Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Karma neistine - Karma neistine - 7. dio



KARMA NEISTINE 7/13
Dornach, 18 prosinca 1916

Po?eti ?u s ponavljanjem mog hitnog zahtjeva da ne pravite zabiljeke tijekom ovih predavanja. Za?u?uju?e je da moja molba u pogledu toga nije naila apsolutno ni na kakvu suglasnost. Ipak to moram traiti posebno s obzirom na ove lekcije.
Najprije, trenutna situacija ne daje mogu?nost nekome tko gleda ozbiljno na ljudsku evoluciju da dade propisno zaokrueno predavanje; u najboljem slu?aju mogu?e su samo izolirane opaske. I drugo, mi svi znamo da do nerazumijevanja u ovim bolnim doga?ajima dolazi najprije jer su dijelovi mojih predavanja zabiljeeni i raspreni u svim smjerovima, u nekim slu?ajevima s namjerom pohvale govore?i: Vidi, stvari koje govori uop?e nisu ni tako loe ali i u drugima s manje pohvalnim ciljem da ljude nakostrijee tako da izazovu svakakve vrste ozloje?enosti.

Izolirane re?enice izvu?ene iz konteksta, pogotovo uzete iz serije predavanja, ne mogu zna?iti nita i mogu biti interpretirane na sve mogu?e na?ine. Mene zanima isklju?ivo traenje istine, u ovom slu?aju posebno jer je dosta naih prijatelja trailo raspravu ove vrste i ima stvarnu elju za tim. Nisam zabrinut zbog toga to je mogu?e izvijestiti ovamo ili onamo da ono moram re?i nije napokon ni tako loe. Ono s ?ime sam zabrinut je istina. Zasigurno svi mi koji duhovnu znanost uzimamo ozbiljno, i koji smo zabrinuti za traenje duhovne znanosti s obzirom na ljudsku evoluciju u naem vremenu, moramo biti zabrinuti za istinu.

Danas ?u nastaviti davanje jo nekih gledita koja ?e dati osnovu za formiranje prosudbi pogodnih za danas to jest, ne za slijede?e dane ili tjedne, ili ?ak za slijede?u godinu, ve? za sadanje vrijeme u irem smislu. Sjetimo se da je duhovna znanost iznad svega ozbiljna stvar i da bi je ispravno razumjeli moramo je uzeti ozbiljnije od bilo ?ega drugog. Ako se, s druge strane kako je tako ?esto slu?aj kada imamo drutvo koje slui kao instrument za nastojanja duhovne znanosti duhovnoj znanosti pristupa sa svim vrstama predrasuda i preuranjenih osje?aja koji dovode do stanja goru?eg fanatizma o svakakvim pitanjima, tada to dokazuje nedostatak spremnosti za duhovnu znanost. Ipak je danas savreno mogu?e razumjeti da je sama duhovna znanost pogodna za razvoj ozbiljnosti koja je tako potrebna u ovim tragi?nim vremenima.

Svaki pojedinac mora ukinuti svoje postavke za jedan ili drugi smjer da bi prihvatio stvari bez ikakvih predrasuda. Nije mogu?e re?i odre?ene stvari bez da se jedna ili druga osoba osje?a neugodno. Ima mnogo ljudi danas koji gledaju kao na grijeh ?ak i ako se samo ukae na neke ?injenice, jer zamiljaju da je samo spominjanje ove ili one ?injenice ekvivalentno zauzimanju strana to, naravno, uop?e nije slu?aj. Neke ?injenice treba gledati hladno i direktno u lice jer se samo tako moe do?i do valjane prosudbe. Naravno, moda osoba ne eli do?i do ovakve prosudbe, ali ako eli to moe na temelju duhovne znanosti.

Sada ?u vam dati neke uvodne napomene da bi iznijeli, na kraju dananje diskusije, neke stvari koje mogu probuditi shva?anje za na?in na koji odre?eno da li ?emo re?i okultno znanje forsira svoj put u sadanjem duhovnom razvoju ?ovje?anstva. Zapravo, ovo znanje forsira svoj put na povrinu u svoj vlastiti sklad kao rezultat procesa ljudske evolucije, tako da nije neophodno raditi dodatne napore da bi se smjestilo unutar razvoja ?ovje?anstva. Po?eti ?u od odre?enih detalja, za koje vas molim da ih jednostavno prihvatite kao temelj, tako da kasnije glavni naglasak moe biti stavljen na ono to ?u predstaviti kao rezultat ovih sagledavanja.

Na po?etku ovih rasprava rekao sam: Ako netko, kao dobar europljanin, ?ini sve napore da temeljito pro?e sve doga?aje i ?injenice koji su se odvijali desetlje?ima i nedavno su postali poznate, ?ini napore da ih prije?e temeljito bez predrasuda, i ako onda ispituje prosudbe iz periferije i mislim kao to se podrazumijeva od ljudi koji s pravom nose ?uvena imena za vrijeme perioda koji vodi do dananjih bolnih doga?aja, tada se ve? moe do?i do odre?enog zaklju?ka. To je zaklju?ak da su odre?ene prosudbe takve da, to god netko mogao dodati ili umetnuti, odgovor je uvijek isti: Nije bitno, Nijemac ?e biti spaljen-po starom obrascu: Nije bitno, idov ?e biti spaljen. Mnoge, mnoge prosudbe ne sadre nita osim odre?ene averzije bile pravedne ili ne otvoreno je pitanje protiv bilo ?ega to bi se moglo nazvati njema?kim. Ja vaem moje rije?i paljivo.

Ova averzija je nedavno pretvorena u goru?u mrnju koja u svakom slu?aju nema sklonosti da bilo to paljivo prou?i, niti da prihvati bilo to to je paljivo prou?avano, ve? svoju pravednost pronalazi jedino u mrnji. Ipak ovakva pravednost ne mora nuno biti iskoritena. Ako netko kae: Ja mrzim i ako stvarno to eli i tako objavi, onda zato ne? Svatko ima pravo mrziti koliko ga volja; tu se ne moe dati prigovor. Ali veoma mnogo ljudi je najvie zaokupljeno s time da ne priznaju svoj osje?aj mrnje u ovakvoj situaciji. Oni se pokuavaju uspavati u zaborav govore?i svakakve stvari koje bi trebale izbrisati mrnju i staviti na njeno mjesto navodno objektivne i pravedne prosudbe. Ali to sve stavlja pod pogreno svjetlo. Ako netko iskreno prizna: Ja mrzim ovu ili onu osobu tada moete razgovarati s njime, ili moda ne moete, zavisno o intenzitetu mrnje. Istinoljubivost, apsolutna istinoljubivost prema sebi i svijetu u svim stvarima je neophodna, i ako propustimo razumjeti da je istinoljubivost neophodna u svim stvarima, tada ne?emo posti?i da duhovna znanost bude za ?ovje?anstvo najintimniji impuls iz vlastitog srca i iz vlastite due. Tada kaemo: Sigurno, elimo dio duhovne znanosti, dio koji ne brine o naim simpatijama i antipatijama, dio koji nam koristi; ali odbijamo one dijelove koji nam ne koriste. Mogu?e je zauzeti takav stav, ali to nije stajalite koje je danas korisno za ljudsku evoluciju. Ono to moram re?i je bazirano na odre?enim primjedbama, ali u potpunosti bez ljutnje!

Dobro je poznata ?injenica da veoma mnogo ljudi vidi vezu izme?u dananjih doga?aja i osnivanja njema?kog Reicha koji lei u centru Europe. Nije moj zadatak da govorim o politici njema?kog Reicha ili o bilo kojoj drugoj politici, i to ne?u ni napraviti. Jednostavno vam elim dati nekoliko izoliranih ?injenica kao osnovu. Mogu?e je formirati miljenje o doga?ajima koji su vodili do osnivanja njema?kog Reicha. Tako?er je mogu?e formirati miljenje bilo opravdano ili ne da je nesre?a za ?ovje?anstvo to Njema?ka uop?e postoji. ?ak i ovo je otvoreno za raspravu. Zato ne, ako je netko otvoren i dovoljno iskren da prizna da ima takve poglede? Ali to nije naa briga u ovom trenutku.

Pogledajmo ?injenicu koja je ovu njema?ku naciju dovela do osnivanja njema?kog Reicha za vrijeme zadnje tre?ine devetnaestog stolje?a. Postoje ljudi koji osporavaju osnivanje njema?kog Reicha iz sasvim razli?ite pozicije. Oni razmiljaju da osnivanje carstva nije dobro za ljudsku evoluciju. Ali ljudi koji dijele ovakvo stajalite o zapadnim carstvima nemaju pravo na takav sud. Nemojmo zaboraviti da su ove nacije Zapada veoma privrene konceptu carstva, konceptu drave, i da je njihov na?in razmiljanja s obzirom na nacionalnost veoma povezan sa razli?itim idejama o dravi. Prema tome, oni koji ujedinjuju patriotizam sa idejom drave, kao to su to zapadne nacije, nemaju uop?e prava propitivati ideju carstva. To bi bilo prili?no nelogi?no, jer bi to bila izjava da druga nacija nema pravo napraviti ono to je njihova vlastita napravila. U raspravi morate zauzeti stajalite koje daje osnovu za raspravu i tako?er ima mogu?nost ostati logi?no. Bilo bi lako voditi raspravu s Bakuninom o tome da li je njema?ki Reich u Centralnoj Europi neto dobrodolo. Ali osnova za ovakvu diskusiju bila bi bitno razli?ita ako bi bila vo?ena, ne sa dravnikom ve? sa bilo kojim ?lanom zapadnih nacija, jer su oni toliko uronjeni u ideju drave. Dakle mora biti jedna pretpostavka, naime, da ideja o carstvu kao takva nije odba?ena nekontrolirano, ina?e ne bi bilo osnova za diskusiju. Ali ne?ije pretpostavke se moraju znati ako se eli do?i do valjane prosudbe.

Ljudi danas vie ne misle o povijesnim impulsima iz kojih je carstvo u Centralnoj Europi izniklo. Oni ne uzimaju u obzir, na primjer, da je tlo na kojem je carstvo osnovano bilo kroz mnoga stolje?a vrsta rezervoara, vrsta fontane za ostatak Europe. Vidite, neto rimsko, u smislu nastavljanja onog to je bilo rimsko, danas vie ne postoji. Ono to je bilo rimsko to je, ako mogu tako re?i, isparilo i samo je ulo u druge narodne elemente u formi izoliranih impulsa. Uzmite tlo Italije. Tijekom Srednjeg vijeka sve vrste germanskih elemenata su migrirale u Italiju. Moda ?u kasnije imati ansu ovo objasniti poblie. U dananjoj talijanskoj populaciji, ?ak i u njihovoj krvi, struji ogromna koli?ina onog to se moe zvati germansko. To se ulilo u njih sa rimskim elementom, ali ni na koji na?in da bi se dananje ljude Italije moglo nazvati nastavlja?ima starih rimskih ljudi. Uvijek je bio slu?aj da su iz Centralne Europe, kao iz rezervoara naroda, svakakva plemena migrirala u periferiju, u panjolsku, Sjevernu Afriku, Italiju, Francusku, Britaniju. I kako su narodi zra?ili vani na ovaj na?in, neto to nije njihovo susretalo se s njima: rimski element. U sredini je, takore?i, bio rezervoar:


?ovjek kao Dante, o kojem sam vam govorio ju?er, je jednostavno karakteristi?ni izraz op?eg fenomena. Tko je dananji francuski narod? Ne samo nasljednici latinskog elementa. Franci, drugim rije?ima biva germanska plemena, raireni preko cijele zemlje. Njihov sastav je postao izmijean sa narodnim elementima ne vie njihovim, elementima koji sadre latinske aspekte, preko rimskih gra?anskih stajalita, pomijeano s drevnim keltskim aspektima; da bi rezultati svega ovoga bili neto u ?emu ivi vie germanskih impulsa nego to moete zamisliti. Isto tako danas u talijanskoj populaciji ivi toliko mnogo germanskih impulsa. Ako bi to eljeli, mogli bi prou?avati migraciju Lombarda u sjevernu Italiju, germanski element koji je jednostavno apsorbirao rimski. Britanija je bila originalno nastanjena sa elementima koji su onda gurnuti natrag u Wales i Brittany i ?ak daleko kao to je Caledonia, ali ne prije nego su poslali glasnike da povuku Jutes, Angles i Saxons preko na otok tako da mogu zadrati predatorske Picts i Scots. Iz svega ovoga izgradio se element u kojem je o?ito germanski dominantan.

irenje se odvijalo u svim pravcima. U Centralnoj Europi rezervoar je ostao otraga. Povezan s ?injenicom da se centar mora razli?ito razvijati je onaj skok kojeg ne elim hvaliti da je skok naprijed koji je izraen grimmovim zakonom glasovnih pomaka. Ovaj zakon ne treba mjeriti s mjerilom simpatije ili antipatije, jer to je jednostavno ?injenica. Svatko moe zamisliti to je do njega vodilo, ali to ne bi smjeli brkati s simpatijom ili antipatijom.

Kada su rimski Cezari vodili kampanje protiv germanskih plemena, oni koji su bili prvi osvojeni formirali su daleko najve?i dio vojske, dakle rimljani su se tukli protiv germanskih plemena sa ?lanovima germanskih plemena. ?ak i u kasnija vremena mase naroda periferije stajale su sa onim to se moe na?i u centru u tolikom obimu da je postalo neophodno formirati carstvo koje je, u svojoj finalnoj fazi, bilo Sveto rimsko carstvo. Znate pasus u Faustu gdje je studentima drago da ne moraju brinuti u Svetom rimskom carstvu. Ali, u drugu ruku, tako?er dolazi do toga da periferija vodi uasan rat na sredinji element, ona se stalno buni protiv srednjeg elementa. Mora se isto tako uzeti u obzir da mnogo toga to je prisutno u svijesti Centralne Europe je povezano s na?inom na koji je tlo ovog carstva stalno birano kao scena za bitku svih zava?enih naroda. To je posebno bio slu?aj u sedamnaestom stolje?u, tijekom Tridesetogodinjeg rata, u kojem je Centralna Europa izgubila gotovo tre?inu stanovnitva kroz krivnju okolnih naroda. Ne samo gradovi i sela ve? su i cijeli prostori bili uniteni. Narodi Centralne Europe su bili sasvim oderani od onih na periferiji. To su povijesne ?injenice koje jednostavno treba gledati ispravno.

Sada nije iznena?uju?e da se u Centralnoj Europi pojavila sklonost prema ne?emu drugom od onog to su ve? postigli, naime carstvu. Ali populacija ovog tla je puno manja u usporedbi prema ideji carstva kakva je bila u zapadnoj Europi, koja se dri posebno jako, bez obzira radi li se o republici ili monarhiji. To je nebitno. Morate gledati iz samih rije?i i vidjeti kako pojedinac, prema republici ili nekoj drugoj formi, stoji u odnosu na dravu kojoj pripada, bez obzira jesu li osje?aji za na?in na koji joj pripada ovakvi ili onakvi. Rekao sam da nije iznena?uju?e da su u Centralnoj Europi pojavio impuls elje za carstvom, dravom koja ?ini mogu?im da se, na jednoj strani, izgradi nekakva zatita od stoljetnih napada sa Zapada, a na drugoj, napravi barijera prema onom to dolazi s Istoka to je neto to je jo neophodno za Centralnu Europu iako nije, naravno, za Istok. Ove stvari su, vjerujem, razumljive.

Centralno Europska populacija ima druga?iji odnos prema onom to zovemo ideja o dravi; to se razlikuje od onog kod zapadnih europljana, posebno francuza. U Centralnoj Europi ideja o dravi nije ivjela stolje?ima kao to je, na primjer, u Francuskoj, i tovie ideja o dravi koja je postojala u Francuskoj nije pogodna za ono to je preostalo u Centralnoj Europi. U drugu ruku, u onom to je ostalo u Centralnoj Europi razvilo se neto na prijelazu iz osamnaestog u devetnaesto stolje?e to je takvog duhovnog ugleda da ?e izazvati ?ak i divljenje Zapada kada se jednog dana nekako smanji mrnja. I ovaj duhovni ugled, koji ?e ?ovje?anstvo mirisati u narednim stolje?ima, bio je postignut u Centralnoj Europi u vrijeme kada je zbog Zapada bilo potpuno nemogu?e za Centralnu Europu da izgradi koherentnu dravnu strukturu. Lessing, Goethe, Schiller, Herder i svi ostali koji su povezani s ovom strujom nisu postali veliki unutar koherentne dravne strukture. Oni su postali veliki usprkos izostanku propisne dravne strukture. Teko je zamisliti koliko je to razli?ito za Goethe-a, koji je postao velik bez koherentne dravne strukture, u usporedbi s Corneille, ili Racine, koji se jedva mogu zamisliti bez pozadine dravne strukture kojoj je briljantnost i eminenciju dao Louis XIV, kralj koji je rekao: Drava, to sam ja! Ove stvari se gledaju zajedno.
Me?utim, tijekom devetnaestog stolje?a kod stanovnitva Centralne Europe pojavljuju se impulsi koji su u po?etku bili sasvim unutranji, impulsi koji su doveli o ro?enja sklonosti i za neki oblik dravnog ustroja. Ova sklonost se prvo pojavila na jako idealisti?an na?in, i oni koji poznaju razvoj devetnaestog stolje?a znaju da je ideja drave koja je pokrenula stanovnike Centralne Europe prvo bila usidrena, ponajvie, u glavama raznih idealista, ljudi koji su bili vie idealisti a manje prakti?ari, koji su bili najvie neprakti?ni s idejom drave, u usporedbi s prakti?nim zapadnjacima.

Dakle mi pratimo razvoj nastojanja za formiranjem njema?kog Reicha koji bi zaokruio njema?ke narode u Centralnoj Europi. Vidimo, posebno u 1848 godini, kako ideja uzima odre?ene forme koje imaju odre?eni idealisti?ki pe?at. Ali poto je devetnaesto stolje?e doba materijalizma, ono to je imalo idealisti?ki pe?at nije bilo sretne ruke. Krivnja za lou sre?u ne lei toliko u naciji koliko u materijalizmu devetnaestog stolje?a. Tako je postalo neophodno posti?i na prakti?an na?in to nije moglo biti postignuto na idealisti?ki na?in; drugim rije?ima onako kako se to uvijek postizalo tijekom europske povijesti. Jer kako se stvaraju drave? Drave se stvaraju ratovima, i svim ostalim stvarima koje su dovele do njema?kog Reicha izme?u 1864 i 1870 godine.

Oni koji su iskusili dane kada je osnivan njema?ki Reich znaju kako su bila ispunjena bolom srca onih koji su jo bili proeti idejama iz 1848, kada je bio cilj osnovati ovaj Reich iz osje?aja i ideala. Bili su, u ezdesetima i sedamdesetima, oni koji su favorizirali veliki njema?ki sporazum, dok su drugi favorizirali mali njema?ki sporazum. Oni koji su favorizirali ve?u Njema?ku stajali su na starim idealisti?kim principima i nadali se osnivanju Reicha na idealisti?kim temeljima i impulsima. Oni nisu eljeli nikakva osvajanja; jednostavno su htjeli ujediniti sve to je bilo njema?ko, uklju?uju?i Austriju, u zajedni?ki Reich ili dravu. Bilo tko tko zamilja da su ovi ljudi eljeli napraviti i najmanje osvajanje nije shvatio stupanj nacionalnog idealizma koji je ivio u njima. Dugo vremena oni su bili ljuta opozicija onima koji su favorizirali malu Njema?ku, i koji su, pod Bismarckom, osnovali sadanji njema?ki Reich - to jest, njema?ki Reich pod vodstvom Prusije. Ali na kraju stranka ve?e Njema?ke se pomirila sa ostalima jer su shvatili da se u Centralnoj Europi u devetnaestom stolje?u stvari moraju odvijati onako kako su se odvijale. Dolo se do takvih odnosa i shvatili su da na kraju Njema?ka mora biti osnovana na isti na?in kao Francuska i Engleska. Na ovaj na?in oni koji su favorizirali ve?u Njema?ku postepeno dolaze do odnosa s ne?im to je bilo potpuno protiv njihovih ideala. Ove stvari se mora uzeti u obzir.

Ra?unajte nadalje: Kakvo god miljenje mogli imati o doga?ajima koji su se dogodili izme?u 1866 i 1870/71, bez obzira koga krivili ili ne za rat 1870, ne smijete zaboraviti da su sa strane Francuske ra?eni napori da se sprije?i osnivanje njema?kog Reicha, da je francuskoj politici bio cilj sprije?iti stvaranje njema?kog Reicha. Naravno ovo moe biti poricano, ali stvari koje se pori?u ipak ostaju istinite. Kada govorim o francuskoj strani, ili o engleskoj strani, nikada ne mislim na same ljude. Mislim na koheziju onih koji su na kormilu u odre?enom vremenu, oni koji uzrokuju da se dogode vanjski doga?aji. Ljudi mogu misliti da im se svi?a panjolsko naslje?e, ili francuska ili njema?ka strana u korist rata. Ali nema rasprave o ?injenici da su u francuskoj bili ljudi koji su ?inili sve napore da bi primijenili svoj sud: naime, da stvaranje nezavisnog njema?kog Reicha u Centralnoj Europi nije u skladu sa 'slavom francuske drave. To je bio jedan od uzroka rata 1870/71. Kao protu udar razvio se drugi impuls, o kojem opet svatko moe misliti to eli. To je bilo miljenje da njema?ki Reich moe biti osnovan na isti na?in kao i francusko carstvo, naime, ratovanjem sa susjedima. Ove stvari treba promatrati hladnokrvno.

Dakle njema?ki Reich je osnovan na na?in koji vam je poznat, iako danas ima malo sklonosti za detaljno ispitivanje povijesnih ?injenica. Me?utim, ve?ina od vas ih zna, makar okvirno. Tako moemo re?i: Njema?ki Reich je osnovan, dok su francuska i njema?ka bile me?usobno u ratu, na takav na?in da su sile koje je generirao ovaj rat bile one koje su dovele do njema?kog Reicha.

Pogledajmo na trenutak kada Pariz jo nije pod opsadom ali kada su njema?ke pobjede ve? u?inile da osnivanje Reicha izgleda mogu?e. To je uzrokovalo da otpor osnivanju Reicha vidimo kao slomljen, i tako je u Centralnoj Europi iznikla ideja da se krene u osnivanje Reicha preferiranog od stranke za malu Njema?ku. Gledamo otprilike na studeni 1870. Tako dolazimo nasuprot ?injenice da, iz svega to se dogodilo u onom to je kasnije postalo Njema?ka to jest, njema?ki Reich pojavio se osje?aj da je ovakav na?in osnivanja njema?kog Reicha napravio veliku tetu u Europi, osje?aj da je struktura ovog Reicha struktura ugroavanja. Govoriti o Njema?koj nije vie od takti?nosti sa strane onih koji ive u periferiji. Nema Njema?ke danas, a vie je tu Kaiser od Njema?ke. Postoje individualne njema?ke drave i onaj koji je izabran da predstavlja ove drave ispred ostatka svijeta ne naziva se Kaiser od Njema?ke ve? Njema?ki Kaiser, to je sasvim razli?ito. Ovo je proizalo iz odre?enih osobina prirode Centralne Europe. Mogu napomenuti da kada je rumunjska drava nedavno formirana bilo je mnogo rasprava da li bi se kralj trebao titulirati kao Kralj Rumunja ili Kralj Rumunjske. Ovakve stvari mnogo zna?e u trenutku kada se po?nu gledati realnosti a ne samo iluzije. Titula Kralj Rumunjske je izabrana iz sasvim odre?enih povijesnih razloga umjesto originalne namjere kao Rumunjski Kralj ili Kralj Rumunja.

Sada ako dozvolimo miljenja koja su ve? neko vrijeme u izradi da bi radila na nama, miljenja koja su nedavno u nekim slu?ajevima dosezala nove vrhunce gluposti ponavljam, mi ne raspravljamo to je pravedno, jer sve je, naravno, uvijek bilo pravedno bilo nepravedno u svojim odvojenim dijelovima ako sumiramo ova miljenja nalazimo da se pojavljuje osje?aj da je osnivanjem njema?kog Reicha nanesena velika teta Europi, osje?aj da je struktura ovog Reicha u Centralnoj Europi, na neki na?in, struktura prijetnje. Da bi ovo razjasnio elio bi vam pro?itati tekst koji, dodatno, sadri brojne stvari s kojima sam tako?er sada zabrinut. Re?eno je: Njema?ka, ili Nijemci, osje?aju se ugroeni na neki na?in, a ipak u stvari Njema?ka prijeti cijeloj Europi. Izraeno je miljenje koje je prili?no zna?ajno u vezi s ovim. Tiskano je u dnevniku Matin dana 8 listopada 1905. Nemojte zaboraviti da kada se brinemo o realitetima moramo znati da iza miljenja jedne osobe uvijek stoji miljenje nebrojenih drugih, i tako?er da realiteti uvijek izlaze iz realiteta. U Matin od 8 listopada 1905 ?itamo:

Ako se g. von Blow eli poaliti da je Njema?ka izolirana, treba se prvo upitati da nije moda Njema?ka izolirala samu sebe od ostatka Europe sa svojim akcijama. Autori nepovjerenja i sumnji?ave mrnje koji steu njema?ki Reich svaki dan sve snanije ne zovu se Delcass, Lansdowne, Edward VII ili Roosevelt, ve? Bismarck i Moltke, Wilhelm II i von Blow. Oni su oni koji su stvorili i razvili ovaj bodljikavi, iritantni i izaziva?ki Reich, nakostrijeenog oruja, koji upu?uje izaziva?ke poglede Europi u zadnjih ?etvrt stolje?a i kojem na kraju Europa ne moe pomo?i gledaju?i od muke. ?ine?i je jo vie pruskom, oni su ti koji okre?u simpatije koje su joj bile zajam?ene u ranijim danima sa njenim aktivnom znanstvenim putem i trezvenom umjereno?u. Oni su ti koji izvla?e iskre barbarske prijetnje ili brutalne strasti u ovo vrijeme iznurenosti. Europa se boji vatre koja nikada ne prestaje tinjati u Berlinu; Europa poduzima mjere predostronosti.

Dakle kako stojimo s miljenjem da je njema?ki Reich prijetnja cijeloj Europi?

Me?u onima na Zapadu koji danas izraavaju miljenje teko da ima netko tko ne vidi Njema?ku kao prijetnju cijeloj Europi, ili koji ne misle da je najgora mogu?a stvar koja se dogodila bila ta koja je okrenula ovaj narod, koji je prije sjajio svojom znano?u i trezvenom skromno?u kako je ovdje zgodno izraeno u prijetnju cijeloj Europi. Jer ono to je postao ponovno se stalno ponavlja kroz bezbrojne glasove i rijekama tinte za tiskanje.

Lako je re?i ono to je ?esto govoreno, naime da ovaj Reich nije stvoren iz povijesne nunosti ve? iz germanske arogancije zloupotreba, namjerna, rije?i germanske i nadalje da je pun ljudi koji nikad nisu prestali naglaavati da Germani vode svijet, Germani su spasitelji svijeta, i tako dalje. ?uli smo da je bezbrojno puta kazano: Nijemci su postali arogantni, misle da su pozvani da vladaju svijetom, misle da je Reich koji je osnovan neto hitno potrebno u modernim vremenima, i tako dalje; ponos, arogancija Nijemaca postala je krajnje nepodnoljiva. Ovakva su miljenja koja se ?uju kroz stalno mijenjane forme.

Nemam namjeru bilo to glancati, ali sada vam elim pro?itati miljenje koje je dano u vrijeme kada je Reich osnovan, vrijeme koje sam ve? spominjao. Kazao sam: Vratimo se u studeni 1870. Ono to vam elim pro?itati moe u?initi da neki ljudi ska?u gore dolje s nestrpljenjem oprostite na lakomislenom izrazu i kau: Tu to imate! Ovo je vrsta ideje koju ljudi imaju o vanosti ovog njema?kog Reicha! Jedva je do toga dolo, zaista je bio u tijeku proces osnivanja, a ve? je bio predstavljen kao neto blagotvorno, ne samo za Nijemce ve? za cijelu Europu, zaista za cijeli svijet ?ak i za same francuze! Da bi vam pokazao da nita ne glancam pro?itati ?u vam miljenje izraeno godine 1870:

Nikada ni jedna nacija nije imala tako loeg susjeda kao to je Njema?ka imala Francusku u zadnjih ?etiri stotine godina; loeg na sve mogu?e na?ine; drskog, pohlepnog, nezasitnog, neumoljivog, stalno agresivnog ... Njema?ka, jasno vjerujem, bila bi budalasta nacija da ne misli o podizanju neke sigurne grani?ne ograde izme?u sebe i takvog susjeda sada kada za to ima ansu. Ne postoji zakon prirode koji poznajem, ni ukaz rajskog parlamenta, pomo?u kojeg Francuska, ne bi trebala vratiti bilo koji dio njenih otetih dobara kada vlasnici od kojih je istrgnuta imaju priliku za to... Francuska se uasno alila na prijetnju nedostatka ?asti ... Ali da li bi spasilo ?ast Francuske da odbije platiti staklo svojevoljno razbijeno na susjedovim prozorima? Za sada, moram re?i, Francuska izgleda sve vie i vie u deliriju, jadna, okrivljena, za aljenje, i ?ak i prezrena.
Ona odbija vidjeti ?injenice koje joj lee opipljive ispred nosa, i kazne koje je navukla na sebe ... Ministri koji lete u balonima balansiranim ni?im ve? ne?uvenim javnim laima, proklamacijama pobjeda koje su proizvod mate; Vlada koju dri na okupu laljivost, ele?i da se uasno krvoproli?e treba nastaviti i pove?ati radije nego da oni, divne republikanske kreature, trebaju prestati upravljati s time: Ne znam kada je ili gdje vi?ena nacija koja se toliko prekrila ne?a?u ... Koli?ina svjesne laljivosti koju je Francuska, slubeno i druga?ije, izvravala u posljednje vrijeme, je neto predivno i strano ... To je evidentno njihovo vjerovanje da se nova nebeska mudrost iri iz Francuske na sve ostale zasjenjene nacije; ta Francuska je novi Mount Zion univerzuma ... Vjerujem da ?e Bismarck dobiti svoj Alsace i to eli od Lorraine; i kao to ?e to u?initi za njega, i nas, i cijeli svijet, i ?ak uskoro i za samu Francusku, dosta dobroga... Bismarck mi izgleda da stremi sa velikom sposobno?u, strpljenjem, velikim, i uspjenim koracima, prema dobrobiti za Nijemce i sve ostale ljude. Takva plemenita, strpljiva, duboka, pobona, i ?vrsta Njema?ka trebala bi biti u cijelosti spojena u naciju i postati Kraljica Kontinenta, umjesto kipte?e, hvalisave, gestikuliraju?e, svadljive, nemirne i previe osjetljive Francuske, izgleda mi kao najvie obe?avaju?a javna ?injenica koja se pojavila u moje vrijeme ... Pojava jakog njema?kog Reicha dovodi do nove situacije. Ako bi vojne snage Francuske i Rusije udruile snage, mogu slomiti rascijepanu Njema?ku koja lei izme?u njih. Ali su sada njihove proizvoljne akcije suo?ene s zna?ajnim preprekama...

Sada ?u ispustiti frazu iz razloga koji ?ete odmah razumjeti:

?emu je svaki engleski dravnik teio napustilo je realitet ideja i postalo stvarnost ...

Mogli biste pitati, da li je ovo megalomanija? Dragi prijatelji, Upravo sam vam pro?itao ?lanak koji se pojavio u The Times -u u studenom 1870, ali sam ispustio jednu rije? u zadnjoj re?enici. Potpuna re?enica glasi:

Ali su sada njihove proizvoljne akcije suo?ene s zna?ajnim preprekama. Jaka Centralna mo? ?emu je svaki engleski dravnik teio napustila je realitet ideja i postala stvarnost.

Kao to vidite, neophodno je gledati stvari onakve kakve jesu. Oni koji danas ?itaju The Times trebaju do neke mjere uzeti u obzir miljenja u The Times-u u studenom 1870. Moda do?u do neobi?nog pogleda na tu najgrozniju frazu ikada skovanu, onu o njema?kom militarizmu, ako bi malo promislili o onom to je u to vrijeme re?eno s engleske strane: da pojava jakog njema?kog Reicha dovodi do nove situacije. Ako se vojne snage francuske i rusije udrue, mogu slomiti razdijeljenu njema?ku koja lei izme?u njih.

Vremena se mijenjaju, kao to vidite. Ali ljudi jo vjeruju da mogu imati apsolutno miljenje, i tako su sretni sa svojim apsolutnim miljenjem. To zaista nije neprijateljstvo prema engleskom bi?u i engleskom narodu ako netko da miljenje koje mnogima iz Engleske moe izgledati pogreno, kao ono koje sam ja ju?er dao o Sir Edward Greyu. Oni Englezi koji misle da je to neprijateljstvo, u stvari su, sami sebi najgori neprijatelji. Ali ja nemam naviku davati prosudbe bez ikakve podrke onog to moemo nazvati pouzdan izvor. Moete re?i da tko god kazao o Sir Edward Greyu ono to sam ja rekao nije Englez i ne moe ga poznavati. Dakle pro?itati ?u vam miljenje o njemu od Engleza koji ga dobro poznaje jer je bio kolega ministar. Za vrijeme zime 1912/13 ovaj ?ovjek je rekao o Sir Edward Greyu:

Zabavno je za nas koji su poznavali Greya od po?etka njegove karijere primijetiti koliko impresionira svoje kontinentalne kolege. Oni izgleda pretpostavljaju da je u njemu neto to, u stvari, nije. On je jedan od glavnih sportskih ribolovaca u kraljevstvu tako?er i prili?no dobar tenisa?. On, me?utim, ne posjeduje nikakav politi?ki ili diplomatski kapacitet, osim odre?ene naporne dosadnosti u svom na?inu govora i tako?er iznimnu ustrajnost, kako je izgledalo. Earl Rosebery je jednom rekao o njemu da dojam koji ostavlja o velikoj koncentraciji proizlazi iz ?injenice da u njegovoj glavi nikada nije misao koja bi ga odvratila od onog koji god da je papir prou?avao. Kada je nedavno poneto ustriji diplomat izrazio divljenje za Greyevu umjerenost, koja nikad ne otkriva to mu je moda u glavi, neto drskiji tajnik je kazao: Kutija za novac napunjena do vrha sa zlatnim suvenirima ne zveke?e kada se protrese. Niti ne zvu?i kao da ne sadri ni peni. U slu?aju Winstona Churchilla, nekoliko nov?i?a zveke?e tako glasno da vam ide na ivce. U slu?aju Greya uop?e nema zvuka. Samo onaj tko kutiju za novac dri u rukama moe re?i da li je puna do vrha ili potpuno prazna! Premda drsko, ovo je dobro re?eno. Ja vjerujem da je najpristojniji karakter, iako ponekad doputa da ga zavede prili?no nesretna tatina pa se na?e umijean u poslove koje bi bilo bolje ostaviti na miru u interesu da ima ?iste ruke. On je uvijek opravdan ?injenicom da on sam nije u stanju shvatiti ili misliti o bilo ?emu na pravi na?in. On sam nije nikakav intrigant, ali u trenutku kada vjet spletkar ovlada njime on moe postati najvjetiji spletkar. To je zato su politi?ki spletkari uvijek pokuali birati njega kao svoje oru?e, i samo tome on duguje svoju poziciju.

Moramo uo?iti ove stvari tako da se ne o?ekuje da mislimo da je mir u Europi u srpnju 1914 bio u posebno dobrim rukama. Koriste?i odre?en broj dokumenta na koje se pozivaju razne knjige bilo to se moe dokazati. Ono to je bitno je da li su ove stvari koritene na pravi na?in u rukovanju sa silama koje su vane.

Druga stvar za uo?iti je da povijesni procesi izranjaju jedan iz drugog, oni postepeno dobivaju oblik. to je vodilo do doga?aja u 1914 dugo je bilo pripremano, veoma dugo. Mnogo je bilo re?eno u ovim pripremama, na primjer, da zemlje Trostruke Antante nisu imale nikakav dogovor koji je bio protiv Centralne Europe; da je jedina svrha Trostruke Antante bila o?uvanje mira u Europi. Sve vrste ?injenica su paradirale kao prividan dokaz za ovu pretpostavku. Morao bi vam pri?ati neke veoma duga?ke pri?e kada bi vam elio u potpunosti dokazati ono to moram re?i. To nije mogu?e, ali elim vam dati par referentnih to?aka. Na primjer, volio bi vam pro?itati neke pasuse iz govora u Francuskoj u listopadu 1905, jer ?e u budu?nosti ovo igrati odre?enu ulogu u povijesti. Ovakvi govori su uvijek jednostrani, naravno, ali ako se ima sve na umu a ovdje ima brojnih stvari za imati na umu prosudba se moe napraviti. Brojne vane stvari mogu se izvu?i iz ovog govora od Jaursa iz godine 1905. Mogu izabrati ovaj primjer jer sam nedavno govorio o Jaursu u sasvim druga?ijem kontekstu. Kao to znate, Jaurs je bio demokrat, zaista socijaldemokrat i, to god drugi mislili o njemu, on je sigurno bio ?ovjek koji je bio ozbiljno zabrinut ne samo radi mira koji je bio toliko neophodan u Europi, ili barem zapadnoj Europi, ve? i pozivaju?i zajedno sve one ljude u svijetu koji su ozbiljno teili zadrati mir. Na odre?eni na?in Jaurs je imao pravo govoriti onako kako je govorio. U listopadu 1905, kratko nakon to je francuska demokratska vlada had pokopala Delcassa oprostite na lakomislenom izrazu kada je postalo o?igledno za vrijeme sastanka komore da je on sposoban ugroziti mir u Europi u bliskoj budu?nosti, Jaurs je to komentirao kako slijedi:

Engleska je prepoznala Delcassov san i tiho se pripremala da ga iskoristi. Prijetnja od njema?ke industrije i njema?ke trgovine, na svim svjetskim tritima, engleskoj trgovini i engleskom profitu, dnevno se pove?avala.

Bilo bi cini?no, bilo bi skandalozno, ako bi Engleska proglasila rat Njema?koj samo da bi unitila njenu vojnu mo?, unitila njenu flotu i poslala njenu trgovinu na dno oceana.

Ali ako bi jednog dana izbio sukob izme?u Francuske i Njema?ke u kojem bi Francuska prenijela legalne razloge i zahtjev za obnovom njenog nacionalnog integriteta, tada iza ovih divnih izgovora kalkulacija engleskih kapitalista, koji ele ukloniti njema?ko suparnitvo silom, mogla bi se uuljati i ovo iskoristiti kao sredstvo za postizanje njihovog cilja.

Tako kada su se pojavile teko?e u marokanskoj aferi izme?u Francuske i Njema?ke, i potonja, sumnjaju?i na koaliciju izme?u Francuske i Engleske, napravila otru intervenciju da bi ih prisilila da naprave deklaracije, pokazalo se da je Engleska bojim se da to moram re?i bila potpuno sklona raspirivanu plamena. To je ?injenica da je, u zna?ajnom trenutku kada su doga?aji dosegli vrhunac, Engleska ponudila Francuskoj napada?ko-obrambeni sporazum u kojem nam je jam?ila potpunu podrku i obvezala se ne samo na potapanje njema?ke flote ve? tako?er da osvoji Kaiser Wilhelm Canal i smjesti sto tisu?a vojnika u Schleswig-Holstein. Da je ovaj sporazum potpisan a to je Monsieur Delcass elio napraviti to bi odmah zna?ilo rat. To je razlog zato smo mi socijalisti zahtijevali ostavku Monsieur Delcassa, i sa tim napravili uslugu Francuskoj, Europi i ?ovje?anstvu op?enito.

Iznad svega, Jaurs je znao ove stvari koje mnogi ljudi ne znaju kada do?u do prosudbi najbitnije i najvanije stvari. Bio je ?ak dovoljno nemaran da izrazi ove esencijalne i vane stvari na takav na?in kao da daje do znanja da bi o tome mogao jo re?i u budu?nosti. Dobro je poznato okultistima da u zadnjoj tre?ini devetnaestog stolje?a ?lan odre?enog bratstva obznani svijetu odre?ene stvari koje, po miljenju bratstva, ne bi trebalo u?initi javnim. Jedan dan odmah nakon to to napravi on nestane; bio je ubijen. Jaurs nije bio okultist, ali nama se moe opravdati znatielja da li bi svijet ikada ?uo to je dovelo do njegove smrti u osvitu rata.

Stvari koje je Jaurs rekao vode natrag na sastanak komore za vrijeme kojeg je Delcass, kreatura Edvarda VII, kao i ostale kreature koje su radile iza scene, bio pokopan od vlade, moda ne toliko jer je trasirao put ratu ve? iz sasvim drugog razloga.
Mi smo u godini 1905. Rusija je jo angairana na Istoku i, dakle, nadala se da ako plamenovi koje potpiruje Delcass na Zapadu stvarno po?nu gorjeti posljedice ne?e biti kakve bi mogle biti ako Rusija ne bi bila jo zauzeta na Istoku. Ali Delcass nije osoba koja prima stvari lee?i. Kada su ga oni koji nisu eljeli rat optuili da dovodi stvari na rub rata, on je odgovorio da Engleska daje do znanja Francuskoj da je spremna okupirati Kaiser Wilhelm Canal i napasti Schleswig-Holstein sa 100,000 vojnika i, ako Francuska bude tako eljela, ova ponuda ?e biti stavljena na papir. Ove novosti, koje je Delcass prezentirao svojim ministarskim kolegama koji su ga upravo otpremale vani bile su, naravno, ishod pregovora koje je provodio iza njihovih le?a i u koje je kralj Edvard VII tako?er bio teko umijean.

Mogu citirati mnoge ?lanke koji bi potvrdili ovu ?injenicu, koji su objavljeni u Matin-u, a kasnije i u drugim novinama. Ali ja samo elim privu?i vau panju na ?injenicu da je barem netko bio, ?ak i u to vrijeme, tko je gledao stvari poblie i vidio da su sumnjive. To je bila osoba koja se moda uop?e nije svi?ala ljudima, posebno u Francuskoj. On je bio sve?eni?ki senator Gaudain de Villaine koji je, 20 studenog 1906, kada je Clemenceauovo ministrovanje ve? bilo po?elo, pitao kakva je situacija izme?u Francuske i Engleske o kojoj se mnogo ?ulo. Clemenceau je odgovorio da za sada to se ideje o odmazdi ti?e, on je bio ogor?en da mu francuski senator moe postaviti takvu zamku, obvezuju?i ga ili da razo?ara Orange Lodge ili da objavi rat, i on prema tome odbija odgovoriti. Dakle Clemenceau je odgovorio na pitanje senatora da li ita postoji u vezi koalicije izme?u Francuske i Engleske, to moe dovesti do europskog rata, odbijaju?i da odgovori. Jer ako bi bio odgovorio morao bi ili razo?arati Orange Lodge u vezi ideje o odmazdi, ili bi morao proglasiti rat. Dakle vidite: Da je Clemenceau bio otvoren u to vrijeme o vezi izme?u Francuske i Engleske morao bi proglasiti rat ne proglasiti mir ve? proglasiti rat. Ovo je sam rekao 1906.

Ne smijemo zaboraviti to je djelatno u svakoj situaciji u svijetu je ono to jedna osoba ?uje od druge. Moete li zamisliti da je bilo mogu?e u Centralnoj Europi vjerovati u miroljubive namjere Zapadne Europe, dok u isto vrijeme sluati ne jednu, ve? bezbroj ovakvih ?injenica? Za prosuditi ove stvari vie faktora se mora uzeti u obzir. Jedan od njih je krajnja apsurdnost govoriti o militarizmu Centralne Europe u kontekstu Centralne Europe u njenom najirem smislu. Jer svaki ovakvi militarizam je posljedica to ste u sendvi?u izme?u dvije militantne drave.

Ljudi bez ikakvog smisla za realnost mogu pitati: Zar nisu bili svakakvi prijedlozi za razoruanje? Trebate samo pogledati ove prijedloge za razoruanje! Odre?eni cilj se moe posti?i na prili?an broj razli?itih na?ina. Naravno neki ljudi ne kaem nacije, kaem ljudi u zapadnoj Europi bili bi radije postigli ono to su eljeli, i jo ele, bez rata koji bi prolio krv stotina tisu?a na svim stranama. Oni bi radije gledali razdragano i rekli: Gledajte, napravili smo mir!

Jedno od sredstava preferiranih od strane zapadno europskih politi?ara odre?enog kalibra bilo je prijedlog o razoruanju, jer to je jednostavno razli?it na?in za postizanje cilja. Kada se pokae da nikakav napredak nije postignut s prijedlogom o razoruanju, ovu odre?enu rutu treba napustiti kao neprohodnu. Ako bi bilo mogu?e obuzdati Centralnu Europu sredstvima razoruanja to bi, naravno, bilo preferirano. Ali to je bio samo jedan od nekoliko mogu?ih metoda.

Ne smije se biti zaveden rije?ima ili iluzijom; treba biti jasno to ljudi ele. Dakle uvijek i ponovno je neophodno ustati za ljude sa zdravim na?inom razmiljanja, ljude koji stvarno ele ono to kau da ele, ?ak iako su, pod utjecajem mrnje i svakakvih osje?aja, identificirani kao oni koje treba kriviti za neto. Treba ustati za njih i biti jasno kako nije fer kazati: Englez je napravio ovo ili ono, Engleza treba kriviti za ovo ili ono. To nije razumna prosudba. Ali nije razumno ni ako se Englez osje?a povrije?en kade se otkrivaju ?injenice kao ona o kojoj smo upravo raspravljali. Treba sjesti i napraviti biljeke kada, na osnovu dobrog razuma, prsti pokazuju na odre?ene faktore u velikom kompleksu uzroka. Tako nalazimo pod naslovom Njema?ka scena u Daily News od 13 listopada 1905 deklaraciju koja govori slijede?e o britanskoj vladi tog vremena, koja nosi toliko mnogo krivnje za ono to se jo i danas odvija. Moram dodati da prethodnik Sir Edward Greya nije bio ba nitko. Lord Lansdowne je znao mnogo o tome to je to. Ali od odre?ene to?ke nadalje, oni koji su iza scene trebali su nule, da bi lake funkcionirali:

I krajnje je vrijeme da Lord Lansdowne treba objasniti i obraniti ovo poglavlje u diplomaciji za koje su on i njegovi kolege ustavno odgovorni. Bila je kasna tendencija da se Lord Lansdowne postavi na najviu to?ku, ali zemlja bi imala malo razloga zahvaliti mu ako bi se nalo da je dozvolio da se zemlja uvu?e u uplitanje koje direktno uklju?uje rizik od europskog rata ... Najbolji od sudova ?e ponekad tititi obiteljske posjede, ali to ima narod Velike britanije ili narod Njema?ke sa ovim stvarima? ... Protu njema?ke usijane glave u ovoj zemlji i protu britanske usijane glave u samoj Njema?koj stoje na putu takve konzumacije [prijateljskih i stabilnih odnosa] i za njihove burne prohtjeve ogromne populacije mogu jednog dana skupo platiti.

Morate uzeti u obzir esencijalne stvari na pravim mjestima. Ali nikada ne uzimajte sve ?injenice; sam zdrav razum moe dokazati da dvije centralno europske drave nisu imale ni najmanji razlog za rat. Kako bi rat izgledao onima koji su mislili o njemu? Francuska bi morala re?i da bi u slu?aju europskog rata, osim ako se ne ispune odre?eni uvjeti, po svoj prilici mnogo propatila. Me?utim, to se nije vjerovalo u Francuskoj jer je jo postojala jaka vjera u Francusku koja je vladala Europom stolje?ima. U Italiji su bili posebni uvjeti. Moda ako budemo imali vremena raspraviti ih u vezi druge stvari. Ali tako?er i Italija, pod odre?enim uvjetima, nije mogla zamisliti da bi neka dobra stvar dola od rata koji bi Europu gurnuo u kaos. U Rusiji su, tako?er, bili posebni uvjeti, kako sam vam ve? rekao zbog veze Rusije sa slavenskim narodima, slavenskom rasom.

Ovo mi daje mogu?nost, usput bubi re?eno, da vam dam primjer dubina misli Sir Edward Greya. to je njegov kolega Rosebery rekao? Da je utisak dobre koncentracije koji ostavlja dolazi iz ?injenice da nikada nema u glavi misao koja bi ga ometala? Dobro, jednom je miso bila infiltrirana u njegov meditativni um od onih koji su radili na infiltriranju misli u njegov um, ishod je bio da je kona?no rekao: Ruska rasa ima veliku budu?nost i sudbina joj je napraviti velike stvari. On je bio zaboravio da se mislilo na slavenske narode i da nema takve stvari kao to je ruska rasa. Kada govorimo o realitetima apsolutno je neophodno razlu?iti rusizam i slavenske narode.

U Rusiji samo oni koji su predstavljali rusizam mogli su ra?unati na neku ve?u dobit iz europskog rata, naime, realizaciju, barem djelomi?nu, testamenta Petra Velikog. Nezavisno od toga, o?ekivale su se velike patnje, ali ne takve da bi predstavnici rusizma tome pridavali bilo kakvu vrijednost.

Engleska bi mogla re?i da ?e najmanje izgubiti i najmanje riskirati. Sada kada se tuni ratni doga?aji odvijaju mjesecima, kada bi se radila procjena tko je najmanje propatio, ili teko da je uop?e barem s obzirom na miljenje svjetske povijesti odgovor bi bio: Engleska. Engleska ?e mo?i nastaviti s ratom dugo vremena bez da zna?ajnije pati.

Ali takozvane Centralne Sile vrlo izvjesno nemaju to dobiti od rata i nemaju elje za takvim ratom. One uvijek pokazuju dvije tendencije. U jednu ruku postoji odre?ena bezbrinost koja se javlja, ne iz znanja o tome to se zbiva ve? iz osnovne karakteristike; jer austrijski karakter je u osnovi bezbrian. U drugu ruku naglasak je uvijek stavljan na izjavu da sve to su oni eljeli je zadrati to su ve? imali, i da je sve drugo besmisleno. Nije u pitanju, na primjer, da bi bilo koji dio Srbije bio pripojen, ako bi oni koji bi to pokuali uspjeli lokalizirati rat izme?u Austrije i Srbije.

Da je Engleska bila vo?ena od dravnika koji nije rekao ve? 23 srpnja: Ako Austrija zarati sa Srbijom, to moe voditi do europskog rata; da je Engleska bila vo?ena od dravnika koji je rekao: U?initi ?emo sve mogu?e da rat ostane lokaliziran; tada bi doga?aji imali sasvim druga?iji smjer. Ali to bi trebao biti netko tko formira svoje prosudbe druga?ije nego Sir Edward Grey, koji je od po?etka hipnotiziran milju: Ako Austrija zarati sa Srbijom, to ?e biti europski rat. On nije nikada pitao to Rusija ima sa cijelom stvari oko rata izme?u Austrije i Srbije. To se kod njega nikad nije pojavilo i u svemu to je govorio ne moe se vidjeti sumnja. Sve to je ikada vidio bilo je opravdanje za ruski utjecaj u Srbiji, opravdanje za utjecaj koji je bio pripremljen na izniman na?in i bio ro?en u iznimnoj struji, kako sam vam pokazao.

Nita to se dogodilo u vezi ovog, uklju?uju?i 364 ubojstva izme?u godine 1883 i 1887, nema nita sa bilo kojom prosudbom o srpskom narodu. Sve to su napravili je da su se hrabro borili, i u njihovim sadanjim uvjetima jo to rade. Samo njima se duguje jedini uspjeh postignut proteklih tjedana od Antante. Nitko tko razumije ove stvari ne?e suditi protiv bilo kog naroda, a kamoli onog koji je, upravo u svojim najtragi?nijim danima, pokazao da ne samo da ima volju do toga da rtvuje svoju krv ve? je i sposoban ustati za svoju pravu prirodu, uvijek prisutnu i spremnu u ozbiljnim vremenima, samo ako mu se dopusti.
Ali tako?er moramo zapamtiti da je ubojstvo nadvojvode Franza Ferdinanda bio samo zadnji veliki hitac u cijeloj seriji pokuaja ubojstava austrijskih vladinih slubenika koji su se odvijali unutar nekoliko mjeseci. To je bila u stvari posebna kampanja, koja je bila ?ak i prili?no razumljiva i podravana od odre?enih ljudi. Sje?ate se to sam vam rekao o okultnoj pozadini ove osobnosti, nadvojvode Franza Ferdinanda. Tako?er se sje?ate da je ?injenica, paradoksna ?injenica, da je ovaj par, ljubazno raspoloen prema slavenima u najviem smislu, bio ubijen od slavena ili je tako izgledalo. Dublje veze se mogu napraviti pristupa?nijima sa odre?enim razumijevanjem srca. Mi vidimo ljudsko bi?e, ljubazno raspoloeno u najviem smislu prema slavenima, ubijeno zajedno sa svojom enom od slavenskog metka. U trenutku dok je Duchess pijunirao iz njene ko?ije mlada enska osoba je stala dosta blizu; smijee?i joj se, sekunde prije nego su meci udarili, jer je primijetila da je slavenska ena, i uzviknuo: Gledaj, slavenka! Tada su udarili meci. Kakvu ?udnu karmu ovo otkriva! Prije nego su je meci oborili, Duchess je zadovoljno uzviknuo, jer je njen pogled pao na jednu od njenih ljubljenih slavenskih ena.

Ranije sam opisao dalekosenu vezu koja postoji izme?u makinacija na Balkanu i brojnih dobro pripremljenih situacija na apeninskom poluotoku. I sada vam jo jednom elim postaviti pitanje koje sam ve? postavio: Zato je bilo napisano u prili?no inferiornim parikim novinama u sije?nju 1913 da je za dobrobit ?ovje?anstva neophodno da nadvojvoda Franz Ferdinand bude ubijen? Zato je dva puta kazano u ovom takozvanom Okultnom Almanahu ta ?e on biti ubijen? Treba pogledati sv ?injenice odjednom. Na?i ?emo da je alkemija metaka koji su koriteni za ovo ubojstvo bila iznimno komplicirana i da, iako su izali iz srpskog arsenala, oni su bili 'pomazani iz sasvim razli?itog mjesta ako to mogu re?i simboli?no.

Ovo su stvari koje su izraene u onom to moemo vidjeti, na primjer, u Austriji. Zamislite vicarsku okruenu samo onima koji je mrze. Sumnjam da bi to imalo posebno smiruju?i utjecaj, posebno ako bi mrnja bila izraena izrazima kao to su oni trenutno u Rumunjskoj: Jos Austria perfida! To jest: Dolje lukava Austrija!; ili: Radije Rus nego Austrijanac! i tako dalje. Ako ovako stoje stvari, i ako razmotrite sve stvari koje su napisane u Italiji prili?no dugo vremena prije nego je izbio rat protiv Austrije, tada ?ete shvatiti da je situacija daleko od spokojne. Na ovaj na?in je organizirana obimna kampanja koja se iri daleko i iroko u zemljama koje okruuju Austriju. Ne branim posebno ni jedno stajalite, ve? samo spominjem ?injenice.

Razmotrite, na primjer, i ovo: Na berlinskom kongresu, Austrija je dobila, kroz zna?ajan utjecaj Lorda Salisburya, mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu. Kada je Engleska dala Austriji mandat da poduzme ovu akciju na Balkanu za vrijeme sedamdesetih, pokazalo se da u Austriji postoji gorljiva opozicija pripajanju Bosne i Hercegovine jer su Nijemci u Austriji govorili: Ve? imamo dovoljno Slavena; mi ne moemo apsorbirati vie Slavena. Ako bi se u Austriji pojavila ideja za osvajanjem nekog dijela Srbije ratnim ?inom to bi se suo?ilo s najotrijom opozicijom u interesu Austrije, koja je dobro razumjela, da nita ne bi bilo gluplje nego udjeti za dijelom srpskog teritorija. Jedina je elja bila drati carstvo na okupu da bi neutralizirali kampanju. Ovo je bilo savreno poteno, iako moda bezbrino. Vi?eno objektivno, postaje savreno o?ito da rat ne bi zapo?eo kao posljedica ultimatuma Austrije Srbiji da Rusija nije zauzela stav koji svi znamo, usprkos tome to je znala da Austrija nije sklona bilo kojoj formi osvajanja. Me?utim, u svemu ovome, moramo zapamtiti raspoloenja. Posljedica svega o ?emu smo raspravljali je bila u raspoloenjima, ne samo na periferiji ve? i u Centralnoj Europi.

Sada vam elim dati mali primjer da vam pokaem kako je, usprkos svemu, mogu?e formirati miljenje o ovim stvarima ako se uozbiljimo da bi doli do ispravne prosudbe. Zanimljivo je pogledati izvjesne to?ke u odre?ena vremena, jer se samo tako moe neto prepoznati. Na primjer, moemo pitati: Kako je moralo izgledati u dui nekoga tko se osje?ao odgovornim za Austriju, recimo otprilike u vrijeme ubojstva nasljednika prijestolja mislim neposredno prije i neposredno poslije ovog?
Da bi doli do valjane prosudbe s obzirom na raspoloenje kod potenih ljudi u Austriji, najbolji trenutak za izabrati bi bio onaj koji ne neposredno prethodio ubojstvu, jer ljudi tada nisu bili pod utjecajem onog to se doga?alo kao posljedica ubojstva. Vidite koliko oprezan pokuavam biti. Ne?u uzeti u obzir nervozne i tjeskobne due kakve su bile neposredno nakon ubojstva. Umjesto toga, pogledajmo to je ivjelo u dui potenog austrijanca pod svim utjecajima koji, poslije Delcassa, su doveli do osje?aja da dolaze iz zapadne Europe i povezuju se s isto?nom Europom, s Rusijom. Sada, mogu staviti ispred vaih dua takvu prosudbu ?itaju?i vam odlomak iz eseja koji je bio napisan ba u trenutku o kojem se radi. Premda se pojavio poslije ubojstva bio je ve? u procesu tiskanja kada se dogodilo. Dakle bio je napisan od strane jednog austrijanca u tjednima neposredno prije ubojstva:

[Praznina u stenografskom zapisu.]

Ovdje imate prosudbu ?ovjeka ?ije misli su bazirane na zdravom razumu, nekoga tko je vidio sve faktore koji su na djelu u Europi upravo prije finalnog doga?aja, ubojstva. Svi su znali da bi poticajem od Rusije balkanske drave morale objaviti rat Austriji. Prema tome, prava stvar za u?initi da bi izbjegli rat bila bi zapo?eti ba u ovoj to?ci sa pokuajima da lokaliziramo situaciju, jer izvana su mogu?nosti izgledale jako dobre.

Neophodno je kada radimo prosudbe prema vlastitim osje?ajima za nas, prosudbe su ?injenice pogledati na same ?injenice i koristiti ih kao temelj. Danas sam vam mogao dati samo nekoliko izoliranih ?injenica da bi objasnio to mislim. Ali sam vam ih dao naro?ito u svrhu razvoja ?injenica; nita vie. Budimo jasni oko svrhe uvo?enja ovakvih ?injenica: svrha je do?i do istine. Istina, ?ak iako, paradoksalno, moe biti tetna, ne moe nikada biti tetna kao neistina.

Oni koji razumiju ?injenice znaju da su fabricirane beskona?ne lai, od momenta kada je postalo mogu?e lagati, neskriveno, kao posljedica mogu?nosti da se netko ?uje iznad druge strane to jest, potapanja druge strane razli?itim na?inima koji su doli do izraaja na tako bolan na?in. Ali mi se brinemo o istini i pristupu istini. To sasvim izvjesno nije istina ustrajati na tome da je ovaj rat isprovociran od Centralne Europe. Moda ljudi ne mogu govoriti istinu jer je ne znaju. O?ito, kada do?e do ne?ega kao to je ovaj rat, obi?no se djelomi?no okrivljuju obje strane, ali na razli?ite na?ine. Ali ja ne govorim o krivnji, govorim o beskorisnosti prosudbi koje su napravljene, koje ne uzimaju u obzir aktualnu istinu o stvarima. Naravno, ne o?ekujem da ?e se ovakve prosudbe prestati raditi, jer o?ito znam to se doga?a u tijeku ljudske evolucije i da, posebno u nae vrijeme, nema sklonosti za temeljenje prosudbi na valjanim osnovama; jer ima toliko toga u nae vrijeme to sprje?ava da se prave prosudbe na valjanim temeljima. Ali stvarno treba biti ispravan u onom to se govori.

Oni koji su povezani sa odre?enim izvorima ovih bolnih svjetskih doga?aja, koji se iz ?iste nepanje misli jo naginju zvati 'rat', oni koji se dakle osje?aju povezanima s onim to emanira na periferiji iz odre?enih centara, trebali bi sasvim otvoreno priznati: Da, mi elimo ono to odre?eni centri na periferiji ele, mi elimo da narod Centralne Europe bude dijelom iskorijenjen a djelom bude osu?en na kmetstvo.

Odre?eni ljudi u ovim centrima, me?utim, ne ele da kulturni ivot Centralne Europe nestane. Oni govore o divnoj znanosti i kulturi i o trezvenoj umjerenosti koja je postojala. Drugim rije?ima, oni bi bili sretni da gospodare ovim teritorijima kulture i umjerenosti onako kako su se rimljani ponaali prema grcima. O?ito, gr?ka kultura je bila via; i rimljani je nisu unitili. Sli?no, nitko u Antanti ne eli unititi njema?ku kulturu. Upravo suprotno, ovi ljudi bi bili zadovoljni samo ako bi njema?ka kultura nastavila snano cvjetati, ali oni ele odnos sli?an onom od rimljana prema grcima: to jest, oni ele napraviti neku vrstu kulturne potpore od onog to postoji u Centralnoj Europi. U redu, onda neka tako kau! Zato to pokriti s ne?im krajnje smijenim! Jer njema?ki militarizam koji ne treba nijekati ima svoje pravo porijeklo u francuskom i ruskom militarizmu. Bez francuskog i ruskog militarizma ne bi bilo ni njema?kog militarizma.

Neka kau da ele porobiti Centralnu Europu! Neka kau da bi bili zadovoljni ako bi do toga dolo! Neka priznaju da mrze prisutnost ovakvog naroda u sredini Europe koji eli raditi ono to svi okolni narodi rade! Ako netko kae: Mrzim sve njema?ko; Ne elim da Nijemci imaju ono to drugi narodi imaju u redu, dobro. Tada s njim moete pri?ati o tome, ili ne ako on to ne bude eli0, ali on usprkos tome govori istinu. Ali ako on stalno ponavlja: elim unititi njema?ki militarizam, ne elim da nijemci ugnjetavaju druge narode, elim da nijemci rade ovo ili ono kao to je danas re?eno i stalno godinama ponavljano tada on lae. Moda on ne zna da lae ali on lae, on zaista lae. Objektivno on lae, premda subjektivno moda ne.

Ono to je bitno je stajati na temeljima istine, ?ak i ako je istina moda tetna, ?ak i ako je sramotna. Neophodno je priznati ove stvari i ne anestezirati sebe sa praznim frazama poput njema?kog militarizma za koji netko ima mrnju koju ne eli priznati, ?ak ni sebi. Mora se priznati da se eli porobiti njema?ki narod, a ipak se ne moe suo?iti s tom eljom. Moda je anestetik potreban; ali to onda nije istina! Najvanije je stajati na temeljima istine. Imati snage suo?iti se s istinom uvijek vodi mali korak naprijed. Ali treba imati hrabrosti stajati s istinom.

?injenica je da svaki narod, sam po sebi, ima misiju unutar cijele evolucije ?ovje?anstva. Svaki narod ima misiju, i sve ove razli?ite misije zajedno ?ine cjelinu, naime, evoluciju ?ovje?anstva. Ali jednako je to?no da odre?ene osobe, posebno one koje su upoznate s misijom ?ovje?anstva, imaju aroganciju staviti u vlak odre?ene stvari koje su u interesu ograni?ene grupe, i za ovo se koriste onim to lei u ljudskoj evoluciji.

Uzmimo engleski narod. Ako ono to neophodno treba do?i u petom post-atlantskom periodu kroz engleski narod zaista i dolazi, tada ne bi nikako bilo mogu?e, kroz pravu prirodu engleskih ljudi, da Engleska zapo?ne rat. Jer za istinsko bi?e engleskog naroda u njihovoj misiji u svjetskoj povijesti je u suprotnosti s bilo kojom vrstom ratobornih impulsa. Prava priroda engleskih ljudi ?ini ih najmanje mogu?e ratobornom nacijom. A ipak stolje?ima nije nikada bilo deset uzastopnih godina tijekom kojih Engleska nije bila umijeana u rat. Mi ivimo, napokon, u realitetu iluzije. Ali usprkos ovome, istina je istina. U prirodi engleskih ljudi lei izuze?e bilo koje vrste rata, kao to je stolje?ima to bilo u prirodi francuskih ljudi samo ne vie; sada to mora biti umjetno podsticano provoditi rat opet i opet iznova. Nije u prirodi engleskog naroda da provodi rat, a razlog za ovo je u posebnoj konfiguraciji engleskog narodnog duha ?ija je svrha razviti to ?e biti inkorporirano u duu svijesti petog post-atlantskog perioda. To je zauzvrat postignuto kroz sve one veze izme?u ljudi koje proizlaze od logi?kog i znanstvenog miljenja na jednoj strani, a u drugoj, od trgova?kog i industrijskog miljenja. I kada je Brooks Adams stavio ispred svijeta ideje koje sam ranije spominjao, to je bilo guranje unaprijed, dolaze?i iz Amerike, ukazuju?i prema onom to engleski narod mora prepoznati kao njihovu misiju u svjetskoj povijesti, baziranu na njihovoj dubljoj ulozi koja ne sadri nita od onih ratobornih i imaginativnih karakteristika kakve su one koje su prisutne, na primjer, u prirodi ruskog naroda.

Sada mnogo zavisi od toga da li ?e se ova dublja priroda engleskog naroda jednog dana razumjeti u dubljem, duhovno znanstvenom na?inu. Na vie vanjski na?in neki pojedinci su to razumjeli. Rad Herberta Spencera i Johna Stuart Milla pokazuje da su je duhovi s najvie inspiracije razumjeli u potpunosti, premda kroz njihovo vie materijalisti?ko stajalite a ne, ipak, kroz duhovno znanstveno stajalite. Mogu preporu?iti da pro?itate s odre?enim entuzijazmom politi?ke eseje Herberta Spencera i John Stuart Milla, jer moete dosta nau?iti od njih. Ovaj duh mira koji je, izme?u ostalih stvari, omogu?io na poseban na?in odre?enu vrstu politi?kog miljenja, u maniri kako sam ve? opisao, zaista je preplavio Europu iz Engleske.
Netko tko je uao u europski ivot, kroz toliko mnogo razli?itih stajalita kao to ja stvarno tvrdim da sam napravio, zna, na primjer, da je na politi?ke znanosti Centralne Europe bilo utjecaja iz pravca Engleske. I nije slu?ajno da su osniva?i njema?kog socijalizma, Marx i Engels, osnovali ovaj njema?ki socijalizam iz Engleske.

Lako se doga?a da se priroda Centralne Europe pogreno razumije. Prava priroda Centralne Europe se jo gotovo uvijek krivo razumije u zapadnoj Europi. Zar bi moglo biti druga?ije? Kultura Centralne Europe je bila toliko proeta francuskim elementom tako da je jedno od najve?ih, najzna?ajnijih radova njema?ke literature, ono koje je obojilo zenit njema?ke kulture, Lessingov Laokoon, imalo naro?itu sudbinu: Lessing je ozbiljno razmatrao da li da pie na njema?kom ili francuskom. Obrazovani ljudi u Centralnoj Europi u osamnaestom stolje?u pisali su njema?ki loe a francuski dobro. Ovo se mora imati na umu. A u devetnaestom stolje?u Centralna Europa je bila u opasnosti postati potpuno anglikanizirana, potpuno preuzeta engletinom. Nije ?udo da je priroda Centralne Europe tako malo poznata, poto je stalno bila potapana sa svih strana, bilo duhovno bilo kulturno. Pomislite, na primjer, na Goethe-ovu teoriju evolucije u odnosu na ivotinje i biljke. To je stvarno nivo naprijed od Darwin-ovog materijalizma kao to je, s obzirom na Grimmov zakon, njema?ki jezik nivo naprijed od goti?ko-engleskog. Ipak je u samoj Njema?koj materijalisti?ki darwinizam bio favoriziran od sudbine, a ne njen vlastiti njema?ki goetheanizam. Dakle nije iznena?uju?e da je njema?ki duh slabo razumijevan i da je tako malo napora ra?eno da ga se stvarno razumije onako kako bi trebalo, ako bi bilo kako je pravedno.

Kako sam kazao, politi?ke znanosti su, posebno, bile strogo pod utjecajem engleskog na?ina razmiljanja. Ali ono to je sada urno potrebno je da razli?iti ljudi do odre?enog stupnja samospoznaje. Bez ove samospoznaje, za koju Herbert Spencer i John Stuart Mill nisu dovoljni ve? koja mora biti temeljena na duhovnoj znanosti i na smislu koji duhovna znanost moe dati bez ovoga, ozdravljenje ne?e do?i.

Samo razmotrite kako je teko, na primjer, shvatiti sljede?e kako se ne misli na suhu teoriju, ve? na neto to je u osnovi ivota: Postoji u dui odre?ena veza izme?u misli i rije?i. To je ?injenica. Zamislimo da u strukturi due rije? lei u ovom polju, a misao u ovom:

Francuzi imaju tendenciju gurati misli pravo dolje u rije?; tako, kada oni govore, misao je gurnuta upravo u ono to govore. Upravo zato, posebno u ovom polju, postoji tako laka omamljenost rije?ima, sa frazama a mislim fraze u najboljem smislu:

 

Englezi utiskuju misli dolje ispod rije?i, tako da se misao mijea s rije?ju i trai realnost ispod rije?i:


Njema?ki jezik ima posebnost da ne uzima misli daleko kao rije?i. Samo zbog toga bilo je mogu?e da filozofi kao Fichte, Schelling, Hegel koje je nemogu?e zamisliti bilo gdje drugdje u svijetu naprave svoje radove. Njema?ki jezik ne uzima misao tako daleko kao rije?, on zadrava misao u misli. Zbog ovoga, me?utim, ljudi ?e vrlo lako jedan drugog krivo razumjeti. Jer je pravi prijevod u ovakvoj situaciji nemogu?, on je uvijek samo zamjena. Nije mogu?e re?i ono to je Hegel rekao, na engleskom ili francuskom. To je nemogu?e; ovakvi prijevodi mogu biti samo zamjena. ?injenica da je nekakvo razumijevanje mogu?e dolazi od toga da su neki latinski elementi zajedni?ki kod vie od jednog jezika, jer je isto kada kaete association na francuskom, ili association na engleskom; oba idu natrag do latinskog elementa. Ovakve stvari grade mostove. Ali svaki narod ima svoju posebnu misiju i jedino je mogu?e ovom pristupiti kroz istrajnost da se do?e do ovakvog razumijevanja.

Slaveni guraju misli prema unutra tako da imamo:


Tamo, rije? je prili?no udaljena od misli. Ona pluta, odvojeno.

Najja?a vezanost misli sa rije?ju, tako da misao nestaje nasuprot rije?i, je u francuskom. Najja?i nezavisni ivot misli je u njema?kom. Prema tome, izraz formuliran od Hegela i hegelijanaca: Samosvijest misli, ima zna?enje samo u njema?kom. Neto to je apstrakcija za ne-nijemce to je, za nijemce, najve?e iskustvo koje mogu imati, ako ga razumiju u ivom smislu. Njema?ki jezik se postavlja da na?e brak izme?u onog to je samo po sebi duhovno i onog to je duhovno u mislima. Nigdje u svijetu, ni od kojeg naroda, ovo ne moe biti postignuto osim od strane njema?kog naroda.

Ovo nema nikakve veze s bilo kakvim Reichom, ali ?e biti stolje?ima ugroavano ako ljudi odbiju ono to sada ide kroz svijet kao misao mira. Jer onda ne?e samo Reich u Centralnoj Europi biti ugroen ve? tako?er i sama esencija onog to je njema?ko. To je razlog zato su ova vremena teke bremenite sudbine za one koji razumiju ove stvari. Barem se nadajmo da ?e stvari ovog puta biti druga?ije procijenjene, druga?ije nego prijanjeg puta kada je impuls sudbine uao u igru, impuls sudbine kojem su trebale biti dane mnoge misli ali nisu bile kada je Austrija dobrovoljno proglasila njenu spremnost da dade Italiji ono to je trebala da joj se pomogne ispetljati iz ideja Iredente i Velikog Orijenta. Ali nije bilo misli na periferiji za ono to je bilo bitno u to vrijeme da malo misli o tome to je Italija, ili radije njena tri naroda, radila. Nadajmo se da ?e, to god se dogodilo, svijet biti skloniji uzimati ove stvari ozbiljno.

Germanski element ima svoj naro?iti zadatak zbog posebne situacije sa germanskim mislima. Ako ova nezavisno ivu?a misao ne do?e do izraaja ne?e nikada biti mogu?e ostvariti duhovnu evoluciju koju se mora ostvariti. Stvari treba gledati onakve kakve jesu. Engleski narodni element ?ini da je do odre?ene to?ke neophodno materijalizirati ono to je duhovno.
Ovo nije neto to bi se dralo protiv engleskog naroda; to je jednostavno ?injenica. Unutar engleskog narodnog elementa stvari koje su duhovne moraju se napraviti materijalne do odre?enog stupnja. To je razlog zato ?e tamo biti ve?e razumijevanje za ono to dolazi od narodnog elementa kao suprotnost elementa ?ovje?anstva kao cjeline, naime medijumstvo i druge atavisti?ke aktivnosti. Upravo tamo drevne stvari imaju svoj izvor: drevni Rosicrucians, drevni Indijci, i tako dalje. Ovo uvijek treba potovati na odre?eni na?in, ba kao to je sam jezik ostao iza na goti?kom stupnju, gdje ostao iza nije moralni sud, ni onaj koji uklju?uje simpatije i antipatije, ve? jednostavno indikacija pozicije u odnosu na ostale. To je pitanje kako su stvari aranirane, ne ostajanje iza u evoluciji.

Uzmimo stvari onakve kakve jesu. O?ito svaka nacija danas sve moe razumjeti. Ipak je to?no kazati da sva stvarno plodonosna engleska duhovnost,u najboljem smislu rije?i, potje?e od Centralne Europe i bila je uvezena. Njen izvor je u Centralnoj Europi, ili je uzet drugdje. Poto je intelektualizam tako dobro razvijen u Engleskoj, to je mjesto gdje duhovnost moe biti sistematizirana, organizirana. Um kakav je Jakob Bhme bio bi nemogu?, na primjer, u Francuskoj. Ali dok je Jakob Bhme ro?en u potpunosti iz duhovnih misli Centralne Europe, povukao je velikog sljedbenika kroz Saint-Martina, takozvanog philosophe inconnu, nepoznatog filozofa, sljedbenika Jakoba Bhmea.

Prema tome, ove stvari moraju raditi zajedno, tako da nema svrhe raditi prosudbe na osnovu nacionalnih osje?aja. Treba uzeti ono to je dano ?ovje?anstvu u pravoj vrijednosti. U trenutku kada se uzme u obzir da je karma neto ozbiljno, da je netko povezan sa nacijom preko karme kako sam opisao ju?er, u trenutku kada vidimo ove stvari kroz stajalite karme a ne strasti, na?i ?emo ispravan stav. Mogu zamisliti vrijeme kada ?e narod strastven oko nacionalnih stvari kao to su to francuzi do?i do razumijevanja ?injenice nacionalnosti kao ne?eg karmi?kog. Mogu ?ak zamisliti da kroz njihov veliki talent za duhovnost engleska nacija ?e do?i, kroz odre?enu znanost o duhu, do prepoznavanja da postoje druge nacije koje su usuglasile neki stupanj jednakog statusa, neto za to sada nema ni najmanjeg razumijevanja. Ovo nije zamjerka; najmanje od svega je zamjerka! Ali nitko ne zna koliko ?esto se govore stvari koje netko sam savreno razumije, dok ih drugi smatraju nevjerojatnima. Takvo dranje je premaeno od onog od Amerikanaca. Kod njih potpuni nedostatak svjesnosti, da mogu biti drugi koji namjeravaju napredovati u skladu s njihovim vlastitim osobinama, je ?ak i vie paradoksalan; naravno, onima koji ne dijele isto stajalite.

Zbog velikog talenta kojeg posebno engleski narod ima za duhovnost, moe se o?ekivati da dosta toga u?e u ovaj narod zaobilaze?i duhovnost, posebno uzimaju?i u obzir da u njima tako?er lei najve?i talent za ?isto logi?ko, to jest, neduhovno razmiljanje, kao i za sistematiziranje svega. Nita nije bolji izraz ovog organizacijskog talenta od pisanja Herberta Spencera.
U odnosu na sve znanstveno engleski narod ima najve?i organizacijski talent. To je zato oni imaju takav nos za institucionaliziranje sustava za sve i svata u cijelom svijetu. Samo oni koji vole prazne fraze mogu re?i da Nijemci imaju poseban talent za organizaciju. Takvi ljudi previ?aju ?injenicu da je talent za organizaciju najvie izgubljen od svih drugih talenata iz istinske prirode njema?koga naroda.

Ne smije se zaboraviti da ono to je nedavno naizgled postignuto od Nijemaca u odre?enim smjerovima, i teritorijalno i kulturalno, je dolo kao rezultat na?ina na koji je Njema?ka uklijetena izme?u Istoka i Zapada. Zbog ovoga, za vrijeme devetnaestog stolje?a odre?ene karakteristike su se razvile vie u Njema?koj nego kod onih naroda kojima zaista te karakteristike i pripadaju. Ovo je razumljivo. Samospoznaja nije jo prodrla u svaki kutak, i poto su Nijemci toliko sposobni apsorbirati u vezi s nekim stvarima, narodi za Zapada ne Istoka imali su prigodu otkriti, u odre?enim stvarima, mnogo o sebi kroz ono to su Nijemci apsorbirali od njih. Ovakve karakteristike, kada se vide u sebi, uvijek izgledaju izvanredne i o?ite dovoljno prirodne! Ali kada se sretnu kod drugih, tada se po prvi puta primijeti to one stvarno jesu. Ne moete zamisliti koliko onoga to Zapad vidi kao nepoeljno u Centralnoj Europi je nita drugo nego refleksija onog to je apsorbirano od njih u Centralnu Europu.

Ljudi nemaju predodbu kakve misterije lee ovdje skrivene. Gledaju?i na stvar objektivno, izvanredno je kako neki ?lanovi posebno francuske nacije su prili?no nesposobni vidjeti kod samih sebe stvari koje smatraju krajnje tetnima kod drugih koji su ih apsorbirali pod francuskim utjecajem prije svega. Moda nije uop?e tako lijepo ako to sretnete kao imitaciju. Ali ako ?e ?ovje?anstvo uop?e napredovati, kako sam opisao u mojoj zadnjoj knjizi Misterij ?ovjeka, biti ?e esencijalno da do?e to ove suradnje Centralno Europske misli. Ovo je neophodno a ne moe biti eliminirano; a niti smije biti brutalno uniteno.

?ovje?anstvo je sada suo?eno s tim da mora rijeiti izvjesne sasvim specifi?ne probleme. Ovo se odnosi, iznad svega, na neto o ?emu sam ve? govorio, to je povezano s dananjom najvie potovanom tehnologijom posljedicom prirodne znanosti to je tako?er veoma potovano od duhovne znanosti. U relativno bliskoj budu?nosti, ova najvie potovana moderna tehnologija ?e dosegnuti kona?ni stupanj gdje ?e, na odre?eni na?in, ponititi samu sebe. Kao suprotno, do?i ?e do pojave ne?eg ve? sam to ovdje spominjao to ?e omogu?iti ljudima da koriste delikatne vibracije u njihovim eteri?kim tijelima kao pokreta?ku snagu s kojom ?e pokretati strojeve. Postojati ?e strojevi koji su zavisni o ljudima i ljudi ?e prenositi vlastite vibracije strojevima. Samo ljudi ?e biti sposobni stavljati ove strojeve u pokret pomo?u odre?enih vibracija koje sami stimuliraju. Ljudi koji danas sebe vide kao prakti?are znanosti na?i ?e se, u ne tako dalekoj budu?nosti, suo?eni s potpunom transformacijom onog to danas zovu prakti?na primjena znanosti; jer ljudsko bi?e ?e biti uskla?eno sa svojom voljom na objektivnu sferu osje?aja u univerzumu. Ovo je jedan od problema.

Drugo je, da ?e ljudi, na odre?eni na?in, razumjeti ono to zovemo silama dolaska u bi?e i odumiranja, silama ro?enja i smrti. Prije svega moraju postati moralno spremni za ovo. A u ovo ?e spadati dobivanje uvida u stvari o kojima se danas govori samo kao o besmislicama. Na ovo sam ukazao prije u vezi s pitanjem koje ljudi pitaju o tome kako poboljati natalitet kada je u opadanju. Ali oni govore krajnje besmislice jer ne znaju nita o tim stvarima, i jer metode koje predlau sigurno ne?e posti?i ono o ?emu govore.

Tre?a stvar koju elim spomenuti je, da ?e u ne tako dalekoj budu?nosti potpuni preokret u cjelokupnom na?inu na koji ljudi misle o bolesti i zdravlju postati vidljiv. Medicina ?e postati ispunjena onim to se moe razumjeti duhovno kada se nau?i gledati bolest kao posljedicu duhovnih uzroka.

Ve? sam rekao da jo uvijek nije fer re?i duhovnom znanstveniku: Pokaite nam to moete u vezi bolesti i lije?enju bolesti! Prvo okovi trebaju biti skinuti! Tako dugo dok je polje jo potpuno okupirano materijalisti?kom medicinom nije mogu?e bilo to napraviti, ?ak ni u pojedinim slu?ajevima. Na ovom polju zaista je neophodno biti istinski kr?anin to jest Pavlin i znati da grijeh dolazi iz zakona a ne, obrnuto, zakon iz grijeha.

Ali nijedna od ovih stvari koje bi trebale do?i ?ovje?anstvu unutar petog post-atlantskog perioda ne?e, u stvari, do?i ako se ne napravi napor da se dopusti duhovnoj znanosti da radi s nama na ljudskoj evoluciji. Mi trebamo ovo duhovno razmiljanje. Ali da bi to bilo mogu?e ono treba prestati biti ?uvano od nekih i postati zajedni?ko znanje. Tako da je neophodno, posebno u engleskom narodnom elementu, da se dogodi osnovni zaokret u odre?enom smjeru. Da bi vam pokazao da je ono to govorim bazirano na stvarnosti, elim vam citirati miljenje Lorda Actona za koje ?ete vidjeti da dosta otkriva. Lord Acton kae: Stranac nema misti?ni tof u svojoj vladi, i nema arcanum imperii. Vidimo kako je, u devedesetima prolog stolje?a Lord Acton razmiljao na zdrav na?in kombiniraju?i najljepi engleski racionalizam sa engleskim kapacitetom za ono to je duhovno iako on sam ne posjeduje bilo to duhovno: on vidi misti?ni element koji je ispod engleskog imperijalizma. Imperijalizam je proizvod nedavnih vremena; ali on je dobio svoj ig od misti?ne pojave koju je dobio od engleskog imperijalizma. I ovaj misti?ni element moda ?udno izgleda da ga zovem misti?nim, ipak je to ispravno tako?er je naao izraz u vanjskim doga?ajima.

Sve do devedesetih, Engleska je bila izvrstan primjer potenog i uspravnog parlamentarizma, poto je bio zadatak Parlamenta da daje impulse vanjskoj politici. Kroz razli?ite parlamentarne institucije u Engleskoj narod moe imati pravu ulogu u vanjskoj politici. U vrijeme kada su se stvari na koje sam ukazivao tek po?ele javljati postalo je neophodno stvoriti posebnu instituciju, jer nije bilo mogu?e povla?iti svakakve stvari ako sve mora do?i pred Parlament. Iz tog razloga vo?enje vanjskih poslova je odvojeno od Parlamenta a tako?er i od Ministarstva vanjskih poslova a sa?uvano za Komitet ?iji ?lanovi su bili isklju?ivo iz Kabineta i odre?enih slubenika iz Ministarstva vanjskih poslova. U ovakvom Komitetu zbiva se mnogo vie toga nego to izgleda kada predsjedava netko kao Grey. U devedesetima mjesto gdje su sve niti dolazile zajedno bilo je odvojeno od vanjske politike, koja nije postala nita vie od politike u sjeni, koja vie nema mnogo za re?i i otkriva ono to se stvarno zbiva samo ako se desi da neko pogleda u pravom trenutku. Dakle, u trenutku kada postane neophodno po?eti vu?i niti, scena akcije je prenijeta od vanjskog pogleda na skrovito mjesto, na takozvani Komitet Ministarstva vanjskih poslova. Lord Acton je rekao:

Stranac nema misti?nu tvornicu u svojoj vladi, i nema arcanum imperii. Za njega, temelji su leali razotkriveni; svaki motiv i funkcija mehanizma je prora?unata jasno kao satni mehanizam. Ali s naim doma?im ustavom, koji nije izra?en rukama ili napisan na papir, ve? zahtijeva da se razvija po zakonu organskog rasta; sa naim nepovjerenjem u ?ednost definicija i op?ih principa i naim oslanjanjem na relativne istine, mi nemamo nita ekvivalentno ivopisnim i produavanim debatama u kojima ostale zajednice predo?avaju svoje najskrivenije tajne politi?ke znanosti svakom ?ovjeku koji moe ?itati. I rasprave bira?kih tijela, u Philadelphiji, Versaillesu i Parizu, u Cadizu i Brusselsu, u enevi, Frankfurtu i Berlinu, iznad skoro svih, onih najprosvje?enijih drava Ameri?ke Unije, kada su prekrajali svoje institucije, su glavne u literaturi o politici, i nude blago koje mi kod ku?e nismo nikada uivali ...

I, usprkos ovome, to je zemlja sa savrenim primjerom parlamentarizma, zemlja sa savrenim primjerom politi?kog ivota, jer nita od toga u stvari nije neophodno, poto moe biti misti?na samo ako je posve?ena samom narodu, narodu koji, od devedesetih, je izostavljen iz razmatranja.

Poto Engleska ima sasvim specifi?an zadatak s obzirom na duu svijesti petog post-atlantskog perioda, odre?eni na?ini razmiljanja pripadaju narodu kao cjelini; oni ne trebaju biti na?in razmiljanja pojedinaca, oni pripadaju cijelom narodu. Ovo je neto za to uop?e nema mjesta u Centralnoj Europi. Dati ?u vam primjer.

Jedan od najve?ih duhova svih vremena je Faraday. Michael Faraday se izrazio kako se on, kao prirodni znanstvenik, odnosio prema pitanjima religije i njegove re?enice su, to stvarno treba re?i, monumentalne:

Prije ulaska u ovu temu, moram napraviti jednu distinkciju koja je, bez obzira kako to izgledalo drugima, za mene od krajnje vanosti. Visoko kao to je ?ovjek smjeten iznad svih stvorenja oko njega, postoji via i daleko uzvienija pozicija unutar njegovog pogleda; i putovi su nebrojeni u kojima on okupira svoje misli oko straha, ili nada, ili o?ekivanja u budu?em ivotu.
Ja vjerujem da se istina o toj budu?nosti ne moe spoznati bilo kakvim naporom njegovih mentalnih snaga, bez obzira koliko uzvieni mogu biti; da mu je to obznanjeno bilo kojim u?enjem osim njegovim vlastitim, a primljeno je kroz jednostavno vjerovanje u dano svjedo?anstvo. Neka nitko ni za trenutak ne pretpostavlja da ?e pomo?u samo-obrazovanja kojeg se spremam preporu?iti, s obzirom na stvari u ovom ivotu, proireno sa bilo kakvim razmatranjem nade koja je ispred nas, ?ovjek sa rezoniranjem mo?i na?i Boga. Bilo bi neprimjereno ovdje dalje ulaziti u temu osim traiti apsolutnu distinkciju izme?u religioznog i obi?nog vjerovanja. Biti ?e mi zamjerena slabost u odbijanju da primijenim one mentalne operacije koje smatram dobrim u odnosu na visoke stvari do najviih. Ja sam zadovoljan da nosim tu zamjerku. Ipak ?ak i u zemaljskim stvarima vjerujem daNjegove nevidljive stvari od kreacije su jasno vi?ene, shva?ene preko stvari koje su napravljene, ?ak i Njegova vje?na snaga i boanstvo, i ja nikada nisam vidio bilo to nekompatibilno izme?u onih stvari ?ovjeka koje se mogu upoznati ?ovje?jim duhom koji je u njemu, i one vie stvari u vezi njegove budu?nosti, koje ne moe upoznati duhom.

S uvjerenjima sli?nima ovima, Darwin, je tako?er, mogao na?i svoj materijalisti?ki darvinizam i ipak ostati poboan ?ovjek u prili?no netrpeljivom smislu. Newton je bio najnetrpeljiviji ?ovjek na svijetu u dogmatskom smislu. Kada je darvinizam donesen u Centralnu Europu i prihva?en od Haeckela nije vie mogao biti odvojen od religijskih osje?aja. To je zbog karakteristi?ne prirode misli u Nijemaca. U razmiljanju Haeckela, darvinizam postaje religijski sistem. Sve ove stvari imaju najdublje temelje. One nam pokazuju kako ljudi mogu raditi zajedno bez podjela izme?u religija, nacionalnosti i tako dalje, ako su u stanju praviti razliku izme?u misija pojedinih naroda. ?ovje?anstvo ?e u cjelini morati do?i do razumijevanja ovoga.
Kada to bude ostvareno, u jednu ruku biti ?e u?injena pravda za dublju prirodu razli?itih naroda i, u drugu ruku, tuna vremena kao ono sadanje ne?e se vie pojavljivati: vremena koja su tuna, ne samo zbog sve krvi koja je prolivena ve? i zato jer dokazuju koliko malo osje?aja za istinu ima u ?ovje?anstvu op?enito. Zato mi smijemo govoriti o tome ovdje. Jer na moto je: Mudrost lei isklju?ivo u istini. Posebno u vremenima ozbiljnim kao to su ova doputeno je skretati panju na ove stvari, vremenima u kojima naa srca strano krvare. Umjesto da prolazi vrijeme sa svakakvim stvarima koje ljudi rade pod utjecajem novinarstva, bilo bi korisnije po?eti sa mnogim drugim velikim stvarima.

Jedna pozitivna misao na kojoj se moe formirati miljenje je, na primjer, strana ?injenica da ovaj rat ne samo da je upravljan s periferije ve? je bio upravljan na takav na?in da traje due nego je potrebno, ne zbog neizbjenih okolnosti ve? zbog pogreaka. To je krajnje skandalozno kada uzmete u obzir koliko je bitno da rat ne traje predugo, ako ve? mora biti upravljan. Rat je dirigiran s periferije, ne samo dirigiran, ve? provo?en na takav na?in kako nikada ne bi bilo mogu?e ako bi samo ljudi vidjeli da, pod utjecajem vlastitog diletantizma i nesposobnosti, oni stalno izbjegavaju bilo kakve korisne akcije, i samom ?injenicom da ne rade nita uzrokuju da se beskona?no provla?i.

Ali sada je dolo vrijeme koje moe otkriti da li oni koji su bitni ne sami ljudi, koji mogu samo pokazati da li su neto nau?ili u svim ovim ratnim mjesecima kada oni koji su bitni izraavaju ?ak i znak iskre istine kada kau da i oni, tako?er, ele neku vrstu mira. Kaem znak, jer u realnosti to je neto drugo. Jer ako do mira uskoro ne do?e, svatko dijete ?e mo?i vidjeti tko ne eli mir! Zaista svako dijete ve? moe vidjeti kako su smijena opravdanja koja se sada daju. Nije potrebno i?i dalje od izvjetaja u novinama jedne ad zemalja Antante i pri?a izgleda istinito tako je, izme?u ostalih, tiskana re?enica: Svim projektilima koje nam je Njema?ka poslala sada je dodan najgori od svih mir.

Nema potrebe da do?e do ovakvog suvinog ludila kakvo je u rije?ima da je mir najgori projektil od svih. Bilo bi dovoljno re?i izmislili ovo ili ono poboljanje, imaju ove ili one namjere. Briand ili Lloyd George bili bi prili?no sposobni do?i do razli?itih motiva koje bi Njema?ka mogla imati, ali nisu u pitanju ti motivi; zaista, moe se i samo pretpostaviti da postoje. Ako ?ete se uputati u analizu razli?itih motiva koji su do sada spominjani, ne?ete pogrijeiti u zaklju?ku: Ako su stvari stvarno onakve kao to gospodin Briand, ili bilo tko drugi, pretpostavlja da jesu, tada svaki pravi prijatelj mira mora ustrajati da se mir postigne to prije! Kada bi samo, moji dragi prijatelji, daleko od utjecaja na ljudske prosudbe, bilo mogu?e barem o?istiti velike planine od kra nagomilane na ljudsku sposobnost prosudbe!

Ne moete zamisliti koliko srca onih koji vide to se zbiva krvare kada vide ljude sposobne sluati ili ?itati, bez ikakvog svetog ogor?enja, ono to je danas napisano tako paradoksalno. Jer da ove stvari nisu ukorijenjene u ne?emu to postoji, ne bi mogle biti napisane. Tako da nas ni same pritube u vezi novinara ne?e daleko odvesti. Savreno je mogu?e, moda ne ba baciti pijesak u o?i odre?enih ljudi, ali sigurno zamra?iti oko njihovih dua govore?i: Gledajte, oni razbacuju otrov izme?u nas!
Dje?ja je igra uvjeriti se kolika je ovo besmislica, jer ?ak i ako se pretpostavlja da je istinito zato ne bi pretpostavili? jo uvijek nema razloga da se ne napravi ono to je potrebno za dobro ?ovje?anstva, naime, privesti krvoproli?e kraju! Nijedna od izjava koje su do sada davane nije dovoljan razlog da se to ne napravi.

Mogu se sjetiti samo jedne kategorije ljudi koji, kao rezultat njihovih obmana, ne bi doli pameti, naime, oni koji jo i sada postoje i koji kau: elimo apsolutno stalni, potpuno savren mir, i dok to ne budemo mogli imati ne moemo okon?ati rat. Ima dosta ovakvih ljudi; prili?no ?esto nazivaju sebe pacifistima. Neki su se tek po?eli sramiti svojih ekstremnih pogleda i po?eli su izraavati razumnija miljenja. Ali zbilja se doga?alo za vrijeme ovih stranih doga?aja da su ljudi govorili: Mi se borimo za trajni mir. Oni ne primje?uju da je to glupost, jer je prili?no mogu?e govoriti glupost dok se odaje dojam da se objavljuju najvii ideali.

Ne, dragi moji prijatelji! Ideal savrenog mira ne moe se nikada dosti?i ako je i najmanja kap krvi prolivena putem rata. Savreni mir mora do?i u svijetu na prili?no druga?iji na?in! I tkogod kae da se bori za mir, i da mora nastaviti ratovati sve dok neprijatelj ne bude uniten da bi se postigao mir, lae, ?ak i ako to ne shva?a, i bez obzira tko bi on mogao biti!

Ovo su stvari koje se danas jedva uzimaju u obzir. Ono to svi trebamo je da nam duhovna znanost bude u?itelj u donoenju prosudi. Prema tome, ja se ne ustru?avam s vremena na vrijeme pozvati padu na padu i izraziti prosudbu do koje se istinski nije lagano dolo. Me?utim, bolje da ne idemo danas do pono?i, dakle zavravamo za trenutak.


 

Stranica 7 od 13 Sve stranice