Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Karma neistine - Karma neistine - 5. dio


KARMA NEISTINE 5/13
Dornach, 16 prosinca 1916

Kada mi ne bi bili drutvo kojeg je zadatak promatrati sve stvari s to?ke gledita dubljeg znanja, zaista dubokog duhovnog znanja, ja bih o?ito sada iznosio rasprave kakve smo imali i koje su bile zahtijevane sa raznih strana. Ako bi bila stvar bilo ?ega drugog osim dubljeg znanja, tada bi rasprave naravno trebale biti obustavljene sve dok ne do?e vrijeme kao rezultat vanih doga?aja.

To je, vjerujem, neupitno da svaka dua koja je ozbiljno i poteno zabrinuta za dobrobit ?ovje?anstva i?ekuje sa gnjevnim uzdahom to ?e proiza?i iz slijede?ih nekoliko dana. ?injenice ?e pokazati da li su odre?eni izvori iz onog to smo nazivali periferija, sposobni za dovoljnu osjetljivost. Ako nisu, tada ?e od cijelog ?ovje?anstva i u budu?nosti, tako?er biti o?ekivano da vjeruju da se netko bori za mir okre?u?i glavu dolje i izuzimaju?i mogu?nost relativno ranog postizanja mira.
Ako stvari idu u smjeru kakvom pretpostavljaju razni glasovi iz tiska premda ni jedan ozbiljan promatra? vie ne bi to uzimao kao pretpostavku tada nitko ne bi bio obvezan ?ak ni pretvarati se vie da vjeruje da ima i jedno zrno iskrenosti u svim onim recitalima koji proklamiraju mir ili ?ak prava nacija. U skoroj budu?nosti svijet ?e imati mogu?nost odlu?iti sa punom svjesno?u da li da vidi ove recitale volje za mirom kao pogrene i neistinite i ipak ih nastavi smatrati zna?ajnima, ili da se okrene istini.

Mi, me?utim, stojimo na temeljima dubljeg znanja, tako da nema potrebe da prekidamo naa promatranja. Mi tragamo za istinom, i istina se mora na?i po svaku cijenu. Jer istina nikada ne moe biti tetna ili raditi tetno.

Danas imam namjeru da stavim pred vae due odre?ene stvari koje nam daju mogu?nost da napravimo nae prosudbe opravdanim u vie smjerova. Ni na koji na?in ne elim utjecati na bilo ?ije stajalite, niti na prosudbu; jer smo zaokupljeni gledanjem ?injenica fizi?kog plana, kao i ?injenica i impulsa duhovnog svijeta, smirenim pogledom. Prije nekog vremena sam kazao da pitanje neophodnosti u svjetskim doga?ajima mora biti prou?avano, ?ak i u licu najbolnijih doga?aja. Ali antropozofija nas nikad ne?e napraviti fatalistima, u smislu da govorimo o neophodnostima kao o sudbini koju moramo napustiti. Opravdano je postaviti pitanje: Da li su se ovi bolni doga?aji morali dogoditi? Ali iako se osje?amo obvezni odgovoriti potvrdno, ipak nije u pitanju da uronimo u ove neophodnosti na fatalisti?ki na?in. Volio bi po?eti ilustrirati ono to mislim s usporedbom.

Pretpostavimo da dvije osobe raspravljaju kolika ?e dogodine biti etva na odre?enom podru?ju. Prvi kae: etva ?e zavisiti od uvjeta postavljenih od prirode. On nabraja sve uvjete vrijeme, i sve druge uvjete koje su manje ili vie nezavisni od volje ?ovjeka. Drugi, me?utim, moe primijetiti: Vi ste u pravu, sve to postoji; ali ono to bi mi trebali gledati kao prakti?no pitanje je kakav doprinos mi sami moemo dati. Dakle to je mnogo manje pitanje vremena i drugih uvjeta na koje ne mogu utjecati; moja osnovna briga je, tada, da elim odigrati svoju ulogu u slijede?oj etvi, tako da na mojem djelu zemlje ja ?u posijati najkvalitetnije sjeme to ga mogu na?i. Kakvi god ostali faktori mogu biti, moja je dunost posijati najbolje mogu?e sjeme, i u?initi ?u sve da tako bude. Prvi ?ovjek moe biti fatalist; drugi ne mora poricati razloge fatalizma prvog, ali on ?e napraviti sve to moe da posije najbolje sjeme. Na isti na?in, za svaku osobu koja eli biti obazriva u ovim pitanjima to je stvar, iznad svega, nalaenja na?ina kako posijati najbolje sjeme.

Naravno, za duhovni razvoj ?ovje?anstva izraz posijati odgovaraju?e sjeme zna?i neto mnogo kompliciranije nego to je to slu?aj u usporedbi koju sam naveo. To ne zna?i primjenu nekoliko apstraktnih principa. Zna?i uzeti zahtjeve evolucije ?ovje?anstva i ispravno prepoznati to je potrebno u ovom trenutku za tu evoluciju. Jer kakvo god vrijeme slijede?e godine bilo i kakve god se pojavile smetnje ili nepoeljne okolnosti, ako druga osoba ne posije dobro sjeme etva ?e sigurno biti loa! Dakle najvanije je prepoznati da sada spas razvoja ?ovje?anstva zahtijeva odre?ene uvjete kojima se, u ovom trenutku, daleko najve?i dio ?ovje?anstva opire. To su uvjeti koji moraju biti uklju?eni u ljudski razvoj tako da razvoj u budu?nosti bude uspjean i zdrav. I tako?er mora biti shva?eno da se ?ovjek sada nalazi u fazi razvoja u kojoj, unutar odre?enih granica, sam mora savladavati svoje pogreke.

U ranijim vremenima to nije bio slu?aj. Prije petog post-atlantskog perioda, prije nego je barem veliki dio zemaljskog ?ovje?anstva doao do punog ispunjenja svoje slobode, boanske duhovne snage su intervenirale u zemaljskom razvoju, i mogu?e je jasno opaziti da su ovu intervenciju boanskih duhovnih snaga ljudska bi?a osjetila. Danas, ono to je bitno je pokazati ?ovje?anstvu kako je mogu?e do?i do odre?enog uvida i, iznad svega, kako oblikovati zdravu prosudbu koja se podudara sa uvjetima koje zahtijeva ?ovjekov razvoj. ?injenica da postoji otpor ovoj prosudbi je jedan od najdubljih uzroka sadanjih bolnih doga?aja.

Drugo pitanje koje ?emo morati razmotriti u slijede?ih par dana je zato se ljudska bi?a nisu okrenula vie duhovnim stremljenjima prije jednog stolje?a. Jer da jesu do dananjih bolnih doga?aja sigurno ne bi dolo. Ostavimo ovo da malo stoji i vratimo se na ovo sutra ili prekosutra. Iznad svega, drimo se spoznaje da je do bolnih doga?aja dolo uglavnom kao rezultat ovog poricanja ?ovjekove veze s duhovnim svijetom. Sadanji doga?aji mogu se prema tome opisati kao karma materijalizma. Ali ovu frazu karma materijalizma ne smije se uzeti kao praznu frazu; treba je razumjeti na pravi na?in.

Uvidi koji su duboko neophodni izranjaju samo sporadi?no za vrijeme godina naih ivota zadnja desetlje?a devetnaestog i prva desetlje?a dvadesetog stolje?a. Zasigurno neki uvidi a mnogo zavisi od uvida su se oblikovali unutar ?ovje?anstva. Nadalje, bio je pokuaj da ih se oblikuje na takav na?in da bi zna?ajan broj ljudi mogao biti uklju?en. Ali, za sada, iz razloga koje ?emo spomenuti kasnije, ljudi se strano opisu bilo kojoj vrsti vieg, duhovno utemeljenog uvida.
Sada elim spomenuti knjigu koja se pojavila prije dosta godina. Moete naravno re?i: Mnoge knjige su objavljene, pa zato je ova tako zna?ajna? U ve?ini slu?ajeva, knjiga moe samo dati ljudima neke teoretske instrukcije, i spas svijeta zasigurno ne?e zavisiti od toga da li su pro?itane ili ne. Dopustite mi da kaem da je ulog vii nego to se moda o?ekuje ako su neke ideje i uvidi rasprostranjeni. Pogledajte jo jednom u svoju duu na ono to sam vam govorio za vrijeme dva ili tri zadnja predavanja i mo?i ?ete re?i ta je to tako.

Knjiga na koju mislim objavljena je u Americi i autor je Brooks Adams. Kada se pojavila prije toliko godina izgledalo mi je kao da je to jedna od najvanijih manifestacija novog ljudskog uvida. ?ak iako je na?in na koji je predstavljena svijetu bio pokvaren ?injenicom da je uklju?ivala predgovor biveg predsjednika Roosevelta, jednog od najve?ih frazera dananjice, usprkos tome ideje u ovoj knjizi od Brooks Adamsa mogu donijeti prosvjetljenje u najirem smislu za svijet. Drugi faktor koji treba uzeti u obzir u vezi europskog kulturalnog ivota je to da je njema?ki prijevod ove knjige doao od izdava?a za kojeg je poznato da slui sasvim odre?ene duhovne struje, struje koje su sasvim izvjesno neprijateljske i tetne, na primjer za na antropozofski pokret. To nije ono to je bitno, me?utim. Ono to je uvijek bitno je imati osje?aj za ?injenicu da je zna?ajno ako su ideje predstavljene svijetu pod odgovaraju?om zastavom ovakve vrste. Dosta je razli?ito ako je knjiga objavljena od, recimo, Cotta'sche Verlag, razli?ite izdava?ke ku?e koja jednostavno izdaje knjige ili, kao u slu?aju ove knjige, od izdava?a koji objavljuje knjige koje slue svrsi odre?enog drutva. Postoji velika razlika izme?u bavljenja jednostavno literaturom i bavljenja odre?enim nedvosmislenim impulsima!

to je u toj knjizi od Brooks Adamsa? Dopustite prvo da otvorim glavne ideje koje nosi, moram re?i, prili?no op?enito i apstraktno na veoma amaterski na?in za sada njihov zna?aj moe biti prepoznat jedino u Americi. Ipak je vano znati da ptica kao to je ova poleti iz odre?ene to?ke. Brooks Adams kae efektno: Ima na svijetu raznih nacija koje su se razvijale sporo kroz duga razdoblja. U razvoju ovih ljudi mogu?e je prona?i i uspone i padove: oni se rode, prolaze kroz djetinjstvo, mladost, zrelost i starost, i onda nestanu.

Ovo nije, za po?etak, duboka istina ve? samo okvir. Me?utim, ono to Brooks Adams kasnije razvija u vezi evolucije ovih naroda na na?in razvojnih zakonitosti svakako ima neko zna?enje. Moe se promatrati, on kae, da u periodu svoje mladosti ovi narodi neminovno razviju dvije tendencije koje spadaju zajedno. Da bi ispravno uli u ovakve ideje kao to su ove od Brooks Adamsa moramo, naravno, praviti striktnu razliku izme?u naroda kao takvog i individualnih ljudskih bi?a; niti smijemo mijeati koncept drave s konceptom naroda. Dakle, Brooks Adams pripisuje odre?ene karakteristike odre?enom periodu razvoja naroda i tako?er smatra da one pripadaju zajedno. Prema njemu neki narodi, u periodu svoje mladosti, imaju sposobnost imaginacije, to je sposobnost formiranja mentalnih slika koje su, uglavnom, povu?ene iznutra. Oni duguju svoje porijeklo produktivnoj imaginaciji a ne razmatranjima kao to su ona koje danas zovemo znanost; one su izvu?ene iz kreativne unutarnje snage ljudskog bi?a. Ova karakteristika kreativne imaginacije je, prema Brooks Adamsu, neophodno povezana s drugom: ovi narodi su ratoborni. Dvije karakteristike, kreativna imaginacija i ratoborna narav su neodvojivo povezane u ovim narodima. Brooks Adams smatra ovo za prirodni zakon u duhovnom ivotu ovih naroda. Narodi koji su oboje imaginativni i ratoborni su, takore?i, poseban tip.

Kao suprotnost ovim narodima koji pripadaju imaginativnom i ratobornom tipu su, kae Brooks Adams, narodi koji pripadaju drugom tipu. Ovdje, kreativna imaginacija nije vie dominantna, jer se ona razvila u neto to moemo nazvati trezveno znanstveno miljenje. Narodi koji posjeduju ovu karakteristiku trezvenog znanstvenog razmiljanja nisu ratoborni po prirodi; oni su industrijski i trgova?ki. Ove dvije karakteristike govorimo o narodima, ne pojedincima pripadaju zajedno: znanstvena i trgova?ka (jer industrijska je jednostavno osnova za trgova?ku). Prema tome, postoje narodi koji su znanstveni i trgova?ki, i narodi koji su imaginativni i ratoborni.

Za sada ne elim kritizirati ove ideje ve? samo spomenuti to samo miljenje name?e, premda u prili?no diletantskoj maniri, koje se prije vie godina zalepralo, takore?i, od ameri?kog tla: Pazite da ne povjerujete da se cijelo ?ovje?anstvo moe mjeriti sa istim kriterijima! Nemojte misliti da se isti ideali mogu postaviti za sve nacije! Opazite da se u razmatranje moe uzeti samo ono to ima osnovu u evoluciji, to zna?i da ne moete o?ekivati od naroda kao to su Slaveni, ?iji karakter je imaginativan, da ne budu ratoborni! Oni od vas koji paljivo ?itaju Brooks Adamsovu knjigu, molim primijetite posebno ovaj zadnji primjer. Prosudbe moraju biti utemeljene, ne na vanjskoj pojavnosti ve? na unutarnjim vrijednostima, unutarnjim sklonostima.

Ova knjiga je povrna makar samo iz razloga da takvo znanje, ako se uop?e izraava, mora biti izraeno samo na osnovu duhovnog uvida. Toliko dugo dok postoji nedostatak duhovnih uvida, sudovi o evoluciji ?ovje?anstva na koju naravno utje?u duhovne snahe ne mogu biti nego jednostrani. Iznad svega, velika istina je zanemarena: Na fizi?kom planu nalazimo se unutar iluzije kako u vezi doga?aja kao i u vezi volje ljudskih bi?a. ?im se iluziju uzima, ne kao iluziju ve? kao stvarnost, moramo upasti u greku. I ?im ne pridajemo propisnu panju razvoju unutar iluzije i onom na to li?i razvoj unutar iluzije, mi ve? tretiramo iluziju kao stvarnost.

Kada ne bi bilo besmisleno bilo bi veoma lijepo, na primjer, ivjeti u sezoni stalnog prolje?a, u okruenju cvatnje, nicanja, pupanja ivota. Zato kreatori univerzuma nisu uredili stvari tako da imamo ni?u?i, cvjetaju?i ivot zauvijek? Zato predivni tulipani, ljiljani i rue moraju venuti i raspasti se? Odgovor je prili?no jednostavan: moraju venuti i truliti tako da mogu opet cvjetati! I sve dok stojimo na fizi?kom planu mora nam biti jasno da jedno ne moe biti bez drugog zaista, da je jedno tu u svrhu drugog; i postoji duboka istina u onom to kae Goethe da je priroda stvorila smrt da bi imala tako mnogo ivota. Poto je fizi?ki svijet iluzija nema balansa sve dok smo u fizi?kom svijetu; ravnotea moe do?i jedino u smislu ako se moemo izdi?i iz fizi?kog u duhovni svijet. Me?utim, ova ravnotea je razli?ita od one ravnotee koju o?ekujemo tako dugo dok drimo da je fizi?ki svijet realnost. Prema tome neophodno je da spoznamo zakone iluzije, i da nau?imo da se unutar iluzije nikada ne moe na?i ravnotea, bilo od strane ?ovjeka ili drugog bi?a, ako iluzija nije protkana s ne?im to lei izvan iluzije a unutar duhovne realnosti.

Dakle, iznad svega, uvijek je vano spoznati iluziju kao iluziju, do?i do razumijevanja to zna?i da nicanje i pupanje mora biti pra?eno s truljenjem. U slu?aju prirode to je lako priznati, jer vidimo ispred o?iju ?injenice koje trebamo prepoznati. Bilo bi lako svakom objasniti da ?e u ljeto i jesen 1917 sazrjeti plodovi koji su zasijani u vrijeme sjetve prethodne godine. Ako je zasijano loe sjeme, tada ?e naravno loi plodovi biti ponjeveni. Dakle mi ?emo teiti obra?anju panje na kvalitetu sjemena i ne?emo tako lako dopustiti da budemo obmanuti od iluzije, kao u drugim podru?jima ljudskog ivota gdje su stvari vie opskurne.

Netko tko ukazuje na sli?an na?in, u vezi s ivotom nacija, o efektu loe sjetve na kvalitetu sazrijevanje plodova, odmah se susre?e s predrasudama. Ove mogu, na primjer, biti izraene na na?in: mogu nekome sugerirati da ne smije biti iznena?en s loom etvom jer mu je sjeme kada je posijano bilo loe, on moe onda uzvratiti da je to njegovo sjeme i da vrije?am njegove osje?aje kada tako govorim. Ali ja nemam namjeru vrije?ati njegove osje?aje, jer loa kvaliteta njegovog sjemena ne mora uop?e biti njegova greka. To nije pitanje vrije?anja ne?ijih osje?aja ve? prije izjava objektivne ?injenice. To za mene nije stvar prosudbe veze izme?u njega i njegovog sjemena kukuruza; to je njegova stvar i preputam mu je potpuno. Ali da bi znali objektivne ?injenice neophodno je vrlo pomno istraiti sjeme kukuruza i suo?iti se s onim na ?emu po?ivaju doga?aji.
Ako, rade?i tako, moemo imati odgovaraju?u objektivnost, to bi mogla biti i dobrobit za onog tko sije. Zaista, dobrobit bi mogla biti zna?ajna ako mu uspijemo pojasniti vezu izme?u etve i sjetve. Ono to vam elim pojasniti je vanost postavljanja misli u pravom smjeru, i traenja u pravom smjeru.

Poslije ove predigre, sada se elim vratiti malo u povijest. Razlozi za ovo uskoro ?e postati jasni. Ve? sam privla?io vau panju tijekom predavanja ovdje na kralja Engleske koji je igrao vanu ulogu za Englesku u oblasti iluzije, u vezi s religijskim razvojem: Henrik VIII. Kao to znate, bio je dosta dobar u rjeavanju sebe od ena, kojih je imao podosta. Tako?er je imao dobro moemo re?i, odvanosti za prekid s Papom koji nije elio razrijeiti jedan od njegovih brakova. Ovo odbijanje Pape dalo je Henriku VIII hrabrost da donese novu religiju za cijelu Englesku, poto je zavisila od njega. Pri?ali smo o ovome u jednoj drugoj prigodi.

Tijekom vladavine Henrika VIII ivio je veliki i eminentni Thomas More. On je bio ?ovjek uzviene duhovnosti, zaista duhovnosti jednake, na primjer, onoj jo jednog velikog ?ovjeka, Pico della Mirandola, kao i drugih eminentnih osoba tog doba. Thomas More je bio prosvijetljen duh, ?ak iako, unato? svom prosvijetljenom uvidu, on postaje Henriku VIII Lord Chancellor i nije prezirao samog Henrika. Uskoro ?u vam dokazati da nije prezirao Henrika VIII. On je bio duh ?iji prosvijetljeni instinkt mu je omogu?io da prihvati iluziju kao iluziju. Ipak, kao i Pico della Mirandola, on je bio tako?er i poboan ?ovjek. Nije bio poboan u maniru Hanrika VIII, niti u maniru Pape; on je bio iskren, ozbiljan poboni ?ovjek i za njegove to?ke gledita odbijao je impulse i pokuaje reformacije koji su ve? bili po?eli treperiti u njegovo vrijeme.

U odre?enom smislu Thomas More je bio vjerni sin katoli?ke crkve; i premda bi mu Henrik VIII, ?iji Lord Chancellor je ve? bio, odavao sve po?asti ako bi se sloio s njegovim eljama, ostao je nesklon da se okrene novoj religiji jednostavno zato to je Henrik elio uzeti novu enu. Zbog toga nije samo bio lien svoje pozicije, bio je osu?en na smrt, i zapis sudskog postupka koji je kulminirao s njegovom osudom je iznimno zanimljiv i veoma karakteristi?an za to vrijeme. Slaganje re?enice koja je osudila Thomasa More-a na smrt je prili?no vrijedno panje.

Ve?ina od vas zna, jer je odavno objavljeno u svjetovnim knjigama, da je u Slobodnom zidarstvu uspon kroz razli?ite stupnjeve povezan sa odre?enim formulacijama to tako?er uklju?uje i o?ekivanje smrti za one koji ne budu ?uvali tajne odre?enog stupnja. Navodi se da pod odre?enim okolnostima kandidat ?e morati umrijeti stranom smr?u; na primjer, u slu?aju jednog od stupnjeva, njegovo tijelo ?e biti rasje?eno i njegov pepeo razasut na ?etiri vjetra na zemlji. Ove stvari, koje sam upravo rekao, sada su subjekt brojnih svjetovnih spisa. Sada se osuda Thomasa More-a to?no podudara sa formulacijom u pogledu na odre?eni stupanj Slobodnog zidarstva: trebao se prenijeti od ivota do smrti na najnehumaniji na?in. Ipak samo ovo nije bilo dovoljno. Njegovo tijelo je trebalo biti podijeljeno na onoliko dijelova koliko ima to?aka na kompasu i dijelovi su trebali biti razasuti u svim tim smjerovima. Dio ove osude je zaista i izvren na ovaj naro?iti na?in.

Uzmite u obzir da se ovo dogodilo na po?etku petog post-atlantske perioda. Thomas More je bio ro?en u drugoj polovini petnaestog stolje?a i umro u prvoj polovini esnaestog stolje?a. Moemo se dobro upitati da li je sve to je napravio bilo odbijanje kralju priznati nadmo? to jest, odbiti priznati da je engleska crkva nezavisna od Pape i upravljana od strane Kralja Engleske. Je li to zaista sve to je napravio?

Vratimo se sada najvanijoj stvari koju je u?inio, naime neto to, ?ak i danas, moe imati ogroman zna?aj za svakog tko na to ispravno gleda. Thomas More je napisao knjigu Utopija. O najboljem obliku drave i novom otoku Utopija. Glavni dio ove knjige bavi se institucijama otoka Utopija, to zna?i nije mjesto, ili ne mjesto. Ako knjigu uzmemo na na?in kako je namjeravao Thomas More, otkrijemo da mu Utopija zna?i mnogo vie nego neko zamiljeno kopno u vanjskom fizi?kom svijetu. Ne smijemo biti tako naivni, naravno, pa pretpostaviti naravno da je More napisao knjigu jednostavno kao izmiljenu pri?u. Thomas More se ne moe ubrajati u Utopiste. On nije elio ljudima predstaviti neku imaginarnu pri?u; elio je re?i mnogo vie od toga, ukoliko je to bilo mogu?e u njegovom vremenu.

Glavni dio knjige bavi se Utopijom, ali tako?er ima i vrlo detaljan uvod. Ovo nam objanjava zato je More napisao knjigu. Ima zanimljiv pasus kojim elim privu?i vau panju, tako da vidite da nije prezirao Henrika VIII. Po?inje ovako:
Nedavno je bila prili?no velika razlika u miljenju izme?u tog velikog stru?njaka u umjetnosti vladanja, Njegova nepobjedivog veli?anstva, kralja Henrika osmog od Engleske, i njegove dostojanstvene visosti, princa Charlesa od Castile. Njegovo veli?anstvo me poslalo u Flandriju da raspravim i sredim stvar.

Dok je bio u Flandriji kao veleposlanik Henrika VIII, koga naziva prosvijetljenim i velikim kraljem, susreo je ?ovjeka kojeg gleda kao iznimno inteligentnog duhovno, iznimno vanog. Pitao ga je: Poto toliko zna i procjenjuje stvari tako ispravno, zato ne ustupi svoje uvide na raspolaganje nekom princu? Jer je More smatrao da ve?ina ljudi u slubi prin?eva nisu naro?ito nadahnuti, i da mnogo toga dobrog i povoljnog moe proiza?i za svijet ako se ovakvi nadahnuti ljudi stave u slubu prin?eva. Ovaj sada odgovara: Bilo bi bez uspjeha, jer kada bi izrazio svoje poglede unutar nekog ministarstva ili sli?no, ne bih druge napravio pametnijima; umjesto toga brzo bi me izbacili. Da bi naglasio da je ovaj ?ovjek, sa kojim se ne moe sloiti, stvarno postojao, Thomas More dodaje: Sreo sam ovog ?ovjeka u najraznolikijem drutvu i on nam je rekao kako je jednom pokuao objasniti svoje poglede u jednom drugom drutvu.

Ovo nije samo uvod u Utopiju; Thomas More misli neto dalje. Imamo rijetku situaciju u kojoj Thomas More eli izraziti kritiku Engleske tog vremena, Engleske na prijelazu iz petnaestog u esnaesto stolje?e; Lord Chancellor eli kritizirati Englesku. Ne treba re?i da netko tko razmilja kao Thomas More se ne?e upustiti u kritiku ne?eg apstraktnog. Govore?i o Engleskoj on zna da engleski narod nije identi?an sa onim to podrazumijeva engleska drava. On ovo vrlo dobro zna i tako?er zna da drava nije neto apstraktno ve? da se sastoji od osoba, i da engleski narod nije uklju?en u bilo koji kriticizam koji bi mogao biti izraen o djelovanju ovih osoba o kojima svi najvaniji aspekti drave zavide. So Thomas More se hvata najbolje mogu?e startne pozicije za konkretnu raspravu, jer naravno nije konkretno, ve? vie besmisleno, re?i: Engleska je ovakva, Njema?ka onakva, Italija kao i drugi i tako dalje; tako re?i je ne re?i nita.

Sada, unutar okvira ve?eg drutva, More dovodi ovog inteligentnog, prosvijetljenog ?ovjeka u kontakt s nekim tko je izvrstan odvjetnik, nekim koga svijet smatra za izvrsnog odvjetnika, i tako ova dvojica inteligentni ?ovjek i izvrstan odvjetnik pred o?ima svijeta ulaze u diskusiju o engleskoj pravnoj znanosti. Engleskoj pravna znanost tada nije bila kakva je danas, ali nije vano: peti post-atlantski period je upravo po?injao. Inteligentni i prosvijetljeni ?ovjek misli da je iznimno glupo postupati protiv lopova na na?in kakav je smatran za primjeren u Engleskoj tada. Ovaj ?ovjek, koji je bio vidio Utopiju i kasnije je opisao, mislio je da cijeli na?in na koji su plja?ke i ostale stvari razmatrane nije uop?e bio pametan. Mislio je da se moraju istraiti dublji uzroci ovakvog ponaanja. Tako je doao do odbijanja svih pogleda tog vremena u vezi ljudske sklonosti lopovluku. Izvrstan odvjetnik, naravno, nije ga uop?e mogao razumjeti. Sada malo promotrimo argumente inteligentnog ?ovjeka ne one izvrsnog odvjetnika. On kae:

Dogodilo se da sam jednom ru?ao s Kardinalom kada je bio ondje izvjesni engleski odvjetnik. Zaboravio sam kako smo doli na temu, ali on je sa velikim entuzijazmom govorio o krutim mjerama koje su se poduzimale protiv lopova. Vjeamo ih posvuda, re?e, Vidio sam ih po dvadesetak na jednom gubilitu. I meni je to bilo ?udno. Uzimaju?i u obzir koliko malo ih se uspije izvu?i, zato se jo uvijek mu?imo s toliko plja?kaa? to je tu ?udno? pitao sam jer nikad nisam oklijevao slobodno govoriti ispred Kardinala.

Sada ?ujmo govor inteligentnog ?ovjeka!

Ova metoda bavljenja sa lopovima je nepravedna i socijalno nepoeljna: Kao kazna to je previe strogo, a kao zastraivanje je prili?no neefikasno. Petty larceny nije toliko lo da zasluuje smrtnu kaznu, a nijedna kazna na svijetu ne?e zaustaviti ljude da ne kradu, ako je to jedini na?in da do?u do hrane. U ovom smislu vi Englezi, kao ve?ina drugih nacija, podsje?ate me na nekompetentne u?itelje, koji najradije ibaju svoje u?enike kako bi ih podu?ili. Umjesto davanja ovih stranih kazni, bilo bi mnogo u?inkovitije omogu?iti svakom neka sredstva za izdravanje, tako da nitko nije pod zastrauju?om nudom postati lopov pa onda le. Za to ve? postoje odgovaraju?e zakonske odredbe, odgovara odvjetnik. Ima mnogo zanata otvorenih za njih. Tu je uvijek rad na polju. Mogu uvijek zaraditi poteno za ivot ako to ele, ali oni namjerno biraju kriminal. Ne moete tako iza?i iz njega , ja sam rekao.

Ovo je inteligentan ?ovjek jo jednom.

Ignorirajmo, iz razloga argumenta, slu?aj onemogu?enog vojnika, koji je izgubio ud u slubi kralja i domovine, bilo kod ku?e ili vani moda u onoj bitci s kornvalskim pobunjenicima, ili moda tijekom borbi u Francuskoj, ne tako davno. Kada se vratio ku?i, nalazi da se nije u stanju baviti starim zanatom, i da je prestar da nau?i novi. Ali kao to sam rekao, zaboravimo na njega, jer rat je samo sporadi?ni fenomen. Ostanimo na stvarima koje se doga?aju svaki dan.

Dakle, najprije ima mnogo plemenitaa koji ive kao trutovi na ra?un tu?eg rada, drugim rije?ima, od svojih zakupaca, koje stalno izrabljuju povisuju?i im rente. To je njihova jedina ideja o prakti?noj ekonomiji ina?e bi ih brzo upropastilo njihovo rasipnitvo. Ali nisu zadovoljni s tim da sami budu besposleni, oni se okruuju ogromnim brojem jednako besposlenih pratitelja, koji nikada nisu nau?ili ni jednu metodu zara?ivanja za ivot.

Kada njihov gospodar umre, ili se oni sami razbole, odmah dobiju korpu jer ovi plemenitai imaju mnogo vie simpatija za besposlenost nego za bolest, i njihovi nasljednici ?esto ne mogu priutiti tako veliko osoblje.

Sada je otputeni pratitelj pogodan za postati estoko gladan, ako se ne koristi nasiljem. Jer to je alternativa? Moe, naravno, lutati okolo dok mu se odje?a i tijelo ne iscrpe, i on bude samo hrpa krpa i rana. Ali u tom stanju ni jedan gospodin ne?e se udostojiti zaposliti ga, i nijedan farmer ne?e tako riskirati za koga bi bilo manje vjerojatno da vjerno slui siromahu, znoje?i se s krampom i motikom za bijednu pla?u i jedva adekvatnu ishranu, od ?ovjeka koji je bio uzdignut u krug luksuza, epurio se u vojnoj uniformi, gledaju?i odozgo na sve oko sebe?

Ali to je upravo tip osobe koji trebamo ohrabriti, uzvratio je odvjetnik. U doba rata bio je okosnica vojske, jednostavno zato jer ima vie duha i samopouzdanja od obi?nog zanatlije ili radnika na farmi.

Moete tako re?i, odgovorio sam,

Sada inteligentni ?ovjek govori ponovo.

da u svrhu rata trebate poticati lopovluk. Dakle, zasigurno vam nikad ne?e nedostajati lopova, tako dugo dok imate ljude kao to je taj. I, naravno, potpuno ste u pravu da su lopovi prili?no efikasni vojnici, a vojnici ?ine prili?no poduzetne lopove. Te dvije profesije imaju dosta zajedni?kog. Me?utim, problem nije ograni?en na Englesku, iako je kod vas dosta loe. To je prakti?no epidemija svjetskih razmjera.

Francuska, na primjer, pati od moda i goreg oblika toga. Tamo cijela zemlja ima najezdu ?ak i u vrijeme mira ako to tako moete zvati pla?enika koji su se pojavili iz poprili?no istih razloga koje ste naveli za besposlene pratitelje. Vidite, eksperti su odlu?ili, u interesu javne sigurnosti, da oni moraju imati mo?nu staja?u vojsku, koja se sastoji uglavnom od veterana zato oni imaju tako malo vjere u sirove novake tako da namjerno po?inju ratove da daju vojnicima praksu, i reu vratove samo da su uposleni, kako je to Sallust dosta lijepo opisao.

Tako je Francuska nau?ila iz gorkog iskustva koliko je opasno imati ove divlje ljubimce, ali bilo je mnogo sli?nih lekcija u povijesti Rima, Kartage, Sirije, i mnogih drugih zemalja. Uvijek iznova staja?e vojske do?u do prilike da se obrue na vladu koja ih je uposlila, devastiraju njenu teritoriju, i unitavaju njene gradove. A ipak to zbilja nije neophodno. To je dovoljno o?ito iz ?injenice da usprkos svom intenzivnom vojnom treningu Francuska ?esto ne moe jam?iti da bi pobijedila vae regrute Ne?u to vie naglaavati, od straha da ne izgleda da laskam ovom drutvu.

Tako kae Lord Chancellor, Thomas More. Teko trebamo neto vie nego kopirati to on kae o siromanim ljudima francuske. Moete koristiti ove rije?i da formulirate najljepe re?enice za predstaviti engleskim ministrima tako da mogu bjesniti protiv Pruskog militarizma. Ali ove stvari su re?ene na po?etku petog post-atlantskog perioda, i mogu?e da usporedba dananjih rasprava s onim to lei na po?etku toga moe povrijediti osje?aje na nekim mjestima.
Vidite, Thomas More nam daje da ?ujemo rije?i osobe koja tei do?i do biti stvari, i, tovie, na na?in s kojim se neki ne mogu sloiti, ?ak iako je stvari dotakao dosta povrno. On nastavlja:

U svakom slu?aju kako moe biti u javnom interesu da se priprema za rat, koji vam ne treba osim ako ga ne elite, podravaju?i nebrojene izgrede protiv mira kada je mir toliko beskrajno vaniji.

Ali to nije jedina stvar koja sili ljude da kradu. Postoje i drugi faktori koji su na djelu koji moraju, mislim, biti jedinstveni u vaoj zemlji.

Tako govori ?ovjek koji se vratio iz Utopije.

I koji su to? pitao je Kardinal.

Novi u?esnik u raspravi.

Ovce, rekoh mu. Ova mirna stvorenja, koja su trebala tako malo hrane, sada su o?ito razvila razjaren apetit, i po?ela jesti i ljude. Polja, ku?e, gradovi, sve klizi kroz njihova grla. Da to kaem jasnije, u tim dijelovima kraljevstva su bile najfinije, i tako da se dobivala i najskuplja vuna, plemi?i i gospoda, da ne spominjem nekoliko pobonih opata, su postajali sve manje zadovoljni prihodima koje su njihovi preci imali sa svojima imanja. Nisu vie zadovoljni vo?enjem lijenih, udobnih ivota, koji ne donose nita dobrog drutvu oni moraju aktivno ?initi tetu, zatvaraju?i svu zemlju koju mogu za panjake, i ne ostavljaju?i nita za obradu. Oni ?ak rue ku?e i demoliraju cijele gradove izuzev, naravno, crkve, koje ?uvaju za torove.
Kao da ve? nisu troili dovoljno vaeg tla za sklonita i rezervate divlja?i, ovakve due su po?ele unitavati sve tragove ljudskog prebivanja, i pretvarati svaki komadi? obra?ene zemlje u divljinu. to se dakle doga?a? Svaka gramziva osoba hvata se na svojoj prirodnoj zemlji kao zlo?udna izraslina, apsorbiraju?i polje za poljem, i zatvaraju?i tisu?e jutara sa jednom jedinom ogradom. Rezultat stotine farmera su iseljeni. Oni su ili prevareni ili pla?eni da odustanu od svojih imanja, ili sistemati?no loe tretirani dok napokon nisu bili prisiljeni prodati. Kako god je to napravljeno siromana stvorenja su morala oti?i, ljudi i ene, muevi i supruge, udovice i siro?ad, majke i mala djeca, zajedno sa svim njihovim zaposlenima kojih veliki broj nije bio najboljeg zdravlja, jer jednostavno niste mogli voditi farmu bez mnogo radne snage. Morali su oti?i iz svojih domova koje su dobro poznavali, i nisu mogli na?i gdje bi ivjeli. Za cijeli namjetaj ne bi dobili dobru cijenu, ?ak i da su mogli ?ekati najbolju ponudu. Ali nisu mogli, tako da su zaista malo dobivali. tada su neko vrijeme lutali okolo, ono malo je sve potroeno, i onda to su mogli osim krasti i biti propisno objeeni?

Naravno, mogu uvijek postati skitnice i prosjaci, ali ?ak i tada bi ih uhitili kao skitnice, i stavili u zatvor zbog besposli?arenja kada im nitko ne?e dati posao, koliko god to eljeli. Jer rad na farmi je ono to su radili, i poto nema obradive zemlje, nema ni takvog posla. Napokon, potreban je samo jedan pastir za ispau ivotinja za cijelo podru?je koje bi trebalo dosta radnika za proizvodnju kukuruza. Iz istog razloga, kukuruz je skuplji u mnogim oblastima.

Cijena vune je tako?er naglo porasla tako da je siromaniji tkalci nisu mogli kupiti, to zna?i jo ljudi izba?eno s posla. Ovo je djelomi?no zahvaljuju?i epidemiji trulei, koja je unitila veliki broj ovaca odmah nakon to je po?ela pretvorba zemlje iz obradive u panjake. Gotovo je izgledalo kao kazna vlasnicima zemlje zbog pohlepe osim to su je oni trebali dobiti umjesto ovaca. Cijene ne bi pale, s obzirom koliko je bilo ovaca, jer je ov?arstvo postalo, ako ne striktno monopol jer to implicira samo jednog prodava?a onda barem oligopol. Mislim ono je gotovo potpuno pod kontrolom par bogatih ljudi, koji ne moraju prodati ako to ne ele, a nikada ne ele ako ne mogu dobiti traenu cijenu.

Ne trebam dalje ?itati, ve? vam jednostavno naglasiti da je Thomas More u ovoj knjizi, Lord Chancellor, ?ovjek koji dijeli poglede s Pico della Mirandola, izrazio gorku kritiku kroz usta koja bi zaista mogla biti izmiljena i koja je bila u Utopiji; ali kritika je izjedna?ena s onim to se zbilja tada doga?alo. Jer su zaista na irokom podru?ju ljudi koji su obra?ivali zemlju sa svojim rukama bili gonjeni sa svoje zemlje, koja je pretvorena u panjake za ovce zemljoposjednika koji su na ovaj na?in traili profit od prodaje vune.

Thomas More je mislio da je neophodno ukazati na ?injenicu da postoje ljudi koji su prognali ruralno stanovnitvo sa zemlje koju su obra?ivali da bi je okrenuli ovcama. Oni koji mogu povezivati posljedice i uzroke na objektivan na?in mogu pratiti, na fizi?kom planu, kako je struktura engleske drave danas intimno povezana s onim to se dogodilo toliko vremena prije i na ovaj na?in bilo kritizirano od strane Thomasa More-a. I ako se prate stvari sa sredstvima duha, koje su stvarne, tada se otkrije da se engleski narod ne moe drati odgovornim za ve?inu onog za to se politiku Engleske mora drati odgovornom.
Nadalje, oni koji su odgovorni za englesku politiku su nasljednici u odre?enim slu?ajevima, ?ak i stvarni potomci onim koje je ovdje kritizirao Thomas More. Postoji neprekidna evolucija koju se moe pratiti unatrag do te to?ke. Ako ove stvari uzmemo u obzir otkriti ?emo i saznati da se u govorima kao to je onaj od Rosebery-a, koji sam vam prije neki dan citirao, mogu ?uti glasovi onih koji su prije dugo vremena profitirali od prodaje vune na opisani na?in. Svugdje se moraju traiti objektivne veze. Iznad svega mora se imati pravo da se ne bude krivo shva?en na svaki mogu?i na?in.

to to zna?i kada se nekome pri?e i kae da mora biti takti?niji jer, ina?e, Engleska ?e misliti ovo ili ono? To uop?e nije bitno. Ono to je bitno je da u naim ivotima danas ima odre?enih stvari koje mogu biti pra?ene unatrag do svojih izvora, i ti izvori moraju biti traeni na pravim mjestima. Nema razloga da bilo tko, samo zato jer je Englez, uri u obranu nasljednika onih koji su davno otjerali seljake iz ku?a i domova, sa zemlje i tla, da bi drali stada ovaca umjesto ostavili obradivu zemlju.
Neophodno se upoznati sa zakonima uzroka i posljedice, i ne brbljati o jednoj ili drugoj naciji da je treba kriviti za ovo ili ono.
Sada kada sam vam nastojao pokazati karakteristi?nu vezu izme?u ne?ega u sadanjosti i ne?ega u prolosti, okrenuti ?u se jo jednoj to?ci, da bi jo jednom napravio vezu. Predstaviti ?u vam brojne vanjske ?injenice koje ?e sluiti tome da vam dam osnovu na kojoj moete graditi prosudbe.

Pregled sadanje Europe, sa iznimkom isto?nog dijela koji je nastanjen slavenima, otkriva da je najve?i dio proizaao iz onog to je bilo kraljevstvo Karla velikog u osmom i devetom stolje?u. Ne brinem se za sada oko samog Karla velikog, ni sa ?injenicom da ima mnogo sva?a oko njega danas. Ova rasprava o Karlu velikom stvarno ima malo smisla kao i rasprava tri sina o svom ocu. Ako se tri sina prepiru izme?u sebe, razlog je ?esto taj da svi imaju dosta prava nazivati odre?enu osobu ocem. Zaista, tri osobe se obi?no ne bi sva?ali izme?u sebe ako tu nije ?injenica da dijele istog oca; i objekt njihove sva?e nije njihovo naslje?e!

Iz kraljevstva Karla velikog su dola, uglavnom, tri sastavna dijela: zapadni dio koji, koji je poslije raznih preobraaja, postao dananja Francuska; isto?ni dio, je uglavnom, postao dananja Njema?ka i Austrija, sa iznimkom slavenskih i ma?arskih podru?ja; i srednji dio koji je postao esencijalno dananja Italija. Striktno govore?i, sve troje imaju jednako pravo pratiti sebe unatrag do Karla velikog. Ponekad ljudi imaju ?udne osje?aje koji odre?uju da li ele da budu pra?eni unatrag do Karla velikog ili ne. Na primjer, ako uzmete u obzir koliko Sasa je zaklano od Karla velikog, neki ljudi ne pridaju vanost da ih se prati do njega. Dakle, ove tri regije se pojavljuju iz kraljevstva Karla velikog. Da bi razumjeli dosta od onog to se doga?a danas moramo uzeti u obzir da su u Srednjem vijeku postojale, izme?u srednjih i zapadnih regija, odre?ene veze koje su bile idealne prirode, veze koje danas vie uop?e ne postoje u tim podru?jima, nastranu neke prazne fraze koje se ne mogu uzeti ozbiljno. Jer je Sveto rimsko carstvo bilo u velikoj mjeri zasnovano na idealima. Ako ne elite vjerovati ostalim izvorima koji govore o ovim idealima, tada pro?itajte Dante-ovu De Monarchia, ili istraite to je jo Dante mislio o ovim stvarima. Razmotrite, na primjer, da je to bio Dante tko je pristupio Rudolfu od Habsburga jer premalo brine o Italiji, najljepem vrtu u Carstvu! Dante je bio, barem za vrijeme tog dijela ivota to i je najvanije, goru?i pristaa te idealne zajednice koja se pojavila i bila nazvana Njema?ka-Italija.

Onda u trinaestom i ?etrnaestom vidimo da se Venecijanska republika po?ela buniti protiv onog to dolazi sa Sjevera. Prije svega Venecija je progutala patrijarhat Aquileia, ali glavna briga Venecije je bila dobiti uporite na Jadranu i smjestiti se tamo uz obalu. Venecija je bila vrlo uspjena i moemo vidjeti kako je ono to je dolazilo sa Sjevera zaista vra?eno natrag, posebno sa utjecajem Venecijanske Republike. Onda dolazi razdoblje poznato kao Renesansa, koje je cvjetalo u Italiji i drugdje, posebno pod utjecajem procvata slobodnih gradova. Ali ovo je slijedila Protu-Reformacija i politika proizala od Pape i panjolske, i vidimo da sve do osamnaestog stolje?a Italija nije mogla ni pomisliti na oporavak od stolje?a bola i patnje. Zbog toga to to moete pro?itati u svakoj povijesnoj knjizi, nema potrebe da opisujem kako je napokon doao trenutak da je Italija pronala jedinstvo, uz odobravanje cijelog svijeta. Oni od nas koji su upoznati s ovim stvarima znaju da je isto tako i u njema?kim podru?jima izraavan entuzijazam oko ujedinjenja Italije.

Moemo pitati kako je dolo do modernog ujedinjenja Italije. Trebali bi gledati na slu?aj Italije kao posebno vaan primjer kako dolazi do ujedinjenja drave. Ali moramo tako?er do?i do razumijevanja veza izme?u doga?aja u Srbiji i Italiji o kojima sam govorio prolog tjedna. Ovo su veze koje su od goleme vanosti za razumijevanje dananje situacije. Ali prije moramo za trenutak razmotriti kako je dolo do pojave drave Italije, drave koja stvarno moe biti velikoduno priznata.
Trebamo i?i natrag samo do Bitke za Solferino u kojoj se Francuska tukla na strani Italije, i gdje je napravljen prvi korak prema kasnijoj kreaciji moderne drave Italije. Mi smo u pedesetima devetnaestog stolje?a. Kako je dolo do toga jer su ulozi u to vrijeme bili veliki da se prvi korak na putu prema modernoj Italiji mogao napraviti u Solferinu od Italije i Francuske? ?itajte vae knjige povijesti i na?i ?ete da u potpunosti potvr?uju ovo to govorim: Dolo je isklju?ivo zbog toga to Prusija i Austrija Austrija je mogla samo izgubiti nisu mogli posti?i nikakav dogovor!

to se dogodilo kao posljedica duguje se ?injenici da je Italija imala Camillo Cavour-a istinski velikog dravnika, u ?ijoj je dui procvjetala ideja da se, po?evi od sada, neto moe pojaviti u Italiji to bi dovelo do ponovnog ro?enja drevne rimske veli?ine. Ali stvari su uzele razli?it smjer. Neto sli?no, iako moda s dosta razli?itom nijansom, se pojavilo; neto sli?no onome to smo vidjeli u vezi Mihaelom Obrenovi?em, princem Srbije, kada je ranije idealisti?ke poglede rtvovao zahtjevima dravne potrebe. Na sli?an na?in se velika dua Camillo Cavour-a sagnula ispred karmi?kih potreba i napravila prijelaz od idealizma do vanjskog realizma.

I Mogu vam dati samo glavne crte o ovim stvarima. Italija je nastavila od nivoa do nivoa. U ljeto 1871 Victor Emmanuel je mogao u?i u Rim. Kako je to postalo mogu?e? Postalo je mogu?e sa Njema?kom pobjedom nad Francuskom! Od dravnika Francesco Crispi-ja izlaze rije?i: Italija je ila u Rim zahvaljuju?i njema?kim pobjedama, nakon to je Francuska poduzela prvu inicijativu u Solferinu. Ali ?injenica da je Rim postao glavni grad kraljevstva Italije duguje se njema?kim pobjedama nad Francuskom.

Sada se uspostavlja izvanredna veza izme?u Italije i Francuske. Interesantno je zapaziti kako u onom opsegu u kojem je Italija mogla konsolidirati svoje jedinstvo, ona istovremeno postaje oponent i saveznik Francuske. Drugi faktor je da je talijanski dravnik na veliko trgovao s ?injenicom da je njezina dravna struktura sakupljena zajedno izvana a tako?er da duguje Njema?koj kona?ni veliki korak prema jedinstvu. Ovaj dravnik je tako?er vidio da udruivanje snaga s Francuskom na na?in koji je bio mogu? u to vrijeme ne bi mogao biti plodonosan za nju. Ta je struja, me?utim, bila u opoziciji s drugom, koja je udruila snage od 1876 nadalje: ona od frankofonske demokratske stranke lijevog krila. Tako je sada ova nova drava treperila izme?u privla?nosti za Francusku koja je bila, mogu re?i, vie na nivou osje?aja, i vie prakti?ne privla?nosti prema Centralnoj Europi. Iznimna stvar je bila da je u svemu o ?emu se u to vrijeme radilo uvijek odlu?ni faktor bio prakti?na tendencija Centralne Europe.

Do novog okreta je dolo kada je Francuska preuzela Tunis. Uvijek se uzimalo za gotovo da ?e Tunis pripasti Italiji. Ali sada se Francuska nastavila tamo iriti. Tako su prakti?ne tendencije u Italiji po?ele postizati nadmo?, tendencije koje naginju prema Centralnoj Europi. Interesantno je, na primjer, da je na berlinskom kongresu talijanski delegat pitao Bizmarka, koji je prili?no hladno sugerirao da bi se Francuska trebala iriti u Africi, da li stvarno ima namjeru postaviti Italiju i Francusku jednu drugoj na vrat. Sigurno je za talijanskog dravnika tog vremena zna?ilo da se Italija mora okrenuti prema Njema?koj. I poto je Bizmarck izgovorio ?uvene rije?i: Put u Njema?ku prolazi preko Be?a, Italija se mora okrenuti i prema Austriji tako?er. Tako je drevni feud, kojeg je Austrija uzela to je ono to bih nazvao njena tragi?na sudbina, morao biti odloen. Jer sve to je Venecijanska Republika napravila zna?ilo je, u osnovi, da oni elementi koji naginju ka Njema?koj moraju biti gurnuti van Italije. Dakle Austrija mora uzeti ulogu dranja struje koja dolazi dolje sa Sjevera.

Kao rezultat francuskih akcija u Sjevernoj Africi, frankofonska struja u Italiji morala se povu?i, i tako se veza sa Centralnom Europom uzela zdravo za gotovo u to vrijeme. Dajem vam samo skicu ovih stvari jer ipak, napokon, nije moj zadatak u?iti vas politiku. Ali je neophodno znati odre?ene stvari o kojima se, naalost, premalo zna ovih dana. Italija se pridruila Centralnoj Europi 1882 to je postalo poznato kao Trostruka Alijansa. Odre?eni ljudi ?e uvijek krivo suditi ovu Trostruku Alijansu jer se ne mogu naviknuti da koriste ispravne termine. Ovo su ljudi koji stvarno krive za bolene doga?aje sadanjeg rata Trostruku Alijansu umjesto takozvanu Trostruku Antantu, koja je uklju?ivala Entente Cordiale. Vidite, ljudi ne koriste uvijek ispravne termine. Obi?no moete pitati o ne?emu to ima namjeru dovesti do odre?enog cilja da li je to stvarno sve tamo i koliko dugo to i dalje vrijedi. Sada, uvijek je govoreno od onih koji su bili stranke Trostruke Alijanse da je njezina svrha o?uvati mir. I ona je zaista sluila toj svrsi kroz mnoga desetlje?a; to jest, desetlje?ima je sluila svrsi za koju su sudionici govorili da joj je svrha.

Onda je dola Trostruka Antanta za koju se isto govorilo da joj je svrha o?uvati mir. Ipak unutar manje od desetlje?a mir je nestao! Sve drugo na svijetu ?e biti su?eno po tome to je postignuto. Ipak ba u ovim stvarima ljudi se ne udostojavaju formirati objektivne prosudbe. Samo pet godina kasnije dolo je do tajnog nauma koji nam daje mogu?nost poblie istraiti alkemiju onih metaka koji su koriteni za ubojstvo u Sarajevu! Ubojstvo u srpnju 1914 nije moglo promaiti! Jer da su ovi meci promaili svoj cilj, drugi bi uspjeli! Svaka predostronost je poduzeta da se osigura da ako jedan pokuaj propadne, drugi bi bio uspio. Bilo je bolje promiljeno, zaista planirano na ve?em nivou, od bilo kojeg ubojstva u povijesti.

Da bi prou?ili ono to su traili nai prijatelji, treba otkriti alkemiju onih metaka. Na ovo ?u se vratiti kasnije. Jer nakon samo pet godina neto je bilo pomijeano sa me?usobnim vezama Trostruke Antante, neto to je donijelo da postoji veza izme?u svakog doga?aja koji se dogodio u Italiji i svakog doga?aja koji se dogodio u balkanskim zemljama. Cilj je bio ne dopustiti da se ita dogodi na Balkanu bez odgovaraju?e veze u Italiji. Strasti naroda trebale su se njihati na takav na?in da se ni jedna akcija ne smije poduzeti jednostrano, ni u jednoj zemlji ni u drugoj; osje?aji i misli ljudi trebaju se uvijek odvijati paralelno. Desetlje?ima je postojala intimna veza izme?u razli?itih impulsa na apeninskom i balkanskom poluotoku. Ponekad se slu?ajevi ovakve vrste isti?u na iznimno simboli?an na?in. To je ljepota u na?inu kako se to?no prilago?ava teoriji, ba kao to za lije?nika ozbiljan slu?aj moe biti ljepota ako mu daje mogu?nost izvo?enja iznimno dobre operacije to nikako ne zna?i da je to neto lijepo samo po sebi.

U posjeti Italiji jednom smo pozvani u Rim od najljubaznijeg, divnog i prijateljskog gospodina koji je otada umro. On nas je pozvao u dnevnu sobu gdje smo nali na vrlo istaknutom mjestu portrete, osobo potpisane, Drage Main i Aleksandra Obrenovi?a. Ovaj prijateljski gospodin nije bio samo ?uveni profesor; on je bio organizator takozvane Latinske Lige, koju je zabrinjavalo odvajanje Junog Tirola i Trsta od Austrije u korist Italije. Naravno da ne elim izvla?iti bilo kakav veliki zaklju?ak iz ovako bezna?ajnog iskustva. Ali ima simboli?ki zna?aj da netko tko je organizirao Latinsku ligu ne sudim ni kritiziram, samo izvjetavam i, u vezi s Latinskom ligom, uzrokovao pobunu studenata u sveu?ilitu u Innsbrucku, mora imati u svojoj dnevnoj sobi, vidljive sa svih strana, potpisane portrete Aleksandra Obrenovi?a i Drage Main. Poto su mi tajne niti koje povezuju Rim i Beograd ve? tada bile dobro poznate, ovo iskustvo je na mene ostavilo dojam kao na odre?eni na?in simptomati?no. Karma nas, ipak, vodi do bilo ?ega to nam je vano u svijetu, i ako smo sposobni vidjeti i razumjeti stvari na ispravan na?in, tada shvatimo da nas je karma dovela do to?ke gdje neto moramo 'nanjuiti' da bi unaprijedili nae znanje.

Stvari su se sada razvijale na takav na?in da je u 1888, godini u kojoj je mogao izbiti rat ba kao i 1914, kriza bila sprije?ena jer je Crispi ostao lojalan Trostrukoj Alijansi. On je ostao lojalan Trostrukoj Alijansi jer se Francuska nastavila iriti u Sjevernoj Africi. Francuska je tada zauzela politi?ku taktiku namijenjenu Italiji, koja se po?ela okretati od nje. Francuska je sama govorila da je s tom taktikom namjeravala iznova-osvojiti Italiju sredstvima izgladnjivanja, to jest, protiv Italije je iskuana vrsta trgovinskog rata, i taj trgovinski rat je zasigurno igrao vanu ulogu u to vrijeme. Posljedica je bila da su talijanske prakti?ne veze s Centralnom Europom bile poja?ane. Moda vam mogu dati i miljenje francuza o ovom, radije nego nijemca. On je rekao da je moderna Italija ekonomska kolonija Njema?ke.

?esto se naglaavalo, ne samo od strane nijemaca ve? i od ostalih, da je Italija spaena zbog njenih tijesnih ekonomskih veza sa Njema?kom od opasnosti da bude osvojena od Francuske pomo?u gladi ne ba lijepi izgledi. Sve je ovo doprinosilo mirnom rjeavanju krize krajem osamdesetih. Veoma je zanimljivo prou?avati ovu krizu u svim detaljima. To otkriva neto prili?no posebno onome tko ima sklonosti uzimati u obzir me?usobne veze i da ne bude obmanut. U?inio sam slijede?e: Pozvao sam u sje?anje doga?aje 1888 i preklopio na njih 1914. Doga?aji su potpuno identi?ni! Ba kao i 1914 poticanje u tisku po?elo je u Petersburgu i onda je preuzeto u Njema?koj, kao i 1888. Kao i onda, tako isto i 1914, do konflikta je trebalo do?i izme?u Njema?ke i Austrije. Ukratko, svi detalji su jednaki. Zanimljivo je da sam raznim ljudima ?itao naglas govor iz 1888 u kojem sam zamijenio datum iz 1888 sa 1914. Svi su vjerovali da je govor bio iz 1914!

Kada su ovakve stvari mogu?e nismo skloni govoriti o slu?ajnostima. Moramo razumjeti da tu postoje upravlja?ke sile i da te upravlja?ke sile rade sistemati?no. 1888 stvari su sprije?ene na na?in kako sam opisao. Onda je situacija postala kompliciranija. Komplikacije su nastale posebno iz razloga jer su veze apeninskog poluotoka sa centralnom Europom poprimile poseban karakter barem to se ticalo Italije. Psiholoki je zanimljivo prou?avati ove stvari. Stvarno je dolo do to?ke gdje se Italiju, politi?ku Italiju, moralo tretirati kao to se tretira histeri?na dama. Odvijale su se najnevjerojatnije stvari, posebno jer je u Europi raslo i irilo se miljenje da se Austrija mora razbiti. Ne kritiziram, samo izvjetavam.

Moete dobiti utisak kako se ovo miljenje irilo Europom ?itaju?i publikacije od Loiseaux-a, Chradame-a i drugih, od kojih svi razmatraju pretpostavku da ?e u bliskoj budu?nosti Austrija biti podijeljena. Sada su ove prosudbe od Loiseaux-a i Chradame-a i drugih bile ba?ene na ono to je tinjalo dolje na Jugu. Pod ovim okolnostima svakako nije bilo lako baviti se onim to je obi?no poznato kao politika. Na primjer, Oberdank je bio veoma slavljen u Italiji. On je bio pokuao ubiti cara Franza Josefa. U Be?u, s druge strane, slici na izlobi je trebalo biti promijenjeno ime za vrijeme posjeta vojvode od Abruzzia. Njen naslov je bio Pomorska bitka kod Lisse. Ova bitka je dobivena od Austrije, i tako da se ne uvrijedi vojvoda od Abruzzia slika je morala biti nazvana Pomorska bitka. Ovo je samo jedan primjer od mnogih. Ja ne kritiziram, ali se pitam o stvarima davanja i uzimanja. Bili li itko u Italiji bio snishodljiv da razmotri zabranu imena pomorske bitke koju je Italija dobila? U Be?u su bili. Bilo to ispravno ili pogreno, to name?e pitanje davanja i uzimanja. Spominjem ovo da bi okarakterizirao poneto razli?ita raspoloenja. Jer ova su raspoloenja bitna kada u?u u igru struje kao to je ona od Grand Orient de France i kada se okultni impulsi ovakve vrste po?inju utjecaj.

Odre?ene stvari koje ljudi koje do sada nisu opaali postati ?e stvari kojima ?e se pridavati panja u budu?nosti, jer nije tako da Massonieri, a tako?er i ostala tajna bratstva, nisu primje?ivali to je tamo; prije su sebi postavili zadatak da iskoriste te sile koje su zaista tamo. Oni znaju gdje su sile koje moraju iskoristiti. Dakle ako na apeninskom poluotoku postoji odre?ena struja, i ako na balkanskom poluotoku postoji druga struja, tada se ove dvije struje moraju prikladno upotrijebiti tako da, u pravom trenutku to jest, u pravom trenutku s to?ke gledita ovih ljudi jedna ili druga stvar mogu biti pokrenute.

Neka ovo bude priprema za alkemijsku raspravu koju sa spomenuo, koja ?e nas odvesti dalje na naoj stazi. Molim uzmite u obzir, da bi udovoljio eljama naih prijatelja, ne mogu ne spomenuti odre?ene stvari koje se odvijaju u naem vremenu. Ono to moram re?i mora biti povezano s odre?enim stvarima koje stvarno postoje, iako se svi ne slau da to treba biti otvoreno. Ja sam uvjeren da je jedan od glavnih uzroka bolnih doga?aja u svijetu stav da se slijepo oko moe usmjerit on odre?ene stvari dok su ostali raspravljali na osnovu potpuno krivih pretpostavki. ?ak i sa velikim stvarima ovakve vrste, svaka osoba mora po?eti na osnovu samospoznaje. A dio samospoznaje je uklju?en ako prepoznamo to da tvrdnja da se za ove stvari nema interesa i da se samo eli ?uti okultne stvari, pomalo, nije razli?ita od svega onog to se dodaje doga?ajima kroz koje danas prolazimo. Jer duhovne stvari nisu samo one koje su u vezi s viim svjetovima. Ove su, za po?etak, naravno okultne za svakog. Ali dosta onog to je na fizi?kom planu je tako?er okultno za dosta ljudi. Moemo se samo nadati da mnogo od toga to je okultni i skriveno na ovom planu moe biti otkriveno! Jer jedan od razloga dananje mizerije je taj to mnogo toga ostaje okultno za tako mnogo ljudi, koji usprkos toga ustraju na formiranju prosudbi.

 

Stranica 5 od 13 Sve stranice