Srce (opet) slobodno



Nema ?ovjeka koji ne bi rekao da želi biti slobodan.

Ali, da li je zaista tako?

Što zna?i biti slobodan?

Ne podlijegati zakonima i pravilima, ili njihovom što manjem broju?

Besmrtna svjetlosna jezgra u ?ovjeku, praprincip stvaranja princip je slobode u svojoj biti. Ali kompleksni ljudski sustav stvoren je po odre?enim zakonitostima i podliježe brojnim pravilima. No njegovo stvaranje ima cilj i smisao. Spoj Duha i materije treba uroditi ne?im novim, stvaranje odozgo prema dolje i odozdo prema gore treba biti spojeno u ?ovjeku.

Sloboda, svjetlo, ljubav - kvalitete su koje uistinu postoje, samo se u još mutnom ogledalu ?ovjekove svijesti iskrivljeno zrcale i stvaraju razne sjene. ?ovjek koji se ?esto simbolizira križem zapravo je iskrivljeni križ. Njegova vertikalna os je nakrivljena i iako u jednoj to?ki presijeca horizontalnu gredu njegova fizi?kog postojanja, u to?i koja sažima prostor i vrijeme - ovdje i sada – ona baca sjene ispred i iza. Te sjene kao fantomi prošlosti i budu?nosti koji raspršuju ?ovjekovu energiju na beskorisne misli i osje?aje onemogu?avaju dovoljan fokus na središnju to?ku i razvoj nove svijesti – koja se ?esto simbolizira rascvjetavanjem zlatnog cvijeta u središtu križa.

I tako za ve?inu ?ežnja iz središta za slobodom i svjetlom ostaje nejasna i neispunjena. Pupoljak se ne otvara, jer ?ovjek tu ?ežnju ne dovodi u vezu s neophodnoš?u napuštanja osobnih iluzornih ciljeva i maštanja, ili ne nalazi dovoljno snage za njihovo napuštanje. Ne nalazi dovoljno snage za suo?avanje s obrascima i programima koji ga ograni?avaju. Ili ne vjeruje u mogu?nost njihova uklanjanja. A ono je mogu?e i neophodno.

Ve?ina ostaje rastrgana izme?u želje za slobodom i želje za sigurnoš?u.

Lažno ja – ego – treba sigurnost i iako izražava želju za slobodom ona je besmislena, jer je ono upravo prepreka slobodi istinskog bi?a.

Istinska sloboda nije površna, njena je dubina u razmjeri s dubinom svjesnosti i odgovornosti.

Istinska sloboda ne poznaje kompromise. Želja za slobodom mora biti na prvom mjestu. A onaj tko želi slobodu više od svega mora biti spreman sve odbaciti. Odjednom ili postepeno; sve uvjetovanosti, želju za sigurnoš?u i potrebu za drugima. Sve za što se hvata lažno ja. Sve iluzorne snove o sre?i koja dolazi izvana. Mora postati nedodirljiv i vratiti svoje srce sebi, svojoj nutrini.
Tada se otvaraju vrata novoga svijeta. Ali tome obi?no prethodi brodolom, katastrofa koja okon?ava maskarade privida.
Kome je dosta uzaludne potrage za ljubavlju, shva?a cijenu prave ljubavi koja ne traži ništa, ali joj se ne može dati manje od sve.

Kada smo se dovoljno krili od istine, možemo kona?no krenuti kroz mrak, unutra. Jer tamo je put kojim moramo pro?i. Svjetlo koje ga osvjetljava je hrabra namjera osviještenja. Osviještenje kontemplacijom i promatranjem jedini je alat transformacije, odnosno transcendencije uvjetovanog i ograni?enog postojanja. Paradoks života je da se suo?avanjem sa stvarima kakve jesu ovdje i sada one preobražavaju.

Potrebni su samo hrabrost i strpljenje; Da se uvijek ponovno vra?amo sebi - kada bismo radije pobjegli, da se ostane s neugodnim osje?ajima, da se ne bježi od iskustava, niti da ih se forsira, da se zaviri u motive djelovanja i da se, tako?er bez forsiranja, bude vjeran pozivu suptilnog impulsa za tišinom i nepokretnoš?u koji dolazi iz- i koji nas vra?a svetištu u središtu.
Istovremeno se ne opiru?i prirodnom tijeku stvari koji te?e poput vode po prirodnim zakonima, iz središta ja?amo plamen svijesti koji se sve više uzdiže prema gore i izvan materijalnog stanja postojanja. Vertikalna os našega križa se ispravlja. Sve ve?a svjesnost sadašnjeg trenutka bistri uvid, ja?a želju za slobodom i spremnost za djelovanje u skladu s novim motivima koji dolaze iz istinskog bi?a.

Svako iskreno i nevezano prihva?anje onoga što jeste, svako odustajanje od nesvjesne ego reakcije i svaki komadi? osviještenog ljudskog obrasca i zadobivene slobode nisu samo osobni, nego imaju i op?i zna?aj; pove?avaju potencijal ljubavi i oslobo?enja za sve.

Na tom putu osloba?anja srca sve je ?eš?i osje?aj povezanosti sa svime, uslijed osviještenja zajedni?ke univerzalne prisutnosti, ali smjenjuje se i s istovremeno sve ja?im osje?ajem potpune samo?e - kako ga opisuje jedan u?itelj: „sami ste i sami i sami“.

U svakom slu?aju, bez obzira da li možete vidjeti sljede?i korak i naslutiti što vas ?eka, natrag ne možete i ne želite.
Jer vas impuls iz središta svjetla, ljubavi i slobode ne napušta, jer ste mu sve više iskreno vjerni, jer ne želite ništa kao slobodu.



Napisala: Eloratea