Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Znate li tko ste? Otkrijte!



Znate li tko ste?

Odlu?ili ste otkriti tko ste i što ste, odakle ste došli i kuda idete.

Jedan od na?ina sakupljanja informacija o sebi i Putu na koji ste krenuli – može biti i rad u izmjenjenom stanju svijesti.

Koriste?i hipnozu, metodom regresije mogu?e je sebe vidjeti s više strana, te otkriti jeste li zaista sami i jesu li Vaše misli - baš uvijek - Vaše, a Put Vaš Put!

Ako mislite da niste sami ili ste prepoznali da ste na bilo koji na?in onemogu?eni u donošenju vlastitih odluka - te je "ometa?e" mogu?e ukloniti.

Radi se o raznolikim "ometa?ima", entitetima raznog porijekla, a zajedni?ko im je što su u ovom obliku postojanja kad su Vama pridruženi, oni tamni, poznati pod imenom demonski ili vanzemaljski. Osim njih, smetnje mogu izazivati i razli?ite naprave koje služe u svrhu dodatnih blokiranja spoznaja na Putu ( implantati ), a mogu?i su i odre?eni oblici misaonih formi, koje u narodu poznajemo pod nazivom uroci. Svemu tome možemo pridružiti i sve fragmentacije koje naša duša doživi kroz tugu i strahove, kao potencijalna mjesta "ulaza" za "ometa?e" - kako u ovom životu, tako i u onima koje zovemo prošlima.

Kako ništa nije ?udotvorni napitak - tako to nije niti ova metoda - ali ona je dobro došlo ogledalo nas samih i jedan od pokreta?a promjena. I unutar te promjene - startna pozicija nas kao tragaoca ima realnu mogu?nost potpuno nove to?ke promatranja, a samim tim i življenja.

Vi?enje nas samih ujedno je mogu?nost i za istovjetni postupak kod naka?enja koja su eventulano na nama - te na koncu sve završi tamo gdje je i po?elo - u Svijetlu!

Jer tama nije samo tama - ona je sakriveno i neprepoznato, zaboravljeno Svijetlo. U svakome od nas…


Detaljnije informacije: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript



Regresija i hipnoza

?itam razna mišljenja i iskustva vezana uz hipnozu - te nadalje i mišljenja vezana uz ono što nazivamo regresijom. Kako je sve to ve? dulje vrijeme predmet mog rada i istraživanja žejlela bih podijeliti neka svoja iskustva.

Prvenstveno ljudi danas imaju odre?ene, mogli bismo ?ak re?i, predrasude o hipnozi i regresiji. Vjerojatno zato što je sama hipnoza kao tehnika posljednjih 40 godina svedena na nešto što je ?eš?e vezano za šarlatanstvo i scensku zabavu, a manje uzimana u obzir kao mogu?nost "pogleda u sebe".

Zato valjda nazivi kao "nehipnoti?ka regresija" daju ljudima sigurnost jer je to ipak nešto druga?ije - nije hipnoza. Me?utim to samo otkriva kako se dio ljudi boji hipnoze.

Zašto je hipnoza sustavno, gotovo "planski", ako se promatra iz mog sadašnjeg kuta precepcije - dovedena do ovakvog na?ina poimanja?

Vjerojatno zato što su mnogi tih davnih godina (1970.) imali vrlo uspješne primjene iste. Tako se diljem Amerike i Rusije hipnozom pora?alo žene carskim rezom, "uspavljivalo" pacijente tijekom kirurških zahvata, "lije?ile" opekline stradalih u požaru - pa je bilo sasvim normalno da na hitnim prijemima u bolnicama kao radno mjesto ( kao i u opreacijskim dvoranama ) postoji i mjesto hipnotizer.

On je bio prvi koji je pristupao stradalima u požarima - te svojim radom opekotine svodio na minimum. Osim opracijskih dvorana, hipnoza se po?ela primjenjivati i u radu s mnogim bolestima za koje danas kažemo da su autoimune. Takva primjena hipnoze i njezina istraživanja zasigurno bi duboko omela ono što danas živimo. Kemijsku anesteziju, autoimune bolesti koje lije?imo kortikosteroidima, itd...

Ako uzmemo u obzir mogu?nost, da se hipnoza pokazala kao "opasnost" za kontrolni sistem - ?iji je sastavni dio i farmaceutska industrija, dobivamo potpuno druga?iji kut gledanja iz kojeg možemo promatrati rad s hipnozom. A ako uzmemo u obzir da smo pod kontrolom i onih koje ne vidimo - ona bi to zasigurno bila stijena spoticanja za njih.

Ako pak sad krenemo i korak dalje - ustanovit ?emo da se cijeli ovaj svijet bazira na odre?enoj "kontroli uma" i da upravo "sugestije" koje unutar sebe sadrže strah ili sklonost konzumerizmu - imaju bazu upravo u na?inu rada hipnoze. Sve je hipnoza, vijesti, filmovi, bolesti, sve što vidimo oko sebe - jedan je oblik iste. I svi ti oblici imaju samo jedan temelj - strah.

Me?utim - ako sad idemo još jedan korak dalje - mogli bismo re?i da je takav na?in postojanja ovoga svijeta u kojem živimo - na?in rada programa.

I gdje bi onda trebalo izvršiti reprogramiranje? Najvjerojatnije u sebi samome. Da bi to bilo mogu?e, ponekad nije dovoljan samo rad na sebi - jer htjeli mi to uzeti kao mogu?nost ili ne - pitanje je koliko se poznajemo. Jedan od na?ina odgovora na vlastita pitanja - svakako bi bio odlazak u sebe. A hipnoza je za sada jedan od nama znanih na?ina za izlet u podsvjesno. Ovdje ne isklju?ujem sposobnosti nekih ljudi da to rade i sami!

Što je uop?e podsvijest - kako se ona manifestira i nije li i ona sama dio programa? Odgovor je: da ona je dio tog programa i baš zato nju trebamo "ras?istiti" - to?nije iz ovog našeg "svjesnog" stanja u?i u nju - koja je svjesnija jer je u stalnom Sada.

Podsvijest u ?ije podru?je ulazimo je golemo prostranstvo koje je bitno razli?ito od ovog našeg bivanja - svakodnevnog linearnog promatranja. U podsvijesti je stalno Sada i upravo iz tog razloga ona je riznica podataka. Da bi prepoznavali programe - unutar hipnoze koristimo nešto što nazivamo regresijom.

Me?utim - sama regresija - je nešto što u ve?ini slu?ajeva ljude, kad razmišljaju o njoj, navodi samo i isklju?ivo na povratak u nešto što zovemo prošli život. No - ona nije samo to - dapa?e - puno je važnija u "istraživanju" ovog života u kojem smo sada.

To ?inimo kad tražimo odgovore na pitanja otkud nam fobije, no?ne more i depresije, svakom potragom u smislu dobivanja šire slike kroz hipnozu, koristimo regresiju "za simptom" koji nas vodi do za?etka odre?enih ispoljavanja koje nazivamo ovim imenima. I u ve?ini slu?ajeva - vratit ?emo se na neki traumati?an doga?aj iz djetinjstva - a rje?e na onaj koji ?emo klasificirati kao "prošli život". Prednosti rada na ovaj na?in su te da nam to daje uvid u dio "problema" otkrivaju?i radi li se još uvijek o simptomu ili je rije? o uzroku. No, tu je dalje potreban rad s uklju?enim mogu?nostima koje unutar sebe sadrže sve informacije koje su sakupili ljudi poput K. Turner, B. Bartolich, Baldwina ( po ?ijoj "metodi" i sama istražujem ).

Tokom rada s ljudima - naj?eš?e je rije? o još uvijek simptomu - jer i sama podsvijest ima razine, pa kako do?ete do odre?ene razine - nastavak poniranja "dublje" ponekad daje nevjerojatne informacije. Koje i dalje, mogu?e daju samo obris programa.

Što se regresije u prošle živote ti?e - taj je teren pomalo sklizav. Kao prvo - ako u cijelu ovu tematiku uvedemo mogu?nosti "ka?enja" raznih entiteta ili implantata ( a ima ih i to svakakvih ) - regresija u prošle živote postaje besmislena dok god ne izvršimo detekciju i uklanjanje istih. Tek tada postoji mogu?nost da se vratimo u ono što nazivamo prošli život s ve?om mogu?nosti da ne regresiramo neko svoje naka?enje.

Osobno - ne zaklju?ujem ništa - sve ovo o ?emu pišem samo su mogu?nosti, pa na taj na?in i promatram doga?anje s njima - kao jednu mogu?nost - ostavljaju?i i sve druge opcije otvorenima.

Me?utim, ako bi sada pažnju usmjerili na ono što se doga?a s ?ovjekom koji na ovaj na?in odlu?i raditi na sebi - te upoznati skrovite dijelove sebe - nakon skidanja odre?enih naka?enja ili implantata ili iscjeljivanja traumati?nih stanja iz "prošlih života", rješavnju strahova ovog - po vlastitom iskustvu, a i kroz rad s ljudima - primjetila sam da dolazi do poboljšanja. Dolazi do ne?ega što ljudi opisuju kao lako?u nekog vi?enja, ali i ponekad do trenutka koji je bolan - suo?avanja sa sobom - što opet dovodi do potrebe daljnjeg rada na sebi. Da li bi ovo mogli nazvati reprogramiranjem barem u jednom dijelu? Po mome iskustvu - da.


U svemu ovome najvažnije je samo jedno: hipnoza nije pomaga? - ona je alat. I dalje smo mi ti koji trebamo raditi - nema darovanja bez našeg shva?anja. Niti je ona ?arobni štapi?, niti je terapeut ?arobnjak.


Preneseno sa: Galaksija forum




Kada nam se i zašto pridružuju "naka?enja" ( priljepak, attachement, zaka?eni entitet )

Kod ve?ine ljudi s kojima sam radila, naka?enja se pojavljuju u prvim godinama ranog djetinjstva. Ponekad se radi o mjesecima starosti tek ro?enog ?ovjeka.

Ova rana dob naka?enja može biti vrlo interesantna, ako se pitamo zašto se ona uop?e doga?aju. I dok neka u kasnijoj dobi možemo pripisati nekim našim "pogrešnim" koracima unutar kojih se "otvaramo", ova rana ostaju tajnovitija.

Naime, možemo to svrstati u onu mogu?nost da je duša "pristala" u nekom trenu, nekog postojanja, na ovakav scenarij – me?utim – malo je teško to uklopiti i u pri?u u kojoj postoji nešto kao naša slobodna volja.

Jer ako je promatramo kao nešto što nismo do kraja shvatili ( a i pitanje je ho?emo li iz pozicije u kojoj se nalazimo ), ona nam se ipak stalno "nudi" kao nešto posebno što imamo. Me?utim, ovakva, ona zaista postaje vrlo veliki kamen spoticanja za razloge naka?enja u ranoj dobi.

Doduše, danas smo doslovno preplavljeni kanaliziranim u?enjima o tome što smo i kako smo – pa u nekima postoji i to objašnjenje da mi niti ne znamo što je to slobodna volja. Nekako je mogu?e da se slobodna volja ovdje i sada može definirati samo kao izbor. Ali kada i kako biramo? I jesmo li sve ovo izabrali? Jesmo li u tom paketu odabrali i sva naka?enja?

Upravo u tome leže svi naši poticaji za pitanjima, u našem neznanju, no s koje god strane krenuli, može na koncu ispasti i da smo gluho slijepe budale, koje su k tome bile ?ak i tamo negdje unutar svoje svjesnosti dovoljno neslobodne da same izaberu ovo što danas živimo.

Naravno s ovim se mnogi ne?e složiti – no ja niti ne tvrdim da je tome tako – samo postavljam pitanja – jer po onome kako stvari unutar hipnoze izgledaju – sve je ve?a i mogu?nost da su nam ga dobro smjestili.

Ako iz tog kuta promatramo ova doga?anja ne bi nas trebalo ?uditi – a niti bi to trebao biti napad na naša vjerska uvjerenja – ?ak i ako sebe ne držimo vjernicima nikakve religije jer smo shvatili kako je mogu?e rije? o programima, da se prilikom putovanja unutar nas samih pojavljuju i ovakve insinuacije.

No nije dobro zaklju?ivati, barem ne bez informacija. U tom smislu mudro je prou?iti sve što možemo o tome kako i kada nam se pridružuju svi oni koji nikako ne bi trebali biti s nama.

Ono što se dodatno otvara kroz rad s regresijom i hipnozom uz sva ta naka?enja na koja smo možda i pristali kao na oblik našeg u?enja je nešto što jednostavno ne ulazi baš uvijek u tu mogu?nost, a to su otmice i naka?enja onih koje nazivamo vanzemaljcima. Jer oni se redom samo hrane nama ili su tu ( kad je rije? o napravama ) samo u svrhu blokiranja nas samih ili pružanja informacija njihovima.

Kako bi barem malo rasvijetlili ova pitanja, svi oni koji rade ovom metodom, razvili su na?in rada koji u sebi uklju?uje i upravo takva pitanja.

Kod rada s klijentima svako prona?eno naka?enje u komunikaciji odgovara i na pitanje da li je klijent dozvolio ovakvu vrstu "druženja". U ve?ini slu?ajeva odgovor je "Ne", no, postoje i slu?ajevi kada je odgovor "Da". Kod dobivanja "Da" odgovora obi?no se radi o "slobodnoj volji" iskazanoj na na?in da je to izbor klijenta – no zanimljivo je i u potpunosti nemogu?e, ne zapitati se je li rije? o "izboru", te jesu li ljudi svijesni tog izbora.

Pa evo nekoliko slu?ajeva. Moja su pitanja bilježena pod slovom P, a klijentova radi anonimnosti su bez imena i koristit ?u slovo O – kao odgovor. Umjesto klijentova imena stajat ?e veliko slovo X. Kod mojih pitanja izostavljen je sam tok doga?anja i rada sa svjetloš?u. Ostavljena su samo važna pitanja i odgovori.

Radi se o slu?aju naka?enja "prizemljene duše", detektiramog kao knedla na grlu:

P: Dobro, a kad bi ta knedla imala ime kako bi se zvala?
O: Nešto na V! Vedrana ili Vesna, ne znam.
P: Vedrana ili Vesna? Ajmo je pitati. Kako se zove, Vedrana ili Vesna?
O: Vedrana (ovo izgovara jako tiho i dalje se trese)
P: Da li Vam se još vrti?
O: Da, ali ne tako jako.
P: Koliko si stara Vedrana?
O: Palo mi je na pamet 34. (ovo je gotovo odmah odgovoreno nije bilo stanke i razmišljanja)
P: Vedrana, koliko si ve? dugo ovdje s .....?
O: Stalno.
P: Kako to misliš stalno? Kada si došla?
O: Ne znam.
P: (nastala je duga?ka stanka prije ovog dogovora, ona se i dalje trza povremeno, pogotovo kad treba odgovarati) Koliko je X imala godina kad si joj se pridružila?
O: (odmah dan odgovor - «ko iz puške») Tri!
P: Što te privuklo X?
O: Ona. (nesigurno)
P: X te privukla? Što je to što ti smatraš da imaš zajedni?ko s X na bilo koji na?in?
O: Ona ima crvenu kosu.
P: Dobro. Da li te je X pozvala da do?eš?
O: Ne.
P: Jesi li pitala X da li joj se možeš pridružiti na ovakav na?in?
O: Ne.
P: Zna?i ona nije dala pristanak da joj se pridružiš?
O: Ne.
P: Što ti je omogu?ilo da joj se «naka?iš»?
O: Neka crna to?kica.
P: Objasni mi još malo što ti je bio «ulaz» da u?eš u X?
O: Ne mogu.
P: Možeš li pogledati tu crnu to?kicu pa mi je opisati?
O: Mala crna to?kica. I iza nje je svijetlo.
P: Vedrana – pogledaj dobro i reci mi kakvo je to svijetlo iza te crne to?kice?
O: Žuto – narandžasto.

Nakon ovoga slijedila je komunikacija s Vedranom i povratak u njezin život te istraživanje zašto je ostala «ovdje». Nakon rehabilitacije, a prije nego je otpra?ena u Svijetlo (za što se traži kako njezina tako i dozvola klijenta), molila sam je da još jednom pogledamo što je crna to?kica. Poklopilo se to s Vedraninim iskazom da nije jedina koja je na klijentici – naime, prijavila je i postojanje nekog vrlo tvrdoglavog. Bila je rije? o «tamnom entiteu», isprva nevidljivom u detekciji, koji je bio dodatno kontroliran s tri naprave u oblicima kandži, smještene oko koljena lijeve noge, opisane kao kandže iz kojih idu žice duboko u tijelo klijentice. Kroz komunikaciju s njim nije se uspjelo saznati koliko je godina imala klijentica kad je on stigao niti kad su naprave postavljene, re?eno je samo da su naprave služile kako bi kontrolirale to demonsko naka?enje – ali sve to je omogu?ilo da se Vedrana «naka?i» kad je klijentica imala samo tri godine. ?im postoji jedno naka?enje, na neki na?in ono otvara put i ostalima. Ostaje upitno koliko je godina imala klijentica kad se pojavila naprava i tamni entitet... te je li rije? o prvom. Naime, tokom rada, nema pravila kako se javljaju koja naka?enja, ponekad se jave kao prva ona najranija, a ponekad ta najranija otkrijemo nakon što smo makli neka «mla?a» po pridruživanju.

Slijede?i slu?aj pokazuje «nebrigu» entiteta za doma?ina na kojem se nalazi.

P: Sad se njemu obra?am i pitam ako ima ime kako se zove?
O: Rajko.
P: Odakle je došao?
O: Iz Nigdjezemske.
P: Da li je muško ili žensko?
O: Žensko.
P: Žensko i zove se Rajko? Dobro. Koliko je X bio star kad mu se Rajko pridružio?
O: Tri.
P: Tri godine, dobro. A da li je Rajko ikada imao svoje vlastitio fizi?ko postojanje na Zemlji?
O: Ne.
P: Da li je X pitan da li Rajko smije do?i na njega?
O: Ne.
P: Shva?aš li da si grubo prekršio pravila i da uzurpiraš ovu dušu?
O: Da.
P: Svijestan si toga, i šta misliš o tome?
O: Ništa.

Ovdje je rije? o entitetu koji se pridružio u kasnijem djetinjstvu klijenta, a interesantan je zbog toga što kroz komunikaciju navodi da je "imao pravo" do?i. No to je pravo i više nego upitno.

P: Pitam Eleni – jesi li muško ili žensko?
O: Žensko.
P: Kad se Eleni pridružila X? Koliko je X imala godina?
O: Ne zna.
P: Ne zna? Dobro, da li je Eleni ikada živjela u svom fizi?kom tijelu?
O: Ne zna.
P: Molim sada Eleni da svu svoju pažnju usmjeri na sebe i odgovori mi koliko je X bila stara kad joj se pridružila?
O: 12.
P: Da li je X dala dozvolu da joj se Eleni pridruži?
O: Ne želi re?i.
P: Neka razgovara samnom, da li je dobila od X dozvolu...
O: Kaže da, da.
P: Neka mi opiše šta je to, kakva je bila dozvola? Da li je Eleni pitala X da li joj se može pridružiti na ovakav na?in?
O: Da.
P: Pa želim znati kako je to izgledalo. Može li mi to objasniti?
O: Pa kad se ona obujmi oko mene ja se osje?am sigurnije.
P: Da, kao prijateljska veza. Htjela bih pitati Eleni odakle je došla na X gdje je bila prije?
O: Ništa ne govori.

Kroz kasniji rad tokom sesije – postalo je jasno da je klijentica u tom trenu u životu bila u stanjima tuge i uplašenosti – što bi moglo odgovarati na odre?eni na?in "dozvoli" za naka?enje, no ne treba smetnuti s uma da entitet pokušava sve što može ne bi li se održao i dalje u ovoj poziciji na doma?inu. Pa tako ?esto i laže ili "istinu" objašnjava iz svog kuta promatranja. Ovdje u ovom slu?aju bila je rije? o preplašenom entitetu ("prizemljenoj duši") koji je o?ito vibrirao na vrlo sli?an na?in doma?inu. No, sve to nam samo daje do znanja nužnost informiranja nas samih i odgovornosti prema sebi – kako možemo eventualno sprije?iti postojanje naka?enja na nama. U potpunosti znati tko smo – bilo bi poželjno. Me?utim, kad imate 3 godine ili 12 kao u ovom slu?aju – to ne izgleda baš tako jednostavno ostvarivo.

Ali kod naka?enja koja ?ine "prizemljene duše" gotovo je uvijek rije? o njihovoj "sebi?nosti" – svaka od njih traži sli?nosti za svoje daljnje postojanje ?ak i u tom novom obliku. Razliku možda ?ine samo one koje nisu postale "prizemljene duše" iz razloga zbunjenosti, tuge, boli, vezanosti za ovaj život. Naime postoje i one koje su tokom života svojim djelima u biti "sklapale" odre?ene Ugovore s mra?nom stranom. One tad vrlo ?esto kao svoju svrhu na duši na kojoj su na?ene – navode smetnju, stvaranje boli i slil?no. Tad postaju vrlo sli?ne tamnim entitetima, pa ih je teže i prepoznati kao "prizemljene duše". One obi?no i kažu da su poslane s zadatkom.

P: Koliko je X imala godina kad joj se Lio pridružio?
O: Tri.
P: Da li je X dala dozvolu da joj se Lio pridruži na ovakav na?in?
O: Ne.
P: Lio jel shva?aš da si se pridružio bez dozvole ove duše i po?inio si uzurpatorsku radnju i ovo što ?iniš nije lijepo, što misliš o tome?
O: Jebi se.
P: Molim….. pitam ga da li je muško ili žensko?
O: Muško.
P: Gdje je bio prije nego se pridružio X odakle je došao?
O: Meni to zvu?i nevjerojatno, kaže nekakav Oregon.
P: Može li mi Lio re?i šta je to Oregon?
O: Pa planet!!!! ( uzrujano )
P: Da li je LIo ikada imao život u fizi?kom obliku?
O: Možda.
P: Neka se Lio opiše, što je on?
O: Ne znam….
P: Šta ga je privuklo X?
O: Pre?udno zvu?i – kosa, kaže kosa!!!!
P: S kojim razlogom je LIa privukla kosa?
O: Ne?e re?i.
P: Koja je svrha Lia na X? Šta radi na X?
O: Ništa.
P: Kako je došao?
O: Po no?i, ne želi odgovarati….
P: Molim ….. neka po?ne komunicirati, kako se osje?a kad ga dodirne svijetlost?
O: Tijelo mu vibrira… i ja to osje?am…
P: Šta misli o svijetlu?
O: Ne svi?a mu se.
P: Kakvo je svijetlo na njegovom planetu?
O: Tamno crveno.
P: Da li ga je netko poslao ovdje na X?
O: Da!!!!
P: Koji je njegov zadatak ovdje?
O: Da smeta. Svi s tog planeta su takvi – da smetaju. Ne znam kako bih to objasnila. Tako mi kaže.

Ovdje je bila rije? o entitetu “prizemljene duše” - mladom ?ovjeku, nastradalom u saobra?ajnoj nesre?i. Zaglavio je jer je tokom života sklopio ugovor s mra?nom stranom – po svemu re?enom u?inio je to na na?in da je previše radio, zanemarivao obitelj, žele?i što više zaraditi, a od svega je najviše želio mo?.

No ima i onih koje bi mogli svrstati u vanzemaljske.

P: Kad bi ta meduza mogla govoriti što bi nam rekla?
O: Rekla bi nam da – dobre stvari!
P: Kako se zove?
O: Nei.
P: Koliko je X bila stara kad je Nei stigla k njoj, kad joj se pridružila?
O: Osam godina.
P: Odakle je stigla, gdje je bila prije nego je došla X?
O: Negdje gdje je jako hladno. Na sjevernom polu, sve je puno leda.
P: Što je radila tamo?
O: Plutala je zrakom, on je održava da može plivati u zraku.
P: Ona pliva u zraku?
O: Da, lebdi...
P: Da li joj je X dala dozvolu da joj se ovako pridruži?
O: Ne nije.
P: Što ju je privuklo X?
O: Neka mirno?a, stati?nost, mirno?a, ali ne kao stati?nost, stabilnost, nepokretljivost...
P: Kakvu svrhu ima sad na X?
O: Da je zadrži u tom stanju. Ima druga?iji efekt – daje joj uzemljenje, u kontaktu je sa zemljom...
P: Da li je svijesna da ovim na?inom postojanja krši slobodnu volju X i da je ovo "neprijateljski ?in"?
O: Ne. To joj treba. To je jedini na?in....
P: Da li je ikada imala postojanje u ljudskom fizi?kom obliku?
O: Uvijek je bila meduza.
P: Njezin boravak na X ovakav – nije više mogu? i treba se maknuti s nje. Kako se zove mjesto odakle je? Postoji li mogu?nost da se vrati ku?i?
O: Ne sje?a se.
P: Neka usmjeri pažnju na mjesto gdje je bila prije nego je došla na X.
O: Hladno je mjesto, puno leda, puno sivila....
P: Da li je to dio ove planete na kojoj živi X?
O: Ne, nije.
P: Pa na kojoj je to mjesto?
O: Ona je samo tu došla, oni su je poslali...
P: Tko ju je poslao?
O: Kao malu. Isto takvi, svi su takvi kao ona, to je uobi?ajeno – dolazak....
P: Rekla je kao mala, tako mala je odmah došla na X?
O: Prvo je bila u nekom zatvorenom hladnom prostoru u kojem je bila jako usamljena.
P: Kako je dospjela do tog prostora?
O: Postojao je neki put, kao neka svjetlost, neka zraka, svi idu tim putem...
P: Tko svi?
O: Sve te meduze.
P: Od ?ega ona živi na X?
O: Ne znam.
P: Da li je X prvo fizi?ko bi?e kojem se ovako pridružila?
O: Mislim da je.
P: Da li može usmjeriti pažnju unutar sebe, neka ide unutar sebe kako bi došla do svog unutarnjeg bi?a i neka mi opisuje što se doga?a kad krene unutar sebe...
O: Puno je nekakve struje, struje, elektriciteta i strujanja zraka i neke bestjelesnosti i lako?e... strujice...
P: Kaže strujica, pa dobro što bi ona rekla za sebe, tu je pridružena živom bi?u – u kakvom je odnosu na X koja je živo bi?e?
O: Ona je misao, iskra....
P: Da li ona na svom svijetu ima fizi?ki, tjelsni oblik?
O: Ima oblik kao meduza, ali misao ju kre?e, mislima se hrani...
P: ?ijim mislima se hrani?
O: Hrani se mislima onoga s kim je.
P: Bilo kojim mislima ili?
O: Za održavanje bilo kojim mislima, ali ja?a je struja ako su mra?ne misli, ako su nezadovoljstvo, onda ona ja?a...
P: Svi su na njezinom svijetu poput nje, putuju i pridružuju se?
O: Da, to je njihovo postojanje. Tako se hrane.

Iz svega iznešenog – oni svi "žive" s nama, naše postojanje postaje jedini na?in njihova. A neki me?u njima polažu pravo svog postojanja kroz pravo da se hrane nama.

Zato je jako teško razlu?iti – baš ta rana naka?enja. Jesu li ona neki naš zaboravljeni dogovor – lekcija kroz koju naša duša u?i?

Mogu?e, no do sada nakon svih primjera vi?enih kod ljudi, nisam srela niti jedno naka?enje koje je bilo edukativnog karaktera, sretala sam samo naka?enja koja su polazište imala isklju?ivo u vlastitioj sebi?nosti i vlastitom samoodržanju, pa makar i na taj na?in.

Istovremeno, ako edukativnim smatramo i "teško?e" u ovom životu, to?nije ono što nazivamo lekcijama – dobro je znati kako one zaista izgledaju, jer naka?enja i njihovo postojanje na ljudima izaziva ponekad ozbiljnije traume, promijene osobnosti, sklonost suicidu, blokade sa svrhom da ih se onemogu?i da išta i krenu raditi sa samima sobom. I kod svih – temeljno izazivaju strahove.

I ako sad i uzmemo u obzir da u kasnijoj dobi – ponekad možda neka od njih i prizovemo na na?in da guramo nos tamo gdje nam nije mjesto, time ne prestaje ?injenica da prva dobivamo odmah po dolasku na ovaj svijet.

I upitno je kako nas i kuda to usmjerava, te koliko smo nepažljivi prema samima sebi iz vlastitog nerada, gluposti, znatiželje, neznanja ili se dio uzroka, mogu?e, može tražiti i u njima, te svim napravama kojima nas kontroliraju i manipuliraju.

Pa bi se – bez obzira što smo u poziciji gdje tako malo znamo – ipak trebali osvrnuti na trenutak kad nam sama naka?enja kažu da nas nisu pitala, niti su dobila dozvolu da to ?ine, ve? su nam se pridružila svojom slobodnom voljom, ili po zadatku, nevažno je – jer sve su to u?lnila bez našeg znanja, tiho iz prikrajka.

Da su nas pitali – možda bi im i odgovorili, a ako im ne bi dali dozvolu za to – što bi to bilo – slobodna volja na djelu? Izbor? Koliko bi nas pristalo imati na sebi ve? kao malo dijete smeta?a, blokatora, gladnog vanzemaljca? Ili prizemljenu dušu prepunu strahova koji postaju naši?


Flaš mentalna simulacija dr. Malange

Obzirom na istovjetno polje istraživanja, nakon temeljitog ?itanja materijala vježbe Flaš mentalna simulacija dr. Malange, a posebice zato što je prikaz onih koji sudjeluju u onome što nazivamo abdukcijama ljudi – gotovo identi?an onome što i sama vi?am u radu – zapisala sam vi?enje iste iz svog ugla percepcije. Kako je rije? o mom vi?enju, sve re?eno nije zaklju?ak, ve? samo jedna od mogu?nosti. Isto tako – ne otvaram njime upitnost rada vježbe, jer u kona?nici na nama je da izaberemo tehniku kojom ?emo raditi. Naravno, rije? je o tome da smo svi ovdje u poziciji upitnosti na koju odgovaramo onime što možemo razumijeti. Pa tako i ja.

1 modul

- zapo?inje gradnjom scene – na na?in da u biti gradi ?ovjeka po principima zemlje, vode, zraka i vatre. Na?in gradnje scene je indukcija koja vodi u izmjenjeno stanje svijesti – ma koliko to Malanga želio prikriti.

I nakon indukcije kad mu je ?ovjek ve? “došao” do izmjenjenog stanja u kojem ima i somnambulizam kvalitetan za daljnji rad, usidrio ga je pitanjem o tome kako je obu?en! I odveo u ogledalo koje je pripremljeno na isti na?in – podržavaju?i arhetip ?ovjeka - hm, ako pretpostavimo da znamo što je ?ovjek. To je polazište. Bar ono od kojeg je krenuo Malanga. Mene interesira zašto misli da zna šta je ?ovjek?

2 modul

- nadalje opisuje mogu?nost da klijent ne vidi – bez obzira što je dobio instrukcije za to?no odre?enu vrstu ogledala u koju je trebao u?i. Naime, ovdje po meni, upitno je koliko smije re?i kako ogledalo treba izgledati, jer je to sugestija – a pogotovo koristiti je u slu?aju kad klijent ne vidi dušu – sugestiju!!!! da bi je vidio. I to vizualno-kinesteti?ko-auditornu. Ovo možda može pro?i kao bezazlena sugestija jer kako se stalno navodi - nije rije? o hipnozi – ali ako imamo na umu da je rije? o stanju u kojem je klijent, a koje je isto kao stanje dobiveno hipnozom – stvara se gorak okus u ustima. Barem meni. Jer klijent je bez sumnje na mjestu druga?ije svjesnosti.

I da nije – ne bi se kasnije u postupku navodila mogu?nost da klijent protiv svoje volje u?e ponekad u hipnoti?ko stanje! Te na to treba paziti! Usudila bih se re?i da to malo ima veze s voljom klijenta, ve? s klizanjem u hipnoti?ku komu. U koju može u?i samo klijent koji ve? je u hipnozi. Tu valjda smatra da rije?i “protiv svoje volje” zna?e da je klijent u biti prevaren misle?i kako nije rije? o stanju u kojem bi bio i da ga se tamo dovelo hipnozom kao tehnikom – jer rije? je o istom mjestu, bez obzira kako ?ovjeka doveli do njega!

Dakle važno je re?i – ovo nije hipnoti?ka tehnika – ve? NLP tehnika – cilj je isti! Dovesti ?ovjeka u izmjenjeno stanje svijesti!

S tim da je NLP – Neuro lingvisti?ko PROGRAMIRANJE i njegova sidra su sidra – ma kako ih Malanga pokušao druga?ije predstaviti – u biti ?ak ni ne skriva da je rije? o njima. Da nije rije? o izmjenjenom stanju svijesti – ništa od ove vježbe ne bi bilo izvedivo. Ovdje moram napomenuti da hipnoza koristi isto sidra kod programiranja, ali to je samo dokaz o tom stanju – to?nije što se sve u njemu može raditi. Pa ima onih koji hipnozu koriste za programiranje, ali i onih koji znaju da je upravo to mjesto reprogramiranja. No, važno je da reprogramiranje ?ovjek radi sam – bez sugestija. Ma koliko ono trajalo – kao i da uskla?uje reprogramiranje s poimanjem svijesti u svakodnevnom životu. Ina?e – jalov trud.

Tu sad u ovom modulu - slijedi jedno simpati?no manipuliranje:

- po?inje razgovor s dušom, koja je vrlo ?udna za one koji vjeruju kako je duša ?ista i nitko je ne može taknuti – to?nije ona je baš takva – izmanipulirana i napadnuta. I to je vrlo, vrlo istinito!

O?ito to Malanga jako dobro zna. Pa je sad sasvim normalno razgovarati s njom – obzirom na njezinu zarobljenost na na?in koji slijedi – kao da je glupava plavuša.

Me?utim, tu sad slijedi nešto što je pomalo upitno jer je rije? o stanju u kojem je klijent – a to je da vodi?i ove vježbe obavještavaju glupavu dušu da je netko tla?i.

Nije sporno da ona toga nije svijesna – ali je sporno da je ovo vrlo, vrlo sugestivno. Ako se duša ne zabrine previše oko toga što joj je re?eno da se doga?a, malo je plaše budu?noš?u – što je još smiješnije – jer duša je u stanju u kojem vrijeme ne postoji na taj na?in – a vidi se to i po tome što se odmah pristupa modelu rada u Sada!!!!! Naravno radi sidrenja! Nakon što su je obavijestili da je ugrožena (ovo je zaista neprimjereno) i da preuzima nju i njen kontejner netko tre?i, pitaju je da li to zna. Duša odgovara ili s da, ne ili ne znam. Po meni ovo je jako važno!

Osobno radila bih dalje s ljudima koji su rekli Da. Na tom mjestu oni su spremni za rad, svi ostali nisu. Njih tek treba pripremiti. Kad kažem pripremiti mislim na skidanje programa, a ne dodatno programiranje.

No, Malangu to ne brine – jer koriste?i sidra NLP-a on u biti sve što dalje radi, radi na na?in novog programiranja bez svijesti (kad kažem svijest govorim o ?ovjeku – jer ?ovjek postoji sada i ovdje u našem svijesnom stanju u kojem nije nužno potrebno vidjeti dušu i znati sve o njoj na ovaj na?in, ako ni zbog ?ega drugoga zato što postoji ta mogu?nost da je duša manipulirana) – ?ine?i to tako da duša i dalje pojma nema ni o ?emu – a on je obavještava. I to koriste?i rije?i poput toga da je: zatvorena, blokirana, natjerana, pa nakon njih malo cementira sadašnjim trenutkom i onda pita da li ona zna kako da se izvu?e iz tog sranja? Pardon, stanja!

Naravno da ne zna – ali nema veze “on” zna – a ona ?e ga bespogovorno slušati jer je sve ono što joj je re?eno da je – bez obzira što to i vjerojatno je (izblokirana jer je uvjerena da je odvojena! – pa tome i služe implanatati) – sad još i više - poanta je u tome – da je duša sada u sada - u ovom sada ovog rada – a on – voditelj postupka postao je gazda!

I ovo je zaista nešto što meni osobno nije probavljivo iz više razloga.

1. duša je u šah mat poziciji
2. re?eno joj je da je u govnima
3. nudi joj se pomo?
4. voditelj postupka postaje spasitelj

A tko je to voditelj postupka i odakle mu to pravo? Tko je taj koji zaista vodi ovaj postupak? Tko je njegovu dušu obavijestio o stanju na terenu? Pa ?ak i ako je ovo istinito doga?anje – ostaje upitno koliko ovdje ima ne?ega što nazivamo slobodnom voljom? Jer – duša je sada u stanju – u kojem je natjerana da sluša i prihva?a!!!!! Ah koje li situacije – pa ništa se za nju promijenilo nije! Samo je u igru uletio ?etvrti.

Dakle, situacija je sljede?a: duša je stavljena dodatno radom voditelja u poziciju da sluša i “prima pomo?” sa strane (od voditelja), a to je nešto što indirektno voditelja stavlja u poziciju Spasitelja i po meni to ne može nikako rezultirati kvalitetnim radom u smjeru ?ovjekova ostvarivanja slobode i sticanja Znanja.

Jer pitanjem koje upu?uje duši voditelj kad je pita, da li želi da joj on kaže što da ?ini, a nakon što joj je USA?ENA informacija da je u ZATVORU i NEMO?NA od voditelja ?ini MANIPULATORA i PROGRAMERA bez obzira što se to ?ini pod krinkom dobrote i dobrih namjera. U ovom slu?aju ta dobra namjera je nali?je lica, koje kao nusprodukt ima novo programiranje ?ovjeka, koji je samim pristankom na radu s eventualnim otmicama, ipak u?inio prvi korak k težnji za osloba?anjem. Pa ovakav postupak nije “držanje za ruku” u teškom trenutku kao podrška, ve? stavljanje na ruke lisica i odvo?enja u nepoznatom pravcu.

Kako osobno držim da svaki ?ovjek SAM treba osvijestiti svoje stanje – nije mi prihvatljiva ovakva vrsta “pomo?i”.

Naravno – ovdje je jako važno znati da je duša zaista glupava plavuša, ali kod onih ljudi koji bi na pitanje da li znaju da im netko nešto radi odgovorili s DA – nastavljanje ovog postupka novi je atak na dušu koja je odlu?ila prestati biti glupa – te možda biti samo plavuša. Dok ne vidi gdje je i šta je.

3 modul

- ovdje se traži od duše da istražuje lubanju

Ne znam zašto se to tako navodi, kao - samo je duša to sposobna u?initi – svaki je ?ovjek u izmjenjenom stanju svijesti u situaciji da to može vidjeti. Njihovo bolje ili lošije vi?enje ovisi samo o eventualnim napravama koje se pak mi?u, no rezultati su takvi da nakon micanja odre?enih naprava – duša sve više shva?a da je glupa! Dakle rije? je o postupku koji traje.

Ovdje Malanga navodi uobi?ajena mjesta implantata i složila bih se da to to?no tako i jest. Nalaze se to?no tamo gdje ih spominje, tamo ih i ja nalazim.

S razlikom da postoji jedan koji je smješten na potiljku i vezan je za nešto što Malanga ne spominje, a vrlo je važno.

Nadalje, koliko god upozoravao u vježbi da ne smije ovo istraživanje biti sugestivno – ono to je. I nije istina da nema drugog na?ina! Kao što nije istina da duša ne zna kako da to u?ini sama – odgovorno tvrdim da svi oni koji odgovore s Da na ono po?etno pitanje mogu sami micati naprave u izmjenjenom stanju svijesti. Dakle – duša ne treba pomaga?a – ako odlu?i tako. Ali Malangini klijenti do tog su trena ve? dovedeni u stanje podre?enosti.

Ovdje se ne mogu oteti dojmu da je Malnaga u jednom trenu, iz ne znam kojih razloga, odlu?io u?initi sve ono što nam i oni koji nas otimaju rade.

Da li je ?inio to svijesno ili ne, nije važno za ovo razmatranje vježbe – ali rezultat ovako vo?ene vježbe je upitan. I to iz više razloga. Isto tako – ovakav stav o sveznanju rada duše i toga što ona jest – sastavni je dio kontejnera vjerovanja – u ovom slu?aju Malangina ili onog koji ?e ovom vježbom raditi.

Postoji i to igranje rije?ima tokom vježbe – rije?ju budu?nost – koje je isto tako nevjerojatno – obzirom da je ovaj rad – koliko to god pokušao sakriti, na razne na?ine – rad u Sada. Mogu samo kao jednu mogu?nost, navesti da je pitanje i to veliko pitanje, što su to prošli životi – ali ako je to pitanje – onda igra s budu?noš?u može imati težinu, koja opet može biti vrlo nezgodna u mjerenju krajnjih rezultata. Ili onoga što se postiglo postavljanjem rije?i budu?nost na mjesto rada u Sada.

Cijela ova vježba u kona?nici isklju?uje sje?anje!

Kako na abdukcije tako i na sve to zajedno u nekoj važnijoj formi. Barem onoj koja je nužna da ?ovjek bude svijestan doga?anja u nama i oko nas.

Ova vježba to briše.

Abducirani ?ovjek je živio abdukciju i ima pravo znati što se doga?alo, ne samo da ima pravo – njegova duša ima pravo znati – taj njegov dio koji zovemo dušom MORA to znati – jer je ina?e glupava plavuša koja i dalje sebe tretira na na?in izdvojenog pogona.

To se zove osvješ?ivanje/prisje?anje, ma kako ono bolno bilo ili ružno izgledalo za samog abduciranog ili terapeuta koji to radi. To je na?in da ?ovjek prestane biti žrtva. Jer on to nije – žrtva je dio programa. I to je jako važno. Sve to, a i još mogo toga vezano uza sve navedeno, cijeli taj postupak ove vježbe preska?e važnosti doga?anja i oduzima upravo esenciju - sje?anje. Moje je pitanje zašto?

Dakle, cilj rada ne bi trebao biti sama blokada abdukcija ve? svijest o tome.

Ako po?emo od pretpostavke da mi ne znamo koji je cilj abdukcija i naprava – a držimo kao mogu?e da je cilj taj da se ljudi ne sjete tko su, kako su dospijeli u ovu situaciju i zašto su uop?e ovdje na ovakav na?in – onda bi rad s osviješ?ivanjem i prisje?anjem toga tko smo mogao i trebao rezultirati samo svijesnoš?u kako Znanje štiti.

Znanje o razlozima abdukcija, postupku i u?injenom - na taj bi na?in uz pravilno i postepeno osvješ?ivanje mogla biti jedina prava zaštita. Zaštita koja ne bi bila zaštita, jer ne bi više niti trebala postojati na taj na?in – mi bi bili svijesno takvi, cjeloviti u postojanju, a samim time – moglo bi se o?ekivati, možda s razlogom - da oni to više ne bi mogli ?initi.

4 modul

- ponovno slijedi pregledavaje lubanje s naznakom da se sada traže “živi”.

Ovo je meni interesantno iz više razoga – u ve?ini slu?ajeva s napravama i živi izgleda da su naprave. Pa sve ovo dobiva još tisu?u pitanja. Kako za Lux-a, tako i za Režala i ostatak društva.

I tu je malo upitno ako duša ne uspije uhvatiti Luxa, šta dobiva time jer se navodi, da sad ipak zna kako ga prepoznati. To pak može zna?iti da kada ga postane svijesna on nema više utjecaj!!! Nije li to tako slatko programski!

I po meni, ovo je vrlo vrijedna informacija. No, nužno provjerljiva – kako bi znali da li funkcionira.

U napomenama ovog modula spominju se i crna obli?ja, ali moglo bi se re?i da bi ovdje mogli biti dobro uklopljeni i svi ostali na koje nailazim, a koji se ispostave u radu kao hologrami – no uz njih je gotovo uvijek rije? o napravi. Dakle – podržavanjem slike ovih “parazita” – mogu?e rukovodi naprava. Što Malanga ne spominje na taj na?in – ali za njih (Režala i Šestoprste) lijepo kaže da su “zaka?eni”. Ma što god njemu to zna?ilo.

Klijenti s kojima sam radila sve takve na?ene naprave/entitete – odradili su ponekad s vrlo bolnim skidanjem. No, baš nakon tih micanja kod klijenata su primje?ene ve?e promijene percepcije u “obi?nom” životu. Kao i paralelno pove?an broj no?nih doga?anja i otvorenijih “napada” s kvarovima elektro ure?aja, no?nih mora, vi?enjem ?udnih bi?a u sobi, ali i potpuno novom precepcijom okoline i ljudi oko sebe. Pa nerijetko dolazi do osvješ?ivanja ovog svijeta i “sva?a” s ljudima s kojima su do “ju?er” bili u dobrom odnosu. Nekako, klijenti tada imaju mogu?nost vidjeti dublje stanje svijeta u kojem žive. To nadalje zahtijeva njihov rad na samome sebi.

Kod ove vježbe svega toga nema u postepenom smislu – kao i psihi?kih “problema” – ali koje ipak navodi na kraju vježbe, te upozorava na nužnost svakodnevnog dugog pra?enja klijenta (1 – 3 mjeseca). U kona?nici – možda ova vježba izazove ja?i udar – nego rad s tehnikom regresivne hipnoterapije. I na koncu proizvede sve ovo što i ja navodim kao smjernicu, no za?u?uje upozorenje da ova vježba može biti opasna. Naime, stalno je suptilno to provu?eno kroz cijelu vježbu, ta najava mogu?e opasnosti, kao i suptilno priznanje da je rije? o istovjetnosti s hipnozom ili ?istom hipnozom koja je zanijekana. Npr. na koncu vježbe sam autor kaže: FMS se razlikuje od hipnoze jer nije toliko dubok dok je sama sekvenca potrebnih operacija nehipnoti?ke prirode (a još je uvijek mogu?e kontrolirati dubinu hipnoti?kog stanja).

Pa sve to zbunjuje, a dodatno hipnozu kao tehniku indirektno proglašava opasnom, tabuizira je, ali dobro znaju?i da je i NLP tehnika koja nije bezopasna sebe (ovu vježbu) štiti.

Rije? je u biti samo o sljede?em – svaka je tehnika opasna, ako je provodi osoba koja tehniku ne poznaje ili je koristi protiv ?ovjeka. A ova vježba zasigurno nije vježba koju bi trebao voditi netko tko o svemu ovome pojma nema. Bar je tu bio i više nego jasan. Doduše, onaj tko ima pojma – možda je ne?e ni raditi.

5 modul

- otvara nekoliko pitanja:

a) što su klonovi
b) na koji su na?in vezani dušom

Po svemu iznešenom duša je u vezi s svim klonovima. Istovremeno od koga su ?uvani klonovi i zašto? Koga klijent uništava kad uništava klona sebe i zašto mu je dato pravo da uništi i ostale klonove? Što ako pri?a o prošlim životima nije prošla – ako je sve stalno u paralelnom postojanju – koga to uništava klijent? Kakve to mogu?e posljedice može ovakav na?in rada imati na Univerzum i postojanje? Tisu?e pitanja!

Možemo kao mogu?nost re?i da su klonovi možda ovdje, a sve ostalo su naša postojanje u vremenu? Jesmo li sebe na taj na?in – ako ovako nešto uzmemo kao mogu?nost doga?anja – uništavanja -- sprije?ili za rad i iskustvo?

Dakle bez odgovora kako su klonovi vezani za dušu (koliko duša ima? jedna za sve klonove ili svaki klon ima svoju vezanu uz klijentovu????) te zašto su ?uvani – imaju li neku mo? da ih se mora ?uvati?

Svakako modul za detaljno ispitivanje.

6 modul

- interesantan modul – foto album!

Sad ga ima – eto pogledaj ga i onda – puf! izbrisano. Izbrisano u svim onim vremenima prošlo – sadašnje i budu?e! Ha, ha i to na mjestu izmjenjenog stanja svijesti u Sada! Vrlo zgodno i neobi?no. I svakako poprili?no zbunjuju?e. Osim ako ne podržimo onu mogu?nost da mi postojimo u paralelnom postojanju. Tada ovo postaje malo ozbiljnije.

A još ozbiljnije postaje u samom po?etku ovog modula kad navodi sljede?e:

Na ovoj to?ci, s obzirom da je duša vidjela sebe unutar fizi?kog tijela s kojim nema više interferencije sa strane, bit ?emo u stanju da je re-programiramo za budu?nost.

I slažem se da je potrebno da “duša” vidi sve to – ali ne shva?am zašto ona treba to na brzinu napraviti ne zamaruju?i se šta je ko radio. Zašto budu?nost? Tko zna što je budu?nost? Zar postoji? Zašto ne nau?iti dušu da postojanjem u sadašnjosti bude spremna u budu?nosti?

Posebna se pažnja pak posve?uje Horusu i Režalu – jer oni nisu samo ono što se misli da jesu.

No, ako se uspije sve napraviti po uputama – pa se izborimo da je duša sada sigurna u svim vremenima – ostaje upitno to što je o?ito da ?e svi oko nje (rodbina) i dalje biti u tom doga?anju. Pitanje je koliko ?e ona biti svijesna svega toga. Ili je izbrisana.

Nadalje pojavljuje se nešto što je brojanje tijela – zašto je 6 maksimum? Zašto je 0 posljednji život? Što zna Malanga? Odakle mu ti podaci? Navodi se i kako upravo onom tko vodi postupak taj broj daje važne odgovore o kredibilitetu svega do sada odra?enog. Ne bi li to trebao znati onaj tko vodi postupak ako to daje kredibilitet? Ako bi trebao – javno objvaljivanje vježbe trebalo bi sadržavati i te podatke. Moje je pitanje dakle, broj tijela daje odgovor na pitanje o kredibilitetu - ?ega? Vrste postojanja?

Ako sve “dobro” odgovori, duša kona?no dolazi do izgleda pravog mjesta jer daje sljede?i opis o svojoj budu?nosti – opis koji je izgleda jako važan – po navedenom upravo on daje dodatni kredibiltet svemu do sad odra?enom. A radi se o sljede?em, pa se navodi:

Duša odmah postaje svijesna i toga šta joj budu?nost nosi, te tako ?esto dobijemo i sljede?i opis, “kada se sve završi ovdje onda prelazimo tamo u dimenziju koja je sazdana od svjetlosti”.

Tu se opet podsje?amo, nakon ovog izliva duše – jer se navodi - da nije rije? o hipnozi ve? da je ?ovjekova li?nost u stanju povezanosti s duševnom komponentom, ali nesvjesna je.....radi onih polutki mozga itd.....

Sva sre?a da je Malanga svijestan svega i sve zna pa može provjeravati kredibilitet! Kao i da zna sve o broju tijela, a i o onoj dimenziji sazdanoj od svijetla.

I tu ne mogu ne otvoriti mogu?nost da nije rije? o nikakvom povezivanju – pa sve je ve? povezano nije razdvojeno – a nesvjesnost koju navodi je u biti odraz nerazumijevanja cjelovitosti koja nikako nije postignuta. Kona?no, to je i cilj napada i abdukcija – da budemo i ostanemo “razjedinjeni” i uspavani.

I sad, nakon cijele ove vježbe - sve je lijepo razdvojeno i na mjestu programiranja.

I kao takvo sad je o?ito pravo vrijeme odvesti dušu na mjesto prvog fizi?kog kontejnera. I to naravno sa opcijom Sada – hm – gdje je bilo do sada??? – te se lijepo kaže kako se to može izvesti samo tako jer duša gleda svoje sadašnje prvo fizi?ko tijelo koje je još uvijek prisutno, to?nije ko-prisutno!

Cilj je otkriti da li duša s kojom imamo posla potje?e od 1. og ili 2. og kreataora.

Ovo je trenutak u kojem se otkriva cijela pri?a sazdana na vjerovanju Malange. Na žalost. Rješenje koje nam nudi tako je mogu?e bazirano na programu. Njegovom.

Tek se tu “sada” prvi puta spominje duh i sjedinjene duha, duše i uma. Naravno samo u slu?ajevima ako u pri?i nije Primordijalan ?ovjek.

Na stranu sad tko je prvi, a tko drugi kreator – interesantno je da se u toj igri oni s duhom koji se kona?no pojavio - dalje navode na postupak ujedinjena u kojem duša igra i dalje glavnu ulogu – pa ima mo? odluke. Spominje se tu i um i eto – izdvojeni pogoni, sestre iste tvrtke, ali naša draga duša s nekima ne želi imati ništa. Ne zaboravimo ona duša koju smo na samom po?etku doveli u stanje poslušnosti.

Uglavnom ispada da je ovo bolja opcija (ova s duhom) dobiva se ?ak i neka bonus karta.

Doduše malo je nejasno kako se to prebacuju na “0” šizofreni?ni stavovi i tipi?no ponašanje žrtvi otmica?????
Jel on pri?a o dušama koje su ve? prošle sve module? Što bi to bilo tipi?no ponašanje žrtava otmice??? Šizofreno? Šta je radio kroz sve te module? Do sad je duša trebala shvatiti da nema mjesta žrtvi! Na žalost u ovoj se re?enici bolno ukazuje njegovo mišljenje o žrtvama otmica!!!! Šta su te žrtve? Šizofrene, gubave, kugave?

O?ito svejedno je – što god mislio pod time - jer opet voditelj postupka daje duši poduku! Ništa duša sama ne radi. A i šta bi radila em je glupa plavuša, em je šizofrena, em je žrtva.

Pitam se jel Malanga ikada bio otet? A znam i odgovor, da, vidljivo je to iz svakog dijela ove vježbe. Na žalost – izbrisano mu je. Pa ?e se vjerojatno re?i kako eto on nije otiman – valjda zato i zna sve ovo.

Puno i previše miješanja i pomo?i za moj ukus.

One pak duše koje su imale nesre?u s PM-om ispada da nije sigurno ho?e li ikada imati mira. Hm, ne znam ni sama jel bih ovdje sad rekla da ne?e imati mira dok ne porade u ovom našem svijesnom stanju na programima, ali svakako bih rekla da nostalgija koju navodi ima u našem svijesnom stanju ime i zove se strah.

Pa ?udi da nekako to uop?e ne spominje – možda zato što je sve ekpresno i ?udotvorno. I što glupava plavuša ionako ne radi ništa – sve radi voditelj postupka. A voditelj postupka nije otiman – garant!

Tu je prigodno i o?ekivaju?e popljuvan i diskreditiran PM – ali nekako ostaje opet gorak okus u ustima da je ulogu PM-a suptilno preuzeo voditelj postupka. Onaj koji sve zna. Pa maknuvši jedan program – ugradio reprogramiranjem drugi.

8 modul

- prigodno podu?avamo plavušu da ne da da je više diraju.

I nije to problem napraviti, samo uzmeš svoju gumenu traku nazad – no problem ?e nastati kad se klijenti vrate u svijesno stanje. Jer je vjerovanje koje su imali unutar vrlo jakog programa samo ugašeno – bez svijesti o pravom razlogu njegova postojanja. On ostaje neprepoznat. Pa ako sad i vidi kad joj dolaze, vrlo ?e lako misliti kako joj ništa ne mogu – jer reprogramirana je.

9 modul

- da nije smiješno bilo bi tužno. Sada se navodi da duša sama na?ini umjetnu zaštitu. U obliku zvona!

O da, ovdje nema više pri?e o onima koji su bili s trijadom, to?nije nema pri?e o tome kako su oni s PM-om dobili trijadu – no ostaju ti koji nisu podlegli PM-u – o njima nije bilo puno govora – ali oni me?u njima koji su na onom dalekom po?etku rekli Da, možda su do ovog trena ve? shvatili da to zvono imaju i da je ono njima vidljivo, ako se sjete da su um, duša i zvono jedno te isto u savršenoj ravnoteži. Dio cjeline. Naravno, neki od njih nisu uspjeli ovo vidjeti jer su bili fokusirani na glupu plavušu i njezine sise, pa su samo slušali što im se govori i tako radili.

U cijeloj ovoj pri?i nema spomena o izvrtanju podataka kad je rije? o onima koji vrše abdukcije. Gotovo je sve vezano uz njih ovdje istina. Tu su i rade. I meni osobno za daljnji rad – sve ovdje re?eno je izvrsna informacija. Doduše, ne ovim redom i ne na ovaj na?in. Ali informacija je informacija.

Me?utim, po onome kako sada izgledaju stvari – ova pri?a je puno složenija od ove vježbe, a ova vježba bila bi mogu?i trojanski konj – pa bio on napravljen i s najboljom namjerom.

Igra s hipnozom i ne hipnozom, sidrenja, reprogramiranja – sve to zajedno dušu odražava kao nešto što joj se u biti i doga?a. Odvojena je, razdvojena, gluha i slijepa. Ali ?ak ni takva ne zaslužuje ovakav tretman, jer je pogrešan i sigurno nije put ku?i. Cjelovitosti. ?ovjeku. Onom koji je bio Slobodan i može biti ponovno. Ako se sjeti kako Biti.

---------------------------

Vanzemaljske interakcije i njihov utjecaj na ljude

Svakim je danom sve više ljudi koji ne?e u nevjerici odmahnuti rukom na spomen NLO-a, Sivih (Greysa), Reptila, implanata, vanzemaljskih otmica – abdukcija.

Kao što je i sve ve?i broj onih istraživa?a ovog podru?ja, koji ?e to djelovanje mo?i promatrati kao nešto što je vrlo tankom granicom odvojeno od onoga što nazivamo demonskim opsjednu?ima, urocima, nagazima ili bilo kojim drugim terminom iz naroda za koje je lijek bio hodža, baba koja skida uroke ili sve?enik koji obavi egzorcizam.

Nedostatak prevednog materijala ( ali i (ne)postojanje napisanog u svijetu ) je interesantan. Me?utim i na našem podru?uju (to?nije na internetu – a ne u knjižarama) dostupni su prijevodi tih «rariteta». Ponajprije zahvaljuju?i zalaganju ljudi koji to ?ine pod nadimcima nekog foruma – npr. Galaksija foruma.

Zašto je tako mali broj radova ove tematike, logi?no je pitanje.

Vjerojatno zato što na spomen reptila – ljudima prvo na um padne David Icke i britanska kraljevska obitelj. I za mnoge to je sasvim dovoljno da nikada ne posegnu za nekom novom informacijom o ovoj temi, a samim time na taj na?in se i broj autora koji bi se eventualno i bavili ovim podru?jem drasti?no smanjuje.

Dodatno, poticaj vjerojatno ne pruža ni saznanje kako su prošli neki drugi ljudi koji su odlu?ili progovarati o ovim temama poput Phila Schneidera, Karle Turner, Barbare Bartolich, Corrada Malange te mnogih drugih koji možda nisu toliko otvoreno poput navedenih, ukazivali na direktnu interakciju vanzemaljaca i ljudi.

I sve to navodi na pomisao kako je netko možda odlu?io i jako se trudi da to tako i bude. Pa bi se i «herojsko djelovanje» Icka moglo promatrati kroz djelovanje jedne klasi?ne zavjere unutar zavjere. Ili Icke nije do kraja osvijestio kako reptili niti po?inju niti završavaju s Elizabetom nekoga broja.

Pa svesti reptile ili neku drugu «vrstu» – primjerice demonsku (ma kroz koju je religiju prikazali) samo u ovaj «Ickeov» kontekst zna?i – pružiti im savršenu zaštitu – sigurno mjesto s kojeg nikako ne mogu pobje?i i eventualno postati svakodnevni sudionici ve?ine ljudskih života, za što svakim danom postoji sve ve?a mogu?nost da je stvarno stanje doga?anja.

Istovremeno, bilo bi nerazumno i neozbiljno, ?ak i paranoi?no «njih» okriviti za sva zla ovoga svijeta ili ovu situaciju – jer na nama je da te stvari uvidimo kao mogu?nost i preuzmemo odgovornost za sebe same (što nam se dodatno otežava s upu?ivanjem na potrebitost da nas netko drugi ?uva i brine o nama!) – no, upravo to ne briše ?injenicu da prou?avanje ove tematike ?ovjeka dovede do mjesta s kojeg vidi vrlo veliku mogu?nost da: svi putevi vode u Rim – ups - k njima! A u toj poveznici – mogla bi se možda daljnjim pomnijim istraživanjem otkriti i praksa da ono što poznajemo pod nazivom «egzorcisti» djeluje pod misti?nim i zabranjenim velom iz nekoliko razloga. Prvi bi bio taj da «priznaju» da tako nešto postoji (nevidljivo, a ipak prisutno), ali nude alternativu kroz obred istjerivanja na koji ima pravo samo od njih «odabrani» sve?enik – a drugi su ti da je upitna realizacija samog istjerivanja te rezultat. Ako se dogodi recidiv – opravdanje se nalazi u «grešci» same žrtve, te se na taj na?in konstantno podržava premisa na kojoj je sagra?en ovakav svijet kakvog poznajemo – a to je da smo uvijek mi sami za nešto krivi. Mi koji smo ro?eni u grijehu, mi koji trujemo planetu, mi koji ratujemo i mrzimo...

I ako se ova doga?anja promatraju iz druga?ijeg kuta – ne primaju?i se rije?i krivnje kao stanja koje je temeljno kretanje u promišljanju – može se primjetiti da je uloga žrtve zagarantirana samim ro?enjem ovdje. Tokom života ona se samo hrani i postaje savršena kulisa koja se nadogra?uje.

Demoni i vanzemaljci

U radu s klijentima, na samome po?etku – dok se on odnosio na rad s demonskim entitetima, prizmeljenim dušama, raznim vrstama svih mogu?ih parazita - nailazila sam i na slu?ajeve gdje se pojavljivalo nešto što se naziva «paravan memorijom». ( izraz «paravan memorija» objašnjen je u djelima Karle Turner - Oteti i Maškarada an?ela, te Barbare Bartolich.

Obi?no su me na nju upu?ivale pojave nekih simbola ili likova koji su kod raznih ljudi bili zajedni?ki. A ponekad tek slutnja, ali svakako mogu?nost da je tako nešto možda prisutno.

Detaljnjijim i dubljim pregledom uzroka «ispod» emocionalne traume (naj?eš?e u djetinjstvu) ležao je sakriven doga?aj koji je odjednom izranjao kao sje?anje na vanzemaljsku otmicu.

Ponekad se nije tako otkrivala – ve? se nešto što je izgledalo kao naka?enje demonskog karaktera ili onoga što nazivamo «prizemljenjom dušom» – u daljnjem radu sa svrhom micanja, jednostavno raspadalo u hologramske slike ili otkrivalo svoju mehani?nost postojanja. I bivalo ponovno prona?eno u sljede?oj sesiji! Tehnikom po metodi Wiliama Baldwina – na žalost – nije bilo uklonjeno.

Naposlijetku ispostavilo bi se da je rije? o implantatu ili vanzemaljskom «naka?enju» - interakciji.

Što se implantata ti?e – situacija je gotovo univerzalna – dobivaju se u najranijoj dobi, ?ak fetusnoj, a u ve?ini slu?ajeva kao vrijeme «dobivanja» navodi se rano djetinjstvo.

Na žalost – još nisam imala klijenta koji ih nije imao. Te i ovaj segment doga?anja smatram kao i sve ostale – vrlo malo istraženim.

I tako je na koncu iskristalizirana slika – koja je moje trenutno vi?enje - da niti jedan implantat nije postavljen bez otmice, jer svako vra?anje klijenta u trenutak postavljanja implantata otkrivao je boravak na «stolu».

Te da su otmice nešto što se može grupirati, to?nije, da se neke odvijaju možda samo zbog implantiranja s svrhom kontrole nas od njih, dok druge imaju i neke druge svrhe.

Te druge svrhe bile bi ra?anje za razne vanzemaljske rase, vrbovanje ljudi koji postaju Mesije ili dobivaju misije s zada?om spasa ?ovje?anstva, sposobnost vidovnjaštva, kanaliziranja, a potkrijepljene osobnim iskustvima otetih koja su u ovim slu?ajevima kao po diktatu uvijek i više nego pozitivna.

Me?utim, daljnjom analizom – otkrivala sam da ona nisu to – te ako se ?ovjek koji ih doživljava saživi s «ulogom» koju su mu namijenili – dobivamo programirano ljudsko bi?e koje malo ima veze s ?ovjekom koji shva?a što mu se zaista doga?a. Ovdje se krug zatvara – u zavjeru unutar zavjere – pa prosvijetljeni i odabrani samo nastavljaju živjeti varku. S razlikom da iz uloge žrtve istu zamjenjuju ulogom spasitelja ili onoga koji ima važan posao – dok se u biti i dalje nalazi u ulozi žrtve koju nisu u mogu?nosti uvidjeti. Kako bi to bilo izvedivo – obrazac rada je identi?an religijskim programima – to?nije – nisi sam – ima netko tko te ?uva i tko ti pomaže.

Osim ovih produkata njihovih «igara» s ljudskim bi?ima koja imaju dušu – svakako je vrlo interesantno napomenuti još jedno djelovanje koje je do sada najmanje istraženo i otvara najviše pitanja, a to je kloniranje ljudi koji se otimaju.

Pa sve što imamo je saznanje da se nešto doga?a, a to otvara nova pitanja.

I jedni je na?in – tražiti dalje informacije i u?iti u hodu.


Zavjera unutar zavjere o zavjeri

Naime, ako bi sada zastali i na tren obuhvatili sve «teorije zavjere» od iluminata i masona, bankarstva koje jede svoju djecu, do NWO-a, preko chemtrailsa ili GM organizama, tajnih istraživanja genetskih manipulacija pod okriljem brige za naše zdravlje, sumnjama da nam netko petlja po DNK, pa spajaju?i to s programima koji su vidljivi u religijama, new ageu, doga?anjima s klimatskim promjenama, planetama koje jesu i nisu kakve su bile, te politikom koja je miroljubiva ratuju?i, pa kružno obuhvatimo ludilo svakodnevice s medijima koji svesrdno potpomažu igru, neki svjesno, a drugi nesvjesno, tre?i po zadatku, pa nude i propagiraju lažne velike gluma?ke i pjeva?ke zvijezde, nogometaše i starlete – sve to zajedno otkriva jednu ozbiljnu dekadenciju duše – ali i otkriva nešto vrlo interesantno: sva ta (ne)djela imaju isti potpis!

Iz ovog opisa izdvojit ?u dvije stvari: Dušu i isti potpis. Potpis koji može biti demonski, ali i vanzemaljski, ali i jedan i drugi imaju isti cilj – Dušu.

Dušu koja nama gotovo nepoznata – za njih ima vrlo veliko zna?enje. I što se toga ti?e – korak su ispred nas.

I ?injenica je da se nešto mijenja, da ljudi otvaraju o?i – no primjetna je velika mogu?nost zamke – zamke koja unutar sebe sadrži onu ve? spomenutu zavjeru unutar zavjere zavjere... pa i oni koji uspjevaju uvidjeti besmisao više opisanog na?ina življenja, ratova, pri?a o ljubavi i svjetlosti, pri?a unutar kojih se ?ovje?anstvu nudi da se vrati na ognjišta u potleušice, sakrivaju?i tako važnost naših unutranjih ognjišta – naše Duše.

Ovo dovodi do stanja unutar kojeg nezaobilazno svaki tragaoc shva?a da ništa ne zna.

Kao i što prije ili kasnije shvati užas o kojem je svjedo?ila i Karla Turner kad je rekla da je doga?anje s vanzemaljcima strašnije no što mislimo, a sli?no svjedo?i i Malanga.

Na ovo se može nadovezati sve što su izjavljivali mnogi koji su krenuli na ovaj put potrage pri?aju?i o «strašnoj istini». I koliko je god istina predstavljena kao osloba?anje – na žalost – ona se promatra i tuma?i još uvijek kao širenje straha. I upravo je to putokaz manipulacije – preklapanja na ovakvim mjestima razmišljanja gdje se ve?ina ljudi strahom odmi?e od poimanja doga?anja. Pa svi oni koji pokušaju re?i što se doga?a – bivaju proglašeni lu?acima koji šire strah i paniku. I to je zamka – koja je naj?eš?a i najteže razumljiva.

Zamke su te koje ljude uvode na mjesto s kojeg ne mogu vidjeti dubinu i širinu doga?anja – jer ono nije samo izvan njih – ve? polazište ima u njima, a onda shodno tome protežu se i na našu okolinu i poput domino efekta vuku jedno drugo.
Tada je nemogu?e dozvoliti mogu?nost vi?enja, samo mogu?nost, onu koja je – kraji?kom oka i slutnje vi?ena – mnogima ipak prestrašna.

Pa je lakše ostajati u mislima kako je važno samo paziti što jedemo, biti zdravi ili vratiti se životu u prirodi, meditirati i slati ljubav i vjerovati kako to mijenja doga?anja i kako se izašlo iz krda, jer svaki druga?iji pomak, pogotovo onaj koji se ti?e shva?anja stvarnog doga?anja unutar kojeg smo lovina i roblje - razbija iluziju. Razbijanje iluzije se blokira – naj?eš?e našim mislima – koje – ?esto, ma što mi mislili o tome, nisu naše – ve? vješto kontrolirane.

I tu u biti dolazimo do glavnog oružja kojim se održava ovaj svijet ili što podržava rad implanata i sakriva što nam se radi: - straha!

Izlaz se ne nalazi u vjerovanju kako smo ako smo ljubav zašti?eni, to je još samo jedna varijacija manipulacije – izlaz se može nazrijeti samo ako realno, bez panike ostavimo otvorenom mogu?nost da ovakvi kakvi jesmo – nismo u mogu?nosti uop?e re?i da mi vladamo sami sobom.

Jer možete li vladati sami sobom ako npr. u mozgu imate si?ušan implantat koji je povezan s nekoliko drugih u vašem tijelu, a koji svi zajedno upravljaju vama?

Tko upravlja njima? Na koji na?in to rade?

I koliko se god vi trudili – svakoga puta kad se «približite» istini – implantat se «uklju?i» ne bi li vas vratio na «sigurno mjesto u na?inu promišljanja». Ako pak to nije dovoljno, onda se odvijaju razni hiperdimenzionalni napadi – a sve zajedno izvrsno «sura?uje». Više o njima ovdje: http://www.galaksija.com/metafizika/napadi_i_odbrana.htm

Manipuliranje nama odvija se zaista na razne na?ine, s raznim ishodima, s planovima koji su i A i B i C, ali svi služe da vas vrate na jedno mjesto.

Što zna?i sigurno mjesto u na?inu promišljanja?

Ono mjesto koje ne dozvoljava da idete naprijed – ve? ostajete u krugu doga?anja koja nisu za vas najbolji izbor, to?nije samo imaju privid da su vaš izbor, ali vi ?ete ih prihva?ati s ljubavlju jer ?ete ih tuma?iti kao karmu, zadatak, misiju, ljubav... ili ?ete zapo?eti s upražnjavanjem raznih tehnika prosvjetljenja, a sve to ?init ?ete jer ste doslovno «mehani?ki» na jednom nivou sebe - onemogu?eni!

Za one koji su uspjeli bez obzira na implante «preveslati» ekipu – postoje posebne mjere – režiranje neugodnih doga?aja u životu ili otmice na kojima vas dodatno izbruse.

Neki ?e to shvatiti i živjeti znaju?i što se doga?a i u?iti, micati «smeta?e» ili prepoznavati «napade» koje ne?e prihva?ati niti u njima sudjelovati, a neki ?e ljudi to i dozvoljavati – jer mu?eni problemima (naj?eš?e egzistencijalne ili emotivne prirode – više o jednom od na?ina emocionalnog «napada» ovdje: http://www.galaksija.com/metafizika/amorovastrijela.htm ) molit ?e pomo? jer se boje biti sami!

I kada im se pojave an?eli ?uvari, uzašli majstori ili duhovni vodi?i – vrlo ?e rado s njima krenuti u vlastito «iscjeljivanje». Prava predstava u kojoj niti jedna ovca ne iza?e izvan ograde, ma što ona mislila – jer svaki je puta do?eka «struja» za vra?anje u gomilu – ovakva ili onakva – prema izboru. Ponekad jasna kao napad, a ponekad divna kao najuzvišenije bi?e. Ali u kona?nici – s istog izvora – bez obzira kako se izmu?enom ?ovjeku svjetlosna i uzvišena ?inila.

Ovo sve do sada navedeno su vanzemaljski utjecaji koji nisu na dobrobit ?ovjeka, ?ovjeka s dušom. I samo su dobro sakriveni unutar pri?a kojima smo odgajani, ali i onih koje nam se danas nude kao okrijep nakon što prepoznamo neke programirane laži.

Mnogi ?e se pitati kako se to dogodilo i koji je smisao ove igre? Tko smo mi u tome – igra?i koji su na ovo pristali ili?

Odgovor bi bio nismo mi svi jednaki. To?niji bi bio – nemaju svi ljudi dušu. Pa se ne smijemo zadržati samo na razmišljanjima kako im je samo naša Duša interesantna – te ne bi trebali zaboraviti da sada i ovdje mi imamo i tijelo.

U ?emu je onda stvar? Do sada je jasno da prilikom otmica rade s našom dušom štošta – vade je, preme?u, vra?aju... a što nam rade s tijelima?

Da što to rade s našim tijelima? Njih kloniraju! I nije to neko iznena?enje, niti nepoznat pojam nakon ovce Dolly. Pa ne bi nikome to trebalo biti ?udno ili SF.

Po iskustvima klijenata dr. Malange, a i iskustava mojih klijenata – klonovi se koriste za razne stvari. Neki su pohranjeni i neaktivni po raznim vojnim bazama na Zemlji ili negdje na nekoj planeti u bespu?ima svemira, kao i u nekim slu?ajevima na ne?ime što klijenti opisuju kao svemriske letjelice, neki drugi služe kao vojska za tko zna koje bitke koje se vode tko zna gdje, a i ima ih i aktivnih na ovoj planeti – ali u nekom vremenu koje bi mi okarakterizirali kao prošlo ili budu?e.

Ono što pak cijelu ovu pri?u o klonovima ozbiljnije smješta na visoko mjesto pune pažnje – je ?injenica da kad se pita ?ovjeka neka opiše što vidi unutar svog klona – jedan od odgovora zna biti – vidim guštera, reptila....

Aha – vrlo sli?no Ickeovom vi?enju kraljevske obitelji!

Jesmo li se približili ne?emu poput radnje iz filma «They live»? Da li je to mogu?e? Jer toliko je nevjerojatno da izgleda nemogu?e.

Sve izgleda nemogu?e, pa se nekako možemo složiti da je pedofilija nešto strašno, kao i žrtvovanja djece u nekim okultnim društvima, ali nikako ne možemo povezati da se možda sve ovo odvija s istom ekipom i da je iza nas – koliko toliko vidljive scene – u toku doga?anje koje je to?no takvo. Sve se ?eš?e progovara o nestancima djece i ljudi, sve ?eš?e se ljudi pitaju, a odgovora je malo, pa kad se neki i ponude oni su to?no takvi – gotovo nemogu?i.

O da, te nemogu?e stvari uvijek izazivaju pažnju istraživa?a. Toliko – da u startu za mnoge obrambenim sistemom odradi neki od postoje?ih planova - nude?i odgovore i za to – u skladu s najstarijim oružjem – strahom – pa je o ovoj tematici snimljen i film – za sve one koji «povjeruju». Film - «The four kind» - koji ?e mnoge smjestitit na «sigurno mjesto». I one zantiželjene i one koji bi htjeli probati hipnozu, ali i one koji bi se hipnozom te vrste poželjeli baviti. Na žalost! Jer tko ?e se pametan baviti tim stvarima ako ?e ostati bez djeteta? Tko ?e pametan istjerivati demone ako pogleda Film «Egzorcizam» ili neki drugi noviji – oni se stalno snimaju?

Istovremeno – dobiva se dojam da se sve više progovara – a likovi simpati?nih vanzemaljaca - prikazanih u filmu «ET», polako se uvode u obi?an život kroz video igre za djecu, crtane filmove, reklame, projekte i sli?no i to na dobro znani subliminalni na?in. Za one koji ne podlegnu šarmu ovakvog na?ina sakrivanja u otkrivanju – uvijek ostaje opcija – sve je to samo teorija zavjere ili širenje straha i panike. Sve zajedno pak oslikava današnje vrijeme u kojem je vrlo teško razlu?ivati informacije od dezinformacija.

Sukladno tome, ljudi ostaju u življenju svojih života – ne mare?i – ne žele?i razmišljati dalje od toga ho?e li imati novaca do kraja mjeseca ili platiti ljetovanje. Isti ti ljudi bivaju aktivnoš?u gluhi dok im dijete vrišti po no?i, opisuju?i zlo?estog vanzemaljca, pravdaju?i se kako je to normalno jer je vi?eno na TV-u ili u nekoj igrici, a ti dje?ji strahovi – i to je normalno jer tako smo se i mi kao djeca bojali!

I to je problem – to nije normalno i ne bi trebalo biti normalno. I zahtjeva odgovor – zašto je to tako i što to vide djeca! Zašto djeci ne vjerujemo kada pri?aju o zmijama, krokodilima, gušterima, crnim ljudima, svjetlosti... o nepoznatim prijateljima, an?elima, itd...

Pa je ispravnije pitati se: tko se više boji – roditelj ili dijete? Ili dijete unutar roditelja koje je prolazilo istovjetno doga?anje i sve zaboravilo? I nastavilo živjeti u strahovima koji su u nekim slu?ajevima prerastali u fobije.


Napadi panike, anskioznost i fobije

Svaki drugi ?ovjek danas ima barem jednu fobiju. I to se smatra normalnim. Neki se lije?e, drugi prakticiraju neke alternativne metode, neki se podvrgavaju regresiji. Pa može li regresija pomo?i?

Sve navedeno može pomo?i! Ako se do?e do uzroka straha. Jer što je uop?e fobija? Strah od straha! ?udi li onda da postoje mišljenja kako se vanzemaljski entiteti hrane našim emocijama? Ako to ?ine – emocije straha bile bi poput multivitamina!

Mislim ipak da je hranjenje samo sekundarno doga?anje, nikako ne primarno. Ako ni zbog ?ega drugoga radi svih ekperimenata o kojima su svjedo?ili mnogi oteti koji su ih se sjetili. Jer ako je samo rije? o hrani – ?emu onda oplo?ivanje ljudskih žena? Ili izvještaji o nekim drugim eksperimentima koji su se vršili na ljudima?

Da, puno pitanja! Interesantno je onda znati da sam u radu primjetila da iza svake fobije (to?nije grupe fobija) s kojom sam radila leži «paravan memorija».

Savršena je krinka ona koja nije izmišljena, zar ne?

Pa na pravi doga?aj – pravu traumu koju dijete/?ovjek doživi zalijepimo odostraga poput naljepnice i jedan mali stvarni izlet do neke operacijske dvorane, gdje se netko malo igrao i ekperimentirao, a onda mirni u dobro odra?en posao to dobro potisnemo duboko, tako da se ne vidi. A traumi koliko ho?eš u ovome našemu svijetu – na svakom koraku jer živimo u carstvu straha.

I onda ?ovjek živi strahove, razvija ulogu žrtve, pa ako i do?e do toga da se odlu?i podvrgnuti dubinskoj analizi regresije u djetinjstvo – prvo nai?e na neki traumati?an doga?aj i tako sretan otkrije uzrok fobije i straha primjerice od vode! Jer eto, kao mali je pao u more i davio se, a onda to zaboravio, a ti zlo?esti starci nisu mu to nikada ispri?ali!!!! I sretan što je saznao sve o utapanju ode ku?i, ali nakon nekog vremena po?ne se bojati letenja ili prometa ili ve?ih otvorenih prostora...

Zašto se to dogodi, pa zato jer kad se zna da ja rije? o naljepnici – ne treba gledati samo sli?icu okrenutu prema nama – ve? i onu ispod nje! A da bi se to u?inilo, potrebno je imati u vidu i ovu mogu?nost!

Pa kad se i ta sakrivena naljepnica skine, ups – ispada da je osim utapanja svašta nešto drugo ra?eno i dijete je negdje bilo... u nekoj vodi potapano... pod nekim svjetlima, u nekim prostorima koje baš svi ljudi isto opisuju!

I što sada sa svim time? Jesmo li pametniji ili zašti?eniji? Kako se zaštiti?

Kažu da Znanje štiti i složila bih se s time. Ali Znanje koje unutar sebe ima i preuzimanje odgvornosti za nas same – a to je nemogu?e ostvariti ako ne znamo što se s nama radi.

Ako zanemarujemo sje?anja ili vi?enja i odbacujemo ih samo kao proizvod našeg uma. A istovremeno uop?e ne prepoznajemo kada nam um radi pod stranom kontrolom.

Jedan od na?ina je stoga, raditi na osvješ?ivanju straha i uloge žrtve.

A da bi se to radilo radilo – treba ih upoznati!

Nema drugog na?ina, tek kada se to uravnoteži mogu?e je zaista raditi. A da bi se išta uravnotežilo – ravnoteža bi trebala biti uspostavljena u temelju - u osnovama Duše, Duha i Uma. To je preduvjet za preformulaciju straha i žrtve u vi?enje realnosti. I to trenutne realnosti – jer potraga za smislom svega ovoga mogla bi iz dobre namjere prerasti u zamke na putu te nas dovoditi u stanja u kojima nismo zaista aktivni s namjerom. Trenutna realnost je da nismo samo Duša niti samo tijelo! I nismo u ravnoteži. I to oni koriste – i jedno i drugo.

Tu sve po?inje i tu ne završava - to je onda samo po?etak jednog novog puta.

Rekla bih da je to onda po?etak vožnje po onome što se sve ?eš?e spominje – vožnje po Valu!

A tom vožnjom ?ovjek postaje svijestan da nema zaštite - one koju svi stalno pokušavaju otkriti – jer zaštita postaje Znanje u punom smislu te rije?i.

I ono nikako ne dolazi formirano kao kona?no, ono se mijenja i raste kako se i mi mijenajmo i rastemo - važno je samo usko?iti na Val tog Znanja i krenuti na vožnju. A da bi sko?ili – bilo bi nužno vidjeti da nešto ipak nije kako treba.

Sve ostalo je tok doga?anja u kojem u svakom trenutku ostaješ u namjeri. Bez cilja jer njega je nemogu?e postaviti, bez želja jer one nude o?ekivanja i razo?arenja.

Ne?u sada detaljno opisivati implantate ili nuditi tekstove u kojima klijenti opisuju doga?anja ove vrste interakcija – jer nemam potrebe nuditi dokaze. Ako ni zbog ?ega drugoga zbog toga – što bi oni mogli biti jednom – dokaz da je sugestija izašla u javnost i da su je ljudi pro?itali i upamtili, a onda je eto – iznijeli kao svoje doga?anje.

Ali mogu re?i, jer tome svjedo?im – da je nevjerojatno koliko ljudi koji se me?usobno nisu upoznali, niti imaju iste interese u životu, od onih koji nikada nisu ?uli za Sive ili reptile, do onih koji su sve o njima pro?itali – opisuju identi?na doga?anja, isto opisuju mjesta na kojima su bili, ure?aje, te vrste vanzemaljaca s kojima se sre?u. I sve to zajedno možda nije dokaz – ali kome on treba? Vjerovanju?

Dakle, ako nisu dokazi – što su?

Samo smjernice koje otvaraju mogu?nosti. Za svakoga tko se iz jutra u jutro budi s pitanjem – što se to samnom doga?a? Za svakoga tko se pita – zašto ja nikada nemam sre?e? Za svakoga tko pomisli kako njega nitko ne voli? Za svakoga tko zbog straha živi u osami, za svakoga tko shvati da nije svatko - ve? ?ovjek s dušom i da se nešto ?udno doga?a što ne može objasniti i za svakoga tko pomisli kako nema dušu i ne zaslužuje da mu bude bolje.

Za svakoga tko ima pitanja pa nazire da svaka teorija ima i mogu?nost da bude provodljiva i ostvarljiva, bez obzira koliko nam se nevjerojatna ?inila.





Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript