MEDITIRANAJE I MEDITACIJA

U meditiranju (samo mu ime kaže), pokušavate na razne načine dublje promišljati. Služite se logikom, ili duhovnim znanjem. Misli trebaju dobiti ubrzanje, i jasno se usmjeriti ka umu. Međutim, meditiranje vas lako može uspavati, i možemo reći ništa se duhovno nije dogodilo.

Meditacija je stanje uma kada on počinje meditirati, neovisan je o mislima i vanjskim utjecajima. Za medetiaciju um mora biti pripremljen, kako bi prihvatio duboko propadanje u ponor (trans), inače od meditacije neće biti ništa. Kada um prihvati ubrzanje propadanja, imate jasan uvid u novu realnost. Na taj način um je ušao u prazninu (reset, nultu točku, apsolutno stanje), gdje svjesno možete sagledavati duhovnu dimenziju realnosti.

Kroz meditaciju efikasno oživljavamo sva ona mjesta u biću gdje je došlo do zamora ili blokade, gdje smo posustali, gdje imamo strah. Tako će duša mnogo lakše izvršiti zadaću kreiranja fizičkog tijela. Preko DNK duša veoma brzo obnovi umorne tjelesne stanice, samo joj trebamo stvoriti mir tijela dok se ta obnova vrši. No, najprije trebamo tijelo očistiti od svih viškova, izumrlih stanica, i karmičkog smeća. Na ovaj način možemo jednostavno spoznati da je život podržan od Duha i duše, a dopunsku energiju iz hrane koristimo zbog nesavršenosti tijela, jer nismo dovoljno svjesni za direktan priključak na Izvor, koji je moguć u svakom trenutku.

Na razini osjećanja, misli i uma, čovjek doživljava napor, i često mu se spava.

U meditaciji, na duhovnim razinama stvarnosti, faktor tijela i uma je isključen, duhovno putovanje nije napor, i vi osjećate lakoću uvida. Zato majstori meditacije mogu satima meditirati.

Svi oni koji se duhovno bude, nemaju potrebu jesti puno hrane.

Meditacija je doživljaj stanja svijesti, nije tehnika, nije cilj, ne može se naučiti, ali ostavlja nezaboravno prijatno iskustvo.

Iz našeg znanja proizilazi potpuna odgovornost za tuđe neznanje. Čovječanstvo može ići dalje u evoluciji, ako je sve više probuđenih, svjesnih i odgovornih pojedinaca. Nikada ne smijemo svoje znanje nametati drugima, ali umjesto toga, ako saslušamo tuđe probleme, budemo pažljivi i ljubazni prema svima, to će biti veoma prihvaćeno.

Duhovne razine su prostor apsolutne slobode, inspiracije i kreacije. Jedino u tom prostoru imamo neograničene mogućnosti uzdignuti sebe, a drugima pomoći do najviših ljudskih granica.

Meditiranjem i meditacijom postajemo ono zbog čega smo na ovom svijetu. U meditaciji, uz pomoć Božanstva, možemo postići potpuno samoostvarenje. Jednako tako, popravljamo odnose sa bliskim prijateljima, i holistički popravljamo njihovo stanje, a da oni toga nisu svjesni. Naša namjera, smirenost, inspiracija, znanje i ljubav, vidno popravljaju duhovni plan cjeline.

Svima su zanimljivi ljudi koji meditiraju. Bez obzira što obični ljudi nemaju znanja i spiritualno iskustvo, na jednostavan način osjećaju pozitivnu vibraciju od meditacije.

Obični ljudi se lako uzbude, uznemire, gube kontrolu nad sobom, i uvijek im dobro pomaže netko tko je smiren, tko im može pojasniti stvari, i tko će ih osloboditi napetosti i straha.

Duhovne moći su beskrajne, i priznati iscjelitelj može popraviti raspoloženje mnogima, koji su u datom trenutku inspirirani njegovim dobročinstvom. Prisustvo misli u inspiraciji, pomaže kao čarolija. Efekat je sličan pojavljivanju sunca, čistog neba, mjesečine, toplog dana, i svega što zrači svjetlom.

Naravno, ljudi ne razmišljaju dubinski, na pravi način, i zato nisu u stanju imati radost u sebi u svakom trenutku. Povodljivi su za osjećanjima, emocijama, sjećanjima, i to je dovoljno za nemirne misli i košmar u glavi.

Kada se jednom vežete za linearno vrijeme, vi stalno živite u tom rasponu vremena, između prošlosti i budućnosti, previđajući sadašnji trenutak. A sadašnji trenutak je upravo prostor za mir, super um i dušu. Malo je njih koji se mogu fokusirati na sadašnji trenutak, i uvijek brzo prelete preko njega, ili u sjećanja (prošlost), ili u strah i neizvjesnost (budućnost). Nitko ne želi dublje promisliti da je sadašnji trenutak upravo svjetla točka istine, mira, slobode, i Duha.

U svom tijelu potražite i vizualizirajte sadašnji trenutak (prostorno), u regiji pupka (HARA), ili srca. Svako podsjećanje na ta mjesta, dovodi vas u vezu sa istinom, dušom, sviješću, slobodom, imunitetom, ljubavi i Duhom. Što se češće nađete u mislima u srcu, time ste više prisutni u sebi, životu i suštini.

Priču mogu širiti u nedogled, ali suština je vidljiva na prvi pogled; koliko smo svjesni suštine svijeta, toliko smo ispunjeni životom. Ovdje se radi o tijelu i mogućim patnjama, a energiju i Duh ostavimo na miru, jer energija ima svoju konstantu koju nitko ne može pokvariti, a Duh je apsolutna svemoć. Važno je imati znanje i živjeti na račun beskrajnih pravih vrijednosti energije i Duha.

Mnogo puta ćemo još ponoviti da je život u vremenu strah od neizvjesnosti, starosti i smrti. I to je problem većine ljudi.

Na duhovnom planu nema nikakvih ograničenja, samo je potrebno doći u prostor mira. U njemu možete raditi što god poželite, iscijeliti sebe i druge, popravljati prošlost i kreirati budućnost.

Lijep je ovaj svijet, jednom se rodite, vječno živite, i sami odlučujete o svemu.

Za vas je najbitnije što mislite u svakom trenutku. Da li sebe cijenite za dobrog poznavaoca života, ili morate još mnogo toga učiti. Ako se oslanjate na površinska osjećanja i sjećanja, onda vam predstoje mnoge nemirne misli, jak ego i nejasno doživljavanje svega.

Uz duhovno znanje vaš doživljaj života se potpuno mijenja, ne morate biti sitničavi, imat ćete širinu i uvid gledanja na svijet.

Sebi i drugima pomažete uvijek, ako znanjem možete napraviti skok u beskraj Duha.


PRAZNINA

Na ovom svijetu sve je najprije duhovna suština, podržana Duhom i energijom, i na toj platformi postoje razne mogućnosti za razvoj oblika i života.

Što je u čovjeku duhovno?

Fizičko tijelo je kao cjelina materijalno, tromo, sporo, mlohavo, od krvi i mesa, ali kada pažnju usmjerimo na najsuptilnije dijelove tijela, njegove tjelesne stanice i DNK, uviđamo da u svakoj stanici postoji praznina (Duh), o kojoj ću pisati. Duhovno u čovjeku se očituje kroz probuđenu svijest, i u svakoj praznini ispred i iza misli.

Praznina u prostoru bića (fizičkom i mentalnom), te cjelini holograma (duhovni aspekt), bliže određuje razinu probuđene svijesti, sklad tijela i duše, u trenutku, o jedinoj istini da je Duh u biću stalno prisutan.

U duhovnosti pojam praznine ima više značenja koja možemo opisati kroz svjetlost, puninu, apsolutno stanje, nulto stanje, vakuum, ništavilo. Ta stanja se izmjenjuju u neprekidnom krugu, označavajući sveprisutnost Duha, tok energije i promjenljivo buđenje svijesti.

Sadržaj i fleksibilnost osjećanja, misli, ega, emocija, uma i svijesti, dovodi naše biće u neko stanje životnosti ili slabosti.

Mir tijela i uma, definira volju, snagu, radost, i iskazuje puninu Duhom. Krv i limfa također predstavljaju puninu.

Istina, svjetlost, sloboda, ljubav i svijest, pojašnjavaju potpunu čistoću i jasnoću, u vidu beskrajne praznine prostora, kroz najširi uvid.

Cjelina tijela i Duha uvijek mora biti u skladu, jer se time duša najlakše transformira u tijelo.

Duša je direktno povezana sa Duhom, predstavlja neiscrpan izvor energije, potrebne za obnavljanje tjelesnih stanica.

Za skladno življenje tijelo uvijek mora biti pročišćeno, u smislu nekakvog nultog stanja, kao odskočne daske, za skok u višu duhovnu razinu stvarnosti i uvida.

Sve dok se vrtimo u tjeskobi vlastitog tijela, neće doći do jasne namjere što trebamo učiniti. Kada u mislima dođemo do praznine (nultog stanja), pojavi se Božanstvo, a sa njim nova inspiracija. Tada kreće novi krug života. Duša se preliva u tijelo, revitalizira stanice, i ono poprima finu definiciju, a mi smo ispunjeni radošću i ljubavlju (prema Božanstvu što nam je pokrenulo život).

Duhovno znanje nas mora naučiti što ćemo misliti u svakom trenutku, kako bi ostali na putu ka Duhu.

Preko disanja, kontemplacije i čakri, možemo doći u stanje praznine (nultog stanja).

Bez duhovnog znanja i spiritualnog iskustva, zaista nije jednostavno biti cjelovit.

Mnogi su izvrsni u svojoj struci, ali to nije dovoljno za upravljanje životom.

Većini ljudi je stalo do uživanja svake vrste i misle da ga jedino moću pronaći na fizičkom planu. Naravno, nemaju pojma da je prava čarolija na duhovnoj razini.

Odnos roditelja sa djecom je najbolji primjer kako se svijest jednostavno budi, kada se prihvati potpuna odgovornost (na razini misli). Ovakve odnose mogu imati svi ljudi svijeta, time što će prihvatiti potpunu odgovornost za ponašanja. Svako bježanje od odgovornosti, proporcionalno smanjuje mugućnost buđenja.

Nedovoljno duhovno znanje i svijest, direktno vas vode na fizički doživljaj života, preko hrane, sexa i ostalih strasti.

Povezano sa našom tjelesnom pretpostavkom, prirodom stvari, brzinom energije, i nevidljivim Duhom, život čovjeka mora pratiti sve aspekte, fizički, mentalni i duhovni. U svakom trenutku moramo biti sveprisutni; propratiti osjećanja i misli, dublje promisliti da dobijemo jasnoću, i da u trenutku možemo uskočiti u prostor svijesti.

U čovjeku sve mora biti u finom skladu, mirno, sa munjevitom reakcijom u odabiru pravih rješenja u misaonom procesu.

Naravno, uz duhovno znanje i inspiraciju, mnoge se stvari u alkemiji bića, poslože same u trenutku. Nama ostaje radost, ljubav i svjedočenje nad životom.


GRIJEH

Ljudi nikako ne mogu shvatiti da nisu stvoreni sbog sebe, nego zato jer se u datom trenutku pojavila takva mogućnost.

Nejasnoća života dolazi od nedovoljno probuđene svijesti. Čovjek najprije vrijeđa samog sebe, ali toga nije svijestan. Grijeh činimo svakom povredom duše. Žalosno je što nismo u stanju korisiti spiritualne moći i zaista biti prava božanska bića. Mi smo uvijek božanski (u nama je Duh), ali to ništa ne znači, sve dok toga nismo svjesni.

Obzirom da nemamo jasan uvid u pravo stanje stvari, iz neznanja, olako vrijeđamo svoju i tuđe duše.

Naravno, povrijediti drugoga je najlakše.

Zbog ljudske nepažnje, neljubaznosti i neprihvaćanja potpune odgovornosti na razini razmišljanja, odnosi među ljudima ne mogu biti uređeni na fini način.

A sve je izmaklo kontroli, onoga trenutka kada smo se rodili. Do dana rođenja naš život je bio strogo božanski. Od rođenja dalje, odrastamo bez poštivanja reda, relativno, kaotično, na svoju ruku roditelja, škole, društva, a kada odrastemo onda još sami kompliciramo stvar, jer sve radimo na svoj način, ne uvažavajući najviše duhovne vrijednosti, kroz istinu, ljubav, svijest i slobodu. Naviknuti smo od malih nogu fizičkim zadovoljstvima, osjećanjima, egom, strastvima i emocijama.

Ono što čovjeka čini ljudskim bićem je njegov UM, koji je formiran na najgluplji mogući način. Odrastanje djece je zabrinjavajuće u svakom pogledu. Njihovi nerazvijeni umovi se formatiraju pogrešnim vaspitanjem, obrazovanjem, nasilnim društvom i utopijom moralističko-religioznim ideologijama.

Na drugoj strani, od iste te djece očekujemo da budu normalni, zdravi, svjesni i prosperitetni ljudi. To zaista nije moguće.

Ljudi su toliko u grijehu, da se to ne može niti zamisliti. Jedino kroz prizmu uništenja prirode možemo pojmiti koliki je ljudski grijeh.

Svijet zaista opstaje na račun suprotnosti koji u njemu vladaju. To je njegov potencijal, hrana i pokretač svih dešavanja. Nitko ne može povjerovati da je Duh utjelovljen u čovjeku, a da isti taj čovjek nije toga svjestan. Znanja običnog čovjeka su vezana za poznavanje materije, a naš životni temelj je duhovne prirode. To znači da bi svatko, od najmanjeg djetet, morao dobro poznavati metafizičke zakone i suštinu Duha.

No, ništa nije slučajno. Ono od čega smo stvoreni (Duh i energija), uopće ne znaju za sebe, i ne mogu biti u grijehu.

Sve je prepušteno čovjeku i mogućnosti probuđenja njegove svijesti o kreaciji svijeta. Da li će do toga doći ili neće, za kreaciju je svejedno.


BUDDHA

Buddha je prosvijetlio jer je bio na pravom putu ostvarenja.

Njegova učenja se tiču daha, kontemplacije i meditacije, pitanja rađanja i smrti.

Rano je shvatio duhovnu suštinu i tome se posvetio.

Nije se opterećivao materijalnim, jer je na tom planu sve relativno, i ne možemo se poistovjetiti ni sa čim.

Budizam u korijenu nije religija, međutim, zbog nepismenosti ljudi tog vremena, morao se primjenjivati kroz stroge religiozne forme. Sve ono duhovno što nismo u stanju probuditi u svijesti (proživljavanje u srcu), dobija predznak nečije ideologije. A sve ono što smo najdublje promislili i proživjeli istinski u srcu, budi vlastitu religioznost.

Budizam danas ne moramo promatrati kao religuju, nego su značajna temeljna učenja Buddhe iz meditacije.

Sve inovativne tehnike meditiranja proizašle su iz Buddhinih učenja, koje nisu potrebne pravom namjerniku i duhovnom tragaču.

Formatiranje uma je nužno potrebno da bi ga pripremili za skok sa one strane (u duhovnu dubinu-visinu). Čovjek će biti ono kakav mu je um, a um će biti ono što mislimo, a mislimo ono što osjećamo. Međutim to je slijepa ulica, sve dok se ne otvori prolaz iz uma ka svijesti. Prilaz svega prema nama, i nas prema drugima mora biti iz svake perspektive. To je jedino moguće preko ljubavi, jer ona ne izvire iz tijela, već je nastavak Duha.

Mnoge stvari radimo pogrešno, bez znanja, nadajući se u podsvjesnom umu, da ćemo od pogrešaka izvući pouke.

Mladi sa obrazovanjem duhovno ne dobivaju ništa. Imaju pogrešan školski (društveni) program. Slušaju agresivnu glazbu. Igraju igrice prepune krikova, oružja i napetosti. Njihovi mladi umovi ispunjavaju mentalni sadržaj na glup način, krajnje nepromišljeno i štetno. Život vide u nekom snu, a ne istinito, u okviru svojih potreba i mogućnosti.

Linearno vrijeme je izmišljeno u našem umu, postoji kao relativno, ali na apsolutnoj razini Duha, vrijeme ne postoji.

Život traje koliko jedan dah, koliko živi tjelesna stanica.

Ima nešto daleko od nas, a tako blizu, to je naše JA (JASTVO). Daleko je od sebe, jer je naučilo koristiti osjetila tijela. Sa njima vidi sve; predmete oko sebe - biljke, životinje, ljude, planine, rijeke, nebo, nebeska tijela i cjelu galaksiju, a kroz mikroskop, sićušne ćelije, molekule i atome u njima, a u atomima suptilne čestice itd. Međutim, nešto što sve vidi vani, ne vidi samog sebe. Našem JA da bi vidjelo sebe, nisu potrebni ni mikroskopi, ni teleskopi, pa čak ni oči. Dovoljno je samo usmjeriti misli i pažnju sa svijeta na sebe i to je sve.

Možda nije sve, jer dok god Jastvo gleda u svijet, ono se pita tko i šta je taj svijet, i u vezi s tim pronalazi kakve-takve odgovore. Ali problemi nastaju u trenutku kada usmjeri pažnju u sebe i postavi pitanje TKO SAM JA. Tada se uplaši za sebe zbog, naizgled nerješivog pitanja, i učini mu se da je dalje od sebe više nego što je ikad bio.

Duhovni ljudi su odavno otkrili istinu da je život moguć samo u trenutku, i zato su postavili duhovna učenja.

Tijelo čovjeka predstavlja nositelja duše, da bi energija mogla proći fizičku barijeru.

Nitko ne treba razbijati glavu suvišnim mislima, osjećanjima, sjećanjima i emocijama, nego slijediti učenja onih koji imaju veliko duhovno iskustvo. Sve ono što je bilo prošle sekunde, već je na duhovnom planu otišlo u prošlost. Valovi energije idu dalje, a sa njima i naša duša.

Logička razmišljanja u duhovnosti nemaju što tražiti, jer je duhovno potpuno suprotno teoriji materije.

Hram je sveto mjesto na kome pronalazimo Božanstvo, prilazimo u željenom trenutku, iznosimo svoje želje, i od tog trenutka Božanstvo radi za nas. Moć hrama je u preuzimanju potpune odgovornosti za sve ono što ne možemo sami napraviti, ili nemamo dovoljno znanja i ljubavi.

U čovjeku hram predstavlja njegova probuđena ljubav. Ništa ljepše na svijetu ne postoji od čovjeka čiste ljubavi, jer je ona nastavak Božanstva.

Iz duhovnog kuta promatrano, ljudi su obični mučenici i smrtnici, nisu vrijedni žaljenja, ali im nema pomoći u vlastitim patnjama, zbog nedovoljnog znanja i neprobuđene ljubavi. To je prirodni proces. Patnja i radost se mijenjaju kao dan i noć.

Svrha kreacije je spržiti Zemlju u pepeo i time osloboditi svu energiju. Čovjek je stvoren iz potrebe evolucije da taj proces završi najbrže, uništavajući njenu prirodu i resurse, bahatim ponašanjem i blokiranjem energije. Zato čovjek može biti nagonsko biće, kao životinja, ili prosvjetljeno biće, ako prihvati ljubav prema Duhu.

Duhovni ljudi pokušavaju spasiti uništenje civilizacije i Zemlje, na način uvođenja duhovnog znanja u život.

Prosvjetljena bića ne umiru na klasičan način, nego svjesno najave dan napuštanja tijela, prelaze u Duh i nikada se više ne rađaju.

Naravno, materijalno i duhovno su dvije krajnosti, i često puta ne vidimo pravu svrhu. Obično, ljudi primjete pogrešku kada je kasno.

Zloćudne bolesti ne bi uzimale toliko maha, kada bi se ljudi prema njima odnosili znalački i preventivno.

Generalno promatrano, čovjek se zabavlja, uživa, živi u vremenu, previđa suštinu, i ne primjećuje da će na kraju prerezati granu na kojoj sjedi. Čovjek mnogo više pravi pogreške, nego što iz njih može nešto naučiti.

U tome je suština evolucije. Osloboditi Duh po svaku cijenu, koji je zarobljen u materiji. I naravno, najbolji način za tako nešto jest ljudska nesvijest.

Svaki pojedinac mora svjesno imati potpunu odgovornost za sebe, prijatelje, cjeli svijet, za ljudsku vrstu, opstanak civilizacije i Zemlje. Sama ljubav, na duhovnom planu, dovodi u red sve ono što je pogrešno postavljeno.

Ako nitko nema probuđenu ljubav, i nije u stanju imati potpunu odgovornost za sve što nam se dešava, onda smo zaista prepušteni slučaju.

Materijalizam je relativan, prolazan i ograničen u svemu. Zato nam materijalna zadovoljstva popravljaju raspoloženje samo dok ih imamo, dok smo u njima. Svjesnom čovjeku je sve jasno u pogledu relativnosti i prolaznosti materijalnog, zato se lako predaje Božanstvu.

Duhovne vrijednosti su vječne, i kada ih se jednom dotaknete u ljubavi, vječno traju. Ulaskom uma u prostor istine, ljubavi, svijesti, ili slobode, ušli ste u vječnost.

Ljudi nerado prihvaćaju duhovnost iz jednostavnog razloga što ne žele potpunu odgovornost. Biti u Duhu znači prihvatiti u mislima apsolutnu čistoći, preko istine i ljubavi. Nitko ne želi biti miran i držati se istine. Svi su u stalnoj žurbi, stresu, strahu, strasti, i od duhovnosti nema ni traga. Dinamizam je nešto što tjera ljude na akciju, bez obzira što je ona najčešće u suprotnosti prema kozmičkim silama vrtnje.

Duhovnost je najdublje razmišljanje bez razmišljanja, čista meditacija, ljubav, uvid i mir. Ljudima su glave prepune od raznih misli, i oni ne žele mirno stanje u svome umu, zato uvijek nalaze razloga za izbjegavanje istine o Duhu, i nikako ne žele prihvatiti potpunu odgovornost na razini uma.

Oni kojima je stalo do duhovnosti, sve više bude ljubav prema Božanstvu. Ponašaju se pažljivo, ljubazno i odgovorno prema svima i svemu. U svemu pronalaze inspiraciju. Zlatno pravilo je podržati sve ono što će probuditi ljubav. Bez obzira da li je ljubav podržana ili nije, njena snaga sama sebi krči put.

Obični ljudi grade odnose iz interesa ili na račun seksualne privlačnosti. Njihova inspiracija ne izvire iz duhovnog izvora, nego je traže u primitivnijim zadovoljstvima.

Tko traži iz vana - SANJA, a tko traži iznutra - BUDI SE.

Svaki čovjek za granice svijeta uzima granice vlastite vizije.

Ljudi su zabrinuti zbog mnogih nebitnih stvari, a na drugoj strani nitko ništa ne poduzima odgoditi izvjesnu smrt.


SAVRŠENSTVO ŽIVOTA

Na Zemlji živi oko osam milijardi ljudi, pojedinaca, ili individualnih duša. Svi pripadaju ljudskoj vrsti, i tu suštinske razlike nema. Razlike među ljudima i podjele, proizilaze iz ponašanja, odnosa i onda kada pojedinac umišlja svoj život kao da je sam na svijetu.

Naravno, razlike među ljudima postoje po podneblju, kulturi, tradiciji, genetici, prehrani, religijama, itd., koje čine prirodu stvari, i ne utječu na podjele među njima.

Svima je poznato savršentsvo svijeta (Duh), i postoji jedinstven način kako biti komadić tog savršenstva.

Bivajući najprije vlastito JA, (Jastvo, Sopstvo ), automatski doživljavate savršenstvo svijeta, preko božanskih misli, riječi, dijela i aktivnosti.

Sa božanskom inspiracijom (istina, ljubav, svjetlost, sloboda, svijest), automatski stajemo na pravi životni put za oslobađanje Duha.

Dozvolite li sebi i zatrovanim mislima da budu prve, automatski doživljavate nesavršenstvo, u vidu bolesti, zbunjenosti, ljutnje, depresije i siromaštva.

Ovih nekoliko rečenica pojašnjavaju stvar do kraja, i nema sumnje da u percepciji vaših misli, na prvom mjestu mora biti Duh, i sve ono što ide uz Božanstvo (ljubav, istina, sloboda, svijest, svjetlost).

Duhovni principi, tehnike i meditacija, imaju za cilj približiti vas samima sebi, u svakom trenutku, gdje postajete jasni i svjesni savršenstva života (Duha).

Odgovor na jedino suštinsko pitanje života - TKO SAM, otkrićete kroz samospoznaju.

Duh je u nama i svuda oko nas. Iskazujući ljubav prema Duhu, praktički smo u ljubavi sa cjelim svijetom.

Svemu moramo prilaziti sa afirmacijom: VOLIM TE.


MISLI PRENOSE ENERGIJU

Čovjek je zaista zamišljen kao savršeno biće, jer preko misli posjeduje beskrajne mogućnosti kreacije.

Mislima jednog čovjeka (ideologijom), može se pokrenuti cjeli svijet, u pozitivnom ili negativnom smjeru.

Svijetu je dovoljan samo pojedinac u liku Isusa, koji može (preko duhovnosti i Božanstva), probuditi ljubav u svim srcima ljudi.

Sklad tijela i duše ovisan je o vibraciji energije, a mislima možemo održavati optimalno stanje bića.

Svakoj blokadi energije u biću, prethode negativne misli, koje se najviše tiču naših sjećanja.

Obzirom da je u nama utjelovljen Duh, to znači da možemo u svakom trenutku osjećati radost i ljubav. Svaki put kada mislima dozvolimo lutanje po osjećanjima, emocijama i sjećanjima, nije nam dobro.

Onog trenutka kada naše misli sprovedemo u prazninu (tamo je Duh), doživimo osjećaj kao da nam je svanulo.

Duh je apsolutno stanje, rijetko pravilno shvaćen od ljudi, svemoć je svijeta, ne zna za sebe, sebi dovoljan u svemu, i jedino ga možemo opisati kao PRAZNINU, NULTU TOČKU, VAKUUM. Ljudi su skloni personificirati Duh, ali to ne stoji i nije potrebno.

Na drugoj strani, od Duha imamo Božanstvo, koje u svemu pripisujemo čovjeku. Božanstvo je milost, ljubav, suosjećanje, potpuna odgovornost, istina, sloboda, svjetlost i svijest. Preko čovjeka, probuđene ljubavi i svijesti, u suštini osvjetljavamo istinu o jedinoj stvarnosti svijeta - Duhu.

Znamo da Duh kao Apsolut, nema svijest, ali zato čovjek budi ljubav u sebi, u smislu istine o Duhu.

Duh nema inteligenciju, ali se ona budi kroz dah čovjeka (elementarnu svijest).

Koliko smo u stanju dublje zakoračiti u prazninu (do najsuptilnijih stanica tijela), i koliko naše misli ostavimo praznini (Duhu), toliko ćemo probuditi ljubav (svjesnost). Svaka blokada vibracije enerije, svaka tjeskoba, bolest, nejasnoća i nemir, potpuno se rastapaju u praznini (Duhu).

Snaga Duha je beskrajna, i za nju ne postoji nerješiv problem, jedino je potrebno postaviti se u fokus praznine, tamo gdje je istina i svjetlost.

Svatko tko radi na sebi, pročišćenjem tijela i meditacijom lako dolazi do praznine (Duha), i automatski mijenja sebe prema ljubavi. Prihvaćanjem potpune odgovornosti za sve ono što je predmet vaših misli, one postaju vaše, i preko njih možete iscijeliti svaku bolest i karmičku pogrešku, u svakom čovjeku, bilo gdje na Zemlji. Vi ne morate vidjeti onoga kome pomažete, ali putem misli, odlaganjem u prazninu, iscjeljivanje počinje.

Duhovno iscjeljenje je jednostavno; do praznine (Duha) se jedino može doći jasnim mislima, u smislu pročišćene vibracije energije, ljubavi, istine i svjetlosti. Sve što je mislima sprovedeno u prazninu Duha, jednostavno mora nestati u toj praznini.

O mislima morate zaista puno promišljati, jer preko njih oživljavate sva sjećanja (prošlost - ego), i vaše misli mogu utjecati na misli svih ljudi svijeta. U oba slučaja vi nemate mir vlastitih misli. Misli se praktički ne mogu smiriti, jer su one vibracija energije, ali se mogu predati umu, koga svjesno vodite do istine, jer ništa ne može dodirnuti prazninu (Duh), dok nije rastopljeno u svjetlosti.

Svaki put kada misli predajete Duhu, budite ljubav. Ako vaše misli predajete Duhu preko prijatelja, poznanika ili drugog čovjeka, ljubav pokrećete i u njima.

Iscjeljivanje može ići preko osjetila (pogledom, dodirom, hranom, mirisom, riječima), ali cjelovito iscjeljivanje ide preko inspiracije i ljubavi.

Sve što se dešava u vama mora biti interakcija inspiracije (najdublja osjećanja, čista krv u srcu), koja završava uzvraćenom ljubavi (opet u srcu). Životna sila nas održava u životu, a smisao života upotpunjujemo Duhom. U inspiraciji, naše namjere, misli i um, ulaze u fazu usklađenosti, koja se dalje manifestira kao beskrajni uvid i ljubav, a tijelo je mirno.

U tu svrhu služi meditacija, yoga, makrobiotika i ostale discipline tijela.

Duhovno iscjeljivanje ima samo jedan cilj, dovesti svaku slabost, bolest, svako smeće u mislima, u vezu sa istinom i Duhom, gdje će sve biti brzo postavljeno u ljubavni odnos. Nije bitno sa koje točke svijeta se pokreće ljubav. Naravno, samo svjesni, odgovorni, pažljivi i ljubazni ljudi mogu uspostaviti vezu sa istinom i Duhom.

Volite sve, svoju gojaznost, loše navike, neposlušnu djecu, bračnog partnera sa kojim se ne slažete, jer ćete samo tako, uz afirmaciju: VOLIM TE, pokrenuti inspiraciju i ljubav, koje rastapaju sve ono loše u vašim mislima.

Namjera djeluje i donosi rezultate. Ona je igračka uma, i sa njom kontrolirate ograničeni pogled ego.

Inspiracija pretače Božanstvo u ljubav i donosi čuda.


DUHOVNI PUT

Na ovom svijetu svi su zbunjeni, a doživljaj svijeta za čovjeka predstavlja beskrajnu svijest.

Većina nema duhovnog znanja za cjelovito upravljanje životom.

Duhovnost počinje dubokim dahom, dubljim promišljanjem i mirnim umom.

Strah od života izvire iz neznanja.

Život mora biti jednostavan u svemu, u skladu sa vlastitim mogućnostima i potrebama.

Potpuna odgovornost (na razini misli), pažnja i ljubaznost, tiču se stalne prisutnosti i uvida u život.

Ništa nije slučajno i prema životu možemo imati pravilan odnos.

Neograničene su mogućnosti u kreativnom smislu, ili nezadovoljstvu.

Samo jedan put vodi ka radosti. To je put istine, ljubavi, svjetlosti, sloboe i Duha. Na tom putu uvijek imamo inspiraciju.

Namjere, želje, osjećanja, sjećanja, emocije, strasti, vode nas u vezanost prema tijelu i materijalnom.

U svakoj točki (stanici tijela), postoji praznina (Duh), apsolutna čistoća, u kojoj nema energije, nema ništa.

Ta praznina je nukleus i Tajna svijeta.

Sve što je na putu pročišćenja, ide ka istini, svjetlosti i slobodi.

Suprotno od toga je put tame.

Idući prema vani - SANJAMO.

Kada smo prisutni u sebi - BUDIMO SE.

Sa Duhom se osjećamo prozračno i poletno. Bez Duha tijelo je teško, a sve dolazi od misli.

Vanjska svjetlost dolazi od sunca, mjeseca, vatre. Unutarnja svjetlost je svijest.

Potpuno prosvjetljenje nastupa kada osvjetlimo Duh u svakoj stanici tijela.

Uzdignuti sebe duhovno znači pridružiti se oceanu apsolutne svijesti, s ciljem buđenja ljubavi. Duhovno je suprotno materijlnom, gdje se dobitak vrednuje mirom i ljubavi.

U duhovnom rastu činimo sve kako bi postigli što bolju razinu pročišćenja, tjelesnog i mentalnog (Duh je istina i svjetlost koji nas vodi).

Nije lako pročistiti vlastito biće koje ste godinama prljali, ali je u svemu jednostavno, jer se tiče preuzimanja odgovornosti za sebe, svoj mir, organe i opću radost.

Vaša osjetila imaju stalnu glad i morate ih spriječiti u tome. Jedini način jest najdublja analiza i uvid u vlastite misli.

Od vaših misli samo treba ostati duh, poslije igre svjetlosti plamena vatre.

Misli su kao bomba, ali ako ju rastavimo u sitne detalje onda to nije više bomba.

Pod povećalom kap vode se sastoji od najfinijih kristala i to nam je ugodno, ali ako se te kapi (misli) umnože i postane nabujala rijeka, onda nam može i kuću srušiti.

Kada u vaš grad dođe mađioničar, onda njegova čarolija djeluje jer vjerujete u nju. Ako sebi kažete da je to prevara, onda od iluzije nema ništa.

Neka vaše misli budu ono kao kad pas piški uz banderu. One će uvijek dolazite nove, a vi piškite po njima, sve dok se um ne zamori i preda se.

Kada se ne možete smiriti, počnete puno jesti, piti, uzeti lijek, seksati se ili što drugo raditi. No, na kraju se ipak morate smiriti, a moglo je biti mira na samom početku, samo ste o njemu trebali bolje razmisliti.

Najveća sila koja će rastopiti vaše misli jest duhovno znanje.

I opet moramo krenuti od elementarne stvari, od daha, disanja, praćenja dizanja i spuštanja trbuha. To je kontemplacija (duboko promišljanje). Bez toga ni znanje neće biti od koristi za duhovno probuđenje.

Nemamo pravo sijati pesimizam, nego se od nas traži sijanje ljubavi. Kako se osjeća dijete nemirnog i pesimističnog roditelja?

Dolazi na red pitanje, koliko ste uopće odgovorni za cjelu stvar, ako olako razmišljate o nebitnim stvarima.

Ako oživljavate negativna sjećanja, jednako tako možete oživiti i sve ono što vam je bilo lijepo.

Zaključak je, kada čovjek ne može kontrolirati svoje misli, u suštini nije potpuno odgovoran za sebe i druge. Zašto vi morate biti taj pred kim će se drugi sklanjati, ili vas sažaljevati?

Budite jednostavno odgovorni, pažljivi i ljubazni i to je sve.

Dublje promišljanje je iznalaženje rješenja za mir.

Uvijek morate sebi postaviti pitanje TKO SAM? Iz tog pitanja slijedi promišljanje o svojim potrebama i mogućnostima. Dalji tok misli u vezi sa tim pitanjem je čisto usklađivanje.

Ako služite svoje tijelo i strastvima, onda ništa ne radite za svoju dušu.

Na onaj svijet svatko ide samo kao duh, čemu onda brige i misli koje vas ruše.

Obucite bijeli mantil, uđite u svoj dubinski laboratorij, sigurno ćete naći rješenje.

Svi oni koji ne mogu duhovno reagirati iz prve ruke, moraju ići postupno, preko osjetila i zadovoljstva.

Inhibicija (izazivanje) kroz sex ima cilj buđenja ljubavi, bilo gdje u prostoru, samo da provejava u priči. Nikada ne mora biti fizički.

Svako zadovoljstvo ne mora biti kroz osjetila, to se može i mislima.

Vaš smjer ne smije biti u vašim mislima, nego prema Duhu.

Morate doći do razine gdje možete uvidjeti razliku između ljubavi i svega drugog u životu.

Duhovna razmišljanja su mnogo jednostavnija od materijalnih, jer se jedino tiču ljubavi.

Uzmite ogledalo, stanite ispred i budite svjedok između tjela i slike (duha) u ogledalu. Oboje su vaši, ne možete biti pristrasni.

Svi postojimo zbog kreacije od Duha, i nikako ne smijemo držati do vlastitih stavova i uvjerenja. Svi smo najprije duhovni. Kruti su u ponašanju oni koji drže do sebe, jer nemaju širinu, niti smisao za širenje ljubavi.

Ako želite bilo kakvu promjenu u svom životu, postavite je najprije u svojim mislima.

No, ništa neće biti ako se nema strpljenja i znanja. Morate sazrijeti i imati zrelo sjeme. Posijati ga i strpljivo čekati njegov rast.

Stalno se morate pitati što je sa vašom ljubavi, jer što ćete išta raditi, ako nije iz ljubavi.


KAKO DUH POMAŽE

Sve što postoji na svijetu čini duhovnu suštinu i kreaciju podržanu Duhom, kao JEDNO.

Svemoć Duha prisutna je u svemu, a kod čovjeka se ispoljava kroz beskrajnu svijest.

Duh će vas podržavati uvijek, i kada niste svjesni toga, ali na taj način izostaje Božanstvo u srcu.

Blaženstvo se javlja proporcionalno probuđenoj svijesti.

Duh je utjelovljen u čovjeku; jednom vezom, ili putem, preko daha i svijesti. Spoznajom istine o Duhu, otvara se uvid, koji sa božanskom lakoćom rastapa sve ono negativno postavljeno u našim mislima.

Bez daha vi ste božanski, sa dahom oživljavate Božanstvo (odanost Duhu), preko ljubavi. Od nas Duh ne traži ništa jer je Apsolut. Simbolizam ljubavi je u buđenju svijesti, jer preko ljubavi osvješćujemo tijelo čime ga približavamo Duhu. Sama svijest dolazi od Duha, i ne bi je mogli probuditi bez ljubavi. Zbog ograničenja tijela, čovjek ne može biti čisti Duh, i zato je važno njegovati ljubav, cvjetiće, leptiriće, toplinu i svjetlost koja proizila iz vatre, prije odlaska u vječnost. Na razini tijela Duh je nedodirljiv, ali je Božanstvo blisko.

Preko daha iskazujemo spiritualne moći i kreaciju samoostvarenja. Od razine probuđene svijesti ovisi trajanje fizičkog tijela.

Kreacija svijeta ništa ne prepušta slučaju, već sve ima svoju svrhu. Odnosi, promjene i mogućnosti energije definiraju prostor materije i nematerije.

Duh nam pomaže tako što nam daje svijest, pomoću koje spoznajemo da postoji samo jedna istina o Duhu. Time se otvara put beskrajne povezanosti i svijesti sa Duhom.

Idući iz tijela, moramo se pročistiti do razine osvjetljene istine, kako bi iskazali ljubav Duhu. Jedino je čista bezuvjetna ljubav.

Ništa nije predmet ljubavi i duhovnosti, ako nije podržano istinom.

U običnom životu ljudi se ne drže istine, i zbog toga nema ljubavi, slobode i potpune odgovornosti.

U Duhu je sve apsolutno jasno, čisto, istinito, slobodno, po principu slobodne volje.

Biće je cjelina tijela i duše, gdje se sve odvija po fizičkim zakonima i metafizičkoj realnosti energije.

Probuđena svijest je svjedočenje između tijela i Duha, kao u ogledalu. Kada nestane tijela, nestaje i svijest o Duhu, a to nazivamo oslobađanjem Duha (kod prosvjetljenja utjecaj tijela je isključen, ili smrti).

Prisutnost u Duhu stalno budi sveprožimajuću inspiraciju, koja se pretače u ljubav.

Ljubav je prioritet kojim ispunjavamo svaki djelić života.

Duhovnost je dubokouman dar koji omogućava razvoj odnosa sa Božanstvom unutar nas, i shvatanje kako komunicirati sa njim u svakom trenutku, kako naše pogrešne misli, riječi, djela i aktivnosti očistiti. Proces se u osnovi odnosi na slobodu, potpunu slobodu od prošlosti.

Osjećanja moramo iskoristiti za osvješćivanje i ljubav, a ne za raspirivanje strasti. Naravno, osjećanja su propraćena sjećanjima, na osnovu kojih ne dobijamo pravi uvid stvari.

Emotivci reagiraju ishitreno i ograničeno prema vanjskom svijetu, jer ne idu dalje u dublja promišljanja, gdje je moguće osjetiti suštinu stvari i imati pravi uvid. Svakom osjećanju, kao površinskom doživljaju, nedostaje dubina, koja dolazi sa promišljanjem.

Kad god vas osjetila obavještavaju o okusima, glazbi, mirisima, materijalima, imajte na umu da su osjetila slijepa, i trebate malo dublje promisliti. Između početnih osjećanja i promišljanja doći će do jasnoće u vašoj odluci, da li ćete poći za osjećanjem ili ćete odustati.

Tako jedino možete kontrolirati strasti, pretilost, sex izazove, želju za novcem.

U duhovnosti osjećanja koristimo za nastavak dubljeg promišljanja o njima, s ciljem ublaživanja njihovog utjecaja, do razine istine, poslije koje ih predajemo Duhu. Ovakav postupak sa osjećanjima nazivamo osvješćivanje tijela.

Za duhovnost je potrebno imati pravo znanje, i biti dosljedan u svemu, jer se samo tako možete približiti suštini, i stvoriti uvid. Kada ste na razini uvida, onda je sve lako, jer sa uvidom problemi blijede i rastapaju se s Duhom.

Suština Duha je upravo u usmjerenom razmišljanju, gdje svako osjećanje gubi početnu (površinsku) jačinu.

Zato se kaže da je jedina veza između Duha i čovjeka - probuđena svijest. Volite Duh i jačate uvid, ljubav i zaista ste mirni, oslobođeni slijepih osjećanja. Sa usmjerenim promišljanjem (kontemplacijom), jednostavno rastapate svaku misao, i na kraju ostajete potpuno slobodni i prazni.

Neznanjem i slijepim osjećanjima, većina ljudi uskraćuje sebi ljubav. Ta ograničenja su posebno izražena u bračnim vezama, i odnosima muškarca i žene, gdje se sve svodi na nekoj vrsti interesa, čime se isključuje mogućnost buđenja ljubavi.

Za ljubav je najprije potrebna sloboda, onda duhovno znanje, dublje promišljanje i služenje Božanstvu. Bez slobode nije moguća inspiracija i princip približavanja Duhu po slobodnoj volji. Ako vam netko nameće svoju volju, onda vas ograničava i udaljava od Božanstva.

To se upravo dešava u društvu, preko ideologija, moralne religioznosti, usmjerenog obrazovanja, i svih drugih odnosa gdje čovjek nema slobodu.

Kada nemate slobodu, već ste ograničeni u stvaranju uvida i ljubavi. Odatle kreću sva nezadovoljstva, koja prelaze u bolest.

Dubljim promišljanjem imat ćete jednostavan život u svemu, jer Božanstvo nije ništa drugo nego istina, ljubav, svijest i sloboda.


DUHOVNO UZDIZANJE

Disanje je čovjeku dovoljno da bi se osjećao koliko-toliko svjesnim.

Praćenjem vlastitog daha sve se popravlja na bolje, a svijest se produbljuje. Tako možemo ostvariti potpunu prisutnost u svom dahu, i na jednostavan prirodan način, osvijestiti sedam tijela do viših razina duhovne stvarnosti.

Kako se naša svijest budi, tako se sve više oslobađamo nižih materijalnih razina i ovisnosti. Uz istinu, ljubav i slobodu, približimo se hramu Duha, kada se stvara uvid da nam materijalna priroda više nije toliko potrebna.

U običnom životu stalno nas prati dvojnost i linearno vrijeme. Stalno se moramo upoređivati sa nečim. Naše JA dobija neko ime, i mi se identificiramo sa tim imenom, a da nismo ni svjesni da to nismo mi (JA).

Na razini više duhovne stvarnosti ne postoji dvojnost, tako da su JA i tijelo - jedno. Tada nas tijelo uopće ne zanima. Na taj način se može i umrijeti a da nas gubitak tijela neće zabrinuti.

Radom na sebi i duhovnim rastom, postižemo da mala sreća postaje prava radost. Idući dalje u oslobađanju od tijela, sreća prelazi u ekstatičnost, zatim u blaženstvo, i na kraju možemo poludjeti, jer smo se konačno udaljili iz objektivne stvarnosti.

U fizičkom tijelu, duhovne razine se najlakše pokreću i dostižu preko ljubavi. Preko ljubavi se povezujete sa Božanstvom i vlastitom religioznosti u srcu, i to je pravi put ka istini, slobodi i Duhu. Nije praktično nametati djeci duhovne teme, koje ne mogu shvatiti, ali im zato možete i trebate pokazati ljubav, koju će istinski prihvatiti. Na temelju vlastite ljubavi, djeca imaju šansu osvijestiti se i relaizirati svoj život do kraja.

Osjećanja možemo porediti sa pismom koje smo dobili i uzbudili se, iako još nismo pročitali sadržaj. Riječi u pismu će pojasniti poruku, tek kada ih pročitamo. Osjećanja ne služe da bi strepili nad njima, i sakupljali ih u gomilu sjećanja, nego kao fizičko upozorenje da se u našem prostoru nešto dešava, ida ćemo o tome najdublje promisliti, zauzeti stav ili rješenje u duhu istine.

Duhovni život se tiče daha u sadašnjem trenutku, mira, istine i ljubavi. Ne smijemo sebi dozvoliti narušavanje mira i ritma srca, zato jer smo ovoga trenutka osjetili glad. Navikli smo preko osjetila puniti tijelo hranom i drugim izazovima, ali možemo, na razini dubljeg promišljanja, materijalne potrebe odgoditi za kasnije ili čak ne uzeti ništa. Dublja razmišljanja pojačavaju dah, a samim tim veći unos zraka, kisika, vodika i ČI energije. Ako nastavite sa dubljim promišljanjima, ući ćete u širi uvid i višu duhovnu stvarnost, kada vam neće biti potrebno ništa iz vanjskog svijeta.

Ljudi malo znaju o rađanju i umiranju. Trebate svoje tijelo i Jastvo povezati u JEDNO. Ako kojim slučajem tijelo nestane (umre), Jastvo i dalje živi, jer je energija neuništiva. Tibetanci imaju finu tehniku umiranja, čime se oslobađaju tijela, karmičkog smeća i ponovno se rađaju.

Često puta se osjećate jadno i bespomoćno, samo zato jer tapkate u mjestu, umjesto da dozvolite svim promjenama bića da prirodno slijede kotač života.

Kreacija se odvija po principu rađanja i umiranja, dana i noći, svjetlosti i tame, zato morate dozvoliti da se u vama ispolji sve ono što je započeto, negativno ili pozitivno.

Živite jednostavno, opustite se, ne očekujte ništa od života, jer sve imate u vašem dahu, a za nešto više, potrudite se sami, u okviru svojih stvarnih mogućnosti, stvarnih potreba i naravno - svijesti.

U vašim mislima sve mora biti potpuno jasno. To znači morate biti svjesni svojih misli, i preuzeti punu odgovornost za takvo promišljanje. Na taj način misli odlaze kao duh, i što je najvažnije, ne pune pretinac sjećanja.

Sve što nam se dešava u objektivnoj stvarnosti, možemo opisati riječima. Spiritualna iskustva su iz više duhovne stvarnosti, a jezik za njihovo prepričavanje jest ljubav u srcu.

Radite na sebi, odbacite sjećnja, čistite um, neka u njemu ostane samo božanske ljubavi, radosti i želje za igrom, kao inspiracija.

Duhovno uzdizanje mora biti u svemu jednostavno.

Na primjeru računala se može pojasniti kako funkcionira um. U vašem umu je pohranjeno sve ono što se tiče vaših sjećanja, znanja i navika. Imate utisak kao da ste prepuni svega i osjećate se tijesno u vlastitoj koži. Morate otvoriti novu particiju u svome umu, u koju ćete pohranjivati novo duhovno znanje. Još bolji su primjer djeca, čiji su umovi potpuno prazni, ali su u svakom pogledu bliža Božanstvu, reagiraju srcem i puna su istinske ljubavi.

Biti će potrebno osloboditi se sjećanja i svega što čini karmičko smeće.

Novim duhovnim znanjem um dobija inspiraciju, još ako znate što hoćete napraviti, cjela stvar postaje potpuno jasna.. Tako jednovremeno mijenjate sebe kroz um. Na jednoj strani odbacujete sve ono što vas blokira, a na drugoj strani uvodite duhovni sadržaj, koji vas podiže iznad objektivne stvarnosti.

Morate spoznati da je vaš život u svemu predodređen i vođen umom, na temelju znanja koje unosite u njega. Držite se duhovnog znanja i sigurno ćete se uzdignuti.

Najveće duhovno znanje jest ljubav. Živite jednostavno.

Stranica 6 od 15 Sve stranice