Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Karma neistine - Karma neistine - 10. dio


KARMA NEISTINE 10/13
Dornach, 25 prosinac 1916

Ju?er smo po?eli razmatranjem mita o Balduru koji, kako smo vidjeli, ide natrag do drevnih obi?aja, a to je upravo takvo razmatranje koje nam razjanjava kako je kr?anstvo trebalo biti, i zaista je, povezano s onim to je ?ovje?anstvo prethodno razumjelo. Tri velike godinje svetkovine, kako se jo i danas slave, veoma su povezana sa stvarima do kojih se polako i postepeno dolazilo tijekom ljudske evolucije. U potpunosti moemo razumjeti samo ono to sebe izraava kroz Boi?, misterije Uskrsa i Duhova ako se ne sramimo povezati ove stvari miljenjem i osje?ajima i iskustvom ?ovje?anstva koje se postepeno razvijalo tijekom evolucije. Vidjeli smo kako Krist-ideja ide natrag u rana, rana vremena.

Za razumjeti ovo to?nije trebate samo staviti pred vae due ono to je sadrano u knjizi Duhovno vodstvo ?ovjeka i ?ovje?anstva. Tamo ?ete prona?i kako se temelji Krist-ideje mogu pratiti natrag do misterija duhovnih svjetova. U knjizi je prikaza staza koju je u duhovnim svjetovima slijedilo Bi?e koje je u podlozi Krist-ideje prije nego je otkrilo Sebe u fizi?koj ljudskoj inkarnaciji u odre?enoj to?ki zemaljske evolucije. Hvataju?i se u kotac s ovim konceptima u vezi duhovnog vo?enja ?ovje?anstva mogu?e je osjetiti koja veza, ili ?ak nedostatak veze, tamo postoji izme?u antropozofske duhovne znanosti i drevne Gnoze. Opisati stazu Krista kroz duhovne svjetove na na?in kako je to napravljeno u knjizi Duhovno vodstvo ?ovjeka i ?ovje?anstva nije jo bilo mogu?e za drevnu Gnozu. Ali drevna Gnoza je tako?er imala svoju sliku Krista, Krist ideje. Bila je sposobna prikazati dovoljno razumijevanje proizalo iz atavisti?kog i vidovitog znanja za shvatiti Krista na duhovan na?in, govore?i: U duhovnom svijetu postoji evolucija; hijerarhije ili, kako Gnoza kae, eoni slijede jedna drugu; i jedan takav eon je Krist. Gnoza je pokazala kako, eon za eonom evoulira, Krist postepeno silazi i otkriva Sebe u ljudskom bi?u. Ovo se danas moe pokazati ?ak i jasnije, i o rome moete ?itati u knjizi Duhovno vodstvo ?ovjeka i ?ovje?anstva.

Dobro je, u naem duhovno znanstvenom pokretu, osjetiti mnoge aspekte dubljih veza da bi se oslobodili od ?isto osobnih dojmova. Jer je u ovom petom post-atlantskom periodu ?ovje?anstvo dolo do stupnja evolucije na kojem je osobi veoma teko pobje?i od osobnih dojmova. Osoba je u opasnosti da mijea svoje osobne instinkte i strasti sa onim to je zajedni?ko ?ovje?anstvu u cjelini.

?ak su i razli?ite svetkovine pokvarene u ?isto osobne dojmove jer je ?ovje?anstvo izgubilo ozbiljnost i dostojanstvo koji sami po sebi ?ine mogu?im pristupiti duhovnom svijetu na pravi na?in. To je potpuno prirodno u naem petom post-atlantskom periodu, u kojem se pretpostavlja da je ?ovjek u odre?enoj mjeri doku?io sebe i postao nezavisan, da treba postojati takva opasnost da ?ovjek donekle gubi veze s duhovnim svijetom. U ranijim vremenima ?ovjek je bio svjestan svojih veza s duhovnim svijetom, pa ipak nesvjestan odre?enih drugih stvari, kao to su one koje sam ju?er nazna?io. Dananji ?ovjek je, iznad svega, nesvjestan onih stvari koje sam spominjao u ovim predavanjima govore?i: Ljudi nisu vie skloni da na njih obra?aju panju; doputaju im da prolaze bez interesa za njih.

Dobro je pri svetkovinama kao to je boi?na kazati sebi: Duhovni impulsi, i dobra i zla, u?estvuju u evoluciji svijeta. Vidjeli smo kako ovi impulsi mogu biti koriteni na zao na?in od pojedinaca koji ih poznaju bilo u osobnu, egoisti?ku svrhu, ili u interesu egoizma grupe. Moramo u?iti prilagoditi nae osje?aje naprednijim stvarima i naprednijim uvjetima. ?ak iako ne moemo uvijek objaviti takve osje?aje, ipak ih moramo kultivirati.

Sada ?u vam dati mogu?nost u vezi odre?ene stvari da, takore?i, istrgnete vau duu od bilo koje vrste osobne interpretacije antropozofije i zauzvrat se okrenete prema ne?em op?enitom to je povezano sa naim antropozofskim pokretom. Ako ste ispravno razumjeli ono to sam ju?er govorio, re?i ?ete sebi: Tog dvadesetog dana svibnja 1347, ti svibanjski Duhovi kada je Cola di Rienzi izvrio svoju vanu objavu u Rimu, ponovili su se na odre?eni na?in na Duhove godine 1915. Oni koji bi pratili doga?aje brzo ?e primijetiti, ili bi brzo primijetili, da su ovi svibanjski Duhovi izabrani u potpunosti s namjerom i potpuno svjesno od onih koji su do toga doveli. Ovim ljudima je bilo poznato da ?e ovi stari impulsi ponovno oivjeti, i da se srca i due onih koji su podlegli sljepo?i Hdr-a mogu uhvatiti kada im Loki pristupi. Ali ljudi mogu biti uhva?eni samo ukoliko se nemaju volju prilagoditi da gledaju, i budu impresionirani, od veza koje su savreno o?ite i razumljive. Netko je u milosti veza koje ostaju u podsvijesti jedino onoliko koliko je vezan za osobne stvari da ne moe vidjeti prave veze veze u dobrom smislu onoliko koliko se nema interesa za stvari koje su zna?ajne za ?ovje?anstvo u cjelini, to su stvari koje neizbjeno vode u duhovnu realnost.

Objasnio sam vam da je u Gnozi jo postojalo razumijevanje Krist-ideje; pa kada je Gnoza iskorijenjena Krist-ideja je degenerirala u dogmu i tada je, na Jugu, prema tome, originalna Krist-ideja vie ili manje i?ezla. Sada duhovna znanost ima zadatak, u skladu s duhovnom evolucijom, jo jednom razumjeti ovu Krist-ideju, oblikuju?i Krist ideju koja nije samo prazna fraza ve? ispunjena sadrajem, sa stvarnim sadrajem.

Na Sjeveru najzna?ajnija stvar koja se mogla ukorijeniti je nestala, naime, osje?aj za Isusa. Kao to sam rekao prekju?er, osje?aji za Isusa su se stvarno formirali na Sjeveru i razvla?ili se do u osmo, deveto, deseto stolje?e nakon Misterije na Golgoti. U drevna vremena Krist-dijete je bilo dobrodolo kada god se dogodilo ro?enje, kada god je vrijedni novi ?lan dolazio u pleme, posebno izme?u Ingaevones-a, dok su oni ro?eni u krivo vrijeme bili van mjesta naravno nisam sitni?av. Onda smo vidjeli kako su, sa irenjem vanjskog kr?anstva, sve stvari povezane s drevnim osje?ajima za Isusa, ?ak i mitovi i procesije drugim rije?ima, svi ostaci religioznih obi?aja bili gurnuti u stranu. Tako?er smo vidjeli kako su, od Srednjeg vijeka, ?injeni veliki napori izbrisati sve to se irilo prema Europi od Jutlanda, posebno Centralnoj Europi.

Smjeten u oblasti Danske bio je glavni misterijski centar koji je bio u pozadini i nadzirao uvjete koji su se kasnije pojavili kod regulacije za?e?a i ra?anja. Tamo je bilo da je op?enita svijest o socijalnim vezama ljudskih bi?a rasla, veze koje su bile ujedno i sakramentalne, pravi socijalni sakrament. Godina kao takva je bila ure?ena kao sakrament i ljudska bi?a su znala da stoje unutar sakramenta godine. Za ljude u tim danima Sunce nije bez razloga na razli?ite na?ine prolazilo kroz nebeski svod u razli?itim sezonama, jer ono to se zbiva na Zemlji je zrcalna slika nebeskih doga?aja. Gdje ljudska bi?a jo nemaju, ili mogu imati, utjecaj, gdje elementalna ili prirodna bi?a jo reguliraju ono to je sada regulirano od ljudskih bi?a u socijalnom ivotu tamo sakrament moe postojati. Danas, premda ljudi jo nisu svjesni toga, prili?no jaki ahrimani?ki impulsi ive u pojedina?nim ljudskim bi?ima. To i mislim kada kaem da ljudi jo nisu ovog svjesni. Ovi ahrimani?ki impulsi su usmjereni na izvla?enje sakramentalnog utjecaja na zemaljsku evoluciju iz odre?enih elementalnih prirodnih duhova.

Kada moderna tehnologija napravi mogu?im grijati velika podru?ja s umjetnom toplinom ne pronalazim greke ve? vam samo govorim o ne?emu to ?e kao potreba do?i u budu?nosti tada ?e rast biljaka, iznad svega itarica, biti oduzet od prirode i elementalnih duhova. Biti ?e instalacije za grijanje, ne samo za zimske vrtove ili manje prostore za rast biljaka, ve? za cijela kukuruzna polja. Liena kozmi?kih zakona, itarice ?e rasti u svim sezonama, umjesto samo onda kada su u vlastitom skladu to jest, kada rastu kroz djelovanje prirode i elementalnih duhova. Za sjemenje to ?e biti sli?no onom to se dogodilo kada je drevna svijest sakramentalnih zakona o za?e?u i ro?enju oslabila pa su se ti doga?aji rairili na cijelu godinu. Zadatak misterijskih centara kao to je onaj u Danskoj, kojeg sam opisao kao onog koji regulira, kao sakrament, socijalni ivot ljudi, bio je traiti na?ine na koje duhovna bi?a mogu raditi na socijalnom i sakramentalnom polju, ba kao da rade na nicanju i rastu biljaka u prolje?e i njihovom opadanju u jesen. Iz ovog centra u Danskoj tamo se irilo ono to nalazimo u tre?em mileniju prije Misterija na Golgoti, ali koje je postepeno slabilo da utre put ne?em novom, bez ?ega se ljudska bi?a ne bi mogli uzdi?i do toga da koriste svoj intelekt. Ove stvari su neophodne i trebamo ih prepoznati kao takve, umjesto da se pokuavamo uplitati u ru?ni rad bogova govore?i: Zato su to bogovi napravili ovako, zato nisu uredili stvari onako? to uvijek zna?i: Zato nisu stvari napravili ugodnije za ljudska bi?a!

Dakle u Jutladnu, u Danskoj, je ishodite prijem?ivosti osje?aja za Isusa. Vidite, vano je razmiljati o tome to se doga?a, ne samo u vezi s doga?ajima koji su vie ili manje vani, ve? tako?er razmatrati povezanosti. Ali ovo razmiljanje mora biti ispravno i istinito, ne puno fantasti?nih odstupanja. Mnogi ljudi vole se oslanjati na ?udnom i predivnom, ali ispravno razmiljanje zna?i razmatrati kako su aktualni doga?aji povezani i onda ?ekati i vidjeti to se javlja putem razumijevanja.
Nakon svega to sam rekao u posljednjih par dana moe vam do?i da se upitate slijede?e pitanje, a oni od vas koji su ve? sebi postavili to pitanje zasigurno su osjetili u dui neto to je ispravno. Ako ga jo niste postavili, moete teiti da u budu?nosti postavite sebi ovakvu vrstu pitanja. Jer ovakva pitanja se nalaze posvuda kada postoji odlu?nost da se mora raditi o istini, ne samo u onom to je re?eno, ve? tako?er i u onom to je u?injeno. Svjetski Logos, ?ije ro?enje slavimo u boi?nom misteriju, moe se razumjeti ispravno ako razmiljamo o Njemu kao o op?enitom i univerzalnom koliko god je mogu?e, ako razmiljamo da ovaj svjetski Logos stvarno vibrira i pulsira u svim stvarima koje se dogode, u svakom doga?aju. A kada imamo poniznost i posve?enost da se osje?amo protkani s ovim univerzalnim procesom, tada prepoznajemo veze i karike koje dre njihalo.

Koje je to pitanje koje naa dua moe staviti pred nas? Prethodnih dana vaa dua je moda imala misao: Sada smo vidjeli da je u Gnozi bila vana Krist ideja; ona je nestala na Jugu i, na odre?eni na?in, nije mogla na?i svoj put na Sjever. Susre?e je Isus ideja, koja je povezana kao osje?aj sa misterijima Jutlanda. Ovo je ono to smo vidjeli.

Poto smo ovo prepoznali i poto smo vidjeli vezu izme?u ovo dvoje, zar ne bi bilo prirodno imati elju dovesti zajedno ono to nije moglo do?i zajedno? U evoluciji svijeta Zapada Krist ideja nije se mogla spojiti sa Isus idejom. Iz ovog mora svakako do?i elja da ih ujedinimo.

U svoj skromnosti, moderna Antropozofija preuzima ovaj zadatak. To je posao Antropozofije da stremi napraviti ono to je ispravno po ovom pitanju i dovede ove stvari zajedno u odre?enoj mjeri u konstelaciju univerzuma. Dakle u pokuaju opisivanja kako moderna Antropozofija, kao Gnoza dovedena u dananje vrijeme, moe ponovno razumjeti Krista, moe se pojaviti elja za ujedinjenjem Krist ideje sa ne?im to moe opet ivjeti na odre?enom mjestu gdje je jednom ivjelo kao osje?aj za Isusa na tako intenzivan na?in. Da bi to napravili, mogli bi teiti govoriti o Krist ideji i kako se ona uklapa u duhovno vodstvo ?ovjeka upravo u toj to?ci, ili to je mogu?e blie njoj, odakle su osje?aji za Isusa originalno emanirali.

To je razlog zato sam, prije vie godina, kao odgovor na poziv iz Copenhagena upravo tamo govorio o putu Krista kroz duhovnu evoluciju. Zato se pojavila potreba upravo u to vrijeme, razviti na tom posebnom mjestu temu o Krist ideji onako kako je utkana u Duhovno vodstvo svijeta i ?ovje?anstva? To je izjava, izraena ne u izgovorenim rije?ima ve? u konstelaciji! Na ljudima je da razumiju ovakve stvari. Nema potrebe o tome svugdje javno govoriti, ali treba razumjeti da ne samo ono to je re?eno ve? tako?er i ono to je u?injeno dovodi do toga da stvari do?u do izraaja, i da u tim stvarima univerzalni Logos ivi na odre?eni na?in.

Izgleda da je u dananje vrijeme slu?aj da ljudi o?ito unose vie osje?aja u ono to nije u redu, to je zlo, gledano univerzalno, nego to to ?ine kada, izraavaju?i stvarnu ?injenicu, streme inkorporirati neto to je esencijalno dobro u smislu ljudske evolucije. Ali osje?aj koji stvarno eli inspirirati, posebno sada u vezi s boi?nim misterijem, je onaj u kojem sudjeluje antropozofski pokret, osje?aj ivljenja unutar ne?ega to je iznad same vanjske maye. Tako?er se nadamo da ?e ljudi uzeti ozbiljno znanje da je ono to se doga?a na fizi?kom planu, na?in na koji se stvari doga?aju na fizi?kom planu, maya, a ne stvarnost u viem smislu.

Sve dok ne osjetimo da se ono to se doga?a na Zemlji tako?er, na neki na?in, doga?a i na nebesima da se izrazim kr?anski sve dok ne osjetimo da puna istina dolazi samo ako to dovedemo zajedno u ljudski duh to jest, u petom post-atlantskom periodu, u ljudski intelekt mi ne vidimo punu stvarnost. Potpuna stvarnost lei u spajanju onog to se doga?a na Zemlji i na nebesima. Bez toga, ostajemo ?vrsto u mayi. Mi imamo, danas, ovu veliku elju da ostanemo ?vrsto u mayi jer smo, u petom post-atlantskom periodu, previe izloeni opasnosti uzimanja svijeta zdravo za gotovo. Rije?i su u velikoj mjeri izgubile svoje zna?enje, pri tom mislim na ivu duevnu vezu rije?i sa stvarno?u koju rije? naglaava. Rije?i su postale samo skra?enice, i intoksikacija u kojoj mnogi ljudi ive s obzirom da rije?i vie nisu originalna ekstaza, jer jedino zavisnost s obzirom na duhovni svijet moe u?initi originalnim rije?i koje govorimo. Rije?i ?e ponovno ste?i pravi sadraj jedino kada ljudska bi?a ispune sebe znanjem o duhovnom svijetu. Drevno znanje je nestalo, i mi uglavnom govorimo na na?in na koji govorimo jer je drevno znanje nestalo i mi smo okrueni mayom, koja nam ne daje nita osim samih rije?i. Sada moramo opet tragati za duhovnim ivotom koji rije?ima daje njihov smisao. Mi ivimo, na neki na?in, u mehanizmu rije?i, ba kao to ?emo izvana postepeno sasvim izgubiti nau individualnost u mehanizmu tehnologije sve dok smo u milosti vanjskih mehanizama.

Na je zadatak dovesti zajedno ono to ivi u duhovnom svijetu i ono to ivi u fizi?kom svijetu. Za to napraviti moramo se ozbiljno latiti zahva?anja realnosti. U ovom materijalisti?kom dobu ljudi su se previe navikli ivjeti unutar tijesnih horizonata i vidjeti stvari obuhva?ene ovim horizontima. ?ak su tako udobno uredili i svoju religiju da im ona daje tijesni horizont. Ljudi danas izbjegavaju iroke horizonte i ne ele stvari zvati pravim imenom. Zato im je tako teko shvatiti zato karma moe biti tako strana kao to je ona koja danas salije?e Europu. Svi gledaju ovu karmu danas, makar iz uskog nacionalnog stajalita, kako ga zovemo, premda ima i tu dosta neistinitog. Ali u temeljima lei karma ?ovje?anstva kao cjeline, neto to je sva?ija briga, to se moe izraziti u jednoj re?enici s obzirom na odre?eno stajalite premda ima mnogo dugih stajalita.
Ljudi su skloni prolaziti kraj najvanijih stvari. Stvar koja je bitna je let od istine u ono u to su due danas pale! Due bjee od istine; one imaju uasno ga?enje od dohva?anja istine u njenoj punoj snazi i intenzitetu.

Razmotrite slijede?e: Mi smo postepeno sebi stvorili sliku evolucije ?ovje?anstva i sada znamo kako procijeniti ?injenicu da su, za vrijeme odre?enog perioda evolucije, na scenu doli ratovi, ratovi koji su upalili ?ovje?anstvo. Ali postojalo je vrijeme kada je ?ovje?anstvo vjerovalo u rat. to mislim kada kaem da je ?ovje?anstvo vjerovalo u ratove? to to zna?i: vjerovati u ratove? Dakle, vjera u ratove je vrlo sli?na vjeri u duel, u borbu izme?u dvoje. Ali kada duel ima pravo zna?enje? On ima zna?enje samo kada su oni koji su uklju?eni unutar sebe potpuno uvjereni da, ne?e slu?aj, ve? bogovi odlu?iti rezultat. Ako oni koji su zauzeli pozicije da bi se borili potpuno vjeruju da ?e onaj koji je ubijen ili ranjen dobiti svoju smrt ili ozljedu jer je bog bio protiv njega, tada je u tom duelu istina. Nema istine u duelu u kojem nedostaje ta uvjerenost; tada je, o?ito, duel izvorna la. Ista je stvar u slu?aju rata. Ako su pojedinci koji ?ine sukobljene strane uvjereni da je rezultat rata boanski, da bogovi upravljaju s onim to ?e se dogoditi, tada ima istine u ratnim akcijama. Ali tada sudionici moraju razumjeti zna?enje rije?i: Do?i ?e do bojeg suda.

Upitajte se da li postoji ikakva istina u ovakvim rije?ima danas! Trebate se samo upitati: Da li ljudi vjeruju da ratne akcije izraavaju boji sud? Da li ljudi to vjeruju? Upitajte se koliko mnogo ljudi vjeruje da je rezultat rata boanski! Koliko ljudi zaista to vjeruje, koliko ljudi to iskreno vjeruje? Jer izme?u mnogih lai koje danas zuje svijetom su i molitve bogovima, ili Bogu, ponu?ene prirodno od svih strana. O?ito, u ovom materijalisti?kom dobu ne moe postojati prava vjera da ?e do?i do bojeg suda. Dakle neophodno je gledati ozbiljno i trezveno na ovu stvar, i priznati da se ?ini neto bez da se vjeruje u unutranju realnost toga. Pojedinac danas ne vjeruje u ovu unutranju stvarnost, i u ovu unutranju realnost se vjeruje sve manje to se u Europi ide zapadnije sasvim ispravno, poto to se ide zapadnije, vie se ulazi u zapadnu Europu, koja ima zadatak u petom post-atlantskom periodu uvo?enje materijalizma.

Stvari su razli?ite kada idemo prema istoku, me?utim. Nemam naviku konstruirati teorije o ovakvim stvarima ili govoriti ovakve stvari laka srca. Kada govorim neto ovakvog tipa to je bazirano na stvarnim ?injenicama. U dananje vrijeme je ve? mogu?e imati iznimna otkri?a. Idu?i od Zapada prema Centralnoj Europi otkrivate da ovdje postoji sporadi?na vjera u boanski sud. Na Zapadu to nije mogu?e ukoliko nije uvezeno iz Centralne Europe. Ali u Centralnoj Europi postoje izolirani pojedinci koji imaju neku vrstu vjere u sudbinu i koji koriste rije? boanski sud. A ako idete pravo na Istok gdje se priprema budu?nost, vi ?ete, naravno, na?i brojne osobe koje gledaju na rezultat kao na boanski sud. Jer ruski narod nema averziju kao to je narod Zapada vidjeti boanski sud u onom to se dogodi.

S ovim stvarima treba se suo?iti potpuno objektivno. Samo tada moemo vjerno govoriti; samo tada nae rije?i imaju zna?enje. ?ovje?anstvo ima zadatak u?iti da rije?ima vrati zna?enje.

Prije nekog vremena privukao sam vau panju na ono to je gotovo vjerska kultivacija ne?ega to je potpuno bez misli i osje?aja, naime, nedostatak elje za poznavanjem da moderne religije, kada govore o 'Bogu', ustvari samo misle na an?eosko bi?e, na angelusa. Kada ljudska bi?a danas govore o Bogu misle samo na njihovog an?ela, an?ela koji ih vodi kroz ivot. Ali oni uvjeravaju sebe da govore o bi?u viem nego je an?eo. To je maya da moderni monoteizam govori o jednom bogu jer, u stvarnosti, gledano s duhovnog gledita, ?ovje?anstvo ima tendenciju govoriti o onoliko bogova koliko ima ljudskih bi?a na Zemlji, poto svatko pojedina?no misli na svoj vlastitog an?ela. Pod maskom monoteizma skriven je apsolutni politeizam. To je razlog zato su moderne religije u opasnosti postati atomizirane, poto svaki pojedinac predstavlja samo vlastitu ideju o Bogu, vlastito stajalite. Zato je to tako? Zbog toga to, danas, u petom post-atlantskom periodu, mi smo izolirani od duhovnog svijeta. Naa svijest ostaje isklju?ivo u ljudskoj sferi.

U ?etvrtom post-atlantskom periodu ljudska svijest je na neki na?in dosezala u duhovnu sferu, naime, do regije an?ela. U tre?em post-atlantskom periodu prodirala je do arhan?ela. Samo u tre?em periodu se mogla pojaviti takva stvar kao to su misterije Jutlanda, u Danskoj. Kakva je vrsta bi?a bila ona koja je objavila svakoj pojedinoj majci da dolazi ro?enje njenog djeteta? To je bilo bi?e o kojem govori lukino evan?elje: arhan?el, bi?e iz regije arhan?ela. Onaj tko moe vidjeti samo do an?ela i zove an?eosko bi?e svojim bogom bez obzira vjeruje li da je stvarno Bog, jer je stvarnost a ne vjerovanje ono to je bitno takav nema sposobnost na?i bilo kakvu vezu koja ide izvan vremena izme?u ro?enja i smrti u one regije koje su danas skrivene vanjskom mayom. U tre?em post-atlantskom periodu, me?utim, on je jo mogao gledati u regiju arhan?ela, jer je jo postojala iva veza sa ovom regijom. U drugom post-atlantskom periodu, drevnom perzijskom periodu, ono to je bilo otvoreno ljudskoj svijesti jo je bilo povezano s arhajima. Tada ?ovjek nije osje?ao sebe kao dio onog to danas zovemo priroda. Osje?ao je sebe da je u duhovnom svijetu. Svijetlo i tama nisu jo bili vanjski, materijalni procesi, ve? duhovni procesi. U originalnoj religiji Zaratustre, u drugom post-atlantskom periodu, bilo je tako.

Dakle ?ovjek je postepeno siao na Zemlju. U drugom post-atlantskom periodu njegova svijest je dosezala u regiju arhaja, tako da je jo mogao kazati: Kao ljudsko bi?e ja nisam samo artikulirana lutka koja se sastoji od mii?a i mesa to je ono to moderni anatomi, fiziolozi i biolozi podravaju ve? bi?e koje se moe razumjeti samo u vezi sa duhovnim svijetom, uronjeno u ivot protkan svijetlom i tamom, jer ja pripadam tkanju svijetla i tame.

Tada dolazi tre?i post-atlantski period. Priroda je po?ela drati ?ovjeka toliko koliko je radila na njemu. Jer procesi ro?enja i smrti povezuju ?ovjekov duevni ivot sa prirodom. Za vanjsku mayu ovo su prirodni procesi. Ro?enje, za?e?e, smrt su prirodni procesi za vanjsku mayu. Oni su duhovni procesi jedino za onog tko moe vidjeti gdje se duhovna stvarnost mijea u ove prirodne procese, a to je u regiji arhan?ela. Ova veza je bila vidljiva za vrijeme tre?eg post-atlantskog perioda.

Postepeno, sama priroda postaje realnost za ?ovjeka. To je bilo od ?etvrtog post-atlantskog perioda nadalje. Prije toga o prirodi se nije govorilo na na?in kako mi to danas govorimo. Ali ?ovjek je trebao iza?i iz duhovnog svijeta i ivjeti samo s prirodom, u odre?enoj mjeri izoliran od duhovnog svijeta. Ali onda je trebao doga?aj koji bi mu omogu?io da ponovno skuje vezu sa duhovnim svijetom. U drugom post-atlantskom periodu boanski element mu se pojavio u regiji arhaja; u tre?em, u regiji arhan?ela; i, u ?etvrtoj, u regiji an?ela. U petom post-atlantskom periodu mora prepoznati boansko kao ?ovjeka. Ovo je pripremljeno u sredini ?etvrtog perioda kada se boansko pojavilo kao ?ovjek kao Krist. Ono to to zna?i je da se Krist mora razumjeti sve bolje i bolje; Njega se treba razumjeti u Njegovoj vezi s ljudskim bi?em. Jer Krist se pojavio kao ?ovjek tako da ?ovjek moe na?i vezu ?ovje?anstva sa Kristom. Ove stvari moramo sebi razjasniti posebno u vezi s boi?nim misterijem. Veza ?ovje?anstva s duhovnim svijetom mora se na?i na na?in koji je postao mogu? od kada je ?ovjek siao iz ovog duhovnog svijeta da bi ivio unutar prirode. Ovo je pripremljeno, kao ?injenica, za vrijeme ?etvrtog post-atlantskog perioda. Sada, u petom post-atlantskom periodu, to mora biti shva?eno zaista shva?eno!

Ljudska bi?a moraju na?i svoj put do razumijevanja ?injenice o Kristu, do razumijevanja toga u vezi s cijelim duhovnim svijetom. Ima toliko toga danas to se ne razumije u vezi Krista, i toliko toga to se ne razumije u vezi Isusa. Ipak to su dva konstitutivna dijela neophodna za razumijevanje Krista Isusa! Gledaju?i u povijesnom kontekstu vidimo da je razumijevanje Krista nestalo kada je Gnoza iskorijenjena. Gledaju?i na misterije izraene u mitu o Balduru moemo razumjeti kako su iskorijenjeni osje?aji za Isusa.

Ako ostanemo pri istini moemo vidjeti sada, u sadanjosti, kako vanjski ivot potvr?uje ono to nalazimo u povijesti. Jer koliko danas predstavnika religije vjeruje u svojim srcima ne samo sa usnama ve? u srcima koliko ih vjeruje u istinsko Uskrsnu?e, u Misteriju Uskrsa? Mogu vjerovati jedino ako je mogu shvatiti. Koliko sve?enika vjeruje? Moderni sve?enici i pastori misle da su posebno prosvijetljeni kada uspiju u poricanju Uskrsnog misterija, misterija uskrsnu?a, ako nekako postignu raspravljati o tome do detalja, ako naprave da nestane kroz sofistiku. Oni su ushi?eni svaki puta kada otkriju novi razlog za ne vjerovati u nju.

Prije svega, Krist ideja, koja je neodvojiva od misterija uskrsnu?a, stavljena je u dogmu. Tada postepeno postaje predmet rasprave, a sada je tendencija da se misterij uskrsnu?a potpuno odbaci. Ali ni misterij ro?enja se tako?er ne razumije. Ljudi je vie ne ele baviti s njim jer ne ele prihvatiti njegovu vrijednost u svim njegovim dubinama kao misterije. Oni ele vidjeti samo prirodnu stranu; ne ele biti svjesni da se spustilo neto duhovno. U tre?em post-atlantskom periodu ljudska bi?a su jo vidjela sputanje duhovnog elementa, ali je tada njihova svijest bila na razli?itom nivou. Ono to se danas zove moderna religija, moderno kr?anstvo, zaista ne eli shvatiti ni ro?enje ni smrt Krista Isusa. Neki jo ele odravati dogmatsku vezu. Ali razumijevanje ovih stvari koje ide iza samih rije?i danas je jedino mogu?e kroz duhovnu znanost. Da bi to bilo mogu?e, horizont razumijevanja mora biti proiren. Ali ljudi danas bjee od istine; oni doslovno bjee od onog to ih moe voditi do razumijevanja ovih stvari.

Jedino je antropozofska duhovna znanost u stanju iz sebe kreirati ne podgrijavanjem drevne povijesti odre?ene koncepte koji sada postoje za svjesno a ne atavisti?ko razumijevanje. Davno su ovi koncepti postojali atavisti?ki; danas, ljudi vie nemaju stvarne osje?aje prema njima. Podsjetit ?u vas na neto to sam spominjao ju?er. Kraljevstvo drevnih europskih plemena bilo je povezano sa svim onim socijalnim institucijama koje sam spominjao da emaniraju od Misterija Jutlanda. Prvo dijete ro?eno u svetoj no?i u tre?oj godini bilo je predodre?eno za kralja. Ono je bilo pripremano za ovo na na?in kako sam objasnio i ono je raslo da postane ?ovjek koji moe biti kralj tri godine. Dosegao je stupanj koji sam opisao kada sam kazao da je odrastao izvan nacionalnih ograni?enja izaao je iz konteksta svog plemena. Pojedinac petog stupnja zvan Perzijanac po perzijancima nosio je u svakom plemenu naziv tog plemena; jo uvijek ostaje unutar grupe. Onaj tko je trebao biti kralj na tri godine morao je biti ispunjen misterijem sun?eva junaka. Ovo je bio esti stupanj, i za to on je morao odrasti izvan svog plemena ili grupe i stajati u kontekstu ?ovje?anstva kao cjeline. Ali ovo je mogao napraviti jedino ako njegova povezanost nije bila zemaljska ve? tako?er i kozmi?ka, ako je bio sun?ev junak, to je zna?ilo da je ivio u realitetu upravljanom ne samo zemaljskim zakonima ve? i po onima sa kojima je i Sunce protkano. Ako ?e ?ovjek djelovati na Zemlji on mora imati kontakt sa zemaljskim realitetom, i kontakt s ovim realitetom dovodi se odre?enim procesom. Ovaj proces mora biti prepoznat. Jer prepoznavanjem ovog procesa dobijemo razumijevanje za odre?ene tranzicije, za odre?ene stvari u koje trebamo uvid ako elimo dobiti uvid u stvarnost.

U drevna vremena ?ovjek koji pripada plemenu Ingaevones bio je nazvan Ingaevoni. Ali onaj koji je upravljao plemenom na tri godine kao sun?ev junak nije mogao biti nazvan Ingaevoni, jer je on odrastao iznad svog plemena. Ne bi bilo vjerno zvati sun?evog junaka kao Ingaevoni, jer je on postao neto drugo. Vidite da je to?ni koncept pridruen zemaljskom realitetu jer se osje?alo da duhovni svijet uplivava u njega.

U dananje vrijeme, kada se samo igramo rije?ima umjesto da striktno prijanjamo konceptima, tko bi mogao prihvatiti ko neto?no da je Papa kr?anin, poto je to paradoks, ba kao to bi bilo paradoksalno zvati kralja Ingaevones-a Ingaevoni? Ako je Papa zaista elio biti papa, to jest, ako zaista eli biti unutar aktualnih duhovnih procesa, ne bi ga bilo mogu?e smatrati kr?aninom. Mi moemo biti kr?ani jedino ako Papa nije kr?anin. Re?i ovako bilo bi govoriti istinu.

Tko bi danas prihvatio elju da misli o ovako vanim stvarima? I tko bi prihvatio vidjeti u zemaljskim stvarima, koje prepoznaje kao mayu, igru boanstva, natprirodnih sila? To bi bilo prili?no netipi?no za dananji dan. Samo ako smo prinu?eni prepoznajemo ovakve stvari; samo prinu?eni mi se usmjerimo prema zakonima kozmosa. Prisiljeni smo prepoznati da list penice ni?e iz zemlje u doti?no doba, razvija klasje koje zauzvrat proizvodi novo sjeme; da postoji odre?ena rotacija tako da ono to je dospjelo mora ponovno slabiti pravovremeno u skladu sa zakonima prirode. ?ak i ovo ni ne bismo prepoznali da to nismo bili prisiljeni.

U drevna vremena bilo je prepoznato da sun?ev junak pozvan da bude vo?a Ingaevones prestaje to biti nakon tri godine. Ovi zakoni su se osje?ali, ba kao i oni o rastu biljaka. Vano je stremiti razmiljanju o svim ovim stvarima koje odjekuju u skladu, u harmoniji. Samo ?ine?i tako moemo do?i do istine i irih horizonata. Jer istina nije dje?ja igra pa se aranira prema osobnim interesima. ?vrsto se drati istine je ozbiljan i svet ?in oboavanja. To se mora osjetiti i ?utiti. Ipak danas je potpuna sklonost nita drugo nego napraviti mayu apsolutnom i proglasiti je za istinu.

to je povijesni kriticizam kultiviran danas u povijesnim seminarima? To je uredno ljutenje do golih osjetilno percipiranih stvari, i to moe samo voditi do greke. Jer nastoje?i ljutiti stvari do osjetilno percipiranih mi skre?emo u mayu. Ali maya je iluzija. Dakle svaka povijesna znanost koja nastoji izuzeti svaki duhovni element i, umjesto toga, dovesti mayu u prvi plan, mora nuno voditi direktno u mayu. Samo pokuajte, koriste?i moderne seminarske metode primijenjene danas u povijesnim odjelima, oljutiti stvari do istine eliminiraju?i sve duhovno i prihva?aju?i samo ono to je na fizi?kom planu, to jest, samo osjetilno percipirane ?injenice, i vidjet ?ete da ?ete pasti kao rtva maye i nikada ne?ete do?i do razumijevanja povijesti.
Uzmite modernu povijesnu knjigu za koju je sve nad?ulno apsurdno i u kojoj je velika panja pridavana davanju valjanosti samo fizi?kim doga?ajima, i imate u rukama tenju za dovo?enje maye u prvi plan. Ali maya je iluzija. Dakle morate pasti kao rtva iluzije; i upravo to i radite. Onda kada vjerujete da je povijest ono to je napisano postajete rtva maye, iluzije.

Ali povijest se nije uvijek pisala na ovaj na?in. Na?in kako se to radilo u bivim vremenima danas je prezren. To je straan aspekt ljudske karme da je ?ak i iz ljudskog pogleda na povijest duhovni element isklju?en. Vratimo se natrag u vrijeme kada je stajalite ?etvrtog post-atlantskog perioda bilo dominantno. Povijest je tada pri?ana sasvim razli?ito. Bila je pri?ana na na?in zbog kojeg dananji profesori okre?u nosove i govore: Ovi de?ki su bili potpuno nekriti?ki; dopustili su da budu zatrpani svakakvim mitovima i sagama; nisu imali osje?aja za ?isti kriticizam koji bi im pokazao ?injenice kakve su stvarno bile. To je ono to povjesni?ari danas govore, i naravno oni koji ih kopiraju. Ljudi su tada bili djetinjasti, govore. Naravno da su bili djetinjasti u usporedbi sa dananjim pojmovima! Posluajmo stari na?in pri?anja povijesti, kazuju?i to su bezbrojni ljudi s na?inom miljenja ?etvrtog post-atlantskog perioda vidjeli u povijesti. Posluajmo to danas i gledajmo na to kao na primjer koji ?emo koristiti kao osnovu za ono to ?emo re?i sutra:

Jednom davno ivio je u saksonskim zemljama car kojeg je narod zvao Crveni car, car sa crvenom bradom: Otto od Crvene brade. Ovaj car je imao enu koja je dola iz Engleske i ?ija je sr?ana elja bila obdariti crkvu. Tako je Crveni Otto odlu?io obdariti nadbiskupa od Magdeburga. Nadbiskupija od Magdeburga je imala posebnu misiju u Centralnoj Europi. To je bilo da povee Zapad s Istokom na takav na?in da je ovaj nadbiskup trebao biti onaj koji je donio kr?anstvo slavenima. Nadbiskup od Magdeburga je dobro napredovao, provode?i dobrotvorne radove na irokom prostoru, i Otto od Crvene brade je vidio kakve su dobre efekte njegova stremljenja imala u dui. Bio je s tim vrlo zadovoljan. Govorio je sebi: Moja djela su dovoljna za blaenstvo u fizi?kom svijetu. Uvijek je ?eznuo da ga Bog nagradi za njegova dobrovoljna djela prema narodu. To je bio njegov cilj: da ga Bog moe nagraditi jer je, na koncu, sve radio iz pobonosti.

Jednom je kle?ao u crkvi u molitvi koja se uzdigla i postala meditacija, preklinju?i Boga da ga nagradi, kada umre, za njegova stremljenja, na isti na?in kao to je naao svoju nagradu na fizi?kom planu, u svemu dobrom to je dolo u okruenju nadbiskupije od Magdeburga. Tada mu se pojavilo duhovno bi?e i reklo: To je istina, stremio si mnogo dobrom, djelovao si s mnogo dobro?instva prema mnogim ljudima. Ali to si sve radio imaju?i u vidu boanski blagoslov nakon smrti, ba kao to sada uiva blagoslov zemaljskog svijeta. To je loe i kvari tvoja stremljenja.

Sada je Otto od Crvene brade bio veoma nesretan u vezi toga i obratio se ovom bi?u koje je bilo zar nije? bi?e iz ranga an?ela. Ovo moemo osjetiti u na?inu miljenja ?etvrtog post-atlantskog perioda. On se obratio ovom bi?u i bi?e mu je reklo: Idi u Keln gdje ivi Gerhard Dobri. Potrai Gerharda Dobrog. Ako moe postati moralniji kroz ono to ?e ti re?i Gerhard Dobri, tada moda moe sprije?iti ovo to sam upravo rekao da ?e ti se dogoditi. Ovo je, vie manje, bio razgovor Otta od Crvene brade sa duhovnim bi?em.

Brzinom koju oni oko njega nisu mogli razumjeti, car Otto se spremio za putovanje u Keln. U Kelnu je sazvao okupljanje Burgomastera (gradona?elnika) i svih mudrih i dobrih savjetnika. Jednog od onih koji su doli prepoznao je po pojavi kao neobi?nog ?ovjeka, kao onog kojeg je u stvari doao vidjeti. Pitao je nadbiskupa Kelna, koji mu se pridruio, da li je to Gerhard Dobri. I zaista je bio. Tada je car rekao savjetnicima: elio sam se savjetovati sa vama, ali sada bih prvo trebao odvojeno razgovarati s ovim ?ovjekom a poslije sa vama o tome to dobijem od njega kada budem razgovarao s njim.
Moda je ovo nekako podiglo savjetni?ke nosove, ali u to ne bi trebali ulaziti. Dakle Car je doao do savjetnika u Kelnu znanog kao Gerhard Dobri i pitao: Zato vas ljudi zovu Gerhard Dobri? Morao je postaviti to pitanje, jer mu je an?eo nazna?io da sve ovisi o tome da li ?e prepoznati zato ovog ?ovjeka zovu Gerhard Dobri. Jer bi trebao biti iscijeljen preko njega. Gerhard Dobri je odgovorio: Ljudi me zovu Gerhard Dobri jer su nepromiljeni. Nisam napravio nita posebno. Ali ono to sam napravio, to je neto posve bezna?ajno i o ?emu vam ne?u pri?ati, postalo je u odre?enoj mjeri poznato i, poto ljudi uvijek ele izmiljati fraze, nazvali su me Gerhard Dobri. Car je rekao: Sigurno ne moe biti tako jednostavno, i iznimno je vano za mene i cijelu moju vladavinu da otkrijem zato vas ljudi zovu Gerhard Dobri. Gerhard Dobri nije elio nita otkriti, ali ga je Car sve ja?e nagovarao dok Gerhard Dobri nije rekao: Dobro, Re?i ?u vam zato me zovu Gerhard Dobri, ali ne smijete re?i nikom drugom, jer zaista ne vidim nita posebno u tome:

Ja sam prosti trgovac, i uvijek sam bio prosti trgovac, i jednom sam bio spreman i?i na putovanje. Prvo sam neko vrijeme putovao kopnom, a onda morem. Putovao sam sve do Orjenta gdje sam kupio mnogo vrijednog materijala i predmeta na vrlo malo novaca. Planirao sam sve te stvari drugdje prodati za dvostruku, trostruku, ili ?ak ?etverostruku ili peterostruku cijenu, jer je to obi?aj me?u trgovcima; to je bio moj posao, moj zanat. Tada sam nastavio putovanje brodom. Ali nezgodan vjetar nas je odnio sa kursa. Nismo imali pojma gdje se nalazimo. Tako sam se naao van kursa sa vjetrom na otvorenom moru sa nekoliko partnera i svim mojim skupim stvarima i materijalima. Doli smo do obale i na ovoj obali se uzdizala hrid. Poslali smo izvi?a?a da se uspne na liticu i vidi to je iza, jer smo bili nasukani na kopno. Izvi?a? je vidio veliki grad iza litice; o?ito je bio veliki trgova?ki grad. Karavane su prilazile cestama sa svih strana a rijeka je tekla kroz njega. Izvi?a? se vratio i pokazao nam je put za pristup gradu iz mjesta gdje smo mogli brzo napraviti na brod.

Tu smo bili, u gradu koji nam je bio potpuno stran. Brzo je postalo o?ito da smo mi kr?ani okrueni poganima. Vidjeli smo ivu trnicu. Mislio sam da ?u mo?i prodati svakakve stvari na trnici, jer je cjenjkanje bilo ustro. Ali nisam znao obi?aje zemlje. Tada sam ugledao na ulici da mi ide u susret ?ovjek koji je izgledao pouzdano. Njemu sam kazao: Ho?ete li mi pomo?i prodati moju robu ovdje? ?ovjek je o?ito osje?ao da i ja izgledam pouzdano i rekao: Odakle ste doli? Rekao sam mu da sam kr?anin iz Kelna. On kae: Usprkos tome, izgledate sasvim ugledno. Do sada sam nosio najgore sumnje u vezi kr?ana, ali vi ne izgledate kao ?udovite. Pomo?i ?u vam i na?i vam smjetaj. Poslije toga mi moete pokazati svoju robu.

Kada se trgovac, Gerhard Dobri, smjestio u svojim odajama, jednog dana je doao poganin koje je sreo, pregledao njegovu robu i naao da je izuzetno skupa. Rekao je: Premda ima nekoliko prili?no bogatih ljudi u gradu, nitko od njih nije dovoljno bogat da kupi sve ovo. Ja sam jedini koji ima bilo to ekvivalentno ovoj robi. Ako je elite meni prodati, mogu vam dati onoliko koliko vrijedi, ali ja sam jedini koji to moe. Trgovac iz Kelna se elio sam uvjeriti, pa mu je poganin ponudio pokazati da zaista posjeduje robu ekvivalentne vrijednosti onim iznimno skupim dijelovima sakupljenim po cijelom svijetu.

Tako je Gerhard otiao u dom poganina, gdje je odmah vidio da ima posla sa najzna?ajnijim stanovnikom grada. Prvo ga je poganin odveo u odaju u kojoj je bilo dvanaest mladi?a u lancima. Oni su bili zatvorenici, izgladnjeli i jadni. On re?e: Vidi, ovo je dvanaest kr?ana koje smo zarobili na pu?ini kada su bespomo?no plutali. Sada do?i vidjeti ostatak robe. Odveo ga je u slijede?u sobu i pokazao mu jednak broj mizernih staraca. Gerhardovo srce je vie krvarilo za starce nego to je za mlade. Tada mu je pokazao odre?eni broj ena petnaest, vjerujem koje su isto zarobljene. I on re?e: Ako mi da robu ja ?u ti dati zarobljenike. Oni su iznimno vrijedni i moe ih imati.

Tada je Gerhard, trgovac iz Kelna, otkrio da je jedna od ena iznimno vrijedna poto je bila k?erka Kralja Norveke koji je imao brodolom sa svojom enom samo neke od petnaest, ostale su od drugdje i zarobljena od poganina. Ostale ene su bile iz Engleske, kao i mladi i starci. Oni su odjedrili s Williamom, sinom engleskog Kralja, da dovedu njegovu norveku mladu. Kada je skupio svoju norveku mladu susreli su se sa nesre?om i bili izba?eni na more. William, kraljev sin, bio je odvojen od drugih. Nije znao to ga je zadesilo. to se njih ticalo on je bio izgubljen. Ali ostali, ena i kraljeva k?erka iz Norveke, dvanaest plemenitih mladi?a, dvanaest plemenitih staraca, i engleskinja koja se pridruila Williamu da pokupi mladu, svi su bili brodolomci i pali u ruke ovog poganskog princa. On ih je sada elio prodati Gerhardu u zamjenu za njegovu orijentalnu robu. Gerhard je lio gorke suze, ne na ra?un robe ve?, suprotno, jer bi trebao dobiti toliko vrijedne artikle u zamjenu za nju. Cijelim srcem je pristao na dogovor. Poganski princ je bio veoma dirnut i mislio je: Ovi kr?ani uop?e nisu ?udovita kako sam mislio. ?ak je i opremio potpuno opskrbljeni brod tako da Gerhard moe uzeti mlade i starce, kraljevu k?er i poslugu sa sobom preko mora. Kada su svi odlazili od njega bio je veoma dirnut i rekao: Zbog tebe odsada ?u biti veoma pravedan prema svim kr?anima koji do?u pod moju skrb.

Sada se trgovac Gerhard iz Kelna otisnuo na more, i kada su doli do to?ke kada je konfiguracija kopna pokazivala da se put u London i u Utrecht moraju razdvojiti, rekao je svojim putnim prijateljima: Oni koji pripadaju Engleskoj mogu jedriti u tom smjeru. Oni koji pripadaju Norvekoj, kraljeva k?er sa nekoliko ena, mogu do?i sa mnom u Keln i ja ?u provjeriti da li je onaj ?ija je bila mlada moda prona?en tako da je moe do?i skupiti.

U Kelnu je Gerhard drao kraljevu k?er onako kako joj prili?i. Bila je najbrinije paena od njegove familije. Samo je na po?etku Gerhard Dobri je dopustio sebi primijetiti nos njegove ene bio malo dignut kada je doao s kraljevom k?erkom. Ali uskoro je zavoljela kao vlastitu k?er. Ove stvari su prili?no razumljive. Ona je odrasla kao k?erka ku?e i bila je njeno zbrinuta. Njena jedina velika tuga je bila to to nikada nije prestala plakati za svojim ljubljenim Williamom, jer je prirodno smatrala da ako je preivio da bi okrenuo svijet da je na?e. Ali on nije dolazio. Obitelj Gerharda Dobrog ju je voljela, a Gerhard je imao sina, pa je mislio da bi ova prekrasna mlada mogla postati ena njegovog sina. Naravno, u suglasju s tadanjim miljenjima, to bi se moglo dogoditi jedino ako bi se njegov sin uzdigao na jednak nivo. Nadbiskup od Kelna je objavio da je spreman napraviti sina vitezom. Sve je ra?eno na primjeren na?in. Gerhard je bio vrlo bogat i sve je ilo dobro. Turniri su odrani i nakon ?ekanja od jo jednu godinu za slu?aj da se William pojavi kraljeva k?er je molila za to napravljene su pripreme za vjen?anje.

Za vrijeme vjen?anja pojavio se hodo?asnik, ?ovjek sa bradom tako dugom da se moglo jasno vidjeti da je mnogo vremena prolo kada je posljednji put vidio otricu. I bio je veoma tuan. Gerhard Dobri bio je ispunjen saaljenjem pri pogledu na hodo?asnika i pitao ga je o ?emu se radi. Nemogu?e je kazati, rekao je hodo?asnik, jer od sada on mora nositi svoju tugu irom svijeta; od danas zna da njegova tuga ne?e nikada nestati. Jer je hodo?asnik bio William koji je bio izgubio sve svoje prijatelje, napokon naao kopno, lutao okolo i doao u zna?ajan trenutak kada se njegova mlada gotovo udala za Gerthardova sina u Kelnu. Tada Gerhard re?e: Naravno da trebate imati svoju zakonitu mladu; Razgovarati ?u sa svojim sinom. Poto je mlada vie voljela svoj izgubljenog mladoenju, Williama, nego Gerhardova sina, sve je bilo sre?eno i, nakon to je u Kelnu proslavljeno njeno vjen?anje za Williama, Gerhard se pridruio Williamu, nasljedniku engleskog trona, sa njegovom mladom u Engleskoj. Tamo ih je ostavio. Poto je u Londonu bio poznat kao trgovac obilazio je grad i ?uo da je u tijeku veliki sastanak. Sve je bilo uzburkano i moglo se jasno vidjeti da moe izbiti revolucija. ?uo je da je to zato to nema nasljednika prijestolja. Nasljednik je ve? godinama nestao. Imao je prili?an broj poklonika u zemlji, ali svi drugi se nisu slagali i sastanak je bio za odlu?iti o novom nasljedniku.

Gerhard je obukao svoju najbolju odje?u i otiao na sastanak. Puten je na ra?un odje?e koja je bila iznimno sjajna poto je bio tako bogat trgovac. Tamo je naao dvadeset ?etiri ?ovjeka koji raspravljaju tko treba zamijeniti voljenog nasljednika, Williama. Gerhard je vidio da su ta dvadeset ?etvorica bili oni isti koje je spasio od poganskog princa i poslao u London na mjestu gdje se razdvajaju putovi za London i Utrecht. Nisu ga odmah prepoznali. Rekli su mu da je William bio izgubljen William, kojeg su voljeli vie od ostalih. Ali onda su se prepoznali. Sada je Gerhard objasnio da ?e im dovesti Williama. Tako da je stvar rijeena. Ne trebam vam opisivati radost koja je izbila po cijeloj Engleskoj. U po?etku, na sastanku, prije nego su znali koga ?e im Gerhard donijeti, ali prepoznavi ga kao svog spasitelja, ?ak su i samog Gerharda htjeli proglasiti kraljem. Zatim je William postao kralj Engleske. Onda je William elio Gerhardu dodijeliti vojvodstvo Kent, ali on to nije prihvatio. ?ak i od nove Kraljice, koja je toliko dugo bila kao njegova k?erka, odbio zlatnu riznicu koju mu je eljela darovati, prihvativi samo prsten i neto biuterije za enu kao uspomenu na njihovu pok?erku. Tako je otputovao ku?i.

Sve ovo je na nesre?u sada postalo ovdje poznato re?e Gerhard Dobri Ottu Crvenom i zato me ljudi zovu Gerhard Dobri. Ali nije na ljudima, ili ?ak na meni, da sudi o tome da li je ono to sam napravio dobro ili loe. Prema tome to je besmislica da me ljudi zovu Gerhard Dobri, jer rije?i nemaju zna?enja.

Otto Crveni, Car, sluao je paljivo i shvatio da i drugi stavovi osim onog kojeg je sam razvio su mogu?i i postoje, ?ak i u srcu trgovca iz Kelna. Ovo je na njega ostavilo veliki utisak. Vratio se na sastanak savjeta i rekao savjetnicima: Gospodo, moete i?i ku?i, jer ja sam nau?io sve to sam trebao znati od Gerharda Dobrog. Ovo je podiglo nosove mudrih i benignih savjetnika sasvim gore, ali dranje due Otta Crvenog bilo je potpuno transformirano.

Ovo je kako se pri?a povijest pri?ala u tim danima. Ono to je ovdje kazano je kritizirano, o?ito, od dananjih povjesni?ara, ?iji cilj je oljutiti povijest do ?injenica na fizi?kom planu, ?injenica koje imaju nogu na tlu. Ne samo ovaj ve? i mnogi drugi doga?aji su tako?er ispri?ani, kada su osje?aji za povijest bili jo oni od ?etvrtog post-atlantskog perioda, sa uklju?ivanjem ne samo fizi?kih ?injenica ve? i sa zna?enjem koje imaju u odnosu na duhovni svijet. Postojalo je preplitanje izme?u onog to se dogodilo na fizi?kom planu i onog to je strujalo kroz to, daju?i mu zna?enje.

Postoji veoma duboki zna?aj u pri?i o Ottu crvenom i Gerhardu dobrom.

elio sam vam kazati ovu pri?u, koja je jednom vi?ena kao povijest, tako da je sutra moemo koristiti, izme?u ostalih stvari, kao osnovu za daljnje rasprave koje ?e jo i vie rairiti nae horizonte.

 

Stranica 10 od 13 Sve stranice