Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Montalk - Rubno znanje za početnike





Fringe Knowledge for Beginners

www.montalk.net
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Montalk, 2008.
 


Download knjige u PDF-u: http://www.multiupload.nl/0DT8RHSPWY
 


Preveo: be--v, 2011.

Ova knjiga je posvećena mojoj dvojici braće i mojoj sestri.




PREDGOVOR

Posljednju polovicu svoga života proveo sam u aktivnoj potrazi za istinom. Na stranicama koje slijede skicirao sam najširu sliku onoga što sam naučio. Između korica ove knjige nećeš pronaći dokaze, nego ideje i principe koji će ti dati razumijevanje i uvid u dokaze koji su posvuda oko tebe, ali i u tebi. Što više istražiš te ideje, inteligentnije ćeš moći prosuditi točnost moje skicirane slike.

Ako je neznanje blagoslov, zašto tražiti istinu? Zato što je trajna sloboda puno vrijednija nego privremena ugoda. Istina te oslobađa manipulacija, loših procjena i razočaranja, a koja neznanje neizbježno donosi. Želiš znati i nema tog vanjskog zadovoljstva koje može ispuniti taj unutrašnji vakuum koji žudi da bude ispunjem značenjem, svrhom i razumjevanjem.

Društvo je nekada patilo zbog neukog praznovjerja, a danas pati zbog neukog skepticizma. Kada su ljudi suočeni s nekim izazovnim stajalištima, većina njih vidi samo ono što se razlikuje od njihovog stajališta te tako propuštaju više istine koje su izvan njihovog dometa spoznaje, isto kao što propuštaju očite obmane koje se nalaze ispod praga njihove lakovjernosti. Više znanje se nalazi na rubu, zato su oni koji su u potrazi za njim otuđeni od društva, odnosno nalaze se na njegovom rubu. Ti tragaoci za rubnim znanjem slijede svoja srca i otvaraju svoje umove, više vodeći računa o oslobođenju svojih duša nego o društvenim konvencijama.

Koristi ovu knjigu kao radnu pretpostavku, kao test svojih iskustava, istraživanja i uvida. Prihvati ono što ti ima smisla, a ostalo ostavi za neki drugi put.


OSNOVE

Počnimo s jednostavnim i očitim. Očima vidiš, ušima čuješ, tijelom osjetiš, mozgom razmišljaš. Ali ti nisi oko, uho, tijelo. To su samo sredstva pomoću kojih doživljavaš svijet. Pa što si onda? Zapamti, ono što ti se može oduzeti - to nisi ti. Bez svoje odjeće ili kose, bio bi gol ili ćelav, ali to bi svejedno bio ti.

Sada oduzmi tijelo ili mozak. Što je ostalo? Znaš li da su se ljudi vratili iz mrtvih, nakon što su bili mrtvi po nekoliko minuta, da su popamtili sve što se događalo dok su bili mrtvi? Da, ponekad se ljudi sjećaju lebdenja iznad svojih beživotnih tijela te doktora i medicinskih sestara koji su radili oko njih. Lebdjeli su unaokolo te su istraživali kakav je to osjećaj prije no što su se vratili u život. Iako bez tijela i mozga, nekako su bili živi, svjesni i imali su osjetila. To nam ukazuje da oni nisu bili samo tijela, pa tako nisi ni ti.

Misli o svome tijelu kao o liku u video igri. Da bi sudjelovao u igri, moraš biti lik u njoj. Ali ti nisi taj lik, ti ga samo kontroliraš. Ista je stvar i s tvojim tijelom. Kako bi bio u interakciji s fizičkim svijetom, potrebno ti je fizičko tijelo. Putem tijela, tvoj um koji se nalazi izvan ovoga svijeta može sudjelovati u igri zvanoj život. Kada igraš video igru u prvom licu, gledaš očima lika, moglo bi ti se učiniti da se nalaziš u glavi tog lika, ali ti zapravo sjediš ispred računala. Isto tako, iako osjećaš da se nalaziš unutar svoje fizičke glave, zapravo si lociran negdje daleko u drugoj dimenziji.

Kada tvoje fizičko tijelo umre, to je isto kao i smrt lika u video igri. Ništa se ne događa tvom stvarnom Ja, jer ako se sjećaš, tvoje tijelo - to nisi ti. Tvoje pravo Ja, koje je zapravo tvoj um i tvoj duh, sudjeluje u svemu ovome, može prekinuti ovu igru ili možda započeti neku novu s nekim novim likom. Ali u ovom životu imaš samo jedan pokušaj zato je bitno da ostaneš živ koliko god je to potrebno kako bi održao zdravlje i energiju na dobroj razini dok se zabavljaš u igri.

Pravo Ja je rođeno u ovome tijelu, u ovome svijetu, a sve je to zaboravilo s obzirom da je ono samo lik u igri. Ne sjeća se odakle dolazi, gdje ide, zašto uopće igra ovu igru i koja je njena svrha. Sve je to dobiveno upakirano unutar dnevnih životnih iskustava. Ali sada učiš tko si zapravo: duh kojemu se ne može nauditi pa čak i ako se naudi tijelu. Isto kao i u igri, neke stvari koje se dogode zapisane su ranije odnosno trebale su se dogoditi od samog početka.


ETERIČNA I ASTRALNA TIJELA

Za razliku od tijela, tvoj um nije uopće fizički. Ne možeš ga dodirnuti ili izvagati. Potrebno je nekoliko slojeva koji će povezati taj metafizički um i fizičko tijelo (kroz koje taj um radi). Ti slojevi su poznati kao eterično i astralno tijelo. Oni imaju oblik kao fizičko tijelo, ali su fizički tek toliko, koliko je potrebno da bi utjecali na fizičko tijelo dok su istovremeno pod utjecajem uma. Inače, eterična i astralna tijela se ne mogu vidjeti, ali se mogu otkriti posebnim vidom ili posebnim instrumentima.

Eterično tijelo izgleda kao duholika sjajna kopija fizičkog tijela. To je uzorak energije koji usmjerava tvoje biološke stanice na rast, ali i na organizirano ponašanje održavajući te živim i zdravim. Razmišljaj o eteričnom tijelu kao o magnetskom polju koje privlači hrpu metalnih komadića usmjeravajući ih u određeni uzorak. Istu stvar čini stanicama u fizičkom tijelu.
Bez eteričnog tijela, tvoje fizičko tijelo bi se najzad raspalo. Ljudima koji su u nesrećama izgubili udove često se javljaju nekakvi osjećaji iako su ostali bez fizičkog uda* - oni zapravo osjećaju eterični dio koji je ostao netaknut. Iako eterično tijelo prekriva fizičko, ono se tijekom sna može proširiti i lebdjeti nešto iznad fizičkog tijela. Eterično tijelo je sačinjeno od životne energije. Baš zato što je živo, svježe voće i povrće puno je životne energije. Svi znaju da je svježe zdravije od kuhanog, ali ne znaju svi da uzrok leži u tome što se upravo tijekom kuhanja uklanja eterična životna energija hrane.

Čak manje fizičko nego što je to eterično tijelo, ali opet titravije i složenije je astralno tijelo. Ono djeluje na eterično tijelo, isto kao što eterično djeluje na fizičko tijelo. Ukratko ono utječe na oblik i ponašanje eteričnog tijela. Razlika između eteričnog i astralnog tijela je u tome što se eterično bavi sa životnom, a astralno s emocionalnom i kreativnom energijom. Umjesto da miče stanice u tvom tijelu, ono miče tvoje osjećaje. Dominanta vrsta osjećaja određuje oblik i boju tvog astralnog tijela.

Budući da se astralno tijelo nalazi u neposrednoj blizini uma, način na koji izgleda izrazito je simboličan. Tako će ljuta ili zla osoba imati iskrivljeno i ružno astralno tijelo iako će fizički izgledati sasvim normalno.

Da skratimo, um djeluje na astralno, astralno djeluje na eterično, a eterično djeluje na fizičko tijelo. Na taj način um kontrolira tijelo. Ako cijelo vrijeme razmišljate negativno, to će utjecati na vaše astralno tijelo, napuniti će ga negativnim emocijama koje zatim utječu na eterično tijelo, čineći ga tamnijim i slabijim te kao posljedica se može pojaviti bolest u fizičkom tijelu. Da bi ostali zdravi, ne smijemo stalno živjeti pod stresom, beskorisnim negativnim mislima te negativnim emocijama.

Također, djeca se lakše razbole nego odrasli ljudi. Razlog djelomično leži u njihovom nedovoljno razvijenom imunosnom sustavu, a djelomično u njihovom mekom i slabom eteričnom tijelu. Ako jedeš živu hranu kao npr. voće i povrće, usredotoči se na vesele stvari u životu koje će te ispuniti zahvalnošću i prestani se brinuti o stvarima koje ne možeš promijeniti pa ćeš tako smanjiti učestalost kojom te pogađaju razne bolesti, bez obzira koliko imaš godina.


SVJESNOST

PRIRODA SNOVA

Trećinu dana provedemo spavajući. Trećinu života provedemo spavajući. Mnogi ignoriraju što se događa za vrijeme sna. Najbitnije im je da se probude odmorni. To znači da čovjek od šezdeset godina, dvadeset godina provede spavajući. To protraćeno vrijeme se može iskoristiti ako se obrati pozornost na snove koji su važni iz nekoliko razloga.

Fizičkom tijelu je potreban san kako bi moglo rasti i regenerirati se. Da nema sna, tijelo bi ostalo bez kemikalija koje su mu potrebne kako bi ostalo aktivno. Kroz snove, mozak razvrstava i pohranjuje misli i slike koje je prikupio tijekom dana, a koje se nisu pravilno pohranile u memoriju. Baš kao što se defragmentira tvrdi disk kako bi računalo moglo bolje raditi.

San također nadoknađuje energiju koja je potrebna eteričnom i astralnom tijelu. Kada eteričnom tijelu nedostaje energije možeš se osjećati slabo i dekoncentrirano. Kada astralnom tijelu nedostaje energije možeš se osjećati nekreativno, ometeno i beskorisno. Kako bi se napunila, eterična i astralna tijela mogu se proširiti ili čak premjestiti iz fizičkog tijela kako bi upila što više energije. Baš kao što biljke okreću svoje listove u smjeru sunca kako bi upile što više njegovih zraka.

Za um, san čini nešto sjajno. Putem sna, um se podešava kako bi primio važne poruke koje inače ne bi mogao primiti dok je budan. Postoje tri glavna razloga zašto je san koristan za um.

Prvo i najosnovnije, snovi ti mogu reći nešto više o stvarima koje te muče - o onome što si nedavno radio, razmišljao ili osjećao. Npr. ako si nesvjesno radio nešto štetno, ako si se predugo ljutio, razmišljao o nekom projektu koji bi bio čisti gubitak vremena. Takve bi ti se poruke mogle pojaviti u snovima.

Drugo, snovi mogu predvidjeti budućnost. Neka bitna iskustva koja bi mogao iskusiti u sljedećih nekoliko dana ili tjedana mogla bi ti se prvo pojaviti u snovima. Kakva iskustva? Pozitivna kao npr. nekakvo priznanje ili možda neočekivano iznenađenje. Negativna kao npr. ona koja bi te mogla uzrujati, razljutiti ili rastužiti. Ako učiš o svojoj budućnosti putem snova, možeš se pripremiti na loše stvari, a ponekad ih čak i izbjeći. Na taj način, snovi ti mogu poslužiti kao radar koji pokazuje što slijedi.

I treće, snovi mogu biti edukativne video igre ako naučiš kako se osvijestiti u snu. Takvi snovi se nazivaju lucidni snovi gdje „lucidan" označava budnost ili svjesnost. U lucidnom snu znaš da sanjaš i možeš činiti što god hoćeš. Možeš letjeti okolo istražujući okolinu, hodati kroz zidove ili lebdjeti, oblikovati objekte, razgovarati sa čudnim likovima ili možda slušati glazbu snova, što god poželiš - a sve je to stvoreno jednim dijelom tvoga uma. Lucidni snovi mogu ti omogućiti da razgovaraš s mrtvim rođacima ili s bićima iz druge dimenzije koja ti uskoče u san ako ih pozoveš.

Prvi korak u korištenju sna bio bi da ga upamtiš. Da bi ga upamtio trebaš se dovoljno naspavati. Kada se probudiš, nemoj odmah razmišljati što ćeš raditi taj dan, nego se pokušaj prisjetiti što si sanjao maloprije. Najkorisniji način bio bi držati kemijsku olovku i malu bilježnicu kraj kreveta, a kada se probudiš jednostavno pribilježi ono čega se sjećaš. To pomaže tvom umu da upamti ono što je bitno, a ne samo da se jednostavnije prisjetiš snova. Nakon nekoliko dana ili tjedana automatski ćeš početi pamtiti snove.

Drugi korak je interpretirati njihovo značenje. To nije jednostavno zato što su snovi uglavnom simbolički. To podrazumjeva da je poruka koju nose zamotana u zagonetke koje su sačinjene od slika, riječi i tematike koja nije doslovna. Npr., ako sanjaš da te napao medvjed, to ne znači da će te doista napasti medvjed, nego može značiti da će te izvrijeđati neka loša osoba. Ili sanjati tornado može značiti da ćeš uskoro imati emocionalno nabijeno iskustvo. Ako zapišeš snove, možeš ih usporediti s onime što ti se stvarno događa u životu ili s nečim bitnim što se može manifestirati tijekom sljedećih nekoliko dana. S vremenom ćeš ih interpretirati sve točnije. Za početak možeš koristiti rječnik snova (sanjaricu) koja ti može sugerirati što određi simbol često predstavlja.

Također trebaš znati da se negativna astralna bića (životni oblici bez fizičkog tijela) koja se hrane tvojom emocionalnom energijom kao npr. strahom ili ljutnjom ponekad mogu uključiti u tvoje snove te ih pretvoriti u noćne more. Najčešći izbor su im djeca jer mladi ljudi imaju slabija eterična tijela te ih je lakše zaplašiti. Te snove možeš identificirati po tome koliko te plaše te po besmislenosti. Ako često imaš noćne more, prije spavanja pokušaj upamtiti nešto veselo. Zatim vizualiziraj svoju sobu i svoje tijelo osvjetljene zlatnim svijetlom, pomoli se ili namjeravaj biti zaštićen dok mirno spavaš. To pomaže da se negativne astralne životinjice drže podalje. Ili ako si naučio tehnike lucidnog sanjanja, a suočiš se sa čudovištem u noćnoj mori, reci mu da se ne bojiš i pitaj ga što želi. To će ga pretvoriti u nešto bespomoćno.

Kako bi imali lucidne snove trebamo vježbati. Postoje razne tehnike. Jedna od popularnijih je ona u kojoj izabereš nešto što inače radiš ili vidiš dok si budan kao npr. neka vrsta životinje, boja, osoba ili mjesto. Kad god to vidiš ili napraviš dok si budan, osvrni se unaokolo te se zapitaj sanjaš li. Napravi test. Npr. stisni prekidač za svijetlo, pokušaj se prisjetiti što si radio proteklih sat vremena, pogledaj na sat ili neka pisana slova, prebroj si prste. Ako sanjaš, nešto će biti neobično. Ako nastaviš s time kroz tjedan dana, to će ti postati navika s kojom ćeš nastaviti i u snovima. To će ti pomoći da se osvjestiš u snu. Druga metoda uključuje gledanje mutnih uzoraka svjetla iza vjeđa dok pokušavaš zaspati. Ako ostaneš opušten, ali i mentalno budan, mutni uzorci će se pretvoriti u žive slike, a one u lucidan san.

Snovi nam mogu dati lekcije o nama samima, ali i o svijetu oko nas. Na njih se može gledati kao na živopisne dokumentarce koji nam sažeto prikazuju jednu širu sliku „svega ovoga."

Sve u svemu, snovi ti daju prednost pred situacijama koje inače ne bi očekivao. Život ti može proći jednostavnije ako obratiš pažnju na postojeće ili buduće probleme na koje te san upozorava. Umjesto da stojiš ispred zastora, možeš naslutiti što se događa iza scene. Ali moraš znati raspoznati snove koji imaju nekakvo stvarno značenje, besmislene snove koji su rezultat preslagivanja sjećanja ili snove na koje utječu astralne životinjice koje se pokušavaju nahraniti. Besmislice ćeš s vremenom moći prosijati samo ako redovito počneš pratiti svoje snove i daš sve od sebe da shvatiš njihovo značenje.


INKARNACIJA I REINKARNACIJA

Ako um može postojati bez tijela, gdje je bio prije rođenja? Što se dogodi s umom nakon što tijelo umre? Vidiš, život je kao san gdje je rođenje poput utonuća u isti, a umiranje poput buđenja. U međuvremenu tvoj um misli, osjeća i živi kao privremeni lik, baš kao što bi to radio u snu. Rođenje je slično kao i prihvaćanje uloge glumca u filmu. Isti glumac igra različite uloge u različitim filmovima. Tako se i um rađa u različitim tijelima, u različitim životima.

Kada osoba umre, njen duh se s vremenom vrati u nefizičku dimenziju iz koje je i došao. Duh ide tamo kako bi promislio o prethodnom životu. Zatim si zacrta odgovarajuće ciljeve za idući život. Nakon toga pronalazi odgovarajuće tijelo u odgovarajućem vremenu kako bi se ponovno rodio. To se zove reinkarnacija. To je kao odlazak na arkadu (vrsta igre). Ideš okolo, pronalaziš pravu igru, poigraš se malo, a kada igra završi potražiš novu.

Ali čak i dok se igraš, ti si još uvijek izvan te igre, a samo djelić tvog uma kontrolira lika u igri. Isto tako, iako je dio nas u ovoj fizičkoj dimenziji, u višoj dimenziji je drugi, veći dio nas. Taj veći dio nas je samo „umočio" jedan manji dio sebe u ovo fizičko tijelo. Taj manji dio je onaj s kojim razmišljaš i osjećaš upravo sada. Nazovimo taj veći dio sebe više ja, a manji dio sebe niže ja. Više ja je onaj dio koji se potpuno probudi nakon ovog sna koji se zove život. Niže ja predstavlja tebe u ovom snu. Bilo bi točnije za reći da je reinkarnacija jednostavno pružanje dijelova višeg ja u različita tijela, u različitim vremenima kroz rođenje te povlačenje tih dijelova kroz smrt. Mi smo kao lutke na prstima - lutke su ono što smo mi za druge u ovom životu, prst u lutki je naše niže ja, a ruka je naše više ja.

Zašto bi se netko odlučio roditi na ovome svijetu? Odgovora ima koliko i ljudi. Neki ljudi dođu ovdje da učine nešto, da iskuse nešto, da nauče nešto što inače ne bi mogli izvan ovoga svijeta. Razlog je isti kao i kod igranja igrica ili gledanja filmova - iskusiti stvari koje inače ne bi mogli.

Biti živ na Zemlji u fizičkom tijelu može biti teško. Život je kao utrka s preponama, dizanje utega ili vježbanje udaraca o tvrdu podlogu. Osim zabave i užitka u životu je prisutna ljutnja, strah i patnja. Ali negativne stvari čine igru izazovnom i jedinstvenom pojavom. Život je bodybuilding za dušu, a životni izazovi su poput utega koji izgrađuju naše „duhovne mišiće" (ako imamo dovoljno snage da ih podignemo).

Drugi razlog zbog kojeg bi netko došao ovdje može biti želja da se pomogne drugima u buđenju. Zamisli kako se student vraća u srednju školu kako bi pomogao učenicima naučiti stvari koje je on već naučio. Problem je što se rođenjem brišu sjećanja o tome odakle dolaziš i tko si zapravo kao kada bi student koji se vratio u srednju školu zaboravio da je već maturirao. Predmeti bi mu se mogli učiniti neobično poznati i jednostavni pa bi na svoj način mogao pomoći i drugima. Ali kada bi ga omela svakodnevna rutina te sitaucije koje donosi život srednjoškolskog učenika, mogao bi zaboraviti što je naučio na fakultetu pa čak i pasti na ispitu.

To je rizik s kojim se susreću pomagačke duše kada se inkarniraju na Zemlji. Mogu postati toliko zbunjeni životom na Zemlji da nikada ne otkriju više znanje unutar sebe. Tako bi se moglo dogoditi da ne ispune ono zbog čega su došli, a to je koristiti to znanje kako bi pomagali drugima. Možda si i ti pomagačka duša. Ako uživaš pokušavajući shvatiti kako funkcioniraju stvari, ako uživaš u proučavanju tajni svemira te se osjećaš sretno kada ljudi pronađu način kako bi poboljšali svoj život i sebe, tada si vjerojatno pomagačka duša. Ako je tako, vrlo je bitno provesti neko vrijeme razmišljajući, čitajući i učeći o višim istinama kako bi bolje shvatio tko si zapravo i što znaš.

Zapravo, ti već znaš te istine, ali si ih zaboravio. Prisjećanje je teško jer za razliku od višeg ja, niže ja je u dubokom snu. Tako da je prisjećanje onoga što znaš duboko u sebi slično učenju toga po prvi put. Kada je nešto unutar tebe, ponovno učenje će ići brže te ćeš imati uzbuđujući osjećaj prepoznavanja. Osjetiti ćeš nešto posebno kada konačno shvatiš ono što već znaš duboko u sebi. To donosi krug istine. Umjesto „... dobro, uhuh ..." kao kad učiš nešto svjetovno, rekao bi „ Pa da! To stvarno ima smisla! Nevjerojatno!" ili „Daaaa! Sad kužim!"Tako ćeš prepoznati istinu - ne samo da će imati smisla, već ćeš i osjećati kako je to ispravno. Kada se glava i srce slože s idejom, obrati pažnju.


BUĐENJE

Moj cilj je da ti dam opći pregled onoga što sam naučio u vezi s istinom te da ti ukažem kako možeš učiniti isto ili čak i bolje. U tom pogledu, dopusti da ti predstavim tri najmoćnije tehnike za ubrzanje tvoga napretka. One su: prikupljanje, promišljanje i meditacija.


PRIKUPLJANJE

Prikupljati znači čitati, gledati i slušati informacije koje imaju veze s temama koje su pokrivene u ovoj knjizi i drugdje. To također znači prikupljati činjenice iz svog vlastitiog, ali i iz iskustva drugih ljudi. Zato čitaj knjige, web stranice, časopise koji imaju veze s ovom tematikom, slušaj audio materijale, radijske emisije, gledaj filmove, dokumentarce, raspravljaj s drugim pomagačkim dušama koje su zainteresirane za istinu. Prikupi ideje od kojih ćeš izdvojiti ono za što smatraš da bi mogla biti istina.


PROMIŠLJANJE

Kod promišljanja se događa čarolija. Hrana je beskorisna ako se ne probavi, isto je i s idejama o kojima ne promisliš nakon što si se upoznao s njima. Promišljanje podrazumjeva proučavanje, sastavljanje dijelova slagalice, postavljanje pitanja i davanje mogućih odgovora, premetanje ideja koje ti padnu napamet, nastavak istraživanja onoga što ti ima smisla, sjedenje i razmišljanje. To je putovanje tvojim umom na safariju razmišljanja na kojem loviš nove uvide. Najlakše je krenuti s olovkom i papirom. Počni sa zapisivanjem onoga što ti padne napamet, glavne stavke onoga što si prikupio, neka pitanja ili probleme koji te još muče. Promozgaj o nekim idejama, razmisli o mogućnostima te razradi stvari. Kako budeš napredovao, otkriti ćeš da ti ključne ideje same padaju napamet. Kada se po prvi put pojave, dolaze u obliku „klupka misli" što je zapravo splet zamršenih ideja koje možeš osjetiti, ali ne znaš kako bi ih ispravno izrazio. Skiciraj si ta klupka misli u fraze i slike prije nego ih zaboraviš pa ćeš ih kasnije jednostavnije preobraziti u jasno napisana objašnjenja.

Što se zapravo događa za vrijeme promišljanja? Otvaraš se za poruke s dubljih nivoa svoga uma, ponekad čak i od višeg ja. Tvoj je zadatak da odmrsiš ta misaona klupka u razumljiva objašnjenja na način da imaju smisla, ali i da osjećaš kako su ispravna.


MEDITACIJA

Meditirati znači umiriti i fokusirati svoj um kako bi bio svjestan sebe u sadašnjem trenutku. Kroz tvoju glavu tijekom dana prolaze nasumične misli, razgovori, sjećanja i pjesme. Poput nekakvog ludog cirkusa. To naravno nije dobro jer na taj način tvoj um nema nikakvog odmora od tog kaosa. To je isto kao da voziš auto dok ljudi u njemu skaču po sjedalima i deru se. Ometen si i nisi u potpunosti tamo.

Meditirati možeš tako da uzmeš nekoliko minuta kako bi umirio svoj um. Čineći to svakodnevno postaješ svjesniji, smireniji, pojačavaš svoju energiju, poboljšavaš svoju sposobnost koncentracije te postaješ bolji u razmišljanju.

Evo kako meditirati: nađi si mirno mjesto, opusti se, zatvori oči i usmjeri pažnju samo na jednu stvar. Kada ti um zaluta, vrati ga na tu jednu stvar. Čini to između pet i trideset minuta dnevno.

Ako zaspeš, izaberi manje ugodan položaj kao npr. sjedenje s uspravljenim leđima.

Na što se fokusirati? Evo nekih prijedloga:

1) Počni s nožnim prstima, obrati pažnju na svaki djelić svoga tijela, idi prema vrhu glave zatim ponovi.
2) Mentalno osjeti prisutnost sobe oko sebe, zatim svoje kuće, susjedstva, planeta, vanjskog svijeta te osjeti kako si okružen cijelim svemirom.
3) Tiho promatraj svoje misli kao da promatraš neki drugi um.
4) Drži um usredotočen na „ovdje" i „sada" s punim oprezom i spremnošću.
5) Živopisno vizualiziraj biljku koja cvjeta te osjeti njenu živost.
6) Fokusiraj se na pozitivne emocije kao što su mir, dobro raspoloženje, ugoda, ljubav, samilost te polako zadrži taj osjećaj.

Vrlo je važno ostati svjestan tijekom meditacije kako bi se izbjeglo besmisleno sanjarenje, nesvjestan san ili hipnotički trans. Cilj je preuzeti kontrolu nad umom, povećati svjesnost te pojačati sposobnost koncentracije. Na duge staze meditacija pomaže da se ojača veza između nižeg i višeg ja. Također pomaže u aktivaciji psihičkih moći. To se može dogoditi samo kada se najmanje očekuje te kada postaneš spreman odgovorno koristiti te moći.


IGRA ZVANA ŽIVOT

Život je također kao računalna igra koju ti (kao više ja) pomažeš dizajnirati, a zatim je trebaš isprobati. Glavni zaplet igre je unaprijed određen, ali kako će na kraju sve ispasti ovisi o tome koliko dobro igraš odnosno o odlukama koje donosiš. Koji je cilj igre? Iskusiti i bolje razumjeti sebe, druge i stvarnost. Sve što prolaziš u životu, dobro ili loše, ima svoju svrhu. Ta iskustva ti pomažu da budeš pametniji i mudriji. Ona sadrže lekcije koje se trebaju naučiti, a pripremljenje su za tebe od dizajnera ove igre; višeg ja koji je već dizajnirao ovu igru, ali još uvijek može načiniti promjene u njoj.

Kako bi ti pojasnio o kakvim lekcijama govorim, evo nekoliko primjera: učiš o stvarima za koje si doista sposoban i to prevladavanjem vlastitih strahova; učiš o mudrosti; učiš kako se nositi sa složenim situacijama i to vodeći računa o dobrobiti svih uključenih; učiš kako se drugi osjećaju kada ih povrijediš zbog sebičnih odluka koje si donosio; učiš razlikovati što je dobro i istinito od onoga što je mračno i lažno; učiš kako držanje mračne strane donosi bol i nesreću, a kako zalaganje za pozitivne stvari donosi mir i sreću; učiš o tome što doista ima značaj i vrijednost, a što je iluzija koja čini tvoju dušu nesretnom; učiš što je zapravo ljubav; učiš kako stvarnost zaista funkcionira te kako postoji toliko mnogo ograničenja kojih se možeš osloboditi, ako ih razumiješ i daš sve od sebe.

Ti, odnosno tvoje niže ja, ne odlučuje o tome koje lekcije treba, ali odlučuje o tajmingu i obliku iskustva potrebnom kako bi naučio određene lekcije. Npr. ako si otvorena uma i voliš učiti, doživljeno iskustvo moglo bi biti lagano i uzbudljivo jer to je sve što ti je potrebno kako bi shvatio u čemu je štos. Ali ako si tvrdoglav i zabrazdiš u svom razmišljanju, mogao bi doživjeti grublje iskustvo kako bi shvatio lekciju. Ako iz tih iskustava ne naučiš pouku, ponovit će se pod sličnim, ali opet različitim okolnostima kako bi dobio drugu priliku. Ali što više ignoriraš prethodno iskustvo, sljedeće postaje sve bolnije. Za lakši i uzbudljiviji život ključno je obratiti pozornost što nas iskustva (posebno ona koja se ponavljaju) mogu naučiti te zatim primjeniti naučeno kako bi donosili bolje odluke u budućnosti. Te ti lekcije omogućavaju da jednostavnije naučiš ono što ranije nisi te na taj način promijeniš pristup životu u pozitivnijem smjeru. Ako ti se uvijek ponavlja neka loša epizoda, tada si nešto propustio shvatiti. Ako si shvatio, onda si to vjerojatno propustio primjenjiti u praksi. Ne shvaćaš uvijek što bi to moglo biti, ali upitaj svoje više ja, možda ti odgovor dođe unutar nekoliko dana u obliku realizacije, ili na koncu, pitaj nekoga mudrijeg od sebe.


SLOBODNA VOLJA I SUDBINA

Što se tiče slobodne volje i sudbine, obje su stvarne i postoje zajedno. Slobodna volja je mogućnost da izabereš i djeluješ sukladno svojim izborima. Sudbina je nacrt ili šablona koja određuje smjer tvojega života. Neki se ljudi pitaju, kako može postojati slobodna volja kada sudbina znači da su naši izbori već predodređeni. Odgovor na to glasi: sudbina određuje samo ono što trebaš naučiti i zašto, a ne kako ćeš to naučiti i kada. Potonje ovisi o tebi i o tvom stavu, ovisi o tome koliko si tvrdoglav, a koliko si spreman na izazove koje ti donose nova iskustva i lekcije. Sudbina žira je da postane hrast, ali kako će to drvo završiti još nije određeno. Tvoja sudbina je da postaneš sve ono, što ti zapravo i jesi, ali kako ćeš to postići, ovisi o tebi.

Kada živimo u skladu sa svojom sudbinom odnosno kada koristimo svoje umove i svoja srca kako bi donosili pametne odluke te kako bi pravodobno učili iz svojih iskustava, tada stvari idu glatko. Ali ljudi su često tvrdoglavi i ne baš pametni. Zato rijetko kada postignu sve što su si zacrtali, a njihov život završi prije nego što dobiju priliku ispraviti svoje pogreške. To je jedan od razloga zašto se inkarniraju - kako bi dovršili ono što su započeli. Da su imali priliku razmisliti o idejama koje ti sada čitaš, mogli su se poštedjeti muke odnosno izbjeći ponavljanje jednih te istih lekcija više puta.

Jedine prave greške u životu su one koje idu izravno protiv tvoje sudbine kao npr. kada ambiciozno kreneš u nešto, a za što duboko u sebi znaš da je pogrešno. Ali čak i ako slijediš svoju sudbinu, još uvijek imaš mnoštvo izbora. Sudbina je tvoje odredište; istinske greške dolaze od izbora krivog odredišta; imati slobodnu volju znači odabrati pravo odredište, ali biti slobodan odabrati između različitih puteva.


UM NAD MATERIJOM

VANJSKI EFEKTI MISLI I OSJEĆAJA

Može izgledati nevjerojatno, ali tvoje svakodnevne misli i osjećaji oblikuju tvoju stvarnost. Svijet koji doživljavaš reflektira ono u tvojoj glavi i srcu.

Ljudi koji se stalno žale zbog nečega, stalno privlače nove stvari zbog kojih će se još više žaliti. Ljudi koji su uvijek pod stresom, uvijek privlače stresne situacije. Ljudi koji su uvijek ljuti privlače situacije zbog kojih će se još više ljutiti. Ako započneš dan negativnim stavom, vjerojatno ćeš ga tako i završiti. Ali ako započneš dan pozitivnim stavom, češće ćeš imati dobar dan. Ljudi koji imaju pozitivan stav prema životu - možda zato što vide dobro u drugima, zato što cijene ljepotu oko sebe, vjeruju u bolju budućnost te nastoje izvući ono najbolje iz svake situacije - privlačiti će više iskustava zbog kojih će se osjećati dobro.

Možda se pitaš zašto bi misli i osjećaji unutar nas utjecali na ono što se događa izvan nas. Kratak odgovor bi bio da je stvarnost jedan veliki san koji svi dijelimo, san stvoren od naših umova. Kada sanjaš, tvoj um stvara sve događaje pa ono što utječe nas tvoj um, utječe i na san. Isto tako, misli i osjećaji koji su prisutni dok si budan utječu na dio stvarnosti koji tvoj um neprestano stvara. Svijet se okreće oko tebe, ali se okreće i oko svakog drugog živog bića.

Zamisli da si radio, a svoje misli i osjećaje kao uređaj za podešavanje. Frekvencija je koliko brzo nešto vibrira, a energija koja dolazi iz radio odašiljača vibrira na određenoj frekvenciji. Svaka radio stanica odašilje na svojoj vlastitoj frekvenciji. Kada pomakneš brojčanik, radio postane osjetljiv na drugu frekvenciju i zato se uštima na drugu stanicu. Tvoj um, eterično i astralno tijelo uštimavaju te na različite „stanice" iskustva. Kada si uvaljan u negativne misli i osjećaje, osjetljiv si na niske frekvencije te se uštimavaš na stanice koje puštaju takva iskustva. Ali kada prebaciš frekvenciju na nešto pozitivnije i svjesnije, stanica se mijenja prema iskustvima koja su pozitivna.

Kada postaneš svjestan neke mogućnosti, obasjaš je svojom sviješću. To je izdvoji, smrzne i stavi je u tvoje ruke. Vjerojatno si primjetio da se nevolja dogodi kada je najmanje očekuješ, a kada je idući put očekuješ, ne dogodi se. To samo pokazuje da očekivanje negativnih mogućnosti sprječava njihovu manifestaciju, a nedostatak svijesti o njima omogućava im da se lakše manifestiraju. Isto je i sa pozitivnim mogućnostima - možda si bio siguran da si sve znao na ispitu da bi zatim saznao kako si jedva prošao; možda si osvojio nešto u nagradnoj igri, a za koju si i zaboravio. Očekivanje nečega smanjuje mogućnost da se dogodi. Zato budi svjestan potencijalnih problema kako bi ih smrznuo te izbjegavaj očekivanje pozitivnih stvari.

Ispred tebe u vremenu, neprestano se izmjenjuju moguće budućnosti. To su moguća iskustva koja bi mogao iskusiti. Najvjerojatnije budućnosti nisu zacementirane zato što tvoje misli, osjećaji i izbori stalno utječu na njihovu vjerojatnost. Promjena koju napraviš sada može utjecati na to koja će se od njih sljedeća manifestirati. Dokle god je budućnost otvorena na ovaj način, možeš koristiti misli i osjećaje kako bi je oblikovao. Ali jednom kada budućnost postane apsolutno sigurna, tada se moraš suočiti s njom kroz pripremu i djelovanje. Znači postoje dva načina kako se nositi s iskustvima: oblikovati ih prije nego postane kasno ili nositi se s njima jednom kada postanu neizbježna.

Npr. možda si se namjeravao voziti biciklom kada si bio loše volje pa si potpuno previdio mogućnost bušenja gume... Ne samo da negativne emocije privlače budućnosti gdje će ti se guma probušiti, već će i nedostatk svijesti spriječiti smrzavanje događaja. Tada je bušenje guma vrlo vjerojatno. Ali ako je tvoj stav pozitivniji pa još poneseš pumpu i alat za krpanje guma, tada se smanjuje i vjerojatnost bušenja guma. U tom slučaju budućnost je otvorena pa se mislima i osjećajima prebacuješ iz vjerojatne negativne budućnosti u pozitivnu.

Sada razmisli što se događa kada tvoja guma na biciklu ima malu pukotinu prije nego si uopće krenuo. Apsolutno je sigurno da će se do tvog povratka guma ispustiti. Nema te svjesnosti ili pozitivnog stava koji će spriječiti gumu da ispusti zrak. Budućnost u kojoj koristiš pumpu i alat za krpanje guma postaje zaključana pa ako si ih uzeo sa sobom suočit ćeš se sa budućnošću kroz prevenciju i djelovanje. Pozitivan stav možda neće spriječiti ovakvu situaciju, ali može privući neočekivanu pomoć. Možda si zaboravio alat za krpanje guma, ali zato što privlačiš pozitivna iskustva možda netko naiđe pa ti pomogne.

Kada postaneš svjestan opasnosti, postoji mogućnost da postaneš strahovito opsjednut s njom te tako još više privučeš negativne događaje. Dva su rješenja za taj problem. Prvi je da ne misliš o opasnostima: daleko od očiju, daleko od srca; neznanje je blagoslov, itd. Da, to sprječava privlačenje opasnosti, ali je ne blokira pa će se ona prije ili poslije pojaviti, a zbog nedostatka svjesnosti i pripreme pretrpjeti ćeš štetu. Drugo je rješenje da se prestaneš bojati, da prestaneš biti depresivan, opsjednut ili paranoičan. Lakše reći, nego učiniti, ali u tom se pravcu trebaš kretati. Ako možeš biti svjestan opasnosti, znaš kako se nositi s njom, a opet ne bojati se nekontrolirano, tada imaš svu zaštitu koja ti je potrebna i to bez privlačenja negativnosti.

Svjesnost, misli, očekivanje, ne samo da selektiraju ili filtriraju vjerojatne budućnosti, već ti pomažu da se nosiš s njima kada se pojave. Još jednom da ponovimo, budi svjestan mogućih problema i znaj kako im se suprotstaviti bez gubljenja pozitivnog stava. Svjesnost je kao mač - samim njegovim pokazivanjem možeš prestrašiti napadača te dobiti bitku bez borbe, ali kad se napad svejedno nastavi, mač ti može pomoći da preživiš. Svjesnost je najveća zaštita koju možeš imati; uvijek traži način da proširiš svoje razumjevanje i realizaciju. Dvije su zamke koje trebaš izbjeći: doživjeti nešto negativno zbog neznanja ili privući negativnost na način da smo je svjesni, ali i da smo opsjednuti s njom.


NAMJERAVANJE I ZAMOLBA

Evo jedan zgodan trik kako ćeš privući ono što ti srce želi. Prvo se oraspoloži, misli na drage ljude, uspomene i stvari na kojima si zahvalan. Razmišljaj o nečemu prekrasnom oko sebe ili o tome kako si vječni duh koji igra ovu uzbudljivu igru zvanu život. Onda kada počneš zračiti, intenzivno zamisli ono što si htio doživjeti pa reci: „Iskreno namjeravam da se ovo ili nešto bolje ostvari za više dobro svih nas." Na kraju, osjećaj se sigurno i zahvalno što je tvoj zahtjev bio poslušan, a nakon toga otpusti to iz svoga uma. Čim to dopuste uvjeti, neočekivano ćeš primiti ono što si tražio. Može proći nekoliko dana ili tjedana kako bi se vjerojatne budućnosti dovoljno izmiješale kako bi se manifestiralo ono što si tražio.

To funkcionira zato što se energija pojačava kroz pozitivne osjećaje te na taj način privlači određenu budućnost koju si odabrao živopisnim razmišljanjem. Tada se počinje kretati prema tebi. Otpuštanje toga iz uma omogućava da se manifestira bez smrzavanja u mjestu, a koje bi se moglo dogoditi kada bi se nastavilo nestrpljivo očekivati i sumnjati kako će se i kada manifestirati. Ne brini se o tome kako će se dogoditi, samo znaj da će se dogoditi na jedan ili drugi način.

Ali moraš znati, što je tvoj zahtjev smješniji, sebičniji, manipulativniji ili štetniji, manja je vjerojatnost da će se ostvariti. Ako se i ostvari, može ti donijeti više patnje i žaljenja nego što možeš zamisliti. Zato nemoj tražiti milijune koji će ti pasti s neba, zaljubljivanje neke osobe u tebe (protiv njene trenutne volje) ili da se dogodi nešto loše nekome koga ne voliš. Ali još uvijek možeš tražiti da nikada ne ostaneš bez novca, da nađeš nekoga tko je savršeno kompatibilan s tobom, nekoga tko te voli te da te osoba koju ne voliš ostavi na miru. Velika je razlika između njih, uglavnom je pravi način tražiti nešto u skladu sa slobodnom voljom drugih ljudi. Zahtjevaj iz srca i ne možeš pogriješiti.


POVRATNA VEZA STVARNOSTI

SINKRONICITETI, ZNAKOVI I BROJEVI

Sinkroniciteti su slučajnosti tako čudne i znakovite da si ne možeš pomoći, a da ne pomisliš: „Vauu, ovo je baš čudno!" Daleko od slučajnosti, sinkroniciteti su načinjeni kako bi ih primjetio. Oni prenose poruku isto kao i simboli u snu. Na kraju krajeva, budna stvarnost je samo jedan veliki kolektivni san od kojeg jedan mali dio pripada tebi, a kroz taj mali dio dolaze sinkroniciteti. Mogu biti poslani od višeg ja ili bilo kojeg bića izvan naše fizičke realnosti. Ponekad ih tvoje vlastite misli i osjećaji privuku.

Značenja sinkroniciteta ovise o tome kako i kada se dogode. Mogu se početi pojavljivati kada počneš dobivati nove i dublje uvide. Također se mogu pojaviti u satima ili danima prije emocionalno nabijene osobne situacije. I jednom, i drugom je zajedničko da su oni odgovor na tvoje duboke i iznenadne promjene. Kada ti sine nova ideja, to te zauvijek promjeni, isto je i s bolnim i stresnim iskustvima. Ta brza promjena u tvojoj duši stvara udarni val koji protrese stvarnost oko tebe (u budućnost i prošlost). Kao što drmanje drveta jabuke uzrokuje padanje jabuka sa stabla, tako i drmanje stvarnosti uzrokuje „padanje" sinkroniciteta na mjesto. Sinkroniciteti s povratnom vezom su najučestalije vrste sinkoniciteta, oni ti daju povratnu vezu o onome što radiš ili o onome što je ispred tebe.

Drugi sinkroniciteti ti daju više od samog znaka, oni ti zapravo pružaju zanimljive šanse i sugestije. One su sinkronističke zbog toga što dolaze sa čudnim tajmingom, možda kroz različite izvore odjednom. Npr. ujutro pomisliš kako ti treba posao preko ljeta. Isti dan te nazove prijatelj potpuno neočekivano i spomene ti odličnu priliku za posao. Ili možeš naletjeti na neku web stranicu s nekom tematikom o kojoj nikada prije nisi čuo, a već idući dan čuješ neki razgovor o tome. Zbog tih „oportunističkih sinkroniciteta" zastaneš te se zapitaš pokušava li te neka viša sila pogurati.

Većina sinkroniciteta je poslana od pozitivnih sila kako bi ti se pomoglo. Oni nastoje biti suptilni i elegantni, taman toliko vidljivi koliko je potrebno kako bi privukli tvoju pozornosti i zanimanje. Umjesto da te primoraju na određeni izbor, oni jedva reagiraju na tvoje već donesene ili odluke koje tek trebaju uslijediti; oni dolaze u pravi trenutak tebi u pomoć, a tvoja se intuicija i logika slažu da je to prava prilika.

Ali nisu svi sinkroniciteti pozitivni; neki su umjetno stvoreni od strane negativnih sila kako bi te namamile u nešto opasno. Umjetni sinkroniciteti su poprilično bizarni. Žele stvoriti pritisak kako bi te primorali da učiniš nešto što ne želiš. Znak za uzbunu je kada pomisliš: „Nisam baš siguran u ovo, ali cijela situacija je toliko čudna da je to vjerojatno suđeno..." - ne, ako ti intuicija i logika govore da nešto ne štima, nemoj zagristi mamac bez obzira koliko prilika izgledala zgodno. Kad sumnjaš, ne čini to.

Postoje i negativni sinkroniciteti koji umjesto da te pokušaju navabiti, jednostavno rade na tome da te izbace iz takta kako bi zabrljao. To mogu biti nesreće, ometanja, ozljede, nesporazumi i svi drugi problemi koji se događaju protiv svih šansi i zato izgledaju orkestrirano. Ne može se uvijek kriviti negativne sile za negativne sinkronicitete zato što postoje i drugi faktori koji ih također mogu privući kao npr. negativan stav, karma te spoticanje o krivi životni put. Noseći se s njima na jedan dostojanstven način te učeći kako spriječiti te negativne događaje idući put, možeš smanjiti njihovu učestalost.

Da skratimo, sinkroniciteti su znakovite slučajnosti ili nevjerojatni događaji koji se pojavljuju sa svrhom. Ovisno o vrsti, mogu ti dati povratnu informaciju o promjeni kroz koju prolaziš, bilo na gore ili bolje; mogu ti skrenuti pažnju na neku kvalitetnu priliku; mogu manipulirati s tobom kako bi te usmjerili prema lošem izboru ili mogu napasti tvoju mentalnu i emocionalnu ravnotežu. Pomoću njih možeš vidjeti hiperdimenzionalnu prirodu stvarnosti u akciji, odnosno reakciju stvarnosti na tvoju svijest te jek borbe između pozitivnih i negativnih sila. Što više promatraš tu skrivenu stranu stvarnosti u akciji, bolje razumiješ zašto se stvari događaju na način na koji se događaju. Najviše od svega, možeš donositi bolje odluke - odluke temeljene na informiranom izboru.


KARMA

Što daš, dobiješ natrag. Što uzmeš, bit će ti uzeto. To je zakon karme. Karma je tip spiritualnog duga ili zasluge koji se akumulira te nakon toga privlači iskustvo vraćanja ili otplate duga. Karma je kompenzacija za izbore koje smo donijeli u prošlosti. Ako odlučiš pomoći ljudima kojima je tvoja pomoć potrebna, to ti donosi pozitivnu karmu pa možda i tebi netko pomogne u budućnosti. Ako odlučiš povrijediti nekog nevinog, to ti donosi negativnu karmu te ćeš prije ili poslije i sam iskusiti neko bolno iskustvo.

Zakon karme se vrlo lako može pogrešno protumačiti ili zloupotrijebiti. Neki ga ljudi odbacuju zato što ga pogrešno shvaćaju. Svrha negativne karme je da nam pomogne shvatiti ono što smo previdjeli kada smo donijeli negativan izbor. To iskustvo služi isključivo kako bismo zapamtili lekciju na najdublji mogući način. Oni koji ne razumiju karmu mogli bi zaključiti da suočavanje s bolnim iskustvom (kao npr. sa zlostavljanjem) treba dopustiti jer smo to očito zaslužili uzrokujući istu bol nekome drugome. Baš suprotno, iako je ta situacija oblik otplate negativne karme, lekcijaje ono što se računa. Jednom kada shvatiš srž lekcije odnosno da je zlostavljanje pogrešno, ti se možeš i moraš zauzeti za sebe i prekinuti to iskustvo zlostavljanja.

Karma počinje i završava s izborom. U slučaju negativne karme, počinje s negativnim izborom da se zloupotrebljava sebe ili druge, a završava izborom da se poništi te da se spriječi daljnja šteta i to na način da se razumije problem koji je to prouzrokovao. Ako nema izbora, nema ni karme. Ako je netko prisiljen protiv svoje volje nauditi drugome, on dobiva malo karme ili je ne dobiva uopće (osim žaljenja kojeg osjeća zbog učinjenog). Jedan od primjera su vojnici u ratu - ako ubiju neprijateljskog vojnika u situaciji „na život ili smrt", ubili su ljudsko biće i to se čini pogrešno, ali to ipak izaziva manje karme, nego da su kod kuće ubili susjeda koji im nije bio prijetnja. Pa ipak, ako su se dobrovoljno prijavili u vojsku, to donosi malo karme koja bi ih ubuduće mogla naučiti (možda u idućem životu) da donesu mudriju odluku. Drugi primjer bi mogli biti egzekutori (izvršavaju smrtne kazne) u zatvoru - oni će ubiti zatvorenika, ponekad krivo osuđenog, ali izbor da ga se osudi bio je na pravnom sustavu, a ne njih osobno, zato oni ne dobivaju mnogo negativne karme osim za izbor takvoga posla.

Karma akumulirana u jednom životu može se prenijeti u idući život. Neka bolna iskustva koja imamo u ovom životu mogu biti posljedica izbora donesenih u prošlom životu. To živcira ljude koji misle da nije pošteno biti kažnjen zbog izbora kojih se čak i ne sjećamo. Misle da je to kao odlazak u zatvor zbog zločina za koje ni ne znamo.

U jednu ruku, istina je da zaboravljanje naših prethodnih života može uzrokovati naše tvrdoglavo ponavljanje istih pogrešaka. U drugu ruku, lekcije negativnih karmičkih iskustava su dovoljno samoodržive stoga nije potrebno razumjeti što ih je pokrenulo. Učenje na taj način osigurava da uči i tvoja duša, a ne samo mehanički aspekti tvoga mozga. Kada mozak upamti bolne posljedice prošlih djela, tada nastoji izbjeći slična djela kako bi izbjegao slične posljedice, ali taj način učenja ne dolazi iz unutrašnjosti duše. Čak i niže životinje uče na taj način. Kada te životinje zaborave svoje pogreške, one ih ponavljaju beskrajno i mehanički. Pa ipak, duša može učiniti puno bolje, nego se pouzdati samo na pamćenje ili programirani instinkt. Ona može izravno i trenutno razumjeti dublju prirdu problema te djelovati pravodobno. Tako da prisjećanje onog što ti je donijelo negativnu karmu nije potrebno, već je dovoljno razumjevanje.

Poznavati zakon karme je bitno iz nekoliko razloga. Prvo, upozorava te da budeš pažljiviji u svojim izborima, riječima i djelima zato što oni povlače posljedice koje će se s vremenom manifestirati. Kako ti utječeš na svijet sada, određuje kako će svijet utjecati na tebe kasnije. Drugo, navodi te da razmisliš o dubljem značaju stanja u kojem se možda trenutačno nalaziš te ti omogućava da prihvatiš ono što ne možeš promijeniti. I treće, možeš privesti kraju bolne situacije koje se inače mogu izbjeći, tražeći i ispravljajući propuštene lekcije koje ih nastavljaju privlačiti.


KOZMOLOGIJA

POSTANAK I EVOLUCIJA

Kako su život i stvarnost došli u postojanje? Sumnjam da itko može odgovoriti na to pitanje na točan i kompletan način. Ali ako počnemo razmatrati sve činjenice i opažanja te naiđemo na nešto što ih objašnjava logično i dosljedno, imati ćemo prilično dobru teoriju za početak. Znanost ima neke odgovore, ali je orijentirana samo na fizičke stvari. Sve što ima veze s umom i dušom ostavlja se po strani. Bolje teorije kao ova što slijedi trebale bi uzeti u obzir i fizičke i spiritualne činjenice.

Ako je fizička stvarnost tvorevina nečega u pozadini, onda to nešto mora postojati iza fizičkog. To mora biti um ili svjesnost. Primjeti kako tvoji snovi ne kreiraju tvoj um, već tvoj um kreira tvoje snove. Ponekad u snovima možeš pratiti slijed događaja dok ne dođeš do točke kada je sve počelo, a to je bio trenutak kada si zaspao. Znanost može pratiti prošlost svemira sve do Velikog Praska (Big Banga), ali ne dalje. Razlog leži u tome što ispred te točke materija, energija, prostor i vrijeme nisu postojali, bar ne u ovome obliku koji je nama poznat. Ono što je postojalo prije i nastavlja postojati iza fizičke stvarnosti je um, tako beskonačan da unutar sebe sadrži svu moć koja je potrebna kako bi se stvorilo sve što ikada može biti stvoreno te potencijal da iskusi svaki komadić te tvorevine. Taj um možemo zvati Bog ili Stvoritelj.

Kada utoneš u san, tvoj um se povlači u sebe te počne projicirati sanjača, okolinu te razne likove. Ti likovi izgledaju kao da imaju svoj vlastiti um bez obzira što su projekcije tvog uma. Sanjanje je način na koji um može iskusiti sebe kao različita bića. U početku, Stvoritelj je bio jedan um, beskonačan, ali sam.

Stvoritelj je usnuo našu stvarnost u postojanje kako bi mogao istražiti svoje beskonačno sebstvo kroz beskonačan broj konačnih (ograničenih) umova. Jedan od takvih ograničenih umova si postao i ti nakon dugog procesa razvoja. Tvoj um će nastaviti razvoj prema beskonačnosti dok se ne ujedini s beskonačnim umom Stvoritelja. Tada će tvoje putovanje kroz stvarnost završiti, ali to bi bio samo jedan od beskonačnog broja različitih puteva kojega je Stvoritelj prešao kako bi iskusio sebe.

Fizički svemir osigurava prostor i vrijeme kako bi različiti umovi imali tijela u kojima će iskusiti sebe, svijet te jedni druge. Ali tamo je više nego jedan svemir... Zapravo tamo je neograničen broj njih, po jedan za svaki mogući raspored materije, svaki trenutak u vremenu. Ono što vidimo kao svemir koji se mijenja tijekom vremena je zapravo niz nepokretnih svemira koji su zapravo nešto malo drugačiji od prethodnog. Slično kao što se film projiciran na filmskom ekranu čini u pokretu, a zapravo se radi o nizu nepomičnih slika prikazanih brzim slijedom.

Ne samo da postoji svemir za svaki trenutak u vremenu, već i za svaku zamislivu mogućnost. Ako se u idućem trenutku nešto dogodi, a može se dogoditi na milijun različitih načina, tada postoji i milijun i jedan različiti svemir za svaki trenutak posebno. Sad zamisli, svaki trenutak u rasponu od početka do kraja vremena i imat ćeš ideju koliko mnogo svemira postoji.
I sve ih je Stvoritelj smislio tijekom rođenja stvarnosti. Drugim riječima, sve što je ikada bilo, sve što je ikada moglo biti, sve što će ikada fizički postojati, već postoji. Ti svemiri formiraju nepromjenjivu, ali beskonačnu cjelinu - matricu mogućnosti. Možemo je zvati „fraktalna stvarnost matrice" zato što su fraktali uzorci koji ostaju detaljni bez obzira koliko ih povećavali.
Oni su neograničena cjelina dok je matrica uređeni razmještaj elemenata ili medij u kojem nešto može rasti.

Da svjesnost ne igra svoju ulogu, fraktalna stvarnost matrice ostala bi neaktivna kolekcija mogućnosti, tek puka misao Stvoritelja. Ono što unosi živost je svjesnost koja stalno određuje koji će se svemir sljedeći manifestirati. Taj proces stvara vrijeme. Možeš primjetiti kako vrijeme ide i bez tvog stalnog odabiranja sljedećeg trenutka. To je tako zato što univerzalna svjesnost odabire sljedeći trenutak te na taj način stvara vrijeme. Ona je sveprisutna, primitivna, svjesna energija koja prožima stvarnost. Ako uzmemo video igru kao metaforu, tada je univerzalna svijest računalo koje pokreće igru, fraktalna stvarnost matrice je kod igre, a mi smo likovi u igri.

Život nije evoluirao iz materije, već kroz materiju. Ona jedino pruža tijela za svjesnu energiju koja su zauzeta i korištena kao instrument za nova iskustva. Što je svjesnost naprednija, naprednije mora biti i tijelo kako bi se svjesnost mogla izraziti. Biljka ima jednostavnu svijest koja može postojati u jednostavnom tijelu biljke. Naše duše i umovi su napredniji. Zato trebaju složenije ljudsko tijelo koje nam daje više slobode za nova iskustva, nego što bi nam omogućila tijela odnosno stabljike biljaka.

S vremenom duše prerastu svoja tijela te napreduju prema novim i poboljšanim tijelima. Svjesna energija u biljnim vrstama s vremenom se može razviti u oblik koji se može kretati umjesto da je ukorijenjen na jednom mjestu. To postiže inkarniranjem u niže životinjske oblike. Naprednijoj životinji kao kućnoj mački ili psu mogla bi porasti svijest te bi im mogla omogućiti da se idući put inkarniraju kao ljudi.

Ljudska vrsta kao cjelina će s vremenom napredovati u nešto što bi mogli nazvati superčovjek, vanzemaljac (alien) ili anđeoski oblik, ali čak i sada je taj napredak moguć za osobe koje dostignu dovoljnu razinu duhovnog napretka u ovom životu. Isus je bio primjer toga, a njegova mudrost i supermoći su bile primjer onoga što bi svi mogli postići ukoliko bi se posvetili određenom cilju. Čak i iznad razine superčovjeka, um se može nastaviti razvijati bez fizičkog tijela, egzistirajući u trajnom energetskom tijelu, potpuno oslobođen od prostornih i vremenskih ograničenja. Na toj razini um može posegnuti u vrijeme kako bi služio, štitio ili asistirao svojim različitim inkarnacijama u prošlosti; primjer toga bi bio više ja.

Ukratko, fraktalna stvarnost matrice pruža mogućnosti koje su odabrane i oživljene od univerzalne svjesnosti kako bi stvorile fizičku stvarnost. Fizička stvarnost pruža medij za razvoj i sažimanje u individualne umove koji prelaze dug put napretka svijesti prema ujedinjenju sa Stvoriteljem. Smatraj da se to sve odigrava u umu Stvoritelja, da su i fizičko i nefizičko stvoreni od svjesnosti, ali da je matrica „smrznuta" svjesnost dok je um „aktivna" svjesnost.


RAST PREMA POLARIZACIJI

Ljudi se nalaze na različitim stupnjevima razvoja. Svi imaju potencijal da postanu savršeni, ali nekima će trebati duže, pogotovo ako se radi o mladim dušama, koje imaju još mnogo toga za naučiti. Neki od njih, oni s najmlađim dušama, tek su nedavno maturirali iz životinjskog carstva te su njihovi prvi životi izrazito kratki i okrutni. Starije duše su nadljudski gospodari znanja i mudrosti koji su nadrasli ograničenja i neukost, a koja još uvijek muče druge ljude. Većina ljudskog roda se nalazi negdje između ta dva ekstrema odnosno između životinjskog i nadljudskog postojanja.

Mlade duše nisu dovoljno samosvjesne pa ne shvaćaju razliku i vezu između njih i drugih. Oni vide druge ljude kao stvari koje su im potrebne za preživljavanje, a ne kao nezavisna bića koja imaju svoje potrebe. Kako se duša razvija iz jednog života u drugi, njena se svjesnost povećava te s vremenom razvija sposobnost izbora odnosa prema drugima odnosno prema svijetu. Taj se izbor može izvršiti na račun drugih ljudi tako da se manipulira s njima ili na način da im se pomaže. Zapravo to je pitanje sebičnosti nasuprot samilosti, neravnoteže nasuprot ravnoteže, krađe nasuprot dijeljenja, mraka nasuprot svjetlosti. Stav služenja samom sebi možemo nazvati „negativni", a stav služenja svima možemo nazvati „pozitivni."

Ono što nekoga čini negativnim ili pozitivnim je sveukupan zbroj malih izbora. Kada uživaš u tuđoj patnji, kada mrziš nekoga zato što je drugačiji od tebe, kada određuješ drugima što je najbolje za njih kako bi ti što bolje služili, to te poravnava s negativnim. Kada si sretan zbog tuđeg uspjeha, kada se sjetiš da je unatoč razlikama sve izraz istog Stvoritelja, kada donosiš izbore koji su dugoročno gledano dobri za sve, to te poravnava s pozitivnim. Ljudi u sebi imaju dvije suprotne sile, jednu koja nas zove više prema pozitivnom te drugu koja nas vuče niže prema negativnom. Pojedine dane, jedna sila je jača od druge. Što se više pokoravamo jednoj od tih sila, ona postaje jača. Kako vrijeme prolazi, duša se sve više poravnava s jednom silom dok druga počinje slabjeti.

Na vrhuncu ljudskog razvoja su ljudi koji su ili vrlo pozitivni ili vrlo negativni. Vrlo pozitivni imaju „zlatna srca" i mudrost da učinkovito služe čovječanstvu dok negativni imaju „mračna srca" te inteligenciju s kojom manipuliraju čovječanstvom. Nakon što dosegnu određenu čistoću pozitivnosti ili negativnosti, prerastu ljudsko postojanje te postanu poput anđeoskog ili demonskog bića. Svatko od nas ima potencijal da postigne isto, ovisno o tome s kojom se silom unutar sebe češće poravnava.


VIŠE NEGATIVNE SILE

Što motivira negativna bića? Većina njih je vođena glađu koja može biti zadovoljena samo na račun drugih. Oni vjeruju da je ovo svijet preživljavanja i natjecanja u kojem vlada načelo: „Jedi ili budi pojeden", svijet u kojemu se jaki imaju pravo hraniti sa slabima. Njihova primarna motivacija je što više ojačati te se popeti što je više moguće u hranidbenom lancu. Što više dobiju, to više žele. Ali postoje i druge stvari osim hrane za kojima netko može gladovati. Ljudski predatori mogu gladovati za novcem, seksom, drogama ili moći.

Život u ovom svemiru postoji već milijardama godina, dovoljno vremena da ekstremno negativna bića evoluiraju. Ti drevni nadljudski predatori su ono što bi mogli nazvati demonima ili negativnim vanzemaljcima. Oni traže potpunu kontrolu nad cjelokupnim životom u svim svemirima kako bi postali bogovi stvarnosti. Oni su dijelovi Stvoritelja koji su ga odbacili. Oni traže jedinstvo, ali ne na način da se spoje sa Stvoriteljem kao pozitivna bića, nego da upiju sav drugi život u sebe. Ta se apsororpcija događa kroz proces koji je u tijeku, a radi se o manipulaciji umovima i crpljenju tuđe duševne energije.

Kada više negativno biće uspješno manipulira tvojim umom i troši tvoju duševnu energiju, gubiš svoju slobodnu volju i postaješ oružje tog bića. Možeš biti korišten kako bi manipulirao drugima kako bi i oni odustali od svoje slobodne volje, a i ti drugi to onda također mogu činiti drugim ljudima; sjeti se kako vampiri pretvaraju svoje žrtve u vamire. Na taj način, negativna bića uspostavljaju široku hijerarhiju (tiranski sustav kontrole) gdje se svaki nivo hrani onima ispod dok istovremeno hrane one iznad sebe.

Negativne hijerarhije bi preplavile stvarnost da nema viših pozitivnih sila koje bi pomagale dovoljnom broju pojedinaca kako bi postali svjesni manipulacije te kako bi joj se oduprli. Ali ne slušaju svi pozitivne sile, tako da oni koji izaberu negativne sile bivaju apsorbirani u negativnu hijerarhiju. U svim vjerojatnostima, polovica cijelog naprednog života u ovom svemiru je pozitivna, a druga polovica je negativna tako da postoji balans između njih, ali omjer se mijenja tijekom vremena i varira s lokacijom. Neki planeti ili sektori galaksija su visoko negativni dok su drugi visoko pozitivni. Zemlja se nalazi u mješovitom području gdje se ravnoteža moći često mijenja u ciklusima.


ENERGETSKA FARMA

Kao što mi uzgajamo usjeve i stoku za hranu i odijevanje, tako i negativne sile „uzgajaju" ljude i druga osjećajna bića za duševnu energiju te za biološke materijale. Za njih smo mi samo stoka koja treba biti iskorištena za njihove potrebe. Oni se strpljivo kreću kroz galaksiju, stvarajući ili porobljavajući civilizacije kako bi im služile kao prirodni resurs. Na mnogo načina, Zemlja je takva farma na kojoj vanzemaljci i demonske sile ubiru našu duševnu energiju.

Iako zvuči grozno, trebaš znati da se možeš osloboditi te da je život na Zemlji kao škola ili igra koja služi u pozitivne svrhe. Znači postoji nada, samo moramo postati svjesniji i mudriji odnosno moramo znati na koji način rade negativne sile kako bi mogli odabrati pozitivniju alternativu od one koju nam oni nude, a svakako bi trebali postati vještiji u izbjegavanju njihovih pokušaja prevare i kontrole.

Kako bi razumjeli energetsku farmu, moramo razumjeti duševnu energiju. To je ono što nam daje život i kretivnost. To je gorivo s kojim se tvoja duša izražava kroz tijelo, gorivo koje te pogoni prema višim idealima, gorivo koje ti omogućava da pomažeš na koristan način svijetu oko sebe. Kada ti je razina duševne energije niska osjećaš se beskorisno, isprazno, lako ti je odvratiti pažnju ili te nagovoriti na nešto. Dobar san preko noći, duboko disanje, meditiranje, nekakva inspiracija ili zdrava prehrana može ponovno podići razinu tvoje duševne energije. U svakom slučaju, život u kojem se svakodnevno intenzivno crpi duševna energija uzima svoj danak. Ljudi koji malo spavaju, koji imaju negativne stavove te su razočarani životom mogu se duhovno snužditi do svojih četrdesetih godina, mogu postati prazne ljušture svojih bivših sebstava, mogu izgubiti onu iskru u očima, mogu prestati mariti za novim iskustvima te provesti ostatak života na „autopilotu".

Rođeni smo s osnovnim spremnikom duševne energije pa se ona može povećati ili smanjiti, ovisno o situacijama kroz koje prolazimo tijekom života. Većina naše energije se nadopunjava tijekom noći kada naše eterično tijelo „otvori svoje pore" te poput spužve počne upijati energiju izravno od Stvoritelja koji je slobodno šalje u svaki kutak svemira. Kada dospije do nas, ona postaje sirova energija koja nas drži budnima tokom dana dok se ne istroši, a mi ne postanemo umorni. Emocije su rezultat pretvorbe sirove energije u jedno rafiniranije stanje. Pozitivne emocije pretvaraju je u energiju visoke frekvencije, a negativne emocije u energiju niske frekvencije.

Nadljudska negativna bića rade na niskim frekvencijama pa im je potrebna energija niskih frekvencija. U biti, njihova niska frekvencija presjeca dotok energije od Stvoritelja pa je oni pokušavaju dobiti od nas. Zato oni zahtjevaju da ljudi i druga osjećajna bića iskuse negativne emocije odnosno da se naša sirova energija pretvori u negativnu energiju kojom se oni hrane. Kada podlegnemo osjećajima očaja, mržnje, patnje ili straha, naša frekvencija se privremeno snižava. To nas ostavlja posebno iscrpljenima zato što naša privremeno snižena vibracija smanjuje dotok energije koju primamo od Stvoritelja pa umjesto da se nadopunjavamo energijom mi je gubimo.

Energiju gubimo i kada smo pod utjecajem pozitivnih emocija, ali to nas ne iscrpljuje toliko zato što pozitivnost podiže našu frekvenciju. To nas snažnije povezuje sa Stvoriteljem pa se povećava dotok sirove energije - čak i kada smo budni. Zato se smiješimo kada smo dobre volje, poskakujemo od sreće te želimo pjevati; jednostavno smo ispunjeni životom. Također, negativna bića ne mogu jednostavno konzumirati našu energiju visoke frekvencije. Zato je potrebno ostati pozitivan kako bi se izbjeglo gubljenje energije. Pozitivne emocije nas iscrpljuju samo kada postanemo preokupirani nekim sebičnim očekivanjima ili sebičnim ispunjenjima. Tada vrlo brzo sagorimo našu dnevnu zalihu sirove energije dok niska namjera koja stoji iza tih emocija prekida našu vezu sa Stvoriteljem.

Osim žetve naše energije kroz negativne emocije, negativna bića također mogu izravno crpiti našu energiju dok god su zadovoljena dva uvjeta. Prvi je uvjet da eterično tijelo ima „otvorene pore", tako da je unutrašnja energija dostupna izvana; to se događa kada smo budni, ali u stanju transa kao npr. za vrijeme sanjarenja (maštanja, fantaziranja).

Drugi uvjet bi bio da je negativno biće ili netko kroz koga mogu raditi dovoljno blizu kako bi se mogao povezati. Pritom koriste eterične hvataljke (pipke) kako bi se crpila sirova energija.

Ljudi kroz koje negativna bića crpe energiju drugih ljudi nisu svjesni da služe kao „slamke kroz koje se pije." Ostati u blizini takvih ljudi može ostaviti čovjeka iscrpljenim. Nakon što si bio u društvu takvih ljudi možeš osjetiti snažnu želju da odspavaš. Ako moraš biti u prisustvu takvog energetskog crpitelja ostani mentalno budan te nastoj da svaki pokušaj crpljenja enrgije propadne. To drži tvoj eterično tijelo opasano i sigurno. Biti svjestan te imati namjeru zaštite je učinkovito, čak i više ako ostaneš dobre volje.

Nisu svi koji crpe tvoju energiju pod kontrolom negativnih bića. Neki je jednostavno crpe kako bi je zadržali za sebe. Vjerojatno su pokupili tu naviku, a da toga nisu ni svjesni; možda su tijekom života bili zlostavljani ili zanemarivani pa se bolje osjećaju kada privlače tuđu pozornost, a što je zapravo metoda krađe energije. Kako? Uvijek traže tvoje vrijeme i energiju, pomoć i savjet, a nikad ništa ne nauče iz te interakcije. Ili to mogu biti najokuraženije i najglasnije osobe u društvenoj grupi, uvijek pričajući i šefujući kako bi privukli sveukupnu pozornost i energiju drugih. U svakom slučaju, oni su psihički vampiri, znali to oni ili ne; dok ne nauče kako pronaći sreću bez privlačenja tuđe pozornosti, nastaviti će raditi po starome. Ostati na oprezu i imati namjeru da ti energija ostane zaštićena djeluje i ovdje, ali u najgorem slučaju ćeš morati ostati snažan ili čak otići, ako postanu prezahtjevni ili počnu previše šefovati. Više o tome kasnije.

Možda se pitaš imaju li negativne emocije ikakve svrhe. Je li u redu biti žalostan kada ti umre kućni ljubimac, je li u redu biti ljut kada ti netko nanese štetu, je li se u redu bojati kada si u nekakvoj opasnosti. Osjećaj tuge te može podsjetiti na lijepe uspomene i na to da cijeniš stvari koje si prije uzimao zdravo za gotovo ili te tuga može voditi prema tome da odustaneš i naudiš sam sebi. Ljutnja te može motivirati da ispraviš nepravdu na mudriji način ili te može zaslijepiti pa te navesti da učiniš nešto zbog čega ćeš završiti u zatvoru. Strah te može upozoriti na opasnost i poboljšati tvoje sposobnosti da je izbjegneš ili te može navesti da vidiš opasnost tamo gdje je nema. Sve dok te emocije vode prema konstruktivnom razmišljanju i djelovanju dotle su te emocije prikladne, ali ako te vode do destruktivnih posljedica na duge staze, tada su one neprikladne.

Čak i kada je negativna emocija prikladna, oslobađa se energija koja hrani negativna bića. Ali to je u redu pod normalnim okolnostima kao što je uredu da mravi pojedu mrvice iz kuhinje. Svaka životna lekcija dolazi s izražavanjem emocija zato što je potrebna energija kako bi se lekcije utisnule doboko u našu dušu. Negativne emocije pomažu nam da učimo, ali te iste lekcije mogu biti naučene (čak i bolje) s pozitivnim emocijama. Zato treba težiti učenju lekcija mirnim i brzim putem umjesto na najbolniji način. U interesu negativnih bića je da ostanemo što gluplji i zasljepljeniji svojim životnim lekcijama kako bi imali što više bolnih iskustava prije no što konačno naučimo. Što su ta iskustva brojnija i intezivnija, to više energije trošimo na učenje tih lekcija te više energije ostaje negativnim bićima za žetvu. Oni su kao blagajnici na naplatnim kućicama autoceste koji naplaćuju prolazak njihovom cestom. Samo što nas oni ometaju i zbunjuju kako bi se vrtili u krug te kako bi plaćali cestarinu svaki put.

Da skratimo, negativna bića mogu crpiti našu duševnu energiju povezujući se izravno na naša eterična tijela kako bi prikupili sirovu energiju, pružajući nam lekcije putem negativnih emocija, gurajući nas prema izražavanju negativnih emocija na destruktivan način kako bi nam posljedice svega toga donijele što više patnje. Na taj način osiguravaju odgađanje okončanja životnih lekcija pa se prirodno pojavljuje jedno bolno iskustvo koje nam pomaže da zapamtimo i razumijemo lekciju.

Postoji i dodatna metoda koja traži da izražavamo negativne emocije bez nekog korisnog razloga kao npr. kada gledamo vijesti pa se naživciramo zbog stvari na koje ne možemo utjecati. Kada gledamo filmove i postanemo bojažljivi, ljuti ili tužni gubimo energiju bez ikakvog razloga zato što je to samo film. Isto se događa kada se uživimo u neki sportski događaj ili video igru. Kada se posvađamo oko nečega zbog nerazumijevanja, energija koju potrošimo je potpuno protraćena. Kada se dogode nasumične nezgode, to nas dovodi do velikog stresa. Kada na kraju sve ispadne dobro, sva je ta briga bila uzaludna. Kada si umislimo nešto ili smo stalno ometeni mentalnom bukom i žamorom, gubimo energiju zbog stvari koje nisu ni stvarne. Pa ipak, negativna bića svejedno dobiju što žele. To je vjerojatno glavni način na koji se crpi energija iz ljudi i to kroz ometanja i iluzije koje uzrokuju da zabunom odajemo svoju energiju iako ne dobivamo ništa korisno zauzvrat, čak ni lekcije.

Što je tako loše u gubljenju energije kada jednostavno možeš otići spavati i probuditi se odmoran? Pa ako ti je životni cilj provući se kroz život, prolaziti kroz dan odlazeći na posao ili u školu te biti koristan član društva, tada ti je dovoljno otići spavati i nadoknaditi energiju koju si izgubio življenjem. Ali više je potrebno kako bi se istinski duhovno osnažilo; da bi se oslobodili energetske farme trebamo akumulirati pozitivnu energiju dan za danom. Ljudi nemaju super moći kao što su čitanje uma, mogućnost viđenja eteričnih energetskih polja, ne mogu levitirati, ne mogu postati nevidljivi ili hodati kroz zidove zato što im nedostaje potrebna energija i dovoljna razina svijesti. Biti na oprezu i svjestan, to te može učiniti čovjekom koji korektno funkcionira, ali da bi se oslobodio kontrole negativnih bića moraš postati više nego čovjek te ćeš zato trebati više energije nego što je trebaju normalni ljudi. Sve se svodi na to da se štitiš od svih spomenutih oblika crpljenja energije te da podigneš svoju frekvenciju (podižeš svoje raspoloženje i svijest) kako bi pojačao dotok energije od Stvoritelja.


VANZEMALJCI (TUĐINCI, ALIENI)

Prema modernoj znanosti, ljudi su pririodno evoluirali na Zemlji od majmunolikog pretka kako bi postali najinteligentnija vrsta na ovom planetu, a vjerojatno i u cijelom svemiru. Također se tvrdi da nema dokaza o inteligentnom životu izvan Zemlje. Ali istina je potpuno suprotna: ljudi nisu sami u svemiru, nisu najinteligentnija vrsta i nisu prirodno evoluirali na Zemlji.

Bezbroj vanzemaljskih civilizacija naseljava ovu galaksiju, a mnoge su milijunima godina starije od naše. Napredni vanzemaljci posjećuju Zemlju već dugo vremena; neki su odgovorni za sijanje ljudskog života na Zemlji, ali i na drugim pogodnim planetima. To znači da čovječanstvo čak i ne potječe sa Zemlje pa smo tehnički govoreći i mi vanzemaljci također, ali ovdje živimo toliko dugo da mislimo drugačije. Vanzemaljci još uvijek okupiraju ovaj planet, žive duboko u planinama i podvodnim bazama ili unutar planina te putuju skrivenim brodovima, podzemnim tunelima ili teleportacijskim vratima.

Iako je na Zemlji najmanje pedeset različitih vanzemaljskih vrsta, samo ih je nekoliko izrazito negativnih ili izrazito pozitivnih. Negativni vanzemaljci spomenuti ranije koriste čovječanstvo kao prirodni resurs. Neutralni vanzemaljci su ovdje uglavnom kako bi živjeli, promatrali i učili. Pozitivni vanzemaljci imaju namjeru pomoći pojedincima da se oslobode energetske farme te postanu nadljudi. U stvarnosti stvari su nešto kompliciranije zato što svaka pojedina vanzemaljska frakcija ima više ciljeva, ali u biti negativni nas žele iskoristiti dok nam pozitivni žele pomoći. Najučestalije vanzemaljske vrste su sivi, reptili, mantidi te nordijci. Sivi su visoka robotska bića sa velikim glavama, blijedom kožom i tamnim očima. Reptili su visoka, inteligentna bića s uskim zjenicama i ljuskavom kožom. Mantidi izgledaju kao bogomoljke ljudske veličine. Nema velike razlike u izgledu nordijaca i ljudi. Nordijci su nešto mišićaviji, imaju isključivo plavu kosu i oči svijetle boje.

Ne može se reći da je jedna vanzemaljska rasa potpuno pozitivna, a druga potpuno negativna zato što unutar svake rase može biti primjera i jednih i drugih, ali za neke se to može lakše utvrditi nego za druge. Npr., sivi nisu jedinstvena rasa bića sa slobodnom voljom, već su genetski stvoreni roboti programirani za mentalni rad svojih reptilskih stvoritelja. Budući da jedino negativni vanzemaljci koriste umjetne robove, postojanje pozitivnih sivih je ravno nuli. Reptili popunjavaju redove drevnih carstava koja su osvojila te porazila mnoge drevne civilizacije. S vremenom su te aktivnosti uništile mnogo od njihove nekadašnje individualnosti te je većina reptila danas dio negativnih frakcija. Pozitivni reptili su u manjini. Odvojili su se od negativnih grupa kako bi iskoristili svoje lukavstvo i moći za oslobođenje, umjesto za manipulaciju. Nordijci imaju više slobodne volje te su raznolikiji od reptila. Mnogo su starija te usavršenija rasa. Polovica svih nordijaca je negativna, a druga polovica je pozitivna. Negativni nordijci su nadređeni reptilima te funkcioniraju kao njihovi mračni gospodari. Pozitivni nordijci su jednako moćni, ali djeluju u službi Stvoritelja kao božanski ratnici.


VANZEMALJCI (TUĐINCI, ALIENI)

VIŠEDIMENZIONALNO PODRIJETLO

Ti tuđinci nisu fizički na isti način kao i ljudi. Oni se mogu dematerijalizirati, hodati kroz zidove, putovati unatrag kroz vrijeme, levitirati, pomicati objekte svojim umom, mogu se ukazati u eteričnom stanju (bez fizičkog tijela), mogu komunicirati telepatski, mogu nam ući u snove ili mogu postati nevidljivi. To su moći koje idu uz nadljudskost i doista oni su puno napredniji jer žive u višoj dimenziji koja ispresijeca našu. Da bi ušla u naš svijet, višedimenzionalna bića se moraju fokusirati na uski spektar vibracija kako bi presreli našu dimenziju. Mi smo kao ribe koje nisu svjesne da ih promatra netko izvan akvarija, netko tko nam može dati do znanja da je prisutan tako da pokuca na staklo akvarija ili umoči prste u vodu.

Tehnički govoreći, iako dolaze iz više dimenzije, ta negativna bića postoje ispod nas u toj dimenziji. Kako bi ti bilo jasnije, zamisli kako površina stola ima samo dvije dimenzije (dužinu, širinu) dok prostor ispod stola ima tri dimenzije (dužinu, širinu, visinu). Naša trodimenzionalna stvarnost je jednostavno površina okružena negativnim i pozitivnim četverodimenzionalnim (4D) prostorom. Ispod se nalaze negativna bića s niskom vibracijom duše, a iznad se nalaze pozitivna bića s visokom vibracijom duše. Negativna bića trebaju značajnu količinu duševne energije kako bi se projicirali „iznad" u našu trodimenzionalnu stvarnost dok se pozitivna bića mogu jednostavno „spustiti" u posjet.

U svom prirodnom stanju reptili postoje u negativnom 4D prostoru, eteričnom nivou gdje su vrijeme i stvarnost fluidniji te prijemčljiviji za njihove misli. Povećanom potrošnjom energije mogu promijenti svoju vibracijsku brzinu kako bi privremeno dobili fizički oblik poput našeg, ali kako bi očuvali svoju energiju preferiraju ostanak u svom prirodnom okruženju. Sivi su dizajnirani kako bi djelovali u našoj stvarnosti dok su istovremeno telepatski kontrolirani iz više dimenzije. Bez obzira što su to „radnici" s umjetnom inteligencijom, oni također mogu funkcionirati kao daljinski kontrolirane sonde putem kojih reptilski um može djelovati. Na taj način reptili mogu ostati u svojoj dimenziji, a održavati daljinsku vezu s našom. Nordijci, koji su moćniji od reptila mogu ostati u našoj dimenziji jednostavnije.

Biti višedimenzionalan ima mnogo prednosti, ali i nedostataka. Kao prednost, njihova je tehnologija četverodimenzionalna pa može funkcionirati izvan našeg koncepta vremena. Na taj način reptili mogu vidjeti i manipulirati našim prošlim, sadašnjim i budućim stvarnostima istovremeno. To je kao da si iznad grada u helikopteru pa možeš vidjeti sve ceste istodobno dok netko na zemlji vidi samo ceste ispred sebe. Također su sposobni stvoriti vrlo komplicirane i dugoročne manipulacije kao npr. sitne promjene prošlosti kako bi utjecali na izbore koji su vjerojatni u sadašnjosti. Negativni vanzemaljci ne znaju koje ćemo izbore donijeti i ne mogu promijentiti izbore koje smo već donijeli, ali mogu vidjeti i promijeniti sve ostalo.

Kao nedostatak, njihovo eterično stanje im onemogućava jednostavno kršenje tvoje slobodne volje te ih sprječava u korištenju silu kako bi promijenili tvoje izbore zato što sila dolazi samo s fizičkim postojanjem. Ali oni svejedno mogu naštimati okolnosti koje okružuju tvoje potencijalne izbore kako bi te prisilili da izabereš loše za sebe, a dobro za njih. To se radi na sljedeće načine: naštimavanje prošlosti kako bi se stvorile poteškoće u sadašnjosti, gledanje unaprijed kako bi vidjeli što bi mogao učiniti, telepatske manipulacije najslabijih umova u tvojoj blizini kako bi stvorili negativne i umjetne sinkronicitete. Na te načine oni manipuliraju umovima, čine sve kako bi duše patile, a sve kako bi imali što uspješniju žetvu na energetskoj farmi koju vode.


PODRIJETLO ČOVJEČANSTVA

Ljudi nisu prirodno evoluirali na Zemlji. Ono što je milijunima godina prirodno evoluiralo na Zemlji bile su različite vrste majmuna koje znanost smatra našim pretcima. Ali prije nekoliko stotina tisuća godina napredna vanzemaljska grupa počela je modificirati te primitivne majmune kako bi postali inteligentniji i spretniji te kako bi bili korišteni za robovski rad.
Od tada, ta unapređena vrsta bila je unapređivana mnogo puta, postajući sve manje majmunska, a sve sličnija vanzemaljcima. Druge vanzemaljske grupe činile su modifikacije prema svojim potrebama, stvarajući nove jedinstvene vrste ljudi, ubacujući genetski materijal nekoliko različitih vanzemaljskih vrsta. To je dovelo do velike raznolikosti ljudske vrste, razlika u boji kože, tipu kose te drugim manje očitim razlikama.

To što su vanzemaljci genetski „projektirali" čovječanstvo znači da su kreirali naša tijela, ali ne i naše duše. Duša je tijelu kao vozač njegovom autu. Kada proizvođač auta proizvede novi model, vozač može uzeti noviji model. Ljudi danas voze modele koji su puno različitiji od onoga što se vozilo prije sto godina. Isto je s tijelima u kojima su naše duše danas za razliku od tijela u kojima su bile na početku razvoja čovječanstva. Različiti ljudi koje danas možemo vidjeti potječu od različitih vanzemaljskih grupa koje su ih stvorile. Različite vrste ljudi su stvorene kako bi što bolje odgovarale određenom okolišu, ali i svrsi. Zapravo, bijeli ljudi sa svijetlom kosom i očima nisu ni trebali živjeti na Zemlji, nego su bili stvoreni za život na udaljenim planetima gdje je svijetlo dana prigušenije. Jedna teorija sugerira da je postojao planet između
Marsa i Jupitera koji je nekada davno bio uništen. Njegovi stanovnici svijetle puti bili su se prisiljeni evakuiraju na sljedeći najpogodniji planet - Zemlju. Pojava bijelih ljudi u ljudskoj povijesti se dogodila tako brzo da prirodna evolucija nije stigla djelovati. Budući da to nije njihov prirodni planet, imaju veće zdravstvene probleme kao npr. preosjetljivost na svjetlo, akne te opekline od sunca. Ti su problemi izraženiji nego kod rasa koje su prilagođenije uvjetima na Zemlji. Važno je za naglasititi da ljudi postoje u cijeloj galaksiji, razlikujući se uglavnom svojim vanjskim izgledom te svojim unutrašnjim sposobnostima, ovisno o tome koje su ih vanzemaljske grupe stvorile.

Dok su neke duše došle u ljudska tijela relativno nedavno iz životinjskog svijeta, druge su pak starije i od ljudske vrste. Te drevne duše su postojale u višem i manje fizičkom stanju, ali su se odlučile spustiti u zgusnutija ljudska tijela kako bi napredovale kroz izazovna iskustva. Cijena je bila da zaborave tko su doista, živeći u primitivnim i nasilnim uvjetima tisućama života, bivajući iskorištavani kao robovska snaga te kao izvor duševne energije vanzemaljskim grupama koje su kreirale ova fizička tijela. Ali danas se nalazimo na prekretnici, na kojoj te starije duše imaju priliku vratiti svoj nekadašnji identitet i moć, samo ovaj put sa svim dodatnim znanjem i snagom koju su dobile iz ljudskih iskustava u dugom vremenskom periodu. Uglavnom su dobili mudrost i pronicljivost - sposobnost razmišljanja te razlikovanja istine od laži, nešto što nisu bili u mogućnosti prije ulaska u ljudski oblik zato što su bili izolirani i naivni baš kao nevina i prezaštićena djeca.

To je jedna interpretacija priče o Adamu i Evi: dvoje naivnih ljudi (drevne, ali naivne duše) koje je „zmija" (vanzemaljci - reptili) namamila da jedu s Drveta Znanja (prilika da se nauče pronicljivosti) te koji su posljedično izbačeni iz raja (višeg eteričnog postojanja) u divljinu (fizičko postojanje).


KADA JE CIVILIZACIJA PONOVNO POKRENUTA

Ono što je danas prihvaćeno kao povijest ljudske civilizacije ne ide više od deset tisuća godina počinjući s natpisima ostavljenima na glinenim sumerskim pločicama drevne kulture Bliskog istoka poznatije kao sumerska, a kasnije kao babilonska kultura. Nema većeg broja pisanih zapisa prije tog vremena pa se pretpostavlja da su prije deset tisuća godina ljudi bili primitivni lovci i sakupljači dok se nisu naselili u sela i gradove učeći kako uzgajati te pripitomljavati životinje. Ta verzija povijesti koja se uči u školama je tragično i opasno nepotpuna.

Tisućama godina prije pojave Sumerana pojavila se napredna civilizacija zvana Atlantida. Prostirala se na nekoliko kontinenata i posjedovala je sofisticiraniju tehnologiju nego što je ova današnja. Pa kako je onda tako napredna civilizacija postala ništa drugo nego grupa primitivnih lovaca i sakupljača koja se kasnije razvila u drevne kulture za koje danas znamo? Atlantida je srušena u razornoj globalnoj katastrofi. Legenda kaže da je Atlantida izbrisana poplavom, potopljena pod oceanom kako bi bila kažnjena zato što su njeni stanovnici bili pokvareni i zli. Vrhovi planina su postali otoci okruženi vodom prema kojima su preživjeli plovili na brodovima. Preživjeli su tada koristili snage i tehnologiju koju su spasili kako bi sagradili naselja i obnovili ljudsku rasu, ali to su znanje i tehnologiju postepeno izgubili generacijama turbulentnog razvoja i migracije. Različite su regije postale dom za različite grupe preživjelih koje su postale izolirane jedne od drugih, neke propadajući vrlo brzo dok su druge brzo napredovale prije nego što su podlegle gladovanju, bolestima ili ratu.

Razdor se dogodio između vješte manjine preživjelih koji su zadržali svoje tajno znanje i tehnologoju te većine koja je degradirana u primitivne kulture. Vještiji su se sakrili u podzemne baze, špilje, udaljene planine te masivne utvrde uglavnom kako bi dobili na vremenu koje je bilo potrebno kako bi u suradnji s bilo kojom voljnom vanzemaljskom grupom načinili te sproveli dugoročni plan izgradnje ljudske civilizacije. Kada su bili spremni, ponovno su izašli te su naučili primitivnu većinu kako obrađivati zemlju i pripitomljavati životinje pa su ih primitivni ljudi često doživljavali kao dobronamjerne bogove. Ostalo je povijest.

Nakon pada Atlantide, preživjeli koji su bili ekstremno napredni te koji su postali arhitekti nove civilizacije složili su se kako je potrebno izgraditi sve nanovo, izbrisati sjećanje na prethodnu kataklizmu te na bilo koju sljedeću kako bi s vremenom čovječanstvo ponovno napredovalo, ali i bilo pod kontrolom. Od tog vremena, Zemlja je pretrpjela nekoliko katastrofa počevši od drevnog nuklearnog rata do bombardiranja objektima iz svemira. Pa ipak, sve je to zataškano osim nekoliko fragmenata istine sačuvane u mitovima i religioznim tekstovima. Npr. Zemlja je bila zasuta oko 535. godine kišom kometa koja je gurnula Europu u mračni Srednji vijek pa je i to zataškano. Danas se uči da je Srednji vijek počeo padom Rimskog Carstva kada su prodrle barbarske horde, a namjerno se zaboravlja spomenuti kako su barbari uspjeli zato što je Rimsko carstvo bilo oslabljeno gorućim kaosom.

Poanta je u tome, da je ono o čemu učimo iz povijesti namjerno nepotpuno i djelomično lažno kako bi se manipulacijom naše percepcije povijesti postigla kontrola naše budućnosti te kako bi oni koji nas kontroliraju očuvali, ali i povećali svoju moć.

Naravno, moderna znanost ne priznaje tu jednu širu perspektivu povijesti zato što po njoj ne postoji dovoljno dokaza. Ili još bolje, njihova prihvaćena verzija povijesti je izgrađena na lažnim pretpostavkakma koje su tako duboko ukorijenjene u umovima arheologa da čim pronađu nešto što se ne uklapa u njihovu verziju povijesti, zadrže u tajnosti, unište dokaze ili izmisle neku izliku. Čine to kako bi izbjegli otkaz ili situacije u kojima bi ih se proglašavalo luđacima ili prevarantima ukoliko bi predložili neku novu zamisao koju drugi uskoumni arheolozi smatraju nemogućom.

Takvo neznanje nije slučajnost; prije je namjeran rezultat „višeg" edukacijskog sistema koji potiče gušenje istine. Sveučilišta i znanstvene organizacije primaju sredstva isključivo za istraživanja koja služe negativnom kontrolnom sistemu („Kontrolnom sistemu") koji prožima ovaj svijet.

Dokle god ljudi budu vjerovali da je čovječanstvo polagano napredovalo od primitivnog špiljskog čovjeka do moderne tehnološke civilizacije bez ikakvih kataklizmičkih prepreka, nastavit će se osjećati sigurno u pogledu budućnosti te će nastaviti dosadašnjim načinom života jer budućnost je tamo kako bi ih nagradila. Ali kada bi otkrili da je prije 12000 godina napredna civilizacija bila jednostavno izbrisana, da se isto može dogoditi i našoj civilizaciji u bilo kojem trenutku, tada njihova vjera u budućnost više ne bi bila toliko jaka. Umjesto da se žrtvuju za ekonomska obećanja energetske farme kako bi jednog dana mogli uživati u svojim mirovinama, mogli bi promijeniti prioritete te bi mogli početi raditi ono što ih čini sretnima sada, a ne kasnije. To bi također vodilo mnoštvu drugih pitanja kao npr.: koju su tehnologiju koristili naši preci te kako je funkcionirala, zašto je istina toliko dugo skrivana, koliko vremena ima do nove kataklizme. Samo poznavanje tehnologije izgradnje piramida ili poznavanje načina na koji su bile pogonjene njihove letjelice dovelo bi do jezivih posljedica. Zamislite što bi se dogodilo kada bi se primjenile te tehnologije umjesto da nastavimo plaćati struju i gorivo energetskim kompanijama kao i npr. zrakoplovnim kompanijama za putovanja. To bi značilo globalno slabljenje Kontrolnog sistema. Istina je bila toliko dugo skrivana kako bi se održalo stabilno i predvidljivo stanje.


KONTROLNI SISTEM

Ono što danas imamo je Kontrolni sistem dizajniran tako da regulira svaki aspekt ljudskog postojanja kako bi nadzirao i spriječio bilo koga da otkrije istinu ili radi bilo koju stvar koja bi ga destabilizirala. Na meti su mu ljudi koji prenose znanje drugima, a koje je potrebno kako bi se vidjelo kroz obmanu te kako bi se ponovno zadobila davno izgubljena moć. Na koncu to nas vodi do energetske farme koja „njeguje" neznanje i patnju među ljudima kako bi se prikupljala energija za viša negativna bića; bez učinkovitog Kontrolnog sitema ne bi bilo učinkovite žetve. Kao i kod mljekara, što mu je farma učinkovitija, a aparati za mužnju automatiziraniji, to mu je veća zarada. Ono što slijedi je kratki i pojednostavljeni pregled glavnih područja Kontrolnog sistema, te kako on oblikuje naš život.


RELIGIJA

Religija daje ljudima osjećaj sigurnosti u zamjenu za neupitnu poslušnost. Pozitivna strana religije bila bi poticanje odanosti idealima koji su viši od materijalnog uspjeha kao što su pomaganje drugima ili služenje uzvišenom božanskom planu. Na negativnoj strani imamo strašnu zloupotrebu religije kako bi se programiralo ljude kao robote te ih se usmjerava da čine glupe stvari poput mržnje drugih ili čak ubijanja ljudi druge vjere.

Glavna uloga religije kroz povijest bila je držati društvo u „modu" lijepog ponašanja. To se radilo utiskujući djeci moralne kodove te ulijevanjem straha od autoriteta. To ih je oblikovalo u građane koji teško rade te se pokoravaju zakonima. Za razliku od duhovnosti, religija pokušava provesti poželjno ponašanje kroz programiranje i zastrašivanje, a ne kroz istinsko razumijevanje, tako da je napredak društva temeljen na neznanju.

Danas, oni koji su duhovno pametni mogu razlučiti i kombinirati istine bilo koje religije kako bi povećali svoju mudrost; oni koji su duhovno slabi pridružuju se relgiji samo kako bi bili dio nečega, a takvi obično završavaju gutajući i ponavljajući mantre rigidnog sustava vjerovanja kojega čak i ne razumiju. Nažalost, zločeste osobe također koriste religiju kako bi se pokazale boljima nego što to uistinu jesu. Kao vukovi u janjećoj koži. Neki od njih čak postanu slavni svećenici ili propovjednici koji varaju tisuće naivnih sljedbenika.

Ali najgora svrha religije je iscrpljivanje i porobljavanje čovječanstva. Kad god se netko slijepo pokorava upitnom izvoru autoriteta umjesto da sluša svoje vlastito srce, dio njegove duše se smežura zbog zanemarivanja. Kad god netko moli vanjski autoritet za snagu ili pomoć umjesto da shvati da se moć nalazi unutar njega, energija duše se predaje tom vanjskom autoritetu pa naš unutrašnji božanski dio postaje teže dostupan. Kad god netko vjeruje u nešto bez da je shvatio o čemu se radi pa još ide okolo i uvjerava druge u to, njegova sposobnost da smisli nešto novo se smanjuje te postaje još robotiziraniji. Organizirane religije potiču sve to.

Ono što više negativne sile žele od ljudi je da budu poput robota koji se ponašaju dobro i predvidljivo kako bi dobrovoljno predali svoju duševnu energiju. Religija im pomaže u tome. Kada se ljudi u crkvi mole nekom kipu ili slici, njihova energija pobjegne u zrak gdje je negativne sile pokupe za svoje vlastite opake namjere. Zato crkve često služe kao eterični ekvivalenti muznih farmi. Svatko sa zdravim duhovnim razumom biti će usredotočen na ljubav i mudrost kroz privatno učenje i osobno iskustvo umjesto da iz neznanja predaje svoju energiju kroz organiziranu religiju.


ŠKOLA

Škole su potrebne, ali su daleko od savršenstva. Utjecajni ljudi koji su utemeljili naš moderni školski sustav bili su poslovni ljudi koji su željeli da djeca postanu vješti i poslušni radnici kako bi popunili njihove tvornice i urede. Zato su utemeljili škole kako bi napravili maloumne radnike, a ne slobodne i nezavisne mislioce. Učenici koji zadrže svoju kreativnost i neovisan um sposobni su zarađivati za život bez rada za velike kompanije koje čine ekonomski dio Kontrolnog sistema te možda čak i sami započeti neki posao koji oduzima novac i moć Kontrolnom sistemu.

Pa iako škole poučavaju đake važnim vještinama kao što su računanje, čitanje, pisanje, one više služe za stvaranje učinkovitih radnika koji će biti ovisni o Kontrolnom sistemu, nego za stvaranje neovisnih mislioca koji će tražiti svoj vlastiti put u životu. Škole to čine kroz nekoliko manipulativnih taktika.

Prva metoda je da se provede više vremena i energije na uvjetovanje ponašanja nego na učenje. Uvjetovanje ponašanja znači korištenje pravila, nagrađivanja i kažnjavanja kako bi se namjerno ukalupilo nečije osjećaje, misli i ponašanje. Previše školskih pravila je nepotrebno, a koriste se kako bi se đaci osjećali nemoćno i isfrustrirano umjesto da se koriste za poboljšanje uvjeta za učenje.

Druga metoda je utupljivanje jednog životnog pravca u glave učenika i to onoga koji uključuje zadovoljavanje autoriteta kako bi se dobile ocjene i preporuke koje su potrebne kako bi se upisao dobar fakultet, kako bi se zadobilo poštovanje koje je potrebno kako bi se osjećali ugodno te kako bi se osigurala ranija mirovina. Taj prizor dolazi s upozorenjam: ako zastraniš s tog puta, završiti ćeš kao gladna propalica; to nije istina jer neki od najbogatijih ljudi na svijetu nisu uopće završili fakultet. Ne moraš žrtvovati svoju slobodu i snove kako bi se Kontrolni sistem brinuo o tebi. Umjesto toga možeš iskoristiti svoju domišljatost i snalažljivost kako bi raskrčio svoj životni put.

Treća metoda uključuje strukturiranje udžbenika i predavanja na što fragmentiraniji način kako bi naučeno ostalo nepovezano. Na taj način učenici pamte samo činjenice te mogu riješiti svoje domaće zadaće, ali u njihovim umovima se ti fragmentirani dijelovi nikada ne stope u jednu veću cjelinu koja im daje istinsko razumjevanje stvari potrebno kako bi se iskoristile originalne ideje. Učenici zato postaju vješti samo u stvarima za koje su uvježbani, gubeći sposobnost domišljatosti. Na taj način postaju poput robota koji se mogu isprogramirati kako bi radili posao bez ikakvog zapitkivanja.

Četvrta metoda uključuje izvrtanje činjenica u udžbenicima kako bi se kreirala lažna slika svijeta. Povijesne i znanstvene knjige su najgore. Pisane su od strane onih koji imaju političke ambicije tako da se učenicima rijetko kada ukazuje na pravo stanje stvari. Njihovo razmišljanje se upućuje samo u smjeru koji podupire Kontrolni sistem. Nešto točnije povijesne i znanstvene knjige mogu se pronaći u javnim knjižnicama, ali one najopasnije za Kontrolni sistem mogu se pronaći samo na internetu ili u katalozima knjiga koji su specijalizirani za rubne teme kao npr. teorije zavjere, paranormalno, ezoterično, alternativna povijest, vanzemaljci, itd. To ne znači da su sve takve knjige i katalozi u knjižnicama istiniti, nego da se kvalitetne knjige ne spominju u školama te da često nisu dostupne čak ni u javnim knjižnicama.

Koji je ključ za pobjedu školskog sistema? Uzmi od njega samo ono što ti treba kako bi postigao ciljeve koji prkose Kontrolnom sistemu. Najviše uči izvan škole kroz životno iskustvo, razgovor, promišljanje, eksperimentiranje, kreativne hobije, itd. Biti istinski slobodan znači stvoriti dovoljno novaca za ono što te zaista veseli, a istovremeno imati dovoljno vremena i energije kako bi ga potrošio. Bolje imati jednostavan posao na kojemu zarađuješ dovoljno, nego stresan posao na kojemu zarađuješ više. Ako ono što dobiješ za vrijeme provedeno unutar Kontrolnog sistema (bilo to lekcije iz škole ili novac sa posla), usmjeriš prema pozitivnim i potrebnima aktivnostima koje idu protiv Kontrolnog sistema (kao npr. samoedukaciji, proučavanju viših istina...), tada oduzimaš moć nečemu negativnom te koristiš to kako bi osnažio nešto pozitivno. Ako si svjestan krupnijeg plana, tada možeš proći kroz školski sustav bez ispranog mozga i prihvaćanja ciljeva koji su usmjereni na tvoje strahove, a idu protiv onoga što čini tvoju dušu sretnom.


MEDIJI

Dok školsko programiranje drži ljude do određenih godina, medijsko programiranje ih drži cijeli život. Vijesti, televizija, filmovi - sve su to metode kojima se može manipulirati ljudskim razmišljanjem. Netko bi mogao pomisliti da vijesti postoje kako bi se građane obavijestilo o događajima u svijetu, ali istina je relativna u biznisu stvaranja novca te primanja naredbi od vlade. Priče u izvještajima su pomno odabrane kako bi se iznio plan te kako bi se akcije vlade pokazale u pozitivnom svjetlu ili kako bi se zabavljalo gledatelje sa pričama koje nemaju stvarno praktično značenje.

Od milijuna stvari koje se dogode svaki dan, samo nekoliko dospije na vijesti. Ako se odabere jedan set događaja, gledatelji vide samo tu stranu priče dnevnih događanja. Ako se odabere drugi set događaja, gledatelji vide neku potpuno drugu sliku. Npr. američki mediji stvaraju određeno ozračje kako bi Amerikanci postali što paranoičniji te kako bi se što više bojali terorista i kriminalaca. Zbog toga će Amerikanci podržati vladu u bombardiranju što većeg broja zemalja te u što većem oduzimanju građanskih prava i privatnosti. Na taj se način manipulira percepcijom ljudi, jednostavno im se prikazuje ono što medijske kompanije i vlada žele. Sve što ne bi smjeli znati, to im se ne prikazuje. Važne priče koje bi mogle ugroziti Kontrolni sistem - odnosno one koje bi podizale svijest ljudi su jednostavno izostavljene dok se neke nevažne vijesti poput tračeva o slavnima ili spašavanju nekog kućnog ljubimca prikazuju.

Srećom, postoje i alternativni izvori informiranja koji se bave sa stvarnim problemima kao npr. činjenicom da je američka vlada odgovorna za terorističke napade 11.9. te da Amerika postaje policijska država gdje su građani pod konstantnim nadzorom ili da će globalno zatopljenje rezultirati eskalirajućim katastrofama i gubicima života. Srećom, alternativni mediji postoje kako bi činjenice izašle na svjetlo dana, ali su prisiljeni raditi preko radija, interneta, DVD-a i časopisa umjesto preko televizije zato što su oni pod manjim nadzorom. Ali dok alternativni mediji iznose skrivene istine na svjetlo dana, neki medijski izvori su žestoko fokusirani na posljednja zvjerstva i nepravde u svijetu, a na koje nitko od nas ne može utjecati, a sve se to događa kako bi se nenamjerno služilo višim negativnim bićima koja se hrane frustracijom i strahom koji su generirani takvim pričama. Sve u svemu, važno je zapamtiti jednu širu sliku, održati pozitivan stav te imati vjere i samilosti kada se uči o gorućim problemima.


HRANA I MEDICINSKA INDUSTRIJA

Zdravi ljudi imaju više novaca, vremena i energije da učine nešto, nego oni koji su bolesni, siromašni i depresivni. Prehrambena industrija kojom upravlja Kontrolni sistem stvara nezdrave, zarazne dijete koje snižavaju otpornost ljudskog imunosnog sustava te povećavaju rizik od raka. Medicinska industrija je korumpirana te pruža precijenjena liječenja i lijekove koji jedva prikrivaju simptome bolesti, umjesto da su usmjereni na uzrok bolesti. Kao rezultat toga, ljudi su češće bolesni te se zadužuju zbog nepotrebnih računa medicinskih usluga.

Doktori bi trebali dijagnosticirati i liječiti ono što pacijenti ne mogu. Zato je važno da pacijenti budu educirani o simptomima uobičajenih bolesti kako bi izbjegli skupe posjete doktorima samo da bi čuli uobičajene stvari: pijte puno tekućine i uzmite antipiretik (lijek koji snižava tjelesnu temperaturu). Mnoge uobičajene bolesti možemo sami dijagnosticirati te ih liječiti prirodnim pripravcima. Npr. đumbirov korijen pomaže u otklanjanju mučnine, ali medicinska industrija više voli da im se plati za neki pomodni lijek koji ima isto djelovanje, ali s više nuspojava i deset puta većom cijenom. Suplementi poput melatonina pomažu kako bi lakše zaspali, a prah spiruline smanjuje umor. Ljudi tvrde da su uspješno izliječili rak sunčevom svjetlošću, svježim zrakom, pozitivnim stavom te s prehranom koja se sastojala od svježe hrane i sokova povrća. Učeći o zdravom, prirodnom načinu života te o prirodnim lijekovima i pripravcima postaješ još neovisniji od Kontrolnog sistema.

Uobičajena prehrana čini ljude slabima, debelima, glupima i bolesnima. Flour u zubnoj pasti i vodi više se miješa s moždanim funkcijama, nego što štiti zube od karijesa. Bijelo brašno u kruhu i kolačima slabi imunosni sustav, ubrzava proizvodnju masnih stanica u tijelu te je vodeći uzrok dijabetesa. Margarin nije baš probavljiv pa završava u krvotoku gdje začepljuje arterije te pridonosi srčanom udaru. Nefermentirani proizvodi soje sadrže neprobavljive sastojke te kemikalije koje oponašaju hormone, utječu na rast mladih, a kod odraslih remete hormonalnu ravnotežu. Pa ipak, sve su to stvari za koje vlada, medicinska i prehrambena industrija tvrde da su dobre.

Prirodna i uravnotežena prehrana (kao npr. zob i smeđa riža, bijelo meso, maslinovo ulje i maslac, svježe voće i povrće) puno je zdravija, jednostavnija i povoljnija od prehrane koju čine: kruh, žitarice s aditivima, konzervirano meso te smeće od hrane (junk, fast food). Junk food industrija ostvaruje dio svojih prihoda prihvaćajući i uključujući dio industrijskog otpada u svoju prehranu. Zbog toga hrana iz mikrovalne pećnice, pakirani kolači i čips sadrže listu neizgovorljivih sastojaka - još jedan razlog da ih se zamijeni sa zdravijim, prirodnim alternativama i to kada je god moguće.


ELITA

Tisućama godina pojedinci koji su sami sebe smatrali drugačijima i boljima od svih ostalih udružili su se u različite grupe objedinjavajući svoje vještine i resurse kako bi ostvarili premoć. Akumulirali su svoje bogatstvo i tajno znanje kroz stoljeća kako bi ga predali svojim potomcima. S vremenom su utemeljena utjecajna tajna društva i bogate obitelji koje su danas toliko moćne da mogu kreirati velike svjetske događaje kao npr. ratove, ekonomske krize te uspone i padove naroda. Ta moćna elita vodi današnji svijet te se ponašaju kao ljudski čuvari Kontrolnog sistema. Te krvne linije i grupe postoje među svim rasama na zemlji, ali neke su starije i moćnije od drugih. Sami sebe vide kao vukove koji imaju prirodno pravo na nas, a nas vide kao masu glupih ovaca, što je krivo. Puno više ljudi bi pokazalo svoj potencijal kao duhovna i osnažena bića kada bi imali priliku umjesto da su nadmoćno potlačeni u životu i to raznim oružjima Kontrolnog sistema.

Usprkos svemu tome, te elitne grupe su i same pod kontrolom viših negativnih bića. Oni koji ih nadziru sastoje se od onih koji su preživjeli protekle kataklizmičke promjene na Zemlji (trenutno žive u mreži podzemnih gradova) ili od onih vanzemaljskih i demonskih grupa koje upravljaju ili programiraju tu elitu kako bi radila u njihovu korist u zamjenu za informacije i okultnu moć. Umjesto da sami porobe svijet, viša negativna bića uvijek manipuliraju elitnim dijelom ciljane populacije kako bi porobili ostale.


VANZEMALJSKA PREVARA

Iako postoje pozitivni vanzemaljci, koncentrirajmo se na one negativne kao i na razloge zbog kojih su ovdje. Kao i druga negativna bića i oni vide čovječanstvo kao prirodni resurs pogodan za iskorištavanje. Naš genetski materijal, skriveno znanje i moći koje posjedujemo kao i naše sposobnosti da proizvedemo ogromne količine duševne energije, sve im je to vrlo privlačno. Zemlja im je također jackpot zbog minerala, riznica je tehnologije pohranjene od strane drugih vanzemaljskih vrsta tijekom vremena te služi kao strateška predstraža za njihovu vojnu i političku moć u galaksiji.

Potencijal ljudske vrste da igra aktivnu ulogu u sudbini drugih svijetova je neizmjeran. Oni koji nas uspiju porobiti našim vlastitim izborom, imati će učinkovitu kontrolu nad tim svijetovima, a neki od njih nisu čak ni u našoj fizičkoj dimenziji. To je glavna nagrada koju negativni vanzemaljci žele: kontrolu nad svim dušama u svim dimenzijama za sva vremena.

Po duhovnom i galaktičkom zakonu, tim je vanzemaljcima potrebno da im mi svojevoljno predamo planetu i sebe. Ako ih odbijemo, a oni upotrijebe silu, tada se druge vanzemaljske rase imaju pravo umiješati te provesti zakone. Ali ako izaberemo ropstvo, tada se druge vanzemaljske rase nemaju pravo miješati. Zato su negativni vanzemaljci manipulirali s nama od drevnih vremena kako bi se odrekli svoje slobodne volje. Razlog zbog kojeg prije nisu preuzeli kontrolu leži u tome što su nas trebali samostalne, ujedinjene, voljne te dovoljno napredne kako bi nas porobili te kako bi se pridružili njihovom carstvu. Prije je naša populacija bila premala, preraštrkana i preprimitivna. Tehnologija koja danas postoji služi kako bi nas se nadgledalo i kontroliralo, vojska može napasti bilo gdje na svijetu, a narodi koji se odbijaju pridružiti većini bombardiraju se ili ih se stavlja pod sankcije dok ne kapituliraju. Zato je sazrelo vrijeme za posljednju fazu vanzemaljskog preuzimanja ovog planeta. Ako uspiju, čovječanstvo će postati njihov posljednji i možda najvažniji posjed. Dobili bi puno veću moć i resurse za uspostavljanje negativnih kontrolnih sistema na drugim svijetovima te za širenje energetske farme.

Posljednja faza se sastoji od toga da nas prevare kako bi ih dočekali kao napredne spasitelje koji će nas povesti u novo razdoblje mira i prosvjetljenja. Dok je ovo potonje plemeniti cilj, metode koje su vanzemaljci pripremili su prevarantske te će s vremenom donijeti upravo suprotno. Te iste sile koje su potajno usmjeravale čovječanstvo na zagađivačku tehnologiju; koje su naložile negativnoj ljudskoj eliti da započne svjetske ratove; koje su korumpirale naše vlade; koje su kreirale religije s predrasudama, a koje su odgovorne za progone milijune ljudi te iste sile će nam ponuditi rješenja za iste probleme koje su same uzrokovale, ali pod uvjetom da se ujedinimo kao planet pod njihovim vodstvom. Naša ljudska elita je sposobna izazvati posebno dizajniranu seriju šokova na svijetu u sljedećih nekoliko godina koji bi se sastojali od široko rasprostranjenih bolesti, nestašica, ekonomskih slomova, eskalirajućih ratova te nestašica energije. Sve će to opravdati vanzemaljske tvrdnje kako su ljudske vlade neučinkovite i korumpirane te kako bi se trebale pokoriti mudrijem vodstvu vanzemaljaca. Oni će reći kako je čovječanstvo uništilo okoliš te jedino ako prihvatimo vanzemaljsku tehnologiju, moći ćemo spasiti ovaj planet. Zasut će nas medicinskim i tehnološkim čudesima. Vanzemaljci bi mogli tvrditi kako su oni dobri momci koji trebaju našu suradnju kako bi izbacili „zle" vanzemaljce s ovog planeta te ukoliko odbijemo suradnju, zli vanzemaljci će preuzeti Zemlju. Naravno, ti isti negativni vanzemaljci bi glumili i dobre i loše momke.

Sa svim ratovima, zagađenjima, korupcijom i mizerijom na ovom svijetu tko bi odbio da nas spase vanzemaljci? Samo oni koji budu prepoznali da je sve to predobro kako bi bilo istinito, odnosno da tu nešto ne štima. Ostali će biti prezastrašeni vanzemaljskim kontaktom kako bi trezveno promislili i prezaneseni obećanjima o epskim promjenama kako bi uvidjeli prevaru. Ljudi će očajnički htjeti prestanak patnje, ali taj očaj ih može usmjeriti da učine nešto, što nije ni u kojem slučaju u njihovom interesu kao oni što prežive brodolom, ožednu, napiju se morske vode pa umru od dehidracije.

Kakva bi nam bila budućnost kada bi vanzemaljski plan uspio? U početku bi se ljudi radovali miru i sreći koja je nastupila usprkos beznačajnim poteškoćama te bi radili za zajedničko dobro pod vodstvom više inteligencije. Oni koji bi se borili protiv toga - kao npr. oni koji bi prepoznali obmanu - bili bi proglašeni neprijateljima čovječanstva, teroristima koji se ponašaju rasistički prema vanzemaljcima te onima koji rade protiv obećanog mira i jedinstva za potomstvo. Takva opozicija bila bi gonjena u nekom novom ratu protiv „terora" u kojem bi se upotrebljavale visokotehnološke metode nadzora te građanski doušnički odredi i to kako bi se pratilo takve disidente te kako bi ih se „preobratilo" ispiranjem mozga.

Kako bi to pripremila, vlada je već upumpala dosta sredstava u istraživanje oružja koja nisu smrtonosna, odnosno koja će omogućiti vlastima da obuzdaju bijesnu rulju te onesposobe velik broj ljudi, a da ih ne ubiju, tako da milijuni ljudi mogu biti zadržani u izolaciji zbog ispitivanja, ispiranja mozga, ili čak i gorih stvari.

S vremenom će društvo biti transformirano vanzemaljskom tehnologijom uključujući antigravitacijski pogon, generatore koji proizvode besplatnu energiju, istrebljenje svih bolesti (uključujući rak), tehnologiju viđenja na daljinu kako bi se osujetili zločini, računalno poboljšane funkcije mozga te genetsko spajanje ljudske i vanzemaljske DNK kako bi se stvorile nove generacije koje su manje emocionalne, a više intelektualne. Religija bi trebala biti zamjenjena vanzemaljskom duhovnošću koja bi propovijedala jedinstvo i odanost nekom božanskom planu koji su ti vanzemaljci došli provesti.

Ali tehnologija će stvoriti ovisnost. Zbog nje će atrofirati ljudske duhovne moći te mogućnost neovisnog razmišljanja. Zamijenit će ih vanjska tehnološka sredstva koja se dobavljaju i kontroliraju od strane neljudskih manipulatora.
Vanzemaljska duhovnost cilja na daljnje smanjivanje i uklanjanje slobodne volje. Daljnjim programiranjem ljudi bi postali slijepo poslušni kako bi se onemogućila ljudska sposobnost razlikovanja istine od obmane. Čak i genetske promjene koje bi trebale povećati intelektualne i psihičke moći naprosto će pretvoriti ljude u učinkovitu robovsku rasu. Istinski važne sposobnosti kao svjesnost, slobodna volja, emocije, pronicljivost te unutarnja duhovna svijest biti će sabotirane prije nego poboljšane i to ljudsko-vanzemaljskim DNK združivanjem.

Na kraju će čovječanstvo postati mentalno porobljena, duhovno deformirana, genetski okljaštrena, robovska rasa koja je spremna biti križarska sila u negativnim planovima pokoravanja drugih svijetova. To se već događalo drugdje, a neki od takvih robovskih križara su sada ovdje te isto to čine nama.


VRIJEME ZA PROMJENU

Budućnost je neizvjesna. Njiše se između istinskog zlatnog doba duhovne slobode i doba duhovnog ropstva. Što god da se dogodi, naša perspektiva i način života nezamislivo će se promijeniti već za nekih petnaestak godina. Po svemu sudeći, kako se stvari za sada kreću, lako je zaključiti da će se u nadolazećim desetljećima društvo preobraziti pod utjecajem vanjskih faktora kao npr. eskalirajućim prirodnim katastrofama i ekonomskim prevratima, namještenim sukobima između korumpiranih vlada i pobunjenih građana, javnim priznanjem postojanja vanzemaljaca i aktivacijom prethodno potiskivanih tehnologija kao antigravitacije i besplatne energije.

Ali nešto drugo, nešto puno krupnije se događa od pukih društvenih promjena zahvaljujući vanjskim faktorima. Sve više ljudi se mijenja u sebi, ljudi postaju svjesniji i duhovno osnaženiji. Ali i sve više njih postaje još zaglupljenije i duhovno zamračenije. Događa se fenomen polarizacije odnosno mračni postaju još mračniji, a dobri postaju još bolji. Pozitivni ljudi postaju još pozitivniji dok negativni postaju još negativniji. Takva polarizacija stvara napetosti i sukobe koji će s vremenom rezultirati razdvajanjem puteva. Polarizacija se također odigrava na globalnoj razini, a to nam samo pokazuje što nam donosi budućnost: veliku napetost i sukob koji će biti rezultat razdvajanja puteva.

Svi oni koji postanu dovoljno pozitivni, duhovno svjesni i ispunjeni energijom dobivaju pristup moćima koje im omogućavaju da napuste fizički realitet te nastane višu dimenziju.

To je sljedeći korak u evoluciji spomenut ranije, gdje običan čovjek postaje biće s nadljudskim sposobnnostima (nadčovjek/superčovjek). To je vrlo teško postići zato što je čovjek okružen i zadržavan nižom sviješću te energijama svih ostalih na ovome svijetu. Ali što više ljudi uspije, lakše će biti drugima preći iz ove fizičke stvarnosti/realiteta. To se već počelo događati.

Došli smo do točke u svojim sudbinama gdje se vrata viših egzistencija otvaraju. Neće svi iskoristiti ovu priliku, samo oni koji odluče istražiti i prakticirati nadmoćniju alternativu od ovog ograničenog načina života kojeg nam nudi Kontrolni sistem. To znači da će sektori populacije pozitivne orijentacije ili uspjeti izmjestiti mračne sile i pretvoriti ovaj svijet u mjesto svijesti i duhovne slobode ili će kolektivno preći iz fizičkog svijeta te ući zajedno u više pozitivne dimenzije. Alternativno, oni negativnog polariteta mogli bi dovoljno osnažiti te opustošiti ovaj svijet ili postati toliko negativni pa „propasti kroz pod" te postati negativni nadljudi koji će se pridružiti negativnim vanzemaljcima u njihovoj višoj negativnoj dimenziji.

Ako bi fizički svijet postao nepogodan za život, recimo zbog eskalirajućih klimatskih promjena ili udara kometa, tada bi ulazak u više dimenzije bio najodrživiji način preživljavanja. U idealnim bi uvjetima i pozitivne i negativne duše prešle na svoj nivo unutar viših dimenzija tako da ne bi bilo borbe za isti fizički planet. Ali Zemlja nije jedina stvar koju negativne sile žele. Oni također žele kontrolirati sve duše u svim vremenima i u svim dimenzijama. Što više duša kontroliraju, to više energije i resursa imaju kako bi kontrolirali još više duša. Zato povlačenje s njihovim robovima u više negativne dimenzije za njih ne bi bilo dovoljno, oni bi tražili da iskoriste ono što su osvojili kako bi nastavili s daljnjim osvajanjima.

To znači da će se i nakon Pomaka bitka nastaviti, samo na jednoj novoj razini. Pozitivni ljudi koji su se za vrijeme života borili za ravnotežu, nakon što postanu nadljudi boriti će se za ravnotožu u svim vremenima i u svim dimenzijama.


VREMENSKI RATOVI

Da bi stvari bile još i čudnije ta se budućnost već dogodila. Ono što sada proživljavamo su pozadinski efekti rata viših dimenzionalnih sila naše budućnosti. Njihova tehnologija te njihovo stanje bića omogućava im ograničeno vremensko putovnje te modifikaciju stvarnosti.

Npr. grupa negativnih bića mogla bi se vratiti u prošlost te pokušati sabotirati događaj koji bi dao pozitivnim silama prednost. Zauzvrat, oslabljene pozitivne sile mogle bi ponovno vratiti svoju premoć putujući unatrag kako bi umetnuli neki novi događaj koji bi nadoknadio izgubljeno u sabotaži. Malo nazad, malo naprijed. U međuvremenu idemo kroz život te osjetimo jek borbe između te dvije strane, pokušaje jedne strane da manipulira nama, uništi nas te pokušaje druge strane da nam ponudi ključnu inspiraciju te da poduzme presudne intervencije kako bi se osujetili pokušaji sabotaže.

Zbog zakonitosti vremenskog putovanja te sile su ograničene načinom djelovanja na ciljanu osobu. Uglavnom moraju ostati nevidljive te izvršiti samo emocionalni pritisak (negativne sile) ili dati emocionalnu potporu i mentalnu inspiraciju (pozitivne sile). Ali što su pokušaji negativnih sila nasilniji, to je ozbiljnija i opipljivija protuakcija pozitivnih sila. Npr. ako je vozač nadolazećeg vozila telepatski izmanipuliran kako bi zalutao u tvoju prometnu traku te se sudario s tobom, a tvoje vrijeme još nije došlo, pozitivne sile tada mogu fizički pomaknuti tvoj auto s puta uzrokujući mimoilaženje auta ili te ranije mentalno primorati kako bi usporio te izbjegao sudar. Takve stvari su rijetke, ali se događaju.

Vremenski ratovi se češće događaju manipulacijom naših misli i emocija, nego pokušajima izravnih fizičkih ubojstava; ako te se telepatski može prisiliti kako bi skrenuo s pozitivnog puta ili ako te se mentalnim putem uspije namamiti na donošenje odluka koje su temeljene na lažnim pretpostavkama, tada to itekako može utjecati na budućnost.

Većina nas nikada ne shvati koliko budućnost ovisi o našim odlukama. Mi možda ne znamo koje su odluke ključne, ali što više slijedimo svoje srce te što smo pronicljiviji, to više pojačavamo pozitivnu budućnost, a više sile iz budućnosti jednostavnije mogu podržati put na kojemu trebamo postati nadljudi, na kojemu trebamo postati oni sami.


PLAN

Prosječni ljudi su relativno nepolarizirani odnosno oni niti manipuliraju, niti pomažu drugima. Oni jednostavno žele uživati u udobnostima života te nisu zainteresirani učiti o višim istinama ako to ne ide u prilog njihovoj razonodi. Oni su uobičajeni naseljenici energetske farme, nisu prijetnja negativnim silama, niti imaju ključnu ulogu za pozitivne sile.

Onda imamo ljude koji su rođeni s potencijalom da promijene nešto. Oni pokazuju prirodnu znatiželju za više istine, imaju razvijenu želju za pomaganjem te su obdareni zrelošću i mogućnostima koje se čine naprednijima nego što to genetika i društveno programiranje mogu objasniti. To su pomagačke duše o kojima je ranije bilo govora. Točnije to su nadljudske duše koje su se dobrovoljno odlučile inkarnirati u prošlost, u obična fizička tijela kako bi pomogli prijemčljivim ljudima da napuste Kontrolni sistem. Oni su napredna bića rođena u Kontrolnom sistemu kako bi pridonjeli njegovom rušenju iznutra.

Pomagačke duše imaju važnu ulogu u božanskom planu koji se suprotstavlja negativnim planovima vanzemaljaca. Za više pozitivne sile oni su kao hrabri diverzanti koji se pristaju spustiti padobranima duboko u neprijateljski teritorij u opasnoj misiji oslobođenja. Kao što je spomenuto, jedan od rizika s kojima se susreću je da zaborave tko su kada pristignu. Biti rođen kao ljudsko dijete iznimno je traumatično, a godine društvenog uvjetovanja potiskuju njihove napredne sposobnosti i sjećanja. Ako uspiju preživjeti sve užase, a da pritom ostanu dovoljno vitalni, tada imaju šansu napraviti ono zbog čega su došli.

Ako nisi siguran jesi li pomagačka duša, to nije toliko ni bitno zato što svejedno možeš izabrati da živiš poput nje. Sve što trebaš raditi je misliti, osjećati, govoriti i djelovati iz najvišeg djela unutar sebe, identificirati i slijediti ono što potječe od tebe (višeg ja) kako bi skinuo masku straha i niskih želja koje su se nakalemile u tebi od rođenja u Kontrolnom sistemu.
Ponašajući se na taj način milijuni ljudi stvaraju pritisak na zidove ovoga zatvora dok se ne pojave pukotine koje će prerasti u prolaze, a koji će omogućiti bijeg. To zvuči dramatično, ali u biti to znači da naprednije duše koje ostanu vjerne sebi inspiriraju samopouzdanje kod drugih te im pokazuju kako napraviti prelaz iz ovog fizičkog svijeta. To se svodi na održavanje optimističnog stava koji dopušta i upadanje u usputne zamke, dopušta donošenje odluka temeljenih na intuiciji i mudrosti umjesto na društvenim očekivanjima te služenje duhovnom osnaženju drugih sukladno mogućnostima i okolnostima.


HIPERDIMENZIONALNI KONTROLNI SISTEM

Negativne sile vide pomagačke duše kao nepredvidive prijetnje za svoj plan zbog toga što Kontrolni sistem ovisi o tome da što više ljudi odustane od svoje slobodne volje kroz programirana uvjerenja u lažna ograničenja i slične neistine. Ako se dovoljno individualaca duhovno probudi te stavi u funkciju svoje više sposobnosti i znanja, Kontrolni sistem će se raspasti kao kula od karata. Osim što se hrane i manipuliraju čovječanstvom, negativna bića koriste Kontrolni sistem kako bi potisnuli ili uništili pomagačke duše prije no što dovoljno ojačaju kako bi ispunile svoju misiju.

Niža polovica Kontrolnog sistema (mediji, školstvo, vojska, religija, itd...) manipulira masama te se s njom upravlja uglavnom iz treće dimenzije putem ljudi koji profitiraju na račun drugih. Gornjom polovicom upravljaju izravno negativna astralna, vanzemaljska i demonska bića koja koriste sofisticirane višedimenzionalne tehnike kako bi naciljali pomagačke duše ili regrutirali specifične pojedince za svoje ciljeve. U nastavku ću opisati najučestlije tehnike i dati vam neke metode obrane.


IZMANIPULIRANI AGENTI

Hiperdimenzonalni Kontrolni sistem ima šest milijardi ljudi od kojih može izabrati slabe umove kojima se može manipulirati, a koji se nalaze u okruženju pomagačke duše koja se budi kako bi je duhovno gušili.

Što je duh manje prisutan u osobi, to je ona pogodnija za kontrolu od strane negativnih sila. U trenutku kada je um odsutan bilo tko može biti telepatski ponukan da učini nešto zbog čega će kasnije požaliti. Kada nismo potpuno svjesni sami sebe, naše emocije mogu biti umjetno snižene tehnološkim ili psihičkim manipulacijama kako bi bili neuobičajeno iziritirani te što reaktivniji; tada naše misli mogu biti usmjerene prema lažnim sumnjama i nesporazumima. Takve stvari mogu biti korištene kako bi se kreirali sukobi i nepovjerenje između pomagačkih duša i njihovih najbližih, a sve kako bi se uništila obećavajuća i korisna veza.

Među nama su i oni kojima užasno nedostaje zrelosti duše, toliko su pogođeni odsustvom duha da su trajni agenti Kontrolnog sistema. Tim ljudima nedostaje samosvijesti i individualnosti, nedostaje im istinske empatije i suosjećanja.
Funkcioniraju kao tirani ili kao pijavice u tuđim životima. Njima nešto više nedostaje pa zato izgledaju bezdušno kada otkrivaju svoje pravo lice. Pomagačke duše su često rođene u obiteljima u kojima se najmanje jedan roditelj ili rođak uklapa u taj opis; ako duša preživi odrastanje s konstantnim mučenjima, ojačati će zbog tih iskustava. Ako duša podlegne, postati će onemoćala i istraumatizirana te neće uspjeti ispuniti ono zbog čega je došla. To je glavni način na koji se Kontrolni sistem obračunava s pomagačkim dušama - slamanjem ili odvraćanjem pozornosti pomoću svojih trajnih agenata. Ako se pomagačke duše ukalupe u ponašanja koja uključuju nepovjerenje, nedostatak samopouzdanja, emocionalnu ovisnost, mržnju prema drugima, stavove koji uključuju predrasude ili nekakve druge disfunkcionalnosti, tada bi to ozbiljnije ugrozilo njihovu sposobnost pomaganja drugim ljudima u životu.

Ako dođeš u situaciju iz koje ne možeš pobjeći kao npr. kada te non-stop spopada tiranski agent, imaj vjere da to neće potrajati zauvijek. Uzmi si malo vremena kako bi se uključio u aktivnosti koje potiču i njeguju tvoje interese i kreativnost kako bi održao plamen svoje duše za vrijeme tog mraka. Ne prihvaćaj kritike koje te zapljusnu i kojima je cilj da zamrziš sam sebe, izgubiš vjeru u svoje sposobnosti ili kojima je cilj da odustaneš. Ne dopusti osjećajima nedostatnosti da te povedu u lov na isprazne ciljeve koji zapravo nisu tvoji (kao npr. da budeš macho ili emocionalno hladan samo kako ne bi ispao slab). Odbij prihvatiti neuki sistem standarda koji vrednuje negativne stvari, a ismijava pozitivne. Konačni cilj negativnih bića je da te pretvore u jednoga od njih zato bori se protiv toga i zapamti što predstavlja tvoje pravo ja.

Stalni agenti su ponekad korišteni kako bi se sprijateljili s pomagačkim dušama u aktivnim fazama buđenja kako bi ih naveli da zastrane. Npr. ako odlučiš krenuti intenzivnijim putem učenja o sebi ili o stvarnosti, hiperdimenzionalni Kontrolni sistem dobiva obavijest pa ti s vremenom može poslati neku prepredenu osobu kako bi te što više omela. Ta osoba dolazi snažno odražavajući mnoga tvoja uvjerenja, ali vidiš da joj se žuri ostvariti kontakt s tobom. U trenutku kada zadobije tvoju potpunu pozornost, brzo skreće na hrpu dezinformacija pokušavjući te uvjeriti u stvari u koje baš i nisi siguran. Zatim te pokušava razuvjeriti u mnoge stvari koje si stekao znanjem i mudrošću - i to ne temeljem nekakvih argumenata već temeljem manipulativnih taktika. Često će ti upasti u život s hrpom vrlo čudnih sinkroniciteta, kao npr. spominjanjem stvari koje si istraživao, ali nikome nisi o njima pričao ili pričajući o svojoj osobnoj prošlosti i djetinjstvu koje vrlo čudno podsjeća na tvoje. Prvi put kada pokažeš nekakvo neslaganje ili otpor, pretvore se iz jedne ugodne u jednu pokvarenu osobu i to u djeliću sekunde. To je crvena zastava, kada se promijene za 180° čim se odbiješ pokoriti njihovoj volji. To ti odmah pokazuje koje su im stvarne namjere.

Drugi stalni agenti mogu biti poslani jednostavno kako bi te zavlačili te kako bi trošili tvoju energiju. Takve osobe te gnjave da im budeš učitelj, spasitelj, savjetnik, itd... Dolaze kao emocionalno ugrožene i očajne. Pa ipak, što god da im kažeš, one te zapravo ni ne slušaju niti se pokušavaju popraviti. To je zapravo razlika između njih i ljudi koji te zaista traže savijet.
Umjesto da napreduju od interakcije s tobom na način da uče, stječu mudrost ili snagu, oni jednostavno traže sve više tvog vremena i energije. Briga njih za savjete koje im daješ, jedino im je bitno da te zavlače. U funkcionalnom smislu oni su kao energetske pijavice. Daj im priliku da nešto nauče, ali ako ti počnu dodijavati, a vidiš da si ne žele pomoći, jednostavno se okreni i otiđi.

I jedne i druge ćeš poprilično lako prepoznati kada ih sretneš. Tu je ta plitka površinska maska, a ispod nje se krije nešto pokvareno što s vremena na vrijeme ispliva na površinu. Ti će ti ružni ispadi upasti u oči. Ali upamti da postoji razlika između normalne osobe koja ima loš dan pa se nenamjerno istrese na tebe i opasne osobe koja se pretvara da je normalna, osim u trenucima kada joj spadne maska.

Možeš intuitivno osjetiti što se nalazi ispod nečije površine. Čini li ti se da je njihova ljubaznost umjetna? Čini li ti se da je njihov bezobrazluk neprikladan za njih? Lako možeš pogriješiti ako gledaš tko je pozitivan, a tko negativan samo na temelju toga što se lijepo ponaša i radi lijepe stvari, za razliku od onoga koji je loš i agresivan u određenom trenutku. Vrhunski prevaranti koriste svoj šarm non-stop kako bi prevarili stare dame; zato je ponekad potrebno čitati između redova kako bi se uočio stalni agent. Na kraju krajeva nije bitno jesu li duhovno neprobuđeni ili im nedostaje duha zato što je svaka osoba koja ne može kontrolirati samu sebe te se upušta u štetna ponašanja „loša vijest" kako god okreneš. Ako te netko spopada, poštuj sam sebe te se odmakni.

Intuicija je potrebna kako bi se uspješno nosili s lukavim agentima. Obrati pozornost što osjećaš kada si u interakciji s nekim i zapamti taj osjećaj. Nakon nekog vremena kada pokaže kakav je zaista, prisjeti se tog osjećaja te ga poveži s prvim utiscima koje si imao. Svi oni koji su mi na početku bili odbojni s vremenom su se razotkrili odnosno pokazali su svoje pravo lice. Svi oni koji su mi se činili kao dobronamjerni, potpuni ljudi također su to s vremenom pokazali te su se pokazali kao kreativne duše s iskrom života.

Kako bi izbjegao sumnjičenje pogrešnih ljudi nemoj tražiti upozoravajuće znakove u ponašanju ljudi koji ti se čine tako-tako, inače ćeš vidjeti stvari onako kako ih želiš vidjeti umjesto onako kakve su one doista. Ako bude upozoravajućih znakova već ćeš ih uočiti. Sve što trebaš činiti je izbjegavati racionalizaciju upozoravajućih znakova kada te zapljusnu.
Zato ostani miran i neutralan kako bi izbjegao ubacivanje predrasuda u svoja opažanja. Negativna bića mogu koristiti kombinaciju implantiranih misaonih petlji te kombinaciju orkestriranih nesporazuma kako bi naveli dva pozitivna bića na međusobno nepovjerenje, zato obrati pažnju. Za razliku od pravih upozoravajućih znakova, umjetno izazvana paranoja dolazi s iracionalnim impulsima iziritiranosti i preosjetljivosti umjesto lucidnog percipiranja opasnosti. Razlika između opreza i paranoje leži u tome što je oprez oštar, ali spokojan osjećaj lišen iracionalnih nagona dok je paranoja jedan uporniji osjećaj.

Važno je zapamtiti da ti agenti često nisu svjesni onoga što rade. Ne treba ih kriviti za postupke koje čine zato što nemaju kontrolu sami nad sobom. Zato budi milostiv prema njima. Shvati da su oni samo bespomoćni pijuni koji su iskorišteni u igri koja je izvan njihova razumijevanja. Imati milosti ne znači dopustiti nekome da te pregazi, nego s jedne strane treba imati razumijevanja, a s druge strane pronicljivost i čvrstoću. Također treba znati kada spustiti loptu na zemlju i to bez prezira ili mržnje. I najvažnije od svega nemoj izgubiti nadu u ljude zbog iskustva s negativcima. Tamo su i drugi pozitivni ljudi kao što si i sam s kojima ćeš se susresti kada dođe pravi trenutak, a stvaranje prijateljstava s ljudima s kojima si na istoj valnoj duljini može biti izvor velikog olakšanja, snage i užitka.


OTMICE I PROGRAMIRANJE UMA

Najizravnija i najpodmuklija metoda koju koriste negativna bića kako bi onemogućila potencijalne prijetnje je otmica. Potencijalne prijetnje se može oteti, isprogramirati im umove te ih vratiti kući bez sjećanja na to što se dogodilo. Možeš otići spavati jednu večer, biti otet pa se probuditi ujutro imajući samo mutan osjećaj nelagode i umora. Ali tijekom noći si možda bio unutar vanzemaljskog broda ili u podzemnoj bazi na nekoliko sati te si možda bio podvrgnut programiranju uma hipnotičkim naredbama koje ostaju u tvojoj podsvijesti kako bombe koje otkucavaju. Zatim u danima koji slijede te su naredbe potiho aktivirane te se odjednom nađeš u preplavljujućem depresivnom raspoloženju, osjećaš mržnju, gubiš vjeru u sebe i druge, imaš iracionalne ili možda nemoralne nagone ili izgovaraš nešto što kreira sukob između tebe i nekog drugog koji je možda također programiran.

Otmice izvode, ili negativni vanzemaljci, ili negativni ljudi s vanzemaljskom tehnologijom. Potonji se sastoje od tajnih grupa unutar vojnih obavještajnih službi Amerike, Velike Britanije i Izraela. Te su grupe potpuno pod kontrolom negativnih vanzemaljaca. Također su umiješani članovi podzemne civilizacije spomenute ranije. Svo troje je često viđeno kako rade rame uz rame i to od strane otetih koji su se slučajno prisjetili tih iskustava.

Otmičari posjeduju izrazito sofisticiranu tehnologiju. Kao što je već spomenuto, otmičari imaju mogućnost da smrznu vrijeme, paraliziraju, levitiraju te prebace ljude kroz čvrste zidove ili prozore u svoje brodove ili da samo izvade (ekstrahiraju) dušu iz osobe dok tijelo ostaje u krevetu. Njihovi brodovi se mogu povući u drugu dimenziju, odletjeti brzo u vanjski svemir, promijeniti veličinu te biti mnogo veći iznutra, nego što se to čini izvana. Napredni vojni ogranci imaju tehnologiju portala koji mogu stvoriti crvotočinu između njihove podzemne baze i tvoje spavaće sobe preko koje te mogu transportirati. Njihove baze mogu biti prožete ubrzanim vremenskim poljem, tako da tamo možeš ostati osam sati dok su kod tebe doma prošla samo dva sata. Mogu čak staviti implantat u tvoj mozak kako bi te daljinski programirali dok spavaš.

Sve to zvuči vrlo neobično i ludo, ali postoji dovoljno ljudi koji se mogu prisjetiti svojih iskustava te pružiti određene dokaze koji ukazuju da se gore navedeno zaista dogodilo. Postoji mnogo stvari o otmicama koje ovdje nisu pokrivene kao činjenica da vanzemaljci mogu otimati ljude kako bi prikupili genetski materijal od kojega će kreirati rasu vanzemaljsko-ljudskih hibrida koji će služiti kao veza između ljudi i vanzemaljaca. Važno je za upamtiti da sve tvoje misli i nagoni nisu nužno tvoji vlastiti.

Vanzemaljci mogu isprogramirati svoje žrtve kako bi se zaljubile jedna u drugu. Nakon toga mogu jednu jednostavno „isključiti" kako bi ostavili drugu u mukama zbog neuzvraćene ljubavi. Mogu isprogramirati osjećaje propasti, osjećaje unutranjeg očaja i besmisla. Mogu naciljati nekoga dok je još dijete te koristiti programiranje nekoliko godina kako bi unakazili pomagačku dušu te je pretvorili u jednu antisocijalnu, moralno izopačenu te emocionalno disfunkcionalnu osobu.
Vojne grupe pokušavaju uprogramirati u svoje mete militantne stavove kao npr. stvaranje opsesije s oružjem te rješavanje problema nasiljem; neki od njih počnu pucati po školi ili postanu ludi bombaši o kojima slušamo u vijestima. Zato je vrlo važno obratiti pažnju na vlastite misli i osjećaje te izbjegavati pretjerane neprijateljske, depresivne, opsesivne ili autodestruktivne reakcije.

Znakovi koji ukazuju da je netko bio otet uključuju iznenadno buđenje uz panični osjećaj da nešto zlo baulja po sobi, buđenje u rano jutro uz osjećaj uplašenosti i neispavanosti ili buđenje u uobičajeno vrijeme, ali s osjećajima ekstremnog umora i boli, a koji nisu proporcionalni aktivnostima u kojima je netko sudjelovao dan ranije. Ako imaš kućne ljubimce, oni također mogu biti preplašeni ili neprijateljski raspoloženi nakon što su svjedočili otmici. Um ti može biti izrazito zbrčkan i zbunjen tijekom dana zbog intenzivnog programiranja koje se dogodilo. Možeš imati neobične modrice, ogrebotine ili ožiljke na svom tijelu koje prije nisi imao; neki od njih su rezultat implantiranja kako bi se motrila tvoja pozicija, vitalni znakovi, misli i osjećaji. Otmici mogu prethoditi viđenja vanzemaljaca nakon što se zaklope oči (prije spavnja), viđenje upozoravajućih brojeva, zvonjava u ušima sat ili dva prije spavanja te neuobičajena uznemirenost kućnih ljubimaca ili njihovo reagiranje na nevidljive stvari koje se kreću po sobi.

Spriječiti otmice nije uvijek moguće zato je bitna naknadna kontrola štete. Prva i najvažnija linija obrane je srezati programirane misli u korijenu. Otmice mogu biti srezane u njihovoj težini te pojavnosti kroz sljedeće metode.
Prvo, bitno je zadržati duhovitost i samopouzdanje, odagnati strah i opsesivnu paranoju. Potonje snižava vibracije tvoje duše te olakšava vanzemaljcima iz druge dimenzije ili vojnoj teleportacijskoj tehnologiji da se lakše uštimaju na tvoju frekvenciju kako bi te mogli oteti.

Drugo, poznata je činjenica da se većina otmica događa dok netko spava te da su ljudi koje se najlakše može šćepati (kao npr. za vrijeme vožnje niz mračnu, seosku cestu) oni koji imaju dovoljno slabe duše te nisku razinu svijesti. To pokazuje da su slobodna volja, jačina duše te svijest vrlo moćne prepreke otmicama - ako netko ostane budan u noćima kada se pojavljuju upozoravajući znakovi, može preduhitriti otmičare. Ali ako to nije moguće, tada bi bilo dobro korisititi snimače koji se aktiviraju glasom kako bi se zabilježila bilo kakva neobična aktivnost tijekom noći; ako ujutro pregledaš snimke te ako si svjestan cijele priče, otmičarima ćeš znatno otežati zadatak odnosno teže će se pojaviti, a da ne budu uhvaćeni. Prije nekoliko godina tijekom perida učestalih otmica, podesio sam web kameru koja se aktivira pokretom da me snima dok spavam - jedne noći je šest puta nestalo struje, svaki put restartirajući računalo te zaustavljajući snimanje. Otmičari baš i nisu bili oduševljeni. Taj incident pokazuje da im takve stvari otežavaju naum.

Treće, prije spavanja možeš izraziti snažnu namjeru da ostaneš zaštićen od svih negativnih smetnji dok ne dođe vrijeme ustajanja. Možeš poslati ozbiljan zahtjev pozitivnim silama, višem ja, da te zaštiti. Možeš pokušati podići frekvenciju svoje duše misleći na nešto ili prisjećajući se nečega što te uveseljava, zatim vizualiziraj svoju sobu ili stan okružen čvrstim sferičnim štitom blještećeg svjetla. Sve to pomaže da se učvrsti tvoja namjera te se pojačaju izbori protiv otimanja.

Tehnologija koja je korištena u otmicama je toliko napredna da se moraju uzeti u obzir i metafizički zakoni, a ne samo fizički. Ti zakoni zapravo kažu: „Možeš učiniti što god želiš svojoj meti osim ako to apsolutno krši njenu slobodnu volju."
Tako da postoje određene manipulacije koje se ne mogu izvršiti. Jedna takva prepreka je izravno ubijanje mete pa je to rijetko dopušteno osim ako je meta slaba ili dovoljno voljna (kao ljudi koji imaju oslabljene duše uslijed dugogodišnje zloupotrebe droga; oni koji su prizvali negativne sile tijekom okultnih rituala misleći da su svi vanzemaljci dobri...) Zbog tih ograničenja otmičari mogu pribjeći „mekanijim" i dopuštenijim metodama kao što je umno programiranje (što s vremenom otetog može dovesti do samouništenja ako se odluči pokoritit iracionalnim nagonima i mislima). Činjenica da je netko imao mogućnost izbora u takvoj situaciji je ono što je očuvalo slobodnu volju prema metafizičkom zakonu. Zato, što si svjesniji onoga što ti rade te što imaš snažniju namjeru da te se ne otima, to te manje mogu otimati, a da ne krše tvoju slobodnu volju.


DIMENZIONALNO VRIJEME I CIKLIČKI UTJECAJI

Nema sumnje da su neki dani bolji i mirniji nego što su to drugi. Neki su dani kao pakao na zemlji te se čini kao da su ljudi poludjeli. Kada više pojedinaca na različitim lokacijama ima slična negativna iskustva u isto vrijeme, neki je veći utjecaj na djelu od ustajanja na lijevu nogu.

Najjači od tih utjecaja ima Mjesec. Prema folkloru, vukodlak se transformira iz normalne osobe u gladnu zvijer na puni mjesec. Pojam luđak (lunatik) dolazi od starog vjerovanja da mjesečevi (lunarni) utjecaji utječu na mentalno bolesne ljude. To je prilično blizu istini; mladi i puni mjesec, te dva ili tri dana prije ili poslije su dani u kojima je potencijal za negativnost užasno povećan. U tom periodu se „tama" unutar nas povećava te postajemo agresivniji, reaktivniji ili depresivniji. Pun mjesec iznosi napolje ekstrovertiranu tamu koja nekoga može nagnati da se bezosjećajno istresa na druge dok mladi mjesec pogoršava introvertiranu tamu koja može uzrokovati preosjetljivost i demoraliziranost.

Ono što se događa tijekom tih lunarnih prozora je analogno vremenu koje postaje sve turbulentnije te kreiranju uvjeta za iznenadnu pojavu oluja. Ponekad čuješ samo grom, ponekad tornado protutnji gradom. Stvoreni su uvijeti za iznenadno podizanje tenzija između ljudi. Učestalija je pojava negativnih sinkroniciteta, „slučajnosti" koje te stvarno iznerviraju, a za koje su šanse da se uopće dogode zaista minimalne. Mehanizmi u pozadini lunarnih utjecaja imaju veze s poravnanjem Zemlje, Sunca i Mjeseca koje stvara polje potencijalnih poremećaja. Ta privremeno muljevita granica između naše i viših negativnih dimenzija omogućava negativnim silama i energijama da lakše manipuliraju s nama. Drugi utjecaji koji ometaju granicu između dimenzija uključuju solarnu aktivnost kao npr. sunčeve pjege, solarni vjetar i geomagnetske oluje; vremenske fronte koje se nalaze direktno iznad određenog područja; velike katastrofe koje uzrokuju povećanu smrtnost i patnju te daju Kontrolnom sistemu dodatnu energiju kako bi manipulirali druge mete.

To su vremena kada energetska farma kupi svoju „zaradu." Ako se za vrijeme mladog ili punog mjeseca osjećaš loše, trebaš znati da će se to ispuhati kao bilo koja druga oluja te da se neki ljudi jednostavno ne ponašaju kao inače. Obrati pažnju na snove koji se pojavljuju nekoliko dana prije mladog ili punog mjeseca; oni će ti često simbolizirati ono što je iza ugla. Ako iz njih uspješno odrediš prirodu nadolazećih problema, sama tvoja svijest o tome može spriječiti njihovu manifestaciju, isto kao što može pomoći tvoja odlučnost da budeš pozitivan za vrijeme lunarnih prozora. Budi posebno oprezan za vrijeme tih događaja te obrati pažnju na svoje emocionalne reakcije.


EMOCIONALNI BALANS

Kad si potišten, potišten si. Najveći je problem kada neopravdane negativne emocije ograničavaju percepciju što znači da ne možeš prepoznati, zapamtiti niti vidjeti pozitivnu stranu stvari. Tvoje odluke kao i tijek misli su zahvaćene, a to vodi negativnim posljedicama zbog kojih toneš sve dublje. To stvara začarani krug gdje negativni stav stvara negativna iskustva koja dalje pojačavaju negativan stav.

Ono što čini emociju neopravdanom je njena pojava nakon događaja koji ju je isprovocirao odnosno kada više ne služi kao motivacija kako bi se riješio neki problem; druga stvar koja emociju čini neopravdanom je njeno „padanje napamet" bez nekog vanjskog okidača. Jedan od primjera potonjeg bio bi za vrijeme lunarnih utjecaja - u određenim danima mogao bi biti vrlo nervozan bez nekog posebnog razloga. Jedino u slučaju da misaoni tok (koji je u tom trenutku pod tvojom kontrolom) stvara takve osjećaje, tada bi se to moglo opravdati. Možda nakon potištenosti počneš razmišljati o svim stvarima koje te muče u životu pa to samo pojača tvoju melankoliju. Ili si možda živčan bez ikakvog razloga pa se istreseš na nekog ni krivog ni dužnog te nakon toga izbije svađa. Tek tada postaneš iziritiran. Ali sve to počinje s neopravdanim negativnim stavom pa ako ga uspiješ srezati u korijenu, tada neće doći do mentalnih ili fizičkih posljedica koje će ga dalje pojačavati.

Jedini način da se riješiš tog negativnog stanja je da izabereš pozitivnije alternative koje proizlaze iz tvoje slobodne volje.
Slobodna volja implicira odabir onoga što ti preferiraš za svoju budućnost, a ne onoga što bi trebao raditi na temelju prošlosti. Ako si pun negativnih stavova koji su temeljeni na svim mislima i sjećanjima koji su ih i kreirali, mogao bi pomisliti: „Zašto bih se osjećao pozitivno? Pogledaj sav tajjad s kojim sam okružen", ali takav stav samo nastavlja negativnu prošlost, a ne započinje novu pozitivniju budućnost. Ispravan pristup bi bio: „Razumijem da trenutačno nisam baš emocionalno sav svoj pa ću baš zato promijeniti stvari." Mijenjajući svoje emocionalno stanje vidiš stvari jasnije te shvaćaš da je jedini razlog zbog kojeg si imao negativne stavove „suženost" svijesti.

Prvi korak je da se osvjestiš dok si još pod utjecajem negativnih emocija. Ako se umjesto slijepog pokoravanja emocijama na trenutak zaustaviš te promotriš svoje unutarnje osjećaje na minutu (uključujući puls, pulsiranje lica, knedlu u grlu, pritisak u glavi, težinu na ramenima... ) mogao bi se riješiti impulzivnosti te bi mogao obuzdati pretjerane i nepotrebne reakcije.

Nakon što postaneš svjestan situacije, tada možeš izabrati način na koji ćeš se iskobeljati. Brza vanjska pomoć za takve hitne slučajeve uključuje: napraviti nekoliko dubokih udaha, pojesti nešto (naročito čokoladu), prošetati, odspavati. Ali sve su to samo privremena rješenja koja mogu graničiti sa izbjegavanjem pravog problema ako se ne poduzmu neke dodatne mjere. Drugo rješenje bi bilo popričati s nekim kome možeš vjerovati; često kada su negativni stavovi nametnuti iz vanjskog izvora pod utjecajem negativnih sila koje te pokušavaju uvući u sukob, spominjanje cijele situacije drugoj osobi (ako je ona otvorena uma) sprječava pokušaj te negativni pritisak odjednom nestaje.

Idealna bi bila unutrašnja tehnika preoblikovanja negativnih emocije u pozitivne, korak po korak. Jedna takva metoda naziva se uže za spašavanje (eng. lifeline). Kada se utapaš u negativnostima, potrebno ti je uže za spašavanje kako bi se dokopao obale. Nešto te mora voditi iz tog pijanstva u trezvenost kako bi mogao nastaviti dalje. Bez toga nisi dovoljno opremljen kako bi napravio taj prelazak. Tijekom stanja koja se pokažu kao krajnje neopravdane negativnosti umjesto da stalno tražiš izlaz jednostavno povuci „uže" koje će te odvesti prema jednom uravnoteženijem stanju. To uže može biti molitva, afirmacija, meditacija, inspirativna knjiga - nešto unutrašnje što će te odvesti prema emocionalnom balansu. Kao što je spomenuto ranije, negativnost zamračuje percepciju te subjektivno zamagljuje, kalja, izvrće opažene činjenice. Ali zato molitva, meditacija, slijed duhovnih činjenica koje dolaze iz trezvenosti te su ukorijenjene u pamćenju pomažu da se preživi bilo koji prijelazak u negativnost te služe kao uže za spašavanje koje te vodi prema jasnoći i balansu.

Ako te privlači ta ideja, pokušaj kreirati svoje vlastito uže za spašavanje koje ćeš uhvatiti kada bude potrebeno. To može biti neka poruka napisana u pozitivnom stanju, a koju ćeš pročitati kada budeš pod pritiskom. To može biti kratka pjesma o kojoj ćeš razmisliti, napredujući korak po korak od negativnoga prema pozitivnom (tuga, suosjećanje, razumijevanje, prihvaćanje, utjeha, nada, zahvalnost, entuzijazam, ugoda te konačno ljubav). To može biti knjiga mudrih sitnica koja te podsjeća na duhovne istine, ali i na jednu širu sliku. Ponekad se dovoljno okrenuti unutrašnjosti te se fokusirati na riječi mir ili zahvalnost na nekoliko minuta. Zapravo, s dovoljnom snagom volje možeš se okrenuti svojoj unutrašnjosti, možeš razmišljati o svom duhovnom sebstvu, možeš razmišljati o veličanstvenosti svemira te tako povisiti svoju frekvenciju do jednog uzvišenijeg stanja. Za vrijeme teških pritisaka uže za spašavanje može biti bogom dano.


BITKA SUPROTNOSTI

Važan korak u buđenju te kretanju putem veće svjesnosti bio bi razaznati pozitivno od negativnog odnosno ono što te uzdiže od onoga što te spušta. Kao duhovna bića koja nastanjuju fizička tijela uhvaćeni smo u bitku suprotnosti. Unutar nas to se manifestira kao bitka između naše više i niže prirode, a izvan nas se manifestira kao bitka između božanskih i đavoljih sila. Ono što je unutra rezonira s onime što je vani, božansko rezonira i radi s našim višim ja, a đavolje rezonira i radi s našim nižim sebstvom. Svaki trenutak nudi izbor, a svaki izbor dolazi s pitanjem: koga ćeš slijediti, niže ili više?
Suočen s izborom možeš osjetiti sukob utjecaja. Jedan dio želi ovo, a drugi dio želi ono. Za većinu nesvjesnih ljudi to su sukobi između njihovih različitih podosobnosti koje čine mozaik njihovih nedosljednih umova. Nijanse se izmjenjuju sve dok sukob ne postane isključivo između onoga što je zapisano u našim srcima te onoga čime smo programirani genetskim, psihološkim te društvenim putem.

Nije uvijek potrebno znati koji je izbor ispravan, ali je bitno znati da taj izbor donosiš iz najtrezvenijeg mjesta u sebi. Duša raste iz tegoba bez obzira koji je njihov izvor zato se ponekad uspiješ izvući iz nevolje, a da i nisi upoznat sa specifičnim metodama prevare i mamcima koje koriste mračne sile. Pa ipak, iako tama ima svoje mjesto kao ogledalo/zrcalo naših vlastitih slabosti te služi kao katalizator za razvoj, njeni agenti imaju slobodnu volju te koriste izuzetno lukave (uključujući i tehnološke) trikove kako bi postigli ono što žele. Lako te mogu zavesti, a cijena može biti vrlo visoka; posljedica nije samo zastoj u razvoju, nego i propuštena prilika da se služi drugima. Zato što više znanja imaš to bolje.

Možda te zanima koje su od neobičnih prilika koje ti se ukazuju prave, a koje su zamke te kako razlikovati pozitivno od negativnog. Naše vrijeme u ovom životu je ograničeno, a kako bi ga iskoristili na najbolji mogući način moramo biti pronicljivi kako bi izbjegli zamke.

Hrvajući se s pojmom pronicljivosti shvatio sam kako bi trebalo podijeliti utjecaje u osam kategorija na temelju sljedećih kriterija: potječu li iz pozitivnih ili negativnih izvora, manifestiraju li se unutar ili izvan nas te jesu li oblik poticaja ili otpora. Nevedeni su ispod s identificirajućim karakteristikama, a prikupljeni su unutrašnjim i vanjskim promatranjem. Ne moraš ih zapamtiti, samo ih budi svjestan.


NEGATIVNI VANJSKI OTPOR

To su pokušaji Kontrolnog sistema da se umiješa u pozitivan napredak pojedinaca; ponekad su to poruke stvorene kako bi ulile strah i sumnju. U drugim slučajevima manifestiraju se kao odvraćanje i diverzija, a ponekad su to jednostavno izljevi bijesa nekih stranaca. Što god da je u pitanju, negativni oblici vanjskog otpora su samo prazne prijetnje i dodatne obveze, iluzije koje imaju težinu samo ako se nasjedne na njih. Oni više napadaju tvoja uvjerenja nego tvoju snagu; umjesto da se nasilno odupru tvojim postupcima, takvi utjecaji pokušavaju potkopati tvoju smjelost. Ipak, takve poruke mogu biti vrlo manipulativne zato što pristižu kroz bilo koga ili bilo što pod utjecajem Kontrolnog sistema koristeći se metodama prevare koje su presuptilne da bi ih prosječna osoba prepoznala.

Primjeri negativnog vanjskog otpora bili bi: iracionalne kritike/ismijavanje tvojih izbora; pokazivanje primjera drugih ljudi koji nisu uspjeli; nekoliko ljudi ti istovremeno daje ista neutemeljena upozorenja; maltretiranje tipa zlokobnog buljenja te tajnovito šaputanje nepoznatih ljudi; iskaljivanje na tebi bez ikakvog razloga; elektronički propusti/kvarovi; paranormalne pojave koje služe kao dramatično znamenje; bilo kakvi čudnovati sinkroniciteti koji ti izgledaju sumnjivo i neprirodno. Sve se to lijepi na tvoje neznanje, strah, nesigurnost, sram i ego.


POZITIVNI VANJSKI OTPOR

Umjesto da na prevarantski način pokuša izigrati tvoju slobodnu volju, pozitivni vanjski otpor dolazi u obliku suptilnih upozoravajućih znakova te u obliku potpunog blokiranju opasnih poteza. Upozoravajući znakovi su tragovi koji te vode prema zadobivanju jedne proširene perspektive određene situacije kako bi uvidio skrivenu opasnost. Za razliku od negativnog otpora, ti znakovi i sinkroniciteti traže čist um kako bi ih se prepoznalo. Blokiranje akcija koje nisu mudre dolazi u obliku odgađanja planova. U težim slučajevima, manifestira se povećanjem nezgoda, mehaničkim kvarovima te zdravstvenim problemima. Pozitivni otpor je puno uporniji, djeluje usmjeravajuće te je kompletniji nego negativni tip. Doima se više kao cigla u zidu, nego kao znak stop. Pojavom takvog usmjeravanja mogao bi se povećati i broj životnih nedaća. Pozitivni vanjski otpor poziva se na razum, intuiciju te pronicljivost.


NEGATIVNI VANJSKI POTICAJ

To su prevarantske prilike i poruke koje su usmjerene na tvoje slabosti, neznanje i željno razmišljanje. To su duhovne udice koje je Kontrolni sistem ubacio u ovaj svijet kako bi upecao slabe. Mamci na tim udicama su prazna obećanja te umjetni sinkroniciteti koji privlače tvoj ego (negativni dio nižeg sebstva) ili niže emocije, a ponekad su pojačani potvrdom u obliku kreštavih slučajnosti koje su kreirane kako bi se stvorio utisak kako je to „suđeno."

Primjeri negativnih vanjskih poticaja: prepredeni stranci koji ti nude prilike koje su predobre da bi bile istinite; sustavi vjerovanja koji nude brza rješenja; „stvarnost" koja je rezultat ispunjenih zahtjeva i „molitvi" temeljenih na egu; snovi koji su doslovni umjesto simbolički, a uključuju likove koji te pokušavaju nagovoriti na neke sumnjive stvari; prevarantske ideje koje su nabačene istovremeno od strane nekoliko nepovezanih osoba; fizički nemoguće anomalije; izluđujući sinkroniciteti koji se pojavljuju tijekom perioda mentalne nesigurnosti kako bi se utjecalo na tvoje odluke; čudno tempirani zahtjevi za sudjelovanjem u aktivnostima koje ti odvraćaju pažnju.


POZITIVNI VANJSKI POTICAJ

Stvarnost se poravnava kada je netko u toku. Potvrda u obliku istinskih sinkroniciteta i znakova nastoji se pojaviti nakon donesenog izbora kako bi se potvrdila ispravna ideja ili djelovanje. Druga vrsta pozitivnog vanjskog poticaja je igrom sretnog slučaja otkrivena i neočekivano ukazana prilika koja odgovara pozivu duše ili najiskrenijoj potrebi. Ono što razlikuje pozitivne od negativnih poticaja je to što se pozitivni poticaji pozivaju na razum i intuiciju uzdižući duh te donoseći olakšanje; kod pozitivnih poticaja nema intuitivne vibracije kako se radi o nekakvoj prevari niti su ograničeni radom unutar uskog dosega, a koji je prijemčljiv za negativnu kontrolu. U svom ekstremu, pozitivni vanjski poticaj radi sa sudbinom kako bi ključni, neizbježni događaji neočekivano sjeli na svoje mjesto, uvijek za neko više dobro i to na duge staze.


NEGATIVNI UNUTRAŠNJI OTPOR

Kada se prirodno pojavi, negativni unutrašnji otpor potječe od uobičajenog otpora prema promjenama te emocionalnoj ovisnosti o starim navikama. Drugi prirodni faktori uključuju kemijske, astrološke te lunarne faze varijabli. Kada je namjerno izazvan, negativni unutrašnji otpor potječe od kombinacije umjetno sniženih emocija te destruktivnih post-hipnotičkih sugestija koje vode slabi um silaznom spiralom racionalizacije koja pak pojačava te okidače. Oni se mogu manifestirati kao bezumne misli koje te gurkaju u određenom pravcu pažljivo oponašajući prave misli. Upravo se zbog toga netko povodi za njima. Također se mogu manifestirati kao prisilne misli koje čvrsto vrše pritisak na um kako bi se odustalo od neke pozitivne akcije. Potonji se najčešće pojavljuje kao odugovlačanje ili kao neosnovana sumnja u korisne ideje. Što god bio slučaj, takvi se poticaji mogu prepoznati ukoliko shvatiš kako oni sputavaju prisebnost, ali i emocionalnu ravnotežu.

Primjeri: neprestana samokritičnost; mentalna blokada u svezi nekakve konstruktivne ideje ili djelovanja; osjećaj da si u nekakvom tupom, hipnotičkom transu; iznenadni mračni emocionalni oblak; osjećaji straha i očaja racionalizirani sumnjom u samoga sebe; neobjašnjivo neprijateljstvo prema bezopasnim idejama ili osobama; čudan osjećaj u prsima kreiran kako bi se imitirali suptilniji instinkti; simptomi neposlušnosti hipnotičkim komandama te otpuštanje pritiska u nekim drugim pravcima kao npr. neobjašnjivo vrpoljenje, iznenadni osjećaji anksioznosti ili panike koji su se pojavili niotkud; pozitivne misli kojima se najednom suprotstavljaju obeshrabrujuće ili ometajuće misaone petlje.


POZITIVNI UNUTRAŠNJI OTPOR

Kada se niže sebstvo ponaša u suprotnosti s višom mudrošću, to se manifestira kao unutrašnji osjećaj nezainteresiranosti ili opreza prema nečemu. Unatoč pokušajima da sve to racionaliziraš, taj osjećaj je uporan te ga se može omesti samo niskim nagonima i željama. Često je praćen slabim unutrašnjim glasom ili intuitivnim utiskom i to od tihe poruke pa sve do osjećaja iznenadnog opreza, ali se nikada ne manifestira kao zlokobno kritiziranje ili prijeteće komandiranje. Kada dolazi u obliku instinkta, taj osjećaj može kružiti gornjim dijelom tijela umjesto da jednostavno kruži područjem trbuha ili prsa; potonji kada je ograničen samo na prsa može biti post-hipnotički aktiviran kako bi odaslao lažni signal. Za razliku od negativnog unutrašnjeg otpora, pozitivan otpor zahtjeva prisebnost umjesto histerije te razum koji će ignorirati umjesto vjerovati. Kao cjelina, pozitivni unutrašnji otpor je kada srce i um jednostavno kažu „ne."


NEGATIVNI UNUTRAŠNJI POTICAJ

On te goni prema užurbanom, impulzivnom, štetnom ili ometajućem ponašanju temeljenom na lažnim pretpostavkama kao npr. potragama za seksualnim i materijalnim fantazijama. Programirane misli mogu biti pojačane nižim emocijama te životinjskim instinktima kako bi stvorili opsesije, željno razmišljanje te predrasude. Oblici negativnog unutrašnjeg poticaja variraju od potpuno mehaničkih (navike, običaji, hipnotičko programiranje) do potpuno emocionalnih (hormonalno djelovanje, očuvanje ega, primitivni instinkti), ali najčešće je to kombinacija navedenog. Najsuptilniji tipovi jednostavno zamaskiraju bezvrijedne ideje kao dobre, a u najekstremnijim slučajevima zahtijevaju nasilno djelovanje. Bilo koji tip negativnog poticaja može se prepoznati po svojoj iracionalnoj, užurbanoj te očajničkoj prirodi. Fizički simptomi koji prate negativno unutrašnje programiranje uključuju mentalno i emocionalno otupljivanje, plitko disanje, ubrzan rad srca, povišen krvni tlak ili crvenilo u licu.


POZITIVNI UNUTRAŠNJI POTICAJ

On osvjetljava srce, um i dušu. Prava ideja biti će prihvatljiva i razumu i intuiciji produbljujući dah te donoseći osjećaj olakšanja i unutrašnje spoznaje koja pobjeđuje bilo kakvu potrebu za nestrpljenjem. Dok te negativni tipovi poticaja gone na djelovanje kao gravitacija koja te privlači dok se spuštaš niz brežuljak, pozitivni poticaji pružaju odskok tvojim koracima.
Uvijek izoštrava i puni energijom tvoj um te uključuje više aspekte: iznenađenje, znatiželju, kreativni užitak, entuzijazam te duhovnu zadovoljštinu. Ako je aktivan na mentalnom nivou, doći će u obliku iznenadne realizacije. Ako je prisutan samo na intuitivnom nivou, manifestirati će se kao duboki i spokojni osjećaj da je nešto dobra ideja - za razliku od negativnih poticaja gdje se nešto učini kao „dobra ideja" samo nakon mnogo racionaliziranja utapajući pritom naglašeni nedostatak duševnog interesa.


RAZLIKOVANJE SLIČNIH POJAVA

Pozitivno i negativno nikada nisu identični, ali mogu biti slični. Vježbanje pronicljivosti uključuje izrazito izazovne vježbe. Kad god nisi siguran u nešto, okreni se svojoj unutrašnjosti te promisli o svojim dosadašnjim iskustvima. Istinu bi mogao pronaći ako pomiriš primjer s protuprimjerom sagledavajući širu perspektivu cijelog paradoksa. Ispod se nalaze neki od primjera pozitivnih pojava i njihovih negativnih suprotnosti.

Kako možeš razlikovati između:

1) „Gubljenje vjere u nešto što je zapravo dobra ideja" nasuprot „Intuicija koja se konačno pojavljuje te ukazuje kako je to nešto bilo loša ideja cijelo vrijeme?" Oba primjera počinju s vjerom da bi se zatim pojavilo obeshrabrenje, tako da se na prvi pogled može učiniti kako nema neke razlike. Imajući u vidu da pozitivno i negativno ne može biti identično, razlika mora postojati, a ona bi bila: prvi primjer započinje s ushićenjem u svezi onoga što je te nailazi na obeshrabrenje u obliku onoga „što ako?", dok drugi primjer počinje s pitanjem „što ako?", da bi s vremenom pobijedilo što je. Drugim riječima gubitak vjere u neku dobru ideju dolazi kada su činjenice nadjačane spekulativnim scenarijima propasti te mentalnom paralelom kroz nesigurnost i strah dok intuitivno prepoznavanje loše ideje uključuje prepoznavanje ideje koja počinje s preoptimističnim fantazijama, a završava grubim suočavanjem sa činjenicama.

2) „Nezainteresiranost zbog nedostatka interesa duše" nasuprot „Isprogramiranom opiranju kako bi se odustalo?" Kod oba primjera je prisutan nedostatak entuzijazma za određene ideje ili smjer djelovanja. Razlikuju se u sljedećem: prvi označava totalni nedostatak unutrašnjeg entuzijazma dok drugi guši entuzijazam kroz ometajuće scenarije propasti te nesigurnost. U prvom slučaju nema unutrašnjeg entuzijazma; u drugom slučaju se može pronaći ako se obrati pozornost unatoč ometanju.

3) „Dobar plan koji nailazi na prepreke" nasuprot „Prepreke koje označavaju lošu ideju?" Oba primjera uključuju cilj ispred kojega se nalaze prepreke. Glavna je razlika u tome što u prvom slučaju prepreka nema veze sa stvarnom vrijednošću ideje dok u drugom slučaju prepreka ukazuje kako ideja ima mane te kako je nepraktična. Prvi, logično, traži obilaženje prepreke dok drugi traži napuštanje ili modifikaciju ideje.

4) „Otpor koji potječe od intuitivnog percipiranja opasnosti" nasuprot „Isprogramiranom otporu zbog paranoje?" Obje pojave uključuju utisak da postoji opasnost, ali razlika je između svjesnosti i reaktivnosti. Prva stvara osjećaj hitnosti koji povećava svjesnost te izoštrava percepciju dok druga sužava percepciju tako što uvodi psihičke simptome straha i panike. Obje mogu uključivati strah, ali u prvom slučaju strah slijedi percepciju dok u drugom slučaju strah prethodi i oblikuje percepciju.

Ono što je navedeno iznad ne mora biti potpuno univerzalno zato što je test pronicljivosti skrojen za svakog ponaosob. Koliko od navedenoga možeš primijeniti na sebe ovisi o tome koliko možeš prepoznati navedene situacije u svome životu. Poanta je bila u tome da ti se prosto pokaže nužnost raspoznavanja pozitivnog od negativnog te kako bi ti se pokazalo da je to moguće izvesti.

Bilo što može pasti, ali ne može sve poletjeti. Malo je potrebno da bi se zapalo u tamu. Potrebni su značajni napori kako bi se odoljelo duhovnoj gravitaciji, ali je još više potrebno kako bi se vinulo visoko. Kao što težina određuje koliko će snažno gravitacija privlačiti nešto, tako i razina dominacije naših nižih aspekata pokazuje koliko smo snažno zahvaćeni negativnim utjecajima. To nas sputava dok god budemo vezani za njih i to kroz našu opetovanu zadovoljštinu negativnim reakcijama te bezumno mehaničko ponašanje. Ali ako budemo dosljedno identificirali i odabirali ono što nas podiže, a potječe od viših plemenitih aspekata, lanci koji nas sputavaju će zahrđati od zanemarivanja pa će mogućnost bijega postati stvarnost.


POMAGANJE DRUGIMA

Kada se navučeš na tematiku o kojoj se raspravlja u ovoj knjizi neizbježno ćeš osjetiti potrebu da to podijeliš s drugima. Ali ubrzo ćeš shvatiti da je većina ljudi zatvorena za alternativne ideje. Mogu se početi prepirati s tobom, ponašati se prema tebi kao prema čudaku ili ti se smijati u lice. Možda će jedan od deset njih biti otvorena uma kako bi vodio inteligentan razgovor, ali od ostalih to ne možeš očekivati. Nisu svi spremni razmišljati izvan ustaljenih okvira. Što duže netko ostane zatvorena uma, teže će se otvoriti prema novim idejama. Tako su stariji ljudi zatvoreniji nego mlađi. Najgori su pojedinci koji su završili fakultete pa misle da su popili svu pamet ovoga svijeta te gledaju s visoka one koji imaju drugačije mišljenje. Ali nikad ne možeš znati kakav je netko dok ne uđeš interakciju s njim; zato suzdrži se pretpostavki dok njihova djela ne počnu govoriti za njih.

Dobra je vijest da se neki pojedinci bude te se nalaze u situaciji koja je slična tvojoj. S druge strane, puno njih se duhovno smežurava te postaju sve isprazniji i ogorčeniji. Zato upamti, kako bi „spasili svijet" ljudi prvenstveno moraju spasiti sebe, a pomoći se može samo onima koji to žele. Nema se smisla živcirati zbog upornog odbijanja i ismijavanja s kojim bi se mogao suočiti i to od strane onih koji nisu voljni otvoriti svoje umove.

Najsigurniji način rada za dobrobit čovječanstva je unaprijediti se, educirati se, postati vješt u podizanju svijesti onih koji su zainteresirani. Bitnije je povećati vlastiti potencijal za služenje drugima, nego ići okolo te se nadati da ćeš slučajno učiniti nešto dobro. Prave prilike da se „učini nešto" pojaviti će se kada se pojave - biti ćeš inspiriran dobrom idejom te ćeš se naći u pravoj situaciji, u pravom trenutku, na pravom mjestu. U međuvremenu budi spreman.

Unaprijediti samog sebe znači: postati mentalno te emocionalno uravnoteženiji; stjecati mudrost kroz promatranje i iskustvo; posvetiti se radu s ljudima vodeći računa o njihovim spoznajnim mogućnostima.

Educirati se znači: učiti što više o stvarima koje su zaista bitne; učiti o tome što se zaista događa na ovome svijetu, ali i u nama samima; učiti o skrivenim čimbencima koji manipuliraju ljudima, a koje bi se moglo zaustaviti samo kada bi ih ljudi bili svjesni; učiti o pozitivnim načelima koja bi da su poznata, ali i primjenjena, omogućila inteligentniji, moćniji te suosjećajniji napredak kroz život.

Postati vješt znači pronaći svoj način komunikacije. Neki su dobri u slanju poruka putem glazbe, neki putem umjetnosti, drugi opet putem pisanja, razgovorom ili pak javnim govorom. Ako uspiješ postati hodajući „centar za pomoć" koji će inspirirati ljude ili koji će im pomoći kako bi shvatili nešto, onda je to dobra stvar.

Što god naučiš, budi siguran da to i razumiješ, a ne samo upamtiš. Gledaj što je objašnjeno, a što nije. S vremenom ćeš postati talentiraniji u raspoznavanju istine od laži što je vrlo važna vještina zato što je put prema višem znanju prepun mamaca i zamki.

Mrežni rad s ljudima sličnih pogleda čini čuda. Ideje same iskaču jedna za drugom, nove ideje se pojavljuju gotovo od nigdje, jedna osoba dobije ideju, a tada se ispostavi kako druga ima potrebne vještine i mogućnosti kako bi je realizirala, itd. Bilo na internetu ili u stvarnom životu (najvjerojatnije i jedno i drugo) možeš se povezivati s drugima, tražiti ih, možda se poslužiti web stranicom ili blogom kako bi surađivao s onima koji će biti dobri timski igrači. Suptilni sinkroniciteti vode ta povezivanja, ali za takva povezivanja mora biti vjerojatnost koja je jednaka nuli - zato dok god ti vodiš brigu o tehničkim stvarima, stvarnost će se pobrinuti za ostalo. Tvoja duhovna obitelj postoji upravo sada raspršena unaokolo, samo je pitanje vremena i spremnosti kada ćete se ponovno ujediniti.


ŠTO SE MOŽE UČINITI

Kako napreduješ kroz svoje istraživanje, nailaziš na toliko puno stvari o kojima možeš učiti kao npr. o obijesnoj korupciji, nepravdi te o iskorištavanju na ovome svijetu pa se počinješ pitati što bi ti mogao učiniti u vezi toga. Možda se naživciraš kada uvidiš da nema mnogo ljudi koji vide pravo stanje stvari, a oni koji i vide, baš i ne poduzimaju nešto. Može ti se učiniti da je to silno čitanje, mrežni rad i razgovaranje neučinkovito gubljnje vremena zato što ti svijet gori pred očima te je akcija potrebna sada.

I upravo taj stav nestrpljenja vodi energiju u propast putem frustracije, žurbe i samosabotaže. Budi mudar i zapamti da su priprema i tempiranje ključni za učinkovitu akciju te da o tempiranju odlučuju faktori koji koji nisu uvijek pod tvojom kontrolom. Prijevremeno djelovanje nema nikakvu svrhu baš kao ni odugovlačenje.

Kada energija nije otpuštena, mora biti akumulirana. Ako nije sazrelo vrijeme za akciju, pripremaj se za učinkovito djelovanje. Čitanje, učenje, dijeljenje, raspravljanje, mrežni rad, vježbanje - sve su to načini akumuliranja potrebne energije za naknadno otpuštanje, stavljanje na pravo mjesto alata, vještina te infrastrukture koja je potrebna kako bi se što bolje iskoristile nadolazeće prilike.

Prilike su poput otvorenih vrata. Pokušaj prolaska kroz zatvorena i zaključana vrata je potpuno nepotreban. Jesi li primjetio kako čovjek u životu trči za najbeskorisnijim stvarima unatoč unutrašnjem i vanjskom otporu, mrskosti, intuiciji, upozoravajućim znakovima te drugim stvarima koje ukazuju da stvari ne idu kako bi trebale. Ti putevi su prepuni prepreka koje samo pojačavaju jad te čine sav trud uzaludnim.

Prava prilika će se pojaviti kada staneš ispred nje, potrebno je samo proći kroz vrata. Jesi li primjetio kako poduhvati koji čovjeka najviše ispunjavaju dolaze s unutrašnjom i vanjskom pomoći popraćeni istinskim entuzijazmom te stvarima koje na prirodan način dolaze na svoje mjesto? Bilo kakvi izazovi na tom putu služe kako bi se došlo do uzbuđenja te kako bi sav trud pretvorili u uspjeh. Kada ti se ukažu najbolje prilike, nećeš uopće sumnjati niti oklijevati.

Kao i uvijek, i ovdje postoje dvije opasnosti koje bi trebalo izbjeći. Prva bi bila dopustiti nestrpljenju, željnom razmišljanju ili nepoštenoj motivaciji da zaobiđu tvoju intuiciju te ispravan sud. To vodi do odabira pogrešnih vrata ili prijevremenog prolaska kroz prava vrata. Druga opasnost bi bila pasivno čekati dobru priliku koja će te katapultirati iz kronične udobnosti. Propitajmo malo bolje ovaj drugi rizik.

Istina je, kada je netko na pravom putu, sve dolazi na svoje mjesto. Ali nekima je udobnost isprika pa misle: „Sve mi ide super, samo trebam sjediti i čekati." Ali zaboravljaju da je sve to besmisleno ako i jesi na pravom putu, a ne krećeš se. Kao npr. cesta s izlazima, pravi izlaz će doći u pravo vrijeme, ali parkirati i čekati taj izlaz bila bi potpuna kontradikcija.
Potrebno je iskoristiti jednu priliku kako bi se ukazala druga, ali ljudi često negdje zapnu te se više ne mogu pomaknuti. Zato im je potreban skok kako bi počeli raditi ono u čemu doista uživaju.

Radi se o promjeni fokusa prema nečemu interesantnom ili uzbudljivom pa bi trebalo ići u tom pravcu.

Da skratiomo, priprema i akcija su podjednako važne, svaka ima svoj trenutak ovisno o okolnostima. Vrijeme za akciju je kada se susretnu spremnost i entuzijazam s prilikom. Ako susretneš prepreku umjesto izazova, tada još jednom provjeri iskrenost svoje motivacije, ispitaj ispravnost svojih metoda te provjeri jesu li sazreli uvjeti kako bi iskoristio plodove svoga truda. Nedostatak napretka potječe od korištenja sile kako bi se premostile prepreke ili od pasivnog sačekivanja prilike.
Kada osjećaji nedostatnosti sprečavaju nekoga da djeluje, zapamti da je vrijeme izgubljeno na žaljenje moglo biti utrošeno na pripremu. Na poslijetku, znaj da sve dolazi na svoje mjesto na najelegantniji mogući način i to kada je netko zaokupljen nekim pozitivnim nastojanjima, a to ujedno sprječava očekivanje (anticipaciju) nadolazećih stvari.

Mi smo najviše zaokupljeni djelovanjem koje prosvjetljava i osnažuje druge prezentirajući im istinitije alternative. Da bi pomoć imala nekakvog učinka, onaj koji prima pomoć prvo mora postati svjestan izbora, zatim donijeti izbor te imati ono što je potrebno kako bi se nastavilo dalje. Jednostavno je za uočiti da su neznanje i patnja prisutni kod ljudi koji ili nisu svjesni izbora ili su ga svjesni, ali ga ne donose ili ga donose, ali nemaju dovoljno snage i discipline kako bi ga sproveli u djelo.

To onda određuje što je naša, a što njihova odgovornost. Naša je odgovornost da ih prosvijetlimo i osnažimo; njihova je odgovornost da izaberu i da to implementiraju. Prosvijetliti znači jednostavno predstaviti izbor, a osnažiti znači opremiti one koji su izabrali. Iako ih možemo savjetovati, ne možemo ih prisiliti; iako ih možemo podržati, ne možemo nositi njihov teret.

Ignoriranje tih razlika vodi traćenju energije ili disfunkcionalnoj dinamici. Sjeti se svećenika, propovjednika ili donkihotovskih aktivista koji pokušavaju nametnuti svoja stajališta drugima koji su već odabrali drugačije ili gurue koji stvaraju nezdravo stanje ovisnosti noseći teret svojih sljedbenika. Kako bi se izbjeglo takve zablude, moraš znati kada obavijestiti, kada pripomoći, a kada se odmaknuti. Sve to dolazi iz iskustva ako učiš iz rezultata.

Jednostavno rečeno, što je tvoj unutrašnji entuzijazam veći, a tvoja se spremnost susreće s vanjskim potrebama i prilikama, to je izglednije da se ponašaš u skladu sa svojim višim ja. Potpis takvog trenutka:

„To mora biti učinjeno, uopće ne sumnjam da je to ispravna stvar za učiniti i da se nalazim u poziciji da to učinim. Moja motivacija dolazi iz srca, a ja sam spreman odgovoriti njegovom pozivu."


ZAVRŠNE RIJEČI

Ispred nas su uzbudljiva vremena. Valovi promjene su iznad. Hoćeš li zabiti glavu u pijesak i biti povučen dolje ili ćeš odjedriti valovima tih promjena u slobodu?

Koliko će glatko ili grubo proći Pomak ovisi o tome koliko ćemo se uspješno vinuti prema svojoj duhovnoj mudrosti, balansu i razumijevanju. Što je tvoja frekvencija duše i svijesti viša, to si podešeniji na kanal iskustava koja su vesela i harmonična; drugi povezani s tobom također dobivaju poticaj. Kada se podigneš, podižeš i svijet na jedan indirektan, ali vrlo značajan način.

Rođen si ovdje s razlogom, a taj razlog će ti biti jasniji kako život bude odmicao dalje. Ako budeš išao za onime što će doista napuniti tvoju dušu energijom odnosno za onime što će ti dati potpuni unutrašnji osjećaj ispunjenja, tada će stvari doći na svoje mjesto automatski. Tvoji skriveni talenti biti će pozvani kada se stvore okolnosti za to; odgovori na izazove s entuzijazmom pa će pupajući talenti procvjetati.

Budi pametan kada se zalažeš za svoja uvjerenja. Bolje je stvarati nova, nego samo napadati stara. Zabavljaj se u životu, zadrži svoj smisao za humor te uvijek traži ljubav, istinu i mudrost iznad svega ostaloga. Neka ti duh bude probuđen i sjajan!


IZVORI

Budući da je Rubno znanje za početnike opći pregled tema koje su detaljnije pokrivene u drugim izvorima, preporučujem da provjeriš navedene knjige. Navedene su po kategorijama te su poredane od jednostavnijih prema složenijim. Neke možeš pronaći u knjižnicama ili knjižarama, a druge možeš pronaći samo na internetu.

DUHOVNOST / METAFIZIKA

Illusions - Richard Bach
The Four Agreements - Don Miguel Ruiz
The Messiah Seed, I/II- Story Waters
Infinite Self- Stuart Wilde
A New Earth - Eckhart Tolle
Theosophy - Rudolf Steiner
Far Journeys - Robert Monroe
Ultimate Journey- Robert Monroe
The Holographic Universe - Michael Talbot
The Biolog of Belief - Bruce Lipton, Ph.D.

VANZEMALJCI / OTMICE

The Extra-Dimensional Universe - John R. Violette
The Mothman Prophecies - John A. Keel
The Gods of Eden - William Bramley
UFOs and the National Security State - Richard Dolan
Secret Life - David Jacobs, Ph.D.
The Threat - David Jacobs, Ph.D.
Taken - Karla Turner, Ph.D.
The Love Bite - Eve Lorgen
Chasing Phantoms - Carissa Conti
CE-VI - William Baldwin, Ph.D.
Extra-Terrestrial Friends and Foes- George C. Andrews
The Allies of Humanity, I/II - Marshall V. Summers

NEGATIVNE SILE

Rule By Secrecy - Jim Marrs
The Spear of Destiny - Trevor Ravenscroft
Children of the Matrix - David Icke
Practical Psychic Self Defense - Robert Bruce
Psychic Self Defense - Dion Fortune
The Sixth Sense - Stuart Wilde
God's Gladiators - Stuart Wilde
Cracks in the Great Wall - Charles Upton
The Cosmic Pulse of Life - Trevor Constable

KANALIZIRANI PODACI

Seth Speaks - Jane Roberts
Bringers of the Dawn - Barbara Marciniak
The Law of One, I/II/III/IV - Elkins, Rueckert, McCarty
The Cassiopaean Transcripts

EZOTERIKA / OSNAŽIVANJE

The Way to the Kingdom - Joseph Benner
The Kybalon - Three Initiates
Hypsoconsciusness - John Baines
The Stellar Man - John Baines
The Secret Teachings of All Ages - Manly P. Hall
Lectures on Ancient Philosophy- Manly P. Hall
Integral Spirituality - Ken Wilber
How to Know Higher Worlds - Rudolf Steiner
Outline of Esoteric Science - Rudolf Steiner
In Search of the Miraculous - P. D. Ouspensky
Fire from Within - Carlos Castaneda
The Art of Dreaming - Carlos Castaneda
Return of the Warriors - Theun Mares
Cry of the Eagle - Theun Mares
Gnosis, I/II/III- Boris Mouravieff

Posjeti moju stranicu s linkovima na web stranice slične tematike:

http://montalk.net/links