji nam je dostupan, bez guranja, bez kompliciranja, bez silovanja ikoga i ičega.
Nije svatko spreman pritisnuti gas do kraja i bez velikog razmišljanja uskočiti u pretpostavljenu priliku. I to je u redu. Ne trebamo se mjeriti niti uspoređivati po osnovu bilo kakvog činjenja i bilo kakvog imanja. Zamislimo mora velika i mala, oceane i jednu najmanju njihovu kap koja sadrži sve što sadrže svi beskonačni oceani zajedno. Dovoljno je dakle biti kap.
I evo na kraju poruka kojom je Wayn Dyer završio svoje posljednje pismo:
„Razmislite gdje se možete otvoriti prema pozitivnoj promijeni i načinu na koji možete pomoći svijetu da pronađe svoju harmoniju.
Slijedite ono što vas uzbuđuje. Za mene je to pisanje. Znam da tada ispunjavam svoju svrhu. Kada se povežete s tim i osjećate to, Bog razgovara s Vama. Volite sebe, postavite svu namjeru i fokus u smjeru kako ćete dobro to napraviti. Vi ste prekrasno biće koje je jedno s Bogom i dio ste svega onog sto je dobro u kreaciji. Mi smo svi povezani, rođeni s univerzalnim pravom na sreću.
Budite dobri jedni prema drugima i zagrlite Božansku Ljubav. Započnite tako da budete dobri sami prema sebi, doživljavajte se s ljubavlju. Uzgajajte dobre misli koje motiviraju stvaranje emocija potrebnih za poboljšanje, emocija koje vas uzdižu do višeg stanja svijesti gdje vas doživljaj o samome sebi obgrljuje i postaje jedno s vašim višim ja. Očekujte to od sebe. Širite ljubav prema svemu sto vas okružuje i dočekajte spremno njen povratak.
Veliki pozdrav uz zahvalnost što ste tu, što mogu s vama dijeliti i po potrebi vam služiti.
Ana
Ispadamo gotovo dječje bezazleno neodgovorni kad navodimo razloge zašto ne konzumiramo dovoljno vode, tjelovježbe i zelenja, „ne sjetim se“, „ne volim to“, „ne da mi se“…. koliko god su nam poznate dobrobiti jednoga i drugoga i trećega i koliko god smo odrasli. Nažalost, rezultati takvog ponašanja su najmanje bezazleni.
Svakodnevno, na primjer, susrećemo ljude koji se žale na glavobolju, a znanstveno je dokazano da je dehidracija prvi uzrok glavobolja svih vrsta, slijedi je tjelovježba, a onda prehrana siromašna zelenjem.
A ljudi sa glavoboljama „ko u priči“ kojima se neda, ne sjete se, nemaju vremena, pa su se odlučili prihvatiti glavobolju kao dio svog imidža, kao životni stil.
O vodi svi sve znamo, no, o njenoj važnosti za život, kao i o svemu što nam je stalno dostupno, uopće ne razmišljamo. Zaboravljamo njenu ulogu.
Voda ima stotinu različitih osobina, a ona koju je otkrio francuski virolog, nobelovac, Luc Montagnier, dodatno uvećava njenu važnost i naglašava potrebu ostvarenja našeg dobrog odnosa u komunikaciji s njom, bilo mišlju, riječju ili djelom. Voda memorira naše misli i informacije iz okruženja, pa ih tako prikupljene emitira, te može služiti kao provodnik informacija što je izuzetno značajno za sve žive stvari jer je voda osnovni sastojak života. Na primjer, u našem tijelu ima stotinu puta više molekula vode nego svih drugih molekula zajedno.
Možemo raditi najbolje moguće tretmane, piti najskuplje lijekove, ali ništa, baš ništa, niti sok, niti čajevi niti bilo koje druge tekućine ne mogu zamijeniti vodu. Još ako je podvrgnemo tretmanu, na primjer, čarobnog Vivaldija i pošaljemo joj misli zahvalnosti i ljubavi uz neku slatku molitvu ili joj utisnemo neku konkretnu poruku prije nego je pijemo, voda će učiniti čudo u našem tijelu.
Premalo fizičkih aktivnosti, premalo tjelovježbe, je drugi uzrok „bezazlene“ glavobolje, pa neurolozi propisuju vježbe jednako često kao i lijekove. 30 minuta dnevno jogging ili brzo hodanje. Vježbanje ima veliki utjecaj na krvožilni sustav, ublažava stres i pomaže kod spavanja, a možemo samo zamisliti naše rasulo ako nam je krvožilni sustav u neredu, ako smo neprestano pod stresom i ako ne spavamo.
Šteta da ne možemo naći pola sata dnevno za tjelovježbu, po mogućnosti ujutro jer je jutarnja tjelovježba dvostruko učinkovitija. Onaj tko izmisli tjelovježbu u kapsulama bit će slavljen do vijeka.
Prehrana bez povrća, bez zelenila, bez klorofila koji podržava naš imuno sustav, doprinosi lošem općem psihofizičkom stanju.
Izgovori za konzumaciju malih ili nikakvih količina zelenja se uglavnom svode na „ ne volim, ne sviđa mi se“, a često se doda „ni djeca neće da mi jedu povrće pa se ljutim svaki dan na njih“. Čudno očekivanje, jer ako sami ne jedemo povrće što možemo očekivati od djece.
Doduše, priprema povrća zahtjeva malo više truda, bilo da pravimo salate, kuhamo, pirjamo, što god radili treba se potruditi da tanjur bude ugodan oku, pun bojica i da je dobrog okusa, dok je puno lakše uvaliti u pećnicu, ubojitu kombinaciju mesa i krumpira, nakon čega smo teški, umorni, napuhani i bez energije, a stanice vape da su gladne iako je bilo „mljaci“.
Dobre odluke u prehrani se donose kad prihvatimo pravilo da ne živimo da bi jeli nego jedemo da bi živjeli.
Zelena hrana je puna klorofila, puna života, pa je njena konzumacija jedna od najboljih stvari koju možemo učiniti za sebe. Jesti zeleno i to u značajnim količinama, pogotovo je korisno ujutro radi brze apsorpcije i alkalizacije, uravnoteženja pH faktora. Ujutro smo najkiseliji jer se u toku noći odvijaju metabolički procesi koji po potrebi troše kalcij iz zaliha, pa je jutarnje zelenje gotovo neophodno jer alkalizira tijelo, dajući kostima potrebne vitalne hranjive tvari. Kada je pH u ravnoteži tijelo se može usredotočiti da energiju usmjeri na jačanje imuniteta i borbu protiv degenerativnih bolesti.
Svojevremeno sam mjesec dana indikatorskim trakicama kontrolirala pH i uvjerila se u istinitost jutarnje kiselosti i snažan utjecaj algi na alkalizaciju koji se mjerio već nakon 40 minuta od kako bi ih popila.
Jutarnji obrok zelenja je najlakše i najbrže uzeti u obliku neke od dostupnih nam super dodataka, kao mlada trava ječma, mlada trava pšenice, mikro alge ili slično, koji u maloj količini sadrže sve što naše tijelo treba.
Na primjer gram i po do dva grama mikro algi ekvivalent je pet-šest salata. Ja naravno preporučam AFA algu jer je najbogatija klorofilom, a i osobno sam se uvjerila u njenu dobrobit. Svima nam je već poznato da AFA alga hrani tijelo na staničnoj razini, što se ne može postići „praznom“ hranom bez obzira koliko je pojeli, pa stanice ostaju gladne. A ako su stanice gladne one umiru, tijelo gubi energiju, imuno sustav povlači svoje straže i ostavlja širom otvorena vrata, kroz koja se ušuljaju neželjeni uljezi, koji zadovoljno naprave banket.
Jutros, kao i svako jutro, mogli smo čuti poruke našeg tijela, kod nekih je to već vapaj, s toga, premjestimo se sa zadnjeg sjedišta naprijed i preuzmimo komande.
Dobar početak novog radnog tjedna uz zdravlje i radost.
Ana
Ljudi često, one neke druge ljude koje nalaze odgovornima za što god, pogrdno nazivaju životinjskim imenima, najčešće dvojeći između krotke ovce i krvoločnog vuka, dok u literaturi, u basnama i drugim pričama iz životinjskog svijeta, susrećemo životinje sa karakternim osobinama ljudi, a sve te priče nose snažne poruke i pouke, naravno, za nas ljude.
G.I.Gudrijeff, armensko-grčki mistik i filozof, je često pričao priču koja govori o bogatašu, vlasniku velikog stada ovaca, ujedno vrlo škrtom da bi zaposlio pastire ili potrošio novce na podizanje ograde oko pašnjaka, nadajući se da će ovce tek tako biti poslušne i neće bježati. Ovce su znale da im je život bezvrijedan, da je njihovom vlasniku važno samo njihovo meso i koža i da će u tu svrhu jedna po jedna biti zaklane. Nastojale su se spasiti bježeći u šumu gdje im je život također bio nesiguran, ali je postojala mala mrvica nade da će promijeniti svoju sudbinu. Vlasnik je bio bijesan jer se stado svakodnevno smanjivalo, pa se ozbiljno prihvatio posla da riješi problem, bez dodatnog troška. Mislio je mislio i smislio lijek za njihovo ponašanje. Kako je poznavao tajne hipnoze, ovce je hipnotizirao i u tom stanju im pričao o njegovoj velikoj ljubavi prema njima, te da će učiniti sve za njihovo dobro. Svoju priču je okrunio uvjeravajući ih da su one zapravo besmrtne i da uopće nisu ovce nego su neke lavovi, neke orlovi, neke ljudi, a kako on treba samo ovčju kožu i ovčje meso, ne treba ih biti strah za život. I njegovoj brizi je došao kraj. Ovce su preko dana mirno pasle na pašnjaku i na kraju dana se krotko vraćale svome dobrom vlasniku, ne uzrujavajući se kad bi neka bila zaklana, jer bi to bila samo obična smrtna ovca.
I eto nam pouke; dok god su ovce bile ono što jesu, samo ovce, jasno su razlučivale opasnosti i tražile moguća rješenja, a nakon kupljene priče, živjele su u iluziji sve dok tu lošu trgovinu nisu platile vlastitom kožom.
No, nema čovjeka koji nije bar jednom u životu na taj način naučio veliku lekciju. Jednostavno se nađemo u trenutku slabosti, potrebni pomoći izvana, kada prazne hvalospjeve čujemo kao najljepšu muziku i dozvolimo da budemo odvučeni u neki iluzorni rukavac, iako negdje u nutrini znamo pravu istinu. A kada dođe „pay day“, a na našu sreću cijena bude manja od golog života, neprocjenjiv je osjećaj sreće povratka u vlastitu ulogu, neprocjenjiva je radost trenutka kada se nađemo, nakon što smo se izgubili.
A da bi znali tko smo, kakvi smo, kako reagiramo u nekim situacijama, što su prepreke a što prednosti našeg karaktera, trebamo zagaziti u svoju nutrinu sa stotinu lica, u vrtlog emocija koje se isprepliću i ključaju, od kojih svaka misli da ima pravo prvenstva.
"Čovjek nema jedno individualno JA. Tu su, umjesto toga, stotine i tisuće odvojenih malih "ja", vrlo često potpuno nepoznatih jedno drugom, koji nikad ne dolaze u dodir, čak su neprijateljski jedni prema drugima, međusobno se isključuju i nespojivi su. Svake minute, svakog trenutka, čovjek govori ili razmišlja kao "ja". I svaki put mu je to „ja“ drugačije.“ kaže G.I. Gurdjieff
Najzahtjevniji zadatak je postići vlastitu cjelovitost. Sve svoje osobnosti, sva mala i velika „ja“ složiti u usklađeni orkestar, gdje će pod mudrom dirigentskom palicom čuti jedno drugoga i nadopunjavati se stvarajući divnu usklađenu melodiju. U protivnom, može se dogoditi da cijeli život provedemo plaćajući ceh neke odluke ili čina jednog od naših malih „ja“, ishitreno učinjenog iz ljutnje ili iz inata.
A jesu li ljudi ovce ili vukovi? Samo ako zanemarimo činjenicu da i vuk i ovca služe svojoj svrsi u skladu sa prirodnim zakonima, moguće je razmišljati o ljudima sa tim osobinama. I čini se da nema jednoznačnog odgovora. Dok god ljudi ne znaju tko su i što su, nađu se i u jednoj i drugoj ulozi, pa su tako neki poslušne ovce u obitelji, a vukovi na poslu ili obrnuto.
Zapravo, svašta smo nešto dok nismo ono što jesmo. Odatle svi konflikti, patnje i nejasnoće, odatle osjećaj ugroženosti koji se javlja upravo u ovakvim vremenima agresivne sugestije što bi trebali ili morali činiti, proizvod čega je osjećaj nemoći.
Samo čovjek koji ne pozna sebe i ne shvaća taj fantastičan spoj i bezgranične mogućnosti uma, tijela i duha, osjeća da je nemoćan i da je rob tuđih odluka. Ne, nismo nemoćni, možda smo malo kruti, možda uzimamo stvari preozbiljno, a život je igra i dobro bi bilo potruditi se i sudjelovati u pisanju njenih pravila.
Kako god bilo, uvijek dođe ponedjeljak s novim pitanjima i zaduženjima i sa onim što smo ostavili za taj famozni ponedjeljak, pa se nađemo pred neminovnim donošenjem odluka koje zahtijevaju nova činjenja, radi čega moramo napraviti mnoštvo izbora, sve jednako važnih za stvarnost koju živimo.
A vrijeme neumitno prolazi i evo ga već je studeni. Birajmo sunčanu stranu ulice stvarno i figurativno.
Ana
Baš me veseli kad sam u mogućnosti podijeliti neko iskustvo, saznanje ili proslijediti korisnu informaciju, nadajući se da će doći do onoga kome je upravo potrebna. Također sam svjesna da svi u isto vrijeme ne tragamo za istim, pa će nekome sve ovo biti bezvrijedno, nepotrebno, možda ću biti dosadna, u kom slučaju preporučam tipku „delete“.
U svrhu stvaranja dobrih navika na dnevnoj razini, ponovimo nekoliko zaista bitnih stvari;
Disanje i čišćenje limfnog sustava
Kisik sakuplja hemoglobin i distribuira ga trilijunima stanica gdje se potom koristi za gorivo i oslobađanje energije. Optimalna oksigenacija stanica se postiže kroz pravilnu prehranu, unos tekućine i vježbe, a jedan od najboljih načina je naučiti pravilno disati.
Preporučeno je 3 puta dnevno prakticirati: udisati 8 sekundi, zadržati dah 16 sekundi, a zatim izdisati 16 sekundi… ponoviti 10 puta. Ako je naporno početi sa 4, 8, 8.
Limfni sustav je mreža tkiva i organa odgovornih za čišćenje i hranjenje tijela. No, za razliku od kardiovaskularnog sustava, limfni sustav nema vlastite pumpe za cirkulaciju, tako da kretanje limfe ovisi o tjelesnoj aktivnosti.
Istraživanja su pokazala da tjelovježba koja uključuje suprotnost gravitaciji utječe najviše na pokretanje limfe. Tako će 20-30 minuta skakanja ili odskakanja, po mogućnosti na "skakaču" osigurati idealne uvjete za čišćenje limfnog sustava. Skokovi pomažu osloboditi tijelo od toksina, stanica raka, otpada, zarobljenih proteina, bakterija, virusa i drugog otpada u tijelu.
Voda
Ne možemo nikada dovoljno naglasiti važnost vode. Bez nje će izostati bitne tjelesne funkcije kao što je probava, cirkulacija i izlučivanje otpada. Ona nosi hranjive tvari do svih vitalnih tjelesnih supstanci, igra ključnu ulogu u održavanju tjelesne temperature i neophodna je za rast i obnovu tijela.
Dobre masnoće
Potpuno uklanjanje masnoća iz prehrane je loše za naše tijelo, budući su masti jako važne za cjelokupno zdravlje, naravno, zdrave masti.
Prehranu treba dopuniti esencijalnim masnim kiselinama. Konzumirati namirnice sa zdravim mastima u njihovom prirodnom stanju: avokado, bademi, lješnjaci, sjemenke bundeve i suncokreta, ulja kao što je laneno, maslinovo, kokosovo i riblje ulje.
Dodati Kompleks masnih kiselina… više u privitku.
Alkalnost – jesti zeleno
Previše kiselosti u tjelesnim tkivima je uzrok mnogim zdravstvenim poteškoćama. Alkalnost podupire stanični život, a naš doprinos se svodi na:
- konzumaciju 70-80% alkalnih namirnica (zeleno povrće, bademi, avokado, limun, limes, itd),
- izbjegavanje namirnica koje su lišene života: životinjsko meso, mliječne proizvode, rafiniranu bijelu hranu, šećere, kofein, itd
- korištenje dodataka prehrani s kvalitetnim zelenjem, kao što su alge koje donose unutarnju ravnotežu i čistu energiju,
- povremeno testiranje pH faktora
- jednostavno, dodavanje svježeg limuna vodi koju pijemo.
Aerobna tjelovježba
Aerobne vježbe, uz pravilnu prehranu, troše masnoće kao primarno gorivo i oslobađaju nas nakupljenih otrova.
Preporuča se 30 minuta kvalitetnog vježbanja 3-5 puta tjedno, šetnja, trčanje, plivanje, bicikl, ili slično. Utvrditi svoj idealni aerobni trening srca: 180 minus svoju dob. Važno je da bude zabavno i motivirajuće, možda uz glazbu…
Zdrava prehrana
Naš cilj je svakodnevno konzumirati namirnice koje će nam pomoći održavati naše tijelo zdravim. U tu svrhu dobro je:
- jesti organsku hranu i pravilno kombinirati namirnice (jesti voće samo na prazan želudac, ne jesti ugljikohidrate i proteine zajedno, jesti zeleno povrće / salatu s proteinima ili s ugljikohidratima, ne kombinirati masti s proteinima,
- 70% prehrane treba biti živa hrana, 10% biljne bjelančevine i kvalitetna riba, 10% ugljikohidrati i 10% kvalitetna ulja,
- ne jesti prevelike obroke - jesti manje, tako da možemo živjeti dugo jesti više!
- ne piti vodu u toku jela, nego pola sata prije jela i jedan sat poslije.
Koristiti mišićno koštani sustav
Dizajnirani smo za gibanje. Pomaknimo se! Izbjegavajmo živjeti u kutiji. Koristimo Snaga uma i srca
Tisućama godina, alternativni oblici liječenja i održavanja dobrog zdravlja su fokusirani na unutarnju sposobnost tijela za održavanje i popravljanje zdravlja, a jedan od najmoćnijih bioloških mehanizama je u našem umu. Taj mehanizam koristi i učinkovito režira naše misli i emocije, te ako se potrudimo, to može biti jedan od najmoćnijih saveznika pri ublažavanju bolesti i povećanju energije i vitalnosti.
Stražarimo na vratima našeg uma, odobrimo prolaz samo pozitivnim sjećanjima i pozitivnim budućim vizijama. Jačajmo emocije, kao što su zahvalnost, hrabrost, vjeru, odlučnost, suosjećanja i ljubav, a izbjegavajmo sve one koje nam otvaraju vrata vlastitog pakla.
Iskoristimo ljekovitu moć srca. Preporuča se tri puta dnevno, zaustaviti se i usmjeriti um, dah, emocije, na područje oko srca.
Oslobodimo se otrova
Loše masti
Prerađene masti i ulja treba ukloniti ili dramatično smanjiti potrošnju.
Životinjsko meso
Bezbroj studija i nebrojene količine istraživanja su pokazala izravnu vezu životinjskog mesa sa kroničnim bolestima, kao što su bolesti srca, dijabetes i rak. Ako se ne možemo potpuno odreći mesa, izbacimo ga mjesečno bar 10 dana u komadu, da se tijelo oslobodi otrova. Proteini trebaju doći iz biljnih izvora, koji su učinkovitiji i imaju više antioksidanta, vlakana i minerala.
Kada je na jelovniku meso, kombinirajmo ga sa zelenim povrćem, salatom, jedimo ga usred dana i odaberimo ono iz prirodnog uzgoja.
Mliječni proizvodi
Nedavne studije o učincima mliječnih proizvoda pokazuju da oni doprinose osteoporozi, bubrežnim problemima i nekim oblicima raka. U jednoj od najuglednijih prehrambenih studija, do danas, voditelja istraživanja dr T. Colin Campbell, otkriveno je da rak raste na kazeinu, koji čini 87% kravljeg mlijeka. Također je utvrđeno da žene čija prehrana obiluje namirnicama životinjskog podrijetla izlučuju više kalcija u mokraći, posljedica čega su krhke kosti.
Uklonimo ili drastično smanjimo potrošnju mliječnih proizvoda, a dnevni unos kalcija osigurajmo iz biljaka bogatim kalcijem. Koristimo neko od izvrsnih biljnih mlijeka.
Kiselost organizma
U kiselom organizmu rastu virusi, bakterije, kvasci i plijesni, veliki uništavatelji stanica i tkiva u ljudskom tijelu.
Za smanjenje i uklanjanje kiselosti nek nam se prehrana sastoji od žive alkalne hrana: tamno zeleno i žuto povrće, soja, orasi, klice, žitarice i esencijalne masne kiseline. Ovakva prehrana će smanjiti pretjerano zakiseljavanje krvi i tkiva.
Povremeno, po nekoliko dana, potpuno isključimo kofein, šećer, ocat, alkohol, nikotin …. Dodajmo prehrani energiju algi.
U privitku je ponešto informacija o svim, vrlo kvalitetnim i vrijednim proizvodima tvrtke Aquasource, koji vam mogu pomoći u održavanju i poboljšanju zdravlja.
Koliko god nam se sve ovo činilo poznatim dobro se podsjetiti i bar nešto uključiti u dnevnu rutinu.
Neka nam radosti i zdravlja.
Ana
Prošlo je tako malo vremena, tek petnaestak dana, još uvijek naiđemo na pokoju ukrasnu trakicu, šareni papir ili borovu iglicu, a već ni traga blještavilu, radosti, dobrom raspoloženju i dobrim željama, od gomile kojih baš niti jednu nismo prigrlili, nastavili je njegovati, maziti i paziti.
Svakodnevnica se, malo pomalo, ispunila starim navikama, svatko se upregao u poznatu brazdu, stavio jaram izrađen po uputama „sam svoj majstor“, i nastavio trošiti dan za danom, sa nijemim emocijama ljutnje i tuge za nečim nedefiniranim, pa i tračkom srama pri pomisli da se, u nekom radosnom trenutku, nadao drugačijem.
Nastavili smo vući kofere pune svega i svačega, jer nismo imali „ni živaca ni vremena“ srediti misli i stvari, odrediti se. A dobro bi bilo da smo krenuli bez velike prtljage, sa samo pomno izabranim stvarima, saznanjima, navikama, ljudima i odnosima, a ostalo, brige, frustracije, intrige, ostavili prošlom vremenu kojemu i pripadaju.
Ponovo sve izgleda isto kao i lani; ljudi zaraženi mentalitetom žrtve ne žele preuzeti odgovornost za svoje postupke, za svoj život, i to samo svoj drugo ničiji.
Velika strašna i ujedno divna istina je da nam nitko na svijetu nije ništa dužan, da smo mi sami jamstvo za svaki rezultat, da nam se ništa ne može dogoditi bez nas i da nam se, tek tako, ne može ostvariti ono što ovlaš samo poželimo.
Stara anegdota govori kako je neki čovjek, u noći punog mjeseca, kada se kažu ostvaruju želje, provirio kroz prozor sa željom da dobije veliko blago, ali umjesto da kaže „Bože, daj mi veliko blago“ zbog uzbuđenja i brzine, rekao je „Bože, daj mi veliku glavu“. I ostao tako do slijedećeg punog mjeseca.
Dakle, sreća da nam se ne ostvaruju tek ovlaš izgovorene želje, jer bi se čuda događala oko nas, nego je potrebno uskladiti cijeli naš orkestar u tom pravcu.
Svaki put započinje prvim korakom, bez obzira koliko je dug i koliko važan. Životni cilj nam je da budemo dobro u smislu da radosno kličemo svakom novom danu, da uživamo u životu i ako dnevno doživimo trenutke radosti, jedan, dva, pet, u tim trenucima smo ostvarili životni cilj. Zato naš prvi korak nek bude razmišljanje na dnevnoj razini.
Ostvarenje dnevnih ciljeva nas pokreće, ruši rutinu, vodi u ravnotežu i bolji život uopće. Razmislimo imamo li mogućnosti uključiti u dan bar neke od poželjnih aktivnosti:
meditirati, šetati, gimnasticirati, kuhati zdravo, jesti doručak, jesti više voće i povrća, čitati bar pola sata, pisati bar pola sata… Zapravo, nije važna količina vremena koliko dosljednost. Svaki dan po nekoliko dodatnih minuta će utjecati na ukupnu sreću i blagostanje.
Naravno, osim dnevnih ciljeva možemo općenito raditi na kreativnosti, prijateljstvu, putovanjima, duhovnosti, financijama, obrazovanju…. I sve bez straha.
Učimo od djece. Pogledajmo kako se odlično nose sa izazovima i nezgodama u svakodnevnim aktivnostima. Ona idu u susret novim stvarima i spremna su učiniti sve što je potrebno kako bi naučili nešto novo. Hrabro istražuju svijet oko sebe, ne izbjegavaju izazove, griješe, pa što, često koriste maštu, a kad je potrebno zanemare ili promijene pravila igre.
Ovo posljednje mi se najviše sviđa. Promjena stava, mišljenja, pravila, je rezultat novih saznanja i rasta. Kineska poslovica kaže „Ako čovjek ne mijenja svoje mišljenje ili je vrlo mudar ili je budala.“
Mi odrasli, za razliku od djece, nerado prihvaćamo novo, volimo se zadržavati negdje između jer isto tako nerado preuzimamo odgovornost za ono staro, već poznato.
Ne preuzimanje odgovornosti znači zanemarivanje, a najveća tendencija zanemarivanja je prema osobnom zdravlju. Ne trebamo naglašavati koliko je ukupno zdravlje važno i kako delikatna ravnoteža koja postoji u nama, može biti narušena od strane negativnih vanjskih i unutarnjih utjecaja, kao i tjelesnih i psihičkih bolesti.
Zdrava prehrana, vježbanje i san je sveto trojstvo za dobro zdravlje. Iz tog razloga je potrebno postaviti one dnevne ciljeve.
Informirajmo se, učimo, kombinirajmo tuđa saznanja sa vlastitim iskustvima.
U pismu kolegi, Isaac Newton je rekao da je njegov uspjeh bio sagrađen na postignućima drugih. "Ako sam vidio dalje, to znači da sam stajao na ramenima divova. Uspjesi divova nam pomažu vidjeti dalje od prepreka i tobožnjih ograničenja, na koja naiđemo. Pomažu nam otvoriti naš um sa skrivenim mogućnostima koje možda prije nismo vidjeli.
„Ruku na srce“ već toliko toga znamo, toliko je već rečeno, da bi naš život bio najljepša pjesma kad bi sve to i primjenjivali. Ali zaboravimo, ne sjetimo se, budemo malo lijeni…
Raduje me nastavak našeg zajedničkog putovanja. Nek nam je dobar vjetar u jedrima.
Ana
Kad se proglasi vrijeme karnevala svi tužni pajaci, sve kreature i karikature, sve bitange, svi lopovi, kauboji, prinčevi i princeze, kraljevi bez kraljevstva, svi nebulozni događaji, radnje razne, rečenice izmišljene, prazne, sve sjedne na svoje mjesto i bude jestivo i pitko.
Baš kao i kad dobar režiser uzme neku sekvencu iz stvarnog života, koja je razljutila, ražalostila, raspametila tolike ljude, pa napravi od tog „materijala“ odličnu tragikomediju. Oduševljeni ju gledamo je ne jednom nego dvaput i više. Aplaudiramo, čak se i smijemo, pa i do suza. Jer od nas se pritom ne traži ništa, baš nikakvo promišljanje. Režiseri, producenti i kostimografi, odradili su svoj posao, glumci su naučili tekst, scenograf je postavio scenu, a nama je omogućeno promatrati samo onim dijelom mozga koji nam služi za zabavu, za smijeh, za „bijeg od stvarnosti“. No, predstavi dođe kraj i htjeli ili ne htjeli moramo se vratiti, možda u tu istu sekvencu iz stvarnog života, gdje nam se postavljaju pitanja i traže od nas odgovori, pretpostavljajući da smo sposobni odgovoriti.
Upravo radi dobre pripreme za život i prihvaćanje istog, koliko god on bio težak, u prošlosti su se obavljali razni rituali i njegovali običaji, koji su u tom pomagali. Pa tako i karneval. Strašnim maskama, velikom galamom i neartikuliranim glasanjem, u davnim počecima, tjerali su se svi strašni zlodusi, a njihov vođa, krivac za sve nevolje, bio bi spaljen na lomači. To je označavalo pobjedu nad zimom, oskudicom i drugim raznim nevoljama, pa se moglo krenuti u novo proljeće bez opterećenja, s velikim nadanjima za dobru sjetvu i dobru žetvu. Običaj je naknadno obogaćen „bakanalijama“, budući, po katoličkom učenju, poslije karnevala slijedi četrdeset dana mira i posta, trebalo je pojesti sve zalihe hrane, a prvenstveno mesa. Pilo se, jelo i lakrdijalo do iznemoglosti. U ovo naše vrijeme, običaj je uglavnom protkan konzumerizmom, donekle se slijedi forma, ali bez dubljeg značenja.
Kraj karnevala je trenutak za skidanje karnevalskih maski, a dani koji slijede, korizma, vrijeme je za borbu sa vlastitim demonima i zlodusima, vrijeme za skidanje one maske koju već toliko dugo nosimo, tako da nas već pomalo i žulja i ne dozvoljava nam da se izrazimo na način na koji bi željeli. Ipak, na kraju odustajemo. Na samu pomisao da ju skinemo, čini nam se da ćemo pred svijetom ostati potpuno goli, prozirni i bez zaštite. A i tko zna što nas čeka iza maske.
Joseph Campbell, u svojoj knjizi „Junak s tisuću lica“, kaže o nesvjesnom:
„ ljudsko se kraljevstvo, podno razmjerno uredne majušne nastambe koju nazivamo sviješću, spušta u neslućene Aladinove špilje. Ondje se ne kriju tek dragulji, već i opasni džini: neželjene ili odbojne psihološke moći koje se nismo sjetili ili pak usudili uklopiti u svoje živote.“
„One su opasne jer prijete tkivu sigurnosti u koje smo utkali sebe i svoju obitelj. Ali u isti mah su i vraški zamamne, jer nose ključeve koji nam otvaraju cijelo prostranstvo pustolovine otkrivanja sebe samih, pustolovine koju priželjkujemo i koje se plašimo.“
Na kraju, uz veliki pozdrav, evo link za odličnu pjesmu, koju je napisao Charles C. Finn, a odnosi se na masku koju nosimo.
https://www.youtube.com/watch?v=8fIj1ohOYPc
Ana
Često ističemo mediteransku prehranu kao vrlo zdravu i ona to jest, ali je danas već prava rijetkost. Gotovo je nemoguće pronaći ljude, pa i u najzabitnijim krajevima, koji nisu prihvatili zapadnjački način prehrane. Malo pomalo napuštena je prehrana temeljena na zdravim namirnicama sa malo kalorija, povrće, voće, mahunarke, riba, maslinovo ulje i vrlo rijetko mesa, što je mediteranska prehrana.
Što god su ljudi imućniji to im je prehrana gora po zdravlje. Koriste se namirnice koje uzrokuje pretilost, kardiovaskularne bolesti, hipertenziju, dijabetes, osteoporozu, rak debelog crijeva, prostate i dojke, te mnoge autoimune bolesti i alkoholizam, koje je bilo nemoguće naći u populacijama koje su se hranile tradicionalno.
Karakteristike zapadne prehrane:
1. Životinjski proizvodi se koriste kao središnji obrok, u značajnim količinama i gotovo svaki dan, dok su u tradicionalnim društvima, uključujući dugovječne svjetske kulture, životinjski proizvodi rijetki i koriste se povremeno. Komad mesa koji će pojesti jedna osoba za jedan obrok, u zapadnim kulturama, hranit će cijelu obitelj tjedan dana u zemljama Azije.
2. Redovita konzumacija procesiranih biljnih ulja.
3. Redovita konzumacija prerađenog brašna i šećera. Prerađeni šećeri i brašna su bili potpuno nepoznati u prošlosti. Kruh je bio grube strukture i teško ga je bilo žvakati, a ne ovako pahuljast koji ćemo jesti danas. Bijeli šećer nije postojao.
4. Napitci, tekuće kalorije, što uključuje alkohol, voćne sokove, gazirana pića i slično. U tradicionalnoj prehrani jednostavno nisu postojali ili su bili konzumira vrlo umjereno.
5. Mnogo natrija - U tradicionalnoj prehrani se koristi općenito vrlo malo soli, a u nekim slučajevima, sol je nepoznata.
6. Zapadna prehrana je puna namirnica koje su se u prošlosti smatrale delicijama. Majoneza, bogati umaci, maslac, jaja, punomasni mliječni proizvodi, meso, vino, pivo, rakija, sladoled, bijeli kruh, kolači, muffins, kroasani, čokolada, …. kao da se jede torta svaki dan, umjesto jednom godišnje na svoj rođendan.
A prehrana koja vodi do zdravlja se temelji na biljnoj hrani i fizičkim aktivnostima koje doprinose bržem metabolizmu, tako da se obično pojede samo onoliko kalorija koliko se i potrošilo.
Nekoliko jednostavnih savjeta:
Povremeni post od kojeg većina ljudi može imati koristi u poboljšanju zdravlja i dugovječnosti.
Temeljiti prehranu na nekoliko jednostavnih škrobnih namirnica, kao što su riža, grah, krumpir ili slatki krumpir. Dodati svježe povrće i voće i začina po ukusu.
Zamijeniti jedan ili više kuhanih obroka sirovim obrokom.
Eliminirati sva procesirana ulja iz prehrane, a sve masnoće koristiti vrlo štedljivo.
Pozdrav
Ana
dio
Najveće bogatstvo koje imamo je vrijeme i svaki dan uredno dobijemo 1440 minuta i ne postoji nikakav način za dodatnu niti jednu jedinu minutu. To je razlog više da vrijeme koje imamo mudro trošimo.
Rečenice koje izgovaramo ili misli koje mislimo, u smislu: "Imam toliko toga za učiniti, a imam tako malo vremena", ili "imam dovoljno vremena, pa mogu to učiniti kasnije", su kočničari dobrog upravljanja vremenom i imaju vrlo loše posljedice.
Vremena imamo toliko koliko imamo i to ne možemo promijeniti, pa je jednako blesavo razmišljati da ga imamo malo ili da ga imamo mnogo. No, naš stav o njegovoj važnosti i neponovljivosti, odredit će kako ćemo ga trošiti.
Postoje razne teorije pomoću kojih se pokušava bolje pojasniti razumijevanje vremena i kako učinkovito s njim upravljati.
Teorija sa teglom. Unutrašnjost tegle predstavlja vrijeme, a različiti zadaci i obveze koje trebamo ispuniti su predstavljeni kao kamenje, šljunak, pijesak i voda.
Kamenje su važne stvari koje zahtijevaju našu hitnu i značajnu pažnju. Šljunak je slijedeći po važnosti. I kamenje i šljunak su nam važni za normalno življenje.
Zrnca pijeska su mali, dugotrajni, ponavljajući zadaci koji se relativno lako odrade, ali imaju svoju važnost u našim životima, odgovori na pozive, poruke,… Konačna komponenta, voda, ispunjava ono malo prostora koji ostaje, a predstavlja male slatke zadatke ili mirne trenutke dokonosti.
Ako teglu na početku napunimo pijeskom, više ne možemo unutra ugurati niti jedan kamen niti malo šljunka, što znači da nam relativno nevažni zadaci ili obveze mogu jednostavno ukrasti velik dio vremena. Dan ćemo tada potrošiti u malim trivijalnim poslovima, stotinu puta otvoriti poštu, otići na face, dokono razgovarati s poznanicima, što će nas spriječiti da dovršimo neke veće ili važnije zadatke i projekte od kojih zavisi kvaliteta našeg života.
Nema nam druge, morat ćemo izbaciti dio pijeska kako bi napravili mjesta za kamenje i šljunak, što znači da ćemo se morati odlučiti koji nam zadaci nepotrebno kradu vrijeme i eliminirati ih iz života ili bar svesti na minimum.
Za dobro upravljanje vremenom treba um oslobođen od nereda, u koji se mogu uredno posložiti sve obaveze, dati im status po važnosti i vrijeme potrebno za obaviti ih.
Na ovu temu dnevnog upravljanja vremenom, vremenski proračun, jako lijepo se nadovezuje mjesečno upravljanje našim budžetom, financijski proračun, a dobro iskorištavanje vremena se automatski odražava na financije.
Na primjer; ako nemamo petlju suočiti se i uraditi ono što nam je i bitno i hitno, jer je zahtjevno, jer se moramo odgovorno sabrati, uključiti sivu masu, izmislit ćemo način da vrijeme potrošimo na neke druge obično nevažne stvari, kako bi se bar za trenutak spasili i zaboravili. Pa se hitno odlučimo družiti u kafiću, … kava za kavom, cigarete … ili jednostavno sjednemo pred televizor, gdje smo upravo radi takvih situacija napravili pretplatu za dostupnost nekih novih kanala. Rezultat, potrošili smo vrijeme ali i novac, a ono što je bitno i hitno nije nestalo, čeka nas. Možda mislimo da su to sitnice. Nevažno.
Još jedna sitnica koja troši vrijeme i novac je loša navika ne spremanja stvari na njihovo mjesto, pa onda poludimo tražeći, vrijeme nam curi, a ako nam se baš žuri, odemo i kupimo to nešto ponovo. Naravno, onu staru stvar ćemo nakon nekog vremena pronaći. Lijepa je navika spremati stvari na njihovo mjesto, a k tome nećemo potrošiti niti vrijeme niti novac.
Ako smo detaljni u analizi i pošteno sagledamo navike, proračun će nam ukazati, ne samo na ovakve sitnice, nego će nam otkriti crne rupe trošenja vremena i novca./p> Slušamo ovih dana o izradi financijskog proračuna na razini države, što se uglavnom negativno doživljava jer će se radi nedostatka prihoda rezati neki troškovi, tako da je riječ proračun postao sinonim za ograničenje potrošnje, baš kao što je dijeta sinonim za ograničenje prehrane.
No, naš osobni, kućni proračun, sažetak naših prihoda i rashoda za mjesec dana, biti će ključ za učinkovitiju potrošnju. Glasno i jasno, crno na bijelom, do u detalje, koliko novca mjesečno dobijemo, a koliki su nam rashodi koje trebamo tim novcem pokriti. To je put, sredstvo za postizanje financijske stabilnosti.
Naravno, izrada proračuna ne zvuči baš kao najuzbudljivija aktivnost na svijetu, a može čak biti i zastrašujuća, jer je moguće da ćemo se suočiti s činjenicom da trošimo više nego su naše mogućnosti.
Najpopularnije i najlakše je zagrabiti u dozvoljeni minus na tekućem računu, no, isto tako znamo, da od trenutka kada iskoristimo cijeli dozvoljeni minus, svaki slijedeći mjesec trošimo samo ono što dobijemo, plaća, mirovina, drugi prihodi.
Kako bi bili uspješni u izradi proračuna, čiji rezultat nam treba pokazati gdje nam odlazi novac, koliko na što trošimo, a koliki su nam prihodi, moramo biti detaljni i točni koliko god je moguće.
„Istina oslobađa“. I zaista kad utvrdimo da naši troškovi premašuju prihode, moći ćemo tražiti rješenje u povećanju prihoda i smanjenju troškova. Na fiksne troškove možemo malo utjecati i važno ih je svaki mjesec prve podmiriti, režije, krediti i sl. Varijabilni troškovi će zahtijevati više naše pažnje, jer ih je teže utvrditi, a da nam što ne promakne, ali ćemo među njima sigurno naći one koji nam bez potrebe opterećuju budžet.
Ne zanemarujmo ni one naizgled sitne troškove, razmislimo o nepotrebnim malim zalogajčićima i svakodnevnom odlasku u kafiće.
Važno je platiti račune na vrijeme da bi izbjegli dodatan trošak. Uvijek promislimo kako ću platiti obaveze za dva mjeseca ako ne mogu za jedan.
Kamate na korištenje dozvoljenog minusa nisu zanemarive, tako da u proračunu planiramo pokriće minusa kroz nekoliko mjeseci.
Dobro upravljanje vremenom i financijama je umjetnost, s tom razlikom što nemamo mogućnost vježbanja prije nastupa, kao što vježbamo ples, sviranje i slično. Nemamo mogućnost treninga prije nastupa, uvijek se ide uživo. Treba se suočiti s istinom do u najsitnije detalje, hrabro uskočiti u more zahtjeva, problema, smočiti obje noge, suočiti se s nemanima eventualnih grešaka i neuspjeha, loših odluka, … pratiti realizaciju, popravljati i usavršavati tehnike življenja sve više i uvijek iznova, u dobroj vjeri i dobroj namjeri.
Na kraju trebamo naglasiti potrebu brige o zdravlju jer je najveći potrošač vremena i novca bolest. Uključimo u prehranu neku od super hrana (hrana koja u maloj količini ima sve potrebno), bilo koju, a ja vam naravno preporučam AFA algu, pogotovo sada kada je dobijemo sa 20 kapsula gratis. Zašto, kada, kako, više u nastavku.
AFA alga temeljito hrani naše tijelo na staničnoj razini, a isto tako temeljito čisti nakupljene toksine koji su inače prepreka redovnim metaboličkim procesima.
Spriječiti će mnoge bolesti koje nastaju kao posljedica lošeg raspoloženja, loših misli, naročito osjećaja bezizlaznosti, jer osim koncentracije hranjivih tvari u savršenom omjeru, ona kvalitetno hrani moždane stanice i ima snažan učinak na živčani sustav.
Oni koji je uzimaju svjedoče o općem porastu mentalne budnosti, mentalne izdržljivosti, kratkoročne i dugoročne memorije, lakšem rješavanju problema, kreativnosti, kvalitetnom snu, većem osjećaju blagostanja i razvoju intuicije.
Duboko se klanjamo ovom rješenju koje nam dolazi iz prirode.
Uvažavajući princip jedinstvenosti svakoga od nas, svatko će za sebe pronaći optimalno vrijeme i optimalnu količinu, pri kojoj će tijelo iskoristiti mogući maksimum pripremljene mu gozbe.
Liječnici i nutricionisti govore o 1 – 1,5 gramu (3-4 kapsule) AFA alge dnevno, za preventivu, za održavanje dobrog zdravlja.
AFA algu je najbolje uzimati ujutro na prazan želudac, sa velikom čašom vode.
Sve nam je jasnije da nas život ovoga našeg vremena usmjerava prema ovoj maloj biljčici, staroj tri milijarde godina, nevidljivom vodenom cvijetu, AFA algi, u kojoj su sva hranjiva u idealnim omjerima, upravo onakvim kako naš organizam zahtjeva, iskoristiva u potpunosti.
S obzirom na kvalitetan proces branja, obrade i posebno odgovornu kontrolu, ona k nama dođe s ničim dodanim i ničim oduzetim.
David Howell, voditelj homeopatskog koledža u Ujedinjenom kraljevstvu, gorljivi zagovornika AFA alge, priznaje da su dobrobiti AFA alge tako velike da izazivaju skepticizam. Howell se uvjerio u vrijednosti AFA alge zbog iznenadnog poboljšanja zdravstvenog stanja pacijenata koje je liječio homeopatski, a koji su uz homeopatske lijekove počeli uzimati i modro zelene alge:
„Odjednom je liječenje imalo bolje rezultate“, kaže Howell. „Zaključili smo da, njihova tijela nisu imala pravu nutricionističku ravnotežu da bi iskoristila homeopatske lijekove i tek kad su počeli jesti alge, lijekovi su počeli djelovati kako smo očekivali.
Vjerujem da alge pomažu da tijelo radi učinkovitije pa tako apsorbira više vitamina i minerala iz sve ostale hrane koju konzumiramo. No, kako god da djeluju, sve je više onih koji se okreću prema tom dodatku kojeg mogu uzimati svi, uključujući djecu i trudnice“. zaključuje Howell.
Mnoge slučajeve učinka je teško objasniti. Jedna osamdesetogodišnjakinja koja je prošla kemoterapiju zbog raka štitnjače bila je toliko iscrpljena nakon liječenja da su liječnici bili skeptični oko njezina preživljavanja. Nakon jednog mjeseca uzimanja algi, konkretno Zelene energije, potpuno se oporavila.
Važno je napomenuti da, osim što priskrbljuje veliku dozu hranjivih tvari koje mnogima nedostaju ( B vitamini, zink, magnezij, željezo i masne kiseline), AFA alge opskrbljuju organizam kisikom, što pomaže boljem prijenosu hranjivih tvari do organa kojima su potrebni.
Prema Penny Davenport, neovisnoj nutricionistkinji, taj okisgenirajući učinak modro zelenih algi može biti posljedica njihovog djelovanja na zagađivače:
„U današnje vrijeme tijelo ima vrlo malo kisika jer je zagađenje sveprisutno. Alge na sebe vežu teške metale i odstranjuju ih iz tijela.“ Kaže Penny
Dr. Gabriel Cousens, američki nutricionist i zagovornik modrozelenih algi izjavio je:
„Možda je najveća vrijednost AFA algi u njihovom pozitivnom učinku na hipofizu, epifizu i hipotalamus u mozgu. Izgleda da ima neki posebni učinak na energetiku mozga i njegovu funkciju.“
A.K.
Veljača nam se divno igra s vremenom. Kiša, sunce, vjetar, sve u istom danu. Koristi svoj kratki mjesec da pokaže sva moguća lica. Pa neka. Svejedno uživajmo živeći bez ikakvog straha. „Postoji rješenje za svaki osnovan problem, koliko god se teškim doimao.“
Napoleon Hill
Ana
Istraživanja pokazuju da ljudi mahnito precjenjuje moć pilule, pa smo valjda zato neodlučni i nedosljedni u cilju zdrave prehrane i ostalih procedura zaista potrebnih za dobro zdravlje.
Na primjer, ljudi vjeruju da će im pilula pomoći u snižavanju kolesterola, krvnog tlaka i drugih boleština našeg vremena, a prljava mala tajna je da su pilule puno manje učinkovite, da ne kažemo neučinkovite, a k tome stvaraju neravnotežu u tijelu. Simptomi kao povišen kolesterol, krvni tlak i slične tegobe, su alarm da trebamo očistiti našu prehranu od namirnica za koje već znamo da štete zdravlju, a to je jeftinije i učinkovitije.
Najzdravija opcija je ne prerađena biljna hrana, koju trebamo, što god je više moguće, ugurati u našu svakodnevnu prehranu.
Test je napravljen kod vegetarijanaca kojima je dano da se počnu hraniti mesom bar jednom tjedno. Na temelju tih podataka zaključeno je da je gotovo kod svih porastao rizik od srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa i debljanja.
Većina naših prehrambenih nedostataka su zbog neadekvatnog uzimanja cjelovite biljne hrane.
Prehrambeni stručnjaci ističu tri vrste najzdravijih namirnica koje bi trebali imati dnevno na jelovniku.
Slatki krumpir (naročito ljubičasti iznutra), tamno zeleno lisnato povrće cruciferous (naročito kelj i raštika); mahunarke kao prilog uz svaki obrok, grah, grašak, slanutak , leća (naročito leća).
Dakle, prakticirajmo hraniti se najzdravijim namirnicama, cjelovitom biljnom hranom, uključujući cjelovite žitarice, mahunarke, voće, orahe i što više povrća.
takva prehrana je izuzetno bogata vlaknima, a dobre bakterije u našem probavnom sustavu će ta vlakna pretvoriti u kratke lance masnih kiselina koje se apsorbiraju u krvotok i utječu na metabolizam hormona, čime se dobije signal sitosti. Kada ne jedemo dovoljno vlakana, upravo onih koje sadrže biljne namirnice, blokiramo prirodne funkcije našeg tijela, pa i signal sitosti, a onda jedemo, jedemo….
Izdvajam iz ponude u ožujku odličnu kombinaciju - 2 kom AFA u soku od borovnice i brusnice + 1 kom AFA 140 kapsula, dobije se gratis AFA 60 kapsula... Ovo je zaista odlično, pogotovo ako imate malu djecu koja ne mogu progutati kapsulu.
Veljača nas je dugo držala u vlazi i temperaturi koja je upravo odlična za razvoj virusa, zato se trebamo malo bolje zaštititi, a pogotovo zaštitimo one najmanje.
Evo nam ožujka, radujem se proljeće je sve bliže, a pogotovo se veselim „marčanim burama“ koje nas kažu ne mogu zaobići, a koje tako fino sve očiste uključujući i naše „šufite“.
No, uživajmo danas, sada, uživajmo u onome što imamo i što jesmo, jer sutra tko zna…
Ana
Svima nam je poznat osjećaj mira i sigurnosti kad je majka dobro, pa je svugdje ima i sve dostigne. U vodu, u vatru, ako treba. Nema te prepreke koju neće preskočiti ili mudro zaobići, kako bi u njenom djelokrugu odgovornosti sve funkcioniralo savršeno. I uz sav umni i fizički napor, u svaku poru, stopu, dodir, unosi beskrajno puno ljubavi i suosjećanja, a njena snaga i njeno zdravlje ima čudesan učinak na mentalno i fizičko stanje cijele obitelji.
Žena je uvijek intuitivno osjećala da ima jedinstvenu svrhu, pa i sada, na rubu ovog evolucijskog pomaka, svjesna je svog potencijala i činjenice da je, na neki način, pozvana doprinijeti promijeni svijeta.
No, usprkos privilegijama koje je izborila tijekom posljednjih desetljeća, kod žena je rijetko bio prisutan osjećaj sreće i blagostanja. Uz sve nevjerojatne društvene uspjehe i pogodnosti, do kojih ju je doveo feminizam, žena je neprestano tragala za dubljim iskustvom ljubavi, intimnosti i povezanosti. Čeznula je za potpunijim životom jer u novoj ulozi nije pronašla osobno i duhovno ispunjenje, dapače, stalno joj je bio prisutan osjećaj tjeskobe i depresije.
Posljedica je to dugogodišnjeg kopiranja muškog ponašanja, u društvenim i poslovnim krugovima, funkcioniranja po muškom principu, umjesto da je koristila i pronosila jedinstvene prednosti ženskog mozga, ženskog principa razmišljanja i funkcioniranja.
Radi toga je neminovna bila promjena, u smislu, da žena u sve pore društva unese ženu, ugrađujući u to oporo tkivo najveće ljudske vrijednosti kao što je ljubav, povezanost, pripadnost, kreativnost, smisao, što su uz njenu intuiciju i suosjećanje, moćna oružja kojima će ona voditi i preusmjeriti obitelj, zajednicu, poduzeće, naciju, svijet.
„Ženski mozak daje ženama neke jedinstvene prednosti u odnosu na muškarce. One imaju bolju intuiciju i samokontrolu, suosjećajnije su, čak su u mnogim slučajevima bolji rukovodioci zbog većeg osjećaja za suradnju. U ovom vremenu eskalacije pretilosti, dijabetesa, depresije i demencije, kada društvo u cjelini sve brže ide u krivom smjeru, žena će pravim odlukama doprinijeti promijeni toga smjera“, kaže neuroznanstvenik i psihijatar dr.Daniel G. Amen
Žene najčešće potiču na promjenu, one planiraju obroke, koordiniraju kućanske poslove, imaju nadzor nad djecom, učestvuju u društvenim događanjima i donose odluke. U bilo kojoj ulozi, dati će najbolji dio sebe svojoj obitelji i zajednici.
Iznenađujuće je kakve promjene nastaju kad je žena svjesna svoje uloge, zna što se od nje očekuje i u skladu s tim poduzme korake fizičke i psihičke prirode, kako bi mogla odgovoriti na pretpostavljene izazove.
Žena je usmjerena na izgradnju temelja, najmanju a najvažniju poru društva, obitelj, odakle se prema višim instancama šire fini koncentrični krugovi zdravih osjećaja za puninu življenja. Jer ona je donositeljica ljubavi, ali i mudrosti i mira i mjere i nepresušne vjere u muško-žensko partnerstvo za zajedničko stvaranje novog svijeta.
Sretan nam Dan žena.
U ovoj novoj poboljšanoj formuli s algama je brusnica, borovnica i ionski minerali u glicerinu na biljnoj bazi, kojeg odobrava i Kosher način prehrane, proizvod je još bolji, učinkovitiji, sjajnog okusa, pogodan za djecu i sve one koji se groze gutanja kapsula ili slično.
Modro- zelena alga je prehrambena namirnica punog spektra. Osigurava sve vitamine, minerale, enzime i bjelančevine koji su potrebni ljudskom tijelu. Alge iz Klamatskog jezera su glavni izvor prirodnih aktivnih enzima. Enzimi se mogu nazvati „radna snaga“ tijela, oni sagorijevaju, probavljaju i asimiliraju svu hranu koju smo konzumirali. Uništavaju toksine, razgrađuju masti i hrane živce.
Naša prehrana, posebno ona sirovim voćem i povrćem, trebala bi osigurati enzime koje trebamo, ali kuhanje ili smrzavanje ih lako uništava, kao što to čine i stres, umor i kemijski zagađivači.
Alge su bile prve biljke na zemlji koje su koristile sunčevo svjetlo za fotosintezu i stvarale svoju vlastitu hranu iz svog okruženja. 90% kisika na zemlji dobiva se iz jednostavne alge. Ona je zaista sustav održavanja života.
Nova formulacija osigurava u svakoj kapi još više tekuće klamatske energije i dobrih hranjivih sastojaka svaki dan. Ima dulji vijek trajanja i stabilnost nakon otvaranja. Nema kemijskih konzervansa.
Algae u tekućini sadrže i brusnicu i borovnicu
Brusnica je dobro poznata kao voće koje sadrži najviše hranjivih sastojaka, Novija istraživanja pokazuju da brusnice sadrže značajne količine antioksidanata i drugih fitonutrijenata koji mogu pomoći zaštitu od srčanih poremećaja i drugih bolesti.
„Brusnica sadrži najviše antioksidant fenola u usporedbi s 19 uobičajenih vrsta voća. Brusnica je puna antioksidanata i mora se češće jesti“- Dr Joe Vinson, Sveučilište Scranton.
Za borovnicu se smatra da igra važnu ulogu u održavanju krvnih sudova zdravim. Dokazano je da spojevi koji sadrže borovnicu pomažu učvršćenje stjenki krvnih sudova i tako pomažu cirkulaciju i povećavaju protok krvi.
Plod borovnice sadrži visoke koncentracije tanina, tvari koja djeluje kao astringent i protuupalno. Ovo voće također sadrži spojeve flavonoida koji su voćni pigmenti koji imaju izvanredna antioksidantna svojstva koja iz tijela tjeraju opasne čestice koje se nazivaju slobodni radikali.
Fitonutrijenti (prirodno dobiveni spojevi iz biljki), posebno antioksidanti, pomažu optimiziranju ljudskog zdravlja.
AquaSource Liquid Algae osigurava brzo podizanje energije. Posebno je dobra za djecu: uzima se jedna kapaljka dva puta dnevno. Vrlo se lako apsorbira.
AFA alge imaju mekane stjenke stanice zbog čega su lako probavljive i tijelo ih lako asimilra. AquaSource alge u tekućini je savršeno uravnotežena potpuna hrana, pogotovo za djecu od najranije dobi.
Pozdrav!
Ana
Jutros u 4,30 je počeo proljetni ekvinocij. Osvanuo je prekrasan dan, prvi nakon zimskog sivila kad je više svijetla nego mraka. Trenutak je novih početaka, novog života, novog rasta, nove sjetve, novog rađanja.
Uskrsnuće života u svemu oku vidljivom i nevidljivom. Čak i na grani koja je izgledala potpuno mrtva stidljivo se pojavljuje život. Pitamo se, koliko joj je samo truda trebalo za to i hoće li uspjeti, a ona puna vjere i pouzdanja ulaže svaki atom snage da se pridruži najljepšoj seansi prirode, buđenju života.
I svakog od nas dotiče ovaj proces, uključujući obnovu i procvat duha i tijela, baš svakoga.
Biljke su na početku zime pohranile energiju za preživljavanje i sada otpuštaju pohranjenu energiju kroz pupoljke, cvjetove, lišće ... s veseljem odbacuju zimsko sivilo i oblače haljine s tisuću različitih boja i uzoraka, radujući se životu.
Kada bi mi živjeli u harmoniji sa prirodom, također bi puni vjere, prateći prihvaćeni poznati ritam, otpustiti pohranjenu zimsku energiju.
Da, zimska energija su sakupljene masne naslage, koje tijelo skladišti kao rezervu za korištenje u nekim odsutnim trenucima. I upravo to je energija koja se treba otpustiti radi ponovnog korištenja (temeljni zakon svemira „energija se nikad ne gubi, samo se transformira“)
I duh i tijelo imaju duboku potrebu da se oslobode te uskladištene energije, da se obnove do svake stanice tijela, da procvjetamo, pa da tako puni sreće i samopouzdanja, daleko zavitlamo sivilo zimskog kaputa i obučemo najljepše proljetne haljine.
U protivnom, mi nastavljamo živjeti u neskladu sa prirodom, sa svemirom, sa sobom, a neotpuštene energije postaju toksičan teret koji ometa našu sposobnost da ostvarimo kvalitetan i radostan život.
Sretna nam Cvjetnica, sretan nam proljetni ekvinocij.
Ana
Prošli smo kroz korizmu promišljajući koja nam je svrha, što nam je zadatak, zašto smo ovdje i evo nas u vremenu donošenje važnih odluka.
Ne, ne odnose se na to koliko i kako ćemo obojiti jaja ili koju hranu ćemo pripremiti. Za to nam ne treba prevelika mudrost. Naravno, sve ćemo lijepo urediti, ispeći divan Uskrsni kruh, orahnjaču, pripremit se za najbolji ručak, ….., ali vrijeme je za neke druge životno važne odluke.
Vrijeme je da konačno otpustimo sumnje, frustracije, ljutnju, sitničarenja i prosudbe, sve stare boli, brige, krivnje, sram i žaljenja.
Vrijeme je da se ispunimo srećom.
Zadržavanje u nekakvoj malenkosti svoje osobnosti, u nesretnosti uma i ružnih emocija, je luksuz i pomalo bezobrazluk. Naša dužnost i obaveza prema sebi i nama najdražim ljudima, kao i prema svijetu, je da budemo sretni.
Sretno i blagoslovljeno vrijeme Uskrsa.
Ana
Kako ne umrijeti
Naravno nije riječ o nekom receptu koji bi nam omogućio postići besmrtonst.
„Kako ne umrijeti“ je naslov knjige čiji je autor dr. Michael Greger, prehranbeni stručnjak i liječnik. Original naslov je "How Not to Die: Discover the Foods Scientifically Proven to Prevent and Reverse Disease."
Sadržaj knjige govori o tome kako, promjenom prehrane i stila življenja, izbjeći duge neizlječive bolesti i prerano bolno umiranje.
Dr. Greger je upravo završavao medicinski studij i ozbiljno razmišljao o otvaranju privatne prakse, kad je njegova baka, u zadnjem stadiju bolesti srca, nakon više premosnica, poslana iz bolnice kući sa dijagnozom da će živjeti još nekoliko tjedana.
A kako to već život posloži, upravo tih dana govorilo se po medijima o pioniru alternativne medicine, Nathanu Pritikinu, koji je imao kliniku, gdje su tretmani uključivali strogo pridržavanje samo zdrave prehrane i neophodne fizičke aktivnosti. Baka se odlučila provesti posljednje tjedne svog života kod dr. Pritikina. Nakon svega mjesec dana na klinici, uz silno čuđenje rodbine, ona ja hodala nekoliko km dnevno. Naravno, potpuno se oporavila i živjela još 31 godinu.
Upravo tih dana 1990-te, dr Dean Ornish je objavio svoju randomiziranu kontroliranu studiju, što se smatra najobjektivnijim načinom provjere postupaka liječenja, koja je dokazala da se bolest srca može preokrenuti bez lijekova, bez operacije, samo sa zdravom prehranom i promjenom načina života.
„Bio sam zadivljen i uvjeren da će ove informacije utjecati na medicinsku struku i da će se razgovor o kvaliteti prehrane i stilu života premjestiti u liječničke ordinacije i propisivati kao tretman za ozdravljenje. Bio sam tako naivan. Teško mi je bilo prihvatiti činjenicu da usprkos svim saznanjima, ljudi i dalje umiru primajući beskorisnu ili bezvrijednu terapiju.", kaže kaže dr Greger.
To je bio jedan od razloga da je dr. Greger odustao od svoje privatne prakse i odlučio se na životnu misiju; istraživati, prikupljati i podijeliti javnosti sva saznanja koja stekne kroz svoja istraživanja, u cilju održavanja i postizanja dobrog zdravlja, temeljeno na zdravoj prehrani i fizičkim aktivnostima.
"U početku sam zadivljen ovim informacijama i otkrićima i mislio sam da će nastati pravi revolucionarni pokret u načinu brige o zdravlju, no, nesreća je da previše ljudi žele nekakav trik ili čarobnu pilulu ili čudotvorni napitak i ne žele ulagati baš mnogo truda i osobnog zalaganja. Neka to netko drugi napravi za njih.“
Knjiga „Kako ne umrijeti“ sadrži mnoštvo dobrih informacija i jednostavnih savjeta.
„Ne morate čekati da vam vaš liječnik reče da prestanete pušiti - jednostavno prestanite pušiti! …. O tome se više nema što reći.“
„Za optimalno zdravlje i dugovječnost, vježbajte 90 minuta dnevno.
Znanost je jasna kada je riječ o neaktivnosti. Kronično aktivno sjedenje promiče desetke kroničnih bolesti, uključujući pretilost i dijabetes tipa 2, čak i ako ste vrlo fit i redovito vježbate. Bolje je jednostavno stajati nego sjediti.
Vjerujem da smo danas napokon shvatiti mehanizme odgovorne za rezultate istraživanja, od prije trideset godina, gdje se pokazalo da je tjelovježba povezana sa značajnim smanjenjem stope oboljenja od raka.
Vježbe reguliraju disfunkcionalne mitohondrije, a mitohondrijska disfunkcija je srž većine karcinoma. Genetski problemi ne uzrokuju rak nego mitohondrijska disfunkcija koja aktivira genetske probleme. Mitohondrijski poremećaj se otklanja fizičkom aktivnosti, vježbanjem.“
„Hranite se zdravo. Što je zdrava prehrana?
Zdrava prehrana znači hrana u svom prirodnom stanju, onako kako je rasla na lozi, stablu, grmu ili u zemlji. A kad je riječ o namirnicama životinjskog podrijetla, dva su ključna faktora: uvjeti u kojima se životinje uzgajaju i njihova prehrana. Životinje smiju jesti samo prirodnu hranu, bez dodanih lijekova i nekakvih punila.“
Dr. Greger je prikupljao podatke koja jela biraju zatvorenici pred izvršenje smrtne kazne i tome posvetio cijelo poglavlje, pod naslovom „Posljednji obrok“. Bilo mu je interesantno analizirati namirnice koje biraju ljudi čiji zdravstveni rizici više nisu dio jednadžbe, kada se više ne misli na zdravlje nego samo na trenutak uživanja u okusima. Zaključak je bio alarmantan. Njihov posljednji obrok je pripremljen i sastoji se od namirnica kojima se hrani više od polovine čovječanstva.
"To sugerira da ljudi stvarno ne uzimaju u obzir svoje zdravlje kada sjedaju za obrok ili ga uzimaju jednako ozbiljno kao onaj koji sjeda na električnu stolicu. Prilično zastrašujuće", kaže dr Greger.
Dr. Greger je iz zdravstvenih i filozofskih razloga izabrao da bude vegan, no, napominje da izbjegavanje životinjskih namirnica može imati za posljedicu nedostatak vitamina B12 i karnitina.
Nedostatak vitamina B12 se može javiti i kod svejeda radi poremećaja prehrane, pothranjenosti, neprimjerene hrane, alkohola, pušenja itd. Osim toga važan razlog za manjak toga vitamina jest korištenje lijekova koji smanjuju izlučivanje želučane kiseline ili smanjuju njezinu učinkovitost (antacidi), ali i niz drugih, kao i tegobe s crijevima kao što su celijakija, Chronova bolest, divertikulitis, uklonjen dio crijeva ili želuca, te nepravilan rad gušterače, što znači da konzumiranje hrane životinjskog porijekla neće osigurati dovoljnu količinu B12.
U stvari, B12 ne donosi niti biljka niti životinja nego bakterija. Naši preci su imali dovoljne količine B12. Glavni uzroci zbog kojih suvremeni čovjek ne može zadovoljiti potrebe za tim vitaminom je mrtva hrana, opsjednutost higijenom i neprirodno sterilizirani okoliš. Kod ljudi koji žive u sredinama gdje su svakodnevno u doticaju s bakterijama gotovo da nema nikakvih znakova nedostatka vitamina B12.
Modrozelene alge, AFA i spirulina, su cijanobakterije kojima se uspješno nadopunjuje vitamin B12.
Evo nam travnja koji nas vatrometom života zove na druženje, kretanje, potiče na radosno obavljanje poslova, …. zove nas da zgrabimo život i sreću širom raširenih ruku. S toga, ne želim vam krasti vrijeme predugim tekstovima, no, radi podrške ostvarenju vaših planova u dobrom zdravlju, pogledajmo na brzinu što imamo u ponudi.
Prije svega tu je novi proizvod ….Super Energy Food 300 grama praha koji sadrži aktivirani organski ječam, kolostrum, acidofil i enzime. Ječam obiluje bjelančevinama i vlaknima, sa vrlo malo masnoća. Osobito je cijenjen poradi svojeg učinka na razine šećera u krvi, pa tako održava uravnotežene energetske razine. Idealno ga je uzimati prije tjelovježbe, osobito prije energetski zahtjevnih sportova, zato jer sporo otpušta energiju i sadržaj bjelančevina. Za više energije, dobro ga je kombinirati sa Zelenom energijom (Green Energy) ili AFA algama, a najbolje sa CoQ10 kompleksom koji sadrži krom, mineral koji je povezan s uravnoteženim šećerom u krvi.
I evo ga upravo u ponudi sa Koenzimom, koji ima 15 kapsula gratis i dodatno dobijemo Kompleks masnih kiselina gratis. Izvrsno!
Cijena ovog paketa je 459,00 kuna + trošak dostave.
„Imamo ogromnu kontrolu nad sudbinom našeg zdravlja i naše dugovječnosti. Moć je u našim rukama i na našim tanjurima", dr. Greger
Gledajmo, slušajmo, dotičimo, dišimo ljepotu kojom smo okruženi, budimo živi. I neka potraje uz zdravlje i radost.
Ana
Promjena prehrambenih navika u obitelji je vrlo zahtjevan zadatak. Inicijator je obično mama koja se informira i shvati važnost zdrave prehrane, a ponekad „oči otvori“ bolest nekog od članova obitelji.
Uglavnom, kad mama najavi skretanje prema zdravijim namirnicama, jelima i kvalitetnijem ritmu prehrane, ostali ukućani se osjećaju kao da su u nekom njenom hirovitom pokusu, na što vrlo nerado pristaju. No, kako to dugoročno nosi zaista velike dobrobiti za svakoga, a pogotovo za djecu, stvari treba dugoročno i promatrati i ne osvrtati se na trenutne osjećaje i prigovore. Svatko ima pravo izreći svoje mišljenje, no, radi toga se ne treba odustati nego čvrsto ostati pri svojoj odluci, jer se odustajanjem potpisuje trajna kapitulacija. Svaki slijedeći pokušaj niti će se shvatiti ozbiljno niti će proći.
Nažalost, čudna su neka vremena kad su roditelji nesigurni, pa se neprestano preispituju jesu li dorasli roditeljskoj ulozi, jesu li djeci dovoljno dali, a najviše ih blokira misao da će iz nekog razloga izgubiti njihovu ljubav. Tako, umjesto da čine ono što im srce kaže, kupuju dječju ljubav udovoljavajući im na bezbroj načina, od kojih neki graniče sa zdravom pameti.
Kako drugačije protumačiti situaciju kad najdraža mama, danas kad svi znamo što se krije u boci Coca cole, dođe na ideju da na nekom dječjem druženje posluži dvolitarsku bocu coca cole, na primjer za rođendan, uz čestitku za dug i zdrav život, pa uz to još parizer, hrenovke, krafne…. A svaka od tih mama je divna, draga, puna ljubavi, ali valjda nema snagu jer pretpostavlja da će promjena ustaljene paradigme loše utjecati na odnos sa djetetom i ono će je manje voljeti.
Naravno da će djeca na sto načina i mjesta biti izložena lošoj hrani, ali za našim stolom se oni grade i odatle u svijet nose naučeno… tako to radi moja mama…, pa će se polako svjesnost prenijeti na one situacije kada će odluka biti njihova.
Doktor psihologije Susan Peirce Thompson, nam govori iz osobnog iskustva.
„ Prije svega želim reći da je podizanje ljudi sa zdravim prehrambenim navikama stvarno izazov, pogotovo danas kad svijetom vlada kultura toksične prehrane. I ne postoje djelotvorna pravila u vezi toga. Vaša djeca će biti izložena "zabranjenoj" hrani, čak i ako u vašem domu nema niti jedna jedina takva namirnica.
No, najbolje što možemo učiniti za djecu je biti im uzor, imam tri male kćeri i pronašla sam da im mogu biti uzor u dobrim prehrambenim navikama. Moj suprug također.
Načela koja pokušavamo pratiti u našoj kući kada je riječ o hrani:
Jedemo obroke zajedno. Hrana se jede samo sjedeći za stolom. Jedemo doručak, ručak i večeru, a djeca dobiju neko voće sredinom jutra i sredinom poslijepodneva.
Roditelj koji priprema jelo odlučuje što se jede. Nema pripremanja za individualne ukuse, ali kad kuham uvijek nastojim pripremiti raznoliku hranu;
Velika salata je uvijek u obroku, dodam neko kuhano povrće (brokula, pržena mrkva, parene šparoge, itd), pa trebaju biti zastupljeni proteini, bilo vegetarijanski burger, tofu, grah, piletina ili neko drugo meso ili riba…. , također žitarice ili škrob, kao što su špageti od cjelovite pšenice sa umakom i sirom, riža (ponekad bijela, ponekad smeđa), njoki, krumpir, slatki krumpir, domaći pečeni krumpir ili slatki krumpir, quinoa, … i zdrave masnoće naravno, preljev za salatu je od maslinovog ulja, često dodam i neko jelo od avokada, dodala bih i orahe ali je jedna od mojih kćeri alergična na orahe. Uglavnom raznovrsno.
Kada se jedno od moje djece bunilo da mu se jelo ne sviđa, jednostavno sam odgovorila: "Ne morate jesti ništa što vam se ne sviđa." I ja to zaista mislim.
Nakon što je obrok na stolu i svi smo sjeli, moj posao završava, jer je moj posao osigurati raznoliku hranu i redovite obroke. Moja djeca i, naravno moj suprug, odlučuju što, koliko i dali će uopće išta jesti od onoga što mu se pruža. Vršiti pritisak na ljude da jedu (posebno male ljude) nije korisno i to se ne radi.
Izbor hrane se ne komentira. Zamolim ih da jedu povrće i da pojedu ono što će staviti na tanjur. Ako ne jedu ništa nego samo rižu ili ništa, njihov izbor. Nadoknadit će u slijedećem obroku.
Moja djeca su naučila da ih stvarno neću niti siliti niti moliti što se tiče jela, pa onda imaju psihički prostor da sami odluče kada će probati neku novu namirnicu i koliko će je pojesti. To osigurava da su obroci ugodni i da nema svađe oko hrane.
Ponovit ću, najvažnija stvar kod hranjenja djece je voditi ih vlastitim primjerom. Moje kćeri su fascinirane načinom na koji ja jedem. Vjerujem da, kad budu dovoljno stare, da ću biti u mogućnosti naučiti ih i pojasniti razloge mog izbora, a one će biti u mogućnosti donositi odluke za sebe o tome kako se njegovati s hranom.
I najvažnije, treba dati primjer da se dobro jede u vrijeme obroka, a onda se više ne misli o hrani, nego se izvršavaju druge obaveze. Hrana se ostavi na miru hranu, ne uzima se sendvič jer se baš nije nasitilo za obrok. Do slijedećeg obroka se živi onaj važan dio života, a hrana se ne spominje do slijedećeg obroka.“
Ugodan vikend
Ana
Početak mog jutra je topla voda sa limunovim sokom, a uz nju popijem 2 Zelene energije i 1 Koenzim sa krom pikolinatom, a po potrebi dodam i 1 Vitamin D. S tim da ću ubuduće 1 Zelenu energiju zamijeniti 1 dozom novog proizvoda, kombinacija netom proklijalog ječma, kolostruma, acidofilusa i enzima.
Sa Shivom sam vani već u 5,15. Jutra su mi oduvijek mnogo značila, toliko da mi, kad osjetim to divno buđenje prirode, nedostaje riječi kojima bih zahvalila na dobrom zdravlju radi čega mogu biti dio te divote. Često promislim o ljudima koji se ne mogu ili ne znaju organizirati, da iskoriste rane sate i nahrane se ranojutarnjom ljepotom, umjesto što žive kasno noću, a jutro prespavaju.
Čovjek je izjednačio noć i dan i doveo u stresno stanje svoje tijelo, jer ga je kreator kreirao da prati ritam prirode koje je i sam dio.
Algice kojima sam se nahranila me nose na mojoj jutarnjoj turi od 7 kilometara brzog hodanja. U dionicu su uklopljene i 102 stepenice koje pretrčim po 2. Shiva odlično drži korak.
Doma smo nešto prije 7 sati, zavisi koliko puta Shiva zastane pročitati i napisati poruke ili se javiti drugim pesonjama. A onda slijedi pranje njenih nogica, moje tuširanje, njen i moj doručak, čemu se obje neizmjerno radujemo, ona laje od sreće i nestrpljenja, a dođe i meni.
Moj doručak zavisi od toga što imam doma, a uglavnom je to 5-6 listova salate, selen, peršin, mrkva, jabuka, banana, 5 datulja, žlica kokosova ulja ili pola avokada, đumbir i kurkuma, sve izmiksano. Zaista veeeeliki doručak u kojemu baš uživam i poslije čega se odlično osjećam.
Ništa od svega što sam nabrojila ne proizvodim sama, sve kupim, a niti vrijeme nisam dodatno dobila, ukradem ga od ona moja 24 sata. Ali svaka uložena sekunda i svaka lipa donosi neprocjenjivu vrijednost meni i mojoj obitelji i drugima.
Jednom prilikom sam rekla sinu kako mi je žao da mu ne mogu još više pomoći, a on mi je odgovorio „ti mama ne znaš koliko mi pomažeš. Kad se ujutro spremam na posao promislim kako si ti dobro i kako ćeš sigurno još dugo biti zdrava, a to je velika pomoć.“
Da, za zdravo življenje je potreban novac i vrijeme, ali zar ima nešto važnije. To je jedna od najvažnijih stvari koje možemo i trebamo za sebe učiniti. Mnogi od nas se teško posvete sebi, sve ostalo im izgleda puno važnije, a netko čak ima krivnju ako se bavi sobom.
Ako nam baš nije stalo do nas samih, moramo misliti na druge ljude oko nas. Oni nisu krivi za naš loš odnos prema sebi, ali će itekako „popiti“ sve negativnosti koje proisteknu iz te naše nebrige, jer svi zajedno dijelimo istu energiju, dotičemo se dobrim i lošim raspoloženjem, dobrim i lošim razmišljanjima, zdravljem i bolešću….
Često čujemo… ma meni nije stalo do mene, važni su mi moji ukućani, djeca i najradije njima dajem sve što mogu… Na taj način vrlo brzo postajemo prazni, frustrirani, …, i sve što tada možemo dati su frustracije i ljutnja, a kako to nitko ne želi….postajemo „persona non grata“.
Možemo dati samo ono što imamo. Ja volim reći budimo malo sebični, da bi mogli biti nesebični.
Dobro fizičko zdravlje će, jednako kao i financijsko, utjecati na naše zadovoljstvo na dnevnoj razini i donijeti nam dodatne zdravstvene benefite.
No, nemojmo niti pretpostavljati da je netko drugi zadužen za praćenje našeg zdravlja i naših financija. Svatko je osobno odgovoran za izabrani stil življenja. Briga o zdravlju, kao i o financijama, nije nešto što radimo samo neke od vrijeme, jer način i odluke koje donosimo danas utječu na cijeli naš život.
Zdravlje i financije idu ruku pod ruku, pa će tako pušenje, pretilost i druge nezdrave navike, vjerojatno dovesti do više posjeta liječnicima i više boravka u medicinskim ustanovama, a time i češćeg izostajanja s posla, što će sigurno utjecati na ukupnu financijsku situaciju.
Živimo danas punim plućima, ali važne odluke donosimo uzimajući u obzir buduće implikacije.
Umjesto skupih poroka kupujmo kvalitetnije namirnice. Tako štedimo i novac i vrijeme, trenutno i dugoročno. Smanjimo aktivnosti koje nas koštaju, kao na primjer treniranje u nekom klubu ili teretani, a vježbajmo na otvorenom, hodajmo, trčimo, yogirajmo, …. Tu se krije višestruka korist, trenutno i dugoročno.
Promjena općeg stanja mijenja cijeli pogled na život i ono što smo smatrali nemogućim, a ponekad i nepotrebnim, odjednom postane sastavni dio našeg života, za što imamo i vremena i novca, postane naš životni stil.
Proljeće je u punom jeku. Uz neograničene količine sunca i svjetla svatko je inspiriran količinom energije i mogućnostima. Iskoristimo to vrijeme kad osjećamo život i na tom osjećaju gradimo pozitivna razmišljanja, budimo optimistični i velikodušni gdje god nam se za to ukaže prilika.
Vremena su i dalje teška, novca imamo isto koliko smo i imali, ali to ne znači da trebamo odustati od pronalaska najboljeg mogućeg načina življenja i prestati uživati u životu.
I trudimo se ne propustiti ni jedan trenutak jer, bez obzira na to koliko godina ćemo živjeti, život je uvijek prekratak.
Neka nam zdravlja i radosti.
Ana
Prema najnovijim istraživanjima utvrđeno je da emulgatori, koji se dodaju većini prerađene hrane, uništavaju dobre bakterije u probavnom traktu, radi čega tijelo zadržava masnoću, stvara nakupine sala, umjesto da je pretvori u energiju.
Emulgatori se koriste u procesiranoj hrani radi produženja roka trajanja, pridonose da namirnica bude ukusnija, naravno umjetno. Oni se mogu naći u svemu, u smrznutima desertima, pa sve do kruha, kolača, margarina i maslaca.
Istraživanja su rađena sa količinom emulgatora koju prosječna osoba potroši konzumirajući prerađenu hranu. Odnos crijevnih bakterija se dramatično promijenio, što dovodi do upalnih bolesti crijeva, uključujući Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis.
Poznato nam je da se oko 85% imunološkog sustava temelji na probavnom traktu. To je razlog zašto je potrebna dobra ravnoteža bakterija. Dakle, ako sastojci poput emulgatora, kao i antibiotici unište većinu dobrih bakterija, nastaje neravnoteža, što utječe na zdravlje i na uzaludan trud oko skidanja kilograma.
U svakom slučaju, potrebno je isključiti procesiranu hranu iz prehrane ili bar maksimalno smanjiti, a uvesti namirnice koje potiču razvoj dobrih bakterija.
Konzumirati puno svježeg voća i povrća. To će dati dobru opskrbu vitaminima, mineralima, enzimima, antioksidantima i vlaknima. Također grah, slanutak, kupus, banane, šparoge, kao i kvalitetan kiseli kupus, prirodni kefir i grčki jogurt. Sve to su namirnice koje će poboljšati stanje crijevnih bakterija.
Naročito djecu je teško odgovoriti od prerađene hrane.
Svatko želi da mu djeca budu sretna i da formiraju zdrave prehrambene navike. Međutim, djeca, a pogotovo tinejdžeri, izbjegavaju zdravu hranu kad god je to moguće. Sjećam se kako me je kćer, jednog dana po povratku iz škole, s vrata upitala… „mama, jeli danas ručak zdrav ili dobar… Sada ima 30, vegetarijanac je i jako voli moju kuhinju, a sama kuha izvrsne zdrave obroke.
Djeca znaju biti buntovna, to svi znamo, pogotovo ako se sjetimo vlastitog djetinjstva.
Zato, zdrave prehrambene navike treba stvarati polako, vlastitim primjerom i obrazloženjem. Dati im mogućnosti da sami donesu pravu odluku, a na nama je da uvijek educiramo i da budemo dobar primjer.
Nastojati da u kući ne držimo nezdravu hranu i slatkiše, jer će to netko pojesti, a nikome ne čini dobro. Ispuniti kuću zdravom hranom i zdravim poslasticama, voćem u raznim bojama, no, najvažnije je biti dobar primjer, jesti zdravo i biti u formi, pa će s vremenom djeca slijediti.
Velika djeca u zahtjevnom razdoblju srednje škole, a pogotovo studenti, u nedostatku vremena za kvalitetan obrok, najradije pojedu neki od finih mirisnih pekarskih proizvoda, pice, picete, sendviće…, od čega im se neće nahraniti niti jedna stanica, a kamoli mozak kojemu je najvažnije s obzirom na zadatke. Gladno tijelo će ponovo poslati poruku da ga treba nahraniti i ponovo će dobiti isto. Tako se trasira široka cesta za neravnotežu probavnog i hormonskog sustava, što vodi svugdje samo ne tamo gdje treba.
Naravno, da studenti nemaju vremena nabavljati zdrave namirnice i kuhati, radi čega ih treba motivirati da uzimaju kvalitetan dodatak prehrani i da su bar pola sata fizički aktivni, na otvorenom, radi dotoka kisika u mozak.
Preporučam ponovo proizvod na bazi predproklijalog ječma, Super Energy food, u kojem je zrno ječma samljeveno u trenutku kad je sakupilo najviše energije.
Ječam spada u najstarije biljke koje je čovjek koristio za svoju prehranu. Radi toga što dugo drži energiju, ječmom su se hranile rimske legije i gladijatori. Iznimno je hranjiv. Bogat je škrobom, proteinima, šećerima, vlaknima, mineralima (kalcij, željezo, fosfor, kalij, silicij) te vitaminima A, B1, B2 i B5. Čisti organizam od otrova, ima svojstva diuretika, potiče stvaranje mlijeka, jača kosti, obnavlja organizam i čisti krvne žile.
Osim ječma u proizvodu je kolostrum sa acidofilusom i enzimima, a to znači da će nahraniti sa dobrom energijom, podići imunitet, sačuvati crijevnu floru i omogućiti da se iskoristi hranjivo iz svega što se pojede.
Ako uz ovaj proizvod možete vašem studentu priuštiti još AFA algu, savršeno.
Do kraja mjeseca Super Energy Food i AFA alga za 450,00 kuna, a pojedinačna cijena Super Energy Food je 253,00 kuna, a AFA alga 279,00 kuna.
Još danas AFA alga sa 20 kapsula gratis.
Veliki sunčani pozdrav.
Ana
"Perfekcionizam je samodestruktivan jednostavno zato što ne postoji takva stvar koja je savršena. Savršenstvo je nedostižan cilj" ... Brené Brown
Perfekcionizam je hrana za neodlučnost, odugovlačenje, stres, strah ….. Pritisnuti osjećajem da moramo naći savršenu strategiju, prije nego uopće krenemo nešto raditi, provodimo beskrajna istraživanja, tražimo informacije, proučavamo ih sa velikom dozom sumnjičavosti uvjereni da drugi nisu tako temeljiti. Pogledamo „ispod svakog kamena“ s ciljem da uklonimo svaki rizik, neizvjesnost i nesigurnost, kako bi povećali izglede za uspjeh ako je moguće do 100%.
Fokus nam je raspršen u tisuću smjerova i sve smo nesigurniji i sve prestrašeniji od posla u kojem još nismo napravili ni jedan jedini korak.
Postavili smo sebi nemoguću misiju. Život nije savršen i nosi veliku dozu nesigurnosti što nije moguće predvidjeti, a kamoli eliminirati. Sve je u neprekidnom gibanju, podložno promijeni, vanjske i unutarnje prilike se mijenjaju, svaki dan donosi nova saznanja i utječe na stavove nas, svega i svih oko nas.
Osim toga, učenje kroz iskustvo je puno djelotvornije nego kroz pasivno proučavanje podataka, koliko god bili temeljiti.
S toga, umjesto da nosimo paralizirajući teret savršenstva na sebi, trebamo prihvatiti obavezu, a onda dati sve od sebe, raditi najbolje što možemo dok god ne bude savršeno. A ako kojim slučajem doživimo neuspjeh, odlično, to je još jedna prilika za učenje i poboljšanje naših vještina.
Istina, perfekcionizam je gorivo za provesti stotine radnih sati u učenju koje je potrebno za uspjeh u školi ili na faksu, za ostvarenje najvećih životnih ciljeva, no, to ima svoju cijenu koja nije zanemariva. S toga bi trebao biti rezerviran za neke životno važne ciljeve, radi kojih se stavi na kocku mnogo toga, a radi čega trebamo biti vrlo precizni, metodični, pažljivi, tražiti savršenstvo u pristupu i radu.
Inače krenimo u posao mirno, sigurni da smo sposobni „u hodu“ popravljati i mijenjati strategije i da ćemo uvijek danas biti bolji i učinkovitiji nego jučer. I ono najvažnije, uživajmo u izazovu, u prilici, u mogućnosti.
Travanjsko druženje je bilo prekrasno šareno. Uz dašak proljeća i neku novu vibru bili smo puni ideja i snage za realizaciju. Hvala svima.
Ugodan vikend.
Ana
Prije par mjeseci, žena u pedesetima se pridružila grupi žena na pilatesu, tražeći spas. Našla se u stanju bezvoljnosti, stalnog umora, lošeg raspoloženja, lijenosti i depresije, čemu je bila uzrok menopauza. Naročito problematične su bile besane noći uz povremene valunge. Inače vrijedna, brza, samu sebe sada nije prepoznavala.
Na njenu priču je reagirala jedna od žena iz grupe i predložila joj da isproba Aquasource proizvode, Moon rise i Moon balanse, koji sadrže kombinaciju potrebnih hormona iz biljnih izvora. Vrlo skeptično je pristala uzeti samo Moon rise kremu, no, na njeno veliko čuđenje, nakon dvadesetak dana se osjećala mnogo bolje. „Kao da sam bila odsutna, pa se evo ponovo vratila doma. Počela sam čistiti po kući“.. izjavila je smijući se glasno.
Mnoge žene ulaskom u menopauzu prihvaćaju sve nedaće kao nešto što je normalno, nešto što se događa kao i druge poteškoće i bolesti koje dođu s godinama.
U tim nekim godinama se i debljanje prihvaća kao neizbježan rezultat usporavanja metabolizma, a ni ne sluti se da su metaboličke promjene prirodna progresija procesa koji je započeo mnogo ranije, radi previsokog šećera u krvi i glikemijskog stresa, a što je pak rezultat konzumacije puno rafiniranih ugljikohidrata, krumpira, kolačića, slatkiša, kruha uopće pogotovo bijelog, itd. S vremenom, višak šećera u krvi dovodi do otpornosti na inzulin jer receptori inzulina gube sposobnost za kvalitetno prepoznavanje i kvalitetan odgovor, pa se šećer u krvi pohranjuje kao masnoća.
Prehrana bogata rafiniranim ugljikohidratima probleme menopauze čini još gorima jer dodatno negativno utječe na ravnotežu hormona u tijelu, pa simptomi menopauze, navale vrućine, noćno znojenje, nesanica, itd, bitno pogoršani glikemijskim stresom, uzrokuju još gori osjećaj i dobivanje na težini.
Većina problema će se znatno umanjiti ako potpuno isključimo rafinirane ugljikohidrate iz prehrane. A što je najvažnije, šećer u krvi će biti na stabilnim razinama.
Za ostale poteškoće koje se javljaju kao posljedica hormonalne neravnoteže, treba tražiti pomoć u prirodnim pripravcima kao što su Moom rise i Moon balanse. Tisuće žena je otkrilo blaženo olakšanje pomoću ovih prirodnih dodataka, koji su razvijeni kroz mnoga istraživanja.
Na isti način trebamo razmišljati i kod bolnih menstruacija u bilo kojoj dobi, od samog početka pa dalje. Imam vrlo blisku djevojku koju je menzis „izbacivao iz stroja“ cijeli dan, a ponekad i dva. Obična menstruacija koja je za ženu najveći pokazatelj zdravlja, ako dolazi u pravilnim ciklusima, nju bi napravila bolesnom do te mjere da je ostajala u krevetu. Kad je počela koristiti Moon rise kremu, komentar je bio … „ne mogu zamisliti da je sve tako jednostavno, uredno i bezbolno, a tolike godine sam patila“.
Uglavnom, tražiti rješenje i ne prihvatiti biti žrtva ni u jednoj životnoj dobi. Nikada nije normalno trpjeti bol i biti gotovo ludi od neravnoteže hormona.
Nenormalne razine hormona mogu napraviti pustoš u našem tijelu, a stalne promjene raspoloženja, koje su rezultat neravnoteže, mogu utjecati na odnose sa drugim ljudima i bitno narušiti kvalitetu života .
Simptoma hormonalne neravnoteže su:
1. Uporno dobivanje na težini unatoč svim naporima.
2. Stalna želja za jelom, pogotovo žudnja za određenim namirnicama, pa čak i onda kada smo upravo pojeli obrok.
3. Nedostatak seksualnog nagona kao posljedica abnormalnih razina hormona vrlo bitnih u tijelu žene, štitnjače, estrogena, testosterona i kortizola.
4. Promjene raspoloženja iz trenutka u trenutak. Ljutnja za najmanje stvari, razdražljivost, depresija. Promjene raspoloženja pogotovo dostižu vrhunac u menopauzi radi smanjenja progesterona.
5. Nesanica. Mnoge žene pate od nesanice prije, tijekom i nakon menopauze. Nizak progesteron i estrogen, a visoka razina kortizola, ima izravan utjecaj na kvalitetu sna, a može izazvati i noćno znojenje.
6. Neprestan umor, bezrazložan, pospanost, … kronični stres utječe na razinu kortizola, radi čega se osjeća neprestan umor.
Stručnjaci rade na mnogim rješenjima, a pogotovo se u posljednje vrijeme radi na biljnim pripravcima, koji mogu biti odlična pomoć za uravnoteženje hormonalnog sustava. Naravno, za dobre rezultate treba uključiti i tjelesne aktivnosti, kao i promjene u prehrani, jer veliki utjecaj imaju hormoni koji se nalaze u mesu i mlijeku, a potrebno je izbaciti i sve rafinirane ugljikohidrate.
U slijedećem ćemo ponoviti o važnosti dobrih masnoća za hormonski sustav, između ostalog.
Preporučam vam Moon rise i Moon balanse, a pogotovo sada, u svibnju, kada se uz kupovinu 2 kom Moon rise i 1 kom Moon balanse, dobije 1 kom Moon rise gratis.
Više o proizvodima možete vidjeti ovdje.
Dijelite, množite, pomognimo jedne drugima u radosnom življenju svakog trenutka, dok god dišemo. Nikada nismo prestare za dobar osjećaj, da dobro nosimo same sebe, da imamo tristo ruku, veliku mudrost i veliko srce.
I sretan nam Majčin dan, koji je prvi put obilježen na današnji dan 1908. godine u Graftonu u Zapadnoj Virginiji.
Neka nam blagoslova u trudu da donosimo svijetu samo i jedino dobro.
Ana
„Braćo, ljubav je učiteljica, ali je treba znati steći, jer se ona teško stiče, skupo se plaća, dugim radom i polagano, jer voljeti treba ne slučajno i za trenutak, nego zauvijek. Slučajno može svako zavoljeti, i zločinac će zavoljeti. Mladić, brat moj, ptice je za oproštenje molio: to izgleda skoro besmisleno, ali je istina, jer je sve kao ocean, sve teče i dodiruje se: na jednom mjestu dodirneš, na drugom kraju svijeta odjekuje. Neka je bezumlje ptice za oproštenje moliti, ali i pticama bi bilo lakše, i djetetu, i svakoj životinji oko tebe, kad bi ti samo bio bolji no što si sad, makar za mrvicu.
Sve je kao ocean, kažem vam. Tada bi se i pticama počeo moliti, svemirskom ljubavlju mučen, kao u nekom ushićenju, molio bi ih da ti i one tvoje grijehe oproste. Cijeni ushićenje, ma kako ono ljudima izgledalo besmisleno.
Prijatelji moji, molite radost od boga. Budite radosni kao djeca, kao ptičice nebeske.
Braćo, ne bojte se grijehova ljudskih, volite čovjeka i u grijehu njegovom, jer kad ko voli čovjeka grešnog, to je već slika Božanske ljubavi i vrhunac je ljubavi na zemlji. Volite svako stvorenje Božje, cjelokupno i svaku mrvicu. Svaki listić, svaku zraku Božju volite. Volite životinje, volite bilje, volite svaku stvar. Budeš li volio svaku stvar i tajnu ćeš Božju razumjeti u stvarima.
A shvatiš li je jedared, ti ćeš je posle neumorno početi poznavati sve dalje i više, svakodnevno. I zavoljet ćeš, najzad, sav svet kompletnom nebeskom ljubavlju.
Životinje volite: njima je Bog dao klicu misli i tihu radost. Nemojte im je narušavati i remetiti, ne mučite ih, ne oduzimajte im radost, ne protivite se misli Božjoj. Čovječe, ne uznosi se, ne misli da si bolji od životinje: one su bezgrešne, a ti, sa svojim veličanstvom, ti samo gnojiš zemlju svojom pojavom, na njoj trag svoj gnojni ostavljaš posle sebe, i to, avaj, skoro svaki, svaki između nas!
Djecu volite naročito, jer ona su bezgrešna kao anđeli i žive da bi nas razdragala i usrećila; ona žive zarad čišćenja srdaca naših, kao neki putokaz za nas. Teško onome ko učini nažao djetetu.
Pred ponekom mišlju ostaneš u nedoumici, naročito gledajući grijeh ljudski, pa se zapitaš: "Da li treba silom ili smirenom ljubavlju pobjeđivati?"
Svagda odlučuj ovako: "Pobijedit ću smirenom ljubavlju." Odlučiš li se tako jedared za svagda, cio svijet ćeš moći pokoriti. Smirena ljubav je velika sila, od svih najjača, nema joj ravne na svijetu!
Svakog dana i časa, svakog trenutka motri i pazi na samoga sebe, da ti lik bude plemenit.
Eto, prošao si pored malog djeteta, prošao si ljut, sa ružnom riječju, sa ozlojeđenom dušom; i nisi možda ni primijetio dijete, ali ono je tebe vidjelo, i lik tvoj ružan i zao, možda je ostao u njegovom slabačkom i nezaštićenom srdašcu. Ti to ne znaš, međutim, možda si već time bacio rđavo sjeme u njegovu dušu, a to sjeme će možda i porasti, a sve stoga što se nisi uzdržao pred djetetom, jer u sebi nisi odgojio pažljivu i učinkovitu ljubav.
Mnogo je na zemlji nama nepoznato, ali nam je namjesto toga darovano tajno skriveno osjećanje žive veze naše sa drugim svetom, sa svijetom gornjim i višim; klice naših misli i osjećanja nisu ovdje, nego u drugim svjetovima. I eto zašto kažu filozofi da se suština stvari ne može spoznati na zemlji.“
Fjodor Mihajlovič Dostojevski - Braća Karamazovi
Neka nam ovako divne misli, zaista su me raznježile i potakle da donesem mnoge odluke, učine lijepim ovaj dan i početak novog radnog tjedna.
Volim vas!
Ana
Pozvani smo razviti duboko suosjećanje prema svemu što hoda, leti, trči, pliva, raste, cvijeta…. , pronaći odgovore na pitanja i dati se svijetu u najboljem obliku i sadržaju, a sve to možemo samo u slučaju da na najbolji mogući način održavamo, čistimo, njegujemo i hranimo, ovo tijelo, vrlo krhko i slabašno u odnosu na našu nutrinu, na veličinu duha, snagu vjere, odlučnosti i volje.
Groteskno izgledaju kićeni šeširi na glavi u kojoj košmar caruje, svilene haljine na tijelu u kom loša prehrana stvara masne naslage dok stanice umiru od gladi, najelegantnije cipele na nogama koje, pod strahom i nesigurnosti, ne znaju u kom pravcu napraviti korak.
Održavati se, s toga, čistim, urednim, kvalitetno se hraniti, kako bi mogli odgovoriti na zahtjeve ovog vremena, jer uzalud nam sav vanjski sjaj ako unutra stoluje strah, nesigurnost, nejasnoće i nedorečenost.
Kad dobro promislimo, u tom smjeru, jednostavno ne možemo pojmiti kolika snaga je potrebna onome tko na primjer, namaže paštetu na kruh i dade je djetetu ili mu posluži hrenovku? Već i vrapčići ispred moje kuće pjevaju … hrenovke i paštete su zadnje metenje mesnog pogona…
Možda da ipak počnemo bar mrvicu misliti.
Dom naše duše je naš dom i već je vrijeme da se vratimo doma, da rastvorimo prozore, očistimo smeće, uredimo ga, nahranimo, zapjevamo najmiliju mu pjesmu - neka zvoni. Zapalit će se tada vatra naše energije, naše kreativnosti i produktivnosti.
Spojeni tako na radost i veselje, dovoljno osnaženi da obavimo sve svoje poslove, bit ćemo sposobni i dalje voditi brigu o ljudima koji ovise o nama ...
Mogu li nam u tome pomoći svibanjske pogodnosti za kupnju ovih vrsnih proizvoda? Naravno! Pa evo što imamo:
Uz 2 kom AFA alge i 1 kom Liquid gold complex, dobijemo gratis 1 kom Liquid gold complex.
Uz 1 kom Bifidus i 1 kom Enzime i 1 kom AFA 60 kaps, dobijemo gratis 1 kom Bifidus
Uz 2 kom Moon rise kreme i 1 kom Moon balans, dobijemo gratis 1 kom Moon rise.
Kao i uvijek, tu sam za pomoć svake vrste.
U nastavku je više informacija o novom proizvodu Liquid gold complex, koji između ostalog sadrži Omega 3,6,7 i 9.
Liquid Gold Complex - providing important fatty acids from plant sources providing a range of important omega 3, 6, 7 and 9 fatty acids.
DHA-rich oil from a microalgae source - provides DHA to help maintain brain function.
Echium plant oil provides stearidonic acid (SDA) which is more easily converted into EPA than the parent omega-3 fats in oils such as ALA in oils such as flax. Echium oil is also a source of GLA and ALA.
Sea Buckthorn oil - provides omega-7 fatty acids, to help maintain the health of the skin and the delicate linings of the respiratory, digestive and genito-urinary tracts
• 100% plant based
• Toxin free
• From sustainable source / Dolphin friendly
• Unique plant oils more effective than flax oil at converting to EPA
• Unique formula contains Omega 7, long chain Omega 3, Omega 6 fatty acids, including DHA
• Approved by Vegan Society
Recommended for those whose diet may be lacking in important fatty acids. Suitable for vegetarians and vegans. Complements Fatty Acid Complex and ideal synergy with: AquaSource Algae, Green Energy & Sea Power Algae
Directions: Take 1ml (20 drops) twice a day. Suitable for the whole family including infants and children.
Ingredients: Echium (refined) oil, Sea Buckthorn oil, DHA-rich oil from Marine Algae Schizochytrium Sp. with Rosemary flavouring, Extracts from: Orange & Lemon
2ml typically contain:
Omega 3 fatty acids 690mg
of which Stearidonic acid
(SDA) 173mg
Docosahexaenoic acid
(DHA) 107mg
Omega 6 fatty acids 493mg
of which Gamma
linolenic acid (GLA) 144mg
Omega 9 fatty acids 319mg
Omega 7 fatty acids 24mg
Kompleks tekuće zlato 50 ml
LGL050
· 2015. godine Savjetodavni odbor za prehrambene smjernice SAD-a uklonio je sve preporuke za ograničenja masnoća u prehrani (nakon što je došao do zaključka da nas masnoće ne čine niti debelima niti bolesnima!).
· Istraživanja ukazuju da su šećeri i ugljikohidrati – a ne masnoće – pravi uzrok pretilosti i srčanih bolesti.
Konzumiranje masnoća usporava apsorpciju, tako da dulje možemo funkcionirati bez da osjetimo glad. Također, masnoće djeluju kao nositelji važnih vitamina topivih u masti, poput vitamina A, D, E i K. Prehrambene masnoće potrebne su za pretvorbu karotena u vitamin A, kao i za cijeli niz drugih procesa – održavanje hormonalne ravnoteže, kontrolu cirkulacije i krvnog tlaka, ishranu i izgradnju strukture mozga (pri čemu je ključna DHA – dokosaheksaenoična kiselina koja se nalazi u morskim algama), stabiliziranje razina šećera u krvi i kontrolu upalnih procesa. Ovo posljednje osobito je važno, budući da se danas prepoznaje da se kronične upale prisutne u praktično svim glavnim bolestima, pa i otud možemo vidjeti da su masne kiseline od ključne važnosti za naše zdravlje.
Dakle, masnoće su apsolutno neophodne za naše zdravlje – ali samo ispravne masnoće. Ovu poruku već cijeli niz godina odašilju istaknuti pojedinci kao što su dr. Weston Price, Mary G. Enig, Sally Fallon, dr. med. Jeffrey Bland, (funkcionalna medicina) te brojni drugi ugledni liječnici i istraživači na polju prirodnog zdravlja.
Masnoće se općenito dijele na zasićene, mononezasićene te na različite razine polinezasićenih masnoća. Sve su masnoće zdrave, ukoliko odaberemo one prave. Ali, koje su to prave masnoće?
· Zasićene masti su najstabilnije. Među mnogim dobrobitima koje pružaju, djevičansko kokosovo ulje i putar dobiven od stoke sa slobodne ispaše osiguravaju energiju i posjeduju antimikrobna svojstva.
· Mononezasićene masti uključuju dobro poznato i omiljeno maslinovo ulje – koje već ima reputaciju iznimno zdravog sastojka unutar mediteranske prehrane – te ulje vučjeg trna.
· Potom su tu i polinezasićene esencijalne masne kiseline (PUFA), te razna omega ulja. Pritom moramo biti vrlo oprezni te izbjegavati hidrogenizirana biljna ulja i jeftina ulja za kuhanje. S druge strane, proizvodi poput AquaSource Liquid Gold Complex su neprocjenjivi, praktički doslovno – zlatni!
Znamo da naša tijela ne mogu sama proizvesti esencijalne omega-3 i omega-6 masne kiseline, pa ih stoga moramo uključiti u prehranu. Uz to, znamo da je omega-3 masnoća koja bi mnogima od nas dobro došla u većim količinama.
Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), koja pruža znanstvene savjete i podršku donositeljima zakonskih regulativa, potvrdila je da konzumacija polinezasićenih omega-3 masnih kiselina, dokosaheksaenoične kiseline (DHA) i eikosapentaenoične kiseline (EPA) pruža nedvojbene zdravstvene dobrobiti i to naročito kod :
· održavanja normalnog krvnog tlaka
· održavanja normalnih razina triglicerida u krvi
· normalnog funkcioniranja srca
Pored toga, prema Europskoj agenciji za sigurnost hrane, dokosaheksaenoična kiselina (DHA) doprinosi:
· održavanju normalnih razina triglicerida u krvi
· održavanju normalne funkcije mozga
· održavanju normalnog vida
Godine 2014. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučila je da odrasli pojedinci svakodnevno uzimaju omega-3 masne kiseline (PUFA) u visini od 1-2% dnevnih energetskih potreba.
AquaSource Liquid Gold Complex sadrži omega 3, 6, 7 i 9 masne kiseline – koje su sve redom dobivene iz biljnih izvora i morskih algi.
Kao prvo, AquaSource Liquid Gold Complex sadrži Schizochytrium Sp, brzorastuću morsku algu koja ima izvanredno visoke razine omega-3 dokosaheksaenoične kiseline (DHA). DHA je zaslužna za 97 posto omega-3 masnoća u mozgu. Hladnovodne ribe poput lososa dobar su prehrambeni izvor DHA, dok morske alge predstavljaju izvrsnu i održivu vegetarijansku opciju za unos ovog važnog sastojka u organizam.
Ovaj AquaSource proizvod uključuje također i ulje vučje trna – koje sadrži omega-7 masne kiseline, vrlo rijetke u prirodi. Vučji trn raste u planinskim i obalnim područjima Azije i Europe. Njegovo botaničko ime, Hippophae rhamnoides, znači doslovno "stablo koje čini da se konj sjaji", ukazujući na sposobnost ove biljke da poboljša zdravlje konja, čineći njegovu dlaku sjajnom i glatkom. Vučji trn koristili su stari Grci i druge europske kulture, a pojavljuje se i u drevnim tibetanskim tekstovima, u indijskoj faramkopeji te ranim kineskim zbornicima ljekovitih formula. Otud je jasno da su dobrobiti i uporaba vučjeg trna čovječanstvu poznate već jako dugo vremena.
Prema dr. Mercoli, vučji trn sadrži više od 190 nutrijenata i fitonutrijenata, uključujući vitamin C – i to u količini koja je 12 puta veća nego u naranči. Bobica vučjeg trna sadrži vitamin E u istoj količini kao i pšenična klica, te tri puta više vitamina A negoli mrkva. U odnosu na ginseng, vučji trn sadrži četiri puta više superoksidne dismutaze (SOD), važnog enzima koji sprječava oštećenja uzrokovana slobodnim radikalima. Pored toga, to je jedina biljka koja sadrži četiri različite omega masne kiseline – 3, 6, 9 i 7.
Nadalje, AquaSource Liquid Gold Complex uključuje i biljno ulje trputaste lisičine koje sadrži SDA, stearidonsku kiselinu koja se lakše pretvara u iznimno važne eikosapentaenoične kiseline (EPA) negoli je to slučaj s uljem lanenog sjemena. Ulje trputaste lisičine je također izvor GLA (gama-linolenske) i ALA (alfa-linolenske) kiseline. GLA smo već spominjali u prethodnom članku o Esencijalnim masnim kiselinama, budući je riječ o prilično rijetkom antiupalnom omega ulju od neprocjenjive vrijednosti.
AquaSource Liquid Gold Complex prikladan je za vegetarijance i vegane, te se fantastično uparuje s AquaSource Algae, AquaSource Green energy i AquaSource Sea Power Algae.
2ml tipično sadrži:
omega-3 masne kiseline 690mg
od čega stearidonske kiseline (SDA) 173mg
dokosaheksaenoične kiseline (DHA) 107mg
omega-6 masne kiseline 493mg
od čega gama-linolenske kiseline (GLA) 144mg
omega-9 masne kiseline 319mg
omega-7 masne kiseline 24mg
AquaSource Liquid Gold Complex može se koristiti u preljevima za salatu ili dodavati u kašaste sokove. Cijela obitelj, uključujući i malu djecu, može uzimati ovaj čudesni AquaSource proizvod.
Pozdrav,
Ana
Koliko energije imamo na dnevnoj razini
Bez obzira gdje smo i što radimo, stoji naša obaveze za održavanje dobrog zdravlja i visoke razine energije. No, bez obzira koliko stilom življenja i navikama doprinosimo više bolesti nego zdravlju, baš nitko nas ne može natjerati da uvodimo neke nove procedure, ako sami nismo osvijestili tu potrebu. No, to ne znači da se ne trebamo neprestano informirati, podsjećati se na neke već dokazane dobrobiti, a tko će kada i koji princip će ugraditi u svoju dnevnu rutinu, zavisi od osobnog promišljanja i razine prihvaćanja novih saznanja. Važno je podsjećati se.
Važno je, na primjer, povremeno se podsjetiti na dobrobiti ispravnog disanja. Optimalna oksigenizacija stanica uz pravilnu prehranu, unos tekućine, vježbe i kontrolu stresa presudna kako bi održali zdravlje i vitalnost.
Važno je imati na umu važnost žive hrane i kvalitetne vode.
Važne tjelesne funkcije kao što su probava, cirkulacija i izlučivanje, ne mogu se odvijati bez vode. Piti dnevno dovoljno vode i truditi se da jedemo veći dio svježih namirnica. Neka nam više od pola tanjura bude u zelenoj boji. Uglavnom, slijediti nekoliko pravila zdrave prehrane; piti vodu prije ili nakon obroka, a ne za vrijeme obroka, ispravno kombinirati hranu - voće na prazan želudac, nikada ne jesti ugljikohidrate i proteine zajedno, uz proteine jesti zeleno povrće ili salatu, što više sirovo, živo, jesti primjerene količine hrane - jesti manje kako bi živjeli duže tj. jeli više, po mogućnosti jesti organsko, koristiti kvalitetne dodatke prehrani kao AFA alga i slično.
Važno je znati da je potpuno uklanjanje masnoća iz prehrane jedna od najgorih stvari koje možemo sebi učiniti, ali je isto tako važno konzumirati samo dobre masti; avokado, orasi, bademi, lješnjaci, sjemenke bundeve i suncokreta, ulja kao što su maslinovo, sezamovo, kokosovo i riblje ulje. Kako bi preživjelo, tijelo mora konzumirati masti, naročito Omega 3 i Omega 6. Dopuniti, po mogućnosti, svoju prehranu esencijalnim masnim kiselinama… preporučam Kompleks masnih kiselina ili Tekuće zlatne kapi.
Važno je imati na umu da je ljudsko tijelo dizajnirano za gibanje. Moć strukturne usklađenosti i maksimalne snage, s pogonom na mišićno-koštanom sustavu, je jedan od osnovnih temelja i okvira za ljudsko zdravlje i sustave koji ga podržavaju. Izbjegavati, s toga, živjeti u kutiji. Ako ništa drugo, najprije se dobro rastegnuti, a onda izaći na stepenice i hodati gore – dolje.
Važno je usmjeriti misli na poravnanje srca i uma. Tisućama godina, alternativni oblici medicine su usmjereni na prirodnu, unutarnju sposobnost tijela za podizanje snage za borbu protiv bolesti i stvaranje zdravlja. Jedan od najjačih bioloških mehanizama iscjeljivanja je um. Usmjerene na učinkovit način, naše misli, emocije i razmišljanja mogu biti jedan od najsnažnijih saveznika ublažavanja bolesti i stvaranja energije i vitalnosti. Biti nemilosrdan stražar na ulazu u svoj um.
Važno je imati na umu štetu koje stvaraju procesirane masti, životinjsko meso, mliječni proizvodi, pšenica…..
Važno je da ne zaboravimo naš najvažniji zadatak, da budemo sretni.
Uz sve naprijed navedeno, za dobru dnevnu energiju kao temelj za stvaranje sreće, preporučam COQ10 sa AFA algom, kojega danas i u ponedjeljak možemo kupiti sa 50% gratis količinom.
Počastimo se i tijelo će nam biti zahvalno i spremno za realizaciju svih naših zamisli……. Sa samo jednom kapsulom dnevno: okrijepit ćemo srce, opskrbit organizam izvrsnim antioksidantom, dobit dodatnu energiju protiv kroničnog umora,
ojačati prirodnu otpornost i uravnotežiti šećer radi prisutnog krom pikolinata.
Proizvodu je dodana i AFA alga, koja između sveg mogućeg obilja sadrži i masne kiseline koje pogoduju boljoj resorpciji koenzima.
Kao i obično, iskoristit ću priliku i reći još nešto o AFA algi!
Znanost se počela usmjeravati na istraživanje prehrambenog potencijala algi zbog stvaranja novih resursa radi globalne gladi, kao i gladnog zemljišta koje može dati samo praznu hranu, a i zabrinjavajućeg trenda sve većeg konzumiranja procesirane hrane, pekarskih proizvoda, brze hrane, zbog nedostatka vremena za pripremanje kvalitetnih obroka.
Rezultati ovih istraživanja su bili toliko impresivni da su mikro alge znanstvenici nazvali "super hranom, sposobnom dati sve potrebno u maloj količini, neizmjeran doprinos postizanju i održavanju zdravlja ".
AFA je prvi protein i najstarija hrana na Zemlji, kompletna u svom najosnovnijem obliku, izvrstan prirodni izvor svih hranjivih sastojaka: visoke razine klorofila, vitamina B12, betakarotena, željeza, proteina, enzima, aminokiselina i mnoge druge komplementarne vrijednosti, potpunosti iskoristive, radi čega pomaže povećati energiju, opskrbiti stanice kisikom, dovesti tijelo u ravnotežu, ostvariti visoke razine fizičkog i mentalnog zdravlja.
Da, nevjerojatni su učinci AFA alge u održavanju zdravlja, liječenju bolesti i jačanju imunološkog sustava, no, ono što treba posebno spomenuti je istraživanje koje je proveo Dr Christian Drapeau o utjecaju AFA alge na mobilizaciju milijuna matičnih stanica iz koštane srži.
Rezultat ovog pionirskog istraživanja, u posljednja dva desetljeća prošlog stoljeća, je saznanje da modro-zelena AFA alga potiče migraciju matičnih stanica iz koštane srži koje održavaju funkcioniranje organa i tkiva u tijelu.
Starenjem se postepeno smanjuje broj i kvaliteta matičnih stanica koje cirkuliraju u tijelu, ostavljajući tijelo osjetljivije na ozljede i druge opasnosti povezane sa starenjem. Korištenjem AFA alge potiče se aktiviranje i oslobađanje milijuna odraslih matičnih stanica iz koštane srži i to vrlo brzo. Matične stanice mogu migrirati i pričvrstiti se na bilo koju stanicu, tkiva, kosti, mišića, hrskavice, koja treba popravak. To su "master" stanice koje cirkuliraju u funkciji da zamijene one nefunkcionalne, omogućavajući tako prirodnom procesu održavanje optimalnog zdravlja. U početku je teorija, koju je iznio dr. Christian Drapeau da matične stanice, kreirane u koštanoj srži, pronalaze tkiva ili organe koji trebaju obnovu te ih obnavljaju to jest stvaraju zdrave stanice na tom mjestu, bila ismijana od strane medicinskih znanosti. Pa ipak od 2006. godine interes za to otkriće raste geometrijskim tempom i znanost konačno priznaje ovo fenomenalno otkriće koje je obećavajuće na svim područjima ljudskog ozdravljenja. Dr. Mr. Drapeau i dalje proučava Aphanizomenon flos-aquae, AFA alge uključujući ih intenzivno u programe prehrane i u razne druge prirodne terapije. Rezultati kliničkog istraživanja AFA su nevjerojatni, ali za njega je najveće otkriće stimulacija oslobađanja i migracija matičnih stanica.
Proizvod koji nam se nudi danas i u ponedjeljak je i inače vrijedan naše pažnje, a pogotovo kada za istu cijenu (224,00 kune) dobijemo 50% više sadržaja, količinu dovoljnu do kraja srpnja.
Želim vam najsretniji lipanj i lipo vas pozdravljam.
Ana
Glavni izbornik
Posebno izdvojeno
Novo ili nadopunjeno
- Kasiopejske transkripte-2024-11-23
- Kasiopejske transkripte-2024-10-19
- Kasiopejske transkripte-2024-09-21
- Kasiopejske transkripte-2024-08-17
- Kasiopejske transkripte-2024-07-06
- Operatori i stvari - unutarnji život šizofreničara - Barbara O'Brien
- Kasiopejske transkripte-2024-05-18
- Kasiopejske transkripte-2024-04-27
- Kasiopejske transkripte-2024-04-13
- Kasiopejske transkripte-2024-03-09
Za preporučiti
