Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Karma neistine - Karma neistine - 9. dio




KARMA NEISTINE 9/13
Dornach, 24 prosinac 1916

Danas bih tražio od vas ponovno, bez iznimke, da se uzdržite od uzimanja zabilješki. Ovo vrijedi za sva tri dana.

Ve?ina vas su bili prisutni u ?etvrtak na našoj raspravi u Baselu. Sada želim još jednom privu?i vašu pažnju na kratki izvod onoga o ?emu smo tada pri?ali, pošto smatram da nije nevažno da te stvari znamo.

Opisao sam kako je mudrost o Kristu bila uništena u korijenu i granama od strane dogmatizma, naime, mudrost koja je bila prisutna u Gnozi koja je iskorijenjena, pošto ono što je od nje sada ostalo nije više od odre?enog broja fragmenata. Gnoza je bila ostatak drevne mudrosti koja izlazi iz atavisti?kog znanja o duhovnim svjetovima u danima ranog ?ovje?anstva. Oni koji su posjedovali drevnu mudrost, koju su još razumijevali stari gnostici u vrijeme Misterija na Golgoti, znali su da ona sadržava pogled – nazivi su tada bili razli?iti – na hijerarhije koje su bile temelj stvaranja svijeta, i koje su prema tome mogle shvatiti zna?enje Krista. Zajedno sa Gnozom nestala je i mogu?nost razumijevanja Krist-bi?a kao kozmi?kog bi?a. Umjesto toga ostala je dogma koja je ovjekovje?ila odre?ene neshvatljive koncepte — Kredo i tako dalje — o Krist-bi?u.

Ono što je bilo važno stolje?ima sada je otišlo i to ne kao mudrost o Kristu koliko sama ?injenica, ?injenica da se Krist okrenuo prema Zemlji i ispunio Misterij na Golgoti. Pravo razumijevanje Krist-bi?a prvo ?e trebati dobiti kroz novu Gnozu, što je nešto u potpunosti druga?ije od stare Gnoze, jer je to antropozofska duhovna znanost.

Još zna?ajnije za našu polaznu to?ku danas je nešto drugo što sam predstavio prošlog ?etvrtka, naime da je na Sjeveru u vrlo ranim pretkrš?anskim vremenima - rekao sam 3000 godina pr.n.e. – bio odre?eni obi?aj me?u narodima koje je Tacitus nazivao Ingaevones. Ovaj obi?aj su vodili misterijski sve?enici u misterijskom centru sa žarištem na onom što je danas Jutland, dio Danske. Ovaj misterijski centar je mogao raditi u to vrijeme i u tom dijelu jer su se svi klimatski uvjeti u tim hladnijim regijama razlikovali od onih ostalih na južnim, toplijim regijama — jer svi materijalni uvjeti tako?er imaju duhovnu pozadinu. Dok su toplije regije bile pogodnije za razvoj razumijevanja Krist-bi?a u Gnozi, hladniji dijelovi su pružali sebe više za razvoj osje?aja o Isusu pošto je ideja o drevnim obi?ajima još bila rasprostranjena.

Prema tome bilo je tako da je, na Jugu, Gnoza imala više od razumijevanja o misteriji Uskrsa, misteriji Krista. Ali razumijevanje je, kao što sam rekao, bilo uništenog izvora i grana od strane dogme. Na Sjeveru, nasuprot, bilo je više od razumijevanja o misteriju Isusa, osje?aja za dijete koje je došlo na svijet da spasi ?ovje?anstvo. Ovo je bilo bazirano ne toliko na aktualnim idejama, koje su bile izumrle, ve? na osje?ajima koji žive duže od ideja. Osje?aji ovih drevnih obi?aja u?inili su da je shva?anje mogu?e. Dakle ispada da je na Jugu bio zadatak Crkve da iskorijeni Krist misteriju, dok je na Sjeveru bio njen zadatak da iskorijeni misteriju Boži?a, da je transformira u nešto neškodljivo. Onda je kasnije, u Srednjem vijeku, zaživjela ideja o Boži?u koja je, može se re?i, ra?unala na uspon buržoaskih vrijednosti ne tako davnih vremena, koje se sve više javljaju u doba svitanja materijalizma. Jer buržoaske vrijednosti su u najširem smislu pratnja materijalizma. Moramo biti jasni, iako su, ve?e, zna?ajnije ideje, u formi osje?aja, živjele u Centralnoj Europi upravo u osmom, devetom i ?ak i desetom stolje?u, jer su ovi osje?aji proistjecali pretežno iz upotrebe, kao što su procesije i drugih narodni obi?aji.

Sada ?u još jednom skicirati ove drevne obi?aje. Unutar Ingaevones-a život naroda bio je ?vrsto upravljan iz misterijskog centra koji je utvr?ivao sezonu koja je mogla biti odre?ena za za?e?e. Jedinstvo ?ovjeka i žene bilo je dopušteno jedino u dane prolje?a, oko prvog punog mjeseca nakon proljetnog ekvinocija. To je približno bilo vrijeme koje danas nazivamo uskrsno vrijeme. Ostatak godine je bio taboo što se ti?e ljudske reprodukcije, a oni ro?eni u vrijeme koje je pokazivalo da je njihovo za?e?e bilo izvan sezone bili su gledani kao, na odre?eni na?in, ne sasvim ispravni ljudi.

Dakle ro?enja ljudi za?etih u ispravno vrijeme sva su dolazila zajedno u sredini zime, to?no nakon našeg sadašnjeg boži?nog vremena. Svi koje su Ingaevones gledali kao potpune ljude morali su biti ro?eni u to vrijeme. Ro?enja su morala pasti u vrijeme najtamnijih zimskih dana, kada su stabla bila pod snijegom a ljudi ograni?eni na svoje primitivne nastambe. Koriste?i današnji jezik, svako dijete je bilo na odre?eni na?in boži?no dijete, dijete zimskog solsticija.

To je utjecalo na okvire uma i duše ljudi. Pošto se ništa u vezi za?e?a nije odvijalo u ostalom dijelu godine, stara sneno-svjesna vidovitost je bila sa?uvana. I kada se vrijeme za?e?a približavalo kako su se dopušteni proljetni dani dovla?ili, nesvjesna stanja su preuzimala. Do za?e?a je dolazilo u stanu nesvjesnosti, ne pri budnoj svijesti. Me?utim, žena koja je zatrudnjela bila je stvarno svjesna vizionarskog pojavljivanja duhovnog bi?a koje se spušta iz duhovnih svjetova da bi najavio dolazak djeteta. Ove žene su ?ak predvi?ale lice dolaze?eg djeteta. I ovo najavljivanje je, kako smo vidjeli, odzvanjalo u vrijeme lukina evan?elja u najavi Mariji od arhan?ela Gabrijela. Vidjeli smo da tamo ?ak postoji i fragment anglo-saksonske runske pjesme koja govori o tome što je postojalo u staroj svijesti a ono na poluotoku Jutland je stvarno bio misterijski centar koji je onda migrirao isto?no.

Sada se ?ovje?anstvo, naravno, razvija, i razvoj je dio ?ovje?anstva. Tako je ovaj misterijski centar mogao postojati jedino u najdrevnijim vremenima, jer, da je ostao, tamo ne bi bilo razvoja vrste svijesti potrebne kao zadatak ?etvrtog, a poslije i petog post-atlantskog perioda. Vidovita svijest obi?aj ?e teško na?i bilo gdje u sjevernim regijama, gdje je iš?eznuo, ?ak i u drugom mileniju pr.n.e., a vi?eno je da je potpuno iš?eznuo u prvom mileniju pr.n.e.. Od tada, ljudsko za?e?e i ro?enje bili su više ili manje prošireni preko cijele godine i više nema znanja o silasku iz kozmi?kih svjetova preko zvjezdanih konstelacija, niti koliko osobna sudbina na zemlji zavisi od konstelacija pod kojima je ro?en. Ljudsko za?e?e i ro?enje je rašireno preko cijele godine.

Paralelno s ovim razvojem je izranjanje nove svijesti, izranjanje mogu?nosti za slobodu za ljudsko bi?e i tako dalje.
Jedna zadnja stvar je preostala, me?utim. Nešto je postojalo u regiji gdje je danas Danska; to je migriralo od plemena do plemena dok nije dosegnulo Istok, gdje ?e Krist-bi?e biti inkarniran u jedno trošno tijelo još uvijek vi?eno u vezi konstelacija.
Prvoro?eni od mnoge bra?e postaje zadnjero?eni od onih koji su vi?eni u vezi sa zvjezdanim konstelacijama. U evoluciji zadnji ostatak od starog uvijek se vezuje s onim što je novo.

Pošto su se u sjevernim predjelima razvili osje?aji da se ljudsko bi?e pojavljuje na Zemlji u posve?eno vrijeme, dolazi do toga da se ovdje, tako?er, okruženi ehom ovih atavisti?kih osje?aja, mogu razviti osje?aji i za Isusa. Prema tome na?i ?ete da su u ovim sjevernim krajevima glavni osje?aji i bolje razumijevanje bili za Evan?elje po Luki, i da je boži?na misterija radila ja?e od uskršnje misterije, koja je bila zatvorena unutar tajni crkve, dok je boži?na misterija postala op?a.

Napomenuo sam prošli ?etvrtak, i možda ?u mo?i detaljnije i?i kroz to u ova tri dana, da se svake tri godine posebna pozornost davala onom tko je bio prvi ro?en nakon dvanaest sati u no?i koju danas zovemo Boži?na no?, prvoro?enom svake ?etvrte godine, prvom koji ?e se roditi nakon tri godine. Sudbina ovog prvoro?enog je bila prolaziti odre?ene procedure do njegove tridesete godine. Sve do tridesetih godina držan je odvojeno i bio odgajan od strane misterijskih sve?enika. Njegovoj duši davan je poseban smjer. Sudbina njegove duše je bila da prolazi iskustva na poseban na?in za vrijeme prvih trideset godina života. Ova iskustva i procedure su bile da ga dovedu — ovo je danas jedva razumljivo — u njegovim tridesetim godinama do unutarnjeg razumijevanja veze izme?u ljudskog bi?a i duhovnog svijeta koji ga okružuje. Odre?ena sasvim specifi?na unutarnja iskustva za vrijeme tih trideset godina bila su da ga postepeno dovedu do ove to?ke.

Najprije je ovaj prvoro?eni trebao razumjeti, ?ak i kao maleno dijete, kako su ljudska bi?a povezana sa duhovnim svijetom preko svog an?ela. Odvojeno od ostatka svijeta, neometano od uobi?ajenih koncepata koji ulaze u dušu djeteta iz njegove okoline, on bi ostajao blizak duhovnim radnjama i duhovnim doga?ajima i, za po?etak, razvio duboku svjesnost o svojoj vezi s an?eoskim bi?em koje mu je bilo vodi? — njegov angelos. Na ovakav na?in ovo dijete je bilo opremljeno s dušom kojoj je bilo re?eno nešto veoma posebno, o ?emu ?emo možda mo?i govoriti za vrijeme slijede?ih par dana. Ovo posebno u?enje se izražavalo govore?i da je dijete postalo 'gavran’. Ovo je bio stupanj inicijacije koja je bila široko rasprostranjena i bila posebno sadržana u perzijskoj inicijaciji Mitre, o kojoj sam govorio proteklih godina. Onda se ova duša uzdizala do ?ak intenzivnijih osje?aja za njenu povezanost sa duhovnim svjetovima; ovaj prvoro?eni je u svojoj duši trebao oživjeti tajne duhovnih svjetova.

Ovo danas ne bi bilo mogu?e, jer se naša svijest razvija pod razli?itim uvjetima. Ali, u onim drevnim vremenima, kada je bilo mogu?e razviti snenu svijest ovo je još uvijek bilo savršeno mogu?e. Kada je dijete naraslo u mladi?a — uvijek je bio mladi?, djevojke se nisu ra?unale — dano mu je vodstvo nad pojedinim oblastima, manjim dijelovima plemena. Kona?no, morao je služiti u administraciji i vladanju manjim zajednicama. Ali važno je zapamtiti da su ovi poslovi oko vladanja uvijek vo?eni na takav na?in da je mladež uvijek bila zašti?ena od vanjskih utjecaja, posebno zašti?ena od utjecaja raznih egoizama; bio je najpažljivije zašti?en od utjecaja egoizama, od utjecaja koji dolaze preko vanjskih iskustava.

Tako je bilo postignuto to da je, na kraju ovih tridesetih godina, mogao preuzeti ulogu predstavnika cijelog plemena. Kada je dosegnuo dob od trideset bio je spreman svjesno upiti veze ?ovjeka sa cijelim kozmosom. Postao je ono što se u misterijskim centrima nazivalo ‘sun?ev junak’. Sada je bio predodre?en da vlada plemenom na tri godine. Nitko osim ‘sun?eva junaka’ nije mogao voditi pleme. Bilo mu je dopušteno vladati samo na tri godine. Po završetku tri godine nešto drugo, o ?emu ?u govoriti, je napravljeno s njim pod vodstvom Misterija. Naro?ito, u svim sporazumima koji su emanirali od plemena Ingaevones, nikom nije bilo dopušteno biti kralj na duže od tri godine, i nitko nije mogao postati kralj tko nije prošao ovo što sam opisao.

Vidite, oblikovanja u ovim plemenima, postala su kostur, iz kojeg su kasnije evan?elja kreirala život Krista Isusa. Ove zajednice su živjele u veoma drevna vremena. Samo simboli onog što se prije odvijalo došli su u kasnije doba. Prema tome vizija objave djeteta majci došla je u kasnije doba kao obožavanje Nerthus, ili Ertha-e. A ?injenica da se akt za?e?a morao odvijati nesvjesno još je uvijek napominjana u Mitu o Nerthus ispri?anom od Tacita stotinu godina poslije ro?enja Isusa. On opisuje kako Ertha — koja je muško-žensko, ne samo žensko, jer je ona isto što i bog Nerthus — dolazi u svojim ko?ijama; drugim rije?ima, ona je nitko drugi do an?eo objave. Zatim su oni koji su joj služili morali biti povu?eni u more — ubijeni. Ovo je eho o uranjanju ?ina za?e?a u nesvijest u tim drevnim danima.

U ovom mitu o Ertha-i u njenim ko?ijama i robovima koji je prate ali su utopljeni ?im je njihova služba završila, u ovom mitu o Nerthus, mi imamo u životu osje?aja eho ne?ega što je prije bilo astralna realnost, ne?ega što je bilo proživljeno astralno. Nerthus procesije su održavane u nekim krajevima sve do nedavno u povijesti, sve do ranih stolje?a krš?anstva. Bile su Ertha procesije ?ak i u Švabiji. To su bili odjeci drevnih dana. Oni koji su u starijim vremenima, kroz odre?ene rituale koji su još postojali kao eho drevnih poganskih vremena, znali nešto o ovom ranijem mileniju, osje?ali su i mislili o ovim procesijama Ertha-e u njenoj ko?iji: Ovo je ono što su radili naši preci. I kada se odigrao taj jedan doga?aj koji je bio život Isusa, to je dovedeno u vezu s onim što je bilo uobi?ajeno u drevnim vremenima. To je bilo onda bolje shva?eno s osje?ajima, na nivou osje?aja.

Prema tome redovnici i sve?enici su ulagali sve napore da iskorijene bilo što što bi njihovo stado podsje?alo na ove stvari. Ove stvari su iskorijenjene jednako pažljivo na Sjeveru kao što je Gnoza na Jugu. Ina?e bi ljudi bili znali, dovode?i u vezu ove drevne obi?aje s Misterijem na Golgoti, da ovaj Misterij, utoliko što je boži?ni misterij, nije bio drevni, prirodni obi?aj doveden u sadašnjost ve? to?nije da je bio zamijenjen u osje?aju za boži?ni misterij sa ne?im na višem nivou svijesti. Ali ovo se nije znalo svjesno. Ovo je trebalo biti potisnuto u podsvijest, jer tamo uvijek postoje odre?ene snage koje ra?unaju s nesvjesnim. Veliki dio onog što se dogodilo u povijesti dogodilo se jer su se svjesne i nesvjesne stvari dovele zajedno od strane onih koji znaju kako te stvari dovesti zajedno.

Mi s pravom govorimo o onom što se doga?a kada idemo od ?etvrtog prema petom post-atlantskom periodu. Ali ?ak i u tranziciji od tre?eg na ?etvrti ima korak naprijed u ljudskoj svijesti prema pove?anoj ego-svijesti, pove?anoj budnoj svijesti.
Drevne snene vizije duhovnog svijeta su nestale. Na Sjeveru ovo je izražavano govore?i da je Vanir, koji je bio povezan s onim što su davale vizije, bio zamijenjen Aesir-ima, koji su zaista bogovi za dobro razvijenu dnevnu svijest. Ovo je što je re?eno na Sjeveru za vrijeme ?etvrtog post-atlantskog perioda, dok nisu sva ovakva sje?anja iskorijenjena od sve?enika. U petom post-atlantskom periodu, kada se materijalizam, ili prije ‘kristijanizam’, pojavljuje, ove stvari su ve? bile nestale. Dok su na jugu grci imali svoje bogove: Zeus, Apollo i drugi, narodi na sjeveru su imali Aesir, rije? koja je povezana sa esse, biti, što je zato povezano s biti vi?en, biti vi?en o?ima. Ali za vrijeme tre?eg post-atlantskog perioda drevni narodi koji su nastanjivali sjever Europe imali su Vanire. Ovi Vaniri su bili daleko bliži ljudima. Nerthus, koji postaje Nört na Sjeveru, je jedan od Vanira, koji je najavljivao svako za?e?e ili ro?enje. Sada sam rekao da je ono što je postojalo prije uvijek bilo sa?uvano u kasnijim vremenima u simbolima. Prema tome nešto što sam vam do sada samo skicirao i u što ?emo mo?i i?i dublje slijede?i dan ili dva, naime, znanje povezano s postajanjem ‘kraljem’, postajanjem ‘sun?evim junakom’, je preneseno prvo kao kult-mit i onda kao mit. Mi moramo praviti razliku izme?u kulta-mita i mita kao takvog. Kult-mit je nešto što se još odigravalo u vanjskim obi?ajima kao ‘sneno odigravanje’ onog što je podsje?alo ljude na drevne vidovite vizije.

Prema tome, u vrijeme kada ovo što sam opisao nije više radilo, imamo u mitu o Balduru, mitu o bogu Baldur koji se igrao u mnogim plemenima kao misterijska drama, eho onog što je bilo obuhva?eno u ‘postajanju kraljem’. Prvo je postojao kao realnost. Kasnije se igrao kao misterijska drama. Onda je postao mit koji se samo pripovijedao. I kona?no je iskorijenjen od strane redovnika i sve?enika. Baldur je jedan od Aesir-a, odnosno, on je bio jedan od vladaju?ih duhovnih snaga u vrijeme kada je ?ovjek ve? imao probu?enu ego-svijest. Vanir je ve? bio iš?eznuo, i još je Baldur preostao kao predstavnik bi?a koje ?e postati kralj, prvoro?enog koji dolazi svake tri godine.

Bilo je kazano, u odre?eno vrijeme u njegovom životu, Baldur ima snove koji najavljuju njegovu smrt. Kasnije su se ovi snovi ostvarili. Ali ovo nije zna?ilo samo da je osje?ao dolazak njegove fizi?ke smrti. Zna?ilo je da, pošto je završio tri godine služenja kao kralj, bio je podignut iz odgovaraju?e svijesti, na viši stupanj svjesnosti. Do tada je bio zašti?en od kontakta sa vanjskim materijalisti?kim svijetom. Ovakav kralj živio je unutar sve?enstva da sav egoizam može oti?i od njega i ništa ne može u?i. Nije mu bilo dopušteno biti kralj duže od tri godine. Prema kraju ove tri godine Baldur je osje?ao dolazak kraja njegovog kraljevskog dostojanstva. Ovo je zna?ilo, prema drevnim vjerovanjima, da je bio spreman za kontakt sa vanjskim svijetom. Prvo je morao vladati, ali to je trebao raditi isklju?ivo u skladu s željama duhovnog svijeta. Poslije je postao nešto drugo; ulazio je u vanjski svijet.

Za nekog tko nikada prije nije imao ovakav kontakt ovo je bilo, u stvari, vrsta smrti. Ovo je bilo izraženo u njegovim snovima. Mit opisuje kako su bogovi ?uli o ovim snovima i postali uznemireni. Uvijek moramo misliti o ljudskom elementu u odnosu na božanski element na na?in da su u drevnim misterijima ujedinjeni. Kada je, prema kraju njegovog vremena kao kralja, Baldur osje?ao da se približava trenutak, bogovi — to jest misterijski sve?enici — postaju nestrpljivi i ?ine da se sva stvorenja i svi uvjeti na Zemlji zaklinju da ne?e naškoditi Balduru. Zaboravljaju samo na jednu malu bezna?ajnu biljku — imelu, boži?nu biljku. Loki, neprijatelj Aesir-a, nalazi imelu. I iskoristi je na festivalu bogova, to jest, na doga?aju koji je bogu Balduru prvi kontakt sa vanjskim svijetom.

Ovdje imamo drevni boži?ni festival, i obi?aj imele povezan s Boži?em je još danas u sje?anju na ovaj drevni obi?aj koji je u vezi postavljanja novog kralja na mjesto starog. Kontakt starog kralja sa materijalnim svijetom opisan je u misterijskoj drami i mitu. Sve stvorene stvari su prisegle da ne?e naškoditi Balduru. Sada ih koriste bogovi koji ih bacaju na Baldura i ga?aju ga sa njima. Ništa — nikakva biljka, nikakva životinja, nikakva bolest, nikakav otrov — ne može mu naškoditi. Samo je Loki otkrio imelu, koju je donio u zajednicu bogova — to jest, sve?enika — i dao je slijepom bogu Hödr-u. Hödr kaže: Što da radim s imelom? Slijep sam i ne mogu vidjeti gdje Baldur stoji, Ne mogu ga ga?ati kao drugi bogovi. Ali Loki mu je pokazao smjer i on je pogodio Baldura s gran?icom imele. Baldur je bio ranjen i umro.

Dakle Hödr je onaj koji se javlja kao predstavnik vanjskog, materijalnog svijeta, utoliko što materijalni svijet nije shva?en kao povezan s duhovnim svijetom ve? živi kao parazit. ‘Höd’ je drevni naziv za bitku ili rat, dok ‘Baldur’, pošto još postoji danas, može biti pra?en unatrag do drugog zna?enja od kojeg se najbolje, još sa?uvano, javlja u anglo-saksonskom. Kako sam nedavno pokazao, ‘Tag’ je pojavljuje na ranijem stupnju glasovnih pomaka kao ‘day’. ‘Bal day’ je mogu?i naziv, ?ak iako anglo-saksonski. Zna?i ‘shining day’, što izražava Baldurovu vezu sa dnevnom sviješ?u, onom sviješ?u koja nije došla u ?ovje?anstvo sve do ?etvrtog post-atlantskog perioda. Hödr je predstavnik materije, tame, ali tako?er bitke i sukoba. Baldur je predstavnik razumijevanja, znanja, svijetla — naime, onog svijetla koje sjaji u ljudskoj duši u stanju svijesti koje se razvilo od ?etvrtog post-atlantskog perioda.

Dakle u mitu o Balduru imamo posebnu verziju boži?nog misterija. Svjesnost o vezi izme?u mita o Balduru i boži?nog misterija tako?er je bila iskorijenjena od redovnika i sve?enika. Jer Baldur ima neke od dobrih kvaliteta Lucifera, a Hödr ima neke dobre kvalitete kasnijeg Mefistofelesa-Ahrimana. Ne mislim 'dobre’ u moralnom smislu ve? u smislu onog što je neophodno za evoluciju. Ovakve stvari su, tako?er, povezane sa evolucijom u cjelini. Za vrijeme ?etvrtog post-atlantskog perioda za ljudsko bi?e da bude vo?eno u duhovni svijet na drevni na?in kao što je to slu?aj u starim sjevernim misterijima.
Ovo je trebalo biti s vremenom promijenjeno, jer uvjetovani na?in, kasnije samo prisutan u atavisti?koj formi, uvjetovani, vidoviti na?in — još sa odre?enim ehom snene svijesti, koji je odgovarao ?etvrtom post-atlantskom periodu — nije se mogao oduprijeti ?vrš?im zahtjevima materijalisti?kog doba. Ova veza drevne vidovitosti iz ?etvrtog post-atlantskog perioda na ono što je došlo kasnije izražena je u mitu opisuju?i kontrast izme?u Baldura i Hödr-a. Što je ovdje na djelu, što je iza ?injenice da Baldur — predstavnik ljudske svijesti, koja može biti prosvijetljena od strane božanstva — može biti ubijen kroz utjecaj zlih sila od Loki preko Hödr-a, boga bitke, rata i tame? Iza svega ovoga leži ?injenica da u našem dobu, kako je ve? dugo vremena i kao što ?e još biti kroz neko vrijeme, uvijek mora biti na djelu zajedno i svijetlo i tama. Pokušati i uvjeriti ljude da bilo što u fizi?kom svijetu, svijetu maya-e, može biti potpuno dobro, je ništa drugo ve? religijski egoizam. Svako svijetlo ima svoju sjenu, i potpuno shva?anje ove ?injenice je iznimno važno i zna?ajno.

Uzmimo primjer. Pod utjecajem boži?ne misterije za nas bi bilo mogu?e da u?emo dublje u brojne stvari koje smo nedavno raspravljali. Dakle uzmimo primjer. ?esto sam sugerirao da ako bi došlo do toga da ljudi duhovnu znanost uzimaju potpunije tada bi, na primjer, utjecala na medicinu, umjetnost lije?enja. Odre?ene više fizi?ke metode lije?enja bile bi prona?ene za bolesti duše, a više duhovne metode za tjelesne bolesti. Re?i ?u vam zašto ovo još nije mogu?e: Jednostavno zato jer je grijehe kreirao zakon a nije zakon kreiran od grijeha. Toliko dugo dok zakoni rade na takav na?in da smatraju da ih predstavlja materijalisti?ka medicina — a takav je slu?aj danas — toliko dugo pojedinci, bez obzira na temeljitost njihova uvida, ne?e mo?i ništa napraviti i, zaista, ne trebaju ništa napraviti. Ali do?i ?e vrijeme u ne tako dalekoj budu?nosti kada ?e medicina, umjetnost lije?enja, inkorporirati impulse koji dolaze od duhovnog znanja. Ovo samo želim nazna?iti na trenutak, pošto u stvari vodim do ne?eg drugog. Znanje o silama lije?enja je neodvojivo od znanja o silama bolesti. O jednom se ne može misliti bez drugog. Nitko na svijetu ne može primiti znanje o silama lije?enja, bez da u isto vrijeme u?i o silama bolesti.
Dakle možete vidjeti koliko je zna?ajno za ljude da budu u potpunosti moralni s obzirom na ovako ozbiljne stvari. Jer netko tko može izlije?iti dušu osobe može je u istom stupnju i napraviti bolesnom. Prema tome ovakve istine ne mogu biti otkrivene ?ovjeku od bogova dok se ne dosegne odre?eni stupanj morala na kojem se medicina lije?enja ne može transformirati u otrov.

Ovo vrijedi ne samo za situacije u kojima imamo posla sa nenormalnim stanjem tijela ili duše ve? i na ono što se zbiva u socijalnom životu. U onom što je bilo re?eno u nedavnim predavanjima vidjeli ste prili?no jasno da impulsi rade u socijalnom životu ljudskih bi?a, dobri i loši impulsi, koji mogu biti upravljani od onih koji razumiju ove stvari, i zaista su ?esto upravljani na sasvim iznimne na?ine. Shvatit ?ete da je jednostavno neophodno da to bude tako, jer ?ovje?anstvo mora na vlastitoj koži u?iti kako posti?i dobro. Znam vrlo dobro koliko se ove stvari malo uzimaju ozbiljno, ?ak i u našim krugovima, i kako su zatucane isprike i primjedbe. Ali i to isto sada treba biti tako.

Kako kod pojedinaca, tako i u socijalnom životu: Odre?eni impulsi mogu biti upravljani i vo?eni na jednu ili drugu stranu. U socijalnom životu, posebno, još je dan danas mogu?e u prili?noj mjeri koristiti nesvijest, jer svako doba ima svoj nesvjesni aspekt. ?im po?nete ra?unati na nesvijest ili podsvijest mogu?e je posti?i efekte koji se prili?no razlikuju od onog što se može napraviti svjesno, jer današnja svijest ne?e posti?i prirodnu vezu s kozmosom sve do šeste post-atlantske epohe. Danas, oni koji ra?unaju na nesvijest dovode stvari od ?etvrte post-atlantske epohe bilo na mefistofelovski bilo na luciferi?ki na?in. Sada, je prikladno sa našim sadašnjim stremljenjima u ovim grobnim vremenima primijeniti op?e istine ove vrste na pojedinu situaciju, jer prikladno je ne samo za igranje teozofskih igara ve? i za skupljanje ozbiljnog znanja koje zadire u stvarnost, ?ak iako ovo ozbiljno znanje može imati zahtjeve kao što je stupanj predrasuda koji postoje u našim osje?ajima. Tako?er, mi smo u suglasju s osje?ajima za Boži? ako odlu?imo pristupiti ozbiljnosti života. U današnje doba mi si ne možemo dopustiti odavati se luksuzno sentimentalnim osje?ajima za boži?no drvce, jer pravo boži?no raspoloženje angažira osje?aje u vezi sa grobnim i iskustvima uništenja u našem sadašnjem vremenu.

Možete vidjeti, posebno u svakodnevnom životu ljudi, što se doga?a kada se na njih utje?e na podsvjesnom nivou. Možete hipnotizirati pojedinu osobu, tako da kada je hipnotizirana ona je u vašoj mo?i, i možete napraviti da u?ini stvari koje u budnom stanju ne bi nikada ni promislila. Možete ga hipnotizirati, što zna?i dovesti ga u stanje svijesti koje pripada davno prošlom dobu, i možete imati s tim svakakve namjere. Na isti na?in je mogu?e hipnotizirati cijele zajednice. Pojedina?na osoba je ja?a u fizi?kom svijetu nego je to grupa, pa je prema tome neophodno znatno smanjiti njenu svijest da bi radili kroz nju dok je u ovoj drugoj svijesti. U slu?aju zajednice ili grupe ljudi smanjenje svijesti ne mora se niti primijetiti, jer može biti daleko neznatnije. Ipak odre?ene stvari se ne mogu posti?i govore?i, na primjer, na na?in na koji mi razgovaramo jedan s drugim. Prema tome moram naglasiti opet i ponovno: Nikada ne?u razmatrati da govorim druga?ije nego u teškim konceptima koji zahtijevaju intelektualno razumijevanje, tako da je svaka osoba prisiljena slijediti liniju misli i formirati koncepte od onog što je re?eno. Ako uzmemo peti post-atlantski period i njegove zahtjeve ozbiljno, ne?e biti u pitanju nikakva želja za provo?enjem bilo kakvog trovanja, ili namjera da se radi s bilo ?ime drugim osim intelektom. ?ak i netko tko ništa ne zna o duhovnoj znanosti, ali ima odre?enu svijest o tome što zna?i biti u petom post-atlantskom periodu, respektirati ?e unutarnju slobodu ljudskog bi?a i govoriti na na?in koji ne obmanjuje osje?aje niti radi poreme?aje u duši.

Bilo bi razli?ito s osobom koja želi posti?i efekte razli?ite od onih koje sam opisao, to jest, ako je netko želio koristiti smanjenu svijest, koja se može posti?i daleko lakše u gomili nego pojedina?no, pošto za gomilu nije potrebna hipnoza. Znate kako gomila, grupa, može biti podložna odre?enom zatrovanju ako se rukuje na pogodan na?in. Rekao sam u ranijim prilikama da sam sreo govornike koji su instinktivno znali kako govoriti na na?in koji se direktno ne obra?a intelektu ve? koriste slogane i kazuju slike da bi govorili svijesti što je nekako iskrivljeno, nekako deliri?no. Kako sam rekao, pristup mora biti ja?i u slu?aju pojedinca, ali za gomilu nije mnogo potrebno. Za ovo sam vam dao primjere.

Potpuno pristaje kontemplirati ove stvari u raspoloženju suštine koja odgovara ovim danima, jer su duboko povezane sa boži?nim i uskršnjim misterijima. Prije nekog vremena sam opisao kako sam bio dirnut u mladosti kada sam se susreo s ovakvim efektom u odre?enoj situaciji. Vrlo ?esto sam se pozivao na ovaj primjer: Moja karma me vodila u pravo vrijeme da ?ujem propovijed vrlo zna?ajnog jezuitskog oca. Mogao sam gledati kako je odre?ena slika poja?ana u ljudima pomo?u odre?enih rije?i; Vidio sam ih uvjerene na na?in koji nije uklju?ivao njihov intelekt ve? dovedene kroz odre?enu vrstu delirijskog raspoloženja. Pogledajmo primjer. Jezuit je propovijedao o neophodnosti vjerovanja u uskršnju ispovijed i rekao je, u efektu, slijede?e: Dakle, naravno da nevjernici misle da je uskršnju ispovijed pokrenuo Papa ili kardinalski kolegij.
Kakva ideja, moji dragi krš?ani! Kada netko podržava da je uskršnju ispovijed osnovao Papa i sve?enici to može biti uspore?eno s tim kada netko gleda vojnika kako stoji pokraj topa, sa ?asnikom do njega kako mu izdaje zapovijedi. Vojnik samo treba upaliti fitilj i kugla odlazi. Moji dragi krš?ani, usporedite vojnika s Papom u Rimu i ?asnika koji daje zapovijedi s Bogom! Samo zamislite ?asnika kako stoji vi?u?i 'pali', i vojnika kako pali fitilj bez ikakve vlastite volje. Kugla odlazi. Ovo je ono što Papa radi. On sluša božje zapovijedi. Bog je zapovjedio — Papa je kao vojnik koji pali fitilj — i tako imamo uskršnju ispovijed. Biste li rekli da je vojnik koji stoji kraj topa i pali fitilj tako?er izumio i barut? Malo je vjerojatno da ?ete re?i da je vojnik izumio barut kao što podržavate da je Papa izumio uskršnju ispovijed! I svi ljudi su bili uvjereni, naravno! To je bilo savršeno o?ito.

U odre?enim zajednicama ove se stvari moraju nau?iti, naime, kako opisati stvari u slikama, kako koristiti slike, napraviti poja?anje, i upotrijebiti usporedbe. Ovo je posebna umjetnost koja je marljivo prakticirana u sivim bratstvima. Ali nije potrebno pripadati sivom bratstvu da bi prakticirali ovakvu umjetnost. Netko može biti ovisan na ovaj ili onaj na?in od sivih bratstava, možda i ne znaju?i kako je ovisan, i može koristiti ove metode.

Na ?emu je sve ovo temeljeno? Temeljeno je na ?injenici da je razli?ita vrsta duševnog života prisutna kada razgovaramo na na?in pogodan za peti post-atlantski period, jer tada usmjeravamo sebe na intelekt a ne na vrstu delirijuma do kojeg ?e do?i ako smo koristili neka sredstva kakva sam upravo skicirao. U petom post-atlantskom periodu moramo nau?iti odoljeti Hödr-u, moramo nau?iti odoljeti ostacima ranijeg vremena što sli?i imeli koja je postala parazit u svijetu biljaka. Moramo nau?iti odoljeti Hödr-u, nesvjesnom, slijepom, strastvenom, deliri?nom.

Možemo dobiti tu sposobnost samo ako na?inimo razumijevanje takvim da se osje?amo sasvim izolirani od svijeta, dok oni koji razviju deliri?ni tip svijesti trenutno privla?e kozmi?ke efekte; privla?e kozmi?ke efekte dolje u sadašnjost. Sa sviješ?u petog post-atlantskog perioda mi stojimo izolirani na Zemlji. Kod deliri?ne svijesti, kozmi?ki efekti su povu?eni u dušu. Sve ovo, naravno, treba biti upotrijebljeno na pravi na?in. Uzmimo aktualni slu?aj.

Netko tko danas želi raditi na drugima, na one ?ija svijest je deliri?na, s namjerom postizanja odre?ene svrhe, može napraviti slijede?e: Može se prisjetiti kada je nešto sli?no postojalo u ranijem dobu kada su zvjezdane konstelacije tako?er bile sli?ne. Sada pošto se sve na svijetu doga?a u valovima, tako da se odre?eni val vrati na površinu nakon izvjesnog vremena, da bi postigao odre?ene efekte može koristiti doga?aj koji je pod sli?nim kozmi?kim uvjetima kao kopija ranijeg doga?aja; može ga napraviti kopijom ranijeg doga?aja. Pretpostavimo da netko želi posti?i nešto utje?u?i na druge u njihovoj deliri?noj svijesti, izvode?i neke procedure koje uklju?uju odre?ene stvari. On ide natrag u povijest i priziva nešto što se dogodilo ranijeg datuma pod sli?nim konstelacijama zvijezda.

Pretpostavimo da netko želi donijeti nešto u odre?eni dan u prolje?e odre?ene godine. Utvrdivši da su to Duhovi, on ide natrag kroz vrijeme dok ne na?e doga?aj koji je sli?an onom koji on želi donijeti. I mora padati u godini kada datum Duhova pada približno u sli?ne dane mjeseca. Tada ?e i zvjezdane konstelacije ugrubo biti iste. Upotrebom svega ovoga biti ?e mogu?e raditi na onima u stanju deliri?ne svijesti. U smislu da ?e biti mogu?e, dovode?i stanje deliri?ne svijesti pod odre?enim zvjezdanim konstelacijama, pogoditi cilj kod ljudi koji su uvijek vrsta Baldura u petom post-atlantskom periodu; drugim rije?ima, biti Loki sa slijepim Hödr-om, ili kroz slijepog Hödr-a.

Sada uzmimo stvarni slu?aj: U ranijem dobu Duhovi su padali 20 svibnja 1347. U ovo vrijeme na odre?eni dan glasnici su, sa svojim trubama, kora?ali s gomilom — nije bitno da se njihova veza sa misterijem Duhova razlikuje od današnje — vode?i Cola di Rienzi-a, koji je napravio proklamaciju, iz tog važnog mjesta u Rimu pod takvim posebnim zvjezdanim konstelacijama koje su padale 20 svibnja, koja mu je dala titulu rimskog tribuna. Impresija koju je napravio bila je usporediva s impresijom napravljenom nad grupom ili gomilom ljudi u stanju deliri?ne svijesti. Jer je gomila vjerovala da je Cola di Rienzi donio Sveti Duh; a upotreba zvjezdane konstelacije vremena napravila je mogu?im, premda za samo veoma kratko vrijeme, da postigne što je namjeravao.

Iznimna kopija ovog doga?aja dogodila se pod istim zvjezdanim konstelacijama 1915 kada je, ne Cola di Rienzi, ve? Signor d'Annunzio sazvao gomilu na istoj to?ki na veoma sli?an na?in! Ponovno je na deliri?nu svijest utjecano sa idejama i simbolima koji su prizivali slike koje su bile eminentno prikladne za obra?anje ovoj deliri?noj svijesti. Ja ne kritiziram bilo ?iju svjesnost ve? samo izvještavam ?injenice — ?injenice koje su, ako želite, bile gurnute koliko je god mogu?e dolje u nesvijest. Ali to ne mijenja njihovu efikasnost. Na Dan Duhova 1915 u Rimu se dogodilo isto što se dogodilo i na Dan Duhova 1347, koji je isto pao na 20, 21 svibanj. Jedan dan ne pravi razliku. Naprotiv, konstelacija je bila identi?na. Na Duhove 1915 bilo je ponovno odigravanje onog što se desilo pod Cola di Rienzi-jem 1347. Novi doga?aj je tako bio posebno efikasan, jer je bio ro?en na istim vibracijama, istim valovima, istim uvjetima.

Povijest ?e se razumjeti samo ako se znaju ove ?injenice, kada bude poznato što se može posti?i uz pomo? ovakvih ?injenica. Bez obzira kakvi su bili utjecaji, Signor d'Annunzio, kroz život koji je do tada vodio, imao je mogu?nost podle?i svim vrstama utjecaja, i imao je snagu da te utjecaje iskoristi. Samo ?u nazna?iti da je, zbog svoje ranije poezije, ovaj pjesnik od strane kriti?ara koji su predstavljali zdravu stranu Italije prozvan ‘Pjeva? sve sramotne degeneracije’. U svakodnevnom životu njegovo je ime bilo Rapagnetta, što mi je re?eno da zna?i ‘mala repa’, ali on je sebe nazvao d'Annunzio.

Pod ovim zvjezdanim konstelacijama Signor d'Annunzio je održao govor koji možete sami procijeniti jer ?u vam ga glasno pro?itati koliko najbolje mogu. Da vam predstavim stvar: Bile su dvije stranke u Italiji u to vrijeme, Neutralisti i Intervencionisti, a Signor d'Annunzio je sebi postavio zadatak transformirati sve Neutraliste u Intervencioniste. Neutralisti su željeli o?uvati neutralnost, a Giolitti, ?ovjek koji je bio dugo vremena veoma aktivan u talijanskom politi?kom životu, bio je za neutralnost. Taj govor od d'Annunzio-a, koji je bio kao ponavljanje onog koje je davno održao Cola di Rienzi pod istim zvjezdanim konstelacijama, išao je ovako:

‘Rimljani!

Ju?er ste pokazali svijetu plemenitu priredbu! Vaša beskona?na, dobro organizirana procesija nalikovala je na one sve?ane procesije drevnih dana koje su se sakupljale ovdje u hramu Jupitera Maksimusa; i svaka ulica kroz koju je ovakva sila kora?ala, ovakva sila spojena ovakvim dignitetom, postaje Sveta Ulica. Nevidljivo ste u svoju sredinu privukli, na nevidljivoj ko?iji, statuu naše velike majke.

Blagoslovljene bile rimske majke koje sam ju?er vidio u procesiji, majke koje su rodile svoje sinove na svojim rukama i nosile na svojim ?elima znak hrabrosti i tihog žrtvovanja.

Ima li ikakve potrebe za opominjanjem kada je svaki kamen rje?it? Narod Rima je bio spreman pocijepati cestovno kamenje izgaženo od konja koji su davno trebali ?vrsto stajati na granicama Istre, umjesto da ostaju ovdje, pokoreni sramom, da brane gnijezda otrovnih stvorenja, domove izdajnika! Kakva mora biti tuga naših mladih vojnika! — Kakav iskaz discipline i samoodricanja su dali, kada su štitili, od gnjeva ljudi, upravo one koji su ih ocrnili i oklevetali, ponižavali ih ispred njihove bra?e i neprijatelja. Zapla?imo: “Živjela vojska!” To bi trebalo u ovom ?asu! Od svih odvratnih akcija po?injenih od Giolitti-ja i njegovog društva ovo je najodvratnija: klevetanje našeg oružja i naše nacionalne obrane. Sve do ju?er su išli daleko s dvojbom, sumnjom, i zanemarivanjem za naše vojnike — naše zgodne, dobre, jake, hrabre, nagle vojnike, cvijet našeg naroda, pouzdane heroje sutrašnjice. Uz ono što su teška srca napravili u?vrstili su svoje bajunete da bi odbili upravo one ?ija je jedina svrha bila da ih osvete!

O moji divni drugovi! Danas je svaki dobar gra?anin vojnik za slobodu Italije! Kroz vas i sa vama mi smo pobjednici, donijeli smo konfuziju me?u izdajice. ?ujte, o ?ujte! Zlo?in veleizdaje je proglašen i odobren, i javno obznanjen. Ne?asna imena su poznata; potrebna je kazna!

Ne dajte se, nemojte se odati sažaljenju. Takav ološ nema iskre u svijesti, nema savjesti. Tko može ne?em drugom podu?iti zvijer koja je navikla na prljavštinu u kojoj se valja i korito u kojem se ukliještila?

Na dvadeseti svibnja na sve?anom okupljanju naše unije, mi ne?emo tolerirati sramotnu prisutnost onih koji su, mjesecima, sa neprijateljem pregovarali prodaju Italije. Klaunovima ne bi trebalo dopustiti da se obuku u trobojnu odoru, i urli?u iz ne?istih grla sveto ime domovine. Napišite svoju listu za isklju?enje bez žaljenja. To je vaše pravo, to je vaša dužnost! Tko je spasio Italiju u ?asu tame, tko osim vas, njenog naroda, ?istog i dubokog?

To nemojte zaboraviti! Ostali mogu izbje?i kaznu samo letom! Pustite neka idu! Ovo je jedina blagost dopuštena prema njima. Zar nije netko odre?en, ?ak i ovog jutra, još uvijek sklon pridružiti se spletkama ?ija mreža je ispletena izme?u cvjetaju?ih ružinih pupoljaka vile na Pincio-u — sada ?e biti konfiscirana — debelog njema?kog pauka koji tamo živi? Nismo nikada vjerovali ni na minutu, naravno, da bi ministarstvo formirano od Herr Bülow-a moglo primiti odobrenje od Kralja — ili radije, da bi Kralj mogao postati suu?esnik u takvoj stvari.

U svom velikom srcu Kralj je ?uo poticanje od Camillo Cavour-a: ?as Ku?e Savoy je došao!

?as je došao. Odzvanja ispod visokih nebesa koja obrazuju svod iznad vašeg Panteona, o rimljani, i iznad ovog vje?nog Kapitela! Ovdje, gdje su plebejci održavali sastanke njihova savjeta; ovdje, gdje je posve?eno svako pove?anje rimskog carstva, gdje su konzuli iznu?ivali levije i primali kletve vojnika; odakle su upravitelji republike odlazili preuzimati zapovjedništvo nad armijama i kontrolu nad provincijama; gdje je Germanicus postavio trupe svoje pobjede nad germanima; gdje je pobjedni?ki Octavian sve?ano potvrdio rimsku dominaciju nad cijelim mediteranskim bazenom; ovdje, na ovom mjestu, polazištu i cilju svih naših pobjeda, slavimo dobrovoljnu žrtvu, pla?emo rije?i posve?enja i želje: Živio rat, živio Rim, živjela Italija, živjela vojska i flota, živio Kralj! Slava i pobjeda!’

Ovako je govorio novi Cola di Rienzi. Onda je primio #8224 koji mu je predstavljen kao poseban suvenir Nina Bixio-a. Ovaj #8224 potje?e iz drevnih dana i bio je ?uvan od obitelji Podrecca. Ovaj #8224 je predstavljen — oprostite, ali to je stvarno istina — od izdava?a Asina! Asino je posebno bestidan satiri?ki dnevnik. Ali d'Annunzio je uzeo #8224, sve?ano ga poljubio, kora?aju?i kroz gomilu i ušao u — ne, kao Cola di Rienzi, konjsku trijumfalnu ko?iju, jer vremena se mijenjaju — ušao je u motorno vozilo, pošto je zapovjedio da se oglase sva crkvena zvona. Deliri?noj svijesti ne smije se dopustiti da prebrzo oslabi. Sva zvona su zvonila da potraje malo duže. Onda je d'Annunzio zaustavio vozilo kod telegrafskog ureda i poslao telegram izdava?u Le Gaulois koji odgovara — žao mi je jer ne znam izraziti ovo na francuskom tako da to moram re?i na njema?ki na?in — koji odgovara imenu Meier:

‘Rim, 1 p.m., vodi se velika bitka. Upravo sam govorio na Kapitolu enormnoj, deliri?noj gomili. Zvona odjekuju uzbunom, pla? ljudi se uzdiže do najljepšeg neba na svijetu. Opijen sam radoš?u. Nakon francuskog ?uda sada sam svjedo?io talijanskom ?udu.’

Bez pravljenja ikakvih komentara ili zauzimanja strane jednostavno sam želio ukazati na odre?ene ?injenice da bi pokazao, na koji na?in su povezane, kako se doga?aju stvari koje se teško zamje?uju od strane naših nepažljivih suvremenika. Želio sam pokazati da iako ‘pjeva? sve sramotne degeneracije’, kako su ga zvali u Italiji, vjerojatno nije puno vjerovao u ?udo Duhova, premda je veoma dobro uspio raditi na odre?enim nesvjesnim impulsima koriste?i ponavljanje doga?aja koji je u?inio dostupnim zna?ajne sile unutar deliri?ne svijesti. Ovaj ?ovjek, koji je u svojoj vlastitoj zemlji nazvan ‘pjeva? sve sramotne degeneracije’ i koji je imao uspjeha u pisanju novele koja razglašuje njegovu vezu s ?uvenom ženom na najprezreniji na?in — ovaj ?ovjek još nalazi cijele serije efektnih slika u drugom duga?kom govoru, ovaj puta u teatru Constanzi. Slika topa, koju sam ve? spominjao, je prili?no manje važna. Ne mogu vam ?itati cijeli govor jer bi to trajalo predugo. Dati ?u vam pasus na po?etku i još jedan na kraju. Po?inje:

‘Rimljani, talijani, bra?o u vjeri i u ?ežnjama, moji novi prijatelji, i moji stari drugovi!’

Dakle, tako on kaže ‘stari’!

‘Vaši pozdravi tople ljubaznosti, velikodušnog priznanja, nisu namijenjeni meni. Nije to povratnik ku?i u meni onaj kojem dajete dobrodošlicu, Znam, to je duh koji me vodi, ljubav koja me ispunjava, ideja kojoj služim.

Vaša dobrodošlica ide kroz mene i dalje ka višem cilju. nosim vam vijesti od Quarto-a, rimske vijesti Rimu od vile Spada i od Vascello.

Ove ve?eri danje svijetlo nije otišlo od Aurelijanskih zidova i ne?e oti?i: svjetlucanje ostaje na San Pancratio-u.

Ove ve?eri sukobimo kukavi?luk i herojstvo i sjetimo se da je prije šezdeset šest godina ?ovjek vodio svoju legiju, ve? predodre?enu da postaje lipanjsko ?udo, od Palestrine natrag u Rim. Ve?eras sukobimo sramotu sa slavom i sjetimo se da su prije pedeset pet godina u ovaj sat tisu?e u pohodu od Marsale do Salemia logorovale, njihove muškete združene, jele kruh ili spavale u tišini. U svojim srcima nosili su zvijezde i rije?i svojih vo?a koje još zvu?e živo i zapovjedno na današnji dan: “Ako se ujedinimo, naš ?e zadatak biti lagan. Na oružje!” To je bio poziv Marsale, koji se nastavlja velikom prijetnjom: “Oni koji se ne naoružaju su kukavice ili izdajice!” Ako se on, spasitelj, nije mogao spustiti sa Janiculusa na poprište, da li bi on ozna?io jednim ili drugim znakom i optužio za sramotu sve one koji tajno ili javno rade u smjeru razoružanja Italije, sramote našu domovinu, vra?aju?i je u stanje robovanja, pribijaju je natrag na njen križ ili je ostavljaju da umre u krevetu koji se nama ponekad ?inio kao grob bez poklopca?

Neki trebaju pedeset godina da umru u svojim krevetima, neki trebaju pedeset godina da završe svoju dezintegraciju u svojim krevetima. Da li je mogu?e da ?emo dopustiti strancima u našoj sredini ili izvana, neprijateljima koji žive u našoj ku?i ili su energi?no u nju ušli, da uvedu ovu vrstu smrti za ljude koji su ju?er podigli na zgražanje vlasti sliku svog najve?eg mita na potporanj, spomenik njihove prave volje, njihove rimske volje, o gra?ani? Jer ve? tri dana neodre?eni smrad izdaje traži da nas uguši.’

I tako ide dalje. Onda, na kraju nalazimo novu, podgrijanu verziju ne?eg što dobro znamo iz evan?elja. D'Annunzio se jedini usudio re?i slijede?e rije?i:

‘Blagoslovljeni su oni koji imaju više, jer više ?e oni dati, jer ?e više gorjeti njihov entuzijazam! Blagoslovljeni su oni koji ve? dvadeset godina imaju neokaljan duh, o?vrsnuti stas, odvažnu majku!

Blagoslovljeni su oni koji su se uzdržavali, ?ekali i vjerovali, od rasipanja njihove snage, umjesto toga je sa?uvavši sa ratni?kom disciplinom!

Blagoslovljeni su oni koji su prozreli neplodna udvaranja, sa?uvavši svoje djevi?anstvo za ovu prvu i zadnju ljubav!’
D'Annunzio jedini od svih govori: ‘Blagoslovljeni su oni koji su prozreli neplodna udvaranja, sa?uvavši svoje djevi?anstvo za ovu prvu i zadnju ljubav!’
‘Blagoslovljeni su oni koji ?e iš?upati mržnju ukorijenjenu u svojim prsima sa vlastitim rukama i zatim ponuditi svoju žrtvu!

Blagoslovljeni su oni koji su se ju?er odupirali doga?aju, ipak ga danas tiho prihva?aju kao duboku nuždu, sada biraju?i da ne budu više zadnji ve? prvi!

Blagoslovljeni su mladi koji gladuju i že?aju za slavom, jer ?e oni biti zadovoljeni!

Blagoslovljeni su suosje?ajni, jer ?e obrisati blistavu krv i poviti sjajnu bol!

Blagoslovljeni su ?isti u srcu, blagoslovljeni oni koji se vrate pobjedonosno; jer ?e oni vidjeti novo lice Rima, ponovno okrunjenu glavu Dantea, trijumfalnu ljepotu Italije.’

Dakle ?ak i u naše vrijeme ovakve stvari su ponekad re?ene! A to je tako važno, dragi moji prijatelji, da se ne prolazi kraj ovih stvari. Jer ne rade svi ljudi u skladu sa onim ?ije ro?enje slavimo u svetoj no?i — ne oni koji vrište ovakvo blaženstvo u svijet. Da bi pripadali, ne tami, ve? svijetlu koje je ušlo u svijet: Ovo je osje?aj sa kojim treba ispuniti naše duše u vrijeme ove svete gozbe. Da bi posvetili sebe svijetlu, umjesto nepažljivosti koja nam donosi samo tamu: Ovo, tako?er, može biti nešto u ovim grobnim vremenima što nam je važno da upišemo u naše duše na Badnju ve?er.

 

Stranica 9 od 13 Sve stranice